Poglavlje 9

Vjetroturbine
9.1

Uvod

Pretvorba energije vjetra u elektricnu energiju provodi se u vjetro-energetskim postrojenjima koja se sastoje od jednog ili vise vjetro-agregata. U posljednja tri desetljeca
zabiljezen je znacajan rast instaliranih vjetro-energetskih postrojenja. Dijagram na slici
9.1 prikazuje regionalni i svjetski rast instaliranih vjetro-energetskih postrojenja. Moze
se zakljuciti kako se danas kapacitet vejetro-energetskih postrojenja udvostrucuje svake
tri godine. Najveci regionalni doprinos tom rastu daje Europa (posebice Njemacka i

Spanjolska)
i SAD.

Raspolo
zivost energije vjetra
Uzrak nastajanja vjetar je razlika u atmosferskom tlaku. Naime, zrak struji od podrucja
visokog atmosferskog tlaka prema potrucju niskog atmosferskog tlaka, sto rezultira vjetrom razlicih brzina. Postoje dva glavna uzrocnika nastajanja vjetra velikih razmjera tj.
atmosferske cirkulacije: razlicito zagrijavanje povrsine Zemlje na ekvatoru i polovima i
rotacija planeta. Razlika u absorpciji sunceve energije na ekvatoru i polovima ali isto
tako na kopnu i moru dovodi do nastanak uzgonskih sila koje uzrokuju strujanje zraka.
Vrlo bitna karakteristika vjetra je izrazita prostorna i vremenska promijenjivost koja
ovisi o mnogo faktora: klimatsko podrucje, topografija terena, godisnje doba, nadmorska
visina, tip lokalne vegetacije itd. Topografija terena i nadmorska visina imaju glavni

116

Vjetroturbine

Slika 9.1: Kapacitet instaliranih vjetroenergetskih postrojenja.

utjecaj na snagu vjetra. Snaga vjetra na uzvisinama i vrhovima planina je veca nego u
zasticenim dolinama. Priobalna podrucja su vjetrovitija od unutrasnjosti zbog razlike u
zagrijavanju kopna i mora.
Postoji niz razloga za izgranju vjetro-energetskih postrojenja. Kljucni razlog je smanjenje koristenja fosilnih goriva, sto rezultira smanjenjem emisija staklenickih i drugih
stetnih plinova u atmosferu.

9.2

Vrste vjetroturbina

Vjetroturbine se mogu razvrstati u dvije osnovne kategorije. Vjetroturbine kod kojih

se proizvodnja mehanicke energije temelji na djelovanju sile otpora na lopatice i one
kod kojih se produkcija mehanicke energije temelji ne djelovanju sile uzgona na lopatice.
Vjetroturbine koje koriste djelovanje sile otpora imaju puno manju iskoristivost u odnosu
na moderne turbine koje koriste djelovanje sile uzgona.
Konstrukcija (oblikovanje) modernih vjetroturbina temelji se na osnovnim principima
aerodinamike. Rotorske lopatice su u interakciji sa nadolazecim tokom zraka na nacin
da se razvija aerodinamicka sila uzgona na lopaticu. Razvija se i sila otpora ali ona u
normalnom rezimu rada, prije pojave sloma uzgona (engl. pre-stall operation), iznosi

9.2 Vrste vjetroturbina

117

samo 1 2 % sile uzgona. Sila uzgona i odgovarajuci moment u smjeru rotacije, pokrecu
rotor turbinu te se na taj nacin proizvodi mehanicka energija.
Vjetroturbine se mogu podijeliti s obzirom na polozaj osi rotoacije na vjetroturbine
s horizontalnom osi (engl. horizontal axis wind turbine - HAWT) i vjetroturbine s vertikalnom osi (engl. vertical axis wind turbine - VAWT). Vjetroturbine s vertikalnom osi
imaju vertikalno postavljene lopatice izvedene sa simetricnim aero-profilima. Kod Giromill izvedbe (slika 9.2) lopatice su ravne dok su kod Darrieus izvedbe (slika 9.3) lopatice
blago povinute. Slika 9.3 prikazuje veliku vjetroturbinu s vertikalnom osi Darrieus-ovog
oblika rotora: Eole VAWT, Cap-Chat, Quebec, Canada, promjer 64 m, visina lopatice
96 m, nazivna snaga 4.3 MW.
Prednost vjetroturbina sa vertikalnom osi je da nisu osjetljive na smjer vjetra. Medutim
postoji niz nedostataka:
brzina vjetra je smanjena blizu tla tako da je donji dio rotora manje produktivan
od gornjeg;
javlja se znacajna oscilacija momenta tijekom jednog okreta rotora;
u vecini slucajeva nisu samostartne;
imaju ogranicenu mogucnost regulacije brzine kod vjetrova velike brzine;
vrlo je tesko zaustaviti turbinu kod visokih brzina vjetra buduci da aerodinamicko
kocenje nije moguce.

Velike vjetroturbine s horizontalnom osi

Vjetroturbine sa horizontalnom osi trenutno dominiraju u svim velikim vjetroenergetskim postrojenjima i cini se da ce tako i ostati. Najveca vjetroturbina s horizatalnom
osi, prikazana na slici 9.4, razvija snagu 7.58 MW, ima promjer rotora 127 m i visinu
stupa 135 m. Opcenito velike vjetroturbine s horizontalnom osi sastoje se od (vidi sliku
9.5) gondole smjestene na vrhu stupu koja sadrzi generator, reduktor i rotor sa rotorskim
lopaticama. Veliki broj turbina danas nema reduktor neko koriste direktni pogon generatora. U sklopu vjetroagregata postoji sistem zakretanja kojim se gondola vjetroagregata
zakrece tako da bude usmjerena prema vjetru (engl. yaw system).

118

Vjetroturbine

Slika 9.2: Vjetroturbina s vertikalnom osi: Giromill izvedba

Slika 9.3: Vjetroturbina s vertikalnom osi: Darrieus izvedba

9.2 Vrste vjetroturbina

Slika 9.4: Velika vjetroturbina s horizontalnom osi: Enercon, 7.58 MW.

Slika 9.5: Osnovne komponente vjetroagregata s horizontalnom osi rotacije: stup

(engl. tower), gondola (engl. nacelle), generator, reduktor (engl. gearbox), glavina
(engl. hub), lopatice (engl. blades).

119

120

Vjetroturbine

Broj rotorskih lopatica vjetroturbine s vertikalnom osi ovisi o namjeni vjetroturbine.

Vjetroturbine s tri lopatice se redovno koriste za pogon generatora odnosno za proizvodnju
elektricne energije. Vjetroturbine s dvije ili tri lopatice zahtijevaju visoki omjer izmedu
brzine lopatice na vrhu i aksijalne brzine vjetra (omer brzina na vrhu ili engl. tip-speed
ratio), te imaju vrlo nizak startni moment, pa je za njihovo pokretanja obicno potreban
dodatni pogon kojim ih se dovodi u normalni rezim rada.
Snaga komericijalnih turbina se krece od nekoliko stotina kW pa do nekoliko MW.
je veci promjer lopatica
Kljucan geometrijski parametar je promjer rotorskih lopatica. Sto
veca je moguca razvijena snaga turbine. Promjeri rotora danas prelaze 100 m. Trend je
da se ide prema sve vecim vjetroturbinama buduci da se tako moze samanjiti cijena
proizvedene elektricne energije.
Kod vecine je vjetroturbina s vertikalnom osi rotor postavljen uzvodno od stupa.
Medutim postoje i izvedbe kod koji je rotor smjesten nizvodno od stupa. Prednost
uzvodnih izvedbi vjetroturbina je u tome sto nema utjecaja vrtloznog traga stupa na
rad turbine i razina buke je niza.

Male vjetroturbine s horizontalnom osi

Male vjetroturbine s horizontalnom osi razvijane su tijekom devetnaestog stoljeca za potrebe crpljenja vode. Rotor takvih malih vjetroturbina je imao 20 ili vise lopatica, nizak
nominalni omjer brzina na vrhu ali visok startni moment. Trenutno ponovo raste interes
za malim vjetroturbinama s horizontalnom osi koje se koriste za proizvodnju elektricne
energije u udaljenim izoliranim naseljima bez prikljucka na elektricnu mrezu ali i u urbanim sredinama. Snaga takvih vjetroagregata se krece od 1 do 50 kW. Slika 9.6 prikazuje
malu vjetroturbinu s tri lopatice koja kod brzine vjetra 13 m/s razvija snagu od 10 kW.
Ovo je trenutno u Americi najpopularnija mala vjetroturbina koja se koristi u urbanim
sredinama.

Visina stupa
Kod projektiranja vjetroturbine s horizontalnom osi vaznu ulogu ima visina stupa. Naime
buduci da brzina vjetra raste s visinom moze se povecanjem visine stupa povecati i snaga

121

9.2 Vrste vjetroturbina

Slika 9.6: Mala vjetroturbina s horizontalnom osi: The Bergey Excel-S, tri lopatice,
promjer rotora 7 m, naziva snaga 10 kW kod brzine vjetra 13 m/s.

turbine. Ovisnost brzine vjetra o visini obicno se moze definirati pomocu sljedece funkcije:
n

va
h
=
,
(9.1)
va,ref
href
gdje je va brzina vjetra na visini h, a va,ref je poznata brzina vjetra na visini href od tla.
Eksponent n se odreduje empirijski i u slucaju stabilnog vjetra preko otvorenog terena
iznosi n 1/7 = 0.143, dok kod vjetra preko povrsine mora iznosi n 0.11.
Recimo da treba procijeniti brzinu vjetra na visini h = 80 m iznad tla koristeci referentnu brzinu 15 m/s izmijerenu na referentnoj visini href = 50 m:
va = 15

80
50

1/7

= 16.04 m/s.

(9.2)

i malo povecanje brzine vjetra moze biti bitno jer, kako ce kasnije biti pokazano, snaga
Cak
oduzeta od vjetra proporiconalna je trecoj potenciji brzine vjetra. U gore prikazanom
primjeru povecanje snage turbine bi iznosilo 22 % kao rezultat povecanja visine stupa sa
50 m na 80 m. Naravno treba uzeti u obzir da ce porasti i cijena takve turbine.

122

Vjetroturbine

Skladi
stenje energije
S teznjom da se sve veci dio elektricne energije proizvodi iz obnovljivih izvora kao sto je
energija vjetra, javlja se problem neravnoteze izmedu proizvodnje i potrosnje elektricne
energije. Zbog toga je potrebno graditi postrojenja za skladistenje energije. Jedan od
mogucih nacina skladistenja energije je koristenje reverzibilnih hidroelektrana (slika 9.7),
gdje se u periodu kada postoji visak energije voda transportira pomocu pumpe iz donjeg
u gornji spremnik, a u trenutku kad postoji povecana potraznja za elektricnom energijom,
voda se propusta iz gornjeg u donji spremnik kroz turbinu koja pogoni elektricni generator.

Slika 9.7: Shema reverzibilne hidroelektane.

9.3

Teorija aktuatorskog diska

S ciljem opisa procesa pretvorbe energije u vjetroturbini promatrat ce se pojednostavljeni model strujanja prikazan na slic 9.8, gdje je rotor vjetroturbine s horizontalnom
osi zamjenjen s tzv. aktuatorskim diskom. Iako su kod ovog modela uvedena brojna
pojednostavljenja, ipak ova analiza rezultira sa vrlo korisnim saznanjima.
Uvode se sljedece pretpostavke:
1. stacionarno uniformno strujanje uzvodno od diska,
2. uniformna i stacionarna brzina na disku,
3. nema rotacije toka uzrokovane od strane diska,

123

9.3 Teorija aktuatorskog diska

4. tok koji prolazi kroz disk sadrzan je uzvodno i nizvodno unutar odgovarajuce strujne
cijevi,
5. tok je nestlaciv.
3
r

2
1

dr
r

va2 = vx2

va1 = vx1

va3 = vx3

Aktuatorski disk

Strujna cijev
Slika 9.8: Model aktuatorskog diska.

Buduci da aktuatorski disk predstavlja otpor strujanju, brzina zraka se smanjuje kako
se zrak priblizava aktuatorskom disku pa ce doci do odgovarajuceg povecanja tlaka. Prolaskom kroz disk dolazi do naglog pada tlaka ispod tlaka okoline. Ovaj diskontinuitet u
tlaku je karakateristika modela aktuatorskog diska. Nizvodno od diska postepeno dolazi
do izjednacavanja tlaka s tlakom okoline.
Neka je aksijalna komponenta brzine zraka deleko uzvodno (x ), na disku
(x = 0) i daleko nizvodno (x ) va1 , va2 i va3 . Iz jednadzbe kontinuiteta, maseni
protok iznosi
m
= va2 S2 ,

(9.3)

gdje je gustoca zraka, a S2 je povrsina diska.

Aksijana sila koja djeluje na disk iznosi
Fa = m(v
a1 va3 ),

(9.4)

a dogovarajuca snaga koju aktuatorski disk preuzima od zraka iznosi

P = Fa va2 = m(v
a1 va3 )va2 .

(9.5)

124

Vjetroturbine

Snaga oduzeta od vjetra moze se izraziti na sljedeci nacin

1 2
2
PW = m
(va1
va3
).
2

(9.6)

Ako nema drugih gubitaka, moze se izjednaciti snaga koja je oduzeta od vjetar sa snagom
koja je dobivena na aktuatorskom disku (PW = P ) iz cega slijedi da je:
1
va2 = (va1 + va2 ).
2

(9.7)

Ovaj dokaz je izveo Betz (1926) da bi pokazao kako je brzina strujanja u ravnini diska
jednaka srednjoj vrijednosti brzine daleko uzvodno i nizvodno od diska. Treba naglasiti
da mijesanje vrtloznog traga koje se u realnosti javlja nizvodno od diska nije uzeto u
obzir.

Alternativni dokaz Betz-ovog rezultata

Zrak koji prolazi kroz aktuatorski disk dozivljava ukupnu promjenu brzine (va1 va3 )
i odgovarajucu brzinu promjene kolicine gibanja jednaku produktu masenog protoka i
promjene brzine. Sila koja uzrokuje tu promjenu kolicine gibanja jednaka je produktu
razlike tlaka na disku i povrsine diska, tj.
(p2+ p2 )S2 = m(v
a1 va3 ) = S2 va2 (va1 va3 ),
p = (p2+ p2 ) = va2 (va1 va3 ).

(9.8)
(9.9)

Razlika tlaka p se moze dobiti odvojenom primjenom Bernoulli-jeve jadnadzben na

uzvodni (1-2) i nizvodni (2-3) dio modela aktuatorskog diska prikazanog na slici 9.8:
1 2
1 2
p1 + va1
= p2+ + va2
,
2
2

(9.10)

1 2
1 2
p3 + va3
= p2 + va2
.
2
2

(9.11)

Oduzimanjem ove dvije jednadzbe dobiva se

1 2
2
va3
).
p2+ p2 = (va1
2

(9.12)

Izjednacavanjem jednadzbi (9.9) i (9.12) dobiva se ranije dobiveni rezultat:

1
va2 = (va1 + va2 ).
2

(9.13)

9.3 Teorija aktuatorskog diska

125

Kombiniranjem jednadzbi (9.3) i (9.5),

2
P = S2 va2
(va1 va3 ),

(9.14)

te primjenom jednadzbe (9.13), dobiva se

va3 = 2va2 va1 ,

(9.15)

va1 va3 = va1 2va2 + va1 = 2(va1 va2 ),

(9.16)

pa je

odnosno
2
P = 2S2 va1
(va1 va2 ).

(9.17)

Ako se za model aktuatorskog diska uvede faktor aksijalne indukcije:

a=

va1 va2
,
va1

(9.18)

slijedi da je
va2 = va1 (1 a),

(9.19)

3
P = 2aS2 va3
(1 a)2 .

(9.20)

Koeficijent snage
Raspoloziva snaga kineticke energije vjetra svedena na povrsinu aktuatorskog diska (S2 =
R2 ) iznosi
1
1 2
3
S2 va1 = S2 va1
.
P0 = va1
2
2

(9.21)

Koeficijent snage Cp je difiniran kao

Cp =

P
= 4a(1 a)2 .
P0

(9.22)

Maksimalna vrijednost koeficijenta snage dobiva se deriviranjem Cp po a i izjednacavanjem

derivacije s nulom, tj.
dCp
= 4(1 a)(1 3a) = 0.
da

(9.23)

126

Vjetroturbine

Ova jednadzba ima dva rijesenja: a = 1/3 i a = 1. Ako se usvoji prvo rijesenje, maksimalna vrijednost koeficijenta snage iznosi
Cpmax =

16
= 0.593.
27

(9.24)

Ova vrijednost koeficijenta snage se cesto naziva Betz-ovim limitom, a odnosi se na maksimalno moguci koeficijent snage turbine (za zadane uvjete strajanja).

9.3.1

Koeficijent aksijalne sile

Koeficijent aksijalne sile je difiniran kao

Fa
Ca = 1 2
va1 S2
2
2m(v
a1 va2 )
=
1
2
va1
S2
2
4va2 (va1 va2 )
=
2
va1

(9.25)

= 4a(1 a).
Deriviranjem ovog izraza po a moze se pokazati da Ca ima maksimalnu vrijednost jednaku
jedinici za a = 0.5. Slika 9.9 pokazuje ovisnost keoficijenata Cp i Ca o aksijalnom faktoru
indukcije a.

Slika 9.9: Ovisnost keficijenata snage i aksijalne sile o faktoru aksijalne indukcije.

Iz analize modela aktuatorskog diska slijedi da je brzina u vrtloznom tragu nizvodo

od diska odredena izrazom va3 = va1 (1 2a) i jednaka je nuli kada je a = 0.5. Prema

9.4 Procjena snage vjetroagregata

127

tome model aktuatorskog diska nije upotrebljiv za vrijednosti faktora aksijalne indukcije
vece od 0.5. Postoji misljenje da se ovaj model ne bi trebao koristiti za faktor aksijalne
indukcije veci od 0.4. Treba imati u vidu da kod vecine postojecih vjetroturbina sa
horizontalnom osi faktor aksijalne indukcije rijetko prelazi vrijednost 0.6.

9.4

Procjena snage vjetroagregata

Odredivanje promjera rotora vjetroturbine s horizontalnom osi moze se provesti primjenom teorije aktuatorskog diska. Iz teorije aktuatorskog diska slijedi da je aerodinamicka
snaga turbine
1
3
P = S2 Cp va1
.
2

(9.26)

U idealnim (teorijskim) uvjetima maksimalni koeficijent snage iznosi Cp = 0.593. U

literaturi se moze naci kako vrijednosti koeficijenta snage mogu ici do 0.45 (vidi sliku 9.10).
Takve visoke vrijenosti se odnose na turbine s vrlo preciznim glatkim profilima uz omjer
brzina na vrhu iznad 10. Za vecinu turbina solidne konstrukcije vrijednost koeficijenta
snage se krece u podrucju 0.3 do 0.35. Uz efikasnost reduktora d i elektricnog generatora
g , izlazna elektricna snaga vjetroagregata iznosi
1
3
Pel = S2 Cp g d va1
.
2

9.5

(9.27)

Podru
cje izlazne snage

Raspoloziva snaga kineticke energije vjetra iznosi

1
3
,
P0 = S2 va1
2

(9.28)

gdje je S2 povrsina diska, a va1 brzina zraka uzvodno od diska. Prema tome moze se
ocekivati da ce snaga turbine rasti s trecom potencijom brzine. Slika 9.11 prikazuje
krivulju idealne snage vjetroturbine gdje zakon trece potencije vrijedi izmedu tzv. cutin brine vjetra i nazivne brzine vjetra (engl. rated wind speed) kod koje je postignuta
maksimalna snaga. Cut-in brzina vjetra je najmanja brzina vjetra kod koje turbina

128

Vjetroturbine

Slika 9.10: Ovisnost koeficijenta snage o omjeru brzina na vrhu za razlicite vrste
vjetroturbina.

Slika 9.11: Karakteristika (krivulja) snage vjetroturbine.

9.6 Teorija elementa lopatice

129

proizvodi pozitivnu snagu. Nazivna brzina vjetra opcenito odgovara tocki kod koje se
postize maksimalna efikasnost energetske pretvorbe.
Kod brzina vjetra vecih od nazivne brzine, kod vecine vjetroturbina, snaga trubine
se odrzava konstantnom primjenom aerodinamicke regulacije. Cut-out brzina vjetra
je maksimalno dozvoljena brzina vjetra kod koje sistem upravljanja aktivira kocenje tj.
zustavljanje rotora.

9.6

Teorija elementa lopatice

Za razliku od terorije aktuatorskog diska, teorija elementa lopatice analizira sile koje djeluju na lopatice cime se uzima u obzir utjecaj oblika i polozaja lopatica na performanse
turbine. Teorija elementa lopatice modelira rotor vjetroturbine kao skup izoliranih dvodimenzionalnih elementata lopatice na koje se onda moze primijeniti dvodimenzionalna
aerodinamicka teorija izolirano te se nakon toga provodi integracija da bi se dobila ukupna
aksijalna sila i moment oko osi rotacije. Kontrolni volumen definiran za potrebe teorije
aktuatorskog diska (slika 9.8) diskretizira se u beskonacan skup anularnih kontrolnih volumena debljine dr cije su bocne granicne povrsine u stvari povrsine strujnih cijevi kroz
koje nema strujanja. Teorija elementa lopatice pretpostavka da je promatrani element
lopatice izoliran (jedan element lopatice ne utjece na ostale elemente), a sila na lopaticu je konstantna uzduz oboda promatranog anularnog kontrolnog volumena sto drugim
rijecima znaci da se podrazumijeva pretpostavka beskonacnog broja lopatica.
Prema Newton-ovom zakonu gibanja moment koji djeluje na lopatice vjetroturbine
djelovat ce u istom iznosu ali suprotnom smijeru i na tok fluida i bit ce jednak brzini promjene tangencijalnog momenta kolicine gibanja fluida. Teorija elementa lopatice uvodi
pojam faktora tangencijalne indukcije a koji se koristi da bi se opisala tangencijalna
komponenta apsolutne brzine ispred rotora, u ravnini rotora i iza rotora. Tako se tangencijalna komponenta apsolutne brzine fluida definira preko odgovarajuce kutne brzine
toka: vu = ca r, gdje je kutna brzina rotora, a c je konstanta cija vrijednost ovisi o
polozaju uzduz rotora. Tako je c = 0 ispred rotora, c = 2 iza rotora, a c = 1 u ravnini
rotora. Prema tome tangencijalna komponenta apsolutne brzine u ravnini rotora jednaka
je srednjoj vrijednsti te brzine ispred i iza rotora.

130

Vjetroturbine

Sada ce se promatrati prethodno opisani anularni kontrolni volumen debljine dr na

radijusu r od osi rotacije. Neka je d elementarni moment koji djeluje na element lopatice
i jednak je brzini promjene tangencijalnog momenta kolicine gibanja vjetra koji prolazi
kroz promatrani anularni kontrolni volumen. Tako je
d = dm2a
r2 = 2rdrva2 2a r2

(9.29)

d = 4va1 (1 a)a r3 dr.

(9.30)

ili

U teroriji aktuatorskog diska vrijednost faktora aksijalne indukcije a bila je konstantna

za cijeli disk. U teoriji elementa lopatice su faktori aksijalne i tangencijalne indukcije a i
a funkcija radijusa r.
Mnozeci prethodnu jednadzbu s kutnom brzinom i integrirajuci dobiveni izraz od
korjena do vrha lopatice, dobiva se snaga koju razvija rotor vjetroturbine:
Zrv
P = 4 2 ca1 (1 a)a dr.

(9.31)

rk

Sile na element lopatice

Promotrimo sada rotor vjetroturbinu sa zb lopatica, radijusa vrha lopatice R, duljine
tetive profila c na radijusu r, koji rotira sa kutnom brzinom . Kut postave profila
lopatice je funkcija radijusa r i predstavlja kut izmedu linije nultog uzgona i ravnine
rotacije. Aksijalna brzina vjetra u ravnini rotacije ima istu vrijednost koja je proizasla iz
teorije aktuatorskog diska (va2 = va1 (1 a)), i okomita je na ravninu rotacije.
Slika 9.12 prikazuje element lopatice na radijusu r. Rezultantna relativna brzina u
ravnini rotacije iznosi:
w=

2
va1
(1 a)2 + (r)2 (1 + a )2 ,

(9.32)

a kut relativne brzine u odnosu na ravninu rotacije jednak je . Moze se vidjeti kako je
tangencijalna kompomenta relativne brzine jednaka zbroju brzine lopatice r i tangencijalne brzine fluid a r.

131

9.6 Teorija elementa lopatice

x
F
Fa = Fx

D
ravnina rotacije

Fu

va1 (1 a )

u(1 + a )

Linija nultog uzgona

Slika 9.12: Element lopatice na radijusu r.

Sljedece relacije ce biti korisne za daljnju analizi energetske pretvorbe:

sin =

va1 (1 a)
va2
=
,
w
w

(1 a )
cos =
,
w


va1 1 a
tan =
.
r 1 + a

(9.33)
(9.34)
(9.35)

Na slici 9.12 se moze vidjeti kako je sila uzgona L okomita na vektor relativne brzine,
a sila otpora D je paralelna s vektorom relativne brzine. U normalnom rezimu rada sila
otpora iznosi oko (1 2%) sile uzgona. Rezultantna sila ima tangencijalnu komponentu
u smjeru kretanja lopatice i to je komponenta sile koja doprinosi proizvodnji mehanicke
energije turbine.
Iz slike 9.12 slijedi da je sila po jedinici duljine lopatice u smjeru gibanja lopatice
jednaka
Fu = L sin D cos ,

(9.36)

a sila po jedinici duljine lopatice u aksijalnom smjeru iznosi

Fa = L cos + D sin .

(9.37)

132

Vjetroturbine

Koeficijenti uzgona i otpora

Koeficijenti uzgona i otpora se mogu definirati kao
L

CL () =

,
1
w2 c
2

CD () =

,
1
w2 c
2

(9.38)

(9.39)

gdje je sukladno terminologiji koja se koristi kod izolirnih profila, w brzina nadolazeceg
toka, a c je duljina tetive profila. Koeficijenti CL i CD su funkcija napadnog kuta = ,
oblika profila i Reynolds-ovog broja. Ovdje se napadni kut mjeri od linije nultog uzgona.
Slika 9.13 prikazuje ovisnost koeficijenta uzgona CL o napadnom kutu , te ovisnost
koeficijenta otpora CD o koeficijentu uzgona u rezimu rada prije pojave sloma uzgona
(engl. pre-stall regime). Eksperimentalnim rezultatima je potvrdeno da je u ovom rezimu
rada profila nagib krivulje uzgona priblizno jednak 0.1 1/ .

Slika 9.13: Ovisnost koeficijent uzgona o napadnom kutu te koeficijenta otpora o

koeficijentu uzgona.

Veza izmedu teorije aktuatorskog diska i teorije elementa lopatice

Elementarna aksijalna komponenta sile i elementarni moment na element jedne lopatice
duljine dr na radijusu r iznose
dFa = (L cos + D sin )dr,

(9.40)

d = r(L sin D cos )dr.

(9.41)

9.6 Teorija elementa lopatice

133

Za turbinu koja ima zb lopatica, koristeci definicije za koeficijente CL i CD dane jednadzbama (9.38) i (9.39), mogu se izrazi za elementarni moment, snagu i aksijalnu silu
izraziti na sljedeci nacin:
1
d = w2 r(CL sin CD cos )zb cdr,
2
1
dP = w2 r(CL sin CD cos )zb cdr,
2
1
dFa = w2 (CL cos + CD sin )zb cdr.
2

(9.42)
(9.43)
(9.44)

Ako se jednadzba (9.4) primijeni na elementarni anularni kontrolni volumen, dobiva se

odgovarajuca elementarna aksijalna komponenta sile
2
dFa = dm(v
a1 va3 ) = 4a(1 a)rva1
dr.

(9.45)

Izjenacavanjem jednadzbi (9.44) i (9.45) dobiva se

zb c(CL cos + CD sin )
a
.
=
1a
8r sin2

(9.46)

Koristeci jednadzbu (9.30), elementarni moment se moze izraziti na sljedeci nacin

d = (2r dr)va2 (rvu ).

(9.47)

Izjednacavanjem ove jednadzbe sa jednadzbom (9.42) dobiva se

va2 vu
zb c(CL sin CD cos )
=
.
w2
4r

(9.48)

Koristeci jednadzbu (9.34), dobiva se

vu
ua cos
2a cos
=
=
w
u(1 + a )
1 + a

(9.49)

i ako se uzme u obzir jednadzba (9.33), jednadzba (9.48) dobiva sljedeci oblik
a
zb c(CL sin CD cos )
=
.

1+a
8r sin cos

(9.50)

Ako se uvede novi bezdimenzionalni parametar pod nazivom koeficijent opterecenja lopatice,
=

zb cCL
,
8r

(9.51)

134

Vjetroturbine

jednadzbe (9.46) i (9.50) dobivaju sljedeci oblik

a
(cos + sin )
,
=
1+a
sin2

(9.52)

a
(sin cos )
=
,
1 + a
sin cos

(9.53)

gdje je
=

CD
.
CL

(9.54)

Omjer brzina na vrhu

Najvazniji bezdimenzionalni parametar rotora vjetroturbine s horizontalnom osi je tzv.
omjer brzina na vrhu (engl. tip-speed ratio), koji je difiniran kao
J=

R
.
va1

(9.55)

Ovaj parametar kontrolira radne uvjete turbine i jako utjece na vrijednosti faktora indukcije a i a .
Koristeci jednadzbe (9.55) i (9.35), tangens kuta relativne brzine se moze izraziti
na sljedeci nacin:
R
tan =
rJ

1a
1 a

(9.56)

Krutost rotora vjetroturbine

Primarni bezdimenzionalni parametar koji karakterizira geometriju vjetroturbine je krutost rotora vjetroturbine . Krutost je definirana kao omjer izmedu povrsine lopatice i
povrsine diska:
=

zb AB
,
R2

(9.57)

gdje je
AB =

c(r) dr = Rcav .

(9.58)

Ovo se obicno pise kao

=

zb cav
,
R

gdje je cav srednja duljina tetive profila lopatice.

(9.59)

135

9.6 Teorija elementa lopatice

Rje
savanje jednad
zbi
Prethodna analiza je rezultirala sa skupom relacija koje se mogu rijesiti iterativnim postupkom kojim se dobivaju vrijednosti faktora indukcije a i a za zadani kut postave profila
. U normalno (optimalnom) rezimu rada turbine moze se uzeti da je 0, pa jednadzbe
(9.52) i (9.53) dobivaju jednostavniji oblik:
a
cos
=
,
1+a
sin2

(9.60)

=
,

1+a
cos

(9.61)

Postupak odredivanja faktora indukcije a i a za slucaj kada je zadana promjena kuta

postave profila uzduz lopatice sastoji se od sljedeci koraka:
1. Inicijalizacija: a = 0, a = 0,
2. Racunanje kuta relativne brzine primjenom jednadzbe (9.56),
3. Racunanje lokalnog napadnog kuta, = ,
4. Odredivanje keoeficijentat CL i CD iz tablica ili koristenjem analitickih izraza,
5. Racunanje faktora indukcije a i a ,
6. Provjera konvergencije rijesenja za faktore indukcije a i a . Ako nije postignuta
konvergencija ponoviti postupak od koraka 2, inace prijeci na sljedeci korak,
7. Izracunati lokalne sile na elemente lopatica.

Varijacija paremetara uzdu

z lopatice
Uzduz lopatice vjetroturbine postoji znacajna promijena kuta postave profila koji ovisi o
vrijednisti omjera brzina na vrhu J, koeficijentu uzgona CL i duljini tetive profila c. Nacin
na koji se CL i c mijenjaju sa radijusom ovisi uglavnom o subjektivnoj odluci porjektanta
turbine. U prethodno opisanom postupku odredivanja faktora indukcije, vrijednost kuta
postave je zadana a odreduje se koeficijent uzgoan CL i ostali parametri. Medutim moguce
je zadati koeficijent uzgona i ograniciti napadni kut tako da bude manji od kuta kod kojeg
dolazi do sloma uzgona te odrediti kut postave profila. Rezultati jednog takvog proracuna

136

Vjetroturbine

prikazani su u dijagramu na slici 9.14. Moze se zakljuciti kako za otimalan rad turbine
lopatica mora biti uvijena po svojoj duzini takoda je kut postave najveci kod korjena a
smanjuje se prema vrhu gdje moze bit i blago negativan. Duljina tetive profila je kod
ove analize bila konstantna da bi se ogranicio broj moguci kombinacija. Naravno vecina
danasnjih turbina s horizontalnom osi imaju lopatice koje se suzavaju prema vrhu (engl.
tapered blades).

Slika 9.14: Ovisnost kuta postave lopatice (engl. pitch angle) o radijusu za razlicite
koeficijente otpora profila.

Ra
cunanje momenta i aksijalne sile
Izraz za elementarnu aksijalnu silu moze se izvesti iz jednadzbi (9.44) i (9.33) u sljedecem
obliku:

2
r
1
1a
2
Fa = zb cRva1
,
CL cos
2
sin
R

(9.62)



r
2  3
1
r
2 4 1+a
= zb c R
CL sin
.
2
cos
R
R

(9.63)

Ove jednadzbe je potrebno integrirati numericki.

9.6 Teorija elementa lopatice

137

Korekcija za kona
can broj lopatica

U dosadasnjoj analizi je zanemaren utjecaj konacnog broja lopatica. Cinjenica

je da u
odredenoj tocki parametri toka fluktuiraju kako pored prolazi lopatica. Inducirane brzine
u tocki nisu konstantne s vremenom. Sve se to manifestira kroz samanjenje momenta na
lopatice i snage turbine. U tom smislu su potrebne odredene modifikacije prikazane teorije
i to se radi primjenom tzv. korekcijskog faktora vrha lopatice (engl. blade tip correction
factor). Iako postoji nekoliko pristupa u definiranju korekcijskog faktora ovdije ce se
koristiti tzv. Prandtl-ov korekcijski faktor.

Slika 9.15: Prandtl-ov model gubitka na vrhu lopatice

Prandtl-ov korekcijski faktor se obicno izrazava na sljedeci nacin



2
d
1
F = cos
exp
,

(9.64)

gdje je, kako je prikazano na slici 9.15, s aksijalni razmak izmedu susjednih helikoidalnih
vrtloga, a d = R r. Iz geometrije helikoidalnih vrtloga slijedi:
s=

2R
sin ,
zb

gdje je sin =
s=

va1
.
w

(9.65)

Tako je

2(1 a)Rva1
,
wzb

zb (1 Rr )
1
r w
d
= zb (1 )
=
.
s
2
R va1
2 sin

(9.66)
(9.67)

Ovi izrazi osiguravaju da F tezi nuli kada r tezi u R, ali naglo se povecava prema jedinici
sa smanjenjem radijusa. Promjena korekcijskog faktora F prikazana je dijagramom na

138

Vjetroturbine

slici 9.16 za J = 5 i zb = 2, 3, 4, 6. Iz dijagrama i prethodnih jednadzbi se moze zakljuciti

kako odstupanja korekcijskog faktora od jedinice raste s povecanjem aksijalnog razmaka
s i smanjenjem broja lopatica zb .

Slika 9.16: Ovisnost Prandtl-ovog korekcijskog faktora o omjeru radijusa.

Prandtl-ov korekcijski faktor se primjenjuje na svaki element lopatice, sto rezultira

modifikacijom izraza za elementarnu aksijalnu silu (9.45) i elementarni moment (9.30):
2
dFa = dm(v
a1 va3 ) = 4a(1 a)rva1
F dr,

(9.68)

d = 4va1 (1 a)a F r3 dr.

(9.69)

Primjenom postupka koji je doveo do izvoda jednadzbi (9.52) i (9.53), prethodne dvije
jednadzbe daju sljedeci rezultat:
(cos + sin )
a
=
,
1+a
F sin2

(9.70)

(sin cos )
a
=
.
1 + a
F sin cos

(9.71)

Postupak ra
cunanja s korekcijom vrha lopatice
U odnosu na postupak bez korekcije potrebno je uvesti jedan dodatni korak izmedu 1. i
2. koraka gdje se racuna F . Potrebno je izracunati novu vrijednost koeficijenta uzgona
CL sto uzrokuje promjenu koeficijenta opterecenja .

9.7 Konfiguracija rotora

9.7

139

Konfiguracija rotora

Parametri koji opisuju rad vjetroturbine su: broj lopatica, oblik lopatica, krutost rotora
i omjer brzina na vrhu.

Oblik lopatica
U prethodnoj analizi energetske pretvorbe primjenom teorije elementa lopatice uglavnom
je bilo pretpostavljeno da je duljina tetive profila konstantna. Medutim lopatice vecine
danasnjih vjetroturbina s vertikalnom osi se suzavaju od korjena prema vrhu (eng. tapered blades), pri cemu stupanj suzenja ovisi o zahtjevima cvrstoce ili o ekonomskim
zahtjevima. Ako je promjena duljine tetive profila poznata tj. zadana, prethodno definirani postupci proracuna energetske pretvorbe se mogu vrlo lako modificirati tako da
dozvoljavaju promjenjivu duljinu tetive.

Utjecaj broja lopatica

Iako se danas moze naici na vjetroturbine s brojem lopatica od 1 do 40, velika vecina
vjetroturbina s horzontalnom osi koje rade s visokom omjerom brzina na vrhu, imaju
dvije ili tri lopatice. Vecina velikih komercijalnih vjetroturbina izgradenih u prethodnih
desetak godina su vjetroturbine s tri lopatice koje su postavljene uzvodno od stupa (eng.
upwind three-bladed rotor). Teorija na kojoj se zasniva izbor broja lopatica uglavnom se
temelji na rjesavanju neviskoznog modela strujanja. Na slici 9.17 prikazano je kako broj
lopatica i omjer brzina na vrhu utjace na koeficijent snage Cp . Vidi se kako kod povecanja
broja lopatica s jedne na dvije dolazi do znacajnog povecanja koeficijenta snage, dok se
manji prirast dogada kod prelaska s dvije na tri lopatice. U relnim uvjetima viskoznog
strujanja pokazalo bi se da kod povecanja broja lopatica na vise od tri nema znacajnijeg
prirasta koeficjenta snage zbog rasta viskoznih gubitaka.

9.7.1

Utjecaj omjera brzina na vrhu

Na slikama 9.18 i 9.19 prikazane su ovisnosti koeficijenta aksijalne sile i koeficijenta snage o
omjeru brzina na vrhu za razlicite koeficijente uzgona uz pretpostavku nultog koeficijenta
otpora (CD = 0). Ovi razultati su dobiveni koristeci teoriju elementa lopatice koja je

140

Vjetroturbine

Slika 9.17: Utjecaj omjera brzina na vrhu i broja lopatica na koeficijent snage.

opisana u ovom poglavlju. Moze se vidjeti kako koeficijenti aksijalne sile i snage rastu s
povecanjem omjera brzina na vrhu. Prema tome gornja granica omjera brzina na vrhu
bit ce odredena dozvoljenom aksijalnom silom vjetra na rotor vjetroturbine (utjecaj na
lezajeve i nosecu konstrukciju).

Slika 9.18: Utjecaj omjera brzina na vrhu na koeficijent aksijalne sile.

9.8 Zahtijevi na profile lopatica

141

Slika 9.19: Utjecaj omjera brzina na vrhu na koeficijent snage.

9.8

Zahtijevi na profile lopatica

Kljucni zahtjevi na profile lopatica su: aerodinamicke karakteristike, cvrstoca, krutost,

jednostavnost izrade i jednostavnost odrzavanja. U ranim danima razvoja vjetroturbina
prevladavalo je misljenje da treba koristiti profile s visokim omjerom sile uzgona i otpora,
sto je rezultiralo izborom standardnih aero-profila, npr. NACA 44XX, NACA 230XX,
koji se koriste u zrakoplovstvu.
Jedan od nedostataka ovih profila je velika osjetljivost na zaprljanje u podrucju napadnog brida lopatice. Na slici 9.20 prikazano je kako oneciscenje lopatica utjece na
smanjenje snage vjetroturbine nazivne snage 65 kW. Gubitak snage je proporcionalan
smanjenju maksimalnog koeficijenta uzgona uzduz lopatice. Hrapavost lopatice uzrokovana zaprljanjem narusava nagib krivulje uzgona i povecava otpor profila.

9.9

Razvoj lopatica vjetroturbina

National Renewabel Energy Laboratory (NREL) u suradnji sa Airfoil Inc. razvija profile
posebne namijene za vjetroturbine s vertikalnom osi. Slike 9.21 do 9.24 prikazuju familije
profila za rotore horizontalnih vjetroturbina grupirane po velicini. Ovi profili su ciljano
oblikovani tako da imaju niske vrijednosti maksimalnog koeficijenta uzgona. Vidljiva

142

Vjetroturbine

Slika 9.20: Utjecaj oneciscenja lopatica na snagu turbine.

karakteristika tih profila je znacajan omjer izmedu debljine profila i duljine tetive profila,
posebice u korjenu lopatice.
Ovi profili su oblikovani tako da im maksimalni koeficijent uzgona CLmax uglavnom ne
ovisi o hrapavosti (oneciscenju). To je postignuto tako da se osigura tranzicija laminarnog
granicnog sloja u turbulentni na potlacnoj strani profila vrlo blizu napadnog brida ali tek
kada se postigne maksimalna vrijednost koeficijenta uzgona (tocka sloma uzgona). Ovi
profili takoder imaju vrlo nisku vrijednost koeficijenta otpora u uvjetima cistog profila jer
prevladava laminarno strujanje oko profila. Profili koji se koriste pri vrhu lopatice imaju
laminarni granicni sloj na oko 50 % podtlacne strane profila i oko 60 % tlacne strane
profila.

9.10

Metode upravljanja

Sustav upravljanje vjetroturbine obuhvaca pokretanja vjetroturbine iz stanja mirovanja,

regulaciju snage turbina i zaustavljanje turbine u slucaju kad brzina vjetra prijede dozvoljene vrijednosti.
Pokretanje velikih vjetroturbina se obicno provodi primjenom generatora koji sluzi
kao pogonsi elektro-motor.

9.10 Metode upravljanja

143

Slika 9.21: NREL aeroprofili za vjetroturbine s horizontalnom osi promjera 2 do

11 m (P = 2 do 10 kW).

Upravljanje pomo
cu kuta postave lopatice
Kut postave lopatice se aktivno prilagodava od strane sustava upravljanja te se na taj
nacin regulira snaga turbine. Ovakav sustav upravljanja, poznat kao upravljanje pomocu
kuta postave lopatice (eng. blade pitch control), ima prednost u tome sto lopatice ujedno
mogu imati funkciju kocenja te se na taj nacin rotor moze dovesti u stanje mirovanja.
Zakretanje lopatica zahtjeva kompliciranu konstrukciju sto povecava tezinu i cijenu sistem.

Pasivno upravljanje
Aerodinamicki oblik lopatica (raspodjela kuta postave i debljine profila po duljini lopatice) je tako definiran da lopatice ulaze u podrucje sloma uzgona kada brzina vjetra
postane prevelika. U podrucju sloma uzgona dolazi do smanjenja energije koja se predaje
lopaticam te se tako kod povecanih brzina vjetra smanjuje snaga.

144

Vjetroturbine

Slika 9.22: NREL aeroprofili za vjetroturbine s horizontalnom osi promjera 11 do

21 m (P = 20 do 100 kW).

9.10 Metode upravljanja

Slika 9.23: NREL aeroprofili za vjetroturbine s horizontalnom osi promjera 21 do

35 m (P = 100 do 400 kW).

145

146

Vjetroturbine

Slika 9.24: NREL aeroprofili za vjetroturbine s horizontalnom osi promjera veceg

od 36 m (P = 400 do 1000 kW).