ORIJENTALNA KULTURA I CIVILIZACIJA U BiH

SEMINARSKI RAD

www.maturski.org

Saetak:

Ovde cemo govoriti o orijentalnoj kulturi i tradiciji u Bosni i Hercegovini, cim

spomenemo ''orijentalno'' sigurno odmah pomislimo na Tursku, (mada je tu jo i arapski i
perzijski uticaj), i Osmanlije, te njihovu vladavinu, kulturu, tradiciju i slicno, jer ovdje su
proveli mnogo vremena i ostavli duboke i neizbrisive tragove. Upravo ovaj rad govori o toj
orijentalnoj Osmanlijskoj kulturi, tradiciji, arhitekturi i jos o mnogo cemu. Dolaskom
Osmanlija Bosna je postala dio velikog i veoma snanog carstva, pa samim tim doslo je i do
prodiranja i irenja nove kulture tzv: orijentalno-islamska kultura. Dolazi do irenja islama.
Do promjena pod uticajem orijentalno-islamske kulture dolo je u arhitekturi, prodoru
arapskog, turskog i perzijskog jezika. Orijentalni uticaj se osjetio u izradi ukrasnih predmeta,
nianima, rukopisima i raznim zanatskim predmetima i sl. Dakle BiH prolazi kroz velike
kulturne i tradicionalne promjene.

Uvod:
Bosna i Hercegovina je pala pod osmansku vlast u 15. stoljeu (tanije 1463. godine) i ostala
pod vlau Osmanlija vie od etiri stoljea. To je prouzrokovalo ogromne promjene na svim
podrujima ekonomskog, drutvenog i kulturnog ivota. Pored toga, Osmanlije su sa
sobom donijele dravnu i drutvenu organizaciju, kao i elemente islamske
civilizacije. U ovakvim prilikama i pod utjecajem principa islamske
civilizacije veliki broj Bosanaca je iz vlastitih pobuda, dobrovoljno, preao
na islam. Postepeno su napredovali u novom politikom sistemu postajui ustrajni
branitelji islamske vjere, dok su istovremeno ljubomorno i hrabro uvali svoj bosanski jezik,
raznoliko nasljee i vladanje svojstveno njihovom identitetu i nacionalnosti. U skladu sa
ovim novim okolnostima, razvijale su se i poveavale njihove potrebe za duhovnou i
kulturom. Bosanci i Hercegovci su poeli uiti itati i pisati na orijentalnim jezicima, ukljuili
su se u obrazovni sistem na svim nivoima i, openito, se uklopili u naune, kulturne i
knjievne djelatnosti. Bilo je prirodno da u tom pogledu ushieno ele upoznati arapski jezik
jer je to jezik Kurana, islama i glavni jezik islamske civilizacije i kulture, te da se okrenu
arapskoj kulturi i knjievnosti pouavajui njihovim plodovima svoj um i odgajajui
duu.Dolo je meusobnog proimanja bosanske tradicije i islamske kulture, to je prvo
posebno posebno uoljivo na nianima i predmetima zanatske radinosti. Zapaeno mjesto u
kulturi i umjetnosti Bosne pripada arhitekturi (sakralnoj i profanoj), nianima, pismenosti i
knjievnosti, rukopisima i raznim zanatskim predmetima, ukraavanju niana i slikarstvu.
Najjai uticaj orijentalno-islamske tradicije i kulture najvidljiviji je svakako u arhitekturi
(gradovima, kuama, namjetaju, okunicama-aviljama, kulama i sl.). Veoma brzo je
Bosna u okviru Osmanske imperije postala most izmeu Istoka i Zapada. Otpoeo je proces
izgradnje, naroito podizanja i osnivanja novih gradova sa svim neophodnim potreptinama
to je uveliko doprinijelo oivljavanju ekonomskih prilika i poveanju odgovarajuih
materijalnih sredstava koja su stanovnitvu Bosne i Hercegovine osigurala dobar ivot i
poveala potovanje prema civilizaciji, blagostanju i kulturi. U skladu sa ovim novim
okolnostima, razvijale su se i poveavale njihove potrebe za duhovnou i kulturom. Bosanci
i Hercegovci su poeli uiti itati i pisati na orijentalnim jezicima, ukljuili su se u obrazovni
sistem na svim nivoima i, openito, se uklopili u naune, kulturne i knjievne djelatnosti. Bilo
je prirodno da u tom pogledu ushieno ele upoznati arapski jezik jer je to jezik Kurana,
islama i glavni jezik islamske civilizacije i kulture, te da se okrenu arapskoj kulturi i
knjievnosti pouavajui njihovim plodovima svoj um i odgajajui duu. Ne moemo
zanemariti injenicu da su sami Turci Osmanlije uestvovali u velikoj mjeri u dubokom
prodiranju arapskog jezika u Bosnu i Hercegovinu. Od poetka su drali da je arapski jezik,
jezik Kurana i islamske vjere, najsavreniji i najistaknutiji. Na tu injenicu ne ukazuje samo
ogroman broj rukopisnih dokumenata i isprava nego i sudskih presuda napisanih na arapskom
jeziku za vrijeme osmanskog perioda u Bosni. Uenje i usavravanje u arapskom jeziku se
proirilo zahvaljujui brzom osnivanju niza islamskih obrazovnih ustanova, koje su u osnovi
poivale na dobroinstvu i vakufima, poput mekteba i islamskih kola sa razliitim nivoima
obrazovanja, damija i tekija uz koje su bile pripojene bogate ope i specijalizirane biblioteke.
Ova mrea ustanova se irila sve dok nije postala izvor kulture i svjetionik nauke vodei
3

rauna o naunom ivotu i razvijanju utivosti. Postoje dokazi koji ukazuju da su Bosanci
veoma brzo usavrili sve temeljne znanstvene discipline postavi nosiocima nauke i
poklonicima obrazovanja, te da su zauzeli najvie poloaje i napredovali do najveih zvanja
na polju obrazovanja ne zaostajui za svojim savremenicima u Carigradu. Proslavili su se na
ovom podruju bosanski gradovi: Sarajevo, Mostar, Akhisar (Prusac), Foa, Banja Luka,
Tuzla, Travnik i dr.

Glavni dio:
1. Knjievni rad na orijentalnim jezicima

U etiristoljetnom razdoblju osmanske vladavine u Bosni, od 1463. do 1878. godine,

knjievni rad Bonjaka razvio se u etiri razliita toka:
1. usmeno, narodno pjesnitvo,
2. epistolarna knjievnost, krajinika pisma,
3. knjievnost na turskom, arapskom i persijskom jeziku i
4. alhamijado knjievnost.
Posebno mjesto u staroj bonjakoj knjievnosti pripada knjievnom radu na orijentalnim
jezicima (turskom, arapskom i persijskom), koja svoj procvat doivljava u periodu od 15. do
17. stoljea, nastavlja sa neto slabijim intenzitetom u 18. i traje do polovine 19. stoljea. Od
Adnija (umro 1474.) do Arifa Hikmeta (umro 1903.).
Jo od prvih dana prihvatanja islama u Bosni, brojni Bonjaci koluju se u domaim
medresama, zatim u Carigradu. Mnogi od njih, svojim radom, stiu ugledna mjesta u
orijentalnim islamskim knjievnostima i nauci.
Ostavljajui po strani teoloku knjievnost i nauna djela veinom pisana arapskim jezikom,
te rad na gramatici, leksikografiji i historiji, poetska djelatnost Bonjaka, najvie na turskom i
persijskom, obuvata veliki broj stvaralaca od kojih su neki uli u klasiku ovih knjievnosti.
Tako, dr. Safvet-beg Baagi u svojoj disertaciji Bonjaci i Hercegovci u islamskoj
knjievnosti, 1912., opisuje ivot i rad oko 130 pjesnika i ljudi od pera, a Mehmed Handi
je objavio Knjievni rad bosanskohercegovakih muslimana, 1934. godine, u kojoj govori o
ivotu oko 200 pjesnika i naunika. Dr. Hazim abanovi, poslije dugo godina rada, uspio je
kompletirati Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, koja sadri biobibliografske podatke o poznatim i do njega nepoznatim piscima. Safvet-beg Baagi o ovim
piscima u svojoj disertaciji kae:
... pjesnici iz naih krajeva veinom ine neki poseban genre na polju turskog pjesnitva.
Bez svake sumnje oni su stajali pod uplivom nae narodne poezije, koja imade toliko obilje
turskoj knjievnosti nepoznatih pjesnikih izraza i slika. Mjesto da pozajmljuju sve pjesnike
ljepote od Arapa i Persijanaca, kao to su to inili i turski pjesnici, posegnuli bi kat-kad i za
bogatom riznicom nae usmene poezije, pa iz nje u finoj formi izloili na turskom Parnasu
mnogu dragocjenu umotvorinu.
Kao i na turske pjesnike i na veinu Bonjaka koji su pisali na orijentalnim jezicima uticala je
klasina persijska knjievnost, a naroito knjievni rad dvojice velikih perzijskih pjesnika
Omera Hajjama (umro 1123.) i Hafiza (umro 1389.) U svojim rubaijama i gazelama
(naroitim pjesnikim oblicima) oni su uglavnom pjevali (esto u mistinom zanosu) - o
ljubavi, vinu i ivotnim radostima. Ti ljubavni, bekrijski i hedonistiki motivi preovladavaju i
u orijentalnoj knjievnosti Bonjaka. Znaajno je da su oni esto unosili i duh i ton narodne
4

usmene pjesme svoga zaviaja. Taj narodni duh izvire iz poezije Dervi-pae Bajezidagia, iz
gazela Muhameda Nerkesije, prisutan je i u ljubavnoj poeziji Habibe Stoevi Rizvanbegovi. Sam Arif Hikmet jednom je kazao da je njegov narod najvei pjesnik. Dakle,
nesumnjiv je uticaj sevdalinke u njegovom djelu.
Niz motiva koji se javljaju u ovoj poeziji; ljubav, ljepota i erotika, proiruju se ka hedonizmu,
lirsko-bekrijskom zanosu da bi na kraju preao u mistiku. Od ljubavi i vina ostaje samo
mistino-simbolina poetska alegorija na putu pribliavanja Bogu i saznanja Boga, odnosno
sjedinjenje s njim.

2. Materijalna kultura
Arhitektura:
Arhitektura Osmanskog carstva je u cjelini specifina i drugaija od ostalih, posebno
kada je u pitanju izgradnja damija u stilu Mimara Sinana, kao Sulejmanija damija iz 16.
vijeka. Gotovo 500 godina bizantska arhitektura je utjecala na izgradnju damija kao to je
Aja Sofija, koja je posluila kao primjer za mnoge osmanske damije kao to je ehzada
damija, Sulejmanija damija i Rustem-paina damija. Osmanlije su dostigle najvii stepen
arhitekture u islamskim zemljama. Oni su posjedovali tehnike izgradnje nepreglednog
unutranjeg prostora ogranienog "besteinskom", ali masivnom kupolom i uspjevali su
napraviti perfektan sklad izmeu unutranjeg i vanjskog prostora, kao i sklad tame i svjetlosti.
Islamska orijentalna arhitektura se sastojala od izgradnje jednostavnih zgrada sa prostranom
dekoracijom, sve dok je nisu preobrazile Osmanlije kroz novi dinamini arhitektonski izraaj,
koji se ogledao u izgradnji lukova, kupola, polukupola i stubova. Damije koje su bile male i
mrane prostorije sa zidovima pokrivenim arabeskama su preobraene u svetite estetike i
tehnoloke ravnotee, oplemenjene elegancijom i sa nagovjetajem dotad neviene
superiornosti. Turski utjecaj se neposredno pojavljuje u nae krajeve preko administracije
kako pojedinaca tako i grupa koji su boravili u Stambolu, a i u drugim islamskim centrima i to
su bili preteno janjiari, studenti, trgovci, haije i dr. To to je slubeni jezik bio turski bio
je takoe vaan inilac za irenje ove kulture. Damija sultana Sulejmana Velianstvenog u
Istambolu. Najmonumentalnije djelo osmanskog klasinog arhitektonskog stila. Najvei
osmanski arhitekt mimar Sinan svoje najvee graditeljsko ostvarenje realizovao je u vrijeme
najmonijeg osmanskog vladara.
U popularizaciji ove kulture posredniku ulogu odigrali su bosanski Muslimani kao
geografski najisturenija skupina. ''Meutim, bosanski Muslimani nisu bili obini transmiteri,
jer su, kao i drugi narodi, preuzete civilizacijske tekovine obogaivali svojim udjelom u
skladu sa vlastitim kulturnim tradicijama.''1
Jedna vrlo vana odlika islamske civilizacije nala je svoj snaan izraz takoe u bosanskoj
arhitekturi, a to je bio dobro naglaen odnos prema prirodi i prema ivotu. U Bosni je
arhitektura teila tome da se skladno uklopi u zelenilo pejzaa i da su stambeni i drugi objekti
izloeni suncu, da se tekua voda do maksimuma iskoristi, ali se tjelesni kult takoe nije
zapostavljao. Islamsko strogo monoteistiko naziranje nalo je svoj izraz u tome to je
zapostavljala slikarstvo i kiparstvo, kao i oblikovanje ivih bia. Prikazivanje ivotinjskih
likova u stilizovanom obliku zastupljano je i u muslimanskom vezu u BiH. Osobito ovo vai
za pauka (radu), koji je, kako je poznato kod muslimana, simbol radosti, labuda na vodi, riba i
1 E. elebi, Putopis o Bosni i Hercegovini, Sarajevo Sejtarija, Sarajevo, 1999.
5

jo nekih. U izradi nadgrobnih spomenika niana naena je supstitucija za plastino

oblikovanje ljudskih bia. Dekorativni elementi orijentalnoislamske umjetnosti zastupljeni
su i u bosanskom graditeljstvu, proizvodima umjetnog obrta, u izradama bakra, zlata, i srebra,
eljeza i drugih metala, keramici, opremi knjiga i drugim, ali je sigurno da nigdje nije u istoj
formi zastupljen. Upravo su dvojica Bonjaka glavni predstavnici turskog minijaturnog
slikarstva, to su Visoak Nesuh Mitraki i Naka Osman. U ilimarstvu su takoe jako
naglaeni orijentalno islamski utjecaj, a ono se oslanja na odreene vjerske obiaje, a i na
nain ivota.
Barokni dvorac Dolmabake (nova rezidencija) u Istambulu na Bosforu sa veoma
bogatim i vrijednim umjetnikim eksponatima. Predstavlja graditeljstvo osmanskog
ampira koji karakterie prodor evropskog uticaja na osmansku arhitekturu. U Jajcu, koje je
takoer granino naselje, nastale su dvije posebne i jedinstvene damije sa drvenom munarom
i unutranjom kamenom kupolom. Ve od Kljua prema zapadu uoavaju se znatnije
promjene u arhitekturi damija. Skoro sve imaju drvenu munaru, damija sa kamenom
munarom ima malo, a onih sa kupolama nema. U Bosanskoj krajini, gdje je zastupljena
gradnja damija sa standardnim rjeenjem, grade se i jednoprostrane damije sa izduenom
osnovom i novim varijantama mahfila.
Kako su u Bosanskoj krajini damije sa drvenom munarom, kao najei, a negdje i jedini
oblik sakralnog objekta, imale ulogu glavnih damija, graditelji su nastojali da im daju
odgovarajui reprezentativan izgled. To su postigli gradnjom velikih damija, te izmjenom
oblika munare.

Damije u Bosni i Hercegovini

Spisak damija u Bosni i Hercegovini izgraenih od 15. vijeka do danas
zatienih kao spomenici kulturne batine Bosne i Hercegovine.
Alada damija, Foa
Arnaudija damija, Banja Luka
Azizija damija, Bosanski amac
Begova damija, Sarajevo
Careva damija, Sarajevo
arijska damija, Livno
Ferhat-Paina damija "Ferhadija", Banja Luka
Fethija damija, Biha
Hadi Ahmet Dukatareva damija "Glavica damija", Livno
Husejnija damija, Gradaac
Karaozbegova damija, Mostar
Osman-paina damija, Trebinje
Sultan Sulejmanova - Careva damija, Blagaj kod Mostara
iman Ibrahim-paina damija, Poitelj
Tabhanska damija, Visoko - Restaurirana, drveni minaret
Alaudinova (adrvanska) damija, Visoko
Veli-dedina damija, Stolac
Kalavun Jusuf-paina, Kurumlija damija, Maglaj

Prve damije u Bosni i Hercegovini nikle su negdje polovinom XV stoljea. Ne zna se

sigurno koja je najstarija. Narodna tradicija to tvrdi za onu u Uskotlinu u jugoistonoj
Bosni, a to nije nemogue, jer je taj kraj doao u sastav osmanske drave prije ostalih
naih krajeva. Kasnije se damije grade u veini mjesta s muslimanskim stanovnitvom.2

Crkve
Pored damija i ostale sakralne arhitekture kada je rije o sakralnoj arhitekturi orijentalnog
stila za prouavanje su vane i crkve od drveta, takozvane crkve brvnare, jer odraavaju
bosanski nain gradnje i imaju dosta toga zajednikog sa damijama. O arhitrktonskim
karakteristikama bosanskih crkava od drveta saznajemo iz studije Petr Momirovia.31 Dosta
slinosti imaju i drvene crkve u Srbiji, koje je obradio Dabroslav Pavlovi u svojoj iscrpnoj
studiji.32
Govorei o Bosni Momirovi pretpostavlja da je u srednjem vijeku po ovim oblastima bilo
crkava, najvie drvenih, pa se zato nije ouvala nijedna. Poznate drvene crkve u Bosni potiu
iz XVIII i XIX stoljea. Mnogo crkava izgraeno je nakon austrijske okupacije, ali se uoava
degradacija i opadanje. Ouvano je oko tridesetak objekata, a po jednom popisu iz 1911.
godine, samo u banjaluko bihakoj eparhiji bilo je 83 drvena hrama i kapele.33
Najstarija crkva u Bosni i Hercegovini Stara vareka crkva Stara vareka crkva ili, kako je
zovu Vareani, mala crkva, posveena svetom Mihovilu, postoji na ovom mjestu od 16.
stoljea. Prema predanju, bez sigurnih dokaza, ona je ovdje bila podignuta jo u predtursko
vrijeme. U velikim poarima koji su izbili u posljednjem deceniju 17. stoljea, u kojima su
stradale itave etvrti Varea, izgorjela je i crkva. Uskoro je podignuta nova kojoj je 1716.
godine sultan Ahmed III. svojim fermanom dozvolio da se postavi krov. Dananja stara crkva
iz temelja je obnovljena 1819, o emu govori natpis u kamenoj ploi kod ulaznih vrata.
Kompletan objekt konzervatorski je restauriran 1990/91. O prvobitnoj crkvi koja je krajem
17. st. izgorjela, zabiljeeno je u izvjetaju biskupa Olovia koji je posjetio crkvu 1673.
godine da ima "jedan oltar potpuno opremljen, sa svim svojim nunim". Od tog oltara ostaje
sauvan samo barokni koni antipendij sa slikom sv. Mihovila u sredini, oslikan u 17. st. koji
se uva u Sarajevu.

Medrese
Medrese su kole u kojima se sticala srednja i via naobrazba. Lako je zakljuiti da su
se one razvile iz damija. Ne zna se tano da li je prva medresa bila u gradu Nejsabura ili
Bagdatu. '' Sigurno je samo to, da je prvu medresu u tom posljednjem mjestu osnovao 1065.
godine Nizamul - Mulk, vezir seldukih sultana Alp Arslana i Melik aha, i da je Nizamul
Mulk prvi uveo plae nastavnicima i stipendije. Ta njegova medresa, koja se po njemu
prozvala Nizamija36, gradio je godine 1065. do 22.IX.1607. arhitekti Ebu Seid Safi, a za
njezino uzdravanje je uvakufio duane oko nje i druge nekretnine, koje su donosile godinji
prihod oko 60 000 ondananjih zlatnih dinara (dukata).''
2 Prema podacima Ulema Medlisa, pred drugi svjetski rat bilo je 1.173 damije.
Godine 1958 u Bosni je postojalo 946 damija i 232 mesdida.
7

Od damije je medresa na poetku razlikovala samo po tome to je imala prostorije za

smjetanje uenika (internat). Medrese novijeg tipa su se odlikovale po tome to su se
odvojile od damije ali su ipak smjetene u njenu blizinu, prostorije im se niu u dva ili etiri
trakta i to uglavnom oko manjeg ili veeg dvorita koji je imao adrvan na sredini. Dvorite je
uvijek bilo odvojeno od vanjskog svijeta sa sve etiri strane, poploeno je kamenom i opasano
je bar sa dvije strane trijemom ili arkadama. U obino jedan ili dva dua trakta su smjetene
sobe za po jednog ili dvojicu suelice, a slualice glavnom ulazu je zajednika predavaonica
ili dershana u kojoj sluai sjede na tlima i prave halku ili krug oko predavaa. Sultan Orhan
je 1360. godine osnovao prvu medresu toga samostalnog tipa kod Osmanlija. U 15. i 16.
stoljeu izgraene su u Carigradu medrese sultana Fatiha i one sultana Sulejmana, zvane
Medarisiseman (osam mederesa kao osam viih i niih odjeljenja), i te se i danas smatraju
najznamenitijim i u graevnom smislu najimpozantnijim na itavom prostoru bive turske
carevine.
Prva medresa na prostoru bive Jugoslavije nastala je u Skoplju na Vardaru. Osnovao ju je
krajki vojvoda i sultanov namjesnik u Skoplju Gazi Ishak-beg 1445. godine i svojom
zakladnicom od te godine odredio beriva predavau (muderisu) i stipendije uenicima od
prihoda velikog broja nekretnina to je ih u tu i u druge svrhe uvakufio.'' Bosanski namjesnik
Ferizbeg je izmeu 1505. i 1512. sagradio prvu poznatu medresu u Bosni. Poto je ona 1697.
godine propala u poaru ne zna se od kakve je grae bila. Nalazila je se visoko u brdu i danas
na nju sjea naziv tamonje etvrti Medrese. Druga poznata i danas uope najstarija medresa u
BiH, sagraena je 1537. godine od ondananjeg bosanskog namjesnika Gazi Husrev-bega u
Sarajevu.
Za vrijeme turske vladavine sagraeno ih je u etrdeset i sedam mjesta neto vie od
sedamdeset. Do danas su se tek dvije ouvale od starijeg doba kao odlini predstavnici te
vrste spomenika na ovome tlu. Jedna je Gazi Husrev-begova u Sarajevu, a druga je iman
Ibrahimpaina u Poitelju na Neretvi.

Tekije
U Bosni i Hercegovini pojavljuju se dolaskom islama u 15. vijeku, mada su neke
izgraene i prije dolaska Osmanlija poput Mevlevijske tekije na Bembai koju je izgradio Isabeg Ishakovi 1461. Rije tekija je perzijskog porijekla:tekke.
Tekije su graene na ulazu u grad odnosno kasabu i esto su predstavljale prvi izgraeni
objekat. Gradili su ih dervii, najee ejhovi. Sluile su i kao mjesta za odmor ili prenoite
za putnike namjernike.
Neke od poznatijih tekija u Bosni i Hercegovini su tekija na vrelu Bune u Blagaju i Hadi
Sinanova tekija u Sarajevu. Od pada Bosanske Kraljevine do danas podignuto je vie od
etrdeset tekija. Od ostalih tekija poznata je bila ona na Oglavku u fojnikom kraju (poetak
19.stoljea), a kao graevina vrijedne su spomena jo ona na Tekiji u Foi i na vrelu Bune u
Blagaju.

Hanovi i Karavan saraji

Iz razliitih putopisa XVI I XVII stoljea znamo da je bilo razliitih hanskih zgrada.
Naprostija hanska zgrada bila je slina staji. To je prizemna zgrada s osnovicom pravokutnika,
zidovi su joj 2 2.50 m visoki graeni od brvnara, kamena i erpia s krovom na etri vode,
8

prekriveni imlom. Vrata su obino u sredini jedne od dviju duih stranica i tako velika da
kroz njih moe komotno proi konj pod tovarom. U zidovima je po koji malen otvor prozor,
a na krovu je jedna ili vie bada. Stropa nema. Unutra je jedno, dva ili vie ognjita, gdje se
vatra loi zimi, da se putnik ogrije i, ako je pokisnuo, da osui odjeu. Osim toga nalazila se i
po koja klupa na kojoj je putnik spavao.
1762 godine.Posebnu vrstu hanskih zgrada ine hanovi s jednom sobom iznad vrata, dakle
soba na katu. Osim ove, mogle su biti jedna ili dvije sobe i u prizemlju.

Bezistani
Funkcija musafirhane u ovim prostorijama ukinuta je nakon austrougarske okupacije,
a funkcija imareta se je zadrala do 1943 godine kada je ova kuhinja prestala sa radom zbog
ratnih okolnosti i nedostatka sredstava. Do danas je od tradicionalnih djelatnosti imareta koje
su ostale u sklopu pomenutih zgrada jedino opstao javni toalet koji Uprava Vakufa odrava i u
kome zapoljava dvije slubenice na deuri i odravanju. 3
U orijentalnoj arhitekturi bezistani spadaju meu najznaajnije graevine kako po svojoj
veliini tako i po materijalima i konstrukcijama primjenjenim u njihovoj izgradnji. Oni su
jedna vrsta nekadanjih robnih kua, ustvari pokrivene arije u kojima su smjetene razne
zanatske i trgovake radnje. Kao i sve vrste orijentalnih graevina, bezistane su u nae krajeve
donijeli Turci. Ove graevine grade se samo u veim arijama, a predstavljaju volumenski
dominante u sitnom tkivu arijskih duana. U Bosni su graeni u tri vezirska grada:
Sarajevu, Travniku i Banjoj Luci. Poto su poari bili glavni neprijatelji arije, bezistani su
graeni od tvrdih materijala, kamena i opeke, pokrivani su svodovima i kupolama a zatvarani
eljeznim kapijama. Pokriva svoda i kupola je bio od olova, bakra ili eremita.

Sahatkule
Sahat-kula je kula karakteristina za bosanske arije ali i za druga mjesta koja su bila pod
vlau ili uticajem Osmanlijske imperije. Naime sahat-kule su graene iskljuivo u
evropskom dijelu Osmanskog carstva, naroito u Bosni i Hercegovini to je bila islamska
varijacija na zapadnoevropsku formu zvonika to je simbolina graditeljska osobina Bosne i
Hercegovine. Sahat-kule su graene uglavnom sa velikim satom na jednom ili vie lica
objekta (obino na etri lica) kako bi vei broj stanovnika odreenog mjesta mogao itati
vrijeme.Sahat -kulaje arhaini izraz u bosanskom jeziku i odnosni se na specifine graevine
izgraene preteno na podruju Bosne i Hercegovine. Sahat-kule su najee graene u
centralnim zonama arije, i to uz damije, kao zadubine pojedinih vakifa, mada ih ima i na
drugim mjestima, poput sahat-kule u Maglaju koja je podignuta u oboru maglajske utvrde, ili
onih u Tenju, Gradacu ili Poitelju. Za sline graevine u svijetu, u bosanskom jeziku
postoji izraz toranj ili jednostavno kula. Kule su obino dijelovi crkava ili objekata gradske
uprave.U periodu osmanlijske uprave u Bosni i Hercegovini izgraena je 21 sahat-kula:
3 (H. Kreevljakovi, Hanovi i karavasaraji u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1957.) Dr. P.
Matkovi, Putovanja po balkanskom poluotoku XVI vieka, Rad CXXIX

Banjaluka sahat-kula Banja Luka

Donjovakufska sahat-kula -Donji Vakuf
Foanska sahat-kula -Foa
Graanika sahat-kula -Graanica
Gradaaka sahat-kula -Gradaac
Gornjovakufska sahat-kula -Gornji Vakuf
Jajaka sahat-kula -Jajce
Livanjska sahat-kula -Livno
Maglajska sahat-kula -Maglaj
Mostarska sahat-kula -Mostar
Nevesinjska sahat-kula -Nevesinje
Poiteljska sahat-kula -Poitelj
Prozorska sahat-kula -Prozor
Prusaka sahat-kula -Prusac
Sarajevska sahat-kula -Sarajevo
Stolaka sahat-kula -Stolac
Teanjska sahat-kula -Teanj
Travnika sahat-kula na Muali -Travnik

M ostovi
Spomenici, koji su sluili prometu i trgovini svojom smjelom konstrukcijom i
arhitekturom, meu njima se osobito istiu kameni mostovi ili uprije, koji i dan-danas
postoje na naim rijekama i rijeicama. Ti stari turski mostovi graeni su solidno od kamena
tesanca na jakim pilovima u rijenom koritu i prema sredini su uzdignuti radi breg otjecanja
vode sa kolovoza. Na naim prostorima su graditelji tih kamenih mostova bili iz raznih
krajeva, iz Carigrada, Dalmacije, Bosne, Hercegovine i ak Italije. Meu tim graditeljima
svakako je bio najvjetiji i najuzoritiji Koda Mimar Sinan4, koji je, uostalom, i zapoeo
4 Mimar Sinan (na turskom takoer zvani Koca ili Aga; roen 15. aprila 1489., preminuo
17. jula 1588.) je bio glavni Osmanlijski arhitekta (na turskom mimar) u slubi sultana
Selima I, Sulejmana Velianstvenog i
Murata III. Njegovo remek djelo je Selimije damija u Edirnama mada je najpoznatiji po
Sulejmanovoj
damiji u Istanbulu. Sinan je najvjerovatnije bio roen 1490. godine. 1511. godine doao
je u Istanbul kaoderviki regrut i sluio je veziru Ibrahim Pai kao poetnik u Palatskoj

10

graditeljsku karijeru slinim poslom, izgradnjom triju velikih laa za prijevoz vojske preko
Vanskog jezera u istonom Anadolu u danima vojnog pohoda na Perziju. Pojedini kameni
mostovi turskog perioda istiu se pravim majstorskim oblikom i izradom. Takva je jednoluna
Kozja uprija na Miljacki nie Sarajeva na starom Carigradskom drumu, koja i danas stoji
gore potpuno ouvana i koje nam je prvi poznati spomen sauvao mletaki putopisac Katarina
Zeno 1550. godine. Vrijedna je i eherehajina ili eherija uprija u Sarajevu koja je
premostila Miljacku sa pet okana (danas ih ima etiri, a peto, ona na lijevoj obali, zasuto je
1897. godine), i koju jesagradio eherehaja (naelnik grada) Hadi Husejn 1620. godine.
Njoj je i po obliku i po umjetnikoj izradi slina, dalje, dananja Latinska uprija s etiri okna
na istoj rijeci i u istom mjestu. Sagraena je 1798. godine trokom sarajevskog trgovca
Abulahage Brige, koji je u tu svrhu pred svoju smrt oporukom ostavio treinu svoga imetka za
izgradnju toga mosta pozvan je iz Ljubinja neimar Risto i njegovih 20 majstora. Risto,
meutim, nije doao i gradnju je izveo neimar Jovan za 76 dana s klesarima Grgom, Trifkom i
Ahmedom i brojnim zidarima. Iz 16. stoljea je vrijedan i most u epi narijeici epi, uprija
na rijeci Bosni u Sarajevskom polju na Trebinjici kod Trebinja je bio Arslanagia most, na
njemu je se nalazila i kapi-kula, na rijeci Buni u Hercegovini je ih bilo i sa vie okana. No,
pored svih ovih mostova najvrijedniji i najuveniji su Stari most u Mostaru i uvena uprija
Mehmed-pae Sokolovia u Viegradu. Ova dva mosta opjevana su u oduljim narodnim
pjesmama. Stari most u Mostaru premostio je korito iroke Neretve jednim jedinim smijelim
lukom, kojega raspon iznosi 29,40 metara. Most je visok nad razinom vode upravo 21 metar,
a irina mu je 4,30 metara. Graen je hidretske godine 974., a to odgovara naoj 1566/67.
godini. Graditelj mu je turski neimar Hajrudin iz kole Koda Mimara Sinana.
Sokoloviev most u Viegradu premostio je brzu Drinu s jedanaest iljastih lukova u ukupnoj
duini 179,43 m. Graditelj ovoga Sokolovieva mosta bio je Koda Mimar Sinan, to nam
pokazuje i pisani podatak u Popisu graevina. Vrijeme graenja ovoga mosta pokazuju dva
natpisa, po jednom je to 979. hidretska godina (1571/72).

Memorijalna arhitektura
Muslimanski nadgrobni spomenici ine brojnu i vrlo vrijednu vrstu spomenika orijentalne
arhitekture u Bosni i Hercegovini. Najee su to snijeno bijeli kameni niani ili baluci,
potom kameni oklopi, kubure i mnogovrsni mauzoleji ili tzv. turbeta. Ljepota tih spomenika
ogleda se uglavnom u dotjeranim oblicima, klesarskoj tehnici i irokoj i bujnoj konbinatorici
ornamenta. Muslimanska groblja su oduvijek bila smjetena u samim sredinama naseobina.
Zbog sjeanja na mrtve i zbog posjeivanja muslimanskih groblja, radi poklanjanja Fatihe
mrtvima, ta groblja su se nalazila ondje gdje se kreu ljudi i to uz damije, prometnije puteve,
ak i uz same kue usred ivota ovjeka. '' Pojedini spomenici veli arhitekt Josef Pospili
u lanku o muslimanskim grobljima u Bosni ine se na prvi pogled tako slini, da ovjek
pomisli, kako su jednaki... Tek kad ih izbliza promotrimo, otkrivamo razlike, koje su upravo
tolike, da oni svi zajedno ne budu dosadno jednolini.''

koli.

11

Niani: su kameni stupci razliitih veliina i oblika. Obino po dva njih obiljeavaju grob,
jedan vie glave, a drugi nie nogu, na grobu esto stoje sami ili sa santraem i duguljastim
tesancima, koji prave rub groba u obliku etverokuta. Niani su bili razliitih oblika i veliina,
a kamen od kojeg su klesani, bio je najee vapnenac, siga ili aragonit i adezitin tuf zelene
boje. Pored ovih se ponekad pojavljuju i glaukonitski lapor, zeleni diabaz i makedonski bijeli
mramor, ali se ovaj zadnji nije klesao u Bosni, nego je obraen uveen. Najvei poznati nian
u Bosni je nian na grobu Omerage Baia kod Baia mosta na putu izmeu Glamoa i
Livna, iz 1798. godine. Visok je 4,7 m, a upravo mu je toliki i opseg turbana. Kada su se
etrdeset godina prologa vijeka u Bosni poele provoditi vojne reforme, turski vojnici i ostali
graani, osim sveenstva, po tim reformama, umjesto turbana nose od 1832. godine fesove, a
oblik ove kape poinje se javljati i na nianima. Takoe je zanimljiva i pojava interpretacije
pokojnikova zanimanja, koje se izvodilo raznim oblicima turbana.
Turbeta ili mauzoleji: su uglavnom podizana nad grobovima paa, ehova i drugih imunijih
i istaknutih osoba. Pojedine su gradili pojednci sami za sebe, a druge su opet podizali
nasljednici ili tovatelji pokojnika. Danas na prostorima BiH postoji oko pedesetak ovakvih
spomenika, mada se smatra da ih je bilo duplo vie. Uglavnom postoje tri tipa: kupolasti
zatvoreni, kupolasti otvoreni i obini, drveni tip.

esme i adrvani
U Bosni i Hercegovini i u ostalim zemljama Balkanskog poluotoka je u 15. i 16.
stoljeu izgraena sila vodovoda i esmi. Oni su graeni po gradovima i selima, a takoe i na
putevima izmeu gradova i sela. Prvi vodovod je u Bosni sagradio Gazi Isa-beg u Sarajevu
neto prije 1462. godine, a nakon toga se ovi objekti grade u svim krajevima BiH. Sarajevo je
za vrijeme zadnjih godina turske uprave imalo 68 samostalnih vodovoda u ukupnoj duini od
55 km. Duinom takvih vodovoda je prema njihovoj jaini graeno jedan ili vie izlijevnih
objekata, a meu njima su najbrojnije esme. esme su graene u svim mahalama i oko
damija. Dok su jedne podizate uz zidove drugih veih objekata druge su bile posve
samostalno situirane.
adrvani slue za iste svrhe kao i esme, samo su oni graeni u javnim kupatilima i
dvoritima damija, medresa i tekija, karavansaraja i drugih veih objekata. Meutim,
njihova prvenstvena zadaa je da daju vodu veem broju ljudi za isto vrijeme za obredno
umivanje, a pored ovoga oni takoe djeluju plastino i dekorativno u svojoj okolini koja je
sasvim razliita od mahale. adrvani se bitno razlikuju od esmi. Kameni bazen s vie
unaokolo poredanih izljeva ili esmi je osnovni elemenat adrvana. Neto manji i uzdignuti
kameni kvader je pred svakom esmom i na njima stoji onaj koji uzima abdest. Okolo toga se
nalazi niska i lagana bolustrada, a s unutranje strane te zgrade poredane su drvene klupe za
odmor. Iz sredine bazena se uzdie manji ili vii kameni stup i tu voda tee odozdo prema
gore. Stup nosi jednu, dvije ili tri vanredno oblikovane kamene ake, koji se redaju prema
gore i bivaju sve manje i plie. Krov je kod adrvana u obliku kupole, prekriven olovom ili je
obini strmi atorasti krov od kamenih ploa na est ili osam voda, a ti su osobito u
Hercegovini. Perzija je domovinaadrvana, od njih su ga poprimili Arapi i Turci
su ih proirili na Balkanski poluotok.
12

Hamami
Monumentalna graevima sa mukim i enski odjelom (ifte hamama) jedna je od
najvrednijih potkupolnih kompozicija klasinog osmanskog arhitektonskog stila kod
nas. U centru kako mukog tako i enskog odjela bili su adrvani oko kojih
se moglo sjediti i voditi razgovori, tako da su i hamami, osim osnovne
funkcije kupanja imali funkciju okupljanja graana. Muslimanska vjera kako
zahtjeva od svojih pripadnika peterokratno umivanje, poznato je da zahtjeva i bar
jednom tjedno pranje tijela. Od poetka Islama se za ove potrebe grade banjice u svim
muslimanskim kuama a takoe se grade i javna kupatila i to u svim naseljima i to su tzv.
hamami: Sarajevo jo u esnaestom vijeku ima, osim brojnih kunih banjica, sedam javnih
kupatila. U tome istom stoljeu imaju u Bosni javna kupatila i mala Praa i Kladanj, Blagaj na
Buni, Rudo, Kostajnica i Jasenovac i druga isto tako omanja mjesta, a do kraja sedamnaestog
vijeka sagraeno je pedeset i est takvih kupatila u etrdeset i dva mjesta u samoj BiH. Vatra
i voda su bila najpotrebnija svakom hamamu, i zbog toga su svi izvedeni
od samog kamena.

Tradicionalna nonja
Dolaskom osmanske vlasti na ove prostore naravno dolo je i do
inovacija u nonji.Iz 16.stoljeu datira i jedan turi podatak koji se moe proitati u knjizi
putopisca Benedikt Kuripei "Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju 1530"izdanje Sarajevo 1950., str. 23. Tu stoji da se hriani obiju vjerozakona odijevaju isto kao i
Turci, a razlikuju se samo po tome to ne briju glave kao Turci. Daleko iscrpniji je bio uveni
Evlija elebija koji je ostavio podatke o nonji iz 17. stoljea i to uglavnom o sarajevskoj
muslimanskoj-gradskoj nonji.Sarajevo je bilo jak trgovaki centar, najznaajniji u Bosni i
Hercegovini i jedan od jaih na Balkanu. Karavane svakovrsne robe su pristizale i sa istoka i
sa zapada da bi zadovoljile potrebe arolikog sastava gradskog stanovnitva. Drutvene i
politike prilike toga vremena uticale su na promjene u nonji kroz razne propise u 18.vijeku.
Godine 1794. Haamudin paa izdao je poseban propis kojim je za bosansku raju bila
propisana boja i vrsta odjee. Kako bosanci katolici i pravoslavci, tako su i jevreji bili
potinjeni ovim propisima i pokazivali veliku sklonost da se oblae kao i vladajua klasa.
Zbog toga su ponekad morali da plaaju globe. Crvena oha je npr. bila dozvoljena samo
feudalnoj vladajuoj klasi. Pravila su vrijedila i za obuu. Npr. jevrejske ene su se nosile
veoma slino muslimanskim, ali im je bilo zabranjeno nositi ute i crvene ime.
Nemuslimani, muskarci kao i ene, su morali nositi obuu crne boje. To je naravno najtee
padalo enema, njihova sklonost ka obui, posebno kod jevrejskih ena je po nekoliko puta
godinje zauzimala mjesto u raunu jevrejske vjerske zajednice. Period 19.stoljea obiluje
veim brojem podataka nego ranije. To su uglavnom putopisi koji ponekad ostavljaju i
detaljan opis pojedinih nonji. Meu njima su skoro uvijek zabiljeeni opisi gradskih nonji ,
ali ima i opisa seoskih nonji: putopisi Ivana fra Jukia, Ivana Kukuljevia-Sakcinskog i
Matije Maurania. Bilo je to vrijeme tadanje "globalizacije" i modernizacije bosanskog
drutva, vrijeme kada su neke tradicije, pa tako i narodne nonje, iseavale ili gubile na
13

snazi, dok su neke nastajale zbog boljih komunikacija, industrijskih otkria s kraja tog
stoljea, i dolaska Austro-Ugarske 1878. godine.

Tradicionalne igre
Nesumnjiv uticaj na narodne igre u BiH imao je jedan od najkrupnijih
dogadjaja u njenoj povijesti - dolazak Osmanlija i masovno prihvatanje
islama od strane bosanskog stanovnistva. Osmanska uprava nad Bosnom
trajala je dugo sto se moralo odraziti kako na politickom, drustvenom tako
i na polju tradicije, pa i one igracke. Igre i pjesme Bosnjaka u Bosni i
Hercegovini odnose se na mnoge sfere drustvenog zivota. Pjesme uz igre
su uglavnom bile ljubavne i obredne, medju kojima su bile posebno lijepe
pjesme koje su pratile svadbu. U povijesti bosnjacke porodice bila je dugo
vremena karakteristicna odvojenost mladezi po polovima. Tako su nastale
pjesme i igre u zatvorenim prostorima prelijepih bosnjackih avlija. Djevojke
su se zabavljale, izmedju ostalog i na taj nacin sto su skrivene od
momackih pogleda kolale u krug. Kroz pjesmu i igru one su izrazavale
svoja najskrivenija osjecanja.

Zaboravljeni stari zanati

Arakijadzije
Arakijadije ili kapari postoje u Sarajevu od 16. st. Bave se izradom svih vrsta kapa, ali i
tradicionalnih fesova.
Kaligrafi
Kaligrafija se s pravom smatra jednom vrstom umjetnosti. Razne vokacije i poruke
ispisane do savrenstva dovedenim arapskim pismom, predstavljaju prava remek-djela. Ovi
natpisi su izraivani na papiru, drvetu, koi, metalu i sl. Danas se izrauju levhe i razni
ukrasni predmeti sa kaligrafskim natpisima.
Kazandzijski zanat
Kazandijski zanat je dio esnafa kojem pripadaju i kalajdije. Jedni izrauju predmete
od bakra, a drugi ih prevlae klajem. Budui da se predmeti od bakra, naroito posue, nije
samo klajisalo, nego i ukraavalo ornamentima i gravurama, to je davalo i umjetniku
dimenziju ovim proizvodima. Posao ukraavanja su uglavnom radile ene, a naziva se
savaenje. To je vrsta ukraavanja,tipina za Sarajevo, koja se odrala do danas. Zanat je u
Bosnu i Hercegovinu doao sa dolaskom Osmanlija i od 16. stoljea, na istommjestu gdje se
nalazi i danas, locirana je Kazandijska arija. Mada su se kazandijski duani mogli vidjeti i
na Vratniku, centar ove djelatnosti je oko ulice Oprkanj na Baariji. Ova arija je
podmirivala potrebe za kazandijskim proizvodima u cjeloj BiH. Mogli su se pohvaliti sa
najmnogbrojnijim priborom za rad i sa vie od sedamdeset razliitih proizvoda, meu kojima
14

izdvajam: kuhinjsko posue i posue za serviranje raznih vrsta i veliina; posue u kojem se
donosila i drala voda, ugumi, ibrici i leeni; pribor za kompletno posluivanje kahve-table,
ibrici, dezve, zarfovi; razliiti sakralni predmeti- proizvodi za rasvjetu, za brijanice, za
banje...
Kazazi
Ljetopisci i putopisci ostavili su brojne tragove o ivotu nae Baarije. Zanatlije su
bile brojne, toliko brojne da su imale svoje ulice: Sarai, Abadiluk, Kazazi, Terzijska
arija... Bilo ih je na desetine. Mnogo ta im je prijetilo: poari-od onog prvog 1480. do onog
najstranijeg, kad je cijelo Sarajevo nastradalo, 1697; poplave, bolesti i druge nedae. Samo u
pedeset godina 18. stoljea pomrlo je 145 terzija, 118 kazaza, 64 abadija i mnogo drugih.
Uprkos tome, zanatlije su ovdje ivjele i htjele opstati. uvali su svojom voljom i ljubavlju
zanat, ali i Baariju....
Sarai
Sarai (sedlari) spadaju meu najstarije i jedne od najznaajnijih zanatlija. Pojavljuju
se ve 1489. godine i opstaju do danas. Ranije su se bavili proizvodnjom konjske opreme,
opreme za putnike, kao i proizvodnjom nanula i opanaka. Danas su vie okrenuti proizvodnji
opreme za pse, kone galanterije, a od tradicionalnih proizvoda proizvode: zembilja, nanule i
papue. Pored toga bave se i popravkama proizvoda od koe.

Umjetnost
Umjetnost je kao i pismenost dobila specifina i razliita obiljeja i razvijala se na
postojeim religijskim tradicijama. Figuralno slikarstvo u islamu je zabranjeno. Kod
muslimana ono je zamjenjeno drugim umjetnikim vrstama kao tehnika lijepog pisanja
arapskog pisma i ukraavanja rukopisa. Ona se prenosila na kamen i tvrde povrine, na
vjerskim objektima, turbetima, nianima, mostovima i sl. Za potrebe Katolike crkve u
samostanima su izraivani razni vjerski predmeti a kasnije poinje izrada razliitih predmeta
za iru upotrebu. Najsnaniji izraz umjetnosti ispoljavao se u zidnom slikarstvu i slikanju
ikona.
Vajarstvo
Vajarstvo je bilo u osmansko vrijeme u Bosni prilino razvijeno, ali se ono odnosilo
uglavnom na izradu memorijalnih spomenika, i izrade kipova u katolikoj sredini, jer se nije
moglo ni zamisliti katolika bogomolja bez vjerskih djela, prvenstveno kipova svetaca.
Muslimani i pravoslavci nisu iz vjerskih razloga izraivali kipove. U nekim katolikim
crkvama ima poneko vajarsko djelo starijeg doba, kao u kreevskom samostanu, koje je,
vjerovatno, nastalo od ruku naih majstora, ali kako ta djela jo nisu prouena ne mogu se o
tome donositi definitivni zakljuci. Meutim, sitna plastika i umjetni obrt, vezani za vajarsku
umjetnost nali su meu naim zlatarima mnotvo vrlo talentiranih majstora i oni su istavili
veliki broj prvoklasnih rukotovrina koje emo danas nai u pojedinim muzejima i privatnim
zbirkama.
Slikarstvo

15

Slikarska umjetnost od dolaska Osmanlija razvijala se i dalje na vjerskoj osnovi, no

sad u tri pravca: muslimanski umjetnici radili su u duhu orijentalne, arapske i perzijske kole,
katolici u duhu italijanskih kola, prvenstveno venecijanske, a pravoslavni u duhu slikarstva
koje je imalo svoju osnovu u bizantijskom. Vezani vjerskim propisima muslimani se nisu
bavili slikanjem ljudskih figura, ve su se skocentrisali na ornamentiku, koja je bila sastavni
dio lijepih rukopisa, naroito onih vjerske sadrine. Ve u 16. Stoljeu javlja se vrlo iv rad na
slikarskoj umjetnosti meu pravoslavnim i katolicima, a naroito je bio obilat u 17. stoljeu.
U tom pogledu Bosna nijenimalo zaostajala za susjednim zemljama Jednako se u njoj
razvijalo i zidno slikarstvo i slikanje na tablama.

Obrazovni sistemi i stepenovanje kola na podruju BiH

Mektebe i muallimhane uglavnom su osnivali pojedinci kao svoje
zadubine, voeni izrekom Muhammeda, a.s.: Najbolje to ovjek moe
ostaviti iza sebe jesu tri stvari:
- dobro dijete, koje mu ini dovu (moli za njega);
- sadaku (vakuf), koja se koristi, a njemu dospijeva nagrada;
- znanje kojim se koriste nakon njegove smrti oni nakon njega.

Muallimhana je objekat koji je predstavljao posebnu vrstu vieg

mekteba, odnosno nie srednje kole. U muallimhanama se obrazovao
kadar za potrebe novootvorenih mekteba. To su bile ustanove, uglavnom,
internatskog tipa, namijenjene za siromaniju djecu. Polaznicima
muallimhane bile su osigurane besplatna hrana i odjea.
Prva muallimhana izgraena je u Sarajevu 1477. godine i bila je poznata
kao Ajjas-begova muallimhana. U ovoj se obrazovnoj instituciji, po svemu sudei,
obrazovao prvi imamski i uiteljski kadar u Bosni. U nedostatku medresa, koje se
poinju otvarati poetkom XVI stoljea, ovo su bile nie srednje kole.
Uz mektebe i muallimhane podiu se medrese i dershane, prve ustanove srednjeg i vieg
obrazovanja.
Ko je sagradio prvu medresu u Bosni i Hercegovini, kada i u kojem
mjestu, teko je utvrditi. Poznato je da je prije Gazi Husrev-bega podignuta
u Sarajevu medresa koju je sagradio Firuz-beg. 6 On je u mahali, koja se
slubeno vodi pod imenom Hubjar-agina mahala, podigao jednu lijepu i
visoku medresu. Mahala u kojoj je izgraena ta medresa prozvana je unarodu
mahala Medresa. Spomenuta medresa ve odavno je sruena i nestala.
5 (Sunen, Ibn Made)

6 Historiari navode da je, po svoj prilici, prva medresa u islamskom svijetu

16

izgraena u Nejsaburu (Niapuru), glavnom gradu pokrajine Horosan u

Perziji, iza 400. godine po Hidri. Pouzdano se zna da je prvu veliku medresu
u Bagdadu podigao vezir Nizamu-l-Mulk Tusi, koja je po njemu i nazvana
Nizamijja, a otvorena je 1067. godine.
Kao i ostale obrazovne institucije, i medrese su podizane na inicijativu
pojedinaca kao vakufski objekti. Na osnovu uvida u sauvane deftere i
vakufname iz ovog perioda vidi se da su prvi osnivai ovog tipa kola u
Bosni i Hercegovini bili, uglavnom, dravni velikodostojnici, sandak-bezi,
valije, njihove vojvode i drugi visoki dravni funkcioneri.
U pogledu arhitektonskih rjeenja, medrese u Osmanskom carstvu
nastavljaju tradiciju ranijih seldukih medresa s otvorenim dvoritem, ali i
originalnim rjeenjima zavisno od ambijenta u kojem su graene.

Zakljuak:
Preko 400 godina Osmanskog carstva, odnosno vladavine na ovim prostorima moralo je
ostaviti i ostavilo je duboke tragove i neizbrisiv peat na ljude, kulturu, obiaje, na sve sfere
ivota i ivljenja. Prvo i svakako ono najkrupnije, najvanije je pojava islama na ovim
prostorima. Dolasko nove vjere dolaze i novi obiaji, sve se mjenja. Tako se i BiH korijenito
mjenjala. Ljudi su drugaije ivjeli, ponaali se, drugaije su se oblaili. Novo pismo, jezici
uticali su na knjievnost i na pisce tog vremena. Dolo je do novog pogleda na umjetnost i
umjetniko stvaranje. Nonja, obiaji, tradicija sve je drugaije izgledalo i ljudi se se tome
prilagodili i naravno prisvojili kako muslimani tako i ostali vie manje. Najvie su svakako
uoljive arhitektonske graevine koje i danas ponosno stoje i govore nam o prolosti i odiu
ljepotom tog vremena, odiu onim orijentalnim. I danas su mnoge od njih sauvane
najpoznatiji je mozda Stari most u Mostaru koji je sruen od strane HVO 1993 te je ponovo
17

obnovljen od istog onog materijala (veom dijelom) kojim se pravio davne 1566 godine. Pa
onda uvena uprija na Drini, mnoge damije razasute irom lijepe na drave BiH.
Privlanost te kulture i civilizacije proizilazi iz injenice to je ona donosila jedan vii
ivotni standard u stanovanju, opremi stanova, nonji, jelu (jastuk, jorgan, araf, duek,
kaika, sve turske rijei), to je ta civilizacija prilagoena potrebama ovjeka, (arhitektura na
dohvat ruke), to je unosila nove potroake potrebe (uivanje kahve, duhana, upotreba
kozmetike i mirisa), jednu udobnost (rahatluk), razvija estetska osjeanja, posebno po svome
pozitivnom odnosu prema prirodi (njegovanje cvijea, zelenila, kult vode, esme, adrvani,
hamami zbog abdesta i gusula).
Danas se sve manje osjeti taj orijent na ovim prostorima, jer veliki je uticaj zapada i
mi se naravno tome htjeli ne htjeli ipak prilagoavamo i postaje dio nas, a ono orijentalno
nam je sve dalje i dalje. Ali ipak u svakom od nas sigurno postoji ono neto to nas vue ka
upravo tom orijentu, neto sto je neizbrisivo, neto to je dio nas.

Literatura:
- Smail Bali: Kultura Bonjaka ( muslimanska komponenta )
- Dr. Azem Koar: Historija Bosne i Hercegovine
- Mehmedalija Boji: Historija Bosne i Bonjaka
- Bakir Tanovi: Historija Bosne u okviru Osmanksog carstva
- Mustafa Imamovi: BiH od najstarijih vremena do kraja drugog svjetskog
rata.
18

- Historijski asopis '' Behar''

- Halil Inaldik: Osmansko carstvo- Klasino doba 1300-1600

www.maturski.org

19