Zvonomir Guzovic - Kostrukcija I Proracun Cvrstoce Elemenata Parnih I Plinskih Turbina PDF

FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE
SVEUILITA U ZAGREBU
Zavod za energetska postrojenja
Prof. dr. sc. Zvonimir Guzovi:
KONSTRUKCIJA I PRORAUN
VRSTOE ELEMENATA
PARNIH I PLINSKIH TURBINA
Zagreb, 2010.
SADRAJ
0. DEFINICIJE I NAZIVI, POVIJESNI RAZVOJ, RAZLIKA IZMEU TOPLINSKIH
TURBINA I STAPNOG STROJA, PRINCIP RADA I OSNOVNI KONSTRUKCIJSKI
ELEMENTI TOPLINSKIH TURBINA, KLASIFIKACIJA TOPLINSKIH TURBINA ......... 6
0.1.
0.2.
0.3.
0.4.
0.5.
Definicije i nazivi ....................................................................................................................................... 6

Povijesni razvoj .......................................................................................................................................... 6
Razlika izmeu toplinskih turbina i stapnog stroja ................................................................................... 10
Princip rada i osnovni elementi toplinskih turbina ................................................................................... 11
Klasifikacija toplinskih turbina ................................................................................................................. 13
1. STATORSKE LOPATICE, SAPNIKI SEGMENTI, DIJAFRAGME, SKRETNE

LOPATICE, PRORAUN VRSTOE DIJAFRAGMI I MATERIJALI ZA
DIJAFRAGME ............................................................................................................................... 22
1.1.
1.2.
1.3.
1.4.
Statorske lopatice ...................................................................................................................................... 22

Sapniki segmenti ..................................................................................................................................... 23
Dijafragme ................................................................................................................................................ 24
Proraun vrstoe dijafragmi .................................................................................................................... 28
1.4.1. Lijevana dijafragma .............................................................................................................................................. 29

1.4.2. Zavarena dijafragma ............................................................................................................................................ 30
1.5. Materijali za izradu dijafragmi i izbor doputenog naprezanja ................................................................. 30

1.6. Skretne lopatice ........................................................................................................................................ 31
2. KONSTRUKCIJA ROTORSKIH LOPATICA .......................................................................... 32

2.1.
2.2.
2.3.
2.4.
2.5.
2.6.
Tipovi rotorskih lopatica ........................................................................................................................... 32

Profilni dio (list) lopatice .......................................................................................................................... 34
Tehnoloki postupci obrade profilnog dijela lopatice ............................................................................... 36
Konstrukcija i izrada vrha lopatice, bandae i spojne ice ....................................................................... 37
Izvedbe noga (korijena) rotorskih lopatica, tolerancije na njihove dimenzije te tehnologija izrade ......... 39
Protoni dio turbine .................................................................................................................................. 41
3. PRORAUN VRSTOE ROTORSKIH LOPATICA ............................................................ 42

3.1. Osnove prorauna vrstoe rotorskih lopatica .......................................................................................... 42
3.2. Proraun profilnog dijela lopatice aksijalne turbine na vlak ..................................................................... 42
3.2.1. Lopatica konstantnog profila po visini .................................................................................................................. 42
3.2.2. Lopatica promjenjivog profila po visini ................................................................................................................ 43
3.3. Proraun lopatice aksijalne turbine na savijanje ....................................................................................... 47

3.3.1. Savijanje lopatice konstantnog profila (uz d/l > 12) djelovanjem mlaza pare ...................................................... 47
3.3.2. Savijanje lopatice ugraene ekscentrino djelovanjem centrifugalne sile ............................................................ 50
3.3.3. Savijanje ukruenih lopatica promjenjivog profila ............................................................................................... 51
3.4. Proraun na savijanje lopatica povezanih bandaom ................................................................................ 52

3.5. Odreivanje elemenata profila, mase i teita lopatice ............................................................................. 58
3.5.1.
3.5.2.
3.5.3.
3.5.4.
3.5.5.
Povrina profila .................................................................................................................................................... 58

Teite profila ....................................................................................................................................................... 58
Momenti inercije profila ....................................................................................................................................... 58
Masa profilnog dijela lopatice .............................................................................................................................. 60
Koordinate teita profilnog dijela lopatice .......................................................................................................... 60
3.6. Proraun bandae i vrha lopatice .............................................................................................................. 60

3.7. Proraun noge (korijena) lopatice i oboda diska ....................................................................................... 62
3.7.1.
3.7.2.
3.7.3.
3.7.4.
T noga ................................................................................................................................................................ 62
Jahaa noga .......................................................................................................................................................... 64
Viliasta noga ....................................................................................................................................................... 66
Jela noga ............................................................................................................................................................... 67
3.8. Specifinosti konstrukcije i proraun lopatica radijalnih turbina.............................................................. 69

3.9. Temperatura hlaenih turbinskih lopatica i temperaturna naprezanja ...................................................... 70
3.10. Odreivanje plastine deformacije lopatice zbog puzanja materijala ....................................................... 71
4. LOMOVI I HAVARIJE TE EROZIJA I KOROZIJA LOPATICA. HLAENJE LOPATICA

I OSTALIH ELEMENATA TURBINA. MATERIJALI ZA ROTORSKE LOPATICE
PARNIH I PLINSKIH TURBINA................................................................................................ 76
4.1. Lomovi i havarije rotorskih lopatica ......................................................................................................... 76
Konstrukcija i proraun vrstoe elemenata parnih i plinskih turbina
4.2. Erozija i korozija lopatica ......................................................................................................................... 77

4.3. Hlaenje lopatica i ostalih elemenata kod turbina .................................................................................... 81
4.4. Materijali za izradu rotorskih lopatica ...................................................................................................... 85
4.4.1.
4.4.2.
4.4.3.
4.4.4.
Materijali rotorskih lopatica parnih turbina ......................................................................................................... 85

Materijali rotorskih lopatica plinskih turbina ....................................................................................................... 87
Materijali za izradu meukomada, zavrnih komada, bandae i zakovica ............................................................ 87
Izbor doputenog naprezanja ................................................................................................................................ 87
5. KONSTRUKCIJA I TEHNOLOGIJA IZRADE TURBINSKIH DISKOVA I BUBNJEVA,

TURBINSKI ROTORI .................................................................................................................. 89
5.1.
5.2.
5.3.
5.4.
5.5.
Konstrukcija diskova i bubnjeva ............................................................................................................... 89

Nain privrenja diskova i bubnjeva na vratilo ..................................................................................... 90
Tehnologija izrade diskova i bubnjeva ..................................................................................................... 92
Ugradnja lopatica na disk ili bubanj ......................................................................................................... 93
Tipovi turbinskih rotora ............................................................................................................................ 94
5.5.1. Aksijalne parne turbine ......................................................................................................................................... 94

5.5.2. Radijalne parne turbine ........................................................................................................................................ 97
5.5.3. Plinske turbine ...................................................................................................................................................... 97
6. PRORAUN VRSTOE TURBINSKIH DISKOVA, BUBNJEVA I ROTORA ................. 99

6.1.
6.2.
6.3.
6.4.
6.5.
6.6.
6.7.
6.8.
6.9.
Osnovna diferencijalna jednadba za tanki disk ....................................................................................... 99

Rubni uvjeti ............................................................................................................................................ 101
Istraivanje rjeenja diferencijalnih jednadbi optereenog diska .......................................................... 103
Rubni uvjeti kod navlaenja diska na vratilo s prednaprezanjem ........................................................... 106
Uvjeti diskontinuiteta.............................................................................................................................. 109
Disk jednake debljine ............................................................................................................................. 111
Konini disk ............................................................................................................................................ 118
Disk s eksponencijalnim profilom tijela i disk jednake vrstoe ............................................................ 119
Pribline metode prorauna diskova ....................................................................................................... 121
6.9.1. Metoda dva prorauna ........................................................................................................................................ 121

6.9.2. Metoda uzastopnih priblienja ............................................................................................................................ 126
6.10. Proraun vrstoe turbinskih bubnjeva ................................................................................................... 133

6.11. Prostorno stanje naprezanja u diskovima ................................................................................................ 134
6.12. Proraun monoblok kovanih rotora i temperaturne polje rotora ............................................................. 136
6.13. Proraun zavarenih rotora ....................................................................................................................... 142
6.14. Proraun diskova i rotora uz uzimanje u obzir plastinosti i puzanja pomou metode promjenjivih
parametara elastinosti............................................................................................................................ 143
6.15. Koncentracija naprezanja u diskovima s ekscentrinim provrtom u uvjetima puzanja .......................... 146
6.16. Materijali za izradu turbinskih diskova i bubnjeva i izbor dozvoljenog naprezanja ............................... 147
7. VIBRACIJE TURBINSKIH LOPATICA ................................................................................. 149

7.1.
7.2.
7.3.
7.4.
Osnovni pojmovi .................................................................................................................................... 149

Uzroci vibracija turbinskih lopatica ........................................................................................................ 150
Vibracije jedinine lopatice .................................................................................................................... 151
Frekvencija vlastitih vibracija jedinine lopatice konstantnog profila .................................................... 152
7.4.1. Statika frekvencija savojnih vibracija ............................................................................................................... 152

7.4.2. Frekvencija vibracija rotirajue lopatice............................................................................................................ 157
7.4.3. Frekvencija torzijskih vibracija lopatica ............................................................................................................ 158
7.5. Vlastita frekvencija vibracija prvog tona jedinine lopatice promjenjivog profila ................................. 160
7.5.1. Proraun po energetskoj metodi ......................................................................................................................... 160
7.5.2. Priblina metoda odreivanja vlastitih frekvencija savojnih vibracija lopatice promjenjivog profila................ 164
7.5.3. Osnovni pojmovi o proraunu torzijskih vibracija prvog tona lopatica promjenjivog profila ............................ 165
7.6. Oblici savojnih vibracija paketa lopatica ................................................................................................ 166

7.7. Vlastita frekvencija savojnih vibracija paketa lopatica konstantnog profila ........................................... 166
7.8. Vlastita frekvencija vibracija paketa lopatica promjenjivog profila ....................................................... 169
7.9. Naprezanja u lopatici uvjetovana vibracijama ........................................................................................ 172
7.10. Ostvarivanje sigurnog rada lopatica uz vibracije i eksperimentalno odreivanje frekvencije vlastitih
vibracija .................................................................................................................................................. 175
8. VIBRACIJE TURBINSKIH DISKOVA .................................................................................... 181

8.1. Oblici vibracija turbinskih diskova ......................................................................................................... 181
8.2. Vibracije rotirajueg diska ...................................................................................................................... 183
II
8.3.
8.4.
8.5.
8.6.
Utjecaj temperaturnih naprezanja na vlastite frekvencije diska .............................................................. 185

Utjecaj lopatica privrenih na disk na njegove vlastite frekvencije vibracija ...................................... 186
Openita metoda odreivanja vlastitih frekvencija vibracija diska ........................................................ 188
Potencijalna energija vibrirajueg diska ................................................................................................. 189
8.6.1.
8.6.2.
8.6.3.
8.6.4.
Glavina diska ...................................................................................................................................................... 189

Tijelo diska.......................................................................................................................................................... 190
Obod diska .......................................................................................................................................................... 191
Lopatice privrene na disk ............................................................................................................................... 192
8.7. Kinetika energija vibrirajueg diska ..................................................................................................... 195

8.7.1.
8.7.2.
8.7.3.
8.7.4.
8.7.5.
Glavina diska ...................................................................................................................................................... 195

Tijelo diska.......................................................................................................................................................... 195
Obod diska .......................................................................................................................................................... 196
Spojna ica i bandaa ......................................................................................................................................... 197
8.8. Odreivanje statike frekvencije vibracija diska .................................................................................... 198

8.9. Rad unutarnjih sila koje se javljaju zbog vrtnje diska............................................................................. 201
8.9.1.
8.9.2.
8.9.3.
8.9.4.
Glavina diska ...................................................................................................................................................... 202

Tijelo diska.......................................................................................................................................................... 202
Obod diska .......................................................................................................................................................... 202
8.10. Odreivanje frekvencije vibracija rotirajueg diska i dijagram vibracija ............................................... 206
9. KONSTRUKCIJA, MATERIJALI I TEHNOLOGIJA IZRADE TURBINSKIH VRATILA,

PRORAUN VRATILA NA VRSTOU ............................................................................... 209
9.1. Konstrukcijske karakteristike turbinskih vratila ..................................................................................... 209
9.2. Materijali i tehnologija izrade turbinskih vratila..................................................................................... 209
9.3. Proraun vratila na vrstou i izbor doputenog naprezanja ................................................................... 210
10. VIBRACIJE TURBINSKIH VRATILA .................................................................................... 213

10.1. Osnovni pojmovi o kritinom broju okretaja .......................................................................................... 213
10.2. Vibracije vratila konstantnog promjera bez diskova ............................................................................... 217
10.3. Odreivanje kritinog broja okretaja vratila konstantnog promjera s jednim ili nekoliko diskova ........ 219
10.4. Energetska metoda prorauna vratila viestupanjskih turbina ................................................................ 220
10.5. Utjecaj sporednih faktora na kritini broj okretaja vratila ...................................................................... 222
10.5.1.
10.5.2.
10.5.3.
10.5.4.
10.5.5.
10.5.6.
Utjecaj poprene sile ................................................................................................................................. 222

Utjecaj aksijalne (uzdune) sile i zakretnog momenta ............................................................................... 223
Utjecaj konstrukcije leaja ........................................................................................................................ 223
Utjecaj diskova navuenih na vratilo s prednaprezanjem ......................................................................... 223
Utjecaj elastinosti oslonaca i kuita ...................................................................................................... 224
Utjecaj iroskopskog efekta ....................................................................................................................... 225
10.6. Proraun kritinog broja okretaja uz uzimanje u obzir iroskopskog efekta diskova ............................. 226
10.7. Odreivanje kritinog broja okretaja rotora na vie oslonaca ................................................................. 227
10.8. Priblina metoda odreivanja kritinog broja okretaja ........................................................................... 231
10.9. Potrebni omjeri izmeu radnih i kritinih brojeva okretaja .................................................................... 232
10.10.
Osnove teorije uravnoteivanja ..................................................................................................... 232
10.10.1.
10.10.2.
10.10.3.
10.10.4.
10.10.5.
10.10.6.
Pojam neuravnoteenosti krutog rotora .................................................................................................... 232

Kriterij kvalitete uravnoteenosti .............................................................................................................. 234
Uravnoteivanje rotora na strojevima ....................................................................................................... 235
Uravnoteivanje rotora u vlastitim leajima (terensko uravnoteivanje) .................................................. 237
Neuravnoteenost deformabilnih rotora .................................................................................................... 238
Uravnoteivanje deformabilnih rotora ...................................................................................................... 239
11. TURBINSKE SPOJKE I MEHANIZAM ZA OKRETANJE ROTORA ............................... 241

11.1. Uvjeti koji se postavljaju na spojke ........................................................................................................ 241
11.2. Krute i polukrute spojke ......................................................................................................................... 241
11.3. Kandasta i zupasta spojka ................................................................................................................... 242
11.4. Elastine spojke ...................................................................................................................................... 243
11.5. Proraun spojke sa zmijolikom oprugom ............................................................................................... 244
11.6. Mehanizam za okretanje rotora - "prekretni stroj" .................................................................................. 246
12. TURBINSKA KUITA ............................................................................................................. 248

12.1. Opi zahtjevi na konstrukciju kuita ..................................................................................................... 248
12.2. Primjeri konstrukcija kuita parnih turbina ........................................................................................... 250
III

12.3. Primjeri konstrukcija kuita plinskih turbina ........................................................................................ 259
12.4. Proraun vrstoe turbinskih kuita ...................................................................................................... 260
12.5. Odreivanje osnovnih dimenzija i proraun na vrstou prirubnikog spoja ......................................... 264
12.6. Materijali za kuita i izbor doputenog naprezanja ............................................................................... 268
13. TEMELJ I TEMELJNA PLOA TURBO AGREGATA, UGRADNJA TURBOAGREGATA

NA TEMELJ................................................................................................................................. 271
13.1. Temelj turboagregata .............................................................................................................................. 271
13.2. Temeljna ploa ....................................................................................................................................... 273
13.3. Ugradnja turboagregata na temelj ........................................................................................................... 274
14. LABIRINTNE BRTVE I BRTVLJENJE KOD TURBINA ..................................................... 277

14.1. Zahtjevi koji se postavljaju na brtve ....................................................................................................... 277
14.2. Prikaz procesa strujanja u labirintnoj brtvi ............................................................................................. 277
14.3. Konstrukcija labirintnih brtvi.................................................................................................................. 280
14.4. Parovodi za razvoenje brtvene pare vanjskih brtvi ............................................................................... 283
15. TURBINSKI LEAJI .................................................................................................................. 285

15.1. Uvodne napomene .................................................................................................................................. 285
15.2. Princip rada kliznog leaja ...................................................................................................................... 285
15.3. Osnove hidrodinamike teorije podmazivanja ........................................................................................ 286
15.4. Prilog hidrodinamike teorije podmazivanja proraunu nosivog (radijalnog) leaja ............................. 289
15.5. Izbor veliine zazora i redoslijed prorauna nosivog leaja ................................................................... 299
15.6. Konstrukcija nosivih (radijalnih) leaja .................................................................................................. 300
15.7. Prilog hidrodinamike teorije podmazivanja proraunu odrivnog (aksijalnog) leaja ........................... 305
15.8. Proraun odrivnog (aksijalnog) leaja .................................................................................................... 308
15.9. Proraun odrivnog diska ......................................................................................................................... 310
15.10.
Konstrukcija odrivnog (aksijalnog) leaja ..................................................................................... 310
15.11.
Kuita leaja i njihov spoj s turbinom ......................................................................................... 316
16. SUSTAV ZA OPSKRBLJIVANJE ULJEM I PODMAZIVANJE TURBINSKOG

POSTROJENJA ........................................................................................................................... 319
16.1. Osnovni uvjeti rada ................................................................................................................................. 319
16.2. Sheme sustava za opskrbljivanje uljem i podmazivanje ......................................................................... 320
16.3. Komponente sustava za opskrbljivanje uljem i podmazivanje ............................................................... 323
16.3.1.
16.3.2.
16.3.3.
Spremnik za ulje ........................................................................................................................................ 323

Pumpe........................................................................................................................................................ 324
Hladnjaci ulja............................................................................................................................................ 325
16.4. Turbinska ulja ......................................................................................................................................... 326
17. SUSTAV REGULACIJE I UPRAVLJANJA TURBINOM ..................................................... 328

17.1. Potreba za regulacijom i upravljanjem ................................................................................................... 328
17.2. Najjednostavniji sustav regulacije i statika karakteristika .................................................................... 329
17.3. Paralelni rad turboagregata ..................................................................................................................... 331
17.4. Mehanizam upravljanja turboagregatom ................................................................................................ 332
17.5. Shema regulacije s hidraulikim vezama i brzohodnim regulatorom broja okretaja .............................. 333
17.6. Hidrodinamiki sustav regulacije ........................................................................................................... 334
17.7. Zahtjevi na regulacijske sustave te njihovi dodatni elementi .................................................................. 335
17.8. Elektrohidrauliki sustav regulacije ........................................................................................................ 336
17.9. Opis vitalnih elemenata regulacijskog sustava ....................................................................................... 336
17.9.1.
17.9.2.
17.9.3.
17.9.4.
17.10.
17.10.1.
17.10.2.
17.10.3.
17.10.4.
17.10.5.
17.10.6.
17.11.
Regulator broja okretaja ........................................................................................................................... 336

Regulator tlaka .......................................................................................................................................... 338
Razvodnici i servomotori ........................................................................................................................... 338
Regulacijski ventili i njihov prigon ............................................................................................................ 340
Vrste regulacijskih sustava s obzirom na nain kako se para dovodi turbini ................................ 342
Regulacija priguivanjem .......................................................................................................................... 342
Regulacija grupa sapnica .......................................................................................................................... 343
Kombinirana regulacija ............................................................................................................................ 343
By-pass regulacija ..................................................................................................................................... 343
Regulacija pomou kliznog tlaka ............................................................................................................... 343
Izbor naina dovoenja pare turbini (odn. regulacijskog sustava) ........................................................... 344
Naelne regulacijske sheme .......................................................................................................... 345
IV
17.11.1.
17.11.2.
17.11.3.
17.11.4.
17.11.5.
17.12.
Kondenzacijska turbina ............................................................................................................................. 345

Protutlana turbina ................................................................................................................................... 345
Kondenzacijska turbina s jednim reguliranim oduzimanjem ..................................................................... 346
Protutlana turbina s jednim reguliranim oduzimanjem ........................................................................... 346
Kondenzacijska turbina s dva regulirana oduzimanja .............................................................................. 347
Regulacija plinsko - turbinskog agregata ...................................................................................... 347
18. AUTOMATSKI SUSTAV ZATITE TURBINE ...................................................................... 349

18.1. Potreba za uvoenjem sustava zatite ..................................................................................................... 349
18.2. Izvrsni elementi sustava zatite............................................................................................................... 349
18.3. Zatita turbine od pobjega ...................................................................................................................... 351
18.4. Zatita turbine od aksijalnog pomaka rotora ........................................................................................... 352
18.5. Zatita od poveanja tlaka u kondenzatoru ............................................................................................. 352
18.6. Zatita od pada tlaka u sustavu za podmazivanje ................................................................................... 353
18.7. Zatita plinsko-turbinskog agregata ........................................................................................................ 353
19. LITERATURA ............................................................................................................................. 355
0. DEFINICIJE I NAZIVI, POVIJESNI RAZVOJ, RAZLIKA IZMEU

TOPLINSKIH TURBINA I STAPNOG STROJA, PRINCIP RADA I
OSNOVNI
KONSTRUKCIJSKI
ELEMENTI
TOPLINSKIH
TURBINA, KLASIFIKACIJA TOPLINSKIH TURBINA
0.1. Definicije i nazivi
Rije turbina nastala je od latinske rijei turbo to znai vrtlog ili vihor. Sam naziv turbina (la
turbine) je osmislio 1882. godine Francuz Claude Burbinsa prema navedenoj latinskoj rijei.
Toplinske turbine su strojevi koji pretvaraju toplinsku energiju toka fluida u kinetiku energiju, a
potom ovu u mehaniki rad putem rotacije rotora. Turbina je stroj koji se sastoji od jednog ili vie
naizmjenino poredanih redova mirujuih i rotirajuih lopatica ugraenih na osovinu, koje tvore
kanale za strujanje radnog fluida (pare ili plina). U turbini se znai dio energije sadran u radnom
mediju, uz intenzivno ekspanzijsko strujanje, karakterizirano naglim padom tlaka i temperature i
odgovarajuim poveanjem volumena u sapnicama ili statorskim lopaticama pretvara u kinetiku
energiju. Potom se ova energija u lopaticama rotora pomou rotacijskog gibanja pretvara u mehaniki
rad.
Radni stroj, koji turbina kao pogonski stroj pokree, moe biti generator u kojem se mehaniki rad
pretvara u elektrinu energiju. Toplinska se turbina zajedno s pogonjenim strojem naziva turboagregat.
Ovo je i najei sluaj, no toplinska turbina moe pokretati i neki turbokompresor, pumpu ili sluiti
za pokretanje raznih prometnih sredstava kao to su zrakoplovi, lokomotive ili automobili. Meutim,
za dobivanje mehanikog rada iz topline po prvom i drugom zakonu termodinamike, mora postojati
pored toplinske turbine i izvor topline (generator pare ili nuklearni reaktor) u kojem se iz kemijske (ili
nuklearne) energije goriva dobiva toplina koja se predaje radnom fluidu (koji moe biti vodena para ili
plinovi izgaranja). Uz to, mora postojati i ponor topline, tj. ureaj u kojem se toplina koja nije mogla
biti pretvorena u mehaniki rad odvodi i predaje okolini. Ovaj ureaj je kondenzator (hladnjak).
Turboagregat zajedno s kondenzatorom (hladnjakom), pripadajuim cjevovodima i izmjenjivaima
topline, pumpama potrebnima za rad, ine ono to se zajednikim imenom naziva postrojenje
toplinske turbine ili jednostavno termoenergetsko turbopostrojenje. Ako je turbina u turbopostrojenju
parna, onda se radi o parnom turbopostrojenju, te se ovakvo postrojenje naziva postrojenje parne
turbine. Ako je u turbopostrojenju turbina plinska onda se ovakvo postrojenje naziva postrojenje
plinske turbine. Obino se kod suvremenih turbopostrojenja za svaki turboagregat predvia jedan
izvor topline. Cjelokupno postrojenje zajedno s pripadajuim izvorom topline naziva se blok
turbopostrojenja (ili termoenergetski blok) ili jednostavno blok. Ako se radi o bloku parne turbine
izvor topline je jedan generator pare (ili parni kotao), a obino se cijelo takvo postrojenje naziva prani
blok. Za plinsku turbinu s pripadajuim izvorom topline, koji ovdje moe biti komora izgaranja ili
povrinski izmjenjiva zagrija, moe se po analogiji usvojiti plinski blok.
0.2. Povijesni razvoj

Smatra se da se prvi pisani trag o ureaju slinom po principu rada dananjoj parnoj turbini nalazi kod
Aleksandrijskog matematiara i fiziara Herona 120. godina pr.n.e. Njegov je ureaj, nazvan
Heronova kugla, prikazan na sl.0.1.a. Para je iz parnog kotla ulazila u kuglu kroz cijev, koja je
istovremeno sluila i kao os rotacije, a istjecala iz kugle kroz savinute cijevi smjetene okomito na os
rotacije. Reakcijsko djelovanje skrenutog mlaza pare dovodilo je do vrtnje kugle, a razvijeni
mehaniki rad je sluio samo za svladavanje trenja uslijed rotacije.
Heron je opisao i drugi ureaj koji je okretao rotirajuu platformu uz pomo uzgona vruih dimnih
plinova koji su prolazili kroz centralnu vertikalnu osovinu i izlazili kroz horizontalne savijene cijevi i
stvarali zakretni moment. Prikaz tog ureaja dan je na sl.0.1.b.
Slini dimni stroj je nacrtao i Leonardo da Vinci 1684. godine. Pomou horizontalno smjetenih
lopatica kola slinog rotorima dananjih vjetrenjaa u vertikalnom se dimnjaku iskoritava uzgon
dimnih plinova pri prolazu iz loita u atmosferu za dobivanje mehanikog rada. Kasnije se mogu
pronai i patenti koji nastoje ugradnjom vie redova lopatica poboljati iskoritavanje kinetike
energije plinova, a predlau i rjeenja za zatitu prvih redova lopatica od suvie visokih temperatura
koje nuno nastaju prilikom izgaranja goriva.
Iako ne odgovaraju u cijelosti uvodnoj definiciji toplinske turbine, ovi opisani ureaji predstavljaju
najstarija poznata saznanja o nastojanjima da se toplinska energija nagomilana u vodenoj pari ili
toplom zraku pretvori, uz realizaciju rotacijskog, gibanja u mehaniki rad.
1629. godina Giovani de Branca, talijanski fiziar, graditelj i ljekarnik predlae akcijsku parnu turbinu
(sl.0.2.). Mlaz iz sapnice udara u lopatice na obodu kola, zamiljenog po uzoru na podljevno mlinsko
kolo. Vrtnjom kola se dobiveni mehaniki rad prenosi preko zupastog prijenosa i koristi za
pokretanje stupe.
Prvu industrijski primjenjivu parnu turbinu patentirao je vedski inenjer Carl Gustav de Laval 1883.
godine. To je bila jednostupanjska aksijalna akcijska turbina s divergentnim sapnicama (sl.0.3.). Kod
te se turbine ekspanzija pare odvija samo u statorskoj reetci (sapnicama) od poetnog do krajnjeg
tlaka, uz jako visoke brzine pare na izlazu iz statorske reetke. U cilju to boljeg iskoritavanja
kinetike energije mlaza pare, obodna brzina rotorskih lopatica mora iznositi priblino polovicu
apsolutne brzine pare na izlazu iz sapnica, stoga de Lavalova turbina mora imati visoku obodnu
brzinu, te velik broj okretaja. Primjerice, najmanja de Lavalova turbina (s promjerom diska 100 mm i
snagom 2,5 kW) imala je broj okretaja 500 s-1. Snaga najvee turbine koju je konstruirao de Laval nije
prelazila 500 kW. Osim toga, te su turbine imale nisku iskoristivost.
Gotovo istovremeno, 1884. godine Sir Charles Parsons u Engleskoj gradi parnu turbinu u kojoj
problem iskoritavanja veeg toplinskog pada rjeava ugradnjom velikog broja reakcijskih stupnjeva u
seriji, tako da para ekspandira u mnogo malih koraka, podjednako u statorskim i rotorskim reetkama
lopatica (sl.0.4.). To omoguuje rad turbine s bitno niim brzinama strujanja pare, te niim obodnim
brzinama rotorskih lopatica nego to je to bio sluaj kod de Lavalove turbine.
1985. godine Charles Curtis u SAD patentira i potom razvija turbinu sa stupnjevanjem brzine (sl.0.5.).
Uz potpunu ekspanziju u sapnici i skretanje mlaza u prvom vijencu lopatica rotora, dodaje skretne
lopatice koje izlaznu brzinu usmjeravaju na drugi vijenac rotora pri emu je mogue iskoritavanje
velikog toplinskog pada i u nekoliko serijski ugraenih Curtisovih kola.
1900. godine C.E.A. Rateau u Francuskoj gradi akcijsku viestupanjsku turbinu (sl.0.6.). Turbina
prikazana na slici ima 13 stupnjeva koji se mogu smatrati kao 13 jednostupanjskih de Lavalovih
turbina nanizanih jedna iza druge. Svaki stupanj se sastoji od statorskih lopatica (sapnica) ugraenih u
dijafragmu (razdjelnu stijenu) i rotorskih lopatica ugraenih na diskove koji su navueni na vratilo i s
njim ine rotor. Prednji i stranji leajni blok su odvojeni od kuita turbine da se toplina ne bi
prenosila na leaje. Para ulazi kroz priguni ventil i postupno ekspandira od poetnog do konanog
tlaka. Preraivanjem ukupnog toplinskog pada u vie stupnjeva moe se ostvariti manja brzina vrtnje u
odnosu na jednostupanjsku turbinu i time smanjiti problem vrstoe lopatica. Konstantnu brzinu vrtnje
odrava centrifugalni regulator.
1908. godine Ljungstrom u vedskoj gradi prvu radijalnu turbinu s kontrarotacijom dva nasuprotna
rotora (sl.0.7.).
Prvih trideset godina 20. stoljea obiljeava nagla primjena parnih turbina, graenih prema rjeenjima
de Lavala i Parsonsa, neposredno nakon 1900. godine i koja je dovela do posvemanjeg istiskivanja
parnog stroja iz javnih elektrinih centrala u svijetu, posebno u novogradnjama.
Ve od 1893.-1927. godine puteno je u rad oko 5.000 de Lavalovih turbina s jednim turbinskim
kolom, a 1906. godine postoji ve turbina snage 10 MW (GE - SAD), 1913. snage 25 MW (Parsons UK), 1919. snage 60 MW (Westinghouse), 1921. snage takoer 60 MW (AEG - D) i 1922. godine
snage 160 MW (BBC - CH).
Pojava svjetske krize tridesetih godina i izbijanje rata odlau daljnji rast jedininih snaga do pedesetih
godina 20. stoljea. Tada dolazi do naglog razvoja energetike. To dovodi do sve veeg rasta jedininih
snaga turbine uz istovremenu pojavu tendencije primjene visokih parametara pare i meupregrijavanja
pare, to omoguava razvoj visokolegiranih elika.
U svijetu se danas tako rade termoelektrane s kondenzacijskim parnim turbinama jedinine snage
1.200 i 1.300 MW. Parametri pare na ulazu u turbinu kod klasinih termoelektrana su danas od 12
MPa do 25 MPa, a u nekim sluajevima i 35 MPa, temperature od 520C do 580C, pa i 650C. Treba
napomenuti da ove temperature zahtijevaju primjenu skupih austenitnih elika.
Razvoj jedininih snaga prije i poslije Drugog svjetskog rata dan je dijagramski na slikama 0.8.a i
0.8.b.
Turbine veih jedininih snaga danas se grade s vie kuita, visokotlanim, srednjetlanim, i s jednim
ili vie niskotlanih kuita, ovisno o snazi. Najei sluaj je da su kuita povezana u seriju i
pokreu samo jedan generator. Zbog potekoa oko izgradnje velikih generatora najvee jedinice se
ponekad grade s dvije osovine i pokreu samo jedan generator. Turbine srednjih snaga od 150 MW do
300 MW zbog smanjenja ukupne duine obino se izvode s visokotlanim i srednjetlanim dijelom u
jednom kuitu, a niski tlak se izvodi kao dvostrujni zbog smanjenja duine lopatica. Turbine veih
snaga rade se s dvostrujnim srednjim tlakom, a najveih snaga i s dvostrujnim visokim tlakom. U
visokotlanom i srednjetlanom kuitu akcijske turbine ima 6 do 12 stupnjeva, a kod reakcijske do 18
stupnjeva. Dvostrujno niskotlano kuite ima obino 3 do 8 stupnjeva u jednom protoku kod oba tipa
turbine.
Proizvodnja i razvoj parnih turbina u Hrvatskoj vezan je uz razvoj bive "Jugoturbine". danas ABB Karlovac. Biva "Jugoturbina" je proizvela prvu akcijsku turbinu vlastite konstrukcije 1955.god.,
snage 12,5 MW s ulaznim parametrima, tlak 3,5 MPa i temperatura 425C, uz tlak u kondenzatoru 6,2
kPa i broj okretaja 50s-1. 1960. god. "Jugoturbina" proizvodi dvokuinu kondenzacijsku turbinu po
dokumentaciji AEG-a. 1968.god. u "Jugoturbini" je proizvedena kondenzacijska turbina snage 125
MW s ulaznim parametrima, tlak 12,45 MPa i temperatura 535C uz broj okretaja 50 s -1.
1970.god."Jugoturbina" je proizvela visoki i srednji tlak trokuine turbine snage 200 MW. Danas u
Karlovcu postoji tvornica turbina velike snage u kojoj se mogu graditi turbine najveih snaga.
Razdoblje poslije Drugog svjetskog rata karakterizira takoer i nagli razvoj turbina na zasienu paru
za nuklearne elektrane (krivulja 3 u dijagramu na sl.0.8.b). Prva nuklearna elektrana snage 5 MW
putena je u pogon 1954.god u bivem SSSR-u. Danas se za nuklearne elektrane grade turbine na
zasienu paru najveih snaga do 1.400 MW s ulaznim tlakom 5 do 7 MPa uz broj okretaja 25 s -1.
Duina lopatica posljednjeg stupnja je i do 1.450 mm. Ove turbine rade s niskim parametrima pare u
usporedbi s klasinim. Razvoj klasinih turbina, zbog tenje za to veom ekonominou iao je u
pravcu poveanja snage i parametara svjee pare. Nuklearni reaktor s vodom kao moderatorom prisilio
je povrat parametara pare na stanje zasienja kao polaznu toku za ekspanziju. Turbine na zasienu
paru za nuklearne elektrane ve 1971. god. dostiu maksimalnu snagu klasinih turbina visokih
parametara pare. Hrvatska je ula u nuklearnu eru 1981. god. putanjem u rad nuklearne elektrane
"Krko" snage 632 MW koja je zajedniki sagraena s Republikom Slovenijom na njenom teritoriju.
Turbina koju je proizveo Westinghouse na zasienu paru ima snagu 664 MW uz broj okretaja 25 s-1.
1791. god. John Barber u Engleskoj patentira plinsku turbinu koja je pokretala mijeh u kojem se vrilo
komprimiranje zraka za izgaranje, prije mijeanja s plinovitim gorivom, sl.0.9.a. Plinovi izgaranja
struje kroz sapnice i pokreu kolo turbine, s idejom da rad proizveden u turbini bude dovoljan za
pokretanje mijeha za komprimiranje zraka i savladavanje mehanikog trenja uz zadovoljavajui
ostatak korisnog rada. Iz skice Barberovog stroja i dananjih saznanja oito je da takav stroj nije
mogao uspjeno raditi, pa ipak ga zbog zamiljenog procesa i predvienih komponenata moemo
smatrati prototipom dananjih plinskih turbina (postojalo je ak i ubrizgavanje vode da bi se turbinske
lopatice zatitite od visokih temperatura).
Drugi Englez, John Dumbell je 1808. god. patentirao prvu turbinu isto reakcijskog tipa. Plinovi
izgaranja nastali izgaranjem ugljena strujali su kroz nekoliko redova rotorskih lopatica privrenih na
jedan rotor. Znaajno je da nisu koritene statorske lopatice.
1872. god. Stolze je u Njemakoj patentirao plinsku turbinu koja je po svom konceptu jako slina
suvremenom plinsko - turbinskom postrojenju, sl.0.9.b. Atmosferski se zrak nakon komprimiranja
zagrijavao u komori izgaranja (izmjenjivau topline) koja je bila loena izvana, da bi nakon toga
ekspandirao u reakcijskoj turbini koja je direktno pokretala kompresor. U tom trenutku jo slaba
znanja iz aerodinamike nisu dozvoljavala konstruiranje efikasnog kompresora to je onemoguilo

realizaciju itavog projekta.
Oko 1872. god. Parsons je pokuao iskoristiti svoju reakcijsku turbinu kao kompresor na taj nain da
je narinuo strujanje u suprotnom smjeru. To je rezultiralo strojem s jako niskom iskoristivou. Na
kraju, nakon znaajnih pokuaja u cilju poveanja iskoristivosti, Parsons je odustao od svoje zamisli
zbog pojave centrifugalnog kompresora koji je razvio Rateau 1908.god.
Kako se vidi, iako dosta prije de Lavalovog patenta zapoet, razvoj plinskih turbina je iao u
povijesnom periodu mnogo sporije. Uzrok su bile nedovoljne tehnoloke mogunosti, nedostatak
materijala otpornih na visoke temperature i nedovoljno dobra aerodinamika rjeenja potrebna u
gradnji kompresora i turbina.
Tek oko 1905. god. Francuzi Lemale i Armengaud realiziraju prvu turbinu koja je davala koristan rad
upotrebiv u korisne svrhe, sl.0.9.c. Jedinica se sastojala od dvostupanjske akcijske turbine koja je
pokretala Rateauov viestupanjski centrifugalni kompresor. Izgaranje se odvijalo u komori izgaranja
smjetenoj izmeu turbine i kompresora ubrizgavanjem i zapaljenjem tekueg goriva u struji
komprimiranog zraka. Da bi se mogla koristiti visoka temperatura plinova izgaranja turbinske lopatice
i diskovi su se hladili ubrizgavanjem vode. Kako je postignuta termodinamika iskoristivost bila svega
3%, to je bilo sasvim nedovoljno s obzirom na postignuti razvoj ostalih toplinskih strojeva, trebalo je
proi jo oko etiri desetljea do iroke primjene plinskih turbina, danas gotovo iskljuivo graenih za
realizaciju otvorenog procesa s dovoenjem topline pri konstantnom tlaku.
U povijesnom razvoju jo jedno plinsko - turbinsko postrojenje privlai panju. Hans Holzwarth je
1908. god. zapoeo rad na plinsko - turbinskom ciklusu s izgaranjem uz konstantni volumen. Taj su
rad nastavile pristalice primjene tog ciklusa sve do dananjih dana. Kod plinsko - turbinskog
postrojenja kakovo je zamislio Holzwarth izgaranje tekueg goriva u komori izgaranja uz konstantni
volumen i povieni tlak je bilo naizmjenino. Vrui plinovi izgaranja su ekspandirali u Curtisovoj
turbini. Visoki tlak u komori izgaranja je postignut dovoenjem zraka za izgaranje pod tlakom. Kod
jedne realizirane jedinice, parna turbina je pogonila kompresor za komprimiranje zraka za izgaranje.
Para se dobivala u generatoru pare pomou topline ispunih plinova iz plinske turbine. Iako su se
Holzwarthove plinske turbine gradile u Njemakoj i vicarskoj nisu dobile neku znaajniju prednost
zbog svoje komplicirane konstrukcije, naizmjeninog izgaranja koje je realizirano ispunim ventilima
na komori izgaranja (koji su se isto tako intenzivno troili zbog visokih temperatura), velikih
dimenzija i zbog openito jako niske iskoristivosti. Najvea iskoristivost koju je postiglo neko od
Holzwarthovih postrojenja je bila 13%. Jedna od prvih Holzwarthovih plinskih turbina prikazana je na
sl.0.9.d.
U iroku praktinu primjenu u svom primarnom obliku plinska turbina kree 1939. god. Nadolazei
ratni sukob dovodi do izgradnje podzemne elektrine centrale s plinskom turbinom u Neuchatelu u
vicarskoj kao izvor energije za nudu u sluaju ratnih razaranja. Brza spremnost za start i naglo
optereenje, mali gabariti, velika specifina snaga i nia cijena u ovom su sluaju dominantne
prednosti prema drugim postojeim rjeenjima, kod ega je vei specifini potroak goriva u ovom
sluaju zbog malog broja sati rada zanemariv.
Ratna zbivanja potiu u Engleskoj, Njemakoj i SSSR-u intenzivan rad na primjeni plinsko turbinskog mlaznog motora u zrakoplovstvu. Poimenino se u vezi s ovim razvojem najee istie
patent Sir Franka Whittlea 1939. god. u Engleskoj. Poslije drugog svjetskog rata plinsko - turbinski
mlazni motor u veoma kratkom roku eliminira stapni motor iz zrakoplovne propulzije, kod iole
znaajnijih jedininih snaga motora, eliminirajui tehnologije i industrije za izradu stapnih
zrakoplovnih motora u koje su utroena ogromna sredstva i razvojni potencijal. Ovo statistiki
nedvosmisleno ukazuje na nadmo rjeenja pogona s plinskom turbinom nad onim sa stapnim
pogonom i unutarnjim izgaranjem barem u ovom podruju primjene, a posljedica je i bitno veih
mogunosti razvijanja veoma velikih pa ak i nadzvunih brzina leta koje su nedostine uz primjenu
propelera gonjenog stapnim motorom.
0.3. Razlika izmeu toplinskih turbina i stapnog stroja

Toplinske turbine obuhvaaju parne i plinske turbine, tj. strojeve u kojima se toplinska energija, kao
energija u prijelazu, pretvara u mehaniki rad (otud naziv toplinske). U njima se, osim toga, pretvorba
energije obavlja izmeu radnog fluida koji struji kontinuirano kroz stroj i jednog ili vie radnih kola
koja se okreu pa otuda i naziv turbo (kao to je navedeno lat. turbo znai vrtlog, okretanje).
esto se zbog toga, to kroz stroj struji fluid u kontinuiranom toku, susree za ove strojeve naziv
strojevi na strujanje.
Zajedniko se prouavanje svih toplinskih turbina temelji na zajednikim zakonima mehanike fluida i
termodinamike. To je zbog toga to kroz njih fluid struji uz istovremenu pretvorbu toplinske energije u
mehaniki rad i obrnuto. Ovi zajedniki zakoni ine osnovu mehanike strujanja stlaivih fluida ili
dinamike plinova. Pri ovom prouavanju je od manjeg znaaja termodinamiko stanje radnog fluida,
tj. fluida koji struji kroz stroj. To moe biti para neke kapljevine. Ako se radi o vodenoj pari, onda se
takav stroj koji slui za dobivanje rada iz toplinske energije pare naziva parna turbina. Ako kroz stroj
struji bilo kakovi plin, a izmjene topline su tako velike da se moraju prilikom prouavanja uzeti u
obzir, onda se takav stroj koji slui za dobivanje mehanikog rada iz toplinske energije plina naziva
plinska turbina.
Nain pretvorbe toplinske energije kod toplinskih turbina najbolje se moe shvatiti ako se usporedi s
nainom pretvorbe energije kod toplinskih stapnih strojeva. Odmah se mogu uoiti dvije bitne razlike
izmeu oba tipa strojeva. Prva razlika je u tome to se toplinska energija koja se manifestira kaotinim
gibanjem molekula kod stapnih toplinskih strojeva neposredno prenosi na stap (molekule udaraju na
stap veom brzinom od one kojom se od njega odbijaju). Kod toplinskih turbina ova pretvorba i
prijenos energije na rotirajue elemente stroja su posredni. Prvo se toplinska energija radnog fluida
pretvara u kinetiku energiju strujanja veih kontinualnih elemenata fluida, a tek se potom ova
kinetika energija prenosi na kolo. Proces pretvorbe toplinske energije kod ova dva tipa toplinskih
strojeva obavlja se dakle na dva bitno razliita naina. Kod toplinskih stapnih strojeva je neposredna
dok je kod toplinskih turbina posredna putem kinetike energije strujanja.
Druga veoma znaajna razlika se sastoji u nainu prijenosa mehanike energije dobivene gibanjem
pokretnih elemenata stroja. Kod turbina mehanika energija je dobivena odmah u veoma pogodnom
obliku za daljnje koritenje, tj. u obliku rotacije rotora. Kod stapnih strojeva mora se posebnim
mehanizmom pravocrtno gibanje pretvarati u rotaciju pa je taj proces pretvorbe posredan.
Iz navedene razlike procesa pretvorbe i prijenosa energije kod prvog i drugog tipa strojeva slijede i
njihove glavne prednosti, ali i nedostaci. Kako se kod turbina rad dobiva u veoma pogodnom obliku
putem rotacije rotora, rad im je mirniji jer nema pravocrtno gibajuih masa koje je teko potpuno
uravnoteiti. Mirniji rad omoguuje da se mogu graditi jedinice za veoma velike snage koje su sigurne
u pogonu. Radni fluid ne dolazi u dodir s uljem i ostaje veoma ist. On struji neprekidno u jednom
zatvorenom kontinuiranom toku te se za dobivanje toplinske energije mogu koristiti i najloija goriva.
Meutim, ovakav indirektan nain pretvaranja toplinske energije kod toplinskih turbina pored ovih
navedenih prednosti donosi i odreene znaajne nedostatke. Jedan od njih je to je brzina strujanja,
nastala pretvaranjem kaotinog gibanja molekula u sreeno strujanje fluida, veoma velika (reda
veliine kaotinog gibanja molekula). Zbog toga s jedne strane nastaju vei gubici radne sposobnosti
plina kod strujanja s tako velikim brzinama kroz toplinske turbine. S druge strane ovako velike brzine
strujanja trae (za dobru pretvorbu kinetike energije u mehaniki rad putem rotacije) i velike brzine
rotacije rotora.
Upravo i tokom razvoja toplinskih strojeva pokazale su se dvije bitne prednosti parne turbine ispred
parnog stapnog stroja koje su u veoma kratkom roku dovele do dominacije primjene parnih turbina, a
potom i do eliminacije parnog stapnog stroja iz iroke primjene. To je bila mogunost poveanja
temperature pare sve do visokih pregrijanja, jer su leaji turbine udaljeni od radnog parnog prostora,
dok kod stapnog stroja treba uvoditi ulje u radni cilindar te primjena kondenzatora sa znaajnim
vakuumom, tj. takvim volumenom pare na izlazu iz turbine, koji se zbog ogranienog stapaja parnog
stroja ne moe uspjeno iskoristiti. Druga prednost je mala specifina masa radnog dijela a posebice
temelja te odsustvo dodatnih zamanih masa i mogunost znatnog poveanja jedinine snage.
10
0.4. Princip rada i osnovni elementi toplinskih turbina

Kako se kod toplinskih turbina mora prvo toplinska energija pretvoriti u kinetiku energiju ureenog
toka fluida, to one moraju imati takve elemente u kojima se to moe postii. Pretvorba toplinske
energije u kinetiku energiju ureenog toka fluida moe se ostvariti adijabatskim procesom ekspanzije
pri emu tlak opada, a brzina strujanja raste. Za takav adijabatski plinsko - dinamiki proces moraju
postojati kanali iji se presjeci mijenjaju na odgovarajui nain. Ti mirujui kanali koje oblikuju
statorske lopatice privrene neposredno ili posredno preko dijafragmi u kuite turbine ine onda
sapniko ustrojstvo ili statorsku reetku turbine koja je obiljeena s (1) na sl.0.10.a. Na sl.0.10.a
prikazana je samo jedna sapnica (statorski kanal) dok u stvarnosti one mogu biti razmjetene po
itavom obodu ili njegovom dijelu. U sapnikom ustrojstvu para ili plin ekspandira do tlaka p 1 na
izlazu. Prilikom ekspanzije brzina radnog fluida raste s brzine c0 na ulazu na brzinu c1 na izlazu, da bi
s tako poveanom brzinom (visokom kinetikom energijom) ulazio u kanale radnog kola koje ine
rotorske lopatice (3) privrene na disk (4). Na taj se nain u sapnicama obavlja prva pretvorba
toplinske energije, potencijalne u kinetiku. U radnom se kolu moe dalje nastaviti proces pretvorbe
toplinske energije u kinetiku energiju struje radnog fluida (daljnja ekspanzija ako je p 1>p2). No, uz to
oblik kanala radnog kola mora biti takav da se ostvari jo jedan vaan proces. To je proces prenoenja
kinetike energije toka fluida na rotor, odnosno njena pretvorba u mehaniki rad. To se moe postii
samo na taj nain ako se pri strujanju radnog fluida kroz kanale radnog kola pojave sile, dok se pak to
postie posebnim oblikom lopatica koje se nalaze poredane po obodu radnog kola. Ako se mehaniki
rad dobiva na raun kinetike energije radnog fluida, apsolutna brzina pare na izlazu iz rotorskih
kanala c2 je manja od apsolutne brzine na ulazu u rotorske lopatice c1. Na taj se nain, u kanalima
rotorskih lopatica obavlja druga pretvorba energije: kinetika se energija pare pretvara u mehaniki rad
putem rotacije rotorskih lopatica.
Dva bitna funkcionalna elementa svake turbine su dakle mirujue (statorske) lopatice (sapnice), (1), na
odreeni nain smjetene u kuite (obino preko dijafragme u kojoj su smjetene) i radno kolo s
rotorskim lopaticama razmjetenima po njegovom obodu. Statorske i rotorske lopatice poredane po
obodu ine kanale u kojima se obavljaju odreene termodinamike promjene i pretvorbe energije. One
se obino nazivaju statorska i rotorska reetka i ine turbinski stupanj. Svakako da svaka turbina pored
ova dva najvanija funkcionalna elementa mora imati i druge uglavnom konstrukcijske elemente.
Naime, jedno ili vie radnih kola mora biti privreno na vratilo (5) kojim se okretni moment preko
spojke (8) prenosi na radni stroj. Vratilo s radnim kolom ili vie radnih kola naziva se rotor turbine. Da
ne bi radni fluid izlazio u okolinu, radni prostor turbine mora biti zatvoren. U tu svrhu slui kuite
turbine (2) koje istovremeno titi rotor od oteenja. Rotor turbine lei u potpornim nosivim leajima
(7) koji preuzimaju sile zbog vlastite mase rotora. Osim sile, koja izaziva rotaciju rotora, na njega
djeluje od strane pare i aksijalna sila koju preuzima odrivni leaj (6). Odrivni i nosivi leaji osim toga
slue za aksijalno i radijalno voenje rotora, tj. osiguravaju potrebne radijalne i aksijalne zazore pri
rotaciji. Na mjestima gdje rotor prolazi kroz kuite ili ostale mirujue dijelove mora se s jedne strane
sprijeiti kontakt rotirajueg rotora o mirujui stator a s druge strane gubitak radnog fluida u okolinu.
Zbog toga se na tim mjestima ugrauju bezkontaktne labirintne brtve.
Detaljniji opisi prikaz konstrukcije toplinske turbine bit e dan na presjeku kroz parnu kondenzacijsku
jednokuinu turbinu snage 50 MW kod koje su parametri pare na ulazu, tlak 8,8 MPa, a temperatura
535C. Uzduni presjek je dan na sl.0.10.b. Kao to je ve reeno, svaka turbina, pa i ova se sastoji od
statorskih i rotorskih elemenata. Kombinacija svih statorskih elemenata obino se naziva stator, a
rotirajuih elemenata rotor. Prikazana turbina ima rotor kombiniranog tipa. Poetnih 19 diskova, koji
rade u podruju s visokim tlakom i temperaturom su izraeni (iskovani) zajedno s turbinskim vratilom,
dok su posljednja tri napravljena odvojeno te su navueni na vratilo. Primjena navuenih diskova u
podruju visokih temperatura se ne obiava zbog mogueg poputanja steznog spoja uslijed puzanja
materijala. Posljednja tri diska su izraena odvojeno zbog nemogunosti izrade kovanjem u jednoj
cjelini s vratilom zbog velikog promjera.
Kombinacija statorske (sapnike) reetke sa statorskim lopaticama uvrenim u sapnike kutije ili
dijafragme i reetka rotorskih lopatica montirana na disku iza statorske niz tok pare je turbinski
stupanj. Strujni put (ili openito strujno ustrojstvo) ove jednoosovinske turbine se sastoji od 22
11
turbinska stupnja, od kojih se prvi naziva regulacijski stupanj. Svi ostali stupnjevi su meustupnjevi
turbine, osim posljednjeg.
U svakoj statorskoj reetki, tok pare se ubrzava u kanalima koje tvore statorske lopatice sa specijalno
odabranim profilom i koji su tako orijentirani da bi se osigurao bezsudarni ulaz u kanale izmeu
rotorskih lopatica. Tok pare na rotorskim lopaticama razvija sile, koje daju vrtnju diskovima i
spojenom vratilu.
Kako para struji od prvog do posljednjeg stupnja, njen tlak opada, a znaajno raste specifini volumen,
koji za strujanje nuno trai postupno poveanje poprenih presjeka statorskih i rotorskih reetki i, u
skladu s tim, poveanje visine lopatica i srednjeg promjera stupnja.
Turbinski rotor ima na svom prednjem kraju jedno prispojeno vratilo koje ima na sebi osjetnik broja
okretaja (tzv. centrifugalni izvrstilac); osjetnik moe djelovati na ventile sustava zatite i regulacije da
se zatvore i prekinu dovod pare turbini ako broj okretaja turbine prekorai iz razliitih razloga
nominalni broj za 10 do 12%.
Kraj prispojenog vratila je spojen preko elastine spojke s vratilom glavne uljne pumpe. Usisna strana
glavne uljne pumpe je spojena s kuitem leaja.
Glavna uljna pumpa je namijenjena za dovoenje ulja u sustav za podmazivanje leaja turbine i
elektrinog generatora (pod tlakom 0,15 MPa) i u sustav regulacije (pod tlakom 2 MPa) koji
automatski odrava traeni broj okretaja rotora turbine. Osjetnik broja okretaja sustava regulacije (tzv.
centrifugalni regulator) ugraen je na kraj vratila uljne pumpe. Na drugom kraju, turbinski rotor je
preko poluelastine spojke spojen s rotorom elektrinog generatora.
Turbinski stator ima kuite s privarenim sapnikim kutijama na koje su takoer zavarena kuita
regulacijskih ventila. Stator sadri unutar kuita vanjske brtve, dijafragme, njihove umetke (unutarnja
kuita) te brtve u dijafragmama. Kuite turbine ima uobiajeni horizontalni prirubniki spoj koji
spaja gornju i donju polovicu kuita te dodatna dva vertikalna spoja koja ga dijele na prednji i srednji
dio, te ispuni dio. Prednji dio kuita je u lijevanoj izvedbi dok su srednji i ispuni dio u zavarenoj
izvedbi.
Kuita turbinskih leaja su takoer statorski dio turbine. Prednji leajni blok se sastoji od nosivo odrivnog leaja, a stranji samo od nosivih leaja turbine i rotora generatora.
Prednji leajni blok lei na temeljnoj ploi i kako se turbinsko kuite iri zbog zagrijavanja slobodno
se pomie du ploe. Stranji leajni blok je izraen zajedno s ispunim dijelom kuita, koje se dri
nepominim pomou uzdunog i poprenog klina, a presjecite njihovih osi zove se "mrtva toka"
turbine.
Prednji je dio turbinskog kuita spojen s prednjim leajnim blokom preko prirubnice (ili tzv. noge)
izvedene na kuitu i poprenih klinova smjetenih u utorima izmeu kuita turbine i kuita leaja.
Taj tip spoja osigurava da se, kako se kuite turbine istee prilikom zagrijavanja ili skrauje prilikom
hlaenja, njegove toplinske deformacije u potpunosti prenose na kuite prednjeg leajnog bloka koje
klie du temeljne ploe i prenose se preko odrivnog leaja na rotor turbine, tako da aksijalni zazori
izmeu rotirajuih i mirujuih dijelova u strujnom ustrojstvu turbine ostaju priblino isti (unutar
doputenih odstupanja).
Kuite stranjeg leajnog bloka turbine obuhvaa ustrojstvo za polagano okretanje rotora kod starta i
ispada turbine iz rada. Ono se sastoji od elektromotora s punikom na svojoj osovini. Punik ulazi u
puno kolo ugraeno na meuvratilu. Pogonski zupanik na tom vratilu, nakon zahvata s povratnim
mehanizmom, dolazi u zahvat sa zupanikom na vratilu turbine. Kod dovoenja pare u turbinu, rotor
se poinje vrtjeti sa sve veim brojem okretaja i pogonski zupanik automatski iskljuuje ustrojstvo.
Navest e se samo osnovni elementi sustava regulacije i upravljanja turbine: to su ovdje etiri ventila
za regulaciju koliine radnog fluida dovedenog u turbinu, bregasto vratilo koje pogoni vreteno
servomotora; posljednji je upravljan pomou impulsa od regulatora broja okretaja i djeluje na
regulacijske ventile. Bregovi bregastog vratila su profilirani tako da se regulacijski ventili otvaraju
sukcesivno jedan iza drugog. To sukcesivno otvaranje i zatvaranje ventila gotovo sasvim iskljuuje
12
priguivanje pare, tj. kod nieg optereenja turbine od nominalnog, para se priguuje samo u ventilu
koji je djelomino otvoren, dok su ostali ventili otvoreni ili zatvoreni u potpunosti.
Taj se nain raspodjele dovedene pare turbini naziva regulacija grupa sapnica, za razliku od regulacije
priguivanjem kod koje se ukupna koliina pare, i kod punog i kod djelominog optereenja turbine,
proputa kroz jedan ili vie ventila koji rade istovremeno uz istu otvorenost (zatvorenost) i priguuje
se prije ulaska u sapnice prvog stupnja, tj. njen tlak se bitno sniava, to ima za posljedicu nii
raspoloivi toplinski pad i niu iskoristivost turbine.
Vei je dio topline sadran u pari gubitak u kondenzatoru parno - turbinskog postrojenja. Taj se
gubitak topline moe umanjiti oduzimanjem dijela pare iza pojedinih meustupnjeva turbine za
predgrijavanje napojne vode prije nego to ona ue u generator pare.
0.5. Klasifikacija toplinskih turbina

Iako postaje ak i standardi za klasifikaciju toplinskih turbina, najbolje je pridravati se ve uobiajene
klasifikacije. A najea je klasifikacija prema radnom fluidu koji struji kroz turbinu. Ako kroz
toplinsku turbinu struji para, onda se turbina naziva parna turbina, a ako struji plin, onda je to plinska
turbina. Odmah se moe uoiti da ovakva klasifikacija nije opravdana s gledita prouavanja strujanja
u samoj turbini, tj. s gledita same osnovne teorije. Procesi koji se odigravaju u samoj turbini su isti
bilo da se radi o strujanju pare ili o strujanju plina. No ipak je ovakva klasifikacija opravdana s
gledita prouavanja turbine u sklopu cijelog postrojenja. Postrojenja parne i plinske turbine moraju se
razlikovati jer rade po dva sasvim razliita termodinamika ciklusa. Principijelno po zakonima
termodinamike i mehanike fluida kojima se mogu opisati procesi strujanja u toplinskim turbinama i
prema obliku osnovnih funkcionalnih elemenata nema nikakve razlike iji bi uzrok bio u razlici
radnog fluida. Parna turbina se s te toke gledita prouavanja strujanja moe nazvati plinskom
turbinom s parom (para je plin) i obrnuto plinska turbina se moe zvati parna turbina (jer se svaki plin
moe zamisliti kao para kapljevine tog istog plina). Vidi se dakle da je podjela na parne i plinske
turbine od sporednog znaaja s gledita prouavanja strujanja u samim strojevima. No zbog razlike u
ciklusima svrsishodna je i povijesno uobiajena podjela na plinska i parna turbo - postrojenja.
Parne turbine najee rade s vodenom parom. Ima izvedenih postrojenja koja rade s ivinom parom,
meutim to je samo od eksperimentalnog znaaja, kao i postrojenja s parom freona.
Parne turbine se prema nainu i mjestu gdje se para odvodi od turbine mogu podijeliti na
kondenzacijske parne turbine i parne turbine s protutlakom, na kondenzacijske parne turbine s jednim
ili vie oduzimanja, te protutlane parne turbine s jednim ili vie oduzimanja.
Kondenzacijske parne turbine su one kod kojih se para koja izlazi iz turbine odvodi u kondenzator. Tu
se ona kondenzira pomou rashladnog fluida, a toplina kondenzacije se ne koristi ni za kakve daljnje
svrhe grijanja ve se predaje okolini. U pravilu je tlak pare koja se kondenzira nii od atmosferskog da
bi se snizila temperatura pri kojoj nastaje kondenzacija, a iskoristila u najveoj moguoj mjeri radna
sposobnost pare za dobivanje rada. Kondenzat se odvodi u generator pare kao napojna voda.
Ekspanzijom pare do tlaka dosta nieg od atmosferskog, a time i do temperature koja je samo malo
via od temperature okoline, dobiva se iz pare skoro maksimalni rad. Ovo i odgovara namjeni ovih
turbina, koje prije svega slue za proizvodnju elektrine energije u termoelektranama. U ovakvim
postrojenjima je potrebno iz topline dobiti najvei mogui rad. Ovo se pak moe postii samo ako se
ekspanzija pare produi skoro do temperature okoline. Kako se ekspanzija pare u turbini, kako je
navedeno, vri skoro do temperature okoline, zbog dobivanja najveeg mogueg rada, to je nemogue
iskoristiti toplinu kondenzacije za daljnje svrhe. Kondenzacijska parna turbina je prikazana na sl.0.11.
Protutlane parne turbine se primjenjuju onda kada je pored mehanikog rada (odnosno elektrine
energije) potrebna za neke industrijske ili komunalne potrebe toplina. U tom se sluaju s ekspanzijom
pare ne ide (kao kod kondenzacijske turbine) skoro do temperature okoline. Proces ekspanzije ide
samo do onih tlakova odnosno temperatura, koje su potrebne za neki proces. Para koja izlazi iz turbine
odvodi se potroaima pare ili potroaima topline te pare. Kako su kod veine ovakvih procesa
potrebne vie temperature pare, to su tlakovi pare obino visi od atmosferskog. Zato se ovakve turbine
i nazivaju protutlanim. Turbina radi u jednom postrojenju u kojem se kombinirano dobivaju dva
13
proizvoda. Jedan je elektrina energija, a drugi toplina koju ima para koja se odvodi potroaima.
Takva postrojenja su obino elektrane - toplane. Protutlana parna turbina je prikazana na sl.0.12.
Jedina razlika izmeu postrojenja turbine s protutlakom i turbine s kondenzacijom je u tome to se kod
postrojenja turbine s protutlakom toplina predaje potroaima topline. Kod postrojenja s
kondenzacijskom parnom turbinom toplina kondenzacije se naprotiv predaje okolini.
Parne turbine s oduzimanjem pare (tzv. reguliranim oduzimanjem, poto se parametri oduzete pare
reguliraju) i kondenzacijom su kombinacija prethodna dva tipa turbina. Kod ovih se turbina jedan dio
pare, koji je ekspandirajui od ulaznog tlaka predao odreeni rad rotoru, oduzima iz turbine i odvodi
potroaima pare. Ostatak pare ekspandira dalje do tlaka kondenzacije pri emu se iz nje dobiva i dalje
rad. I ovakve turbine slue, dakle kao i turbine s protutlakom, u spojnim ciklusima za dobivanje
elektrine energije iz topline i za snabdijevanje potroaa toplinom. Ukoliko se para, koja dalje
ekspandira u turbini nakon mjesta u kojem se odreeni dio oduzima, ne uvodi u kondenzator ve i ona
ostaje na viem tlaku onda je to turbina s oduzimanjem i protutlakom. Ukoliko potroai zahtijevaju
paru razliitih tlakova i temperatura, mogu se graditi turbine s dva oduzimanja, s tri oduzimanja, itd.
Mogunosti kombinacije ovakvih tipova su mnogobrojne, pa se susreu veoma razliiti tipovi.
Na sl.0.13.a. je prikazana kondenzacijska turbina s jednim reguliranim oduzimanjem, a na sl.0.13.b.
kondenzacijska turbina s dva regulirana oduzimanja. Na sl.0.14. je prikazana protutlana turbina s
jednim reguliranim oduzimanjem.
Plinske turbine su turbine koje rade s raznim plinovima. Prema vrsti postrojenja one se mogu
klasificirati slino postrojenjima parnih turbina. I kao to su kod postrojenja parnih turbina uglavnom
mogua dva tipa postrojenja, jedno zatvorenog, a drugo otvorenog toka, tako se i plinske turbine mogu
klasificirati na plinske turbine zatvorenog i na plinske turbine otvorenog toka (ili tipa). Kod plinskih
turbina zatvorenog toka odreeni pogodni plin kao radni fluid obavlja zatvoreni kruni ciklus. Izmjena
topline izmeu produkata izgaranja i radnog fluida se obavlja preko izmjenjivake povrine. Produkti
izgaranja se dakle ne mijeaju s radnim fluidom, slino kao kod generatora pare u parnom postrojenju.
Ali treba uoiti dvije osnovne razlike kod plinsko - turbinskog bloka. Prva vana razlika je da radni
fluid po izlasku iz turbine ne kondenzira, ve ostaje plinovit. Ova razlika, uvjetovana samim ciklusom
po kojem postrojenje radi, uvjetuje i daljnju veoma bitnu razliku. Dok je kod parnog postrojenja
kondenzat mogao biti prebacivan u generator pare s pumpom, ovdje za poveanje tlaka radnog fluida
mora biti upotrijebljen kompresor. Zbog toga je rad potreban za komprimiranje radnog fluida u
kompresoru veoma velik i iznosi 60 do 70% od rada kojeg obavlja turbina. Rad za povienje tlaka
napojnoj vodi je, meutim, kod parnog postrojenja samo nekoliko postotaka od rada koji se dobiva
ekspanzijom pare u parnoj turbini. Kod ovako zatvorenog toka postrojenje s plinskom turbinom ima
sve one prednosti koje ima i postrojenje s kondenzacijskom parnom turbinom, a koje proizlaze iz
zatvorenog krunog ciklusa. Te su prednosti uglavnom mogunosti primjene bilo kojeg (pa i
najloijeg) goriva, jer se produkti izgaranja ne mijeaju s radnim fluidom. Zbog istoe radnog fluida
ne postoji (odnosno minimalna je) opasnost korozije vitalnih elemenata turbine i postrojenja. No zbog
fizikalnih svojstava plinova koji dolaze u obzir za rad postrojenja plinske turbine zatvorenog tipa
ovakvo postrojenje ima i velike nedostatke. Ti nedostatci potiu od nepovoljnih osobina plinova u
pogledu koeficijenta prijelaza topline. Zbog toga se dobivaju veoma velike i veoma skupe povrine za
izmjenu topline kod ovakvog postrojenja plinske turbine.
Plinska turbina s otvorenim tokom se ee primjenjuje. Kod ovakvog plinsko - turbinskog postrojenja
zrak koji se uzima iz atmosfere i komprimira u kompresoru slui za izgaranje goriva. Ovdje dakle ne
postoji izmjena topline preko povrine. U komprimirani zrak se ubrizgava gorivo koje izgara u komori
izgaranja i pri tome se ne mijenjaju samo termodinamike veliine stanja nego se mijenja i kemijski
sastav radnog fluida. Pored prednosti koju uvjetuje upotreba komore izgaranja u pogledu njene cijene
u usporedbi s cijenom povrinskog izmjenjivaa, ona prouzrokuje i veliki nedostatak ovoga
postrojenja. Produkti izgaranja sadre jo velike koliine kisika iz zraka. Zbog prisutnosti tog kisika
kod neadekvatno izabranih goriva pojavljuje se korozija vitalnih elemenata kako same turbine tako i
ostalih dijelova postrojenja. Postrojenje otvorenog tipa gubi dakle onu vanu prednost postrojenja
zatvorenog tipa, tj. da moe raditi s bilo kojim gorivom. Ono moe efikasno raditi samo s pogodnim
boljim gorivima, koja su u principu i skuplja. Kod postrojenja otvorenog tipa postoji jo jedna
prednost zbog koje se ono puno ee primjenjuje nego postrojenje zatvorenog tipa. Za hlaenje
14
radnog fluida nije potreban hladnjak koji je takoer izmjenjiva topline povrinskog tipa. Plinovi
izgaranja se jednostavno mogu ispustiti u atmosferu. No to povlai za sobom i odreeni nedostatak
postrojenja tog tipa. Plinovi izgaranja na izlazu iz turbine imaju jo uvijek visoku temperaturu to
znai i visoki gubitak topline koja odlazi s njima i istovremeno nisku termodinamiku iskoristivost
postrojenja.
Prema nainu rada, odnosno bolje reeno prema nainu na koji se realizira sila u rotorskim lopaticama,
turbine se mogu podijeliti uglavnom na tri tipa. Ti tipovi su akcijski, reakcijski i kombinirani.
Kod akcijske turbine para ili plin ekspandira uglavnom u statorskim lopaticama (tj. statorskoj reetki)
turbinskog stupnja. Sile koje se dobivaju na obodu rotorskog kola i koje djeluju na lopatice su
posljedica uglavnom skretanja tj. promjene pravca relativne brzine. Ova promjena impulsa zbog
skretanja daje sile koje djeluju na lopatice rotora. Fluid se dakle u statorskoj reetki priprema da bi se
kinetika energija dobivena ekspanzijom u njoj pretvorila u mehaniki rad putem rotacije rotora. Ako
se sva raspoloiva promjena toplinske energije izraena preko entalpije koristi u jednom stupnju, onda
se ovakva turbina naziva akcijska turbina s jednim stupnjem, koju znai predstavlja jedan akcijski
stupanj, sl.0.15. Kako se zbog to vee snage turbine mora ii na sve vee tlakove i temperature pare,
to su raspoloivi toplinski padovi pare (promjene entalpije) takvi da trae pretvorbu u vie stupnjeva.
U tom sluaju ovakve turbine se nazivaju akcijske turbine s vie stupnjeva, sl.0.16. Moe se meutim
kod velikih promjena toplinskog pada u statorskoj reetki dobiti velika kinetika energija na njenom
izlazu. Nju onda nije pogodno iskoristiti u jednoj rotorskoj reetki, ve u dvije ili vie. Ovakav tip
turbine, kod kojeg se kinetika energija dobivena ekspanzijom u jednoj statorskoj reetki koristi u vie
rotorskih reetki, naziva se po pronalazau Curtisova turbina (s dva,tri ili vie redova rotorskih
lopatica), sl.0.17. Mogui su i kombinirani tipovi. Tako se moe akcijska turbina sastojati od jedne
Curtisove turbine (obino kao prvi ulazni regulacijski stupanj) i vie jednostavnih akcijskih stupnjeva,
sl.0.18.
Kod reakcijske turbine para ili plin ekspandira kako u statorskim lopaticama (odnosno statorskoj
reetki) tako i u rotorskim lopaticama (odnosno rotorskoj reetki). Ova ekspanzija je uglavnom
najee takva da se realizira podjednaka promjena toplinskog pada i u statorskoj i u rotorskoj reetki.
U ovom se sluaju dakle sila na obodu rotorskih lopatica ne dobiva samo kao posljedica skretanja.
Zbog promjene toplinskog pada u rotorskoj reetki para ili plin se ubrzavaju, pa je sila posljedica i
toga ubrzavanja. Zbog pojave ove reakcijske sile ovakva se turbina i naziva reakcijska turbina. Ako se
sva promjena entalpije koristi samo u jednom stupnju, to je reakcijska turbina s jednim stupnjem.
Najei je meutim kod ovog tipa sluaj koritenja raspoloivog toplinskog pada u vie stupnjeva. To
je onda reakcijska turbina s vie stupnjeva. Veoma esto se ovakvi tip turbine prema svom
pronalazau naziva Parsonsova turbina, sl.0.19. Kombiniranog tipa su one turbine koje imaju kako
akcijske, bilo jednostavne ili Curtisove, tako i reakcijske stupnjeve, sl.0.20.
Prema smjeru strujanja radnog fluida turbine su aksijalnog ili radijalnog tipa. Svi tipovi prikazani na
prethodnim slikama su aksijalnog tipa. Kod ovog tipa turbine protono strujanje ima uglavnom pravac
priblino paralelan osi rotacije turbine.
Aksijalne turbine mogu spadati u bilo koji od ranije navedenih tipova. Tako bi blii naziv za turbinu
na sl.0.15 bio akcijska aksijalna turbina s jednim stupnjem. Na sl.0.17 je prikazana aksijalna
Curtisova turbina s dva reda rotorskih lopatica, na sl.0.16 akcijska aksijalna turbina s vie stupnjeva,
a na sl.0.19 reakcijska aksijalna turbina s vie stupnjeva. Ako protono strujanje ima uglavnom
radijalni smjer, takva se turbina naziva radijalna.
Na sl.0.21 je prikazana jedna radijalna turbina s vie stupnjeva. Kod radijalnih turbina je mogue
umjesto statorskih lopatica, koje ine statorsku reetku, primijeniti samo rotorske lopatice. U tom je
sluaju smjer okretanja ovakvih rotorskih lopatica suprotan, pa one moraju biti ugraene na dva diska.
One tada pokreu dva meusobno odvojena generatora. itava promjena toplinskog pada odigrava se
samo u rotorskim lopaticama. Na sl.0.7 je shematski prikazana u meridionalnom presjeku takva
radijalna reakcijska turbina s vie stupnjeva koja se po svom pronalazau naziva Ljungstromova
turbina. Umjesto veeg broja redova lopatica rotora koje su sline lopaticama aksijalnih turbina, kao
to je sluaj kod radijalnih turbina prikazanih na sl.0.21 i sl.0.7 moe se primijeniti jedno kolo s
15
radijalnim lopaticama. Strujanje kod ovakvog kola je od periferije k osi, pa se ovaj tip zbog toga
naziva centripetalna turbina, sl.0.22. Takoer, smjer strujanja moe biti i tangencijalan, sl.0.23.
Prema stanju pare parne turbine se mogu podijeliti na turbine niskog (do 10 bar), turbine srednjeg (do
88 bar), turbine visokog (do 224 bar) i turbine najvieg tlaka (iznad 224 bar). Ovakva se podjela
zasniva s jedne strane na primjeni dostupnih materijala (za turbine do 88 bar mogua je primjena
feritnih elika), a s druge strane na termofizikalnim svojstvima vode i vodene pare (kritino stanje
iznad 224 bar).
Prema temperaturi na ulazu u turbinu, turbine se dijele na turbine za zasienu paru, turbine za srednje
temperature (do 485C), turbine za visoke temperature (do 565C) i turbine za najvie temperature
(iznad 565C ). Ova podjela je u direktnoj vezi s raspoloivim materijalima za primjenu na pojedinim
temperaturama, pri emu temperatura do 565C predstavlja granicu primjene feritnih elika.
Prema broju kuita turbine se mogu podijeliti na jednokuine, sl.0.24, dvokuine, sl.0.25, i
viekuine, sl.0.26, a prema broju vratila na turbine s jednim, sl.0.24, dva, sl.0.27, ili vie vratila.
Toplinske turbine mogu se podijeliti i prema podruju primjene. Parne i plinske turbine raznih vrsta i
tipova mogu se primjenjivati kao pogonski strojevi u raznim podrujima industrije i prometa. U
nekima su granama one zauzele vodee mjesto, dok u drugim su u otroj konkurenciji s ostalim
pogonskim strojevima, i to uglavnom s Diesel i Otto motorom. Najvanija podruja primjene mogu se
oekivati iz glavnih karakteristika ovih strojeva. Postrojenje s parnom ili plinskom turbinom poslije
dugogodinjih usavravanja je steklo karakteristike postrojenja u kojem se na najsigurniji i
najekonominiji nain moe proizvoditi velika koliina elektrine energije iz najrasprostranjenijih
fosilnih goriva, kao i iz nuklearnog goriva. Zbog toga je njihova najznaajnija primjena u
termoelektranama. Tu je parna turbina zauzela vodee mjesto. Interesantno je zbog toga razmotriti
razloge ovakvog vodeeg mjesta primjene parne turbine i perspektive u budunosti.
Radi ilustracije tvrdnje da je parna turbina zauzela vodee mjesto, mogu se navesti podaci Komisije za
atomsku energiju vlade SAD o ueu pojedinih nosilaca energije u proizvodnji elektrine energije
koji su dani u tablici 0.1.
Tablica 0.1. Uee pojedinih nosilaca energije u proizvodnji elektrine energije
1970.
Ugljen
Plin
Nafta
Nuklearno gorivo
Hidroenergija
53
22
6
4
15
Parni blok
1980.
Parni blok
85
35
13
3
36
13
87
15
13
Ovakvo stanje primjene parnog postrojenja postoji i u ostalim industrijskim zemljama. Izuzetak ine
one zemlje gdje jo postoje jeftine lokacije za gradnju hidroelektrana. Meutim, i tu se udio parnih
postrojenja u proizvodnji elektrine energije naglo poveava (primjeri su Italija, vedska, Francuska,
Japan). U svezi s ovako velikom primjenom parnog postrojenja i postrojenja s parnom turbinom,
interesantno je potraiti odgovor na dva veoma vana pitanja. Jedno je pitanje koji su razlozi ovako
velike primjene parnog postrojenja. A drugo pitanje je jo vanije za razumijevanje razvoja energetike
uope. Da li e ovakva situacija ostati u budunosti i kakav se razvoj postrojenja s parnom turbinom
moe oekivati.
Razlozi za veliku primjenu postrojenja s parnom turbinom mogu se rezimirati na sljedei nain:
1) Zbog naroito pogodnog naina pretvorbe toplinske energije u kinetiku energiju strujanja
(kontinuirani strujni proces) i povoljnog naina prijenosa kinetike energije na sam rotor,
dobiva se mehaniki rad u najpogodnijem obliku rotacije rotora. Zbog ovako jednostavne i
pogodne pretvorbe postrojenje ima veliku sigurnost u pogonu. A velika sigurnost u pogonu
zahtjeva se kao bezuvjetna karakteristika postrojenja koja snabdijevaju industriju, javnu
16
potronju i promet elektrinom energijom. Dugogodinjim usavravanjem postrojenje s

parnom turbinom dostiglo je takvu sigurnost u pogonu da se ona moe mjeriti sa sigurnou u
pogonu postrojenja s vodnim turbinama. Ovo se jo izrazitije istie ako se uzme u obzir utjecaj
promjenjivih hidrometeorolokih prilika na rad postrojenja vodnih turbina.
2) Potrebe za elektrinom energijom suvremenog svijeta i rastua potronja elektrine energije u
industrijskoj obradi proizvoda su veoma veliki. Oni se mogu zadovoljiti samo izgradnjom sve
veih i veih postrojenja sa to manjim trajanjem graenja. Kako se rauna da se u svijetu
potronja elektrine energije udvostruuje za svakih 10 godina, to praktino znai da se
instalirani kapaciteti moraju svakih 10 godina udvostruavati. Zbog toga se mora (za
osiguranje ovakve potronje) primijeniti ono postrojenje koje e zadovoljiti ovakve zahtjeve.
Jedino postrojenje koje se moe graditi za veoma velike snage, brzo, s maksimalno moguom
primjenom standardnih projekata, slinom primjenom i skraivanjem vremena graenja, je
postrojenje s parnom turbinom. Kao ilustracija veliine snage neka posluzi podatak da se u
pogonu nalaze jedinice od 1.300 MW.
3) Izgradnjom veih jedinica (da bi se dostigla rastua potronja) poboljava se postrojenje s
parnom turbinom u vie pravaca. Prva i najvanija posljedica poveanja snage je smanjenje
trokova graenja postrojenja, ime se smanjuje udio energije. Kod veih postrojenja mogue
je primijeniti i vie parametre pare te time smanjiti specifinu potronju topline. Vee jedinice
mogu se uvijek poboljati i u strujnom pogledu, te i to pridonosi utedama. Zbog smanjenja
potronje topline smanjuju se trokovi goriva po jedinici proizvedene energije. Zbog svega
ovoga dobiva se interesantni privredni fenomen da, i pored neprekidnog porasta cijena
materijala za izgradnju postrojenja i porasta cijena goriva, cijena elektrine energije u svijetu
se ne poveava, ak ima sluajeva da se smanjuje.
4) Blok s parnom turbinom radi sa zatvorenim krunim ciklusom radnog fluida vode i vodene
pare. Prema tome u postrojenju se mogu koristiti sve vrste goriva. Izgraena su i takva
postrojenja koja kao gorivo koriste gradski otpad. Meutim, najvei broj postrojenja radi s
ugljenima ije su rezerve relativno dosta velike.
5) Primjenom nuklearne energije proiruje se krug nosilaca energije, a postrojenje parne turbine
postaje jo od veeg znaaja.
6) Velike jedinice mogu biti potpuno automatizirane i vodene digitalnim procesnim raunalima.
Moe se onda i za velike sustave s mnogobrojnim jedinicama dobiti najekonominiji raspored
optereenja. Osim toga voenje raunalom otklanja mogunost smanjenja sigurnosti zbog
subjektivnih inioca u voenju postrojenja. Time se dalje sniavaju trokovi proizvodnje i
poveava sigurnost u pogonu.
7) Kod veeg broja istovrsnih jedinica mogue je proiriti standardizaciju u najveoj moguoj
mjeri, poevi od projekta, preko pripreme do svih elemenata postrojenja. Ovakvom
primjenom standardnih (vie puta u pogonu provjerenih i dugo vremena ispitivanih)
elemenata, poveava se u najveoj moguoj mjeri sigurnost u pogonu.
8) Izgradnja postrojenja s parnom turbinom stimulira uglavnom visoko akumulativnu strojarsku
industriju za koju je potreban visokokvalitetan kadar i znanje. Udio strojarske opreme iznosi
oko 70 do 80% od cijene postrojenja.
17
9) Brom izgradnjom postrojenja smanjuje se utjecaj gubitaka zbog umrtvljenog kapitala.

Graenje postrojenja parnog bloka je puno krae od graenja postrojenja s vodnim turbinama.
Kao ilustracija navedenih razloga mogu posluiti neki prijedlozi meunarodnih standarda iz kojih se
vidi porast parametara pare pri poveanju snage jedinica. Naroito ilustrativno je usporeivanje
karakteristika turbina po engleskom standardu BBS 132, tablica 0.2 . Iz njega se moe vidjeti da se
prelaskom s jedinice do 30 MW na jedinicu od 200 MW iskoristivost poboljava za 20,1%, a masa
smanjuje za 58%.
Tablica 0.2. Engleski standard BBS 132
Max
trajna
snaga
Tlak ispred
turbine
Tlak iza
predgr.
MW
bar
10
20
20
30
60
100
120
200
28,1
28,1
42,1
42,1
63,2
105
105
166
Temperatura
Temperatura
napojne vode
Broj
oduzim.
538
538
1496
1496
1496
1686
1916
2106
2246
2386
3
3
4
4
5
6
6
7
Ispred
turbine
Iza
predgr.
bar
29,2
-
426
426
454
454
482
565
538
565
Tlak u kondenzatoru 0,035 ili 0,065 bar
Prema ovom prijedlogu kao to se vidi ne samo da su normirani parametri, ve su propisane i

temperature zasienja pare u oduzimanjima. To praktino znai da su definirani tlakovi u
oduzimanjima turbine. Pored toga propisana je i specifina potronja pare, tj. potronja pare po
jedinici snage. Iz toga se moe zakljuiti da je kvaliteta svih vodeih proizvoaa turbina na slinoj
razini, jer su se ak uspjeli dogovoriti kolika e biti specifina potronja pare za odreenu snagu i
parametre turbine.
Na drugo pitanje, tj. da li se moe oekivati da e i u budunosti parni blok zadrati vodee mjesto,
moe se potvrdno odgovoriti, ako se opet analizom glavnih faktora razmotri perspektiva razvoja
primjene parnog bloka:
1) Zbog sve vee primjene automatizacije, sve veeg broja u dugotrajnom pogonu provjerenih
elemenata i zbog sve boljeg poznavanja procesa moe se oekivati da e se sigurnost parnog
bloka poveavati.
2) Uvoenje novih materijala, poboljanja procesa, primjena digitalnih raunala u projektiranju i
voenju procesa omoguit e prelazak na sve vee i vee jedinice parnih blokova. Time e se
jedino moi zadovoljiti rastua potronja elektrine energije.
3) Uvoenjem sve veeg broja nuklearnih reaktora poveava se primjena parne turbine.
4) Izgradnjom sve veih postrojenja smanjivat e se kako udio trokova amortizacije, tako i udio
trokova goriva, tako da se moe oekivati zadravanje, pa ak i sniavanje cijene elektrine
energije proizvedene u parnom postrojenju.
Jasno da je pitanje perspektive primjene parne turbine povezano jo s jednim veoma znaajnim
pitanjem. To pitanje je u vezi s mogunosti pojave sasvim novih ureaja za proizvodnju elektrine
energije iz topline goriva ili iz topline nuklearne energije. Od takvih ureaja, neki se nalaze u fazi
18
eksperimentalnog razvoja i za dogledno vrijeme nee biti konkurentni parnom postrojenju s parnom
turbinom.
Razvoj plinske turbine je toliko napredovao da se i od ovog postrojenja moe oekivati velika
sigurnost u pogonu. Poto je to jedan od vanih uvjeta za primjenu u termoelektranama, to plinska
turbina i u njima nailazi na sve iru primjenu. Tu meutim postoje odreeni razlozi zbog kojih njena
primjena nije tako rairena, te u ukupnoj svjetskoj proizvodnji elektrine energije sudjeluje u
zanemarivo malom postotku. Prvi razlog je da se postrojenje ne moe graditi za onako velike snage
kao to je to sluaj s postrojenjem parne turbine. Dok su ve u pogonu parne turbine s jednim vratilom
snage 600 MW, dotle je najvea plinska turbina u pogonu od oko 180 MW. Ne moe se ni u
budunosti oekivati da e se plinska turbina moi graditi za vee snage. Zbog toga nee ni zauzimati
naroitu ulogu u krupnoj energetici proizvodnje elektrine energije. Jo jedna karakteristika plinske
turbine koja ograniava njenu primjenu je njena osjetljivost na gorivo. Kako kod otvorenog tipa
plinske turbine produkti izgaranja, koji struje kroz turbinu, sadre jo dosta kisika, to e kod
neadekvatnih goriva taj kisik s primjesama iz goriva prouzrokovati koroziju lopatica. To prouzrokuje
skraenje radnog vijeka i smanjenje sigurnosti pogona. Zato plinske turbine otvorenog tipa mogu raditi
samo s boljim, ali zbog toga i skupljim gorivima. Meutim, jedna karakteristika plinske turbine ini je
veoma privlanom za specijalne primjene u termoelektranama. Plinska turbina moe biti daleko bre
uputena u rad od parne turbine. Naroito lake konstrukcije mogu se upustiti u rad iz hladnog stanja za
samo nekoliko minuta.
Treba napomenuti da vrijeme uputanja u rad jednog parnog bloka moe trajati i nekoliko sati. Ova
osobina kao i zahtjev da turbina mora raditi s boljim gorivom ukazuje da je pravo podruje primjene
plinskih turbina u termoelektranama pokrivanje promjenjivih i vrnih optereenja. Ovakvi strojevi
rade kratkotrajno tokom dana. One mogu uspjeno pokrivati bilo konstantne dnevne vrhove
optereenja, bilo da rade s promjenjivim teretom. Kako zbog ovog malog broja sati rada u toku dana i
broj sati rada u toku godine nije velik, to je njihova ukupna proizvedena energija u toku godine mala.
Da bi zauzele mjesto u termoelektranama kao vrni strojevi, njihova cijena mora biti niska. To je zbog
toga, da ne bi zbog male proizvodnje energije i malog broja sati rada, amortizacija postrojenja suvie
optereivala cijenu proizvedene energije. Prema tome postrojenje s plinskom turbinom moe uspjeno
konkurirati postrojenju s parnom turbinom, ali samo u primjeni kao postrojenje za pokrivanje vrnih
optereenja. Ako je time mjesto plinske turbine u termoelektranama odreeno, onda je oigledno da e
za tu svrhu biti najpogodnija konstrukcija koja je najjeftinija i koja se najbre moe upustiti u pogon.
Takva konstrukcija je razvijena na osnovi mlaznih motora koji slue samo kao generatori plina za
jednu posebnu plinsku turbinu koja pokree generator. Na sl.0.28 je prikazana konstrukcija plinsko turbinskog bloka za termoelektrane. Svaka druga primjena plinske turbine u termoelektranama je u
ovom trenutku iskljuena. Meutim i na ovom polju primjene plinska turbina moe izgubiti bitku s
postrojenjem parne turbine, ako se ona posebno konstruira za pokrivanje promjenjivih i vrnih
optereenja. U tom sluaju e i ono biti jeftinije. Ono ima osim toga veliku prednost pred postrojenjem
s plinskom turbinom otvorenog tipa to moe raditi s loijim gorivom (to je od presudnog znaaja) te
se moe graditi za daleko vee snage. Kako se danas veina zemalja povezuje dalekovodima tako da
nastaju interkontinentalne mree velike instalirane snage, to su potrebne snage za vrne strojeve
veoma velike. Otuda postoji mogunost da plinska turbina i uz povoljnu karakteristiku za pokrivanje
vrnih optereenja izgubi i ovo teko steeno podruje primjene. Meutim, sve vei napredak u
razvoju tzv. kombi postrojenja ponovno pridonosi davanju veeg znaaja plinske turbine u tom
podruju primjene.
Drugo podruje gdje je toplinska turbina zauzela vodee mjesto je pokretanje zrakoplova. U ovom
podruju ne samo da je plinska turbina zauzela vodee mjesto, ve se moe rei da je napravila pravu
revoluciju u samom zrakoplovstvu. Na sl.0.29 je dan prikaz plinske turbine za primjenu u
zrakoplovnoj propulziji kao mlaznog motora. I ovdje je interesantno odgovoriti na pitanje, koji su
razlozi ovakve vodee uloge plinske turbine u zrakoplovnoj propulziji, kakve su dalje perspektive
njene primjene i kako e sa svoje strane plinska turbina utjecati na dvije vane privredne grane, a to su
zrani transport i zrakoplovna industrija.
19
1) Prvi i najvaniji razlog vodee uloge plinske turbine za zrakoplovnu propulziju je njena
sigurnost u pogonu. Ona ak nadvisuje i sigurnost u pogonu parnog bloka, s jedne strane zbog
puno jednostavnijeg postrojenja, a s druge strane zbog primjene kvalitetnih goriva.
2) Drugi isto tako vaan razlog je veoma veliko smanjenje mase stroja po jedinici snage, i, zbog
manje potronje goriva, poveanje polumjera letenja. Ako se navedu neke prosjene
vrijednosti, dobiva se da je specifina teina stroja dostigla vrijednost od samo 0,1 kg/kg
poriva, a specifina potronja goriva se spustila na samo 0,35 kg/kg poriva odnosno 0,185
kg/KSh.
3) Daleko manji broj dijelova konstrukcije nego to imaju stapni motori toliko pojednostavljuje
odravanje da je to jedan od veoma vanih razloga.
4) Mogunost da se plinska turbina izrauje za veoma velike snage. To onda omoguuje s jedne
strane poveanje brzine letenja, a s druge strane poveanje korisnog tereta odnosno broja
putnika. Ovo najbolje ilustrira razvoj putnikih zrakoplova za nadzvune brzine i jumbo
mlaznih zrakoplova za 500, pa ak i 1000 putnika.
5) Plinska turbina nije utjecala samo na poveanje brzine zrakoplova i korisne mase. Zbog
smanjenja mase i poveanja snage, mogla je biti poveana i visina letenja, a poveanjem
visine letenja (ne samo u vojnom nego i u civilnom zrakoplovstvu) jako se smanjuje
specifina potronja goriva.
Moe se potvrdno odgovoriti i na pitanje vodee primjene plinske turbine kod zrakoplova u
budunosti. Za sada ne postoji nikakav znak za neku pogodniju mogunost u zrakoplovnoj propulziji
od one koju prua plinska turbina, primijenjena bilo za mlazni bilo za propelerni pogon.
Plinska turbina i njena primjena na zrakoplovima imala je i imat e dalje veliki utjecaj na razvoj
zranog prometa. Poveanjem veliine zrakoplova i korisne mase smanjuje se cijena transporta, to
opet ima utjecaj na poveanje broja putnika. Moe se rei da je zrani promet dostigao gigantske
dimenzije samo zahvaljujui pogodnim karakteristikama plinske turbine za propulziju zrakoplova.
Ovaj pak gigantski razvoj zranog prometa utjee na isto tako veliki razvoj industrije zrakoplova i
plinskih turbina i elektronske opreme za navigaciju i telekomunikacije.
Toplinske turbine se primjenjuju i u propulziji brodova. Ovdje se s uspjehom primjenjuje parna
turbina. Meutim, u ovom podruju primjene parna turbina nije izdrala konkurenciju Diesel motora,
koji se primjenjuje puno vie od parne turbine za brodsku propulziju. Jo manja je primjena plinske
turbine u ovom podruju. Ipak zbog nekih interesantnih karakteristika toplinskih turbina potrebno je
razmotriti razloge njihove primjene, nedostatke zbog kojih nisu mogle izdrati konkurenciju motora s
unutarnjim izgaranjem i perspektive za dalji razvoj primjene na ovom podruju.
Primjena parne turbine se naroito proirila poslije Drugog svjetskog rata. Prvenstveni razlog
poveanja primjene je to se postrojenje parne turbine moe graditi za daleko vee jedinine snage od
Diesel motora. Pored toga parni blok na brodovima moe troiti neto loije gorivo od Diesel motora,
tako da i pored vee specifine potronje goriva (oko 225 g/KSh) u odnosu na Diesel motor (155
g/KSh) parno postrojenje je konkurentno za vee snage. Ovome doprinosi jo i to to je potronja ulja
daleko manja, a manji su i trokovi odravanja i remonta. to ipak parni blok ne moe konkurirati
Diesel motoru, treba pripisati velikoj specifinoj potronji goriva. Nju je nemogue osjetno smanjiti,
jer zbog specifinih uvjeta na brodovima ne mogu se primjenjivati visoki parametri pare. To znai da
se glavni nain za poboljanje specifine potronje pare (poveanje tlaka i temperature pare) ne moe
primijeniti na brodovima. Jo jedna povoljna karakteristika ide u prilog primjene parnih turbina na
brodovima. To je njena manja osjetljivost u pogledu specifine potronje goriva pri smanjivanju snage
tj. pri promjeni brzine broda. U tom pogledu je parni blok daleko povoljniji.
20
Karakteristike koje ima plinska turbina omoguuju da i ona ue u odreenu primjenu na brodovima.
Dosadanja primjena, meutim, nije velika. Poto plinska turbina obeava neto veu primjenu na
brodovima potrebno je razmotriti neke karakteristike koje ona mora ispuniti za brodski pogon.
Sigurnost plinske turbine moe biti velika i ona je dokazana u odreenim brodskim jedinicama. Broj
osoblja kod plinskih turbina moe biti za oko 25% manji nego kod Diesel motora. Plinska turbina
moe biti putena u pogon iz hladnog stanja za nekoliko sekundi, tako da za period od pola minute
moe dati punu snagu. Sigurnost starta ne ovisi o temperaturi okoline, tako da brzi start moe biti
osiguran i po veoma hladnom vremenu. Prostor koji zauzima postrojenje s plinskom turbinom moe
biti svega 1/10 prostora odgovarajueg Diesel motora. I pored svih ovih dobrih karakteristika, plinska
turbina se malo primjenjuje na brodovima zbog toga to je specifina potronja goriva daleko vea
nego kod Diesel motora.
Postoji interes i kod proizvoaa automobila za primjenu plinske turbine. Napredak u tom pogledu je
evidentan, ali nije ni brz ni fascinantan kao to je to sluaj s primjenom parne turbine u
termoelektranama i plinske turbine u zrakoplovnoj propulziji. Izraeni su mnogi eksperimentalni
modeli, pa ak postoje i komercijalni modeli automobila s plinskim turbinama. Glavna je smetnja
veoj primjeni plinske turbine u automobilima njena vea specifina potronja goriva od Otto motora
za onu razinu snaga koja dolazi u obzir za automobile. Dok je evidentno da u dogledno vrijeme
plinska turbina snage oko 50 KS ne moe u tom pogledu konkurirati Otto motoru, za razinu snaga
preko 200 KS plinska turbina moe uspjeno konkurirati Otto motoru. S obzirom na njene neke druge
veoma povoljne karakteristike, ona ima veliku perspektivu za primjenu u automobilima, a naroito u
kamionima i autobusima. Te njene povoljne karakteristike su uglavnom one koje su ranije navedene
kod objanjenja njene primjene na brodovima. Meutim, jedna naroito povoljna karakteristika nije
ranije spomenuta. Ona se odnosi na ponaanje turbine u pogledu promjene zakretnog momenta s
brojem okretaja. Poetni zakretni moment turbine je oko dva puta vei od zakretnog momenta kod
nominalnog broja okretaja. Pored ovako povoljne karakteristike zakretnog momenta, plinska turbina
ima (kod najee primjenjivanih konstruktivnih izvedbi) jo jednu posebno povoljnu karakteristiku za
primjenu kod vozila. To je njena karakteristika da prijenos momenta moe biti realiziran bez mjenjaa
na nain koji je ak neto bolji nego to je to sluaj kod automatskog hidraulikog mjenjaa. Daljnji
razvoj plinske turbine ovisit e o razvoju materijala za visoke temperature, kao i o razvoju hlaenja
lopatica, to e omoguiti primjenu viih temperatura. Kako se moe oekivati uspjeno rjeenje oba
ova problema u toku razvoja, postoji opravdana nada da e, posebice za vee snage, plinska turbina
biti daleko vie primjenjivana.
Jo jedna karakteristika ide u prilog njenom sve brem razvoju. Ta karakteristika je da ona daleko
manje zagauje okolinu, naroito manjom prisutnosti CO u plinovima izgaranja.
Na sl.0.30 je prikazano principijelno ustrojstvo plinske turbine za primjenu kod automobila, dok je na
sl.0.31 dana izvedba od The British Levland Motor Corporation, na sl.0.32 od Chryslera, a na sl.0.33.a
od Forda. Na sl.0.33.b je ista Fordova konstrukcija u pogledu izvana.
Plinska turbina je na vozilima osvojila jo jedno znaajno mjesto primjene. Prednabijanjem motora s
unutarnjim izgaranjem moe se postii poveanje specifine snage i odreena uteda goriva. To
prednabijanje izvodi se obino kompresorom koji pogoni plinska turbina. Ta plinska turbina radi s
produktima izgaranja iz motora s unutarnjim izgaranjem. Znai da kod takve primjene plinska turbina
slui samo kao pomoni agregat.
Takoer treba ukazati i na mogunost primjene plinskih turbina za pogon tranih prometnih sredstava.
Na sl.0.34 je prikazana plinska turbina za pogon lokomotive.
Na kraju se moe zakljuiti. Parno postrojenje s parnom turbinom je zauzelo vodeu ulogu u
proizvodnji elektrine energije i zasigurno da e je odrati za jo due vrijeme. Isto tako je vodeu
ulogu plinska turbina zauzela u zrakoplovnoj propulziji i takoer e to mjesto i zadrati. Od
perspektivnih podruja primjene toplinskih turbina izgleda da jedino dolazi u obzir primjena plinske
turbine u automobilima i na brodovima. I pored mnogobrojnih problema mogua je u daljnjoj
budunosti primjena plinske turbine zatvorenog tipa u vezi s nuklearnim reaktorima.
21
1. STATORSKE LOPATICE, SAPNIKI SEGMENTI, DIJAFRAGME,

SKRETNE LOPATICE, PRORAUN VRSTOE DIJAFRAGMI I
MATERIJALI ZA DIJAFRAGME
1.1. Statorske lopatice
Statorske su, uz rotorske lopatice, najvaniji elementi parnih i plinskih turbina. One moraju imati
takav oblik, da se strujanje kroz njih zbiva s najmanjim gubicima. Takoer, lopatice moraju biti
dovoljno otporne protiv djelovanja visokih temperatura parnog mlaza odnosno vruih plinova, te
moraju s dovoljnom sigurnosti izdrati mehanika naprezanja.
Statorske lopatice slue za promjenu potencijalne energije u kinetiku (pada topline u brzinu), a osim
toga slue i za promjenu smjera parne struje. Statorski kanali koje tvore statorske lopatice mogu se
izvesti u obliku proirenih ili neproirenih sapnica (mlaznica), ve prema tome da li je pad topline koji
se eli pretvoriti u kinetiku energiju (brzinu) vei od kritinog pada (nadzvune brzine) ili je jednak
odnosno manji od kritinog. Na sl.1.1 su dani oblici statorskih kanala za razliite Machove brojeve.
Dananje izvedbe statorskih lopatica i sapnikih segmenata su toliko dotjerane da se zbog glatkih
unutarnjih stijenki kanala postiu veoma visoki koeficijenti brzine (oko 0,96).
Trebaju se realizirati kontinuirane promjene presjeka, kratki kanali, blago skretanje smjera struje,
glatke povrine i tanke stijenke na izlazu, bez paralelnog voenja struje ili samo na kratkom putu.
Izvedba treba biti jednostavna te mora sigurno voditi parni mlaz na rotorske lopatice.
Kada se, kako je prikazano na sl.1.2, postavi izlazni brid A statorske lopatice radijalno (vidjeti presjek
acdb mlaza pare u ravnini BB) i dozvoli tangencijalni izlaz mlaza pare, to se ovaj kod prijelaza preko
raspora , izmeu izlaza iz statorskog kanala (ravnina BB) i ulaza u lopatini vijenac rotorskog kola
(ravnina DD), die oito preko vijenca okretnih lopatica istog promjera, te ulazi u ravnini vijenca DD s
na rubu ispruganom ravninom presjeka 'a'c'd'b', koja se ne pokriva potpuno s rotorskim lopaticama.
Razlika je to manja, to je vei promjer tog odreenog turbinskog stupnja i to je manji aksijalni raspor
. Ova se pogreka moe izjednaiti neznatnim umanjenjem promjera vijenca statorskih lopatica.
Bolji je postupak prema patentu Zoellya, koji je prikazan na sl.1.3. Stranice presjeka mlaza na izlazu iz
statorskih lopatica ac i bd produene tangiraju koncentrini krug
. Izlazni presjeci statorskih
kanala u ravnini BB postavljeni su, prema tome, zakrenuti jedan prema drugom (vidjeti presjek acdb)
tako, da granice presjeka 'a'c'd'b' mlaza pare na obim stranama kod ulaza u ravninu DD lee radijalno
(vidjeti na slici pravce E, F), te padnu, zbog toga, u smjer radijalnih bridova rotorskih lopatica.
Zakretanje izlaznih presjeka acdb statorskih kanala u ravnini BB to je jae to je manji promjer vijenca
lopatica i kut
na izlazu iz statorskih lopatica, te to je vei aksijalni raspor . Na rubu isprugana
ploha 'a'c'd'b' predouje ulaznu plohu presjeka mlaza pare u vijenac lopatica rotorskog kola. Male
netonosti ulaza, osobito na uglovima ove ravnine presjeka mlaza, mogu se izjednaiti poveanjem
prekrivanja rotorskih lopatica. Smjer strujanja je tangencijalno poloen, kako prikazuje strelica na
slici.
Same lopatice mogu se izraivati profiliranjem iz punog komada, sl.1.4 (glodanje i ostale potrebne
tehnoloke operacije obrade), izraivati od lima, sl.1.5 ili profiliranih pruga, te lijevanjem to se
susree kod sapnikih segmenata, sl.1.6. Ponekad se koriste preane i zavareno-preane lopatice,
sl.1.7, koje se izrauju zavarivanjem iz prethodno preanjem dobivenih komada.
irinu i razdiobu statorskih lopatica uvjetuju zahtjevi strujanja, isto kao oblik i duinu kanala. One su
esto ovisne o zahtjevima vrstoe ili o debljini dijafragme u koju se stavljaju, ako to zahtjeva
konstrukcija. irina im iznosi od 15 do 20 mm, pa i vie. Kod turbina s rotorom u obliku bubnja esto
su irine statorskih lopatica jednake irini rotorskih lopatica.
Debljina struka (izlaznog brida) na kraju obrade statorskih lopatica je 0,5 do 1,5 mm, kod lopatica od
lima 1,5 do 3 mm, kod lijevanih sapnikih segmenata 2 do 4 mm.
Radijalni raspor izmeu na kraju zaotrene statorske lopatice i bubnja je 0,3 do 03 mm. Aksijalni
raspor izmeu statorskih i sljedeih rotorskih lopatica je
, gdje treba biti
.
22
1.2. Sapniki segmenti

Statorski elementi regulacijskih kola (sapnice) parnih turbina obino se ne smjetaju u dijafragme
nego u proirenja, u tzv. sapnike kutije ili neposredno u proirenja u kuitu. Obino odreeni broj
sapnica u koje para dospijeva iz odreenog regulacijskog ventila tvori sapniki segment.
Kod turbina s niim ulaznim parametrima (tlakom i temperaturom) sapniki segmenti se mehaniki
(npr. vijcima) spajaju s kuitem turbine ili sa sapnikom kutijom. Kod toga se najee segmenti
slau od odvojenih statorskih lopatica (sapnica) izraenih glodanjem. Kao primjer konstrukcije moe
posluiti segment iji su detalji prikazani na sl.1.8.
Radijalni presjek segmenta je prikazan na sl.1.8.b. Same sapnice oblikuju lopatice (1) s izboenjima
(11) i (12) u obliku krunog luka. Lopatice su u potpunosti izraene glodanjem i jedna od njih je
izdvojeno prikazana na sl.1.8.a. Lopatica se pomou izboenja (11) uvodi u kruni utor u kuitu (3) te
uvruje naglavkom (10) koji je privren za kuite vijcima (6). Vijci se osiguravaju pomou ice
(7). Da bi se osigurala nepropusnost pritegnutih sapnica naglavak (10) se oslanja na kuite samo
preko izboenja (5).
Izmeu odvojenih sapnikih segmenata umeu se meukomadi (8), sl.1.8.c. Oni zatvaraju segment u
horizontalnoj razdjelnoj ravnini kuita, sl.1.8.d. U tom se sluaju meukomad privruje za gornju
(3), odnosno donju (4) polovicu kuita vijcima (9). Openiti oblik sapnikog segmenta takve
konstrukcije i razvijeni presjek po srednjem promjeru dan je na sl.1.9.
Kod drugih konstrukcija, kao npr. na sl.1.10, svaka se lopatica (1) privruje za obod (2) koji slui
kao prirubnica sapnikog segmenta i spajaju se po periferiji sa icom (3) koja je zakovana u utor
lopatica. Crte same lopatice prikazan je na sl.1.11.
Tehnoloki proces izrade lopatice je jednostavniji ako se gornje cilindrine povrine sapnikih kanala,
koje ga ograniavaju po visini napravi odvojeno u obliku obujmice. Takva je konstrukcija prikazana
na sl.1.12.
Segment se sastoji od dviju obujmica (1) i (2) i kompleta glodanih lopatica (5), koji u danom sluaju
oblikuju proirene sapnice. Lopatice se spajaju s obujmicama pomou epova (11) i zakovica (7).
epovi pravokutnog oblika se prilikom montae raskivaju dok se zakovice provlae kroz obujmice i
lopatice. Vanjske stijenke krajnjih kanala segmenata tvore elementi (3) i (4) koji su spojeni s
obujmicama pomou zakovica (6).
Pomou vijaka (8) segmenti se privruju za kuite turbine. Ponekad se izmeu segmenata i kuita
stavlja umetak od crvene mjedi (kod temperatura do 350C). Sve prethodno opisane konstrukcije
imaju nedostatak da kod njih postoji odreeni gubitak pare kroz zazore koji se neminovno javljaju
izmeu odvojenih elemenata (izmeu lopatica, sl.1.8 i sl.1.10, izmeu lopatica i obujmica, sl.1.12). U
tom smislu savrenije su konstrukcije, gdje lopatice ine jednu cjelinu s obujmicama ili u krajnjoj
mjeri s jednom od njih.
Kao primjer posljednje navedene konstrukcije je segment prikazan na sl.1.13. On se sastoji od dva
elementa: osnovnog (4), koji je izraen zajedno s lopaticama glodanjem i naglavka (2). Vijci (1)
pomou koninog komada (3) priteu oba elementa sapnikog segmenta te ga na taj nain privruju
za kuite turbine.
Na sl.1.14 dana je fotografija elemenata (2), (3) i (4). Kanali u elementu (4) izrauju se eonim
glodalom. Iako se naglavak (2) tijesno priljubljuje na element (4) i ovdje je neminovno prostrujavanje
pare, posebno kod visokih tlakova. Zato se u novije vrijeme kod turbina visokog tlaka prelo na
izvedbu zavarenih segmenata koji se odlikuju potpunom nepropusnosti odvojenih kanala.
Openita izvedba takvog segmenta prikazana je na sl.1.15, dok se na sl.1.16 vidi njegov osnovni
element - lopatino ustrojstvo.
Segment se sastoji od lopatinog ustrojstva (1) kod kojeg su lopatice glodane zajedno s kuitem
segmenta, kao na sl.1.14, elemenata (3), (4) i (5) izmeu lopatica i oboda (2).
23
Lopatica (1) prikazana je na sl.1.16. Na rubovima lopatica su izbruene povrine irine 5,5 mm pod
kutom od 45. Te povrine su potrebne za zavarivanje elemenata (3), (4) i (5) kako je prikazano na
presjecima II-II do IV-IV na sl.1.15. Nakon zavarivanja tih elemenata sapniki kanali su u potpunosti
zatvoreni. Na kraju se zavaruje obod (2) kako je prikazano na presjeku I-I.
Zavareni segment se podvrgava toplinskoj obradi (poputanje), nakon ega se obrauju njegove
vanjske povrine po konturi koja je prikazana crtkano na presjeku I-I.
Na sl.1.17 prikazana je jo jedna izvedba sapnikog segmenta. Ovdje su takoer statorske lopatice (3)
zavarene za bandae (2) i (4) koje oblikuju pri dovoenju pare sapnicama kanal koji se suuje po
visini. Prije zavarivanja su u bandaama protancani otvori iji je profil jednak profilu lopatice, ali
neto iri po konturi, za 0,1 do 0,2 mm, tako da lopatica slobodno prolazi kroz njega. Pregrade (7)
dijele reetku na odvojene sapnike segmente s po 5 do 6 kanala. Pregrade se zavaruju za bandae (u
njima su takoer protancani fazonirani otvori i za pregrade) i za lopatice kako je prikazano na
presjeku II-II. Reetka lopatica s bandaama i pregradama zavaruje se za obujmice (1) i (5) i zatvara s
obje strane elementima (6) i (8).
Na sl.1.18 do sl.1.20 prikazane su jo neke izvedbe zavarenih sapnikih segmenata.
Kod konstrukcije prikazane na sl.1.18.a u sapnikoj se kutiji (1) nalazi proirenje u koje se zavari
obujmica sapnikog segmenta (2). U obujmici su smjetene bandane trake (3) sa statorskim
lopaticama (4). Povrina sapnikih kanala segmenata podvrgnuta je nitriranju kako bi se povisila
otpornost eroziji parom i eventualnim tvrdim esticama koje se mogu pojaviti u njoj. Sapniki
segmenti (3) se uvruju u sapnikim kutijama (2) specijalnim zatikom (5) koji omoguava prilikom
zagrijavanja segmenta njegovu slobodno irenje s obzirom na obujmicu. Istovremeno zatik brtvi
prstenasti zazor izmeu sapnikog segmenta i obujmice. Za brtvljenje segmenta s druge strane
postavlja se klin (6). On se izrauje od materijala s koeficijentom toplinskog rastezanja znatno veim
nego sapnike kutije (obino je to niskolegirani elik). Zato, iako u hladnom stanju izmeu klina i
utora obujmice postoji zazor 0,02 do 0,04 mm, kod potpuno zagrijanog stanja klin se znaajno rastee
i brtvi prstenasti zazor izmeu sapnikog segmenta i obujmice.
Na sl.1.19 sapniki je segment neposredno ubaen u proirenje u sapnikoj komori.
Na sl.1.20, statorske su lopatice (3) zavarene u bandane trake (2), koje su zavarene za obod (4) i tijelo
(1). Na obod (4) je zavaren dra za brtvene elemente (5).
Ponekad se kod turbina starijih konstrukcija mogu nai lijevani sapniki segmenti, sl.1.21. Unutarnje
stijenke nije mogue obraditi, stoga nastaju neto vei gubici strujanja. Materijal je gusti i ilavi sivi
lijev, pa je sam odljevak veoma isto izveden. Stijenke na izlazu, izmeu susjednih mlaznica trebaju
imati to manju debljinu, 2,5 do 3 mm. Ulazni i najui presjek je okrugao, dok izlazni ima oblik
pravokutnika.
Kod glodanih sapnikih segmenata kvaliteta obrade povrina sapnikih kanala je 8 do 9. Tolerancije
na dimenzije kanala su: po visini kanala 0,1 mm, a po irini grla + 0,2 do 0,3 mm. Ukupna izlazna
povrina za strujanje pare moe odstupati od nominalne +2 do 3%.
Za sapnike se segmente upotrebljavaju isti elici kao i za rotorske lopatice. Da bi bile otpornije na
eroziju, kako je kod jedne konstrukcije ve navedeno, lopatice se esto podvrgavaju nitriranju.
1.3. Dijafragme
Osnovna je uloga dijafragme da nosi statorske lopatice koje oblikuju statorske kanale. U tom smislu
dijafragma ima ulogu kuita za statorske lopatice. Isto tako dijafragme same po sebi predstavljaju
pregrade izmeu pojedinih stupnjeva turbine te na taj nain dijele turbinu na pojedine stupnjeve
ekspanzije. Pri tome se treba osigurati maksimalna iskoristivost i sigurnost stupnja.
Principijelna shema dijafragme prikazana je na sl.1.22. Dijafragma se sastoji od dvije polovice, dva
poluprstena, koji se spajaju po horizontalnoj razdjelnoj ravnini. Dijafragma je podijeljena na dva dijela
da bi bila mogua montaa rotora. Svaka se polovica sastoji od oboda, tijela i statorskih lopatica, koje
su smjetene izmeu oboda i tijela. Obod dijafragme slui za njeno uvrivanje u utor u kuitu
24
turbine. Na unutarnjoj cilindrinoj povrini tijela nalazi se takoer utor odreenog profila u koji se
postavljaju segmenti brtvi izmeu stupnjeva. Kod demontae turbine gornje se polovice podiu
zajedno s kuitem, nakon ega moe biti podignut rotor.
U visokotlanim dijelovima turbine ponekad se upotrebljavaju eline dijafragme s montanim,
sl.1.23.b, ili obino za njih zavarenim lopaticama, sl.1.23.c, koje su izraene glodanjem i koje oblikuju
statorske kanale. U niskotlanim se dijelovima turbine primjenjuju dijafragme od sivog lijeva u koje
su zalivene eline lopatice, sl.1.23.a. Montane dijafragme se u dananje vrijeme veoma rijetko
primjenjuju kako zbog nesavrenosti u eksploataciji tako i s gledita tehnologije izrade.
Dijafragme su optereene konstantno djelujuom razlikom tlaka, zbog koje se savijaju. Zbog
smanjenja progiba tijelo i obod dijafragme trebaju imati dovoljnu debljinu, iako se esto zbog uvjeta
ekonominosti zahtjeva mala irina statorskih kanala. Prisutnost horizontalne razdjelne ravnine dovodi
kod prorauna progiba dijafragme zbog razlike tlaka do velikih potekoa, to vie to on ovisi o
tehnolokim odstupanjima pri izradi, koja naalost mogu biti dosta velika. Zato svaka dijafragma
prolazi nakon izrade hidrauliku probu pod optereenjem koje prelazi maksimalno eksploatacijsko
optereenje 1,5 puta.
U osobito tekim uvjetima rade dijafragme prvih stupnjeva visokog i srednjeg tlaka gdje je
temperatura visoka i zato dolazi do puzanja: zbog dugotrajnog djelovanja velike razlike tlaka
dijafragma dobiva znaajni trajni progib, koji dovodi do smanjenja aksijalnih zazora kod brtvi i u
protonom dijelu, to u krajnjem sluaju moe dovesti do zapinjanja rotirajuih dijelova o statorske.
Dijafragma treba biti uvrena u unutarnjem ili vanjskom kuitu turbine na takav nain, da je kod
bilo kojeg reima rada ouvana centrinost, tj. da bi se os dijafragme podudarala s osi rotora. To je
potrebno zbog toga da bi se sprijeilo radijalno zapinjanje, koje bi dovelo do unitavanja brtvi i
smanjenja iskoristivosti, a u krajnjem sluaju i do trajnog progiba vratila.
Na sl.1.24.a prikazan je jedan od najee koritenih naina privrenja dijafragme. Na donju
polovicu (6) dijafragme u blizini razdjelne ravnine privruju se dvije ploice, pomou kojih se donja
polovica dijafragme zavjeuje u donju polovicu kuita. Kod toga se razdjelna ravnina dijafragme
postavlja na rastojanju a s obzirom na razdjelnu ravninu kuita, da bi u pogonskom stanju razdjelne
ravnine dole u istu ravninu zbog rastezanja od ravnine upiranja, koja je smjetena nie od razdjelne
ravnine. Za ouvanje vertikalnosti dijafragme i rotora (4) postavlja se uzduni klin (1) ili zatik. Gornja
se polovica dijafragme (3) spaja s donjom polovicom dijafragme pomou vijaka (2), kod ega se
uzajamna centrinost polovica postie klinovima za centriranje ili samim vijcima.
U razdjelnu ravninu se stavljaju dva radijalna klina (8), sl.1.22, koji sprjeavaju prostrujavanje pare
kroz istu. Takva se konstrukcija posebno preporua za dijafragme stupnjeva koji rade u podruju
vlane pare, jer kod njih prostrujavanje kroz razdjelnu ravninu moe izazvati eroziju.
Na sl.1.24.b prikazan je drugi nain ugradnje gornje polovice dijafragme (3). Kod montae se gornja
polovica dijafragme umee u gornju polovicu kuita i privruje za nju specijalnim klinovima (8).
Oni se izvode tako da kod sputanja gornje polovice kuita gornja polovica dijafragme slobodno
nalegne na razdjelnu ravninu donje polovice dijafragme (6). Centriranje gornje polovice s obzirom na
donju polovicu dijafragme osigurava se pomou dva uzduna klina (1). Na taj se nain kod te
konstrukcije polovice dijafragmi ne spajaju vijcima.
Kod starijih se konstrukcija turbina (s niim parametrima pare) montaa dijafragmi izvodi s radijalnim
zaticima, sl.1.24.c i sl.1.24.d. Takav se nain pokazao neprimjenjivim u turbinama s viim
parametrima.
Obod dijafragme ulazi u utor u kuitu uvijek sa zazorom da bi se osiguralo radijalno rastezanje
dijafragme.
Kod suvremenih turbina velikih snaga kao to je ve reeno koriste se dva tipa dijafragmi: lijevane i
zavarene. Montane dijafragme se koriste veoma rijetko.
Primjer konstrukcije lijevane dijafragme prikazan je na sl.1.25. eline statorske lopatice postavljaju
se u ljevaki kalup i zaliju lijevom na taj nain da se dobiju odvojene polovice dijafragme. Nakon
25
obrade razdjelne ravnine svake od polovice dijafragme posebno, one se spajaju i daljnja se obrada vri
u sastavljenom obliku.
Za tono centriranje polovica dijafragmi slue dva vertikalna klina (11), koji su postavljeni na prednju
stranu povrine oboda dijafragme.
Donja je polovica (3) dijafragme zavjeena na ploice (4), koje su privrene na dijafragmu pomou
vijaka (12), u ravnini, koja se nalazi blizu razdjelne ravnine, u donjoj polovici kuita. Gornja se
polovica (7) dijafragme kod montae slobodno oslanja na donju, a kod otvaranja kuita prema gore
ona se osigurava od ispadanja iz kuita pomou ploica (5) i (13), koje su privrene u gornju
polovicu kuita (9). Za tonu montau dijafragmi u kuite slue podeavajue ploice (14) i (15). Za
osiguranje vertikalnosti izmeu dijafragme i kuita u donju se polovicu kuita postavlja klin (2).
Aksijalni zatici (10) osiguravaju mali aksijalni zazor veliine 0,1 do 0,2 mm izmeu dijafragme i
kuita. Time je fiksiran aksijalni poloaj dijafragme bez sprjeavanja njenog toplinskog rastezanja.
Za slobodno radijalno rastezanje izmeu dijafragme i kuita ostavlja se radijalni zazor 2,5 do 3 mm.
U tijelu dijafragme postoji utor u koji se umeu segmenti (6) meustupanjske brtve.
Posebna karakteristika lijevanih dijafragmi je koritenje kose razdjelne ravnine. To je povezano s tim,
da je kod koritenja horizontalne razdjelne ravnine potrebno prerezati statorsku lopaticu (8). Isto tako
preciznost lijevanja nije visoka pa je nemogue vie tono spojiti dijelove razrezane lopatice. To
dovodi do izoblienja statorskih kanala u podruju razdjelne ravnine to uvjetuje pojavu gubitaka i
poremeajnih sila, koje mogu na kraju dovesti do loma lopatica zbog vibracija. Kosa razdjelna ravnina
iskljuuje rezanje lopatice. Zbog dobrih ljevakih karakteristika ljevova lijevane su dijafragme
tehnoloki lako izvedive i relativno jeftine.
Na sl.1.26 prikazan je jo jedan primjer lijevane dijafragme. Dijafragma je postavljena u utor u kuitu
s radijalnim zazorom veliine 1,5 mm i aksijalnim veliine 2 mm. Tako veliki aksijalni zazor je
ostavljen poto se kroz njega djelomino vri odvodnjavanje: na obodu dijafragme napravljen je lijeb,
a u kuitu upljina u kojoj se sabire kondenzat te se odvodi drenanim kanalima u donjoj polovici
kuita. Obino aksijalni zazor ima priblino veliinu aksijalnog pomaka rotora. Centriranje
dijafragme s obzirom na kuite postie se radijalnim zaticima promjera 25 mm, koji izlaze iz tijela
dijafragme za veliinu zazora. U aksijalnom smjeru dijafragma se fiksira s osam aksijalnih zatika
promjera 20 mm. Izmeu zatika i stijenke utora u kuitu se ostavlja takoer zazor priblino veliine
doputenog aksijalnog pomaka rotora. Zatici su prikazani na sl.1.29, a provrti za njih na sl.1.27.
Gornja se polovica dijafragme privruje u kuitu zaustavnim ploicama prikazanima na sl.1.27 i
sl.1.29. Ploice su privrene vijcima za kuite i ulaze u utore koji su izglodani u razdjelnoj ravnini
dijafragme. Te ploice takoer osiguravaju dijafragmu od okretanja.
Kod lijevanih dijafragmi koje rade u niskotlanom dijelu turbine izmeu gornje i donje polovice se
doputa zazor do 0,25 mm, dok se kod dijafragmi koje rade u visokom tlaku zahtjeva vrsto
nalijeganje jedne polovice na drugu (zazor manji od 0,04 mm).
Kod lijevanih dijafragmi prilikom lijevanja lopatice slue kao jezgro odljevka. Slobodni krajevi
lopatica imaju provrte ili izreze, kao na sl.1.29, da bi se ostvarila to bolja veza sa sivim lijevom. Zbog
toga se ti dijelovi podvrgavaju elektrolitikom pocinavanju.
Za niskotlane stupnjeve su pogodne lijevane dijafragme i zbog toga to kod velikih dimenzija
lopatinih kanala u niskom tlaku nedovoljna glatkoa cilindrinih graninih povrina dobivenih
lijevanjem nema bitnu ulogu.
Posebno se pojeftinjuje izrada lijevanih dijafragmi ako se umjesto glodanih lopatica koriste lopatice
koje se izrezuju iz profiliranih elinih traka (ili lima). Potrebni profil lopatice dobiva se preanjem:
kod tankih lopatica (do 2 mm) hladnim, a kod debljih toplim preanjem. Mehanikoj se obradi tada
podvrgavaju bridovi lopatice i oni krajevi koji se zalijevaju sivim lijevom. Kada su odljevci gotovi
prvo se glodanjem obrauju razdjelne ravnine, da bi se zatim obje polovice spojile i konano obradile
tokarenjem.
Kod viih se temperatura oekuje pojava "rasta" lijeva, kod kojeg se zbog promjene strukture lijeva
tokom vremena poveava njegov volumen. To dovodi do zaklinjavanja dijafragme u utore u kuitu,
26
njenog progibanja i pojave pukotina. Kod toga moe doi i do struganja brtvi o rotor. Zato je kod
temperatura viih od 250C, potrebno prijei na elini lijev, ija su ljevaka tehnoloka svojstva
znatno loija od onih kod sivog lijeva. Isto tako viim temperaturama u protonom dijelu odgovaraju
krae lopatice, kod kojih preciznost izrade ima jo vee znaenje nego za duge lopatice. Zato se kod
stupnjeva s visokim parametrima primjenjuju zavarene dijafragme.
Zavarena dijafragma, sl.1.30, izrauje se na sljedei nain. U bandane trake (2) i (4) s protancanima
otvorima u obliku profila statorskih lopatica zavaruju se lopatice (3). Odljevci za obod (5) i tijelo (1)
dijafragme lijevaju se od elinog lijeva odvojeno. Zatim se bandane trake sa zavarenim lopaticama
zavaruju za obod i tijelo dijafragme. Nakon obrade i dotjerivanja razdjelne ravnine, dijafragma prolazi
fazu zavrne mehanike obrade.
Mogunost puno tonije izrade zavarene dijafragme u usporedbi s lijevanom dijafragmom omoguava
koritenje horizontalne razdjelne ravnine. Kod toga se zahtjeva podeavanje dijelova statorskih
lopatica koji su u dodiru, a smjeteni su u gornjoj i donjoj polovici dijafragme.
Za tono podudaranje polovica dijafragmi slui vertikalni klin (9), koji je smjeten na prednjoj strani
tijela dijafragme, te horizontalni klinovi (8) koji su smjeteni u razdjelnoj ravnini. Posljednji takoer
sprjeavaju i prostrujavanje pare kroz horizontalnu razdjelnu ravninu.
Uvrivanje zavarene dijafragme za kuite izvodi se kao i kod lijevane dijafragme pomou zatika (6)
i (7).
Sl.1.31 takoer prikazuje konstrukcijsku izvedbu zavarene dijafragme. Ovdje se u razdjelnoj ravnini
obje polovice dijafragme izvode utori u koje se ubacuju klinovi (6) (presjek II-II i pogled na razdjelnu
ravninu gornje polovice na sl.1.31). Takva konstrukcija osigurava podudaranje po debljini obje
polovice dijafragme pri montai, poveava vrstou dijafragme pri njenom savijanju zbog razlike tlaka
na obje strane dijafragme i umanjuje prostrujavanje pare kroz spoj. Podudaranje obje polovice
dijafragme u radijalnom smjeru obino se postie zaticima (9). Fiksni je poloaj dijafragme ostvaren
draima (7) koji su zavareni za dijafragmu (pogledati i sl.1.34). Na draima su privrene vijcima i
ploice (8) koje slue za dovoenje dijafragme u toni poloaj. Fiksni se poloaj dijafragme u smjeru,
okomitom na os turbine osigurava zatikom promjera 20 mm u donjoj polovici dijafragme po njenoj
vertikalnoj osi. Provrti se za taj zatik bue s vanjske strane kroz stijenku kuita.
Na slian je nain privrena dijafragma na sl.1.32. Izdanak (10) slui za ograniavanje radijalnog
zazora rotorskih lopatica i slui kao element labirintne brtve tog zazora.
Nakon zavarivanja dijafragma ide na toplinsku obradu (poputanje na temperaturi 650 do 700C) iza
koje slijedi zavrna mehanika obrada.
Ponekad se kod turbina s visokim ulaznim parametrima u podrujima s naroito visokim
temperaturama primjenjuju dijafragme s nosivim podupiraima, sl.1.32. Nosivi se dio dijafragme
sastoji od oboda, tijela i profiliranih podupiraa i izrauje se iz jednog komada materijala. Zatim se u
prstenasti kanal zavaruju bandane trake s lopaticama. Takva konstrukcija, pokazalo se, osigurava
visoku ekonominost zbog male irine kanala statorskih lopatica i visoku sigurnost zbog koritenja
profiliranih podupiraa. No koritenje podupiraa ini takvu dijafragmu tehnoloki tee izvedivom, pa
i skupljom. Uz to, ekonominost dobivena na raun smanjenja gubitaka strujanja kroz kanale
statorskih lopatica umanjuje se u odreenoj mjeri gubicima zbog opstrujavanja podupiraa. Razvoj
visokoekonominih statorskih profila s poveanom tetivom omoguio je naputanje te konstrukcije i
prijelaz na prethodno opisanu zavarenu.
Sl.1.33 takoer prikazuje jo jednu konstrukciju zavarene dijafragme s profiliranim podupiraima, koji
se vide na presjeku I-I i presjeku preko lopatica.
Dijafragme stupnjeva visokog i srednjeg tlaka, a ponekad i niskog tlaka, kako se moe vidjeti iz
uzdunih presjeka turbina, obino se ne ugrauju direktno u kuite, nego u tzv. umetke (unutarnja
kuita), koji se onda ugrauju u kuita. Na sl.1.34 prikazani su umetci kuita visokog tlaka turbine
snage 100 MW. Umetci se centriraju pomou nosaa (10) ili (12) s elementom (11), koji slui za tono
podeavanje. Drai su s jednim od dva naina, koji su prikazani na presjecima D-D i E-E. privreni
za donju polovicu umetka neposredno uz razdjelnu ravninu. U prvom su sluaju umetci (2), (3), (4)
27
izraeni od elika, te se drai zavaruju za njih; u drugom je sluaju umetak (5) odliven od sivog
lijeva, i drai su privreni za njega vijcima, ije se matice osiguravaju od odvrtanja
elektrozavarivanjem. U smjeru poprenom spram turbine, umetci se fiksiraju zaticima (6), za koje se
provrti bue i razvrtavaju zajedno u umetku i kuitu nakon centriranja umetka. Radijalni zazor
izmeu grebena umetka i dna utora u kuitu ne smije biti ispod 1,5 mm zbog osiguranja
temperaturnih rastezanja umetka.
Obje se polovice umetka spajaju vijcima, u iji broj ulazi i po jedan prizmatini vijak sa svake strane.
Kod ugradnje dijafragme u umetak ili kanal u kuitu njen se obod mae s tankim slojem grafita, to
omoguava njeno "priljepljivanje" za stijenku kuita.
Ocjenjujui razliite konstrukcije dijafragmi vidi se da prednost ima zavarena izvedba. Ona
omoguava:
a) prilikom procesa izrade dijafragme ne dolazi do promjene svojstava materijala lopatice i
njihovih povrina;
b) dobivaju se statorski kanali s glatkim povrinama;
c) primjenu lopatica sa zaotrenim izlaznim rubovima to pridonosi boljoj iskoristivosti reetke;
d) osigurava nepropusnost svakog statorskog kanala;
e) pojeftinjuje izradu elinih dijafragmi.
Lopatice koje se zavaraju kod elinih dijafragmi izrauju se glodanjem.
Tehnoloki postupak izrade zavarenih dijafragmi treba iskljuiti mogunost promjene dimenzija
kanala. Zavarujui lopatice za bandae, treba se provjeriti pravilnost postave lopatica (korak, kut
postave) na taj nain da se prethodno lopatice elektroluno zavare u nekoliko toaka. Nakon provjere
dimenzija kanala provodi se zavarivanje lopatica po konturi. Da bi se izbjeglo krivljenje dijafragme
prilikom zavarivanja primjenjuje se kruto privrenje dijelova dijafragme, prokivanje naplavljenog
materijala kod zavarivanja pneumatskim sjekaem i brzo poputanje dijafragme nakon konane
obrade.
Kod turbinskih stupnjeva koji rade u podruju vlane pare esto se koriste dijafragme sa zavarenopreanim lopaticama da bi se kroz kanale u unutranjosti lopatica vrilo odstranjivanje vlage. Primjer
takve dijafragme koja ima mogunost unutarnje separacije vlage prikazan je na sl.1.35. Kako se vidi,
profil statorske lopatice je upalj, dok se na samoj povrini nalaze otvori, prorezi ili rupice. Unutarnja
se upljina lopatice spaja s podrujem nieg tlaka, najee kondenzatorom, pa zbog toga dolazi do
odsisavanja vodenog filma s povrine lopatice u kondenzator. Dimenzije i poloaj otvora po lopatici
odabiru se nakon detaljnih ispitivanja kako bi se osiguralo to efikasnije odstranjivanje vlage. Posebno
je efikasno odsisavanje filma kroz ulazni rub kada se uspije odstraniti gotovo sva krupno dispergirana
vlaga.
Zbog tekoa koje se javljaju kod tonog analitikog prorauna dijafragmi, a takoer i zbog znaajnih
optereenja kojima su podvrgnute tokom eksploatacije, u tvornicama se eksperimentalno odreuje
veliina progiba dijafragmi. Na specijalnoj hidraulikoj prei simuliraju se uvjeti koji su bliski
uvjetima rada turbine. Tako se dobiven progib usporeuje s progibom dobivenim proraunom te slui
za samu korekciju prorauna.
Na sl.1.36 prikazana je zavarena dijafragma plinske turbine, koja se sastoji od statorskih lopatica te
gornje i donje bandae. Kao i dijafragme parnih turbina ima horizontalnu razdjelnu ravninu.
1.4. Proraun vrstoe dijafragmi

Neki autori prilikom prorauna vrstoe dijafragme koriste jednadbe iz nauke o vrstoi materijala
analizirajui pri tome dijafragmu kao prstenastu plou male debljine koja je oslonjena po vanjskom
promjeru. Drugi pak analiziraju dijafragmu kao dva poluprstena, koja su povezana meusobno
konzolama - lopaticama i na taj nain teoretski rjeavaju veliinu progiba dijafragme.
28
1.4.1.
Lijevana dijafragma
Najvee se naprezanje u tijelu dijafragme promjenjive debljine, sl.1.37, odreuje po jednadbi:
(1-1)
gdje
- koeficijent koji se odreuje iz dijagrama na sl.1.38 na temelju omjera

;
- razlika tlaka s obje strane dijafragme;
- unutarnji promjer kuita;
- maksimalna debljina dijafragme;
- uvjetni moment inercije koji se uzima da ima vrijednost
ako je
ako je
;
- moment inercije tijela dijafragme s obzirom na os X-X;
- moment inercije oboda dijafragme s obzirom na os X-X.
, odnosno
Maksimalno savojno naprezanje u lopatici, koja je ulivena u dijafragmi, i koje je uvjetovano razlikom
tlaka s obje strane dijafragme (naprezanje zbog aerodinamikih sila se zanemaruje) moe se odrediti
po jednadbi:
(1-2)
gdje
broj lopatica u dijafragmi;

- moment otpora presjeka lopatice s obzirom na os X-X, (sl.1.39);
- moment inercije presjeka lopatice;
- udaljenost najudaljenijeg vlakna od neutralne osi.
Progib dijafragme na promjeru sastoji se od progiba lopatice i progiba tijela dijafragme
Progib lopatice odreuje se po jednadbi:
(1-3)
gdje
- modul elastinosti materijala lopatice.
Progib tijela dijafragme odreuje se po jednadbi:
(1-4)
gdje
- koeficijent koji se odreuje iz dijagrama na sl.1.40 u ovisnosti o

kod odreivanja
progiba na promjeru
(kod brtve) i o
i
kod odreivanja progiba u korijenu
lopatice;
- modul elastinosti tijela dijafragme;
- isti moment inercije kao i u jednadbi (1-3).
Veliina progiba dijafragme na promjerima

izmeu dijafragme i diska narednog stupnja.
usporeuje se s veliinom aksijalnog zazora
29
1.4.2.
Zavarena dijafragma
Metoda prorauna, na kojoj se temelje nie dane jednadbe, preporua se za polukruni prsten,
oslonjen na vanjskom polumjeru i koji je optereen ravnomjerno raspodijeljenim tlakom. Primjena te
metode za proraun dijafragme, zahtjeva zamjenu vijenca lopatica punim tijelom dijafragme. No i
usprkos tome rezultati prorauna po toj metodi zadovoljavajue se podudaraju s eksperimentalnim
rezultatima. Naprezanje u tijelu dijafragme odreuje se po jednadbi:
(1-5)
a maksimalni progib:
(1-6)
Oznake veliina su ovdje iste kao i u jednadbi (1-1) i jednadbi (1-4); te oznake su takoer dane na
sl.1.42. Koeficijenti
i
odreuju se iz dijagrama na sl.1.41 u ovisnosti o
i
(gdje
oznaava srednju debljinu dijafragme).
Naprezanja u lopatici se po toj metodi ne odreuju. Orijentacijski ih se moe odrediti po jednadbi
(1-2). Proraun dijafragme treba provoditi kod reima, kod kojeg se u danom stupnju oekuje
maksimalni pad tlaka. Za posljednji stupanj, npr. takav je reim maksimalno optereenje turbine.
1.5. Materijali za izradu dijafragmi i izbor doputenog naprezanja

Kao materijal za izradu lijevanih dijafragmi mogu sluiti sivi ljevovi oznaka SL18-36, SL21-40, SL2444 (oznake prema GOST-u). Oni se primjenjuju za temperature do 250C. Doputeno se naprezanje za
njih odreuje s koeficijentom sigurnosti vrstoe 5 do 6 u odnosu na graninu savojnu vrstou. Tako
se npr.za sivi lijev SL18-36 doputa
60 do 70 MN/m2.
Kod temperature do 300C moe se primijeniti perlitni sivi lijev SL28-48 (oznaka prema GOST-u) ili
modificirani sivi ljevovi, koji omoguavaju naprezanja do 100 MN/m2.
Kod viih se temperatura najee primjenjuju eline dijafragme.
Dijafragme od elika za kovanje S30 (oznaka prema GOST-u) primjenjuju se za temperature do 350 ili
najvie do 360C. Naprezanja koja se kod njih doputaju su: do 150 MN/m2 kod temperature oko
200C i 70 do 80 MN/m2 kod temperature 350C.
Obino se u podrujima visokih temperatura primjenjuju krom - molibden elici 15HM, 20HM, 35HM
(oznake prema GOST-u). Prihvaajui doputenu brzinu puzanja 10-6% na sat, mogu se uzeti kao
prihvatljivima za te elike naprezanja do 80 MN/m2 kod temperature 400C i do 120 MN/m2 kod
temperature 350C. Lopatice dijafragmi preane od lima izrauju se gotovo uvijek od elika 1M
(oznaka prema GOST-u). Za glodane lopatice koristi se taj isti elik, kao takoer i 2 i 1 (oznake
prema GOST-u).
Za tijelo i lopatice elinih dijafragmi preporuaju se sljedei koeficijenti sigurnosti vrstoe,
1,65 do 3;
1,65 do 2,3 i
1,25 do 1,4 gdje su:
Naprezanje u ulivenim lopaticama doputa se relativno nisko: 40 do 50 MN/m2. Progib dijafragme ne

smije prelaziti 1/3 veliine zazora izmeu dijafragme i diska.
30
1.6. Skretne lopatice

Skretnim lopaticama mogu se zvati sve mirujue lopatice turbine. Isto tako lopatice sapnikih
segmenata i dijafragmi razmotrene su prethodno. Ovdje e biti govora samo o skretnim lopaticama
regulacijskih kola sa stupnjevima brzine i o skretnim (usmjeravajuim) lopaticama reakcijskih turbina
s rotorom u obliku bubnja.
Skretne lopatice kola sa stupnjevima brzine esto se izvode kao jednostavne rotorske lopatice s
meukomadima, kao na sl.2.8.
Kod turbina visokog tlaka one imaju solidniju konstrukciju, kao to je prikazano na sl.1.43.
Parcijalnost u tom stupnju je blizu jedinice, i skretne lopatice (1) su razmjetene po itavom srednjem
promjeru. One su montirane u obujmicu (2) koja se sastoji od dvije polovice. Pogled na nju sa strane
izlaza pare je prikazan na sl.1.43 gore desno. Obujmica je podeena s obzirom na kuite (7) turbine
pomou draa (11), koji su konstruirani u obliku kuka. Kuke se nepropusno dotjeruju k poprenim
nosaima koji su izvedeni u utoru u razdjelnoj ravnini kuita. Drai ne samo da centriraju obujmicu
u vertikalnom smjeru, no i pomou kuka sprjeavaju izobliavanje cilindrinog oblika obujmice pod
djelovanjem temperaturnih deformacija. Drai se dotjeruju na taj nain da je razdjelna ravnina
obujmice postavljena nie spram razdjelne ravnine kuita za 0,1 do 0,15 mm.
Zbog sprjeavanja poprenih pomicanja u vertikalnoj su ravnini smjetena dva kosa klina (14), koji su
zaklinjeni i privareni za kuite.
U potpunosti glodane lopatice (1) imaju korijen T-oblika, pomou kojeg se uvode u utor u obujmici.
Zatici (12) uvruju zavrne lopatice svake polovice oboda. Masivna bandana traka skretnih lopatica
ima labirintne brtve u obliku elinih prstena (4), koji su zaotreni do 0,5 mm po debljini. Radijalni
zazor kod labirintnih brtvi je 1,5 do 2,5 mm. Izmeu pojedinih segmenata bandae predvieni su
zazori veliine 0,5 do 1 mm zbog toplinskih deformacija.
Na mjestima gdje su izmeu sapnikih segmenata meukomadi, na obujmicu skretnih lopatica
privreni su titnici koji smanjuju ventilacijske gubitke.
Materijal oboda je elik 20HM (oznaka prema GOST-u), lopatica, bandae i iljaka labirintnih brtvi
elik 1 (oznaka prema GOST-u).
Skretne lopatice reakcijskih turbina koje imaju konstrukciju rotora u obliku bubnja obino se ugrauju
direktno u kuite. Korijen lopatice ima jednostavnu konstrukciju, kao npr., na sl.1.44.a i sl.1.44.b,
gdje utori na lopatici odgovaraju izdancima u kanalu kuita kroz koje se uvode lopatice.
Lopatice se najee izvode s meukomadima i mogu biti izraene iz hladno valjanih profiliranih
traka. Povezuju se spojnom icom, due ak i sa dvije kao na sl.1.44.b. Lopatice na sl.1.44.a povezane
su spojnom icom i bandanom trakom. Skretne se lopatice proraunavaju na savijanje zbog razlike
tlaka pare na isti nain kao i rotorske lopatice.
Na sl.1.45 prikazane su skretne lopatice plinskih turbina, koje se najee konzolno ugrauju u umetak
ili kuite. Na presjeku A-A vidi se nain ugradnje lopatice u umetak. Umetak i lopatice su izraeni od
elika EI765 (oznaka prema GOST-u).
31
2. KONSTRUKCIJA ROTORSKIH LOPATICA

2.1. Tipovi rotorskih lopatica
Rotorske lopatice parnih i plinskih turbina mogu se klasificirati prema razliitim karakteristikama.
S obzirom na karakter pretvorbe energije u stupnju, one se dijele na akcijske i reakcijske, kod ega
prvima pripadaju lopatice koje rade s reaktivnosti 10 do 15% (kod lopatica kod kojih se reaktivnost
mijenja po visini taj se broj obino odnosi na srednji promjer).
Sl.2.1.a prikazuje akcijsku lopaticu i kanal klasinog oblika za brzine strujanja manje i vee od brzine
zvuka. Ovdje je izrazito jae skretanje mlaza, pravocrtna linija lea lopatica i kratko paralelno voenje
mlaza pare na izlaznom otvorenom trokutu. Potlana strana ("trbuh") i pretlana strana ("lea")
lopatice ograniene su jednim krunim lukom. irina kanala ostaje ista, bez suavanja. Ulaz je
dovoljno irok zbog sprjeavanja priguenja na ulazu. Ulazni brid lopatice je zaotren. Polumjeri
zakrivljenja relativno su veliki, te uzrokuju manji korak . ee dolazi u obzir vei korak , kako
je prikazano crtkano na sl.2.1.a. Pri tome je polumjer manji, dok je uvijek
. Noviji je oblik
profila akcijskih lopatica prikazan na sl.2.1.b, a upotrebljava se kod brzina strujanja koje lee blizu
brzini zvuka. Kod dovoljno velike udaljenosti od brzine zvuka,
0,6, prelazi se na profile sa
zaobljenim ulaznim bridovima, kako prikazuje sl.2.2. Ova slika prikazuje reakcijski tip lopatica i
pripadajuih kanala. Ovdje je karakteristino blago skretanje mlaza i sueni kanal u obliku sapnice
(mlaznice) s malim izlaznim kutom
, dalje, slabo zakrivljena linija leda lopatice s kratkim
pravocrtnim zavretkom do izlaza, bez paralelnog voenja mlaza pare na izlazu. Trbuh lopatice je
izveden s jednim ili vie krunih lukova, bridovi na ulazu su zaobljeni, a izlazni bridovi su konino
sueni.
Oblici rotorskih kanala akcijskih turbina za razliite Machove brojeve prikazani su na sl.2.3.
S obzirom na tehnologiju izrade postoje preane, lijevane, kovane, od lima hladno valjane lopatice
(sl.2.4) te najee glodane (sl.2.5) i lopatice rezane iz svijetlovuenih profiliranih pruga (sl.2.6).
Isto tako razlikuju se lopatice koje su konstantnog (sl.2.6) i promjenjivog profila po visini (sl.2.7).
Kod viih (duih) lopatica, u odnosu prema promjeru stupnja, moraju se uzeti u obzir razliite obodne
brzine, kao i razliiti ulazni kutovi parnog mlaza na korijenu i na vrhu lopatice. Zbog ispravnog ulaza
parnog mlaza u reetku lopatica ploha lista lopatice se mora zakrenuti u obliku vijane plohe, tako da
se ulazni kut poveava u smjeru od unutarnjeg prema vanjskom polumjeru. Obino se ovoj mjeri
pribjegava kod visine rotorskih lopatica
do
, rijetko kod manjih visina . Sl.2.7.a
predouje lopaticu s uvijenim listom. Na ucrtanim trokutima brzina vidi se poveanje ulaznog kuta od
na korijenu do
na vrhu lopatice, isto tako obodne brzine od
do
i razdiobe koraka od
do
. Kod posljednjih stupnjeva kondenzacijskih turbina graninih snaga poveava se visina
rotorskih lopatica od
do
. Kod ovih lopatica postoji osobito veliko poveanje razdiobe
koraka od
do
, nasuprot kojemu se umanjuje izlazni kut
na vrhu lopatice. Veoma esto se
istodobno umanjuje irina lopatice od korijena prema vrhu.
Sl.2.7.b predouje uvijene rotorske lopatice vee visine, koje esto pripadaju reakcijskim turbinama.
Kod visokih lopatica treba crtati presjek profila lopatice za kanal na vanjskom (vrh) i unutarnjem
(korijen) promjeru reetke lopatica aksijalnog stupnja. Pri tome treba obratiti panju na povoljne
odnose strujanja, koji se ne mogu obino kod ovakvih lopatica postii u punoj mjeri, osobito s obzirom
na zakrivljenje na konkavnoj strani kanala (trbuhu lopatice). Polumjer
na tom mjestu za vanjski
kanal (vrh lopatice) treba imati vrijednost 1,5 puta svijetla irina toga kanala na izlazu.
Izvedba lopatice predoene na sl.2.7.b omoguuje osobito jednostavnu obradu, jer se glodalo za lea
lopatice kod uzdunog gibanja od korijena lopatice prema vrhu istodobno pomie bono u smjeru
prema izlaznom bridu. Smjer parnog mlaza kod veih promjena ulaznog kuta relativne brzine na
korijenu i na vrhu lopatice odgovara na korijenu tangenti na "lea" lopatice, a na vrhu tangenti na
"trbuh" lopatice (pogledati na slici smjerove brzina
i
). U novije se vrijeme izvode uvijene
32
lopatice i toplim preanjem te kovanjem u kalupu to omoguuje openito povoljnije oblikovanje

presjeka, nego glodanje i blanjanje.
Umanjenje djelovanja centrifugalne sile lopatice moe se postii znatnim smanjenjem presjeka od
korijena prema vrhu. Teita svih presjeka lopatice trebaju leati na zajednikom pravcu koji kod
montae lopatica na disk zauzima radijalni smjer. U tom se sluaju izbjegava naprezanje savijanja u
lopatici djelovanjem centrifugalne sile mase lopatice.
Na slian se nain, kao rotorske lopatice, mogu izvesti uvijene lopatice statorske reetke, s tom
razlikom to ove ne trebaju biti umanjene u dimenzijama (irina lopatice i debljina profila) od
korijenog do vanjskog presjeka.
Na sl.2.8 prikazana je rotorska lopatica akcijske turbine sa svim svojim osnovnim dijelovima. Lopatica
ima konstantni profil po visini i moe biti izraena jednom od prije navedenih tehnologija.
Kod lopatice se razlikuje: profilni dio (1), koji ima konkavnu ("trbuh") i konveksnu ("lea") stranu,
(koji se esto puta naziva i list lopatice) te nogu (ili korijen) (2).
Pomou noge (2) lopatica se privruje za disk (3) (ili bubanj), a izmeu njih se umeu meukomadi
(4), koji odreuju veliinu koraka lopatica te ograniavaju irinu rotorskih kanala izmeu lopatica. S
vanjske strane kanal zatvara bandaa u obliku trake (5), koja se postavlja na zatike (6) koji se nakon
montae bandae raskivaju. Po obodu rotorskog kola bandaa se sastoji od nekoliko komada s malim
zazorima izmeu njih radi kompenzacije temperaturnih deformacija bandae.
Poto je najmanji popreni presjek noge te lopatice znaajno manji od poprenog presjeka profilnog
dijela, to se ta konstrukcija moe primjenjivati samo kod malih centrifugalnih sila, tj. kod kratkih
lopatica i malih obodnih brzina rotacije.
Veu vrstou ima noga principijelno iste konstrukcije, no bez odvojenog meukomada: on je izraen
zajedno s lopaticom kako prikazuje sl.2.9. Takve se lopatice izrauju glodanjem i danas se iroko
primjenjuju kod suvremenih turbina s visokim ulaznim parametrima.
Oba se tipa lopatica (prikazane na sl.2.8 i sl.2.9) uvode u utor u obodu diska kroz jedno ili dva
dijametralno postavljena proirenja na cilindrinoj povrini oboda, kod ega je irina tih proirenja
jednaka najirem dijelu korijena lopatice. Kod montae lopatica i meukomada treba se osigurati
vrsto nalijeganje povrina noga lopatica i meukomada (zazor izmeu njih smije biti do 0,05 mm).
Noge lopatica na sl.2 .9 dotjeruju se jedna k drugoj pomou boje: kod prvih stupnjeva po itavoj
povrini noga, a kod posljednjih po pojasima visine oko 10 mm, kako je prikazano na sl.2.10. Na
mjestima kontakta ne dopusta se zazor, dok na mjestima gdje postoji zranost ona ne smije prelaziti
0,1 mm.
Nakon montae lopatica, proirenja na disku se zatvaraju pomou zavrnih lopatica, sl.2.11, ije se
dimenzije noge du oboda kola prilagoavaju prema dimenziji izmeu dvije susjedne lopatice
(doputa se odstupanje od koraka na tom mjestu do + 1 mm). Zavrne se lopatice privruju za disk
pomou jedne ili dvije zakovice (postoje i drugi naini privrenja). ee se proireno mjesto utora
na vijencu diska nakon umetanja posljednje lopatice zatvara zavrnim komadom, sl.2.12, koji mora
biti osiguran protiv ispadanja u pogonu. Na sl.2.12 s (a) je oznaen obod diska, (b) lopatica, (c)
bakreni jaha i (d) elini klin. Nakon umetanja klina (d) preko njega se zakuje jaha (c) te se time
ispuni proireni prostor izmeu susjednih lopatica, tako da ne moe doi do ispadanja kod rotacije
turbine. Na sl.2.13 prikazana je lopatica sline konstrukcije kao i na sl.2 .9.
Kod regulacijskih stupnjeva s visokim ulaznim parametrima pare, da bi se ostvarila to vea
kompaktnost, poto su lopatice podvrgnute znaajnim savojnim naprezanjima koja se osim toga i
intenzivno periodiki mijenjaju, primjenjuje se zavarivanje dvije do tri lopatice u paket.
Na sl.2.14 prikazan je takav paket od dvije lopatice. Lopatice su izraene zajedno s dijelovima
bandane trake tako da nakon zavarivanja ine bandau nad kanalima. Prije zavarivanja se noge
lopatica dotjeruju jedna prema drugoj pomou boje, kao i na sl.2.10, dok izmeu krajeva bandanih
traka treba ostati zazor 0,3 do 1 mm.
33
Svaki niz lopatica ima dva zavrna paketa, sl.2.15, koji se privruju za obod diska pomou zakovica
Na sl.2.15.a prikazan je takav nain privrenja za Curtisovo kolo. Nakon montae lopatica na disk
one se obrauju na dimenzije koje su prikazane na sl.2.15.b crta-toka linijom.
Na sl.2.16 prikazane su fotografije razliitih etapa zavarivanja i obrade paketa s tri lopatice, a na
sl.2.17 vidi se crte regulacijskog stupnja izvedenog s takvim paketima.
Rotorske lopatice imaju viliastu nogu i privruju se za disk zakovicama - jedan paket od tri lopatice
jednom zakovicom.
Ve je prethodno bilo rijei o lopaticama promjenjivog profila po visini. Na sl.2.18 prikazana je
konstrukcija lopatice takoer promjenjivog profila po visini. Ovdje je primijenjena tzv. "jela" noga.
Profil lopatice se od korijena do vrha smanjuje po irini i debljini, mijenjaju se takoer veliine
ulaznih i izlaznih kutova te polumjeri lukova koji ocrtavaju profile. U korijenu lopatice profil
odgovara akcijskom procesu pretvorbe energije, a na vrhu reakcijskom. Teita presjeka lee na
jednom pravcu. Lopatice su povezane u pakete s dvije spojne ice, to povisuje frekvenciju vlastitih
vibracija paketa.
Na sl.2.19 prikazana je konstrukcija lopatice promjenjivog profila turbine snage 100 MW s brojem
okretaja 3.000 u minuti. Njena visina je 740 mm uz srednji promjer rotorskog kola 2.085 mm.
Lopatica ima naglu promjenu povrine poprenog presjeka i jako se uvija. Tri spojne ice povezuju
lopatice u pakete. Na mjestima gdje su provrti za spojne ice lopatice su zadebljane. Lopatica ima jela
nogu, koja je savijena u obliku krunog luka, to uz mali korak u korijenu lopatice omoguava
smjetaj profilnog dijela od samog korijena. Na poprenim presjecima lopatice osi y-y i x-x su osnovne
linije na koje se odnose dimenzije profila.
Visina lopatice na sl.2.19 nije i granina za 3.000 okretaja u minuti.
Na sl.2.20 prikazane su dimenzije posljednjih stupnjeva parnih turbina veih snaga. Kod zadnjeg
primjera na sl.2 20 visina lopatice je 780 mm uz srednji promjer 2.125 mm. Omjer
je 2,72, a
obodna brzina na srednjem promjeru je 456 m/s. Sline karakteristike ima i primjer c) na istoj slici.
Kod trodijelnog niskotlanog kuita turbine snage 300 MW uz tlak u kondenzatoru 0,035 bara, visina
lopatice posljednjeg stupnja je 840 mm, a izlazna povrina reetke 18 m2. Daljnje poveanje snage
moe se postii:
a) poveanjem broja izlaza u niskotlanom dijelu;
b) primjenom lopatica izraenih od titanovih legura koje imaju veu vrstou, a niu specifinu
masu;
c) primjenom konstrukcija s vie vratila s niim brojem okretaja (npr. 1.500 u minuti) za
niskotlani dio.
2.2. Profilni dio (list) lopatice

Na pravila profiliranja lopatica ukazuje se prilikom izuavanja toplinskog procesa kod toplinskih
turbina. Ovdje e se ukazati na najosnovnija.
Opstrujavanje profila lopatice parom treba se odvijati u uvjetima postupnog pada tlaka du konkavne
strane lopatice i na veem dijelu konveksne strane: poveanje tlaka du konveksne strane ("lea")
doputa se samo u blizini izlaznog brida.
Takva se raspodjela tlaka po profilu postie postupnom promjenom zakrivljenja profila i to uz
poveanje polumjera zakrivljenja profila od ulaznog ka izlaznom bridu. Iz tehnolokih razloga
svrsishodno je isprofilirati konkavnu stranu ("trbuh") profila s jednim ili dva kruna luka, a konveksnu
parabolom, lemniskatom ili s nekoliko krunih lukova uz postupno smanjivanje njihovog zakrivljenja.
Pravocrtni se dijelovi profila za dozvune brzine strujanja ne doputaju. Lopatini kanal turbinske
reetke treba biti konfuzorskog tipa.
34
Izlazni brid profila treba biti izraen to je mogue tanjim, no ipak zaobljeno, da ne bi dolazilo do
velikih koncentracija naprezanja.
Ulazni brid kod dozvunih ulaznih brzina treba biti zaobljen sa ne odvie malim polumjerom
(
, gdje je duljina tetive profila). S porastom polumjera raste neosjetljivost profila na
promjenu napadnog kuta: gubici pri opstrujavanju se veoma slabo mijenjaju s promjenom napadnog
kuta.
Kod nadzvunih ulaznih brzina polumjer treba biti to manji, toliki koliko doputaju uvjeti vrstoe.
Na ulaznom dijelu leda moe se pojaviti pravocrtni dio.
Kod nadzvunih izlaznih brzina (s ekspanzijom u dijelu kanala koji se iri) svrsishodno je izvesti
izlazni dio lea pravocrtno.
Prijelaz s pravocrtnog dijela na ulazu na zakrivljeni treba uiniti uz postupno smanjenje polumjera
zakrivljenja, od beskonano velikog do minimalnog na srednjem dijelu lea. Analogno pravilo vrijedi
pri prijelazu od minimalnog polumjera zakrivljenja do pravocrtnog dijela na izlaznom dijelu lea.
Kut profila, sl.2.21, lei u granicama 5 do 15, s tim da se smanjuje prilikom poveanja Machovog
broja
na izlazu iz reetke. Kod
svrsishodno je koristiti
, tj. izvoditi izlazni dio lea
pravocrtnim.
Izlazni se kut toka pare iz lopatinog kanala odreuje po jednadbi:
gdje
1 do 1,1; ili se tonije odreuje po jednadbi (oznake prema sl.2.21):
Novi profili, razraeni u posljednje vrijeme, u skladu s prethodno izloenim principima, odlikuju se
malim profilnim gubicima, koji se neznatno mijenjaju s promjenom koraka i ulaznog kuta. To doputa
koritenje jednog te istog profila u relativno irokim granicama vrijednosti ulaznog kuta toka i
promjenom koraka i kuta postave izabiranje potrebnog izlaznog kuta toka pare.
Na sl.2.22 prikazan je suvremeni akcijski profil za dozvune brzine strujanja. Kao jedna od koordinati
(os x) odabrana je tetiva profila. U tom sluaju kod promjene kuta postave profila nije potrebno
ponovo raunati koordinate sredita lukova koji opisuju profil. Ne mijenjaju se takoer ni koordinate
teita profila
,
te ni momenti inercije
s obzirom na os x. Kut postave profila i korak
lopatica
mogu se mijenjati u izvjesnim granicama s odgovarajuom promjenom izlaznog kuta
(kod promjene kuta postave za vrijednost
mijenja se izlazni kut
; s poveanjem koraka
raste). irina profila odabire se na temelju konstrukcijskih zahtjeva. Kod toga se proporcionalno
mijenjaju sve dimenzije profila izuzev debljine izlaznog brida, koja se ne uveava proporcionalno
irini profila. Kod promjene mjerila povrina profila se mijenja proporcionalno s kvadratom, a
moment inercije s etvrtom potencijom promjene mjerila.
Na sl.2.23 prikazan je profil za okolozvune brzine na ulazu. Profil se odlikuje s malim veliinama
koraka (kod kuta postave
85,35 preporua se podruje relativnih koraka
0.55 do 0,59; za
80,33 ,
0,52 do 0,64) i prisutnosti ravnih dijelova lea, kako na ulazu tako i na izlazu.
Prethodno dani profili se preporuaju za akcijske stupnjeve ili za rad s malom reaktivnosti.
Kao primjer reakcijskog profila moe posluiti profil dan na sl.2.24. Taj je profil razraen kao
statorski. Zato je njegov ulazni geometrijski kut priblino 90. Dosta veliki polumjer zakrivljenja
ulaznog brida osigurava neosjetljivost na promjene ulaznog kuta
koji se razlikuje od 90.
Koordinate toaka profila dane su tablici 2.1.
35
Konstrukcija lopatice promjenjivog profila po visini izvodi se uz uzimanje u obzir:

a) prihvaenog zakona uvijanja lopatice;
b) opih pravila profiliranja koja su prethodno izloena;
c) prihvaene metode obrade lopatice.
Na sl.2.25 prikazani su profili po visini jedne uvijene lopatice s omjerom
7,4. Zamjetno je
naglo poveanje kuta
od korijena ka vrhu i smanjenje debljine profila. Meulopatini kanal je u
svim presjecima konfuzorskog tipa.
2.3. Tehnoloki postupci obrade profilnog dijela lopatice

Kako je ve prethodno reeno lopatice se mogu izraivati:
a)
b)
c)
d)
preciznim preanjem;
lijevanjem;
obradom reznim alatima iz komada razliitih oblika ili ve preanih poluproizvoda;
obradom rezanja iz svijetlovuenih (hladnovuenih) traka odreenog profila.
Izrada lopatica metodama preciznog preanja i preciznog lijevanja (s naknadnim poliranjem) svakako
je svrsishodna i treba znaajno pojeftiniti proizvodnju lopatica. Lijevane se lopatice s uspjehom ve
dosta dugo primjenjuju kod zrakoplovnih plinskih turbina. Nakon prvih uspjenih probnih izrada
preanih i lijevanih lopatica neki proizvoai su preli na njihovu primjenu, te se ubudue moe
oekivati i ira primjena.
Primjena svijetlovuenih profila mogua je kod lopatica konstantnog profila po visini s konstrukcijom
noge kao na sl.2 .8. U tom se sluaju lopatice reu iz gotove profilirane trake i obradi (glodanju) se
podvrgavaju samo noga i zatik za bandau. Profilni dio ne zahtjeva nikakvu dodatnu obradu, ak ni
poliranje, poto je povrina svijetlovuenog profila visoke uglaenosti, a tolerancije na dimenzije
profila su do 0,1 mm po debljim i 1 do 2% po njegovoj irini.
Lopatice od svijetlovuenih profila znatno su jeftinije od glodanih, zato se njihova primjena preporua
svagdje gdje to omoguava njihova vrstoa.
Najrasprostranjenija metoda izrade lopatica konstantnog profila je glodanje profilnim glodalima, iji
su shematski prikazi dani na sl.2.26. Lopatice se privruju na stol alatnog stroja za glodanje, koji se
giba u smjeru okomitom na os glodala. Kao poetni poluproizvod slui ili komad pravokutnog
presjeka ili vrue valjana traka ili preani izradak. U posljednja dva sluaja postoji mali dodatak na
obradu.
Konkavni se dio lopatice, koji opisuje samo jedan polumjer, moe izraivati glodalom istog polumjera
umanjenog za veliinu dodatka za naknadno bruenje ili poliranje.
Shema glodanja lopatice promjenjivog profila s konstantnim izlaznim kutom prikazana je na sl.2.27.
Polumjeri koji opisuju "lea" i "trbuh" (r1 i r2) ne mijenjaju se po visini lopatice. Sredita tih polumjera
lee na pravcima AB (za "lea") i CD (za "trbuh"), te su nagnuti prema aksijalnom (radijalnom) pravcu
Y-Y lopatice. Kod glodanja "lea", lopatica se mora premjetati po pravcu AB, a kod glodanja "trbuha"
po pravcu CD. Pravci na kojima lee sredita takoer su nagnuti prema osnovnoj ravnini lopatice, koja
prolazi kroz izlazni brid u korijenom presjeku lopatice. Pravac poprenog presjeka te ravnine je
prikazan na sl.2 27. Nagib pravaca na kojima lee sredita s obzirom na osnovnu ravninu mjeri se
odsjecima , ,
- za "trbuh" i , ,
- za "lea". Kod glodanja, lopatica treba biti postavljena
pod odgovarajuim nagibom prema stolu alatnog stroja.
Ako je profil opisan s nekoliko polumjera, kako je to prikazano na sl.2.28, to je poeljno, da su pravci
na kojima lee sredita jedne te iste povrine meusobno paralelni. U tom je sluaju mogue glodanje
na isti nain kako je prikazano na sl.2.27.
36
Mogue je glodati lopatice, kako konstantnog, tako i promjenjivog profila metodom obrade koja
koristi jednostavno cilindrino ili konino glodalo. Kod izrade je os glodala smjetena paralelno s osi
lopatice koja ima konstantni profil po visini ili je pod malim kutom prema osi lopatice koja ima
promjenjiv profil po visini. Lopatica se obraduje istovremeno po cijeloj visini okreui se u napravi
oko uzdunog pravca, koji spaja sredita zakrivljenja odvojenih presjeka. Pravocrtni se dijelovi profila
izrauju glodanjem s uzdunim posmakom stola.
Shema obrade "lea" profila prikazana je na sl.2.29. Poloaj (1) odgovara poetku rada. Ukljuuje se
uzduni posmak stola i prvo se gloda dio (a). Kod poloaja (2) iskljuuje se uzduni posmak i poinje
okretanje lopatice oko toke O. U poloaju (3) obrada povrine polumjera je zavrena i ponovo se
ukljuuje uzduni posmak za izradu dijela (b). Posljednja se operacija zavrava u poloaju (4).
Primjenjujui za obradu ne cilindrino nego profilirano glodalo, moe se izraditi profil s promjenjivim
polumjerom po visini.
Dijelove profila lopatice, koji su opisani krunim lukovima s veim polumjerom, mogu se obraditi
blananjem na tokarskom stroju tako da se istovremeno postavi du osi alatnog stroja nekoliko lopatica
(sredite zakrivljenja obraivanog dijela profila treba leati svakako u osi alatnog stroja).
Uvijene lopatice suvremenih turbina izrauju se obino na kopirnom alatnom stroju. Na sl.2.30
shematski je prikazana obrada konkavne strane lopatice s cilindrinim glodalom uz primjenu ravnih
kopiraa. Lopatica se postavlja na obradni stol horizontalne glodalice pod kutom spram osi glodala.
Kod horizontalnog gibanja obradnog stola alatnog stroja lopatica se premjeta u vertikalnoj ravnini uz
pomo jednog ili dva ravna kopiraa tako, da glodalo obrauje istovremeno cijelu konkavnu stranu.
Polazei od konture te povrine u korijenom i perifernom presjeku, konstruiraju se pravci po kojima se
treba premjetati sredite glodala. Meupresjeci se podvrgavaju zakonu gibanja lopatice relativno na
glodalo te mogu biti izraeni na taj nain. Ako se pokau neprihvatljivima, treba samo promijeniti
poetni poloaj glodala (kut ) i ponoviti izradu.
Kod svih se prethodno opisanih metoda strojne obrade konstruiranje uvijene lopatice podreuje
tehnolokom postupku njene izrade, iji izbor je u manjoj mjeri odreen profilima meupresjeka
lopatice.
Glodanje ili blanjanje lopatica uz primjenu kopirnih naprava omoguava obradu bilo kojeg profila
lopatice s bilo kojim zakonom njegove promjene po visini lopatice. Isto tako cijena kotanja takve
obrade se bitno poveava.
Nakon glodanja se radna povrina lopatice brusi i polira. To je bitno, ne samo zbog smanjenja
hidraulikih gubitaka u kanalima lopatica, no i zbog poveanja otpornosti koroziji nehrajuih elika,
kao i poveanja granice zamora materijala lopatice koja se kako je poznato sniava uz prisutnost
ogrebotina i riseva na povrini. Kvaliteta povrine nakon poliranja treba odgovarati klasi 8 do 9.
Dimenzije profila se provjeravaju ablonama, koje se sastoje obino iz dva dijela - za provjeru profila
konkavne i konveksne strane lopatice. Za kontrolu lopatica promjenjivog profila primjenjuje se
komplet ablona montiranih u napravi, gdje su ablone za provjeru odvojenih presjeka lopatica
postavljene na odreenom rastojanju jedna od druge. Poloaj profilnog dijela lopatice s obzirom na
korijen provjerava se istovremeno s istom napravom. Odstupanje od ablone se doputa u granicama
0,05 mm za lopaticu irine do 20 mm i 0,02 mm za lopatice irine 50 mm i vie. Debljina rubova se
izrauje obino s tolerancijom 0,05 do 0,1 mm (posljednja vrijednost za rubove ija debljina prelazi
1 mm). Tolerancija na maksimalnu debljinu profila bira se od 0,5 mm (kod debljina manjih od 2 mm)
do 0,20 mm (kod debljine 8 mm i vie). Ulazni i izlazni kutovi mogu biti izraeni s tolerancijom
0,5, a irina lopatice obino s tolerancijom -0,05 mm.
2.4. Konstrukcija i izrada vrha lopatice, bandae i spojne ice

Primjeri konstrukcije vrhova lopatica (zatika) prikazani su na sl.2.8. do sl.2.20. Te konstrukcije su
sistematizirane na sl.2.31.
37
Oblik na sl.2.31a esto se susree kod lopatica od svijetlovuenih profila. On se dobiva glodanjem,
koje moe biti izvedeno odjednom za paket lopatica i to s obje strane. Oblik na sl.2.31.b primjenjuje se
za lopatice sa znaajnom debljinom profila. Obrada vrha se izvodi s reznim alatom u specijalnoj stegi
na glodalici. Kruni oblik vrha pojednostavljuje izradu bandae. Promjer vrha se izrauje u etvrtoj
klasi tonosti. Oblik na sl.2.31.c primjenjuje se za lopatice s malim korakom no velikom debljinom
profila.
Oblik na sl.2.31.d karakteriziran je s kosim perifernim dijelom lopatice, zbog ega lopatica kod izrade
vrha treba biti postavljena u napravu pod odreenim kutom. Oblik na sl.2.31.e primjenjuje se kod irih
lopatica koje imaju stanjeni profil na perifernom promjeru, pa nije mogue izvesti vrhove.
Oblik na sl.2.31.f tipian je za reakcijske lopatice bez bandae koje karakterizira mali radijalni zazor s
obzirom na kuite. Stanjivanje se izvodi glodanjem obino do debljine 0,5 mm na rotirajuem okviru
(ako je konkavna strana lopatice opisana jednim polumjerom) ili po kopirnoj abloni. Oblik na
sl.2.31.g primjenjuje se za velike promjere vrhova. Oko vrha se izrauje prstenasti kanal da ne bi dolo
do oslabljenja bandae. Unutarnji konus u vrhu olakava njegovo raskivanje.
Oblik na sl.2.31.h predstavlja ploicu pravokutnog oblika koja se izrauje zajedno s lopaticom. Te
ploice prekrivaju lopatine kanale i oblikuju nad njima bandau. Kod nekih se konstrukcija ploice
niza lopatica meusobno zavaruju, spajajui na taj nain grupu lopatica u paket (sl.2.14 i sl.2.16).
Konstrukcija bandae jasno se vidi na sl.2.8. Broj lopatica, koje su povezane bandaom u paket, kree
se od 5 do 20 komada i smanjuje se sa smanjenjem promjera rotora i poveanjem temperature pare.
Zazori za temperaturne deformacije izmeu segmenata bandae su 0,3 do 1 mm za prve stupnjeve i 1
do 1,5 mm za posljednje stupnjeve. Prilijeganje bandae k lopatici treba biti vrsto - doputa se zazor
do 0,1 mm. Da bi se poveala krutost spoja bandae i lopatica neki proizvoai tvrdo leme sa srebrnim
lemom segmente bandae za lopatice. Otvori na bandai probijaju se na prei s napravom za
pomicanje trake koja omoguava tono odravanje koraka lopatica. Na sl.2.32 prikazana je bandaa
prikovana na zadebljane vrhove lopatica, slino kao na sl.2.31.e.
Ponekad bandaa ima i namjenu brtve za smanjenje prostrujavanja pare kroz aksijalne ili radijalne
zazore. Primjeri tih konstrukcija su prikazani na sl.2.33. Bandaa na sl.2.33.a dobivena od specijalno
vuene trake brtvi kako aksijalni zazor izmeu statorskih i rotorskih lopatica, tako i radijalni zazor
rotorskih lopatica. Kod bandae na sl.2.33.b donja se traka debljine oko 0,8 mm izrauje od crvene
mjedi (kod niih temperatura) ili od nikla i brtvi aksijalni zazor. Vanjska elina bandaa ima
normalnu konstrukciju. Rubovi bandae se izrauju skoeno da bi se smanjila savojna naprezanja u
bandai zbog centrifugalne sile. Vrh lopatice je prikazan kako izgleda prije raskivanja. Kod tipa na
sl.2.33.c koristi se bandaa istovremeno kao sloena labirintna brtva.
Na sl.2.34 prikazan je protoni dio regulacijskog stupnja (konstrukcija kao na sl.2.19) gdje je takoer
brtvljenje realizirano pomou konstrukcije bandae. Rotorske su lopatice izraene kao i na sl.2.14.
Reakcijske lopatice nemaju bandau, kao ni visoke i jako visoke lopatice, pa se meusobno spajaju
spojnom icom. Primjer konstrukcije je dan na sl.2.35.
Spojna ica (1) spaja nekoliko lopatica u paket. Provrti u lopaticama se izrauju 0,2 do 0,5 mm vei
nego to je promjer ice. Rubovi provrta se zaobljuju da bi se sprijeila koncentracija naprezanja.
Spojna ica se privruje za lopatice lemljenjem s tvrdim srebrnim lemom. Ponekad nije potrebno
nikakvo dodatno spajanje nego se samim trenjem izmeu lopatice i ice priguuju vibracije. U tom se
sluaju krajevi ice savijaju prema dolje.
Susjedni paketi lopatica ponekad se povezuju meusobno pomou mosta (2), koji se tvrdo zalemi za
nekoliko lopatica lijevog paketa i prolazi kroz provrte u nekoliko lopatica desnog paketa. Kod
vibriranja paketa trenje mosta u provrtima susjednog paketa smanjuje amplitudu vibracija.
Na sl.2.36 dan je prikaz paketa lopatica koji je povezan s tri veze koje su izvedene pomou cjevica.
Krajevi cjevica su zatvoreni s epovima koji su tvrdo zalemljeni sa srebrnim lemom (detalj K). U
pakete se povezuje 7 do 8 lopatica. Za razliku od posljednje konstrukcije, gdje se paketi ne povezuju
meusobno, kod nekih turbina se primjenjuje meusobno povezivanje paketa: krajevi odvojenih
38
redova ica meusobno se ne podudaraju. Izbor prvog ili drugog tipa spajanja ovisi o vibracijskim
karakteristikama lopatica.
Istraivanja su pokazala da prisutnost spojnih ica znatno umanjuje iskoristivost turbinskog stupnja.
Zato se mogu vidjeti sve ee spojne ice iji presjek ima oblik kapljice (manji otpor opstrujavanju)
ili se ide za tim da se u potpunosti odbace spojne ice kako ne bi stvarale otpor strujnom toku u
protonom dijelu turbine. Na sl.2.37 dan je primjer posljednjeg stupnja gdje se uspjelo na drugi nain
rijeiti problem vibracija bez primjene spojnih ica. Due lopatice suvremenih snanih plinskih turbina
kod zrakoplova i aksijalnih kompresora nemaju takoer ni bandae ni spojne ice.
2.5. Izvedbe noga (korijena) rotorskih lopatica, tolerancije na njihove dimenzije te tehnologija izrade
Na sl.2.38 prikazane su najee koritene izvedbe noga rotorskih lopatica. Izvedbe prikazane na
sl.2.38.a - 2.38.c predstavljaju razliite izvedbe T -noge (kao i sl.2.8 do sl.2.10). Izvedbe na sl.2.38.a i
sl.2.38.b priblino su jednake po svojim karakteristikama, dok kod izvedbe na sl.2.38.c pretici na
lopatici sprjeavaju eventualno otvaranje eljusti vijenca diska u kojoj se javlja savojno naprezanje
zbog centrifugalnih sila lopatica.
T-noga se izrauje profilnim glodalima istovremeno s obje strane i to kod svake lopatice posebno ili
istovremeno kod paketa lopatica. Pretik kod izvedbe na sl.2.38.c izrauje se glodalom gljivastog
oblika. Povrine koje omeuju nogu, pa njenoj debljini trebaju biti radijalne kako prikazuje sl.2.9. Te
povrine, a takoer i povrine koje su u kontaktu s kanalom u disku, trebaju biti obraene s velikom
tonou, a njihove dimenzije provjerene sa specijalno kalibriranim ablonama i mjernim
instrumentima. Veliine zazora ili preklapanja su dane na sl.2.38.a - sl.2.38.c. Da bi se realizirao
radijalni zazor po dimenziji O i na taj nain izbjeglo tono dotjerivanje po dimenziji P (sl.2.38.b), kod
nekih se konstrukcija pod nogu lopatice stavlja elina ploica, kako je prikazano na sl.2.34.
Noge gljivastog oblika, prikazane na sl.2.38.d i sl.2.38.e, poznate su pod imenom jahaa noga.
Izvedba na sl.2.38.e preporua se za lopatice vee visine koje imaju vee centrifugalne sile. Pretici na
lopatici sprjeavaju irenje bonih strana noge pod djelovanjem savojnih naprezanja. Te se noge
obrauju profilnim glodalima gljivastog oblika, koja daju mogunost da se odjednom izradi profil
utora u nozi. Jo je bolji nain obrade izrada utora u nozi provlaenjem, to daje jo bolju povrinu i
veu tonost obrade. Tolerancije na osnovne dimenzije noge ovdje nisu od veeg znaaja osim na
dimenziju t izmeu povrina na kojima je oslanjanje: lopatice se montiraju na disk tako da je zazor ili
preklapanje na dimenziji t jednako kao i na dimenziji O.
Zbog montae lopatica s jahaom nogom na disk, njegov je obod na jednom ili dva dijametralno
postavljena mjesta obraen kako to prikazuje sl.2.39 (normalni profil oboda je naznaen crtkano). Na
tim se mjestima na obodu uvode sve lopatice, a nepopunjeni se prostor na tom mjestu izmeu lopatica
zatvara zavrnim komadom debljine 25 mm (mjereno po vanjskom promjeru), koji se privruje za
obod s dvije zakovice.
Kod kraih se lopatica moe takoer koristiti specijalna zavrna lopatica koja se privruje za
susjedne lopatice s dva zatika, kako je prikazano na sl.2.40. Provrti za zatike se bue i razvrtavaju
nakon ugradnje zavrne lopatice.
Za lopatice srednjih ili veih visina primjenjuju se viliaste noge koje se nasauju, sl.2.38.f, ili
usauju, sl.2.38.g, na disk. Nakon glodanja vilice u lopatici treba je brusiti. Svrsishodno je stoga
zavrnu obradu vilica raditi provlaenjem. Noge susjednih lopatica dotjeruju se jedna prema drugoj
pomou boje. Otisci boje mogu biti smjeteni samo na pojasima irine oko 10 mm na donjem i
gornjem dijelu noge kako prikazuje sl.2.41. Izmeu tih pojasa dopusta se zazor od 0,05 mm.
Lopatice se privruju za disk pomou zakovica. Provrti za zakovice su smjeteni na dodirnoj
povrini dvije lopatice, kako je prikazano na sl.2.41. Buenje tih provrta kao i njihovo razvrtavanje
izvodi se zajedno s diskom.
Na sl.2.42 prikazani su crtei zakovica koje se primjenjuju za privrenje viliaste noge. Na crteu su
prikazane neke od dimenzija i tolerancije na njihov promjer; oznaava promjer provrta u disku i
lopatici.
39
Prethodni nain privrenja rotorskih lopatica razlikuje se u povoljnom smislu od prethodnih, zbog
toga to se svaka lopatica moe na lak nain zamijeniti bez demontae ostalih. Poveanjem broja vilica
moe se ostvariti zadovoljavajua vrstoa konstrukcije noge i za najvie lopatice, a samim time i
velike obodne brzine. Univerzalnost, vrstoa i krutost konstrukcije omoguuje njenu primjenu za
lopatice srednjih i velikih visina.
Konstrukcija prikazana na sl.2.38.h prikazuje nogu koja se primjenjuje za krae lopatice koje nisu
optereene velikim centrifugalnim silama. Ta noga zahtjeva veliku tonost izrade zupastog profila,
to se moe ostvariti glodanjem s profitnim glodalom, iako je nakon toga potrebno bruenje s
fazoniranim brusom. Dimenzije izrauju se s tolerancijom 0,005 mm kako za nogu tako i za kanal
u disku.
Dosta slina posljednjoj izvedbi privrenja je izvedba privrenja reakcijskih lopatica od
svijetlovuenih profila prikazana na sl.2.43. U korijenu, lopatica ima zadebljanje T oblika, koje je
izraeno hladnim preanjem na hidraulikoj prei. Lopatice se privruju s dva meukomada, koji se
privruju pak u kanal u bubnju na isti nain kao i kod primjera na sl.2.38.h.
Za lopatice velike visine s velikim centrifugalnim silama primjenjuje se nain privrenja prikazan na
sl.2.38.i. Slian nain privrenja, tzv. "jela noga", osigurao si je prednost u zrakoplovnoj industriji
kod plinskih turbina, s jedinom razlikom to su tu kanali u obodu diska izraeni paralelno s osi turbine
(lopatice se ulau u aksijalnom smjeru), i noga slobodno lei u kanalu, nalijegajui samo na
horizontalne povrine to daje mogunost pomicanja lopatice u kanalu diska u hladnom stanju. Kod
prikazane konstrukcije na sl.2.38.i, montaa s nultim zazorom realizira se ne samo na horizontalnim
povrinama, nego i kod povrina koje su prema njima nagnute pod kutom od 45. Lopatica s tom
izvedbom noge prikazana je i na sl.2.18.
Dalje slijedi niz konstrukcija privrenja lopatica, kod kojih se posljednje ulau u kanale u obodu
diska koji su paralelni s osi turbine (u aksijalnom smjeru) ili pod malim kutom prema njoj. Toj
konstrukciji pripada i noga lopatice prikazana na sl.2.44, koja se nekada primjenjivala kod turbina s
jednim stupnjem - de Lavalova noga. Lopatice se umeu naizmjenino s dugom i s kratkom nogom,
to daje mogunost realizacije malog koraka reetke. Ta se noga obrauje glodalom i fazoniranim
brusom. Odgovarajui kanal u disku najjednostavnije je izraditi provlaenjem. Konstrukcija te noge
osigurava znaajnu lomnu vrstou, no zahtjeva tono podudaranje teita lopatice s aksijalnim
pravcem noge: mala ekscentrinost povezana s gotovo beznaajnom dimenzijom
moe izazvati u
nozi znaajna savojna naprezanja.
Prednost aksijalnog ulaganja lopatica je mogunost lake zamjene bilo koje lopatice bez demontae
ostalih. Velikom sigurnosti se odlikuje jela noga prikazana na sl.2.45, principijelno ista kao i na
sl.2.38.i, no ona nije za kanale u koje se ulau lopatice tangencijalno po obodu, nego za aksijalne koji
su paralelni s osi vratila.
Takva je noga takoer prikazana i na sl.2.19 i sl.2.20. Osobitost konstrukcije prikazane na sl.2.45 je ta,
da je po svojoj duljini (u smjeru osi turbine) noga savijena u obliku krunog luka, to olakava
smjetaj profilnog dijela bez znaajnog zakoavanja rubova profila nad povrinom noge. Sl.2.37
prikazuje na taj nain privrene lopatice na disk. Privrenje lopatica u aksijalnom smjeru prikazuje
i sl.2.36. Prednost takvog privrenja je takoer zamjena jedne lopatice bez demontae ostalih. Da bi
se osigurala ravnomjerna raspodjela naprezanja izmeu svih zubi, tolerancija na rastojanje izmeu
povrina na koje se oni oslanjaju je veoma mala (0,02 do 0,03 mm).
Jela noga i kanal u disku mogu se obraivati profilnim glodalom i brusnim kamenom. U sluaju da
noga nije savijena, a njena os (a takoer i kanala) je pravocrtna, svrsishodno je izraditi kako profil
noge tako i profil kanala provlaenjem, koje osigurava potrebnu glatkou povrina i male tolerancije
na dimenzije.
Kod svih prethodno opisanih konstrukcija noga treba izbjegavati otre kutove na mjestima gdje
postoje znaajna naprezanja. Svi ti kutovi trebaju biti zaobljeni s polumjerom bar 0,5 mm. Na sl.2.38
posebno znaajni polumjeri zaobljenja su oznaeni sa slovom R. Kvaliteta obrade povrina nalijeganja
noga treba odgovarati klasi 6.
40
Izvodi se, no veoma rijetko, i zavarivanje lopatica na obod diska. Kod toga, npr. kod regulacijskog
stupnja, istovremeno se zavaruju i gornji dijelovi koji tako tvore bandanu traku, sl.2.46. Osiguranje
od vibracija takvog naina privrenja je nesumnjivo veliko, no prilikom oteenja jedne od lopatica
potrebna je zamjena cijelog diska.
Kod brodskih reakcijskih turbina se paketi lopatica formiraju ponekad prije same montae lopatica na
rotor. Grupa lopatica i meukomada koji dolaze izmeu njih povezuju se spojnom icom koja prolazi
kroz noge lopatica. Kroz profilne dijelove takoer se provlai spojna ica za ukruivanje. Noge
lopatica i meukomadi se, osim toga, meusobno zavaruju nakon ega se podvrgavaju zavrnoj
mehanikoj obradi. Gotovi se paketi lopatica potom privruju na rotor.
Sumirajui sve prethodno reeno, moe se zakljuiti, da najrasprostranjenije i najpogodnije izvedbe
noga su: T - noga, za stupnjeve u visokom i srednjem tlaku; viliasta noga - za stupnjeve srednjeg i
niskog tlaka. S uspjehom se isto tako mogu primjenjivati i druge izvedbe noga koje su opisane, npr.
jahaa ili jela noga. Kod izbora izvedbe noge potreban je njen proraun na vrstou i usporedna
analiza cijene kotanja izrade jednog ili drugog tipa. Vidi se da pored uvjeta koji se stavljaju na
lopatini kanal s obzirom na strujanje, trebaju se zadovoljiti jo i zahtjevi vrstoe samog profila
lopatice. Spojnica teita pojedinih presjeka lopatice koji slijede jedan za drugim, trebaju imati
radijalni smjer i prolaziti sredinom presjeka noge lopatice. Visoke lopatice treba izvesti s pojaanim
profilom u korijenu; profil se umanjuje u debljini struka i irini lista lopatice prema periferiji.
Dimenzije noga trebaju biti standardizirane s ciljem da bi se noge jednih te istih dimenzija mogle
primjenjivati za razliite lopatice (jasno uz zadovoljenje uvjeta vrstoe).
2.6. Protoni dio turbine

Sveukupnost statorskih (usmjeravajuih) i rotorskih reetki ini tzv. protoni dio turbine. Na sl.2.47
prikazan je protoni dio (bez regulacijskog Curtisovog stupnja) parne turbine snage 18 MW s
maksimalnim brojem okretaja 3.450 o/min za pogon turbokompresora. Turbina se sastoji od dvanaest
stupnjeva akcijskog tipa s odreenom reaktivnosti u rotorskim reetkama (padom tlaka). Kod turbine
su primijenjene zavarene dijafragme sa suvremenim statorskim profilima (u podruju viih tlakova) te
lijevane dijafragme (u podruju niih tlakova). Aksijalni se zazori izmeu statorskih i rotorskih reetki
brtve na odreeni nain i to kako po unutarnjem tako i vanjskom promjeru. Kao i kod veine turbina
tipino je neprekidno poveanje srednjeg i vanjskog promjera stupnjeva. Krae rotorske lopatice su
povezane pomou cilindrine bandae dok su rotorske lopatice posljednjih stupnjeva (vee visine)
povezane pomou spojne ice. Na slici su dane dimenzije visine i irine lopatica, veliine aksijalnih
zazora, a kod dva posljednja stupnja i radijalnih zazora. Na prvih sedam stupnjeva aksijalni zazori
mjereni po unutarnjem promjeru (po grebenu brtve na lopaticama) i vanjskom promjeru su 1,3 do 1,8
mm.
Na sl.2.48 prikazan je protoni dio parne turbine snage 50 MW. Kod te je turbine posebna panja
posveena brtvljenju zazora protonog dijela. Aksijalni zazor izmeu reetki iznosi 8 do 8,3 mm po
unutarnjem promjeru i 1 do 1,3 mm po vanjskom promjeru. Po unutarnjem je promjeru izvedeno
brtvljenje s dva iljka, a po vanjskom s etiri iljka koji ine radijalno - aksijalnu brtvu.
Statorske lopatice imaju manju irinu, no aksijalni zazor izmeu rotorske i statorske reetke sljedeeg
stupnja je djelomino natkriven. Labirintna brtva u tijelu dijafragme ima osam grebena uz radijalni
zazor od 0,5 mm.
Na sl.4.18 prikazan je protoni dio reakcijske parne turbine snage 100 MW, kod koje su rotorske
lopatice ugraene u kanale na bubnju, a statorske u kanale u kuitu.
Na sl.2.49 prikazan je protoni dio plinske turbine. Aksijalni kompresor konstrukcije u obliku bubnja s
jedanaest stupnjeva pogoni dvostupanjska turbina. Jednostupanjska pogonska turbina predaje svoju
snagu preko reduktora kompresoru za komprimiranje prirodnog plina. Kompresijski omjer kompresora
odabran je 3,9 to uvjetuje neznatnu promjenu visine lopatica kako kompresora tako i turbine.
41
3. PRORAUN VRSTOE ROTORSKIH LOPATICA

3.1. Osnove prorauna vrstoe rotorskih lopatica
Rotorske lopatice su podvrgnute djelovanju:
a) centrifugalne sile zbog vlastite mase kao i mase bandae i spojne ice (ako postoje) te,
b) tlaka pare koja struji kroz kanale koje ine lopatice.
Profilni dio lopatica aksijalnih turbina treba proraunati:
a) na vlano naprezanje (kidanje) pod djelovanjem spomenute centrifugalne sile te,
b) na savijanje kako zbog razlike tlaka pare tako i zbog centrifugalne sile ako teita svih
presjeka lopatica ne lee na pravcu koji prolazi kroz os rotacije.
Torzijska naprezanja koja se mogu javiti u profilnom dijelu lopatica obino se mogu zanemariti.
Profilni dio lopatica radijalnih turbina treba proraunati na savijanje zbog zajednikog djelovanja
centrifugalne sile i tlaka pare.
Noge lopatica aksijalnih turbina treba proraunati za iste sile kao i profilni dio, pri emu se u ovisnosti
o konstrukciji noge u njoj mogu pojaviti pored:
a) vlanih i savojnih naprezanja i
b) smina i tlana naprezanja.
Bandaa lopatica (kao i spojna ica) aksijalnih turbina treba se proraunati na savijanje centrifugalnom
silom vlastite mase te na kidanje od lopatice.
Lopatice ija je temperatura preko 400C trebaju se proraunati na trajnu vrstou i puzanje. U
posljednjem se sluaju odreuje veliina plastine deformacije koja nastaje kao rezultat sila koje
djeluju na lopaticu.
Osim toga, treba ispitati frekvenciju vlastitih vibracija. Da bi se izbjegla pojava rezonancije,
frekvencija vlastitih vibracija ne smije se podudarati s frekvencijom vanjskih sila, koje pobuuju
lopaticu na vibriranje. Poto to nije uvijek mogue postii, potrebno je takoer ocijeniti naprezanja
koja se javljaju u lopatici prilikom rezonancije. O tome vie u poglavlju o vibracijama turbinskih
lopatica.
3.2. Proraun profilnog dijela lopatice aksijalne turbine na vlak

3.2.1.
Lopatica konstantnog profila po visini
Centrifugalna sila profilnog dijela lopatice s konstantnim profilom po visini (sl.3.1) rauna se po
jednadbi:
(3-1)
gdje
- gustoa materijala lopatice;

- povrina poprenog presjeka lopatice;
- visina lopatice;
- srednji polumjer rotorskih lopatica na kojem lei teite lopatice;
- kutna brzina vrtnje.
Ako se uvede srednji promjer rotorskih lopatica

, omjer srednjeg promjera lopatica i visine,
, dana jednadba za centrifugalnu silu poprima oblik:
42
(3-2)
Vlano naprezanje je maksimalno u korijenom presjeku lopatice. Ono ima vrijednost (ako se ne uzima
u obzir centrifugalna sila bandae):
(3-3)
Kao to se moglo oekivati, vlano naprezanje u lopatici konstantnog profila po visini ne ovisi o
veliini povrine tog profila. Zbog toga, ako uz zadanu obodnu brzinu i naprezanje
prelazi
doputeno, jedini nain njegovog smanjenja je primjena lopatice promjenjivog profila.
3.2.2.
Lopatica promjenjivog profila po visini
Ako se prema sl.3.2 oznai:

- povrina poprenog presjeka lopatice u korijenu;
- povrina poprenog presjeka lopatice na vrhu kod bandae;
- povrina poprenog presjeka na proizvoljnom polumjeru
Centrifugalna sila beskonano malog elementa lopatice na polumjeru
.
:
Centrifugalna sila profilnog dijela lopatice:
(3-4)
Planimetrirajui povrine poprenog presjeka lopatice na razliitim udaljenostima od korijena, moe
se nacrtati krivulja AB promjene
po visini lopatice (sl.3.3). Mnoenjem ordinate te krivulje s
dobiju se ordinate krivulje DE, koja predstavlja podintegralnu funkciju
.
Planimetriranje povrine ispod krivulje DE daje vrijednost integrala u jednadbi (3-4). Mjerenjem
dijela povrine ispod krivulje DE, npr. GEFH, moe se dobiti veliina centrifugalne sile dijela lopatice
proizvoljne visine , tj. nai silu koja djeluje u bilo kojem presjeku po visini lopatice. Dijagram te sile
prikazan je krivuljom KF iz koje se vidi kako brzo raste centrifugalna sila od vrha prema
korijenu.
Opisana se metoda prorauna primjenjuje samo u onim sluajevima kod kojih promjena povrine
poprenog presjeka po visini lopatice ne podlijee ni jednoj jednostavnoj analitikoj ovisnosti o
koordinati . koja bi omoguila integriranje jednadbe (3-4). U nizu sluajeva ta se ovisnost moe nai
i proraun se znaajno pojednostavljuje. Kao primjer e se pretpostaviti da promjena povrine
poprenog presjeka profila lopatice podlijee zakonu:
(3-5)
gdje je:
- koeficijent koji se za lopaticu zadanih dimenzija moe odrediti iz sustava jednadbi (3-5)
napisanih za razliite presjeke lopatice:
43
otkuda:
Pri tome se pretpostavlja, da je veliina konstantna po visini lopatice. U posebnom se sluaju moe
uzeti
, tj. povrina profila lopatice se mijenja po linearnom zakonu. Tada se jednadba (3-5)
moe napisati u obliku:
(3-6)
gdje su:
i
Dijelei obje strane jednadbe (3-6) sa
i oznaavajui
dobiva se veza izmeu
relativne veliine
povrine profila (koja je uzeta kao omjer prema povrini korijenog presjeka i
relativne koordinate tog presjeka u sljedeem obliku:
(3-7)
Na sl.3.4 prikazana je ovisnost
za sluaj
0,25 za razliite vrijednosti eksponenta
Iz slike je jasan karakter promjene povrine profila lopatice po njenoj visini. Pri manjim vrijednostima
(bitno manjima od jedinice) povrina profila brzo se smanjuje na manjem dijelu uz sami korijen
lopatice, a na najveem dijelu visine lopatice ostaje gotovo konstantna. Kako e u daljnjem tekstu biti
pokazano, takva zakonitost promjene povrine profila po visini je neprihvatljiva pa je stoga korisno
konstruirati lopaticu tako da koeficijent lei u nekom relativno uskom podruju.
Uvrtavajui vrijednost
po jednadbi (3-5) u jednadbu (3-4), pronalazi se centrifugalna sila
elementa profilnog dijela lopatice ogranienog ordinatama x i l (sl.3.2):
(3-8)
ili za cijeli profilni dio lopatice (od
0 do 1):
(3-9)
gdje:
44
Posljednja se jednadba moe napisati u sljedeem obliku:
(3-10)
Ako se povrina profila mijenja po linearnom zakonu, tj.
promjena poprima sljedei oblik:
1, to jednadba (3-10) nakon malih
(3-11)
Naprezanje, izazvano centrifugalnom silom zbog vlastite mase lopatice promjenjivog profila u bilo
kojem presjeku na udaljenosti od korijena ima vrijednost:
Koristei jednadbu (3-8) i jednadbu (3-6) i oznaavajui
dobiva se:
(3-12)
Uvodi se bezdimenzionalna veliina:
(3-13)
Na sl.3.5 ta je ovisnost prikazana pomou krivulja za razliite m uz
0,25 i
3.
Sa slike je vidljivo da se naprezanje u korijenom presjeku (

0) brzo smanjuje sa smanjenjem
koeficijenta . Isto tako uz vrijednosti
1 maksimalno se naprezanje premjeta iz korijenog
presjeka u vie presjeke. Npr., uz
1, veliina naprezanja u korijenom presjeku je karakterizirana
brojem 1,2, ali zato na udaljenosti
0,1 od korijena naprezanje raste za dva puta, nakon ega
poveanjem naprezanje opada. Zbog toga je poeljno da m bude 0,8. U sluajevima kada je
1,
opasni presjek je u korijenu lopatice i tada se esto proraun moe ograniiti samo na taj presjek. Ako
je
1, tada je potrebno konstruirati krivulju naprezanja po visini lopatice poto se opasni presjek
premjeta sve vie po lopatici to je manji.
Neki autori preporuaju koritenje sljedee ovisnosti povrine
o visini lopatice:
(3-14)
Integriranje i transformacija jednadbe (3-4) u tom sluaju daju:

(3-15)
45
Jednadba (3-14) daje jednoznani karakter promjene povrine profila. U tom je smislu ovisnost dana
jednadbom (3-5) univerzalnija poto doputa promjene koeficijenta , u cilju da bi jednadba
zadovoljila konstrukcijski zakon promjene profila.
Prethodno dane jednadbe mogu se bitno pojednostaviti na raun odreenog smanjenja tonosti.
Pretpostavljajui u jednadbi (3-11) veliinu
0,5, to povlai greku u odreivanju
centrifugalne sile do 10%, dobiva se priblina jednadba za lopaticu s linearnom zakonitosti promjene
povrine profila:
(3-16)
Za lopaticu bez bandae naprezanje u korijenom presjeku po toj jednadbi je:
(3-17)
Tu je jednadbu pogodno koristiti za bilo koju lopaticu promjenjivog profila kod orijentacionih
prorauna, posebice kod termodinamikog prorauna, kada treba zadati obodnu brzinu lopatica i
izabrati veliinu .
Treba naglasiti, da minimalno konstrukcijsko prihvatljiva veliina
0,2, a do 2,5. Za lopatice,
koje se izrauju glodanjem u jednom prolazu po cijeloj visini, moe se uzeti linearni zakon promjene
povrine profila, ako je
0,5.
Usporeujui jednadbu (3-10) i jednadbu (3-15) s jednadbom (3-2) moe se ustanoviti u kojoj
mjeri stanjivanje lopatica prema vrhu smanjuje veliinu centrifugalne sile, a time i vlana naprezanja u
korijenom presjeku.
Omjer centrifugalnih sila lopatice promjenjivog profila i lopatice konstantnog profila (uz jednake
i ) je:
,u
(3-18)
ako se povrina profila mijenja po zakonu danom jednadbom (3-15), ili
(3-19)
ako se povrina profila mijenja po zakonu danom jednadbom (3-14).
Karakter promjene veliina
i
prikazan je na sl.3.6 i sl.3.7 gdje je na os apscise nanesena veliina
. Veliina malo utjee na vrijednosti
i , zbog ega za lopatice s promjenom profila po
zakonu danim jednadbom (3-14) koeficijent smanjenja naprezanja
ovisi samo o
i postie
vrijednosti oko 0,5 uz najmanje konstruktivno prihvatljive vrijednosti .
Koeficijent
bitno ovisi takoer o eksponentu , smanjujui se s njegovim smanjenjem. Kod
0,8 i jednadba (3-18) i jednadba (3-19) daju priblino jednak koeficijent smanjenja naprezanja.
Zavravajui ovo poglavlje, moe se zakljuiti, da se centrifugalna sila radnog dijela lopatice
konstantnog profila odreuje po jednadbi (3-1) ili jednadbi (3-2). Za lopatice promjenjivog profila
treba, polazei od geometrije profila na nacrtu, odabrati matematiku ovisnost promjene povrine
poprenih presjeka po visini lopatice, koristei po mogunosti jednadbu (3-5) ili jednadbu (3-14).
Obino je mogue odabrati takav eksponent
u prvoj od tih jednadbi, da povrine svih presjeka
46
lopatica zadovoljavaju ovisnost danu s jednadbom (3-5). Tada se centrifugalna sila lopatice odreuje
po jednadbi (3-10) ili (za ovisnost danu s jednadbom (3-14)) po jednadbi (3-15).
Ako se ne uspije odabrati zakon promjene povrine poprenog presjeka lopatice u obliku pogodnom za
integriranje jednadbe (3-4), to se ono moe obaviti grafiki kako je opisano na poetku ovog
poglavlja.
Za odreivanje vlanih naprezanja u razliitim poprenim presjecima lopatice treba uzeti u obzir jo i
centrifugalnu silu bandae, spojne ice, a takoer i sve vrste izdanaka na profilu lopatice koje ovisnosti
dane s jednadbom (3-5) ili jednadbom (3-14) ne uzimaju u obzir (kod grafike integracije ti se
izdanci mogu uzeti u obzir prilikom konstruiranja krivulje AB prikazane na sl.3.3).
Oznaavajui s
volumen jednog koraka bandae i smatrajui polumjerom njenog teita (vidjeti
sl.3.2), moe se odrediti centrifugalna sila bandae, koja se odnosi na jednu lopaticu:
(3-20)
Na analogan nain za spojnu icu (vidjeti sl.3.2):
(3-21)
Krivulja centrifugalne sile profilnog dijela lopatice i krivulja zbrojenih centrifugalnih sila po visini
lopatice prikazane su na sl.3.8. Odreujui centrifugalnu silu radnog dijela lopatice po jednadbi
(3.10) ili jednadbi (3-14), lako je odrediti i centrifugalnu silu dijela lopatice (npr.
) integriranjem
jednadbe (3-4) u granicama od do 1, kako je to uinjeno kod izvoda jednadbe (3-8).
Dijelei dobivenu ukupnu centrifugalnu silu, koja djeluje u nekom odreenom presjeku, s povrinom
tog presjeka, dobiva se veliina vlanog naprezanja:
ija je krivulja promjene slina krivulji na sl.3.8.

Obino naprezanje dostie maksimalnu vrijednost u korijenom presjeku. U tom sluaju:
(3-22)
gdje
- centrifugalna sila izdanaka na profilu lopatice.
Poeljno je na opisani nain konstruirati krivulju naprezanja po visini lopatice, i posebno provjeriti
naprezanje na polumjeru spojne ice , gdje je povrina profila oslabljena provrtom.
3.3. Proraun lopatice aksijalne turbine na savijanje

3.3.1.
Savijanje lopatice konstantnog profila (uz d/l > 12) djelovanjem mlaza pare
Djelovanje pare na lopatice uzrokuje stvaranje sile koja se moe rastaviti na obodnu komponentu
i
aksijalnu . Obje sile su proporcionalne koliini pare koja struji kroz kanal izmeu lopatica.
se
moe odrediti iz jednadbe koliine gibanja:
(3-23)
ili preko rada koji obavlja jedna lopatica:
47
(3-24)
gdje
- protok pare kroz stupanj;

- snaga stupnja na obodu kola;
- izentropski toplinski pad stupnja;
- iskoristivost stupnja na obodu kola;
- obodna brzina na srednjem promjeru;
- projekcija apsolutne brzine pare na izlazu iz statorskih lopatica u smjeru obodne brzine
(vidjeti sl.3.9);
- projekcija apsolutne brzine pare na izlazu iz stupnja u smjeru obodne brzine (vidjeti sl.3.9);
- parcijamost stupnja;
- broj rotorskih lopatica.
Iz sl.3.9 moe se zamijetiti da uz kut

90 brzina
jednadbi (3-23) znak minus se mijenja u plus.
ima negativan smjer i u tom sluaju u
Aksijalna komponenta sile pare uzrokovana je kako dinamikim djelovanjem pare prilikom
opstrujavanja lopatice, tako i razlikom statikih tlakova s obje strane lopatice:
(3-25)
gdje
- aksijalne komponente apsolutne brzine pare na izlazu iz statorskih lopatica odnosno

stupnja, (vidjeti sl.3.9);
, - statiki tlak pare ispred i iza rotorskih lopatica;
- korak rotorskih lopatica;
- visina rotorskih lopatica.
Prilikom izraunavanja sila po prethodno danim jednadbama treba odabrati reim rada turbine kod
kojeg komponenta sile u smjeru obodne brzine poprima maksimalnu vrijednost. Za veinu turbinskih
stupnjeva, a posebice za posljednje stupnjeve, taj je reim maksimalno optereenje turbine; za prvi
turbinski stupanj s regulacijom grupa sapnica to je reim uz potpuno otvoreni prvi regulacijski ventil
uz ostale zatvorene ventile, kada stupanj radi s velikim toplinskim padom uz malu parcijalnost.
U jednadbi (3-23) do jednadbe (3-25) ne uzima se u obzir promjena tlaka po visini lopatice, do koje
dolazi zbog djelovanja centrifugalne sile na estice pare.
Imajui u vidu da se lopatice konstantnog profila po visini u suvremenim turbinama primjenjuju samo
kod veih omjera
, u danom se sluaju mogu uvrstiti u jednadbu (3-25) vrijednost
i
na
srednjem promjeru.
Rezultantna sila od
, (sl.3.10.):
(3-26)
Relativno kratka lopatica (uz

12) obino se analizira kao konzolna greda s nepomino
uklijetenim krajem i ravnomjerno raspodijeljenim optereenjem po visini, tj. zanemaruje se promjena
kako tlaka, tako i brzine po visini lopatice. U tom sluaju optereenje po visini lopatice ima vrijednost:
a savojni moment u bilo kojem presjeku po visini lopatice
od njenog korijena:
48
(3-27)
U korijenu lopatice:
(3-28)
Da bi se odredila savojna naprezanja, pomou metode poznate iz nauke o vrstoi materijala, odreuje
se poloaj glavnih centralnih osi inercije presjeka Z-Z i U-U, sl.3.10, koje prolaze teitem profila O.
Savojni momenti, koji djeluju u ravninama najmanje i najvee krutosti, ako se oznae s
, raunaju se po jednadbama:
(3-29)
gdje
- kut izmeu osi U-U i smjera sile .
Ako se moment inercije presjeka lopatice spram osi Z-Z oznai sa

onda je naprezanje na izlaznom bridu lopatice:
a s obzirom na os U-U sa
(3-30)
gdje su udaljenosti
i
izlaznog brida od neutralne osi prikazane na sl.3.10. Analogni izrazi mogu
se napisati za ulazni brid i za lea lopatice. Kod sloenih naprezanja potrebno je uzimati u obzir njihov
predznak.
Poto se odrede savojna naprezanja u bilo kojem presjeku po visini lopatice, moe se nacrtati krivulja
njihove promjene po visini lopatice.
Iskustvo na temelju mnogobrojnih provedenih prorauna savijanja turbinskih lopatica pokazuje da
prethodno navedena metoda moe biti bitno pojednostavnjena:
a) os Z-Z minimalnog momenta inercije bez vee se greke moe uzeti paralelnom s crtom mn
koja spaja bridove lopatice, (vidjeti sl.3.11) i
b) smjer sile moe se uzeti tako da se podudara s osi U-U, poto je kut izmeu njih malen i
moe se uzeti
1.
Na taj se nain, kad se odredi po jednadbi (3-28) savojni moment zbog djelovanja pare, moe odrediti
maksimalno savojno naprezanje na oba brida:
(3-31)
i na leima:
(3-32)
Naprezanja na bridovima koja izaziva moment projekcije sile
na os Z-Z mogu se zanemariti.
49
Crta AB na sl.3.11 predstavlja raspodjelu savojnih naprezanja po profilu: maksimalno vlano

naprezanje se javlja na ulaznim bridovima i predstavljeno je odsjekom AC, dok se maksimalno tlano
naprezanje javlja na leima profila i predstavlja ga odsjeak BD.
Na lopaticu, koja je savijena silom uslijed djelovanja pare, istovremeno djeluje centrifugalna sila
uslijed njene mase; ta sila ima tendenciju ispraviti lopaticu kako je prikazano na sl.3.12 i tako stvara
moment koji je suprotan momentu sile pare.
Uzimanjem u obzir tog utjecaja centrifugalne sile rezultirajui savojni moment nije
tzv. koeficijent rastereenja koji je manji od jedan.
ve
, gdje je
Neki autori daju krivulje promjene koeficijenta , koje su prikazane na sl.3.13, te se mogu koristiti kod
odreivanja savojnog momenta u korijenu lopatice konstantnog profila po visini. Krivulje su dane kao
funkcija veliine:
(3-33)
gdje
- kutna brzina vrtnje;

- srednji promjer lopatica;
- povrina poprenog presjeka lopatice;
- minimalni moment inercije presjeka lopatice;
- modul elastinosti materijala lopatice.
Krivulje na sl.3.13 dane su za vrijednosti

3.3.2.
5; 10; .
Savijanje lopatice ugraene ekscentrino djelovanjem centrifugalne sile
Ako vektor centrifugalne sile mase lopatice smjetene iznad promatranog presjeka ne prolazi kroz
teite tog presjeka, javlja se savojni moment, koji je jednak derivaciji centrifugalne sile po
ekscentricitetu te sile spram teita profila.
Na sl.3.14 teite korijenog presjeka lopatice nalazi se u toki B, a polumjer OA proveden kroz teite
mase profilnog dijela lopatice sijee korijeni presjek u toki D s koordinatama i s obzirom na osi
Z-Z i U-U.
Savojni moment
nastao pri tome moe se pribrojiti momentu sile pare
(uz uzimanje u
obzir smjera djelovanja momenata), te se mogu pronai ukupna savojna naprezanja u bilo kojem
presjeku po visini lopatice.
Ograniava li se proraun savojnih naprezanja samo na moment koji djeluje okomito na minimalnu os
inercije Z-Z, mogue je u danom sluaju izvoditi proraun samo pomou momenta:
Pri tome poloaju teita A i B, kako je prikazano na sl.3.14, moment uslijed centrifugalne sile ima
smjer koji je suprotan smjeru momenta od sile pare. Ako su pri tome njihove apsolutne vrijednosti
jednake,
, ukupno savojno naprezanje je jednako nuli.
esto se moment zbog centrifugalne sile realizira namjerno, izvoenjem lopatice s tzv. radijalnim
naslonom, tj. s nagibom u smjeru vrtnje. Veliina naslona moe se kod lopatica s konstantnim
profilom po visini veoma jednostavno odrediti.
Na sl.3.15 AB predstavlja crtu, na kojoj lee teita presjeka lopatica; A predstavlja teite mase
profilnog dijela lopatice, B predstavlja teite korijenog presjeka; OA i OB su polumjeri povueni iz
centra vratila O. Za realizaciju ekscentriciteta u (u smjeru osi U-U profila) lopaticu treba nagnuti u
stranu vrtnje za veliinu s mjerenu na vrhu lopatice.
50
Poto je:
to veliina naslona ima vrijednost:

(3-34)
Na sl.3.15 veliina naslona je prikazana neproporcionalno velikom zbog jasnoe slike.
Mada je kompenzacija savojnih naprezanja silom pare pomou naslona lopatice lako ostvariva (u
krajnjem sluaju u korijenom presjeku), nema osnove za obavezno koritenje te kompenzacije:
naprezanja izazvana silom pare su obino mala i s gledita statike vrstoe lopatice gotovo uvijek
ispod doputenih vrijednosti. to se tie dinamike vrstoe, kako e biti poslije pokazano, razmatrana
kompenzacija naprezanja ne povisuje dinamiku vrstou.
Kod analize naprezanja u lopatici potrebno je poznavati ukupno naprezanje na savijanje i vlak i,
neovisno od toga, savojno naprezanje izazvano silom pare.
3.3.3.
Savijanje ukruenih lopatica promjenjivog profila
Kod prorauna ovih lopatica ne smije se zanemariti promjena tlaka i brzine pare po visini lopatice.
Osim toga se, u promatranom sluaju u bilo kojem presjeku po visini, mijenjaju ne samo veliine
momenta otpora, nego i smjer glavnih centralnih osi inercije.
Tako ukruene lopatice promjenjivog profila (a i lopatice konstantnog profila kod
analizirati po segmentima na koje treba podijeliti lopaticu po visini, sl.3.16.
12 ) treba
Za srednji promjer svakog od segmenta treba iz toplinskog prorauna stupnja prepisati veliine
,
,
,
, , , i korak te odrediti protok pare na tom dijelu po jedinici visine te lopatice:
gdje se
i
u mnogim sluajevima mogu uzeti konstantnima po visini lopatice (ako kut
cijeloj visini lopatice lei u granicama od 70 do 110).
po
Dalje, za svaki segment treba nai silu kojom para djeluje po jedinici visine lopatice:
Veliine
i
nanose se na apscisu dijagrama prikazanog na sl.3.16, gdje je na taj nain prikazana
promjena tih sila po visini lopatice.
Sada se mogu odrediti savojni momenti sila
Za proizvoljni presjek n-n na udaljenost
u ravninama koje odgovaraju X-X i Y-Y, (sl.3.10).
od korijena lopatice:
(3-35)
51
gdje
- povrina agcd prikazana na sl.3.16;

- ordinata teita te povrine (do ravnine n-n).
Za izraunavanje momenta
povrine abid je .
te iste veliine odreuju se prema krivulji sile
Ako je u presjeku n-n kut izmeu osi X-X i U-U, (sl.3.17),
, a ordinata teita
, (iz slike lopatice) tada:
(3-36)
Sada se naprezanje na izlaznom bridu u proizvoljnom presjeku moe odrediti prema jednadbi (3 -30).
Paralelno s proraunom naprezanja zbog sile pare mogu se izraunati savojna naprezanja zbog
centrifugalne sile u sluaju da djeluje ekscentrino. Za svaki od presjeka na sl.3.16 savojni moment
zbog centrifugalne sile moe se izraunati kako je to dano u poglavlju 3.3.2. Zadatak pronalaenja
koeficijenta rastereenja za lopatice promjenjivog profila je dosta sloen pa ovdje nije izloen.
3.4. Proraun na savijanje lopatica povezanih bandaom

Bandaa koja povezuje lopatice sprjeava njihov progib pod djelovanjem sile pare. Ako se uzme da su
lopatice kruto usaene pomou svojih noga u disku, a vrhovi takoer kruto povezani s bandaom, tada
paket pri savijanju silom pare poprima oblik koji je shematski prikazan na sl.3.18. Prisutnost bandae
izaziva pojavu savojnog momenta koji djeluje na lopatice i djelomino ih rastereuje od momenta sile
pare. Pri tome u samoj bandai nastaje moment koji savija bandau i prisiljava je da poprimi oblik koji
je prikazan na sl.3.18.
Neka se sa
oznai deformacija lopatice u ravnini II-II, (sl.3.18 - dolje), koja je okomita na
minimalnu os inercije presjeka I-I. Kut izmeu ravnine diska i ravnine II-II oznaen je s . Tada su
komponente deformacije u ravnini diska i u ravnini okomitoj na nju jednake:
Nagib tangente na krivulju progiba lopatice na mjestu privrenja bandae mjeri se s kutom:
Nagib tangente na krivulje
na istom tom mjestu je:

(3-37)
Nagib
izaziva zakretanje cijele bandae ne uzrokujui u njoj naprezanje. Nagib
deformaciju bandae koja je prikazana na sl.3.18.
odreuje
Ako se izdvoji dio bandae duine jednog koraka , tada je u toki infleksije A moment, koji savija
bandau jednak nuli (u toki infleksije je druga derivacija progiba bandae jednaka nuli). Na bandau
u toj toki djeluje samo poprena sila
koja izaziva na mjestu privrenja bandae (toka B)
moment:
52
(3-38)
Bandaa djeluje na lopaticu u ravnini diska s obje strane momentom:
Veliina momenta
je razliita za pojedine lopatice paketa. U svezi s tim srednje lopatice su vie
optereene nego rubne, dok su dijelovi bandae vie savojno optereeni na rubnim lopaticama nego na
sredinjim.
Kako pokazuju prorauni, razlika veliina savojnih momenata koji djeluju u korijenom presjeku
srednjih i rubnih lopatica je 10 do 12%, a razlika u veliinama momenata koji djeluju na pojedine
dijelove bandae je 40%, pa i vie. Metoda izloena u daljnjem tekstu daje srednje vrijednosti
momenata.
Progib u toki B oznait e se sa . Analizirajui dio AB kao konzolnu gredu s uklijetenim krajem
moe se napisati:
(3-39)
gdje
- minimalni moment inercije bandae. Poto je:

(3-40)
to je:
Odavde se pronalazi:
Koristei jednadbu (3-39) nalazi se da je moment koji djeluje na lopaticu u ravnini diska jednak:
(3-41)
Rastavljajui taj moment na dvije komponente, u ravninu savijanja lopatice II-II, (sl.3.18 - dolje), i u
ravninu okomitu na nju, pronalazi se da je moment u ravnini savijanja lopatice jednak:
ili uz koritenje jednadbe (3-37) i jednadbe (3-41):

(3-42)
53
Poto uvrenje bandae na lopatici nije kruto i poto pri izvodu jednadbe za moment
u obzir debljina lopatice, to je stvarni moment kojim bandaa djeluje na lopaticu jednak
korekcijski koeficijent koji se uzima da je jednak:
a)
b)
c)
nije uzeta
, gdje je
0,1 do 0,3 za bandau u obliku trake koja je zakovana za lopaticu;

0,6 do 1,0 za bandau koja je zakovana i zalemljena za lopaticu;
0,3 do 1,4 za spojnu icu koja djeluje na isti nain kao i bandaa.
Konani broj lopatica u paketu, a zbog toga i razliite vrijednosti savojnog momenta za pojedine
lopatice, moe se uzeti u proraunu na sljedei nain.
Kod broja lopatica u paketu
broj savojnih momenata, koji djeluju s bandae na lopaticu, iznosi
l. Moe se uzeti da je srednja vrijednost momenta:
Uvrtavajui vrijednost
prema jednadbi (3-42) dobiva se na kraju:
(3-43)
to se tie savojnog momenta, koji djeluje na bandau na mjestu njenog privrenja, to u skladu s
prethodnim:
(3-44)
U tim jednadbama kut , kako je reeno prethodno, predstavlja kut izmeu povrine diska i ravnine
savijanja presjeka u kojem je privrena bandaa.
Za lopatice konstantnog profila po visini, taj se kut mjeri izmeu plohe ravnine diska i glavne
minimalne osi inercije presjeka.
Za lopatice promjenjivog profila po visini za veliinu kuta moe se uzeti njegova srednja vrijednost,
koja je jednaka kutu izmeu ravnine diska i minimalne osi inercije srednjeg presjeka lopatice (za
).
Diferencijalna jednadba savijanja lopatice optereene ravnomjerno rasporeenim tlakom pare,
intenziteta i savojnim momentom
ima sljedei oblik:
(3-45)
gdje
- minimalni moment inercije profila lopatice, koji je promjenjiv po njenoj visini.
Oznaavajui s minimalni moment inercije presjeka u korijenu lopatice (

prelazi u sljedei oblik:
Ako se prede na relativnu koordinatu
0), jednadba (3-45)
i uvedu sljedee oznake:
54
(3-46)
U tom sluaju jednadba (3 -43) poprima oblik:

(3-47)
a jednadba progiba:
(3-48)
gdje se mijenja u granicama od nule do jedan, a
pare koji djeluje u korijenom presjeku lopatice.
je u skladu s usvojenom oznakom moment sile
Ako za danu lopaticu postoji krivulja promjene momenata inercije po njenoj visini, mogu se nacrtati
krivulje
i
(sl.3.19 i 3.20).
Integrirajui jednadbu (3-48):
ili
(3-49)
gdje je:
Krivulje
mogu se dobiti numerikom integracijom krivulja
Ordinata krivulje
za toku apscise 0,1, (sl.3.19), odgovara povrini Oabc, koja je jednaka
umnoku srednjice trapeza de i visine Oc; u toki 1 - zbroju povrina svih trokuta i trapeza, na koje je
razbijena povrina ispod krivulje
. Krivulje
i
prikazane su na sl.3.19 i sl.3.20.
Konstanta integracije
i veliina
odreuje se iz rubnih uvjeta.
Zbog krutog uvrenja lopatice u disk:

kod
55
Istovremeno:
kod
Za ta dva sluaja jednadba (3-49) moe se napisati:
Poto je
0i
0, to se iz prve jednadbe dobiva:
a iz druge:
(3-50)
Po jednadbi (3-49) dobiva se:
(3-51)
Jednadba (3-49) poprima oblik:
(3-52)
Jednadba (3-51) moe se iskoristiti za proraun bandae (pogledati poglavlje 3.6), u ijem presjeku
uvrenja djeluje moment:
(3-53)
Za raunanje savojnih momenata
iz koje slijedi:
u bilo kojem presjeku lopatice treba koristiti jednadbu (3-45),
ili:
(3-54)
Uvrtavajui
0, dobiva se moment u korijenom presjeku lopatice:
56
(3-55)
Ako nema bandae, tada u tom presjeku djeluje moment:
dok prisutnost bandae izaziva relativno smanjenje savojnih naprezanja (u %):

(3-56)
Savojno naprezanje u lopatici na bilo kojem presjeku na udaljenosti
pomou jednadbe:
gdje
od korijena moe se odrediti
- minimalni moment otpora toga presjeka.
Ako su lopatice povezane osim s bandaom (ili spojnom icom po vanjskom promjeru ije djelovanje
je isto kao i bandae), jo i s jednim ili vie redova spojnih ica, tada shema optereenja lopatice
poprima oblik kako je prikazano na sl.3.21 (za dva reda spojnih ica). Za dio lopatice od korijena do
prvog reda spojne ice jednadba (3-45) poprima oblik:
(3-57)
gdje
- momenti koji se javljaju zbog djelovanja svake od spojnih ica.
Ta se jednadba prevodi u oblik kao i jednadba (3-45), integrira se uz koritenje rubnih uvjeta kod
prijelaza s jednog dijela lopatice na drugi (izmeu kojih se nalazi spojna ica); to omoguava
izraunavanje momenata
, ,
i, samim time, naprezanja u bilo kojem presjeku lopatice.
Iako se s ovim moe zavriti izlaganje prorauna lopatice na savijanje, isto tako je svrsishodno ovdje
pokazati jednadbu elastine linije lopatice, koja se lako dobiva iz jednadbe (3-53) i moe se koristiti
kod prorauna vibracija lopatica.
Integrirajui jednadbu (3-52), dobiva se traena jednadba elastine linije:
(3-58)
gdje su:
odreuje se iz uvjeta:
kod
57
Postoje
0, to je
0.
Uvrtavajui tu vrijednost u jednadbu (3-58), dobiva se krajnja jednadba elastine linije lopatice:
(3-59)
3.5. Odreivanje elemenata profila, mase i teita lopatice

Pod elementima profila lopatice podrazumijeva se njegova povrina, koordinate teita, momenti
inercije i momenti otpora profila. U principu za poznate profile koji se odabiru iz odreenih atlasa
profila to su poznate veliine, pa dalje opisane metode njihovog odreivanja mogu se primijeniti u
sluaju nepoznatog profila za koji te veliine nisu poznate.
Metode odreivanja spomenutih elemenata poznate su iz gradiva matematike i mehanike i ovdje e se
uputiti na samo neke najpogodnije metode za praktine primjene.
Za odreivanje tih elemenata profil se crta u uveanom mjerilu (10:1, 5:1).
3.5.1.
Povrina profila
Najjednostavnije se povrina profila moe odrediti trapeznom ili Simpsonovom jednadbom koje su
poznate iz nastave matematike i spominju se u veini prirunika.
Pomou ispravnog planimetra, ije mjerilo i tonost rada ipak treba provjeriti mjerenjem ranije
poznate povrine kruga ili kvadrata, povrina profila moe se odrediti planimetriranjem.
3.5.2.
Teite profila
Poloaj teita profila moe se odrediti analitikim metodama (npr. Simpsonovom jednadbom), no
najjednostavnije ga je odrediti pokusom. Profil se izree iz tankog kartona i ovjeava se redom u dvije
toke a i b (sl.3.22) na pribadau. Iz tih toki puta se visak u obliku tanke niti i na profilu se ucrtavaju
linije viska aa' i bb'. Presjek tih linija se nalazi u teitu profila O.
Za kontrolu treba objesiti profil jo u nekoj toki c, i linija cc' treba proi kroz toku O.
Kroz toku O prolaze glavne centralne osi inercije, za koje se esto uzimaju: os Z-Z, paralelno s
linijom koja tangira ulazni i izlazni brid, i os U-U koja je okomita na nju.
3.5.3.
Momenti inercije profila
Paralelno s poznatim analitikim i grafikim metodama odreivanja momenata inercije ravninskih

likova poznatih iz mehanike, moe se preporuiti sljedea jednostavna, mada i priblina metoda koja
se temelji na primjeni specijalnih nomograma.
Kako je poznato, moment inercije pravokutnika irine b i visine h s obzirom na svoju osnovicu je:
Ako se uzme da je irina pravokutnika jednaka jedinici (

koji ima moment inercije spram osi O-O, ima vrijednost:
Visina pravokutnika afge, iji je moment inercije jednak
1), to visina pravokutnika acde (sl.3.23),
je:
58
Visina pravokutnika s momentom inercije
:
, itd.
Oigledno je da spram osi O-O svi ti pravokutnici, acde, cfgd, fklg, itd., imaju jednaki moment inercije
.
Ako irina pravokutnika nije jednaka jedinici, ve b, tada je, jasno, moment inercije svakog od njih
jednak
.
Ako se postavi mrea paralelnih pravaca na obje strane osi O-O na udaljenostima ,
i , itd., od
nje (sl.3.24), moe se pomou tih nomograma odrediti priblini moment inercije svakog ravninskog
lika spram proizvoljne osi.
Tako npr., ako treba odrediti moment inercije lika ogranienog krivuljom na sl.3.24 spram
horizontalne osi koja prolazi kroz teite lika, tada treba staviti na lik nomogram nacrtan na paus
papiru tako da se vodoravna os inercije poklapa s osi O-O nomograma. Povrina lika se zamjenjuje
zbrojem povrina pravokutnika irine , , , itd., mjeri se zbroj odrezaka
itd., te ih se
mnoi s veliinom koja je mjerilo nomograma. Moment inercije razmatranog lika spram osi O-O je:
Metoda je priblina zbog toga to je teko pravilno izabrati za krivolinijske likove veliine odsjeaka b
tako da je moment inercije svakog elementarnog pravokutnika jednak momentu inercije dijela lika
kojeg zamjenjuje neki pravokutnik. Kod izbora duine odsjeka, npr. , treba uzeti u obzir da
povrina pravokutnika aecd treba biti jednaka krivolinijskoj povrini iznad linije ad, a momenti
inercije obaju likova, i krivolinijskog i pravokutnika aecd, trebaju biti jednaki.
Poto se razlika odsjeaka
,
, itd., udaljavanjem od osi O-O brzo smanjuje, treba spojiti
dva ili vie pravokutnika u jedan s proporcionalno veim momentom inercije. Tako npr., moment
inercije pravokutnika psut prikazanog na sl.3.23 jednak je
ili openito pisano
.
U svezi s tim nomogram dobiva oblik koji je prikazan na sl.3.25, gdje brojke 1,2,3, itd., oznaavaju
dijelove nomograma razliitih mjerila: na dijelu 1 moment inercije pravokutnika irine
1 jednak je
, a na dijelu 2,
, na dijelu 3,
, itd.
Ako se takav nomogram postavi na profil lopatice nacrtan u mjerilu m:l tada je minimalni moment
inercije profila spram osi koja prolazi kroz teite jednak:
(3-60)
gdje
je zbroj odsjeaka izmeu konturnih linija profila na prvom dijelu nomograma (u ovom
sluaju:
);
na drugom dijelu
nomograma, gdje je moment inercije elementarnog pravokutnika jednak
, itd.
Uz upotrebu nomograma danog u prilogu jednadbe (3-60) poprima sljedei oblik:
(3-61)
Ako je za podudaranje krajeva profila i linija nomograma potrebno smjestiti teite za veliinu od
osi apscise, to se po jednadbi (3-61) odreuje moment inercije
s obzirom na os O-O. Moment
inercije s obzirom na os koja prolazi kroz teite bit e:
59
(3-62)
gdje
3.5.4.
- povrina profila.
Masa profilnog dijela lopatice
Masa radnog dijela lopatice promjenjivog profila, kod koje se povrina poprenog presjeka mijenja po
jednadbi (3-5), odreuje se po jednadbi:
(3-63)
Ako se povrina profila mijenja po jednadbi (3-14), tada:
(3-64)
U openitom se sluaju masa profilnog dijela lopatice odreuje mnoenjem s
AB na sl.3.3.
3.5.5.
povrine ispod krivulje
Koordinate teita profilnog dijela lopatice
Koordinate a i b teita profilnog dijela lopatice promjenjivog profila, s obzirom na osi X-X i Y-Y,
prikazane na sl.3.26, odreuju se na sljedei nain:
(3-65)
ili kod promjene
po jednadbi (3-5):
(3-66)
Koordinatu b najlake je odrediti na sljedei nain. Prvo se pronalazi poloaj teita nekoliko presjeka
po visini lopatice te se provue krivulja mn na kojoj lee te toke, sl.3.26. Podijelivi lopaticu po visini
na nekoliko segmenata i odredivi poloaj teita svakog od njih (toke 1, 2, 3,itd.,), koordinata b se
odreuje po jednadbi:
(3-67)
gdje
-volumen pojedinog dijela;

- koordinata teita dijela spram osi X-X.
3.6. Proraun bandae i vrha lopatice

Spojna se ica nalazi u istini uvjetima rada kao i bandaa: centrifugalna sila vlastite mase optereuje
bandau izmeu lopatica na savijanje; dodatna savojna naprezanja nastaju zbog progiba lopatice kako
je bilo prikazano u poglavlju 3.4.
60
Pri proraunu se dio bandae izmeu lopatica promatra kao greda duine
(korak mjeren po
bandai), s kruto uvrenim krajevima i s ravnomjerno raspodijeljenim optereenjem intenziteta:
gdje
- povrina poprenog presjeka bandae;

- polumjer njenog teita, sl.3.27 ili sl.3.2.
Savojni moment zbog centrifugalne sile na mjestima ukljetenja, tj. za plosnatu bandau u presjeku
MN, sl.3.27:
(3-68)
U analognu se jednadbu za spojnu icu uvrtava korak
i polumjer .
Savojni moment od sile pare na lopatice odreuje se po jednadbi (3-53), tj. jednak je:
(3-69)
Savojno naprezanje u presjeku MN bandae ima vrijednost:
gdje
- moment otpora presjeka MN bandae. Za icu promjera :
Za bandau u obliku trake moment otpora treba izraunati prema crteu uz uzimanje u obzir
oslabljenja zbog vrha (zatika) lopatice. Slobodni kraj bandae (u presjeku M'N') treba proraunati kao
konzolnu gredu. Za slobodni kraj duine , savojni moment u presjeku M'N' je:
Ako
, to je:
tj. moment u presjeku M'N' je 1,5 puta vei od momenta u presjeku MN.
Naprezanje u presjeku M"N" za spojnu icu moe se sniziti smanjenjem duine , koja se esto izvodi
s vrijednosti
, a kod bandae u obliku trake skoavanjem konzolnog dijela na duini .
iroku bandau uvrenu samo s jednim redom vrhova, treba provjeriti na savijanje u presjeku AB,
analizirajui slobodni kraj bandae kao konzolu duine
. Naprezanje u presjeku AB moe se sniziti
skoenjem bandae na duini , kao to je prikazano na sl.3.27.
Vrhovi (zatici) lopatica proraunavaju se na savijanje momentom
, koji se javlja u bandai pri
savijanju lopatice, sl.3.18, te na vlak centrifugalnom silom mase bandae koja otpada na pojedini
vrak. Moment koji djeluje na pojedini vrh:
61
gdje
- oznaava broj vrhova na jednoj lopatici, a
se odreuje po jednadbi (3-51).
Savojno naprezanje u vrku lopatice ima vrijednost:

(3-70)
gdje
- moment otpora vrka.
Veliina tog naprezanja je uvjetna, poto dimenzije vrka ne doputaju da se ga promatra kao konzolu
optereenu savojnim momentom.
Centrifugalna sila bandae u obliku trake koja otpada na jednu lopaticu:
Vlano naprezanje u vrku je:

(3-71)
gdje
- povrina poprenog presjeka vrka.
Kod izbora doputenog naprezanja potrebno je uzeti u obzir pojavu raskivanja, kojem se podvrgavaju
vrci prilikom privrivanja bandae i koja prisiljava da se uzmu nie vrijednosti doputenog
naprezanja.
3.7. Proraun noge (korijena) lopatice i oboda diska

Noge lopatica obino se proraunavaju samo na centrifugalnu silu lopatice koja moe u korijenu
izazvati vlana, tlana, savojna i smina naprezanja. Savojno naprezanje koje uzrokuje sila pare esto
se ne uzima u obzir zato to su ta naprezanja uz prisno dosjedanje noga susjednih lopatica mala. Samo
kod nekih konstrukcija noga potreban je proraun tih naprezanja zbog malog momenta otpora
korijena.
Analizirat e se metode prorauna nekoliko najtipinijih konstrukcija noga, a takoer i dijelova oboda
diska koji su u kontaktu s nogom.
3.7.1.
T noga
Najvee vlano naprezanje u T-nozi, sl.3.28, javlja se u presjeku A-B.

Zbroj centrifugalnih sila profitnog dijela lopatice, vrha lopatice, bandae, tj. sila koje su posljedica
masa koje lee iznad presjeka M-N predstavlja oznaka
, a centrifugalnu silu dijela noge, koji je
ogranien crtama M-N i A-B predstavlja
.
Povrina poprenog presjeka noge A-B odreuje se povrinom lika befd (ili bef'd' ako su meukomadi
izvedeni odvojeno od lopatice). Ta je povrina oznaena sa .
U tom sluaju vlano naprezanje je:
(3-72)
62
Smino naprezanje u presjecima noge A-B i B-C ima vrijednost:

(3-73)
gdje
- centrifugalna sila dijela ABCD (u tlocrtu befd ili bef'd' za lopatice s odvojenim
meukomadima);
- povrina smika, koja je jednaka ADbd ili BCef'.
Po povrinama abdc i eghf (kod lopatice koja je izraena glodanjem zajedno s meukomadom) u
korijenu se javlja tlano naprezanje koje je jednako:
(3-74)
gdje
- centrifugalna sila cijelog korijena (izmeu presjeka M-N i X-X);

- povrina abdc ili eghf (kod prorauna treba uzeti stvarnu povrinu nalijeganja korijena).
U obodu diska se pojavljuju vlana i savojna naprezanja zbog centrifugalne sile lopatice i samog
oboda diska. Kod prorauna tih naprezanja moe se, kako su pokazala detaljna prouavanja,
zanemariti zakrivljenost oboda, te ga promatrati kao ravnu gredu.
Kruni presjek po X-X povrine
optereen je centrifugalnom silom svih lopatica s njihovim
nogama, tj.
i centrifugalnom silom
dijela oboda iznad presjeka X-X (bez noga
lopatica). Posljednju silu treba uvrstiti s koeficijentom 2/3, poto je obod u obliku prstena, i njegova
centrifugalna sila izaziva ne samo radijalno nego i tangencijalno naprezanje. Na taj nain:
(3-75)
Svaka od dvije sile
gdje
koje savijaju obod je zbroj (po jednoj lopatici):
- centrifugalna sila prstena BEFG, koja se, kao i prethodnom sluaju, uvrtava s
koeficijentom 2/3.
Savojni moment u presjeku X-X:
Moment otpora na duini jednog koraka (zakrivljenje oboda se zanemaruje) je:
Savojno naprezanje:
Ukupno naprezanje u presjeku X-X:
63
Na kraju, smino naprezanje u presjeku FG oboda:
(3-76)
3.7.2.
Jahaa noga
S gledita prorauna, bitna razlika spram prethodne konstrukcije je postojanje pojasa irine na obodu
diska koji sprjeava irenje (otvaranje) vilice koju oblikuje noga lopatice, sl.3.29. Sa
je oznaena
ukupna centrifugalna sila lopatice s nogom i bandaom (u skladu s prethodnim oznakama
). Za dvije reakcije (svaka Cl/2) uzima se da djeluju u sredini povrina DG. Savojni moment
na vilicu sa svake strane (
) stvara silu reakcije
na unutranjem dijelu ruba oboda. Za
odreivanje te reakcije primjenjuje se Castiglianov teorem prema kojem je pomak deformiranog tijela
pod djelovanjem sile jednak parcijalnoj derivaciji potencijalne energije po sili .
U analiziranom se sluaju deformacija pojasa irine
gdje
moe zanemariti i smatrati:
- potencijalna energija savijanja noge.
Dio noge podvrgnut savijanju dijeli se na dijelove visine

duini prvog dijela ima vrijednost:
gdje
. Savojni moment koji djeluje po
- ordinata proizvoljnog presjeka prvog dijela, mjerena od uvjetnog hvatita sile .
Potencijalna energija savijanja dijela noge visine
gdje
- moment inercije toga dijela noge.
Analogno je za dio duine
savojni moment:
a potencijalna energija savijanja:
gdje je
moment inercije presjeka noge na dijelu
, koji je zbog pojednostavnjenja uzet
konstantnim. Promjenjivost momenta inercije moe se uzeti u obzir ako ga se u prethodnoj jednadbi
64
izrazi kao funkciju od , no to nije potrebno zbog ionako priblinog prorauna noge. Iz istih razloga
mogu se zanemariti sile trenja koje nastaju na povrinama djelovanja sila i
.
Ukupna veliina potencijalne energije je:
a njena derivacija:
otkuda:
(3-77)
gdje
Sada nije teko izraunati savojni moment koji djeluje u bilo kojem presjeku noge. Tako u
najoptereenijem presjeku X-X:
(3-78)
Savojno naprezanje u tom presjeku noge:
gdje je:
U tom je presjeku vlano naprezanje:

(3-79)
gdje
- centrifugalna sila dijela noge izmeu
. Ukupno naprezanje je:
Smik u nozi moe se javiti na crti G-K i odgovarajue naprezanje je:

(3-80)
gdje se za silu uzima neto poveana veliina
dovoljnom tonou .
, a za visinu djelovanja sminog naprezanja s
U presjeku oboda diska BC djeluje vlano naprezanje:
65
(3-81)
gdje
- centrifugalna sila oboda koja je ograniena polumjerima
Smino naprezanje u presjeku oboda D-E ima vrijednost:
(3-82)
gdje
- centrifugalna sila dva prstena presjeka DEFG, te u presjeku C-H:

(3-83)
Na kraju, tlano naprezanje na povrinama DG:

(3-84)
3.7.3.
Viliasta noga
Razliiti oblici te noge prikazani su u poglavlju o rotorskim lopaticama. Ovdje e biti izloena metoda
prorauna noge s trostrukom vilicom, koja je prikazana na sl.3.30. U presjeku I-I vlano naprezanje
zbog centrifugalne sile lopatice s bandaom
i dijela noge koji lei iznad presjeka I-I ( ) ima
vrijednost:
(3-85)
gdje
- promjer zakovice, a korak:
Presjek I-I optereen je takoer i na savijanje, poto se polumjer, koji prolazi kroz teite lopatice ne
poklapa s teitem presjeka noge oslabljenog zakovicom.
Savojni moment:
Moment otpora presjeka:
Na kraju, naprezanje na savijanje:
66
(3-86)
Poto noge susjednih lopatica vrsto nalijeu jedna uz drugu i odupiru se savijanju, stvarno naprezanje
je manje od onog koje daje jednadba (3-86). Zbog toga se u presjeku I-I moe dopustiti poveano
proraunsko naprezanje
. Zakovice se moraju proraunati na smino i tlano naprezanje.
Smino naprezanje u zakovici ima vrijednost:
(3-87)
gdje
- centrifugalna sila lopatice s nogom;

6 - broj mjesta smika dvije poluzakovice (pretpostavlja se da su gornji i donji redovi zakovica
jednako optereeni, to ne odgovara uvijek stvarnom stanju).
Tlano naprezanje izmeu zakovice i lopatice:

(3-88)
i izmeu zakovice i diska:
(3-89)
Na kraju, vlano naprezanje u presjeku x-y oboda diska:
(3-90)
gdje
- centrifugalna sila dijela oboda iznad presjeka x-y;

- broj zakovica u jednom redu po obodu kola.
Veliina
3.7.4.
je kao i prije, uvrtena s koeficijentom 2/3.

Jela noga
Kod prorauna tog tipa noge potrebno je poznavati nain raspodjele centrifugalne sile po zubima
"jele". Na sl.3.31 prikazana je fotografija fotoelasticimetrijskog modela noge pod optereenjem.
Jednaka raspodjela linija oko svakog zuba svjedoi o identinosti napregnutog stanja. Priblino
ravnomjernu raspodjelu optereenja po zubima uz relativno malu krutost svakog od zuba potvruju i
odreeni prorauni. Postoje takoer i odreene matematike analize mogue raspodjele optereenja po
zubima za razliite gustoe reetke lopatica s uzimanjem u obzir poviene temperature rotora i
razliitih koeficijenata linearnog rastezanja materijala lopatice i diska. Openito govorei, na temelju
njih moglo se doi do zakljuka da su prvi zubi, gledano od profilnog dijela lopatice, najoptereeniji,
pri emu je odluujui faktor za to prisutnost razliitih temperaturnih deformacija noge i oboda diska.
Ako se i tu zanemari razlika tih deformacija, tada i te analize daju prilino ravnomjernu raspodjelu
naprezanja po zubima (posebno pri veoj gustoi reetke). U skladu s tim, kod prorauna jela noge
lopatica parnih turbina, koje se kao uvrenje koriste samo u niskom tlaku, tj. kod niih temperatura,
moe se smatrati da postoji ravnomjerna raspodjela optereenja po zubima.
Kod plinskih turbina, gdje se lopatice izrauju od elika austenitne strukture s koeficijentom linearnog
rastezanja znaajno viim nego to je za elik za diskove, gdje je temperatura noge bitno via nego
67
temperatura oboda diska, optereenje na prve zube noge je uvijek znaajno vee, nego na one koji
slijede iza (u smjeru prema centru diska).
Prorauni jela noge dosta su sloeni i osim toga pretpostavljaju, u pravilu, prisutnost samo elastinih
deformacija zubi. No zbog visokih naprezanja (posebno kod lopatica visokotemperaturnih plinskih
turbina), koja se javljaju u prvim zubima, dolazi do plastinih deformacija, koje uzrokuju
preraspodjelu naprezanja i pojavu neravnomjernosti.
Neki autori, da bi se postigla ravnomjerna raspodjela naprezanja izmeu zubi uz uzimanje u obzir
temperaturnih deformacija i puzanja materijala, predlau da se zazori izmeu nosivih povrina izvedu
razliitima, i to tako da se poveavaju od centra diska prema periferiji. Ovdje je analiziran priblini
proraun jela noge gdje se pretpostavlja ravnomjerna raspodjela optereenja po zubima.
Oznaavajui s
pojedini zub:
centrifugalnu silu lopatice s korijenom, moe se odrediti sila koja djeluje na
gdje
- broj zubi (s obje strane).
gdje
- centrifugalna sila profilnog dijela lopatice i njene osnovice do presjeka I-I, (pogledati
sl.3.32);
- centrifugalna sila noge (ispod presjeka I-I).
Vlano naprezanje u presjeku I-I:
Vlano naprezanje u presjeku II-II:
gdje
- centrifugalna sila dijela noge izmeu presjeka I-I i II-II. U i-tom presjeku noge:
(3-91)
gdje je
centrifugalna sila dijela noge, koji se nalazi izmeu presjeka po dva susjedna zuba (npr.,
izmeu presjeka I-I i II-II). Najee je
.
U obodu diska vlano naprezanje u i-tom presjeku debljine
je :
(3-92)
gdje
- centrifugalna sila dijela oboda diska izmeu presjeka po dva susjedna zuba, npr., izmeu
presjeka I-I i II-II;
;
- broj lopatica.
68
esto se moe uvrstiti,
1.
Tlano naprezanje na radnoj povrini zuba je, sl.3.33:

(3-93)
Ako se zanemare sile trenja na dodirnim povrinama noge pronalazi se savojno naprezanje u osnovici
zuba:
(3-94)
Smino naprezanje u osnovici zuba:
(3-95)
3.8. Specifinosti konstrukcije i proraun lopatica radijalnih turbina

U radijalnim se turbinama rotorske lopatice nalaze u posebno nepovoljnim uvjetima s gledita
optereenja. Podvrgnute su ne samo sili pare ve i centrifugalnoj sili vlastite mase koja znaajno
nadilazi veliinu prve sile. Zato se lopatice obino na krajevima uvruju u dva masivna prstena
zavarivanjem ili zakivanjem tako da se pri proraunu na savijanje lopaticu moe analizirati kao gredu
na dva oslonca. Primjer konstrukcije uvrenja lopatica radijalne turbine prikazan je na sl.3.34.
Lopatica ima s obje strane noge polucilindrinog oblika koje se uvlae u prstenasti utor na turbinskom
disku s jedne strane, i u prsten (3) koji zamjenjuje bandau s druge strane. Do raskivanja izdanak ispod
noge lopatice u disku i prstenu ima profil koji je na sl.3.34 prikazan crtkano. Raskivanje se izvodi
valjiem (10). Pri tome se rubovi (4) i (5) lopatice vrsto pritisnu uz disk i prsten (3); s druge strane
se ostavljaju zazori koji doputaju odreeno okretanje lopatice spram nogu i kompenzaciju
nejednolikih deformacija diska i prstena (3).
Krui nain uvrivanja lopatica primjenjuje se u radijalnim Ljungstromovim turbinama s
kontrarotirajuim rotorima. Ovdje se lopatice izrezane iz profitiranih traka prethodno umeu s oba
kraja u provrte (2), koji su protancani u oba diska (1), sl.3.35, i zavaruju se za diskove autogenim
zavarivanjem, kod ega metal popunjava kanale (3). Poslije zavarivanja diskovi s lopaticama dobivaju
oblik prikazan na sl.3.36 tankim crtama. Dalje se provodi obrada diskova tokarenjem, pri emu se od
njih istokari lopatini vijenac s dva prstena (4) od kojih je jedan prikazan na sl.3.36. Ti se prsteni
uvaljcavaju u prstene lopatica (5), koji su do razvaljcavanja prikazani na sl.3.37, a poslije na sl.3.38.
Vijenac lopatica je s turbinskim diskom povezan tzv. dilatacijskim prstenom (7), koji je takoer s
jedne strane uvaljcan u prsten (5) a s druge strane u prsten (8). Prsten (8) je pomou ice (9) uvren
u turbinski disk. Vijenac lopatica predstavlja krutu konstrukciju, koja se isto tako moe malo pomicati
spram diska zahvaljujui dilatacijskom prstenu. iljci (10) izraeni od niklove trake, koji su uvreni
pomou utisnute ice (11), ograniavaju radijalne zazore izmeu susjednih vijenca lopatica, kako se to
vidi na sl.3.39, gdje su prikazana dva stupnja turbine. Veliina sile pare na lopatice odreuje se prema
jednadbama danima u poglavlju 3.3. Centrifugalna sila
mase lopatice odreuje se prema jednadbi
(3-1).
Na taj nain, u teitu lopatice djeluju tri sile, , , i , sl.3.40, koje daju rezultantu . Njena
projekcija na glavnu centralnu os U-U maksimalnog momenta inercije oznaena je s
(kao i sila
najlake se odreuje grafiki).
Lopaticu uvrenu kao na sl.3.38 moe se analizirati kao gredu na dva oslonca s jednoliko
raspodijeljenim optereenjem intenziteta
. U ovisnosti o nainu uvrenja noga lopatice,
69
njeni krajevi se mogu smatrati kao slobodni ili uklijeteni (npr. kao na sl.3.38). U prvom je sluaju
maksimalni savojni moment:
a u drugom sluaju:
Savojna naprezanja:
Treba zapaziti da se doputena brzina vrtnje lopatica ograniava, ne samo naprezanjem u lopaticama
nego i tangencijalnim naprezanjem u prstenima u koje su uvrene lopatice. Ta se naprezanja
odreuju na nain kao i naprezanja kod turbinskih bubnjeva. O tome vie kod prorauna vrstoe
turbinskih diskova i bubnjeva.
Prethodno dana metoda prorauna ne moe se primijeniti na lopatice kod kojih je uvrenje izvedeno
kao to je prikazano na sl.3.39. Osim centrifugalne sile i sile pare, stanje naprezanja lopatice kod te
konstrukcije je uvjetovano razlikom radijalnih pomaka bandanog prstena (3) i nosivog prstena (2)
koji ine jednu cjelinu s diskom. Na lopaticu se, osim toga prenose sa strane prstena savojni momenti i
smina naprezanja to znaajno mijenja veliinu i raspored savojnih momenata po visini lopatice.
3.9. Temperatura hlaenih turbinskih lopatica i temperaturna naprezanja

Kao to e biti pokazano u poglavlju 4., lopatice visokotemperaturnih parnih turbina (kod
600C)
hlade se s parom nie temperature, i to u prvom redu noge lopatica. Lopatice plinskih turbina se hlade
odvoenjem topline na disk, na koji se nastrujava zrak, ili se direktno hlade noge, npr., kroz zazore
jela noge.
U svim tim sluajevima je srednja temperatura profila lopatice na najveem dijelu njene visine jednaka
zaustavnoj temperaturi relativnog strujanja radnog fluida ispred rotorskih lopatica:
(3-96)
gdje
- zaustavna temperatura radnog fluida ispred stupnja;

, ,
- relativna brzina na ulazu u rotor, obodna brzina na srednjem promjeru stupnja, te kut
toka na izlazu iz statorskih lopatica;
- specifina toplina radnog fluida.
Iz jednadbe (3-96) slijedi, da se temperatura lopatice smanjuje s poveanjem obodne brzine u te

smanjenjem
i
.
Po visini lopatice konstantnog profila njena se srednja temperatura mijenja po zakonu:
(3-97)
gdje
- temperatura u korijenom presjeku lopatice;
70
gdje
- ordinata po visini lopatice;

- koeficijent prijelaza topline s radnog fluida na lopaticu;
- opseg poprenog presjeka lopatice;
- koeficijent toplinskog provoenja radnog fluida;
- povrina poprenog presjeka lopatice.
Temperatura moe se odrediti iz uvjeta prijelaza topline izmeu oboda i tijela diska. U literaturi se
moe pronai i proraun temperature lopatice promjenjivog profila po visini. Koeficijent prijelaza
topline
moe se uzeti prema eksperimentalnim podacima, dobivenima na temelju ispitivanja
mirujuih reetki profila. Tu veliinu treba uveati za 20 do 30% kod prorauna rotirajuih rotorskih
lopatica.
Karakter promjene temperature po visini lopatice prikazan je na sl.3.41. Moe se zakljuiti, da samo
kod jako visoke toplinske vodljivosti materijala (
), kada
, lopatica ima po cijeloj svojoj
visini temperaturu, koja je jednaka temperaturi u korijenu. Ve kod
5 do 10 hladi se tek mali dio
visine lopatice uz korijen. to su vii
i to se lopatica loije hladi; to su vii i , to je hlaenje
efikasnije. Povoljno je ako je
4 do 6; u nepovoljnim sluajevima moe poprimiti vrijednost 25
pa i vie.
Temperatura radnog fluida kod opstrujavanja lopatice (kod reakcijskog tipa), opada. Neovisno od toga
po profilu se mijenja vrijednost koeficijenta prijelaza topline , postiui maksimalne vrijednosti na
ulaznom i izlaznom bridu. Zbog toga se temperatura lopatice po profilu mijenja: najviu vrijednost
postie na bridovima. Ta promjenjivost temperature dovodi do pojave temperaturnih naprezanja u
lopatici, koja su proporcionalna s veliinom
, gdje je
modul elastinosti,
koeficijent
linearnog toplinskog rastezanja, a
razlika temperatura izmeu pojedinih dijelova poprenog
presjeka, npr. izmeu brida i dijela profila male debljine. Ta naprezanja kod visokotemperaturnih
plinskih turbina esto izazivaju pojavu pukotina na bridovima, osobito kod nestacionarnih reima.
Promjenjivost temperature po visini lopatice takoer dovodi do pojave temperaturnih naprezanja.
Najvea se naprezanja javljaju na mjestu prijelaza s noge na profilni dio lopatice, upravo tamo gdje su
ve najvea vlana i savojna naprezanja. Efikasnije je, kao to e kasnije biti pokazano, unutarnje
hlaenje lopatica plinskih turbina pomou zraka ili kapljevine.
3.10. Odreivanje plastine deformacije lopatice zbog puzanja materijala

Kao to je poznato, u metalu, koji se nalazi due vrijeme pod optereenjem u zagrijanom stanju
nastaju plastine deformacije, iji se proces rasta tokom vremena naziva puzanje.
Puzanje se ne opaa samo kod viih naprezanja nego i pri naprezanjima manjima od granice teenja
materijala; povienjem naprezanja veliina plastine deformacije raste, kao i poveanjem temperature i
vremena eksploatacije.
Lopatice parnih i plinskih turbina, kao i ostali drugi elementi turbine podvrgnuti su znatnom puzanju,
poto trpe znaajna naprezanja u uvjetima rada uz visoke temperature. Plastina deformacija lopatice
(njeno produenje) moe biti tolika koliki je odabrani radijalni zazor izmeu vrha lopatice i kuita
turbine. Inae dolazi do zapinjanja lopatica o kuite, to ima za posljedicu veliku havariju turbine.
Zato je potrebno odrediti veliinu radijalnog zazora s uraunavanjem u obzir puzanja materijala
lopatice; znai potrebno je takoer razraditi metodu prorauna plastine deformacije lopatice kao
rezultat puzanja. Prorauni toga tipa zasnivaju se na rezultatima eksperimentalnih istraivanja uzoraka
materijala koji se nalaze u uvjetima puzanja, tj. koji su podvrgnuti djelovanju optereenja i
temperature tokom dueg vremena.
71
Rezultati eksperimenata unose se u dijagrame poput ovoga koji je prikazan na sl.3.42. Na njemu je
prikazan karakter promjene relativne deformacije u ovisnosti o vremenu uz trajno naprezanje i
temperaturu t. 0 oznaava poetnu elastinu deformaciju, koju uzorak dobiva prilikom optereenja;
oznaava plastinu deformaciju zbog puzanja.
Oito je:
(3-98)
Kako se vidi iz dijagrama, proces puzanja se sastoji iz tri stadija. U prvom (AB) deformacija brzo
raste. Brzina puzanja
smanjuje se zbog ovrivanja metala izazvanog deformacijom. Due
djelovanje visoke temperature uravnoteuje efekt ovrivanja izazvanog deformacijom i od nekog
trenutka (toka B) smanjenje brzine deformacije se prekida. Drugi stadij puzanja (BC) je karakteriziran
priblino konstantnom brzinom puzanja koja se zadrava do trenutka dok se na uzorku ne pojavi
pukotina. U treem stadiju (CD) brzina deformacije neprekidno raste do trenutka kada nastupa kidanje
uzorka (toka D). U tom stadiju procesa naprezanje vie nije konstantno zbog promjene povrine
poprenog presjeka. Trei stadij puzanja moe izostati kad kidanje nastupa u toki C, tj. kad dolazi do
krtog loma umjesto plastinog sa stvaranjem inicijalne pukotine.
S poveanjem naprezanja ili temperature deformacija se poveava. Na sl.3.43 prikazane su krivulje
puzanja za razliita naprezanja elika, iji je sastav dan na slici. Temperatura ispitivanja je bila 450C.
U danom sluaju elastina deformacija nije od interesa, pa krivulje prolaze kroz ishodite
koordinatnog sustava. Brzina puzanja izraava se ili u mm/mm na sat ili u postotku izduenja na sat.
Ako je npr.
10 mm/mm na sat to znai da se 1 mm uzorka za sat produi 10-8 mm. Ako je brzina
-6
10 % na sat, to znai da se uzorak produio 10-6% svoje poetne duine za sat vremena.
Tipini karakter promjene brzine puzanja za vrijeme ispitivanja prikazan je na sl.3.44. Za vrijeme
drugog stadija puzanja brzina puzanja je minimalna (
). Veliina deformacije u drugom stadiju
puzanja moe se odrediti po jednadbi, (sl.3.42):
pri emu se veliina
ponekad moe zanemariti.
Definirajui graninu doputenu veliinu plastine deformacije, tada je pripadajue naprezanje koje se
naziva granicom puzanja naprezanje koje kod dane temperature za odreeni vremenski interval
izazove deformaciju odreene veliine. Tako, npr., za zadane uvjete (
600C, vrijeme 100.000 sati,
deformacija 1% od poetne duine) granica puzanja moe se odrediti kao naprezanje, koje kod stalne
temperature 600C za 100.000 sati izazove deformaciju 1%.
Inae se granicom puzanja naziva naprezanje, koje kod dane temperature izaziva odreenu brzinu
puzanja na utvrenom dijelu BC krivulje puzanja, sl.3.42. Ako je zadana brzina puzanja
10-6
-6
mm/mm ili 10 % na sat primjenjiva za dani element i danu temperaturu (npr., 600C), to se granicom
puzanja naziva naprezanje, koje kod stalne temperature 600C izaziva utvrenu stalnu brzinu puzanja
10-6 mm/mm na sat ili 10-6% na sat.
Granica puzanja je oznaena s oznakom
s dva indeksa koji oznaavaju deformaciju i vrijeme za
koje se ta deformacija postie. Tako
oznaava granicu puzanja kao naprezanje koje
izaziva pri danoj temperaturi relativnu deformaciju 1% za 10.000 sati. Treba napomenuti da se u
veini prirunika za materijale granica puzanja odreuje prema ukupnoj deformaciji, elastinoj i
plastinoj. Nadalje e se i u ovom tekstu podrazumijevati takva veliina deformacije.
Za povezivanje brzine deformacije s naprezanjem postoji itav niz empirijskih jednadbi od kojih se
najvie primjenjuje sljedea:
72
(3-99)
gdje
- brzina relativne deformacije,

- neka funkcija vremena ija se vrijednost, kako prikazuje sl.3.44, smanjuje od trenutka
poetka puzanja; ona se asimptotski pribliava graninoj vrijednosti
i ovisi kako o
svojstvima materijala tako i njegovoj temperaturi;
- konstanta ija vrijednost ovisi o temperaturi i svojstvima danog materijala.
Za elik 30 (C = 0,3%), npr. kod 400C,

legiran s kromom (Cr= 12%) kod 454C ,
6,9,
4,4,
1,8410-29 (m2/MPa) m/satu. Za elik

5,110-22 (m2/MPa) m/satu.
Jednadbu (3-99) pogodno je izraziti grafiki u logaritamskom koordinatnom sustavu gdje je ovisnost
predstavljena pravcem za danu temperaturu. Na sl.3.45 prikazane su krivulje puzanja
elika 2H13 (2), (oznake prema GOST-u), za razliite temperature.
Toka D na sl.3.41, u kojoj deformacija poinje rasti takvim intenzitetom da dolazi do loma elementa,
odgovara tzv. granici trajne vrstoe
, tj. naprezanju, koje kod dane temperature dovodi do loma
kroz odreeno vrijeme (npr. naprezanje koje pri temperaturi 600C izazove lom elementa za 100.000
sati bit e oznaeno sa
.
Veza izmeu granice trajne vrstoe i vremena do loma prema rezultatima eksperimenata dana je
jednadbom:
(3-100)
gdje
,
- vrijeme do loma u satima;

- konstantni koeficijenti za dani materijal i temperaturu.
Ovisnost danu jednadbom (3-100) takoer je pogodno prikazati u logaritamskim koordinatama

. Eksperiment pokazuje, da i u polulogaritamskom sustavu koordinata
jednadba (3-100) je predstavljena pravcem. Kao primjer je na sl.3.46 prikazana ta ovisnost za elik
EI123 (oznaka prema GOST-u). Pune crte su rezultati dobiveni eksperimentom, a crtkane
ekstrapolacijom.
Na osnovu jednadbe (3 -99):
Pri konstantnoj veliini naprezanja :

(3-101)
gdje:
(3-102)
je pozitivno monotono rastua funkcija vremena, sl.3.47.
Iz jednadbe (3-101) slijedi da
predstavlja krivulju puzanja kakova je prikazana na sl.3.43, ako
se ordinate te krivulje pomnoe sa
, gdje
predstavlja naprezanje koje odgovara odabranoj
krivulji. Na taj se nain, veliina
moe lako odrediti prema eksperimentalnim podacima.
Poto je apsolutno produenje:
73
to je:
(3-103)
za sluaj kada se koordinata
mijenja u granicama od 0 do .
Prema jednadbi (3-103) moe se izraunati veliina plastine deformacije turbinske lopatice s
promjenjivim naprezanjem po visini lopatice.
U skladu s jednadbom (3-4) i sl.3.2 naprezanje u bilo kojem presjeku lopatice na udaljenosti
korijena je:
gdje
- povrina poprenog presjeka lopatice na udaljenosti
od
od korijena.
Uvrtavajui prethodnu jednadbu u jednadbu (3-103) dobiva se:
(3-104)
U opem se obliku ta jednadba za lopatice promjenjivog profila moe rijeiti numerikom
integracijom.
Poto su u visokotlanom dijelu turbine lopatice male visine i izvode se s konstantnim profilom po
visini, dat e se rjeenje jednadbe (3-104) za sluaj
.
Poto je,
tada je :
Ako se uvede relativna koordinata:
tada:
74
ili:
(3-105)
gdje je:
(3-106)
Za olakavanje prorauna postoji dijagram funkcije
vrijednosti
, tj. za kratke lopatice, veliina
, koji je dan na sl.3.48. Kod veih

0,5 i gotovo ne ovisi ni o ni o
.
75
4. LOMOVI I HAVARIJE TE EROZIJA I KOROZIJA LOPATICA.

HLAENJE LOPATICA I OSTALIH ELEMENATA TURBINA.
MATERIJALI ZA ROTORSKE LOPATICE PARNIH I PLINSKIH
TURBINA
4.1. Lomovi i havarije rotorskih lopatica
Rotorske lopatice parnih i plinskih turbina rade u tekim radnim uvjetima: podvrgnute su visokim
vlanim naprezanjima, a mogu se veoma lako javiti i rezonantne vibracije prilikom kojih se javljaju
visoka savojna naprezanja. U podruju visokog tlaka lopatice parnih turbina, kao i lopatice plinskih
turbina, podvrgnute su djelovanju visokih temperatura pare odnosno plinova izgaranja. U niskom su
tlaku lopatice parnih turbina podvrgnute djelovanju vlane pare koja izaziva eroziju lopatica. Lopatice
mogu korodirati zbog djelovanja soli i kiselina ako su otopljene u radnoj tvari, a takoer i zbog
djelovanja kisika koji ulazi s parom kod parnih turbina kad ona ne radi ili sumpora koji moe postojati
u gorivu kod plinskih turbina. Lopatice se mogu oneistiti solima i drugim tvrdim esticama koje se
mogu nai u pari. Na kraju lopatice parnih turbina mogu pretrpjeti i hidrauliki udar (upad vode u
protoni dio) ili pak zapeti tokom vrtnje o statorske dijelove. Ovdje e se podrobnije analizirati pojave
koje se javljaju kao rezultat takvih uvjeta rada.
Lopatice se mogu slomiti ili zbog jednokratnog djelovanja naprezanja koje prelazi doputeno ili zbog
zamora materijala. Izgled presjeka loma obino govori o uzroku loma. U prvom sluaju povrina loma
je manje ili vie jednolika dok se kod drugog sluaja mogu zamijetiti dva podruja: jedno fino zrnato
koje izgleda kao da je izbrueno i drugo s normalnom kristalnom strukturom. Prvo je podruje i
podruje loma zbog zamora materijala: u njemu se pojavila i razvijala inicijalna pukotina zamora.
Povrine te pukotine meusobno su se tirale i kao rezultat toga je svijetli, izbruen izgled. Kada se
pukotina zamora proiri u dubinu tako daleko, da naprezanja u sada smanjenom poprenom presjeku
lopatice prelaze granicu vrstoe materijala, dolazi do loma s normalnom povrinom loma u drugom
podruju, podruju statikog loma. to vie naprezanje u lopatici prelazi granicu zamora, to je manje
vidljiva razlika izmeu ta dva podruja, poto se u tom sluaju proces nastajanja pukotine zamora
odvija brzo, i u kratkom vremenu dolazi do loma. Na sl.4.1 prikazana je fotografija loma lopatice u
blizini korijena zbog rezonantnih vibracija. Strelicama a i b prikazan je smjer vibriranja koje je dovelo
do zamora, a slovima
i
je oznaeno podruje loma zbog zamora, a slovom podruje statikog
loma. Pukotine zamora u poetku su se pojavile na oba ruba lopatice i rasprostirale u dubinu. poto
povrina podruja nije velika, statiko naprezanje u lopatici nije bilo visoko.
Lomovi lopatica zbog djelovanja statikih naprezanja javljaju se relativno rijetko: gotovo uvijek oni se
objanjavaju koncentracijom naprezanja koje se javlja zbog netonosti prilikom izrade lopatica,
nedovoljnog zaobljenja rubova, riseva kod pregrubog bruenja, itd. Mogui su uzroci i greke kod
materijala. Znatno ee se javlja lom zbog djelovanja dinamikih naprezanja, koja se javljaju
prilikom vibracija lopatica, a koja ponekad prelaze i granicu zamora materijala. Takvi lomovi su
mogui poto ak i kod rotora koji su u poetku rada vibracijski sasvim sigurni tokom vremena dolazi
do promjene vlastite frekvencije, a isto tako teko je pravilno ocijeniti veliinu dinamikih naprezanja.
Koncentracija naprezanja, zbog prethodno navedenih uzroka, znaajno sniava granicu zamora i
nastajanje pukotina u lopatici esto se javlja na otrim bridovima ili kutovima koji nisu zaobljeni na
potrebni polumjer.
U poetku razvoja turbogradnje esto je dolazilo do lomova lopatica zbog vibracija. Primjenom tonih
metoda prorauna i eksperimentalnim ispitivanjima lopatica i realizacijom niskih naprezanja zbog
statikog savijanja u dananje su vrijeme takve havarije u potpunosti prevladane. Visoka temperatura
radnog medija, s jedne strane sniava mehanika svojstva metala, a s druge prouzrokuje brzi proces
puzanja, pa se metal polako i neprekidno plastino deformira pod djelovanjem optereenja i visoke
temperature. Kod elika koji se danas primjenjuju za lopatice turbina sniavanje mehanikih svojstava
poinje kod temperature 300C. Kod vatrootpornih materijala mehanika svojstva se znaajno poinju
sniavati kod temperature 500C. Za temperature pare koje se primjenjuju u dananje vrijeme nije
problem odabrati materijal koji zadovoljava istovremeno zahtjevima vrstoe i puzanja, dok se kod
76
plinskih turbina kako e biti pokazano, primjenjuju i razliite metode hlaenja lopatica uz upotrebu
materijala otpornih visokim temperaturama.
4.2. Erozija i korozija lopatica

U turbinskim stupnjevima koji rade s vlanom parom esto se opaa erozija povrine rotorskih
lopatica. Kao rezultat erozije javlja se odnoenje metala, te povrina lopatica postaje neravna i gruba s
odreenim kavernama. Erozija moe zahvatiti znaajni dio profila, ponekad 20% do 30% duine tetive
i dovesti do odvajanja dijela lopatice. ak i neznatna erozija mijenja vibracijske karakteristike i
vrstou lopatice, to moe biti uzrok njenog loma, a takoer se smanjuje i iskoristivost stupnja.
Proces erozijskog razaranja lopatice tokom vremena prikazan je na sl.4.2. Vidi se da postoje tri stadija
procesa erozije: prvi poetni s visokim intenzitetom, drugi s bitno sporijim intenzitetom razaranja i
trei kada daljnje troenje gotovo izostaje. Vremensko trajanje tih stadija ovisi o uvjetima rada lopatica
i materijala od kojeg su izraene. Uzrok smanjenja erozije u drugom, a posebice treem stadiju, jedan
dio istraivaa objanjava s hrapavosti povrine u ijim se rupicama i kraterima zadrava voda koja
ublaava udarce vodenih kapljica. Drugi pak to objanjavaju s igliastim oblikom erodirane povrine
na kojoj se kapljice razbijaju i s ijih bokova skliznu, pa im se umanjuje udarna energija. Takav
karakter promjene intenziteta erozije s vremenom vidljiv je na sl.4.3. Ve kroz 3.728 sati rada lopatica
je bila djelomino oteena erozijom. Tokom vremena materijal se i dalje troio, ali ne tako brzo kao u
poetku rada. Nakon 10.496 sati rada erozijsko djelovanje se proirilo ispod gornje spojne ice na
gotovo polovini irine lopatice. Navedena je lopatica izraena od 5% Ni-elika i radila je s parom u
kojoj je bilo 10% vlage.
Uzrok erozije je sloeno, istovremeno udarno i kavitacijsko djelovanje kapljica vlage. Kod lopatica se
erozijsko djelovanje ne zamjeuje odmah i oteenja poinju s mikroskopski vidljivim pukotinama i
rupicama, koje postupno zahvaaju sve veu povrinu. Erozija lopatica se odvija pod djelovanjem
udaraca kapljica vlage koje se nalaze u vlanoj pari, o ulazni brid lopatice. Eroziji su podvrgnute,
shodno tome, samo rotorske lopatice stupnjeva niskog tlaka, koje rade u vlanoj pari. estice vode,
koje nastaju u procesu ekspanzije zasiene pare, nosi tok pare, no one ne dostiu brzinu toka pare
(zbog vee mase). Zbog toga, ulazni kut estica vode je kod njihovog relativnog strujanja vei nego
estica pare, kako je prikazano na sl.4.4, na kojoj s indeksom b je oznaena brzina i ulazni kut estica
vode.
Intenzitet erozije raste:
a) poveanjem relativne ulazne brzine estica vode na lopatice;
b) poveanjem napadnog kuta tih estica s obzirom na ulazni brid lopatice;
c) poveanjem dimenzija kapljica vode.
Ispitivanja pokazuju, da reakcijske lopatice vie stradavaju od erozije nego akcijske. To se objanjava
manjim brzinama pare u reakcijskim stupnjevima, to pogoduje nastajanju krupnijih kapljica vlage, a
takoer i znaajnim otklanjanjem estica vode od toka pare, to ima za posljedicu veliki napadni kut.
Veliki aksijalni zazor u protonom dijelu smanjuje intenzitet erozije jer se produava vrijeme gibanja
izmeu reetki i estice vode se uspijevaju ubrzati na veu brzinu. Eroziji su podvrgnuti samo dijelovi
lopatice pri njenom vrhu poto centrifugalna sila kapljice vode odbacuje prema periferiji. Razaranje
materijala lopatice u tom dijelu moe poprimiti znaajni obujam. Na sl.4.5 prikazana je povrina
lopatice unitena erozijom, a na sl.4.6 lopatice u potpunosti unitene erozijom.
Spreavanje erozije je bezuvjetni zahtjev normalnog rada turbine. Metode sprjeavanja mogu se
provoditi na dva principijelno razliita naina: aktivnim i pasivnim.
77
Aktivni naini su:

a) smanjenje vlanosti pare
ispred stupnja, to se postie povienjem poetne temperature
pare i snienjem poetnog tlaka, primjenom meupregrijanja pare, primjenom efikasne
vanjske separacije, poveanjem toplinskog pada u posljednjem stupnju gdje se oigledno
moe oekivati najvea erozija;
b) stvarno smanjenje koliine vlage ispred rotorskih lopatica, koje se postie primjenom razliitih
visokoefikasnih naina separacije vlage iz protonog dijela, u tom smislu i separacija vlage iz
prethodne statorske reetke.
Ako se tokom eksploatacije pokae da spojne ice, razliiti podupirai, nagle promjene
dimenzija protonog dijela dovode do lokalne koncentracije vlage i samim time do poveanja
erozije, treba ih izbjegavati u podruju vlane pare.
c) smanjenje udarnog djelovanja kapljica vlage o rotorske lopatice, to se postie poveanjem
aksijalnog zazora izmeu statorskih i rotorskih lopatica jer se estice vlage, uspiju ubrzati
(raste tzv. "koeficijent skliza") i intenzivira se razbijanje kapljica na manje. Kod stupnjeva s
visokim lopaticama i velikim srednjim promjerom aksijalni se zazor poveava u perifernom
podruju gdje openito i dolazi do procesa erozije. Istovremeno se zbog visoke reaktivnosti u
tom podruju poveanje aksijalnog zazora, ne odraava tako jako na iskoristivost stupnja. Kod
nekih turbina veih snaga aksijalni zazor u perifernom podruju posljednjih stupnjeva je 100
mm i vie.
Na rotorskim se lopaticama u dijelu gdje se oekuje erozijsko djelovanje, izvodi
krupnoporozna struktura. U tim se porama i neravninama na povrini lopatice zadrava vlaga
koja ublaava udarce kapljica vode. Jo je bolji nain izvoenje rotorskih lopatica s radijalnim
kanalima na leima profila na njegovom perifernom dijelu. Kod takvih lopatica, sl.4.7, film
koji nastaje u radijalnim kanalima ublaava nalet kapljica, a istovremeno se uz pomo
radijalnih kanala obavlja separacija vlage.
d) smanjenje obodne brzine
na perifernom promjeru lopatice. Uz nepromijenjene ostale
veliine, tj. veliinu vlanosti pare
izlaznog kut , reaktivnosti
i zazora, smanjenje
obodne brzine, kako prikazuje sl.4.8, smanjuje gustou tokova filma i odcjepljenih tokova,
koji upadaju na povrinu lopatica.
Pasivni naini su:
a) primjena lopatica od tvrdih materijala: nehrajui elici, titanove legure, itd.
b) ugradnja na dijelu lopatice, koji je podvrgnut eroziji, ploica od materijala koji je u potpunosti
otporan na eroziju, a nije prikladan za izradu cijele lopatice. To su tzv. steliti, legure na bazi
kobalta. Takva je lopatica prikazana na sl.4.9. Da bi se snizila naprezanja u avu koja se mogu
javiti prilikom vibracija, a da bi se osigurala i mogunost toplinskih rastezanja lopatice, zatita
se upravo i izvodi pomou niza ploica, smjetenih po visini ulaznog brida.
c) toplinska obrada lopatica ili samo odreenih njenih dijelova (zakaljivanje), a takoer
nanoenje tvrdog zatitnog sloja. Tako se npr., moe koristiti elektroluno nanoenje tvrdih
legura na ulazne bridove. Bit te metode se sastoji u prenoenju metala s elektrode na lopaticu.
Nakon toga se otpornost eroziji visokolegiranih nehrajuih elika s kromom poveava i
nekoliko puta.
78
Eksploatacija je pokazala da kako kod turbina sa znaajnim obodnim brzinama, ak do

540 do
580 m/s i s umjerenom vlanosti (7 do 9%), te isto tako i kod turbina s niim obodnim brzinama i s
visokom vlanosti (12 do 16 %) s prethodno navedenim metodama mogu se izbjei opasna erozijska
oteenja rotorskih lopatica.
Kao to je prethodno reeno, za smanjenje stvarne vlanosti, najbolji je nain smanjenja vlage u obliku
kapljica, a samim time i najsigurniji nain za poveanje sigurnosti i iskoristivosti protonog dijela
turbine u zasienom podruju pare, separacija vlage. Separacija vlage iz protonog dijela moe se
izvesti na sljedee naine:
a) odsisavanje filma kapljevine s povrine statorskih lopatica ili bridova - tzv. separacija pomou
unutarnjih kanala.
Vodeni film, koji se stvara na povrini statorskih lopatica prilikom svog odcjepljenja s izlaznih
bridova, razbija se na kapljice, koje imaju glavni utjecaj na eroziju rotorskih lopatica i od presudnog su
znaaja za snienje iskoristivosti stupnja. Odsisavanje tog filma, a samim time i odstranjivanje i
kapljica vlage bitno smanjuje eroziju lopatica. To odsisavanje se izvodi kroz procijepe i rupice, koje su
smjetene na izlaznom dijelu lopatice, sl.4.10. koja je ve bila prikazana kada se govorilo o
dijafragmama. Kroz procijepe vlaga dospijeva u unutarnji prostor uplje statorske lopatice, koji je
spojen s podrujem nieg tlaka, npr. neposredno s kondenzatorom. U ovisnosti od oblika kanala
statorske reetke, glavnina vlage moe biti koncentrirana u tom ili nekom drugom dijelu profila.
Znaajni utjecaj na mogunost odsisavanja vlage ima konfuzornost strujanja u reetki, a takoer i
smjer toka na ulazu u reetku.
Kod niih vrijednosti toplinskih padova po stupnju, u reetkama gdje je omjer
0,65 do
0,7, jako je efikasno odstranjivanje vlage kroz procijepe na izlaznom bridu, kroz koje odlazi znaajni
dio krupnih kapljica i na leima profila u blizini grla. Poveanjem brzine strujanja bolje je odsisavati
vlagu u ulaznom dijelu kanala, na leima i ak na samom ulaznom bridu. Ako vlaga u obliku krupnih
kapljica naputa stupanj pod kutom
90, to na statorskim lopaticama narednog stupnja poeljno
je smjestiti procijepe za odsisavanje na poetnom dijelu lea profila. Procijepi za odsisavanje
smjetaju se u gornjem dijelu lopatice, koji obuhvaa priblino jednu treinu njene visine kako
prikazuje sl.4.10. Uz efikasnu separaciju vlage pomou unutarnjih kanala moe se u velikoj mjeri
sprijeiti erozija rotorskih lopatica posljednjih stupnjeva. To se vidi na sl.4.11. gdje su prikazane
lopatice: a) stupanj bez separacije s unutarnjim kanalima i b) stupanj s procijepima za separaciju
pomou unutarnjih kanala. U dananje se vrijeme praktiki u svim turbinama koje u posljednjim
stupnjevima rade sa zasienom parom, a takoer se i kod turbina s visokim parametrima pare na ulazu
primjenjuje separacija vlage kroz procijepe na upljim statorskim lopaticama.
b) udaljavanje vlage iz prostora iza statorskih lopatica, sl.4.12.a i sl.4.12.b. Zbog zakretanja toka
(vrtloga) na izlazu iz kanala statorske reetke estice vlage u pari se nalaze pod djelovanjem
centrifugalnih sila, koje su uravnoteene gradijentom tlaka. Krupne kapljice vlage, ija je
gustoa, osobito pri niim tlakovima pare, bitno vea od gustoe pare, su odbaene prema
periferiji. Uz pomo centrifugalne sile kapljice vlage mogu biti veoma efikasno odstranjene.
No pri tome se moe jako sniziti iskoristivost stupnja. To pogoranje iskoristivosti je
povezano s odsisavanjem pare zajedno s vlagom, a takoer i zbog naruavanja toka koji ulazi
u rotorsku reetku. Meridijalne linije toka (strujnice) u tom e sluaju bit usmjerene prema
periferiji. Ne gledajui na te nedostatke, u svrhu smanjenja erozijskog djelovanja na rotorske
lopatice, takav se nain separacije vlage primjenjuje u mnogim turbinama.
c) separacija vlage s rotorskih lopatica ili iza njih. Za evakuaciju vlage, koja je odbaena
centrifugalnom silom s rotorskih lopatica, nad njima je potrebno oblikovati slobodne prostore,
koji su spojeni s drenanim kanalima. Nepostojanje bandae na lopaticama i prisutnost
prostora nad rotorskim lopaticama za odstranjivanje vlage dovodi do smanjenja iskoristivosti
79
stupnja. Takav je nain dopustiv sauno kod znaajne vrijednosti vlanosti u stupnju, kada se
zahtjevi za evakuacijom vlage zbog sprjeavanja erozije ne mogu ostvariti na neki drugi nain.
Primjeri odstranjivanja vlage iza rotorskih lopatica prikazani su na sl.4.12.c, sl.4.12.d,
sl.4.12.e, sl.4.12.f i sl.4.12.g. Uz mnoge faktore koji utjeu na separaciju vlage, treba posebno
ukazati na tlak pare. Ako se s poveanjem tlaka smanjuje razlika izmeu gustoe pare i vode,
to se znaajno sniava i efikasnost odstranjivanja vlage.
esto se puta ispred posljednjeg stupnja niskotlanog dijela turbine primjenjuje odstranjivanje
perifernog dijela vlane pare s najveim udjelom kapljica vode. Osobito je efikasno to odstranjivanje
ako je povezano s oduzimanjem pare za regenerativno predgrijavanje kondenzata. Takva konstrukcija
pretposljednjeg stupnja nosi naziv Baumanov stupanj i prikazana je na sl.4.13. Kod Baumanovog
stupnja statorske i rotorske lopatice imaju izdanke na profilu koji dijele te reetke na dva dijela. Tok
pare koji prolazi kroz donji dio prolazi i kroz posljednji stupanj i to je suhozasiena para. Kroz gornji
dio prolazi para u kojoj su gotovo sve kapljice vlage koje su se odvojile centrifugalnom silom na
izlazu iz rotorskih lopatica stupnja ispred Baumanovog. Ta se para odvodi u neregulirano oduzimanje
za predgrijavanje napojne vode. Na taj nain, uz to to je ostvarena zatita od erozije posljednjih
rotorskih lopatica, bitno je smanjena i njihova visina.
Na sl.4.14 vidi se nain odstranjivanja vlage kod reakcijskih turbina gdje su rotorske lopatice
privrene na bubanj. Drenani se otvori iz prstenastih kanala iza pojedinog stupnja uvode u jedan
zajedniki kanal, iz kojeg se voda uvodi u kondenzator. Koroziji su podvrgnute samo lopatice od slabo
legiranih elika pod djelovanjem soli i kiselina koje se mogu nai u turbini zajedno s parom. esto se
korozija objanjava djelovanjem na metal kisika uz prisutnost vlane pare, koji moe dospjeti u
turbinu za vrijeme njenog stajanja kroz ventile koji u potpunosti ne zatvaraju. Korodirane lopatice se
vide na sl.4.15 i sl.4.16. Primjena nehrajuih elika za lopatice je najefikasnija mjera borbe s
korozijom. Neovisno od toga treba osigurati nepropusnost svih ventila koji spajaju turbinu s
parovodima, pri emu na parovodima visokog tlaka izmeu dva uzastopno ugraena ventila treba
izvesti odvod za drenau pare koja prostruji eventualno kroz prvi ventil. Potrebno je takoer upozoriti
da su odreeni tipovi Cr-Ni nehrajuih elika austenitne strukture skloni interkristalnoj koroziji, koja
se ne zamjeuje na povrini lopatice, a moe dovesti do takvog stanja da se lopatica moe slomiti
rukom. Interkristalna korozija se razvija samo pod djelovanjem visokih temperatura (vie od 500C) i
mjera zatite protiv nje je dodavanje stabilizatora eliku.
Kod loeg voenja pogona generatora pare (odnosno kemijske pripreme napojne vode) zajedno s
parom u protoni dio turbine mogu dospjeti razliite soli, unesene iz kotla, koje se onda taloe na
lopaticama. Taloenje soli po turbinskim stupnjevima nije jednoliko. Takoer, i sastav taloga po
stupnjevima moe biti razliit. I jedno i drugo jo nije dovoljno izueno, poznato je jedino da oboje
ovisi o temperaturi, tlaku i brzini pare u danom stupnju, stanju povrine lopatice i kemijskom sastavu
soli. U visokotlanom dijelu turbine, soli koje se taloe po lopaticama, mogu biti topive i netopive.
Netopive se susreu ee. Na sl.4.17 prikazan je paket zasoljenih lopatica. Soli se najee taloe
ispod bandae, no za dui period rada mogu zasoliti lopaticu po itavoj visini. Taloenje soli po
lopaticama izaziva smanjenje protonih povrina turbine, a samim time i smanjenje njene snage. Osim
toga ono moe biti uzrok ozbiljnih havarija poto se:
a) poveavaju naprezanja u lopatici i bandai zbog centrifugalne sile nataloenih soli;
b) poveava aksijalna sila koja djeluje na odrivni leaj zbog poveanja reaktivnosti u turbinskom
stupnju zbog smanjenja presjeka meulopatinih kanala za strujanje;
c) debalansira rotor zbog neravnomjernosti taloga to moe izazvati opasne vibracije.
Analizirani se talozi sastoje obino od razliitih natrijevih soli. One se daju odstraniti "pranjem"
turbine s vlanom parom. Vlana para djeluje na talog s jedne strane mehanikim nainom (kao kod
erozije lopatica), a s druge strane topi i odnosi talog u kondenzator gdje se prema analizi kondenzata
moe kontrolirati proces "pranja". To je veoma esto koritena metoda zbog njene veoma dobre
efikasnosti. Tvrdi, netopivi taloi trebaju se odstraniti mehanikim putem za vrijeme remonta turbine.
80
Hidrauliki udari, koji nastaju zbog ulaza napojne vode u turbinu, esto su uzrok ozbiljnih havarija
lopatica turbine.
Voda iz generatora pare moe dospjeti u turbinu zbog razliitih uzroka:
a) zbog nedoputenog preoptereenja generatora pare;
b) povienja razine napojne vode u generatoru pare iznad doputene;
c) pjenjenja napojne vode u generatoru pare zbog njenog loeg sastava.
Do loma lopatica zbog hidraulikog udara obino dolazi ne kao rezultat djelovanja kinetike energije
vode (tj. udara vode u punom smislu rijei), nego zbog sljedeih pojava koje su povezane s upadom
napojne vode:
a) smanjenja broja okretaja turbine zbog koionog djelovanja vode, to izaziva otvaranje ulaznih
ventila preko centrifugalnog regulatora, poveanje tlaka unutar kuita i aksijalne sile;
b) zaepljenja vodom kanala izmeu rotorskih lopatica jednog iii vie stupnjeva, to izaziva nagli
porast tlaka na tim lopaticama, progib diska i njegovo zapinjanje za dijafragmu koja slijedi iza
njega, a takoer i poveanje aksijalne sile;
c) topljenja bijele kovine odrivnog leaja zbog porasta aksijalne sile, to izaziva aksijalno
pomicanje rotora i njegovo zapinjanje o dijafragme;
d) zaepljenja statorskih kanala vodom, zbog ega raste pad tlaka na danoj dijafragmi, njen
progib i javlja se opasnost od zapinjanja dijafragme za disk ili rotorske lopatice.
Kao rezultat hidraulikog udara ponekad dolazi do potpunog unitenja strujnog ustrojstva lopatica, a
mogu se znatno otetiti kako rotor tako i dijafragme, labirintne brtve i ostali elementi. No uz kvalitetni
rad pogonskog osoblja cijelog termoenergetskog postrojenja, a takoer zahvaljujui i itavom nizu
automatike havarije zbog hidraulikog udara su veoma rijetke.
4.3. Hlaenje lopatica i ostalih elemenata kod turbina

Da bi se povisila termodinamika iskoristivost ciklusa parno-turbinskih i plinsko-turbinskih
postrojenja odabiru se to vii parametri (u prvom redu temperatura, a i tlak) pare odnosno plina na
ulazu u parnu odnosno plinsku turbinu. Zbog toga da bi se ouvale zadovoljavajue karakteristike
konstrukcijskih elemenata s obzirom na njihovu vrstou pribjegava se ili boljim materijalima, ili
hlaenju toplinski najoptereenijih elemenata turbina, ili nekom drugom nainu zatite elemenata
podvrgnutih djelovanju visoke temperature, u prvom redu rotora (lopatica i diskova), koji su
optereeni visokim naprezanjima centrifugalnom silom vlastite mase zbog rotacije. Danas je od puno
veeg znaaja hlaenje kod plinskih turbina gdje gotovo sve konstrukcije imaju primijenjen neki od
naina hlaenja rotora koji e u daljnjem tekstu biti navedeni. Kod parnih turbina to je dosta rijetko i
ovdje e biti navedeno tek kao mogunost.
Suvremeni vatrostalni elici i legure mogu osigurati dugi radni vijek plinske turbine uz temperature
plinova izgaranja na ulazu sve do 1.000 K. Vie poetne temperature plinova na ulazu su mogue ako
se elementi plinske turbine hlade pomou vode ili zraka ili ako imaju zatitni sloj na svojoj povrini.
Npr., u zrakoplovnoj industriji iroko se koristi difuzijsko presvlaenje elemenata plinske turbine koje
se izvodi difuzijom aluminija ili njegove smjese s drugim elementima (Al-Cr, Al-Si) na povrinu
vatrostalnih metala turbinskih lopatica. Postupak stvara sloj debljine 40 do 60 m koji ima visoku
otpornost na toplinu, eroziju i koroziju, tako da se radni vijek presvuenih turbinskih lopatica kod
1.100 do 1.200 K produuje 2 do 3 puta.
Takoer je mogue izraditi elemente strujnog dijela plinske turbine od keramikih ili metalnokeramikih (kermet) materijala, koji su jo dodatno, puno jeftiniji nego legure ili austenitni elici. Ti
vatrostalni materijali ili vatrootporni materijali ukljuuju okside Al203, MgO, BeO, ZrO2, karbide i
nitride i njihovu smjesu jednog s drugim i s razliitim metalima. Izmeu njih kod testova na
eksperimentalnoj turbini se pokazao kao naroito dobar silikonski nitrid. Keramiki materijali imaju
81
nisku toplinsku vodljivost i niu gustou koja je jedna polovina ili jedna treina vrijednosti koju imaju
vatrostalne legure ili elici. Keramiki i metalno-keramiki materijali koji stoje na raspolaganju ipak
su skloni pucanju kod udarnog optereenja i vibracija te kod naglih promjena temperature. Iz tih
razloga oni se mogu koristiti samo za elemente plinske turbine koji su optereeni uglavnom statikim
optereenjem, kao npr. statorske lopatice. Takoer je znaajni istraivaki rad voen u razvoju i
praktinoj primjeni efikasnih metoda hlaenja elemenata turbine pomou plinova (zraka) i kapljevina.
Postojee se metode hlaenja mogu podijeliti na dva glavna tipa:
a) hlaenje turbinskog rotora sa zrakom ili vodom, uz parcijalno hlaenje rotorskih lopatica
provoenjem topline kroz noge lopatica u rotor;
b) direktno hlaenje rotorskih lopatica pomou zraka ili vode, uz istovremeno hlaenje rotora.
Metoda pod a) nala je primjenu kako kod plinskih (gdje je jedna od najpopularnijih i najee
koritenih metoda hlaenja) i parnih turbina.
Na sl.4.18 prikazan je presjek kroz parnu protutlanu turbinu snage 100 MW s parametrima pare na
ulazu, tlak 295 bara i temperatura 650C, gdje se lopatice "hlade" parom temperature 520C na nain
naveden pod a), tako da para za hlaenje prolazi kroz provrt u nozi svake rotorske lopatice. Na sl.4.19
prikazana je konstrukcija takve lopatice (prije obrade njene bandane trake). U presjeku B-B vidi se
provrt, kroz koji prolazi para za hlaenje. Na izlazu je on kalibriran zbog ogranienja protoka. Iz
presjeka protonog dijela prikazanog na sl.4.18 vidi se da su izmeu stupnjeva u rotor ugraeni
meukomadi, kroz ije provrte para za hlaenje prelazi iz jednog stupnja u drugi. Periferni dio
meukomada istovremeno slui kao labirintna brtva iznad statorskih lopatica (skretnih), ije se noge
takoer hlade. Strogo govorei, kod te turbine hlaenje lopatica nije bilo nuno. One su se mogle
izraditi bez vee potekoe od austenitnih elika, koji dozvoljavaju rad s temperaturom 650C.
Osnovna svrha hlaenja je zatita od djelovanja visokih temperatura rotora i kuita, s tim da bi se ti
najmasivniji elementi mogli izraditi od perlitnih elika. U kolikoj mjeri je to postignuto, vidi se iz
sl.4.20, na kojoj su unesene temperature na razliitim mjestima u turbini, koje su odreene
proraunskim putem. Kod protoka pare za hlaenje rotora u koliini 12,5 t/h i njenoj temperaturi
525C temperatura rotora ne prelazi 540C, to omoguuje izradu rotora od perlitnog elika.
U praksi je hlaenje rotora plinskih turbina ostvareno pomou jedne od etiri metode:
a) radijalnim napuhivanjem zraka, sl.4.21.a, gdje se zrak za hlaenje dovodi u centralni dio diska
(kod rotora izvedenog u obliku diska) i iri se radijalno prema periferiji, te na taj nain hladi
disk i sprjeava da povrina diska doe u dodir s vruim plinovima;
b) mlaz hladi obod diska, sl.4.21.b. U tom se sluaju, na obod diska napuhuje mlaz zraka kroz
niz provrta, cijevi ili malih sapnica koje su smjetene u kuitu turbine na nekoliko mjesta po
obodu diska. U nekim se sluajevima, zrak dovodi kroz kontinuirani procijep u visini oboda.
Ta metoda je efikasnija nego radijalno napuhivanje i moe sniziti temperaturu oboda diska za
150 K uz maseni protok zraka za hlaenje koji je samo 2% od ukupnog masenog protoka
zraka kroz plinsko turbinsko postrojenje;
c) hlaenje rotora napuhivanjem zraka kroz zazore ostavljene tokom montae izmeu noga
(korijena) lopatica i proreza u rotoru, sl.4.21.c. To je najefikasnija metoda. Zrak prolazi kroz
aksijalni provrt rotora i kanale u tijelu rotora prema nogama rotorskih lopatica. Kako zrak
struji u zazorima izmeu noga lopatica i proreza u rotoru, to on intenzivno hladi i noge
lopatica i obod diska, kako prikazuje sl.4.22. Temperatura rotora hlaenog tom metodom je
priblino 200 do 300 K nia nego to je temperatura plina na ulazu u turbinu. Maseni protok
zraka za hlaenje je 2 do 3% ukupnog protoka zraka itavog plinsko - turbinskog postrojenja.
Ta metoda je pogodna kako za rotore izvedene pomou diskova, tako i za rotore u obliku
bubnja. U ponekim se sluajevima, to je esto kod plinskih turbina vee snage s rotorom u
obliku bubnja, hlaenje intenzivira istovremenom primjenom prethodno navedenih metoda ili
njihovim razliitim kombinacijama;
82
d) hlaenje diskova primjenom vodom hlaenih ekrana. Stacionarni, vodom hlaeni ekrani su
smjeteni s odreenim zazorom prema obodu i tijelu diska s obje strane, ime se osigurava
veoma intenzivno odvoenje topline. Ta metoda nije manje efikasna od hlaenje
napuhivanjem mlaza zraka i troi 2 do 3% ukupnog protoka zraka. Zbog odreenih
komplikacija u konstrukciji i radu (potreban je specijalni zatvoreni rashladni sustav s kemijski
pripremljenom vodom) ta metoda ima ipak ogranienu primjenu.
Navedena metoda hlaenja rotorskih lopatica plinskih turbina provoenjem topline s noge na hlaeni
rotor nije efikasna koliko bi to bilo potrebno. Problem je to rotorske lopatice plinskih turbina imaju
relativno veliku visinu i izraene su od vatrostalnih elika i legura koje u pravilu imaju nisku toplinsku
vodljivost. Imajui u vidu to dvoje, danas se vie panje posveuje metodama direktnog hlaenja
rotorskih lopatica plinskih turbina pomou zraka ili vode to ini turbinu sofisticiranijom i skupljom.
Rotorske lopatice plinskih turbina mogu se unutarnje hladiti pomou zraka, koji se dobavlja kroz
uplje vratilo turbine do oboda diska, i struji kroz uzdune provrte izvedene u rotorskim lopaticama,
sl.4.23.a i sl.4.23.b, i mijea se s plinovima izgaranja koji struje kroz rotorske kanale. Oblik i broj
provrta za hlaenje u rotorskim lopaticama moe biti razliit.
Na sl.4.24 prikazana je fotografija tako hlaene rotorske lopatice plinske turbine. Cijelom visinom
lopatice prolaze provrti duguljastog (ili krunog) presjeka. Lopatice se mogu izraivati kako
lijevanjem, tako i preanjem. Prije ulijevanja metala u kokilu se stavljaju teko taljivi tapii, npr.
kvarcni, koji se nakon izrade lopatice odstranjuju dekapiranjem ili ultrazvukom. Ako se lopatica
izrauje preanjem, to se u komadu za preanje bue ili elektroerozijom izrauju kruni provrti, koji se
potom popunjuju nekom lako taljivom legurom. Poslije preanja provrti u listu lopatice poprimaju
duguljasti oblik, a metal se iz njih udaljuje taljenjem ili na neki drugi nain. Zrak za hlaenje dovodi
se k provrtima u nozi iz specijalnih upljina u disku, a izlazi iz lopatice na gornjoj povrini lista (elu)
lopatice u radijalni zazor.
Kod lopatice, koja je prikazana na sl.4.23.a i sl.4.23.b, zrak za hlaenje iz zazora u nozi ulazi u pet
uzdunih kanala. etiri od njih imaju izlaz na gornjoj povrini lista (elu) lopatice. Iz petog kanala
zrak izlazi kroz jedanaest provrta na izlaznom bridu lopatice. Lopatica se izrauje lijevanjem.
Rotorske se lopatice esto izvode uplje da bi se moglo izvesti njihovo hlaenje zrakom, sl.4.25.a i
sl.4.25.b. Unutar lopatice su smjeteni deflektori (2), koji razvode zrak tako da bi se dobilo to
jednolinije temperaturno polje profila lopatice i ostvarilo strujanje zraka za hlaenje k povrini
lopatice sa to veom brzinom. To poveava koeficijent prijelaza topline i na kraju smanjuje potrebni
maseni protok zraka za hlaenje.
Ako kod takve konstrukcije uplje lopatice stjenka lista lopatice nije u stanju podnijeti optereenje
uvjetovano centrifugalnom silom i razlikom tlaka toka plinova izgaranja, to u najveoj mjeri
optereenje preuzima ugraeni stoer (4), kako je prikazano na sl.4.26, koji ini jednu cjelinu s nogom
lopatice. Istovremeno on moe sluiti kao i def lektor. Rashladni zrak kroz provrt (3) ulazi u radijalni
kanal u ulaznom bridu lopatice i zatim kroz niz poprenih kanala (1) izmeu tuljka (2), koji ini list
profila lopatice, i nosivog stoera oplakuje kako tuljak tako i stoer, i izlazi kroz niz provrta u
izlaznom bridu. Tuljak se lemi za rebra stoera. Takva konstrukcija omoguava postizanje dosta
ravnomjernog temperaturnog polja i bitno sniava temperaturu nosivog stoera. Kod protoka zraka za
hlaenje 2 do 3% od ukupne koliine koju dobavlja kompresor, temperatura lopatice moe se sniziti za
300 do 350 K, pa stoga uz takav nain hlaenja temperatura plinova na ulazu u turbinu ne smije biti
preko 1.373 K.
Kod turbina gdje plinovi izgaranja imaju temperaturu na ulazu preko 1.373 K, unutarnje konvektivno
hlaenje rotorskih i statorskih lopatica moe se kombinirati s napuhivanjem zraka za hlaenje na
vanjsku povrinu profila lopatice. Na taj se nain stvara film zraka (odreeni "zastor") na izlazu iz
provrta za istrujavanje koji titi povrinu lopatica, posebno kod toplinski najoptereenijih podruja, i
samo hlaenje je puno efikasnije nego kada se svaka od tih metoda koristi odvojeno.
Efikasnost filmskog hlaenja ovisi o veliini i lokaciji provrta za istrujavanje na povrini lopatice,
brzini zraka za hlaenje na izlazu i smjeru toka zraka. Najefikasniji film nastaje kada zrak istrujava iz
provrta tangencijalno na povrinu profila. Prisutnost provrta za istrujavanje ipak bitno sniava
83
vrstou lopatica. Iz tog razloga, istrujavanje zraka esto se izvodi kroz nizove provrta malog promjera
tako da mlaz hladioca prekriva ulaznu povrinu profila, sl.4.27. Filmskom se hlaenju pribjegava, u
prvom redu kod potpune zatite toplinski najoptereenijih podruja, posebice, podruja ulaznog brida
na tlanoj strani lopatice i podruja uz izlazni brid. Maseni protok zraka za hlaenje je priblino isti
kao i kod konvektivnog unutarnjeg hlaenja.
Hlaenje filmskog tipa moe biti poboljano s tzv. "poroznim hlaenjem". Omota oko lopatice mora
biti izraen od poroznog ili perforiranog materijala s finim provrtima kroz koje struji zrak prema van
iz unutranje upljine. Praktina realizacija te metode povlai za sobom odreene tehnike potekoe,
posebice, razvoj pogodnih materijala za permeabilne lopatice, koji omoguuju dugi radni vijek
lopatica i razvoj tehnologije izrade lopatice.
Kod unutarnje hlaenih lopatica vodom (ili nekom drugom kapljevinom), voda struji kroz jedne
kanale u lopatici i vraa se kroz druge kanale u sustav za hlaenje, sl.4.28.a. Voda struji kroz zatvoreni
sustav pomou crpke ili kod zatvorenog sustava treba odvoditi toplinu s kapljevine za hlaenje. Pod
djelovanjem centrifugalne sile tlak unutar lopatice dostie visoke vrijednosti, to omoguava u lopatici
odravanje kapljevite faze. Kod toga sustava postavljaju se visoki zahtjevi na nepropusnost; ako se
pojavi proputanje samo na jednom mjestu itavi sustav za hlaenje propada.
Svrsishodnija je primjena termosifonskog hlaenja, sl.4.28.b i sl.4.28.c. Kapljevina unutar lopatice u
tom sluaju cirkulira na raun djelovanja centrifugalne sile kapljevine i razlike temperature po
poprenim presjecima kanala. Kod zagrijavanja stijenke lopatice gustoa kapljevine se sniava; to
prouzrokuje silu uzgona, koja djeluje na estice kapljevine, ija veliina u polju centrifugalnog
ubrzanja raste na nekoliko puta u usporedbi s veliinom sile uzgona u zemljinom gravitacijskom polju.
Visoke sile uzgona osiguravaju jako intenzivnu cirkulaciju kapljevine u kanalu u lopatici i realizira se
visoki konvektivni prijelaz topline izmeu lopatice i kapljevine. Zbog visokog tlaka kapljevine u
lopatici pitanje vrstoe kanala za kapljevinu dobiva prioritetno znaenje. Toplina se s lopatice kod
termosifonskog hlaenja moe odvoditi kako je prikazano na sl.4.28.b i sl.4.28.c opstrujavanjem
radijatora, koji je izveden na nozi lopatice. Na tim slikama takoer je prikazana cirkulacija kapljevine
u kanalu u lopatici: na sl.4.28.b hladilo je u kapljevitoj fazi, a na sl.4.28.c u kapljevitoj i parovitoj;
kapljevita faza je na periferiji, gdje je visok tlak, i u radijatoru, koji ima ulogu kondenzatora, dok u
srednjem dijelu lopatice kapljevina isparava. Termosifonsko hlaenje lopatica je najpouzdanije u radu,
ali kako se vidi zahtijeva specijalni sustav za hlaenje.
Shematski prikaz konstrukcijske izvedbe rotorske lopatice plinske turbine hlaene termosifonom
prikazan je na sl.4.29. Unutarnja je upljina u lopatici (1) izvedena kao nepropusna i napunjena je s
kapljevinom koja ima visoku toplinsku vodljivost, kapljevita legura natrija i kalija (56% Na i 44% Ka,
tali se kod 19C i kljua kod 825C na atmosferskom tlaku). Ima malu gustou (700 do 750 kg/m3 kod
700C) i moe odravati potrebnu temperaturu lopatica bez nepotrebnog pothlaivanja; posljednje je
zamijeeno kod hlaenja lopatice s vodom zbog njene niske temperature kljuanja. Prilikom rada
turbine, kapljevina intenzivno cirkulira u lopatici zbog djelovanja centrifugalne sile i temperaturne
razlike. Hladniji dijelovi kapljevine, koji imaju veu gustou, vraaju se pomou centrifugalne sile u
vrh lopatice, otkuda se topliji dijelovi vraaju u nogu (3). Da bi se poveala povrina za izmjenu
topline, noga je opremljena s nekom vrstom radijatora (4) koji se obino jo hladi sa zrakom.
Principijelno ogranienje termosifonskog hlaenja je da odvoenje velike koliine topline s radijatora
stvara odreene potekoe.
Treba naglasiti da je svaki oblik hlaenja povezan s odreenim gubicima energije koji sniavaju
iskoristivost itavog postrojenja. Treba napomenuti, npr., da ako se 1% od ukupne koliine zraka koji
komprimira kompresor upotrebi za hlaenje, iskoristivost plinsko-turbinskog postrojenja se priblino
sniava za 1,2%. Kod vodom hlaenih turbinskih lopatica, energetski gubici mogu se pojaviti zbog
odvoenja topline s toka plinova kroz stijenke upljih elementa na rashladni medij. Ti gubici su vii
to je vei intenzitet hlaenja. Termosifonsko hlaenje omoguava rad s veoma visokim
temperaturama (1500C i vie); isto tako kod toga se javlja itav niz tehnolokih problema kao i
tekoe s odvoenjem velike koliine topline s radijatora. Iz tih razloga takvi sustavi hlaenja jo su
samo u fazi eksperimentiranja.
84
4.4. Materijali za izradu rotorskih lopatica

Analiza uvjeta, u kojima rade rotorske lopatice parnih i plinskih turbina i analiza tipinih havarija
lopatica dovodi do sljedeih zahtjeva na materijal za rotorske lopatice:
a) visoka vrstoa kod radne temperature lopatice;
b) visoka plastinost koja je potrebna za ravnomjernu raspodjelu naprezanja po itavoj povrini
poprenog presjeka lopatice;
c) stabilnost strukture, koja osigurava ne promjenjivost mehanikih svojstava za vrijeme
eksploatacije;
d) otpornost koroziji pod djelovanjem pregrijane i vlane pare, a takoer i kisika iz zraka;
e) otpornost eroziji;
f) povoljna tehnoloka svojstva koja omoguuju primjenu jeftinih metoda obrade lopatica (u
prvom redu obrade rezanjem) i koje osiguravaju postizanje tonih dimenzija profila i visoku
istou povrine.
Govorei o pokazateljima vrstoe metala, treba naglasiti, da samo kod temperatura lopatica do 400C
mogu zadovoljiti podaci o mehanikim svojstvima materijala (granica vrstoe, granica teenja)
dobiveni kratkotrajnim ispitivanjima kod dane temperature.
Kako je ve reeno, kod dugotrajnog djelovanja optereenja, osobito u uvjetima visokih temperatura,
metal se plastino deformira kod naprezanja koja su nia od granice teenja. S druge strane, u takvim
uvjetima dolazi do loma metala kod naprezanja, niih nego to je granica vrstoe, poto s
produenjem vremena djelovanja optereenja naprezanje kod kojeg dolazi do loma opada. Na taj
nain, kod visokih temperatura metala njegova vrstoa ovisi ne samo o veliini mehanikog
naprezanja nego i koliko je dugo metal proveo pod optereenjem. Otuda slijedi, da kod visokih
temperatura granica vrstoe i granica teenja ne mogu sluiti kao kriterij vrstoe. Kod ocjene
naprezanja na savijanje lopatice zbog dinamikog optereenja treba raunati s periodikom vrstoom
metala ili njegovom granicom zamora.
4.4.1.
Materijali rotorskih lopatica parnih turbina
Danas se iskljuivo koriste nehrajui elici: za rad s temperaturama pare do 475C prethodno
navedenim zahtjevima u najveoj mjeri zadovoljavaju nehrajui elici legirani kromom (po GOST-u:
1, 1M , 2). Kod niih vrijednosti naprezanja ti se elici mogu primjenjivati ak pri temperaturi
pare do 550C. Za vie temperature preporuaju se takoer nehrajui elici perlitne strukture legirani
kromom i s malim dodatkom nikla (po GOST-u: 1, 2), ali i s dodatkom molibdena i vanadija ili ak
i volframa (po GOST-u: 15H11MF, 15H12VMF, EI 802, 1H12V2MF).
Jo viu vatrostalnost imaju elici austenitne strukture (po GOST-u: EI123, EI405. EI395, EI612K)
Posljednji se preporua do temperature od 700C. Ta grupa odnosi se na krom-nikal elike s visokim
sadrajem nikla (14 do 38%) kao i ostalih dodataka, od kojih jedni (volfram, molibden, kobalt)
povisuju vrstou kod visokih temperatura, a drugi (titan, niobij) daju otpornost prema interkristalnoj
koroziji. Kemijski sastav i vrijednosti odreenih fizikalnih veliina tih elika dame su u tablici 4.1. U
tablici 4.2 dana su mehanika svojstva tih elika pri sobnoj temperaturi prema zahtjevima tehnikih
uvjeta za turbinske lopatice.
Treba napomenuti da mehanika svojstva elika legiranih s kromom perlitne strukture bitno ovise o
metodi toplinske obrade. U tablici 4.3 dana su mehanika svojstva elika 2 nakon razliitih toplinskih
obrada. Smanjenje temperature poputanja moe bitno povisiti granicu vrstoe i granicu linearnosti,
ali isto tako kod toga opadaju izduenje i udarno istezanje, to nije dobro za turbinske lopatice s
visokim dinamikim naprezanjima zbog savijanja i promjenjivog optereenja. Najsvrsishodnija
toplinska obrada za elik 1 i 2 je kaljenje pri temperaturi oko 1.000C s hlaenjem u ulju ili na
zraku i naknadnim poputanjem pri temperaturi od 700C.
85
Krom-nikal elici EI123 i EI405 imaju viu vatrostalnost i otpornost koroziji nego elici legirani
kromom. Takoer imaju veu plastinost, no kod sobne temperature imaju znatno niu granicu teenja
od elika 2. Toplinska obrada elika EI123 sastoji se u zagrijavanju na 1.000 do 1.050C i hlaenju
na zraku. Pri tome se moe zamijetiti, da karakter toplinske obrade ne utjee tako jako na mehanika
svojstva, kao kod elika 2.
U potpunosti glodane lopatice izrauju se obino od vrue valjanih traka, kovanih ili preanih komada.
Od elika 1M mogu se izraditi hladnovaljani profili. Najnovije je izrada lopatica metodom preciznog
lijevanja od elika 2. Kod takvih lopatica dobivaju se mehanika svojstva koja se gotovo ne razlikuju
od navedenih u tablici 4.2. Vrijednosti dane u toj tablici ne mogu posluiti kao osnova za izbor
doputenog naprezanja u lopatici kod povienih temperatura. Na sl.4.30 i sl.4.31 prikazano je kako se
mijenjaju mehanika svojstva elika 1 s povienjem temperature prema podacima kratkotrajnih
ispitivanja. I granica vrstoe i granica teenja neprekidno opadaju s poveanjem temperature,
prilikom ega se osobito nagli pad zamjeuje kod temperature 400 do 425C, koja se preporua kao
granina za lopatice od toga elika. Granica zamora opada od temperature 300C.
Mehanika su svojstva elika EI123 kod povienih temperatura (prema podacima kratkotrajnih
ispitivanja) dana na sl.4.32. Ovdje su svi pokazatelji mehanikih svojstava stalni do temperature 600
do 700C; treba jedino zamijetiti da kod temperature 600C granica teenja iznosi 145 MN/m2. Bitna
je karakteristika vatrostalnih elika veliina granice puzanja. U tablici 4.4 dana je ta veliina za elik
1 kod temperatura 550 do 650C. Naprezanje od 90 MN/m2 kod temperature 550C izaziva relativnu
deformaciju 10-6 mm/mm sat, tj. za 10.000 sati lopatica visine 100 mm e se produiti u tim uvjetima 1
mm to je nedoputeno.
Na sl.4.33 dane su karakteristike puzanja elika 2. Prema krivuljama na toj slici moe se odrediti
naprezanje koje izaziva plastinu deformaciju 0.5, 0.8, 1% od poetne visine kod razliitih temperatura
i vremena rada 30.000, 60.000 i 100.000 sati. Ve kod temperature 475C kroz 30.000 sati rada
lopatica od elika 2 pri naprezanju 150 MN/m2 produit e se za 1% to se obino ne moe dopustiti.
elik EI123 ima povoljniju karakteristiku puzanja koja je prikazana na sl.4.34. Na sl.4.35 prikazane su
krivulje puzanja (1% za 100.000 sati) i krivulje trajne vrstoe za odreene materijale koji se
primjenjuju za turbinske lopatice. Najvia mehanika svojstva kod temperatura do 700C ima elik
EI612K. Postoje elici i specijalne legure koje imaju jo bolju vatrostalnost nego prethodno navedeni.
Ti se materijali koriste za lopatice plinskih turbina i ne postoji potreba za njihovu primjenu kod
lopatica parnih turbina. O njima vie u sljedeem poglavlju.
U tablici 4.5 dani su podaci o promjeni modula elastinosti i koeficijenta linearnog rastezanja s
temperaturom za odreene elike. Modul elastinosti elika opada s povienjem temperature, to
poveava progib lopatice prilikom savijanja i sniava frekvenciju vlastitih vibracija. Koeficijent
linearnog rastezanja raste s temperaturom. Za austenitne elike on je znaajno vii nego za perlitne.
Za bolju otpornost eroziji na ulazni se brid lopatica posljednjih stupnjeva kondenzacijskih turbina,
kako je poznato, leme stelitne ploice. Kemijski sastav stelita je: kobalt 65%, krom 25 do 28%,
volfram 4 do 8%, silicij 2 do 2,5%, ugljik 1 do 2%, ostalo eljezo. Tvrdoa ploica je
40.
Lemljenje se izvodi srebrnim lemom.
Kod turbina velike jedinine snage (300 MW i vie) ponekad se primjenjuju lopatice od titanovih
legura. Te legure sadre oko 5% kroma i oko 3% aluminija. Specifina masa te legure iznosi 4,54
g/cm3. Njena mehanika svojstva su priblino ista kao i kod visokokvalitetnih elika (
l.050
2
MN/m ,
980 MPa,
15%,
40% ,
320). No ta je legura jako osjetljiva na zareze i
riseve, koji izazivaju intenzivnu koncentraciju naprezanja i sniavaju zamornu vrstou metala. Treba
zamijetiti takoer da je modul elastinosti titanovih legura priblino dva puta manji nego kod elika.
To znaajno sniava frekvenciju vlastitih vibracija lopatica. Titanove legure su jako skupe, kako
prilikom izrade, tako i prilikom obrade.
Prilikom prihvata materijala za izradu lopatica u tvornici se provode ispitivanja koja se sastoje u
provjeri tvrdoe, mehanikih svojstava i kemijskog sastava na odreenom broju uzoraka uzetih iz
partije pristiglog materijala. ipke se takoer odvojeno provjeravaju na eventualnu prisutnost kakvih
nehomogenosti (upljina, ukljuina) koje se obino rasporeuju u centralnom dijelu.
86
Provjera se provodi za magnetine elike metodom magnetske defektoskopije (magnofluks), a za

nemagnetine elike austenitne grupe snanim kemijskim reagensima. Metal koji ima greke ne daje
se u proizvodni proces. Provjera, da li postoje kakve greke tipa ukljuina obavlja se na isti nain kao
kod gotovih lopatica. Neovisno od te provjere izraene rotorske lopatice se provjeravaju s 10%-tnom
vodenom otopinom duine kiseline ime se otkrivaju lopatice koje nisu izraene od nehrajuih
elika. Povrina nehrajuih elika kod nanoenja reagensa na njihovu povrinu se ne mijenja dok kod
ostalih elika postaje mat i tamni.
4.4.2.
Materijali rotorskih lopatica plinskih turbina
Lopatice plinskih turbina izrauju se ili od krom-nikal elika (po GOST-u: EI726. EI612K), ili od
legura na osnovi nikla (po GOST-u: EI765, EI607, EI893).
Treba naglasiti, da je u podruju temperatura preko 600C granica trajne vrstoe svih tih materijala
kod rada preko 100.000 sati rada jako niska. Ako lopatica ima temperaturu 700C, to se prethodni
materijali mogu odabrati samo u sluaju ako naprezanje u lopatici ne prelazi 100 do 120 MN/m2
(polazei od koeficijenta sigurnosti 1,5 do 2 spram granice trajne vrstoe). Materijal koji najbolje
podnosi visoke temperature je legura EI893.
Kod plinskih turbina koje se koriste za mlazne motore zrakoplova primjenjuju se visoko vatrostalne
legure (prema GOST-u: EI929, S6-K), koje omoguuju temperaturu plinova izgaranja na ulazu u
plinsku turbinu 1.000C (bez hlaenja lopatica). To su skupe legure koje se ne koriste kod stacionarnih
plinskih turbina za termoenergetska postrojenja.
4.4.3.
Materijali za izradu meukomada, zavrnih komada, bandae i zakovica
Lopatice s meukomadima primjenjuju se samo kod niih vrijednosti obodnih brzina i temperatura.
Naprezanja u meukomadima su niska i zato se oni mogu izraivati od ugljinog elika (npr. prema
GOST-u: St 15).
Zbog sprjeavanja korozije esto se meukomadi izrauju od elika 1M. Za bandae i spojne ice
primjenjuje se iskljuivo elik 1. Lemljenje ice se provodi srebrnim lemom tipa PSr 45 i PSr 65
(oznake prema GOST-u). Kao topivo slui legura kalija (43%) s bornom kiselinom (57%).
Lopatice s viliastom nogom se privruju za disk zakovicama. Glave se zakovica kod montae
raskivaju na specijalnim napravama. Materijali koji se primjenjuju za zakovice dani su u tablici 4.5.
4.4.4.
Izbor doputenog naprezanja
Kao kriterij vrstoe lopatica mogu se uzeti: granica teenja

, granica zamora
, granica puzanja
ili granica trajne vrstoe
. Puzanje materijala treba uzeti u obzir kod temperatura preko 430C
za vatrostalne perlitne elike i preko 480C do 520C za austenitne elike.
Ako lopatice rade kod temperature, koja ne prelazi navedene vrijednosti, to se kao kriterij vrstoe
uzima veliina
. Gornji indeks t ukazuje na to, da se vrijednost granice teenja treba odabrati kod
radne temperature lopatice. U protivnom sluaju kao kriteriji vrstoe slue granica puzanja i granica
trajne vrstoe. Usporeujui ukupno naprezanje
u lopatici s nekim od kriterija vrstoe,
odreuje se koeficijent sigurnosti:
Pri tome se obino pod granicom puzanja smatra (ako se ne postavljaju specijalni zahtjevi) veliina
, a pod granicom trajne vrstoe
.
87
Neki proizvoai samo za vlana naprezanja kod umjerenih temperatura preporuuju

1,7, a kod
povienih temperatura
2,
1,3 i
2. Pri tome se doputeno naprezanje (kod povienih
temperatura) odabire kao minimalno od tri veliine:
Kod toga savojno naprezanje pod djelovanjem mlaza radnog fluida ne smije prelaziti 35 MN/m2 kod
punog privoda, te 15 MN/m2 kod parcijalnog privoda. Neki autori predlau za koeficijent sigurnosti
Kpl vrijednost 1,5 do 1,65 obzirom na ukupno naprezanje u lopatici. Taj je zahtjev s obzirom na
savojna naprezanja uvjetovan pojavom vibracija lopatica kod dinamikih naprezanja koja je jako teko
odrediti. Poto su ta naprezanja direktno proporcionalna statikim savojnim naprezanjima, to veliina
posljednjih mora biti ograniena. Postoje opravdani razlozi, da se prethodno navedene vrijednosti
doputenih savojnih naprezanja bitno povise. Kod plinskih turbina mlaznih motora (ali uz krai radni
vijek) doputaju se savojna naprezanja koja dva i vie puta premauju navedene vrijednosti.
Kod noga lopatica, bandaa i spojnih ica, ukupna doputena naprezanja se odabiru prema sljedeim
koeficijentima sigurnosti:
2,
1,3 i
2. Tlana naprezanja na povrinama dodira noga
i diska mogu se dopustiti neto viim:
1,25,
0.9 i
l,25.
Uzimajui u obzir, da kod vrhova lopatica kod privrivanja bandae raskivanjem dolazi do pojave
otvrdnjavanja materijala, to povisuje krutost materijala (tj. dolazi do smanjenja veliine produenja i
poprene kontrakcije), preporua se u korijenu vrha naprezanje na otkidanje do 25 MN/m2, a na odrez
do 20 MN/m2.
Lopatice plinskih turbina se u veini sluajeva hlade odvoenjem topline na disk. Pri tome se
temperatura po visini lopatice mijenja kako prikazuje sl.4.36. Zbog toga se granica trajne vrstoe
metala poveava prema korijenu lopatice i na odreenom podruju po visini lopatice raste bre, nego
ukupno naprezanje
. Kao posljedica toga najnii koeficijent sigurnosti se ne pojavljuje kod noge
lopatice, gdje
dostie maksimalnu vrijednost, ve blie sredini. Tu injenicu treba imati u vidu
kod prorauna lopatica plinskih turbina. Treba zamijetiti, da se promjena naprezanja u lopatici odvija
po asimetrinom ciklusu, poto se naprezanja promjenjiva s vremenom, koja se javljaju zbog vibracija
lopatica, zbrajaju s konstantnim naprezanjima zbog djelovanja centrifugalne sile. Dijagram naprezanja
u lopatici (tokom vremena) dan je na sl.4.37.
oznaava konstantno naprezanje zbog djelovanja
centrifugalne sile, a
amplitudu naprezanja prilikom vibriranja.
Za granicu zamora asimetrinog ciklusa predlae se ovisnost:
Veliina
treba biti nia od granice zamora
, dobivene eksperimentalno kod simetrinog ciklusa.
Na nekim mjestima lopatice, kod nagle promjene konture moe se javiti koncentracija naprezanja gdje
prilikom nepravilnog konstruiranja i izvoenja lopatice lokalna naprezanja mogu nadvisiti nominalna
tri i vie puta.
Prije svega koncentracija naprezanja se javlja na mjestima prijelaza s profilnog dijela na nogu i kod
provrta za spojnu icu. Za smanjenje lokalnih naprezanja prijelaz s profilnog dijela na nogu treba se
izvesti prijelaznim dijelom velikog polumjera, dok se rubovi provrta za spojnu icu trebaju paljivo
zaobliti. Kod rada s visokim temperaturama, neovisno od provjere doputenih naprezanja s obzirom na
vrijednost granice puzanja, potrebno je provjeriti i veliinu plastinih deformacija, tj. proraunati
lopaticu na puzanje. Na alost, ne postoji vremenska norma za vrijeme koje plastina deformacija
lopatice moe postignuti graninu doputenu veliinu. U svakom sluaju poeljno je, da vijek trajanja
lopatice nije ispod 20.000 sati, i jasno, za to vrijeme produenje lopatice pod djelovanjem puzanja ne
smije dovesti radijalni zazor izmeu lopatica i kuita do vrijednosti koja je opasna za rad turbine.
88
5. KONSTRUKCIJA I TEHNOLOGIJA IZRADE

DISKOVA I BUBNJEVA, TURBINSKI ROTORI
TURBINSKIH
5.1. Konstrukcija diskova i bubnjeva

Razliiti se konstrukcijski oblici diskova mogu vidjeti na sl.5.1.
Kod manjih se srednjih promjera i niih vrijednosti obodnih brzina (priblino 120 do 130 m/s)
primjenjuju diskovi konstantne debljine (sl.5.1.a i sl.5.1.e) i to s provrtom za montau na vratilo ili
iskovani zajedno s njim. Priblino za vrijednosti obodnih brzina do 170 m/s diskovi izraeni zajedno s
vratilom izvode se sa zadebljanjem uz vratilo kako prikazuje sl.5.1.f. esto se koristi i konstrukcija
diska koninog profila, prikazana na sl.5.1.b i sl.5.1.e, koja se koristi za visoke obodne brzine (do 300
m/s). esto disk ima i hiperbolini profil kao na sl.5.1.d. Za najvee se obodne brzine (400 m/s i vie)
primjenjuje ponekad disk jednake vrstoe, sl.5.l.g, kod kojega se naprezanja po polumjeru ne
mijenjaju. Najee se disk po svom profilu samo pribliava disku jednake vrstoe.
Kod veine se diskova moe razlikovati obod, glavina i srednji dio diska koji se naziva tijelo. Kod
nekih se konstrukcija gdje su lopatice male irine (sl.5.1.a, sl.5.1.e i sl.5.1.f) obod po debljini ne
razlikuje od tijela. Dimenzije oboda su u potpunosti odreene dimenzijama noge lopatice dok su
dimenzije glavine odreene veliinama naprezanja koja se u njoj javljaju. Da bi se smanjila naprezanja
treba poveati kako irinu tako i vanjski promjer glavine. Disk bez provrta za vratilo, kao na sl.5.1.g,
ne zahtjeva glavinu i odlikuje se visokom vrstoom. Za izjednaavanje tlaka po obje strane diska, u
njegovom se tijelu ponekad izvodi niz provrta, kao na sl.5.1.b. Na povrinama tijela diska uz same
provrte, javljaju se poviena naprezanja, pa njih treba primjenjivati samo gdje je to neophodno.
Rubovi provrta trebaju biti paljivo zaobljeni i to sa to je mogue veim polumjerom. Konstrukcije
bubnjeva mogu biti raznolike, kao to prikazuju sl.5.23, sl.5.24 i sl.5.25. Kasnije e biti pokazano, da
se bubnjevi mogu primjenjivati kod niih obodnih brzina, priblino do 180 m/s. Utori u obodu diska u
koje se ulau lopatice trebaju imati iste dimenzije i tolerancije koje odgovaraju nogama lopatica.
Konstrukcijski su nacrti diskova prikazani na sl.5.2 i sl.5.3.
Disk na sl.5.2 pripada stupnju iz srednjetlanog dijela turbine iji je maksimalni broj okretaja 3.450 u
minuti. Obod diska je konstruiran za lopatice s T-nogom. Na crteu desno prikazano je proirenje kroz
koje se lopatice ulau u utor u disku. Kako za taj sluaj izgleda zavrna lopatica pokazano je u
poglavlju o rotorskim lopaticama. Sedam provrta promjera 45 mm slui za izjednaavanje tlaka po
obje strane diska. Na vratilo je disk navuen s prednaprezanjem (preklopom), a od eventualnog je
okretanja osiguran jo pomou klina. Vanjski je promjer glavine obraen prema potrebama labirintne
brtve dijafragme. Kod balansiranja diska treba voditi rauna o povrinama provrta za izjednaavanje
tlaka, da li je ouvana njihova glatkoa i polumjeri zaobljenja njihovih rubova.
Disk prikazan na sl.5.3 pripada stupnju iz niskotlanog dijela turbine snage 100 MW iji je broj
okretaja 3.000 u minuti. Rotorske su lopatice privrene za obod diska pomou viliaste noge. Kanal
u srednjem dijelu glavine slui za kontrolu materijala diska. Disk je privren na vratilo navlaenjem
i pomou dva radijalna klina. Prstenasti utor ispod oboda, oblika lastaviinog repa, slui za
privrenje masa prilikom balansiranja. Kod izbora tipa rotora i profila diska treba voditi rauna o
nainu privrenja rotorskih lopatica, dimenzijama rotora i uvjetima njegovog rada (obodna brzina,
temperatura).
Izvedba rotora u obliku bubnja primjenjuje se samo za reakcijske lopatice, koje rade s niim obodnim
brzinama. Konstrukcija rotora s diskovima je univerzalnija poto je pogodna i za akcijske i za
reakcijske turbine, te omoguava rad u irokom podruju obodnih brzina. Kovani rotori, tipa kakav je
prikazan na sl.5.21, gdje su diskovi iskovani zajedno s vratilom, osobito su pogodni za prve
visokotlane stupnjeve turbine i to iz sljedeih razloga:
a) visoke temperature pare mogu izazvati oslabljenje privrenja diska na vratilo;
b) kompaktnost konstrukcije koja odlikuje turbine s takvim kovanim rotorom osobito je pogodna
za dio turbine koji se nalazi pod visokim tlakom pare;
89
c) manji promjeri rotora i nie obodne brzine kod visokotlanih stupnjeva omoguuju primjenu
kovane konstrukcije s diskovima konstantne debljine (jedino ako je potrebno eventualno sa
zadebljanjima kao na sl.5.1.f).
Disk konstantne debljine s glavinom za privrenje na vratilo mogue je primjenjivati kod niih
vrijednosti obodnih brzina kod srednjetlanih stupnjeva, a posebice za regulacijske stupnjeve.
Disk koninog profila, sl.5.l.b, primjenjuje se u podruju obodnih brzina 150 do 300 m/s i s obzirom
na to je najuniverzalniji. Za naroito visoko optereene diskove primjenjuje se hiperbolini profil kod
kojeg su naprezanja u glavini nia nego kod koninog profila.
Disk jednake vrstoe gotovo se ne primjenjuje u suvremenoj turbogradnji. Eventualno se kod visokih
obodnih brzina profilu diska nastoji dati oblik, koji se pribliava teoretskom profilu jednake vrstoe
uz mala odstupanja kako bi se pojednostavila obrada.
5.2. Nain privrenja diskova i bubnjeva na vratilo

Disk bez centralnog provrta, sl.5.1.g, spaja se s prirubnicom vratila pomou zatika; izboeni dijelovi
prirubnice centriraju disk s obzirom na vratilo.
Za konstrukcije prikazane na sl.5.1.a i sl.5.1.b najee se primjenjuje neposredno navlaenje diska na
vratilo s prednaprezanjem koje osigurava vrsti nepomini spoj izmeu diska i vratila u radnim
uvjetima: zbog djelovanja centrifugalne sile mase diska i zbog razlike temperatura izmeu glavine
diska i vratila privrenje diska na vratilu tokom rada slabi i moe se ak pojaviti zazor to moe
imati za posljedicu pojavu vibracija rotora i mogunost havarije turbine. Potrebna se veliina
prednaprezanja (vrstog dosjeda s preklopom) odreuje proraunom. Orijentaciijska veliina preklopa
je 0,001 promjera vratila. Razlika izmeu maksimalne i minimalne veliine preklopa je obino 0,05 do
0,08 mm.
Samo navlaenje diska na vratilo izvodi se na sljedei nain. Prije navlaenja dimenzija unutarnjeg
provrta je neto manja nego promjer dosjedne povrine vratila. Razlika promjera vratila i diska prije
navlaenja naziva se preklop. Prije navlaenja disk se zagrijava da bi njegov unutarnji promjer postao
vei od promjera vratila. Vratilo se postavlja vertikalno i na njega se navlai disk. Nakon hlaenja se
promjer provrta diska smanjuje, disk vrsto dosjeda na vratilo i na mjestu njihovog dodira javlja se
dodirni tlak (prednaprezanje), koji se suprotstavlja okretanju diska na vratilu i ostvaruje prijenos
zakretnog momenta s diska na vratilo. Jasno da veliina dodirnog tlaka ovisi o broju okretaja. Kod
mirujueg vratila on je maksimalno mogui. Kod poveanja broja okretaja disk se iri u radijalnom
smjeru intenzivnije nego vratilo, i kao rezultat kod nekog broja okretaja, koji se naziva broj okretaja
oslobaanja, dodirni tlak iezava i zakretni moment se ne moe prenijeti na vratilo preko dosjeda.
Stoga broj okretaja oslobaanja treba biti vii nego bilo koji mogui radni broj okretaja.
to je vee prednaprezanje kod dosjeda, to je vii broj okretaja oslobaanja. Zato se na prvi pogled
ini da nema problema to se tie broja okretaja oslobaanja: za to je potrebno navuci disk na vratilo s
dovoljnim prednaprezanjem (dodirnim tlakom). Isto tako je jasno da se u disku, koji je navuen na
vratilo, osim kontaktnog naprezanja javljaju i naprezanja koja nastoje slomiti disk. Takva se
naprezanja javljaju u disku zbog centrifugalnih sila izazvanih rotacijom. Na taj nain, prednaprezanje
predstavlja dodatno naprezanje u disku, i stoga je jako veliko prednaprezanje tetno.
Prednaprezanje se kod projektiranja proraunava jako tono, s tim da se osigura dovoljna sigurnost
izmeu radnog i broja okretaja oslobaanja, ne stvarajui istovremeno bespotrebna naprezanja zbog
navlaenja. Vie o proraunu vrstoe diskova i rotora u poglavlju 6.
Isto tako je kod rada s vremenom mogue slabljenje spoja diska i vratila, npr. kod brzog poveanja
temperature u protonom dijelu, kada se disk moe bre progrijati od vratila. Zbog toga da bi se
osigurao prijenos zakretnog momenta i u takvim sluajevima, izmeu diska i vratila stavlja se aksijalni
klin. Utori za klin naglo poveavaju naprezanja u disku, osobito na rubovima utora. Kod pojave u
njima pukotina kritinih dimenzija moe doi do iznenadnog krtog loma diska. Zato se aksijalni
90
klinovi ugrauju samo kod manje optereenih diskova kod kojih naprezanja nisu velika ak i uz
uzimanje u obzir aksijalnih klinova. Klin s veliinama zazora prikazan je na sl.5.4.
Da utori za klin ne bi oslabili glavinu visokooptereenih diskova, tada se primjenjuje konstrukcija s
radijalnim klinovima, sl.5.5 (takoer i sl.5.3). Prsten, koji se nalazi s desne strane diska, privren je s
dva klina od kojih je jedan prikazan crtkano. S dva radijalna klina, koji su detaljnije prikazani na sl.5.5
dolje desno, prsten osigurava poloaj diska navuenog na vratilo. Radijalni su klinovi umetnuti u disk
s preklopom, a u prsten ulaze sa zazorom 0,02 do 0,04 mm.
Na sl.5.1.d primijenjeno je privrenje diska na vratilo pomou ahure. Ta ahura svojim vanjskim
promjerom tono (ali bez prednaprezanja) prilijee disku te se sa njim spaja pomou niza radijalnih
zatika, sl.5.6. Tako se spojeni disk s ahurom navlai na vratilo s normalnim prednaprezanjem i jo se
dodatno osigurava od okretanja pomou klinova. Ako zbog djelovanja temperature i centrifugalne sile
promjer provrta diska postane vei od promjera ahure to se koaksijalnost diska i ahure (a time i
vratila) nee naruiti zbog prisutnosti radijalnih zatika. Istovremeno, spoj ahure s vratilom ne moe
oslabiti poto su naprezanja u ahuri pod djelovanjem njene centrifugalne sile beznaajna, a
temperatura ahure se gotovo ne razlikuje od temperature vratila. Zbog toga je dana konstrukcija
posebno pogodna kod prvih visokotlanih stupnjeva turbine, a takoer i za visokooptereene diskove.
Daljnja konstrukcijska mogunost privrenja diska je pomou aksijalno razrezane natezne ljuske
koninog oblika, sl.5.7, ime se dobiva odgovarajua elastinost. Ovo rjeenje jednostavno otklanja
eventualne netonosti izrade provrta diska pomicanjem konine ljuske u odgovarajuem smjeru po
vratilu. Sl.5.8 predstavlja privrenje diska na vratilo pomou prstena koji su razrezani i smjeteni
izmeu vratila i glavine diska. Prsteni ulaze u utore u vratilu i osiguravaju poloaj diskova u
aksijalnom smjeru, kao i potrebnu zranost zbog njihovog istezanja. Kod ovog je naina privrenja
provrt glavine neto vei od promjera vratila. Svaki prsten je paljivo obraen i na mjestu klina
udubljen da bi proao kroz njega. Druga modifikacija principa prikazanog na sl.5.8 prikazana je na
sl.5.9. Prsteni U-oblika izraeni od elika legiranog kromom ubaeni su pod tlakom u krune udubine
u glavini diska ime je onemogueno pomicanje.
Openito se u aksijalnom smjeru disk fiksira na vratilo pomou navrtaka ili toplo navuenih prstena,
koji ulaze u utore u vratilu, kako je prikazano na sl.5.10. Izmeu diskova esto se umeu razrezani
prsteni, koji takoer ulaze u utore u vratilu, sl.5.11.
Izmeu prstena i diska ili izmeu diskova treba predvidjeti aksijalne zazore za mogunost
temperaturnog irenja glavina diskova.
Jedna od mogunosti spajanja diska s vratilom je zavarivanje diska za vratilo, sl.5.12. Disk je zavaren
za vratilo preko relativno tanke prstenaste prirubnice to omoguava kompaktnu konstrukciju uz
zadovoljavajuu nosivost.
Na sl.5.13 prikazan je av zavara koji se primjenjuje kod plinskih turbina. Radijalno se fiksiranje
elemenata rotora osigurava centrirajuim prstenima, koji odravaju tone dimenzije izmeu elemenata,
a u aksijalnom smjeru pomou izmeu njih postavljenih distantnih ploica, koje imaju neto vee
dimenzije zbog poprene kontrakcije ava. Takva je ploica prikazana na sl.5.13 crtkano; ploice se
izrezuju van autogenim rezanjem nakon navarivanja prvog sloja po dubini od 8 do 10 mm. U korijenu
zavara je postavljen prsten (1) koji sprjeava curenje rastaljenog metala u centralni dio rotora izmeu
diskova.
Bubnjevi se spajaju s prirubnicama vratila pomou svornjaka. Kao primjer moe posluiti konstrukcija
prikazana na sl.5.14 gdje je u gornjem dijelu prikazan rotor brodske parne turbine u obliku bubnja, a u
donjem dijelu detalj spoja bubnja s masivnim diskovima, koji su otkovani zajedno s rukavcima vratila.
Bubanj se centrira pomou izdanka (1) i spaja s diskovima svornjacima (2) koji su uvijeni u disk (3).
Zvonasti se navrtak (4) osigurava bakrenim prstenima (5) koji se pridravaju u kanalu samog navrtka.
Osim toga se svaki prsten jo osigurava pomou dva vijka (6).
91
5.3. Tehnologija izrade diskova i bubnjeva

Diskovi i bubnjevi turbina se izrauju od visokokvalitetnih elinih otkivaka, koji se trebaju odlikovati
homogenou i istoom sastava metala, bez unutarnjih greaka i s minimalnim unutarnjim
naprezanjima. Os otkivka treba se priblino podudarati s osi ingota dobivenog lijevanjem u ljevaonici.
Kovanje se izvodi uz relativno male dodatke za mehaniku obradu, sl.5.15. Nakon toga se provodi
toplinska obrada, iji se prvi stadij obino zavrava s odarivanjem uz polagano hlaenje u pei.
Takoer treba provesti i grubo skidanje povrinskog sloja otkivka, nakon ega za zavrnu obradu
ostaje dodatak od 3 do 6 mm. Skidanje povrinskog sloja omoguava otkrivanje vanjskih greaka
kovanja (pukotine, ukljuine) koje tom obradom moraju biti otklonjene.
Cilindrine povrine glavine i centralnog provrta se poliraju i podvrgavaju bajcanju, koje treba
pokazati prisutnost mikroskopsko tankih neravnina u strukturi elika.
Nakon grubog skidanja povrinskog sloja otkivak se podvrgava sekundarnoj toplinskoj obradi u svrhu
smanjenja unutarnjih naprezanja. Za legirane elike ta se obrada sastoji od kaljenja i poputanja s
hlaenjem u pei.
Iz otkivka se izrezuju komadi za mehanika ispitivanja. Kod diska se ti komadi obino izrezuju iz
cilindrine povrine glavine i s njenog provrta. Mjesta izrezivanja komada kod kovanog rotora
prikazana su na sl.5.16, na kojoj se takoer vidi kontura otkivka i kontura rotora nakon grubog
skidanja.
Mehanika se obrada diskova izvodi obino na karuselima, pri emu se za obradu profilnog srednjeg
dijela diska primjenjuju kopirni obradni strojevi. Kvaliteta obrade najveeg dijela povrine diska
odgovara klasi 6, dok se povrina provrta za vratilo brusi i treba odgovarati klasi 7. Kod postavljanja
na obradni stroj obraa se posebna panja na mogunost deformacije tankih diskova, kod kojih se
odabire takva konstrukcija za privrenje da se disk prilikom obrade ne bi progibao ili vibrirao. Zbog
tih se razloga obrada obino izvodi u dva navrata: prvo gruba, pa potom fina obrada. Za posljednju se
ostavlja dodatak 1 do 2 mm.
Promjer provrta diska esto se izrauje u treoj ili etvrtoj klasi finoe obrade, uz pojedinano
dotjerivanje odgovarajueg dijela vratila. Za utore u obodu u koje se ulau noge rotorskih lopatica
odabiru se specijalne tolerancije. Koncentrinost provrta i vanjska povrina oboda treba leati u
granicama do 0,03 mm, a udar cilindrinih povrina oboda doputa se do 0,04 mm. Zavrno obraeni
diskovi i bubnjevi ispituju se razliitim metodama defektoskopije: magnofluksom, ultrazvukom,
rengenom, itd. One omoguuju otkrivanje unutarnjih greaka metala koje mogu dovesti do kartiranja
diska.
Kod diskova s naroito masivnom glavinom u provrtu se izrauje specijalni kanal koji omoguava
provjeru da li eventualno postoje pukotine, sl.5.3. Kod u potpunosti kovanih rotora obino se kroz
centar vratila radi centralni provrt, sl.5.16, ija povrina takoer moe biti ispitana uz pomo
specijalnih optikih pribora. Kanali za klinove obraduju se na dubilici, pri emu neparalelnost njihovih
bonih povrina prema osi provrta ne smije biti preko 0,05 mm, a meusobna neparalelnost tih
povrina ne preko 0,02 mm (po duini kanala).
Provrti za zatike u disku s ahurom za privrenje bue se i razvrtavaju s umetnutom ahurom u disk.
Odstupanje osi provrta od osi diska i od radijalnog smjera ne smije biti vee od 0,08 mm na duini 100
mm. Provjera dimenzija diska provodi se pomou kontrolnih mjerki, indikatora, mikrometara a
takoer i ablona za provjeru profilnog dijela diska, utora za klinove i noge lopatica. Posljednja
operacija prije montae samih lopatica je statiko balansiranje diska kojim se dovodi teite diska u os
njegove rotacije.
Disk se postavlja na specijalnu napravu na dvije prizme ili noge kako je prikazano na sl.5.17. Teite
diska, koje se ne podudara s osi rotacije, neka je u toki 2. Dodajui na polumjeru a-1 odgovarajuu
kontramasu ili skidajui masu na polumjeru b-1 moe se ostvariti podudaranje teita s osi 1. Bubnjevi
i kovani rotori se podvrgavaju dinamikom uravnoteivanju.
92
5.4. Ugradnja lopatica na disk ili bubanj

Jedan od najvanijih uvjeta kod ugradnje lopatica na disk je vrstoa spoja, koja se postie s jedne
strane veliinama tolerancija na dimenzije noge i utora u disku, i s druge strane vrstim dosjedanjem
susjednih lopatica. Posljednje u znatnoj mjeri ovisi o strunosti montaera i o temeljitosti dotjerivanja
noga susjednih lopatica jedne k drugoj. Duge se lopatice prije montae vau te se na dijametralno
suprotna mjesta ugrauju lopatice jednake mase.
Kod montae lopatica doputaju se sljedea tangencijalna odstupanja izlaznog brida lopatice od
radijalnog poloaja:
-
za lopatice visine do 200 mm 0,5 mm;

U aksijalnom se smjeru doputa odstupanje od zadanog poloaja:

-

Broj lopatica na disku zbog doputenog odstupanja veliine koraka moe biti 98 do 102% od
projektnog broja.
Lopatice se ugrauju u utor diska na obje strane od proirenja. Nakon montae svih lopatica izmeu
krajnjih od njih treba ostaviti rastojanje koje je jednako debljini zavrnog komada ili nozi zavrne
lopatice; u protivnom se sluaju odabire nekoliko lopatica sa zadebljanim nogama ili se posljednje
poturpijaju za 0,1 do 0,3 mm.
Kada su lopatice ugraene na disk vri se montaa bandae i prilemljivanje spojne ice. Potrebno je
naglasiti da se proces lemljenja provodi u uskom temperaturnom podruju (700 do 770C) i zbog toga
se zahtjeva od izvrioca koji izvodi lemljenje posebna panja. Ne doputa se zagrijavanje lopatica od
nehrajueg elika preko 770C poto se elici koji sadre krom pri hlaenju na zraku samozakaljuju.
Kod nekih se konstrukcija nakon ugradnje lopatica i bandae predvia mehanika obrada povrina
bandae i njihovo zaotravanje, to se provodi noem na karuselu. Vrhovi reakcijskih lopatica bez
bandae, nakon montae na bubanj bruse se na alatnom stroju kako bi se postigla jednakost radijalnih
zazora s obzirom na kuite. Na kraju se disk podvrgava drugom statikom uravnoteivanju da bi
nakon toga bio spreman za montau na vratilo.
Zbog velikog pred naprezanja s kojim se disk ugrauje na vratilo, mora se prethodno zagrijavati: u
kipuoj vodi, letlampama, gorionicima za zavarivanje ili elektrozagrijavanjem. U posljednjem se
sluaju primjenjuje specijalni elektrini transformator s razdvojivom jezgrom na koju se postavlja
disk. Disk postavljen na jezgru je kao namot sekundara transformatora i brzo se zagrijava sekundarnim
i vrtlonim tokom. Rotor s lopaticama podvrgava se dinamikom uravnoteivanju.
Kao to je poznato, statikim se uravnoteivanjem moe kompenzirati veliina neuravnoteene
centrifugalne sile, koja se javlja u sluaju ako se teite masa ne podudara s osi rotacije. Pri tome se
masa za uravnoteivanje treba dodati u ravnini koja prolazi kroz teite, jer se u protivnom sluaju
javlja par sila koji nastoji savinuti os rotora. Kod takvog rotora tada postoji tzv. dinamika
neuravnoteenost. Dinamika se neuravnoteenost obino javlja kod rotora viestupanjskih turbina,
sl.5.18. Neuravnoteene centrifugalne sile
odreenih diskova mogu biti jednake po veliini, a
suprotne po smjeru. Kod toga teite rotora lei na njegovoj osi i rotor je statiki uravnoteen. Isto
tako statiko uravnoteivanje ne moe pokazati prisutnost para sila, koji se javlja samo kod vrtnje.
93
Potrebno dinamiko uravnoteivanje rotirajueg rotora kao krajnji rezultat ima postavljanje masa za
uravnoteivanje koje stvaraju par sila ; njihov je moment jednak momentu sila , no djeluje u
suprotnom smjeru, sl.5.19. Ako sile nisu meusobno jednake i nisu suprotno usmjerene, to e se kod
rotora javiti i statika i dinamika neuravnoteenost. Prije dinamikog uravnoteivanja treba se
otkloniti statika neuravnoteenost. Dinamiko se uravnoteivanje provodi na specijalnim strojevima.
Obino se kod tih strojeva za uravnoteivanje leajevi ili okvir rade kao pokretni te kod
neuravnoteenosti rotora dolazi do njihovog periodinog gibanja: na temelju amplitude tog
periodinog gibanja prosuuje se o stupnju neuravnoteenosti rotora. Dinamika se neuravnoteenost
otklanja ili skidanjem metala na odreenoj duljini krunice na obodu diska ili dodavanjem mase za
uravnoteivanje.
Za ulaganje materijala za uravnoteivanje, na prvom i posljednjem disku rotora, esto su predvieni
prstenasti kanali u obliku lastaviinog repa. Vie o neuravnoteenosti rotora, nainima njihovog
uravnoteivanja kao i strojevima za uravnoteivanje bit e govora kod kritinog broja rotora, poglavlje
10.10.
5.5. Tipovi turbinskih rotora

Rotor viekuine turbine predstavlja sveukupnost meusobno spojenih rotora pojedinih kuita koja
slijede jedno iza drugog. Rotori pojedinih kuita meusobno su spojeni pomou spojki. Sam rotor
ine vratilo, diskovi ili bubanj s rotorskim lopaticama, i elementi kao to su labirintne brtve, spojke,
osjetnici regulacije i zatite i pumpa sustava za podmazivanje. Uvjeti rada turbinskog rotora openito
su dosta teki.
Prije svega rotor rotira visokim brojem okretaja, a poto su njegove dimenzije i masa na njega
privrenih rotorskih lopatica velik i, to su visoka i naprezanja koja se javljaju zbog centrifugalnih
sila. Kod toga treba imati u vidu, da u uvjetima eksploatacije broj okretaja moe 10 do 15% prei
nominalni (50 ili 25s-1); kod toga naprezanja porastu i za 20 do 50%. Najvea se naprezanja zbog
rotacije javljaju u sredinjem dijelu rotora i u obodu gdje su privrene rotorske lopatice. Rotori
kuita visokog i srednjeg tlaka parnih turbina, u podruju gdje ulazi para, kao i rotori plinskih turbina,
trebaju izdrati visoka naprezanja zbog centrifugalne sile u uvjetima puzanja za itavog radnog vijeka.
U rotoru se ne smiju javiti pukotine zbog zamora materijala dok se radijalne dimenzije ne smiju
poveati preko doputenih vrijednosti.
Rotor turbine sumira zakretne momente koje ostvaruju pojedina kuita viekuine turbine, te
sumarni moment predaje rotoru generatora ili drugog pogonjenog stroja. Na taj se nain na izlaznom
vratilu razvija maksimalni zakretni moment. Kod toga treba voditi rauna da kod odreenih
eksploatacijski uvjeta, npr. kod kratkog spoja generatora, zakretni moment moe premaiti nominalnu
vrijednost 4 do 6 puta. Rukavac izlaznog vratila turbine treba prenijeti taj visoki zakretni moment bez
loma. Rotor turbine je jedan od elemenata koji prima sve promjene temperature u protonom dijelu
turbine. Brze promjene temperature kod rotora dovode do pojave temperaturnih naprezanja, a kod
njihovog periodikog ponavljanja moe doi do pojave pukotina zbog termikog zamora. Osim toga
treba imati u vidu da se iz razloga cijene kotanja rotor izrauje od slabo legiranih elika koji su esto
slabo otporni koroziji.
5.5.1.
Aksijalne parne turbine
Prvo e se dati prikaz rotora jednokuinih turbina. Tipina konstrukcija rotora prikazana je na sl.5.20.
Na vratilo su privreni diskovi koji, uz iskljuenje prvoga, nose po jedan red rotorskih lopatica. Prvi
disk predstavlja Curtisovo regulacijsko kolo. Takva se konstrukcija primjenjuje prije svega kod
akcijskih turbina, iako neki stupnjevi, kao npr. posljednji i kod toga tipa rotora mogu imati znaajnu
reaktivnost.
Kod manjih promjera stupnjeva diskovi se mogu izraditi zajedno s vratilom iz masivnog otkivka.
Takva se konstrukcija esto susree kod turbina s visokim ulaznim parametrima za prve akcijske
stupnjeve. Primjer takve konstrukcije je prikazan na sl.5.21. U potpunosti kovani rotor se sastoji od
prednjeg dijela vratila gdje su smjeteni segmenti prednje labirintne brtve, diska s dva stupnja brzine,
94
diskova konstantne debljine za akcijske stupnjeve visokog tlaka i stranjeg dijela gdje su smjeteni
segmenti stranje labirintne brtve. Izmeu diskova su na vratilu iljci za meustupanjske labirintne
brtve.
Normalno da je primjena takve konstrukcije ograniena na manje promjere (obino do 1 m) zbog
sljedeih razloga:
a) za izratke veeg promjera teko je garantirati visoku kvalitetu otkivka;
b) greka kod bilo koje operacije pri obradi rotora moe rezultirati kartom jako skupog otkivka;
c) kao materijal za kovanje treba esto odabrati legirani elik, koji je potreban samo za diskove
prvih stupnjeva, dok se naredni stupnjevi mogu izraivati od obinog ugljinog elika te se na
taj nain troe nepotrebno velike koliine legiranog elika.
Na sl.5.22 prikazana je konstrukcija rotora, koja predstavlja kombinaciju prethodno opisana dva tipa:
diskovi stupnjeva visokog tlaka (isto kao i regulacijskog kola) izraeni su zajedno s vratilom, a
posljednjih stupnjeva su navueni na vratilo.
Kod reakcijskih turbina esto se primjenjuje konstrukcija rotora u obliku bubnja. Na sl.5.23 prikazan
je rotor, koji se sastoji od diska koji nosi regulacijsko kolo s dva stupnja brzine, etiri bubnja, na
kojima je smjeten velik broj reakcijskih stupnjeva i bubnja (stapa) za rastereenje (prvi s lijeva) za
izjednaavanje aksijalne sile. Svi bubnjevi, takoer i za rastereenje, navueni su na vratilo i za njega
zavareni, zbog ega su na bubnjevima i na vratilu izvedeni prstenasti izdanci, koji su meusobno
zavareni. Na taj je nain privren i disk na vratilo.
uplji rotor u obliku bubnja prikazan je na sl.5.24. Njegova lijeva strana je predviena za brodsku
turbinu za vonju pramcem i sastoji se od akcijskog diska sa stapom za rastereenje i prednjeg kraja
vratila otkovanog zajedno s diskom. Taj je dio rotora spojen vijcima sa upljim bubnjem, na kojem su
smjeteni reakcijski stupnjevi turbine za vonju pramcem. Na stranjem dijelu vratila, koji je otkovan
zajedno s bubnjem, navueni su diskovi za stupnjeve turbine za vonju krmom. uplji bubnjevi su
zbog vrstoe primjenjivi samo za nie vrijednosti obodnih brzina (150 do 200 m/s), pa se stoga oni i
primjenjuju za reakcijske turbine gdje obodne brzine kod stupnjeva visokog i srednjeg tlaka nisu
visoke.
Ponekad se bubnjevi izrauju kao puni, samo s aksijalnim provrtom malog promjera za kontrolu
materijala. Takav je rotor jedne visokotlane turbine, koja se sastoji od jednog akcijskog i 13
reakcijskih stupnjeva prikazan na sl.5.25. Ta je konstrukcija svrsishodna samo za male promjere rotora
i zbog toga za reakcijske turbine bez dijafragmi izmeu stupnja.
Konstrukcija rotora u obliku bubnja, dobivena iroko primjenjivanim elektrozavarivanjem
pojedinanih diskova, prikazana je na sl.5.26. Na prednjem dijelu vratila, koji je otkovan zajedno sa
upljim bubnjem, navuen je stap za rastereenje i disk sa stupnjevima brzine. Oba su ta elementa
zavarena za vratilo preko tankih prstenastih izdanaka (kao i na sl.5.23). Dalje se rotor sastoji od pet
diskova, koji su meusobno i sa upljim bubnjem zavareni po periferiji oboda, kako je prikazano na
detalju ava zavara. Zajedno je s posljednjim diskom otkovan stranji kraj vratila. Primjena takvih
konstrukcija izvedenih pomou diskova za niskotlane stupnjeve omoguuje rad tih stupnjeva s
visokim obodnim brzinama. Konstrukcija takvih rotora odlikuje se malom masom obzirom na
istovremeno potrebnu vrstou. No svakako da kvaliteta zavara treba biti besprijekorna. Nakon
zavarivanja rotor se podvrgava toplinskoj obradi.
Obino se kod parnih turbina ako su izraene u vie kuita razlikuju kuita, pa stoga i rotori niskog,
srednjeg i visokog tlaka. Najvanija karakteristika rotora niskog tlaka, koja definira njegovu
konstrukciju, je njegova velika dimenzija, to proizlazi iz zahtjeva za poveanjem izlazne strujne
povrine posljednjeg stupnja, da bi se, ih poveala snaga turboagregata, ili poveala iskoristivost, ili
smanjio broj stupnjeva kuita niskog tlaka. Uvjeti rada kuita niskog tlaka kod klasinih
termoelektrana ili nuklearnih elektrana razlikuju se veoma malo, pa gotovo da i nema principijelnih
razlika. Niskotlani se rotori gotovo svih turbina znaajnije snage izvode simetrinima i dvostrujnima.
95
Montani se rotor, ili rotor s navuenim diskovima, sl.5.27, sastoji od stepenastog vratila, na koje su
simetrino s dvije strane navueni diskovi, te segmenti vanjskih labirintnih brtvi kao i uljnih brtvi
kuita leaja. Na vratilu se takoer izvodi rukavac za leaj kao i za montau poluspojke.
Svaki se disk sastoji od oboda u kojem su izraeni kanali za smjetaj noga rotorskih lopatica, tijela
(profilnog dijela) i glavine, iji je unutarnji provrt u kontaktu s dosjednom povrinom vratila. Tijelo
diska je tako isprofilirano da bi osiguralo vrstou diska kod maksimalno mogueg broja okretaja. Na
temelju tih uvjeta se odabire irina glavine.
Na sl.5.28 prikazan je takoer montani rotor niskog tlaka. Svi su diskovi navueni na vratilo bez
aksijalnih klinova. Prvi su diskovi povezani bonim klinovima smjetenima izmeu bonih povrina
diskova i izdanaka na vratilu, i preko njih se prenosi zakretni moment u sluaju slabljenja vrstog
dosjeda. Zakretni se moment s dva posljednja diska predaje na vratilo preko radijalnih klinova
smjetenih izmeu bonih povrina diskova i specijalnih prstena za klinove koji su navueni na vratilo
s prednaprezanjem i osigurani aksijalnim klinom, detalj "A". Osnovna je prednost montanih rotora da
se mogu izvesti s velikim dimenzijama uz visoku kvalitetu diskova i vratila. Osnovni su nedostaci
montanih rotora povezani s visokim naprezanjima u navuenim diskovima, mogunost slabljenja
spoja i pojava pukotina zbog korozije izazvane naprezanjem u utorima za klinove.
Zavareni se rotor dvostrujnog niskotlanog kuita, sl.5.29, izrauje od odvojenih diskova i prstenastih
dijelova meusobno zavarenih specijalnom tehnologijom zavarivanja. Kao i kod montanog rotora,
radijalne dimenzije zavarenog rotora nisu ograniene tehnolokim mogunostima izrade velikih
otkivaka visoke kvalitete.
Naprezanja, izazvana rotacijom, su u zavarenom rotoru nia nego u montanom, poto nema
centralnih provrta u diskovima (to sniava naprezanja za vie od dva puta) i navlaenja diskova na
vratilo. Te dvije injenice omoguuju izradu diskova bez glavine, i takvo oblikovanje diska da se
naprezanja u njemu malo mijenjaju po polumjeru. Zajedno s tim, zahtjevi kod zavarivanja i naknadnog
poputanja ne doputaju primjenu za zavarene rotore elika visoke vrstoe. Odreeni je nedostatak
zavarenog rotora otezana kontrola stanja materijala kod kapitalnog remonta.
Osnovna je karakteristika rada rotora visokog tlaka visoka temperatura u podruju dovoenja pare,
koja dostie vrijednosti 500C do 510C. Kod takvih temperatura dolazi do intenzivne pojave puzanja,
koja ima za posljedicu relaksaciju naprezanja (snienje naprezanja u elementima na raun prijelaza
dijela elastine deformacije u plastinu deformaciju puzanja). Npr. dodirni e se tlak izmeu diska i
vratila kod visoke temperature s vremenom smanjiti, potrebni broj okretaja oslobaanja e opadati i
moe doi do oslobaanja diska. Zbog toga upotreba navuenih elemenata u podruju visokih
temperatura, a samim time i montanih rotora nije mogue.
Osnovni je tip rotora za kuita visokog tlaka monoblok kovani rotor, sl.5.30. koji se sastoji od vratila
i diskova izraenih od jednog komada. U obodima diskova izrauju se kanali za ugradnju rotorskih
lopatica. Svrsishodnost koritenja monoblok kovanih rotora za kuita visokog tlaka je dodatno
opravdana s malim volumnim protocima pare, koji ne zahtijevaju otkivke velikih dimenzija ija je
kvaliteta izrade oteana kod stadija lijevanja i kovanja.
Temperaturni uvjeti rada visokotlanih kuita turbina u nuklearnim elektranama omoguuju primjenu
montanih rotora. No isto tako manje potekoe kod izrade, velika sigurnost, manje dimenzije i dobro
ovladavanje proizvodnjom monoblok kovanih rotora daje im prednost i kod visokotlanih rotora
turbina u nuklearnim elektranama. Za turbine velikih snaga u nuklearnim elektranama koje imaju
simetrina dvostrujna visoko tlana kuita moe se kao racionalna pokazati zavarena konstrukcija,
sl.5.31, koja ima veu krutost spram savijanja nego monoblok kovani rotor.
Izbor konstrukcije rotora kuita srednjeg tlaka uvjetovan je s dva faktora: temperaturom pare na ulazu
u kuite i omjerom volumnih protoka na ulazu i izlazu iz kuita. Obino je temperatura na ulazu u
srednjetlano kuite kod jedinica vee snage koje imaju meupregrijanje pare, na ulazu u
srednjetlano kuite jednaka temperaturi svjee pare na ulazu u turbinu. To iskljuuje primjenu za
rotor srednjeg tlaka montani rotor. Ako je omjer specifinih volumena velik, tada se koristi
kombinirani rotor: njegov dio gdje ulazi para izrauje se kao monoblok, a izlazni s navuenim
diskovima, sl.5.32.
96
5.5.2.
Radijalne parne turbine
Kao to je poznato, u turbogradnji su nala primjenu dva tipa radijalnih parnih turbina: s mirujuim
usmjeravajuim lopaticama i s dva kontrarotirajua rotora (bez posebnih usmjeravajuih lopatica).
Na sl.5.33 prikazan je rotor viestupanjske turbine prvog tipa. Samo prvi (regulacijski) stupanj je
izveden kao aksijalni i akcijski. Naredni su stupnjevi, smjeteni na tri diska radijalni i reakcijski. Drugi
disk ima lopatice s obje strane. Smjer strujanja pare prikazan je strelicama.
Sl.5.34 prikazuje konstrukciju s dva kontrarotirajua rotora. Na njima su postavljeni kako radijalni,
tako i aksijalni stupnjevi (posljednja dva). Svaki se od rotora sastoji od diska (1), koji nosi radijalne
stupnjeve i koji je pomou konine natezne ljuske navuen na dio vratila (2) (taj se dio pomou vijaka
spaja s vratilom generatora), diska (3) , koji nosi etiri radijalna i dva aksijalna stupnja te diska (4), na
kojem su smjetene labirintne brtve. Lopatice su spojene s diskovima, a diskovi jedan s drugim
pomou specijalnih prstena.
5.5.3.
Plinske turbine
Rotori plinskih turbina se izvode pomou diskova, u obliku bubnja ili su kombinacija diskova i
bubnja, sl.5.35. Rotori izvedeni pomou diskova koriste se vie od ostalih tipova zbog svojih
prednosti: rotori s diskovima bez centralnog provrta imaju viu vrstou prilikom djelovanja
centrifugalnih sila, izraeni su od pojedinanih otkivaka manjih dimenzija i mogu se obraivati
neovisno, a utori u obodu diska za privrenje rotorskih lopatica izrauju se pomou najnovijih
strojnih obrada. Kod rotora turbina s vie stupnjeva izvedenih pomou diskova, broj lopatica u
turbinskim stupnjevima nije meusobno ovisan, i to je najznaajnije, mogua je aksijalna montaa
ak i kada kuite i dijafragme nisu razdvojeni. Rotor s diskovima obino se primjenjuje kod jako
optereenih turbina, posebice kod turbina mlaznih motora zrakoplova. Rotori turbina s vie stupnjeva
izvode se kao sastavljeni, tj. spajanjem pojedinanih diskova zajedno pomou vijaka, zavrtnjeva i
klinova te radijalnih klinova koji osiguravaju temperaturno rastezanje spojenih elementa.
Rotori u obliku bubnja i kombinacija diskova s bubnjem veoma su slini po konstrukciji rotorima
parnih turbina. Mogu biti izraeni ih u potpunosti kovanjem ili zavarivanjem. Za turbine s malim
protokom plina, rotor se izrauje kovanjem zajedno s vratilom, sl.5.35.a i sl.5.35.b. Rotori koji se u
potpunosti izrauju kovanjem ogranieni su sa svojim promjerom poto se komadi iji promjer prelazi
1 m ne mogu tono iskovati. Zavareni rotori su lieni tih ogranienja, sl.5.35.c i 5.35.d. Jo je
znaajnije da zavareni rotori mogu sadravati elemente izraene od razliitih kvaliteta elika (tzv.
kompozitni rotori).
Plinske se turbine kao to je reeno najee izvode s rotorom koji se sastoji od diskova. Na sl.5.36
prikazan je rotor dvostupanjske turbine izraen kovanjem, koji je spojen zavarivanjem s rotorom
aksijalnog kompresora koji je izveden kao bubanj. Montani je rotor prikazan na sl.5.37. Kod njega je
disk posljednjeg stupnja iskovan zajedno s vratilom, dok su diskovi prethodna tri stupnja navueni na
vratilo. S lijeve strane dovodi se zrak, koji hladi diskove, koji prolazi kroz zazore izmeu noga
lopatica i diskova, a takoer kroz provrte u prijelaznim diskovima, koji zamjenjuju dijafragme izmeu
stupnjeva. Slinu izvedbu hlaenja ima konstrukcija rotora prikazana na sl.5.38, kod koje su diskovi
meusobno spojeni i s vratilom zaticima, koji omoguuju temperaturne deformacije meusobno
spojenih elemenata.
Kao montani izveden je i rotor prikazan na sl.5.39, gdje su dva diska turbine spojena s rotorom
kompresora vijcima, ija je os paralelna s osi turbine. Rotor kompresora je izraen kovanjem i ima
aksijalni provrt malog promjera za kontrolu materijala. Na sl.5.40 prikazan je rotor u obliku bubnja,
koji je spojkom spojen s rotorom etverostupanjskog centrifugalnog kompresora. Rotor turbine na
sl.5.41 se sastoji od pet elemenata koji su spojeni vijcima. Centriranje se izvodi pomou radijalnih
proreza, koji omoguavaju neovisno radijalno izduenje diskova, koji imaju razliite temperature.
Rotor aksijalnog kompresora izveden je kao montani pomou navuenih diskova na vratilo. Kod
plinskih turbina je svrsishodna primjena tzv. kompozitnih diskova, kod kojih se obod izrauje od
vatrootpornog austenitnog elika (ili neke legure na osnovi nikla), a centralni dio od slabijeg elika,
npr. perlitne strukture. Izrada diska u potpunosti od austenitnog elika je povezana s odreenim
97
tehnolokim potekoama koje izostaju samo u sluaju ako se od toga elika izrauje otkivak u obliku
prstena. Istovremeno centralni dio, koji radi u podruju niih temperatura, moe se lako izraditi od
tehnologikih perlitnih elika. Takav kompozitni disk je prikazan na sl.5.42.
Radijalno-aksijalne plinske turbine, ili centrifugalne kako se takoer nazivaju, primjenjuju se za
plinsko-turbinska postrojenja male snage (500 kW) kod malih toplinskih padova. Turbina se obino
izvodi kao jednostupanjska, a kompresor kao centrifugalni, sl.5.43. Rotor turbine i kompresora se
spajaju na istu prirubnicu vratila. Kod nekih se konstrukcija oba rotora izvode kao jedan element od
jednog odljevka ili otkivka. O nainima izvoenja hlaenja kod rotora plinskih turbina bilo je govora u
poglavlju 4.3. Sada e biti prikazane neke od izvedbi konstrukcija diskova i rotora kod kojih su
primijenjene izvedbe hlaenja spomenute u navedenom poglavlju. Kod diska na sl.5.44 primijenjeno
je hlaenje pomou radijalnog opstrujavanja. Zrak dolazi kroz provrte A u spojnom bubnju i kroz
provrte u disku opstrujava njegovu povrinu. Zbog prolaza rashladnog zraka dio zuba (na osma mjesta,
a kod sloenijih izvedbi na 16) zupastog spoja diskova je odstranjen, te zrak moe dolaziti na
periferiju diskova. Zrak izlazi u protoni dio turbine kroz 35 provrta na obodu svakog diska.
Kod konstrukcije na sl.5.45 hlaenje je izvedeno pomou zraka koji nastrujava na disk iz zajednikog
kolektora (1) kroz 16 provrta (2) promjera 6 mm. Kolektor je prikazan na sl.5.46. Disk drugog stupnja
se hladi strujama zraka, koji se dovodi pomou cijevi (1), sl.5.47, i pet manjih cjevica (2). Zrak za
hlaenje turbine koja pogoni generator dovodi se pomou cijevi (3). Sve su struje usmjerene u
podruje noga lopatica, tj. okomito na povrine diskova. Osim toga zrak se dovodi u brtve turbine,
sl.5.45, zbog hlaenja centralnog dijela diskova i vratila. Puhala (3), koja su izraena zajedno s
vratilom, usisavaju hladni zrak iz strojarnice i ubacuju ga u prostor, stvarajui odreeni zastor smjesi
zraka i plina koja izlazi iz brtve. Ukupni je protok zraka za hlaenje 1,25% od protoka plina kroz
turbinu. Temperatura diskova turbine koja pogoni kompresor kod punog optereenja turbine ne prelazi
554C, a u sreditu diskova 486C, dok razlika temperatura na tijelu diskova ne prelazi 100C.
Diskovi su izraeni od austenitnog elika EI572 (oznaka prema GOST-u).
Kod konstrukcije na sl.5.48 u osnovnom je primijenjeno hlaenje kroz zazore uz noge rotorskih
lopatica i specijalne kanale u korijenu utora ispod lopatica. Zrak za hlaenje kroz labirintnu brtvu
opstrujava prednju stranu diska prvog stupnja i kroz provrte u prirubnici vratila i u disku dolazi u
prostor izmeu diskova rotora. Zrak izlazi u protoni dio ispred prvog i drugog stupnja. Takvu
principijelnu izvedbu imaju turbine niskog tlaka (koje pogone generator).
Za viestupanjske turbine svrsishodno je koristiti shemu koja je prikazana na sl.5.49. Kod prve
varijante, sl.5.49.a, zrak za hlaenje opstrujava prednju povrinu rotora i dospijeva u zazore noga
rotorskih lopatica. Zatim se zrak usmjerava kroz kanale ispod skretnih lopatica u drugi stupanj i tako
redom. Efikasnija je po rezultatima ispitivanja varijanta s meudovoenjem zraka kroz statorske
lopatice drugog stupnja, sl.5.49.b. Za poetnu temperaturu plina na ulazu u turbinu 700 do 760C
primjena hlaenja po toj varijanti omoguava izradu rotora od perlitnog elika.
Kod konstrukcije na sl.5.50 primijenjena je tzv. paralelno-uzastopna shema hlaenja. Zrak iza
kompresora kroz radijalne provrte dolazi u unutranju upljinu rotora, otkuda se usmjerava u prostor
izmeu diskova prvog i drugog stupnja. Dalje se tok dijeli na dva paralelna toka; na stranu prvog
stupnja i na stranu drugog i treeg stupnja. Prolazei kroz orebrene kanale, prvi tok zraka za hlaenje
dolazi u protoni dio iza statorskih lopatica prvog stupnja. Ovdje se pridruuje zrak, koji je proao
kroz labirintnu brtvu i prstenasti kanal na periferiji rotora. Drugi tok prolazi kroz orebrene kanale
drugog i treeg stupnja i izlazi u protoni dio iza treeg stupnja kroz provrte (3), sl.5.51, u
"prigunom" disku. Takav nain hlaenja zahtjeva izvedbu kod rotora sigurno odvojene od toka
plinova upljine, iz koje se dovodi zrak za hlaenje. Procijepi izmeu lopatica se brtve pomou ploica
(4). Ugradnja ploica u utore se izvodi s malim zazorima i omoguava dobru nepropusnost sustava.
Tanka pregrada daje ploici elastinost. Ukupni protok zraka za hlaenje prema proraunu je 2,5%, uz
zazore ispod ploica 0,5 mm. Protok zraka kroz drugi i trei stupanj moe se regulirati provrtima (3) u
disku (2). Maksimalna temperatura rotora ispod lopatica treeg stupnja je 390C. Rotor je izraen od
perlitnog elika EI415 (oznaka prema GOST-u).
98
6. PRORAUN VRSTOE TURBINSKIH DISKOVA, BUBNJEVA I

ROTORA
6.1. Osnovna diferencijalna jednadba za tanki disk
Analizirati e se rotirajui, neravnomjerno po polumjeru zagrijavani disk, koji je simetrian s obzirom
na ravninu koja je okomita na os vratila. Ta se ravnina naziva srednja ravnina diska. Kod izvoda
jednadbe se pretpostavlja, da su poprene dimenzije diska male u usporedbi s njegovim promjerom, a
kut nagiba bonih povrina profila tijela diska s obzirom na srednju ravninu je zanemariv. Normalna i
smina naprezanja u ravninama koje su okomite na os vratila, te smina naprezanja u cilindrinim
presjecima, koji su okomiti na srednju ravninu, zbog njihovih malih vrijednosti mogu se zanemariti.
Stanje naprezanja diska moe se uzeti kao dvodimenzionalno i osnosimetrino, a naprezanja su
ravnomjerno raspodijeljena po njegovoj debljini. Brzina vrtnje ili kutna brzina, kod koje se raunaju
naprezanja u disku, zove se proraunska kutna brzina , s-1, ih proraunski broj okretaja , s-1.
Temperaturno polje se zadaje s funkcijom
, koja se mijenja du polumjera diska po
proizvoljnom zakonu i ne ovisi o kutu . Primjenjuju se sljedee oznake sa sl.6.1:
- polumjer centralnog provrta diska;
- vanjski polumjer diska;
- promjenjiva debljina diska;
- radijalno naprezanje, tj. normalno naprezanje koje djeluje na povrinama koje su okomite
na radijalni smjer;
- tangencijalno naprezanje, tj. normalno naprezanje koje djeluje na povrinama u ravnini koja
prolazi kroz os vrtnje diska;
- radijalni pomak ili premjetanje cilindrine povrine polumjera ,
- specifina masa materijala diska;
- modul elastinosti materijala diska;
- Poissonov koeficijent.
Iz diska se izdvaja element koji je omeen s dvije meridijalne ravnine pod kutom
i dvije
cilindrine povrine s polumjerima i
. Sile koje djeluju na izdvojeni element takoer su
prikazane na sl.6.1. Centrifugalna sila izdvojenog elementa diska je:
Sile koje izazivaju radijalna naprezanja su:
Sila koja izaziva tangencijalna naprezanja je:
Projicirajui sile koje djeluju na element na radijalni smjer dobiva se:
ili poto je
, to je:
99
Nakon sreivanja se dobiva:

(6-1.a)
Za odreivanje
i potrebna je jo jedna jednadba koja povezuje ta naprezanja. Ona se dobiva iz
analize deformacija diska. Veza izmeu naprezanja i relativnih deformacija dana je Hookovim
zakonom:
(6-2)
gdje
- relativna deformacija u radijalnom smjeru;

- relativna deformacija u tangencijalnom smjeru;
- koeficijent linearnog toplinskog rastezanja materijala.
Modul elastinosti takoer ovisi o temperaturi i zbog toga je takoer funkcija polumjera,
.
Kako je poznato, relativne su deformacije povezane s radijalnim pomakom preko sljedeih jednadbi:
i
Zamijenivi u jednadbama (6-2)
s njihovim vrijednostima dobiva se:

(6-3)
Eliminirajui iz jednadbi (6-3) pomak u dobiva se:

(6-1.b)
Jednadba (6-1.a) zajedno s jednadbom (6-1.b) u potpunosti odreuje radijalna i tangencijalna
naprezanja
i
uz zadane rubne uvjete. Rjeenje dobivenog sustava jednadbe (6-1.a) i jednadbe
(6-1.b) ekvivalentno je rjeenju diferencijalne jednadbe drugog reda s pomakom u kao
nepoznanicom. Iz jednadbi (6-3.a) izraavaju se i , pomou u i
:
(6-4.a)
(6-4.b)
Zamijenivi u jednadbi (6-1.a)
definira radijalni pomak :
pomou prethodno dobivenih izraza, dobiva se jednadba koja
(6-5)
Ovdje je uzeto da Poissonov koeficijent

. i da ne ovisi o temperaturi. Prorauni su pokazali
da naprezanja u disku tek neznatno ovisno o promjeni veliine u granicama 0,3 do 0,5 i zbog toga se
ta promjena praktiki moe zanemariti.
100
Na temelju teorije linearnih diferencijalnih jednadbi ope rjeenje jednadbe (6-5) moe se prikazati
u obliku:
(6-6)
gdje
- konstante integracije odreene na temelju rubnih uvjeta na vanjskom i unutarnjem

polumjeru diska;
- integrali homogene jednadbe;
- partikularni integral nehomogene jednadbe koji odgovara optereenju zbog
centrifugalne sile;
- partikularni integral nehomogene jednadbe koji odgovara
temperaturnom optereenju.
Rjeenje diferencijalne jednadbe (6-5) ili odgovarajueg sustava diferencijalnih jednadbi (6-1.a) i
(6-1.b) u potpunosti je mogue samo za odreene profile tijela diska. To se odnosi na profil konstantne
debljine, konini profil, odreene eksponencijalne profile (prije svega profil diska jednake vrstoe),
hiperbolini profil, profil koji se mijenja po zakonu kubne parabole, itd. Za konini profil i niz
eksponencijalnih profila rjeenja diferencijalnih jednadbi mogu se dati u obliku konvergentnih
redova. Treba napomenuti, da je dobivanje navedenih potpunih rjeenja mogue samo uz
pretpostavljanje odreenih uvjeta na promjenu temperaturnog polja i na parametre elastinosti
materijala. U openitom se sluaju rjeenja kako sustava jednadbi (6-1.a) i (6-1.b), tako i jednadbe
(6-5), mogu dobiti priblinim numerikim metodama.
6.2. Rubni uvjeti

Vanjski polumjer. Na vanjskom se polumjeru (
) diska nalazi obod koji nosi rotorske lopatice,
to se vidi iz sl.6.2. Poto su dimenzije oboda u radijalnom smjeru male u usporedbi s vanjskim
polumjerom diska, to se obod moe analizirati kao tanki prsten i time smatrati tangencijalna
naprezanja u njegovim presjecima konstantnima i jednakima tangencijalnim naprezanjima u disku za
.
Izdvaja se element oboda koji zatvaraju dvije meridijalne ravnine, koje zatvaraju kut
i cilindrina
povrina polumjera
. Sile koje djeluju na izdvojeni element prikazane su na sl.6.2.
Centrifugalna sila izdvojenog elementa oboda i u njemu privrenih lopatica je jednaka:
gdje
- centrifugalna sila radnog dijela svih rotorskih lopatica i njihovih veza (bandaa, spojne ice);
- centrifugalna sila cijelog oboda s nogama lopatica i meukomadima.
i
lako se izraunavaju ako je poznata geometrija lopatica i oboda. Sila zbog djelovanja
radijalnih naprezanja je:
gdje
- debljina diska za
;
- radijalno naprezanje u disku za
Sila zbog djelovanja tangencijalnih naprezanja je:
101
gdje
- povrina presjeka oboda (bez noga lopatica).
Primjenjujui uvjet ravnotee na izdvojeni element oboda, vri se projiciranje svih sila koje djeluju na
njega u radijalni smjer. Stavljajui
zbog male veliine
, dobiva se:
Pretpostavlja se
, kao radijalno naprezanje koje bi bilo na vanjskom polumjeru
, kad bi se u potpunosti centrifugalna sila oboda i lopatica prenosila na tijelo diska. Kako je
obino
, to iz uvjeta ravnotee slijedi da je
. Kako se vidi obod predstavlja prsten
koji u odreenoj mjeri rastereuje disk. Na kraju se dobiva:
(6-7)
Ako su dimenzije oboda male (tj.
je mali) u usporedbi s dimenzijama diska (
pribrojnik u jednadbi (6-7) malen i praktiki je u tom sluaju:
), to je drugi
(6-8)
Uvjet dan jednadbom (6-8) koristi se kod prorauna diskova kod kojih su po obodu pomou razliitih
oblika noga privrene rotorske lopatice. Izrazi dani jednadbom (6-7) i jednadbom (6-8) su rubni
uvjeti na vanjskom polumjeru diska. Za mirujui disk, koji se nalazi u optereenom stanju zbog
temperaturnog polja ili djelovanja radijalne sile na povrini centralnog provrta (npr. zbog
prednaprezanja prilikom navlaenja na vratilo),
0 i tada rubni uvjet na vanjskom polumjeru
poprima oblik:
(6-9)
Unutarnji polumjer. Za disk sa slobodnim centralnim provrtom radijalne su sile na unutarnjem
polumjeru jednake nuli. U tom sluaju za
:
(6-10)
Takav se disk naziva slobodno rotirajui.
Ako je na povrini centralnog provrta zadano tlano naprezanje, npr. , koje se eli ostvariti izmeu
diska i vratila kod proraunskog broja okretaja, to rubni uvjet na unutarnjem polumjeru za
ima
oblik:
(6-11)
Kod navlaenja diska na vratilo s prednaprezanjem radijalno je naprezanje negativno poto je tlano.
U nekim se sluajevima disk izrauje bez centralnog provrta, npr. kao to je sluaj kod diskova
monoblok rotora. Tada su u centru diska za
0 radijalna i tangencijalna naprezanja meusobno
jednaka:
102
(6-12)
Taj uvjet slijedi iz injenice da je radijalni pomak u centru diska jednak nuli. Rastavljajui radijalni
pomak u red po polumjeru u blizini centra diska, dobiva se:
Kad
dobiva se, da su deformacije u centru diska jednake i konane:
Polazei od izraza danih jednadbom (6-4.a) i jednadbom (6-4.b) dobiva se uvjet dan jednadbom
(6-12). Rubni uvjeti, koji se javljaju kod navlaenja diska na vratilo s prednaprezanjem bit e jo
analizirani kasnije.
6.3. Istraivanje rjeenja diferencijalnih jednadbi optereenog diska

Neka se sustav diferencijalnih jednadbi (6-1.a) i (6-1.b) napie u obliku:
(6-13.a)
(6-13.b)
Na temelju teorije linearnih diferencijalnih jednadbi ope se rjeenje sustava jednadbi (6-13.a) i
(6-13.b) moe predstaviti na sljedei nain:
(6-14.a)
(6-14.b)
gdje su
i
konstante integracije koje se odreuju iz rubnih uvjeta na vanjskom i unutarnjem
polumjeru diska,
i
te
i
su integrali sustava diferencijalnih jednadbi bez
slobodnih lanova,
i
su parcijalni integrali nehomogenog sustava
jednadbi koji odgovaraju naprezanjima zbog centrifugalne sile.
i
su parcijalni integrali nehomogenog sustava jednadbi koji odgovaraju temperaturnom
optereenju.
Neka je na povrini centralnog provrta diska zadana tlano naprezanje
uvjet za
;
. Na vanjskom je polumjeru tijela diska,
. U tom je sluaju rubni

, rubni uvjet:
Uvrtavajui te rubne uvjete u jednadbe za naprezanje, jednadbu (6-14.a) i jednadbu (6-14.b),

dobiva se:
103
Kako je
konstante
proporcionalno kvadratu frekvencije vrtnje, to se rijeivi jednadbe s obzirom na

dobiva:
gdje , ,,
ovise samo o geometrijskim parametrima diska i lopatica. Ako se ti izrazi uvrste
u jednadbu (6-14.a) i jednadbu (6-14.b) dobiva se:
(6-15.a)
(6-15.b)
Iz jednadbe (6-15.a) i jednadbe (6-15.b) slijedi da je kod mirujueg i ravnomjerno grijanog diska
optereeno stanje izazvano samo radijalnim silama koje djeluju na povrini centralnog provrta. Za taj
su sluaj:
(6-16.a)
(6-16.b)
Za slobodno rotirajui i ravnomjerno grijani disk iz jednadbe (6-15.a) i jednadbe (6-15.b) slijedi:
104
(6-17.a)
(6-17.b)
Od tuda slijedi, da su kod slobodno rotirajueg, ravnomjerno grijanog diska naprezanja proporcionalna
kvadratu frekvencije rotacije. Kod mirujueg su diska, kod kojeg ne postoje radijalne sile na povrini
centralnog provrta,
, naprezanja izazvana samo zbog temperaturnog polja u skladu s
jednadbom (6-15.a) i jednadbom (6-15.b) jednaka:
(6-18.a)
(6-18.b)
U ravnomjerno grijanom disku, kako je ve reeno, temperaturna naprezanja izostaju. Osim toga, kako
slijedi iz jednadbe (6-13.a) i jednadbe (6-13.b), naprezanja u tom sluaju ne ovise o modulu
elastinosti. Ti zakljuci ne vrijede za diskove koji su navueni s prednaprezanjem na vratilo to e biti
analizirano u narednom poglavlju. Na taj je nain, u openitom sluaju kod rotirajueg, neravnomjerno
grijanog diska, kod kojeg na unutarnjoj povrini djeluju radijalne sile, naprezanje zbroj tri
komponente, koje su uvjetovane zadanim prednaprezanjem , proraunskom frekvencijom vrtnje i
temperaturnim poljem
, tj.:
gdje
- radijalna i tangencijalna naprezanja u mirujuem i ravnomjerno grijanom disku,

izazvana djelovanjem radijalne sile na povrini provrta;
- radijalna i tangencijalna naprezanja u slobodno rotirajuem ravnomjerno grijanom
disku;
- radijalna i tangencijalna naprezanja zbog temperaturnog polja u mirujuem disku sa
slobodnom unutarnjom povrinom.
,
,
,
Neka
zadovoljavaju homogeni sustav jednadbi (6-13.a) i (6-13.b):

(6-19.a)
105
(6-19.b)
Iz prethodnih se jednadbi vidi, da naprezanja
i
(gdje je proizvoljna konstanta) takoer
zadovoljavaju sustav homogenih diferencijalnih jednadbi (6-13.a) i (6-13.b). Neka su takoer
i
rjeenja nehomogenog sustava diferencijalnih jednadbi (6-13.a) i (6-13.b):
(6-20.a)
(6-20.b)
Ako se jednadba (6-19.a) i jednadba (6-19.b) pomnoe s bilo kojim konstantnim brojem
s jednadbom (6-20.a) i jednadbom (6-20.b) kao rezultat se dobiva:
te zbroje
U skladu s tim, naprezanja:

(6-21.a)
(6-21.b)
su rjeenja sustava diferencijalnih jednadbi (6-13.a) i (6-13.b) i definiraju napregnuto stanje
neravnomjerno grijanog rotirajueg diska.
6.4. Rubni uvjeti kod navlaenja diska na vratilo s prednaprezanjem

Da bi se za vrijeme vrtnje ostvario vrsti spoj izmeu diska i vratila, disk se navlai na vratilo s
odreenim preklopom, tj. unutarnji se promjer diska izrauje neto manji nego vanjski promjer vratila.
Navlaenje diska na vratilo se izvodi u toplom stanju, tako da se nakon njegovog hlaenja javljaju
radijalna naprezanja izmeu diska i vratila. Ona trebaju imati takvu veliinu, da bi kod vrtnje s radnim
brojem okretaja i uz eventualno neravnomjerno zagrijavanje, izmeu diska i vratila postojalo dovoljno
tlano naprezanje za ouvanje meusobnog poloaja diska i vratila, tj. da ne doe do pomicanja diska.
Neka je unutarnji polumjer diska u nedeformiranom stanju , a vanjski polumjer vratila u istom stanju
, kao to prikazuje sl.6.3. Preklop s kojim se disk navlai na vratilo je:
Neka su
i
radijalni pomaci diska i vratila (na mjestu njihovog kontakta) kod vrtnje rotora s
brojem okretaja
i uz uzimanje u obzir neravnomjernog zagrijavanja, kada je tlano naprezanje
izmeu diska i vratila ouvano (specijalno i za stanje mirovanja za
). Pri tome e unutarnji
106
polumjer diska biti jednak

, a vanjski polumjer vratila
i stoga za
a
, sl.6.4, a za
, a
ili
, sl.6.4.a ili sl.6.4.b. Poto je kod ouvanja
kontaktnog naprezanja unutarnji polumjer diska jednak vanjskom polumjeru vratila to je:
ili
(6-22)
Jednadba (6-22) uz zadano temperaturno polje vrijedi za sve frekvencije vrtnje rotora , koje lee u
podruju
, gdje je
minimalna frekvencija vrtnje, kod koje je kontaktno naprezanje
izmeu diska i vratila jednako nuli. Ta se frekvencija vrtnje naziva broj okretaja oslobaanja. Smatra
se, da je vratilo jednoliko zagrijano do temperature , a temperatura diska je zadana funkcijom
.
Osim toga, pretpostavlja se da je modul elastinosti materijala vratila jednak modulu elastinosti
materijala diska kod temperature na unutarnjem polumjeru. Tada koristei jednadbu (6-3.a) i
jednadbu (6-3.b) mogu se izraziti radijalni pomaci diska i vratila preko naprezanja:
gdje
- modul elastinosti materijala diska;

- radijalno naprezanje koje je jednako kontaktnom naprezanju izmeu diska i vratila;
i
- tangencijalno naprezanje na unutarnjem polumjeru diska odnosno vanjskom polumjeru
vratila;
,
- koeficijenti linearnog toplinskog rastezanja materijala diska odnosno vratila.
Uvrstivi izraze za pomake u jednadbu (6-22) i stavljajui
dobiva se:
(6-23)
gdje je:
Tangencijalna se naprezanja
na vanjskoj povrini vratila mogu s dovoljnom tonosti za praktine
proraune odrediti ako se vratilo analizira kao beskonano dugi rotirajui debeli cilindar optereen s
vanjskim tlakom. Tada e pri analizi ravninski optereenog stanja u cilindru tangencijalna naprezanja
na vanjskom polumjeru biti jednaka:
(6-24.a)
a uz analizu ravninske deformacije:
107
(6-24.b)
gdje
- polumjer centralnog (najdebljeg) dijela vratila.
Obje jednadbe daju priblino jednake rezultate. Dalje e se koristiti jednadba (6-24.a). Ako se uvedu
oznake:
(6-25.a)
(6-25.b)
(6-25.c)
i u jednadbi (6-23) se zamijeni
s izrazom za njegovu vrijednost dobiva se:

(6-26)
Dobivena jednakost je rubni uvjet na unutarnjem polumjeru diska (

) kod navlaenja diska na
vratilo s prednaprezanjem. Ona vrijedi za sve brojeve okretaja rotora , koji lee u granicama
. Ako se pomaci zbog temperaturnih razlika mogu zanemariti to u jednadbi (6-26) treba
staviti
. Dalje e se traiti ovisnost, koja povezuje broj okretaja oslobaanja
s veliinom
prednaprezanja i naprezanjima u disku. Kod broja okretaja oslobaanja radijalne su sile na unutarnjoj
povrini diska jednake nuli. Tada e u skladu s jednadbom (6-15.a) tangencijalno naprezanje u disku
za
biti jednako:
gdje
- naprezanje na unutarnjem polumjeru slobodno rotirajueg i ravnomjerno grijanog diska kod

broja okretaja oslobaanja;
- temperaturno naprezanje na unutarnjem polumjeru mirujueg diska sa slobodnom
unutarnjom povrinom.
Uvjet dan jednadbom (6-26) kod broja okretaja oslobaanja poprima oblik:
(6-27)
gdje
- veliina dana jednadbom (6-25.b) koja odgovara broju okretaja oslobaanja.
Uzimajui u obzir da su naprezanja u slobodno rotirajuem disku proporcionalna kvadratu broja

okretaja i
moe se pisati:
i
108
gdje
- naprezanje u slobodno rotirajuem, ravnomjerno grijanom disku uz broj okretaja .
Uvrtavajui prethodne izraze u jednadbu (6-27) dobiva se:
od kuda proizlazi:
(6-28)
Ako je temperatura diska konstantna po polumjeru i moe se zanemariti razlika izmeu pomaka diska i
vratila zbog temperature jednadba (6-28) poprima oblik:
(6-29)
Rubni uvjet dan jednadbom (6-26) i ovisnosti dane jednadbom (6-28) i jednadbom (6-29)
omoguavaju rjeavanje razliitih zadataka koji su vezani uz navlaenje diska na vratilo s
prednaprezanjem:
a)
b)
c)
d)
proraun rotirajueg diska uz zadano kontaktno naprezanje izmeu diska i vratila;

proraun rotirajueg diska uz zadano prednaprezanje;
proraun rotirajueg diska uz zadani broj okretaja oslobaanja;
raunanje naprezanja u mirujuem disku zbog navlaenja na vratilo s prednaprezanjem.
Primjerice, za posljednji sluaj rubni uvjet dan jednadbom (6-26) kod
poprima oblik:
(6-30)
gdje
- naprezanja na unutarnjem polumjeru mirujueg diska, izazvana njegovim

navlaenjem na vratilo s preklopom i temperaturnim poljem.
6.5. Uvjeti diskontinuiteta

Diskovi parnih turbina imaju u pravilu stepenastu promjenu debljine profila, npr. kod prijelaza tijela
diska na glavinu, sl.6.5.a. Zbog toga je za proraun diska potrebno osim diferencijalnih jednadbi i
rubnih uvjeta poznavati jo i uvjete diskontinuiteta na mjestu stepenastog prijelaza od jedne debljine
profila na drugu.
Analizirat e se u openitom sluaju stepenasta promjena profila diska kod prijelaza od i-tog na (
)
dio, sl.6.5.b. Kod sastavljanja uvjeta diskontinuiteta pretpostavlja se da su naprezanja i deformacije
kako u -tom tako i u
dijelu konstantni po debljini. To e biti u sluaju, ako se aksijalne
dimenzije analiziranih dijelova na mjestu njihovog spajanja ne razlikuju bitno jedna od druge. U
protivnom sluaju u jednom od dijelova radijalni pomaci u aksijalnom smjeru nee biti konstantni i u
njemu e se javiti trodimenzionalno stanje naprezanja. Ovdje e se smatrati da pomaci po debljini
diska na svim dijelovima ostaju konstantni.
109
Neka na mjestu gdje se spajaju dva dijela postoji skok temperature s

toplinskog rastezanja materijala kod tih su temperatura oznaeni s
moduli elastinosti
i
.
na
. Koeficijenti linearnog
i
, a
Na mjestu prijelaza od -tog na

element izdvaja se segment omeen s dvije meridijalne ravnine
pod kutom
i dvije cilindrine plohe s polumjerima
i
. Sile koje djeluju na
izdvojeni element prikazane su na sl.6.5.b i imaju vrijednosti:
gdje
Uvjet ravnotee segmenta uz projekciju sila na radijalni smjer glasi:
Neka
. Tada e takoer i
teiti ka 0. Kao rezultat se dobiva:
otkuda slijedi:
(6-31.a)
Uvjet dan jednadbom (6-31.a) je jedan od uvjeta diskontinuiteta koji povezuje radijalna naprezanja.
Za dobivanje drugog uvjeta, koji povezuje tangencijalna naprezanja, analizirat e se radijalni pomaci
-tog i
elementa za
:
Poto ti pomaci trebaju biti meusobno jednaki i uzimajui

se napisati:
moe
otkuda slijedi:
(6-31.b)
110
To je i drugi uvjet diskontinuiteta koji povezuje tangencijalna naprezanja. Uvjeti dani jednadbom
(6-31.a) i jednadbom (6-31.b) mogu se napisati i u drugom obliku ako se uvede oznaka:
(6-32)
Tada uvjeti dani s jednadbom (6-31.a) i jednadbom (6-31.b) poprimaju oblik:
(6-33.a)
(6-33.b)
Uvjeti diskontinuiteta za sluaj prijelaza s glavine diska na njegovo tijelo uz pretpostavku da su
temperature glavine i tijela diska meusobno jednake,
, izgledaju, sl.6.5.a:
(6-34.a)
(6-34.b)
gdje
,
,
- radijalna naprezanja u glavini i u tijelu diska na polumjeru

- tangencijalna naprezanja u glavini i u tijelu diska na polumjeru
;
.
6.6. Disk jednake debljine

Za disk jednake (konstantne) debljine, sl.6.6,
. U tom sluaju uz konstantne parametre
elastinosti, tj.
i
jednadba (6-5) poprima oblik:
(6-35.a)
ili:
(6-35.b)
to nije teko provjeriti diferenciranjem.
Uzastopnim se integriranjem dobiva:
(6-36)
gdje
- konstante integracije.
111
Uvrstivi jednadbu (6-36) u jednadbu (6-4.a) i jednadbu (6-4.b) za naprezanja dobiva se:
(6-37.a)
(6-37.b)
gdje su
Konstante
i
i
odreuju se iz rubnih uvjeta na unutarnjem i vanjskom polumjeru diska.
Prvo e se analizirati rotirajui ravnomjerno grijani disk (

). Kod takvog diska kako je ve
prethodno reeno temperaturna naprezanja ne postoje i u jednadbi (6-37.a) i jednadbi (6-37.b)
pribrojnici koji sadre temperaturu otpadaju.
Neka su radijalna naprezanja na unutarnjem polumjeru diska
. Tada se konstante i odreuju iz sljedeih jednadbi:
, a na vanjskom
pa je:
Uvrstivi jednadbe za
i
u jednadbu (6-37.a) i jednadbu (6-37.b) dobivaju se izrazi za
naprezanja u rotirajuem ravnomjerno grijanom disku s centralnim provrtom:
(6-38.a)
(6-38.b)
Za puni disk bez provrta konstanta je jednaka nuli, poto bi u protivnom sluaju naprezanja u centru
diska imala beskonanu vrijednost, to je fizikalno nemogue. Uvrtavajui u jednadbu (6-37.a) i
jednadbu (6-37.b)
i zanemarivajui lanove zbog temperature dobiva se:
112
Konstanta
se odreuje iz uvjeta na vanjskom polumjeru:
pa se naprezanja u rotirajuem ravnomjerno grijanom disku odreuju po jednadbama :

(6-39.a)
(6-39.b)
Usporediti e se naprezanja u disku s centralnim provrtom i u punom disku. Neka se pretpostavi da su
radijalna naprezanja na unutarnjem polumjeru diska s provrtom jednaka nuli,
. Najvea su
naprezanja u svakoj toki du polumjera toga a i kod drugih diskova tangencijalna. Maksimalne
vrijednosti ta naprezanja dostiu na unutarnjem polumjeru,
, kod diska s centralnim provrtom i u
centru,
, za puni disk. Iz jednadbe (6-38.a), jednadbe (6-38.b), jednadbe (6-39.a) i jednadbe
(6-39.b) dobiva se:
otkuda je vidljivo da je
Neka je polumjer
zanemari lan
provrtom ima oblik:
tj. u tom sluaju je
.
unutarnjeg provrta malen u usporedbi s vanjskim polumjerom
, to izraz za maksimalna naprezanja na unutarnjem polumjeru,
. Ako se
, diska s
Na taj nain, postojanje kod diska centralnog provrta ve jako malog polumjera poveava
tangencijalno (maksimalno) naprezanje na unutarnjem polumjeru vie nego za dva puta u usporedbi s
njegovom vrijednosti kod punog diska.
Uvrtavajui u jednadbu (6-38.a) i jednadbu (6-38.b) te jednadbu (6-39.a) i jednadbu (6-39.b)
i
dobivaju se jednadbe za naprezanja u rotirajuem disku (sa i bez centralnog
provrta) uz odsustvo sila na unutarnjem i vanjskom polumjeru. Raspodjela naprezanja du polumjera
je dana na sl.6.7. Na apscisi je nanesen omjer
, a na ordinati
i
, gdje je:
113
Krivulje su konstruirane za diskove s razliitim relativnim polumjerima centralnog provrta

. Kako se vidi iz krivulja centralni provrt ak malog promjera (u usporedbi s vanjskim
promjerom diska) izaziva koncentraciju naprezanja (s koeficijentom koncentracije jednakim priblino
dva) u podruju neposredno do provrta. S udaljavanjem od provrta naprezanja opadaju i pribliavaju
se vrijednostima za puni disk (za male vrijednosti ).
Tangencijalna naprezanja na unutarnjem polumjeru diska (maksimalna - krivulja mn) poveavaju se ne
za vie od 20% kod promjene relativnog polumjera provrta
od jako male veliine do jedinice. Za
radijalna naprezanja u skladu s jednadbom (6-38.a) i jednadbom (6-38.b) takoer
e teiti nuli, a tangencijalna naprezanjima u slobodno rotirajuem prstenu ija je vrijednost dana
jednadbom:
(6-40)
Sada e se analizirati mirujui (
) neravnomjerno grijani disk. Jednadba (6-37.a) i jednadba (637.b) za naprezanja u tom sluaju imaju oblik:
(6-41.a)
(6-41.b)
gdje je:
Dalje e se pretpostaviti da su radijalna naprezanja na unutarnjem i vanjskom polumjeru jednaka nuli.

Tada se proizvoljne konstante i odreuju iz uvjeta:
otkuda se dobiva:
Uvrstivi izraze za
i
u jednadbu (6-41.a) i jednadbu (6-41.b) dobivaju se jednadbe za
temperaturna naprezanja u mirujuem neravnomjerno grijanom disku:
114
(6-42.a)
(6-42.b)
Ako je disk pun, tada se kao i u prethodnim sluajevima iz fizikalnih razloga stavlja da je konstanta
jednaka 0. Druga se konstanta odreuje iz uvjeta na vanjskom polumjeru diska:
Jednadbe za temperaturna naprezanja u punom disku imat e oblik:

(6-43.a)
(6-43.b)
Dalje e biti dane jednadbe za raunanje integrala
temperature po polumjeru diska.
za neke pojedinane sluajeve promjene
Koeficijent linearnog toplinskog rastezanja uzet je konstantnim po polumjeru,

Temperatura po polumjeru diska neka se mijenja po linearnom zakonu:
(6-44)
Nakon uvoenja oznake
gdje je
uz
dobiva se:
. Nakon integriranja se dobiva:

(6-45)
Ako se temperatura po polumjeru diska mijenja po logaritamskom zakonu:

(6-46)
ili:
Nakon integriranja se dobiva:

115
(6-47)
Ako se temperatura po polumjeru punog diska mijenja po kvadratnom zakonu:
(6-48)
u tom sluaju:
(6-49)
Raunajui vrijednosti integrala
uz zadani zakon promjene temperature i koristei jednadbu
(6-42.a) i jednadbu (6-42.b) ili jednadbu (6-43.a) i jednadbu (6-43.b) moe se odrediti
temperaturno naprezanje u bilo kojoj toki diska s provrtom ili bez njega.
Za praktinu upotrebu svrsishodno je imati jednadbe za naprezanja
na bilo kojem polumjeru diska. Neka je za
, sl.6.6:
u ovisnosti o naprezanjima
(6-50)
Tada za odreivanje konstanti
raspolaganju jednadbe:
u skladu s jednadbom (6-37.a) i jednadbom (6-37.b) stoje na
otkuda se dobiva:
(6-51.a)
(6-51.b)
Uvrtavajui jednadbu (6-51.a) i jednadbu (6-51.b) u jednadbu (6-37.a) i jednadbu (6-37.b) na
kraju se dobiva:
(6-52.a)
(6-52.b)
gdje su:
116
Na sl.6.8 do sl.6.10 dane su krivulje ovisnosti , ,
za
Kao primjer bit e izvedene jednadbe za odreivanje naprezanja u rotirajuem, neravnomjerno

grijanom disku konstantne debljine, navuenom na vratilo s prednaprezanjem. Neka je na vanjskom
polumjeru diska za
,
. Preklop s kojim je disk navuen na vratilo ima vrijednost .
Temperatura vratila je konstantna po polumjeru i iznosi . Temperatura diska je zadana funkcijom
, ija vrijednost za
je
, a za
,
. Za rjeenje zadatka koriste se
jednadba (6-52.a) i jednadba (6-52.b) u kojima se uzima
,
i
. Tada su
naprezanja na bilo kojem polumjeru diska:
(6-53.a)
(6-53.b)
U tim je jednadbama vrijednost naprezanja
zadana, dok se nepoznata vrijednost naprezanja
odreuje iz uvjeta na unutarnjem polumjeru, jednadba (6-26), za disk navuen na vratilo s
prednaprezanjem.
Na unutarnjem polumjeru,
gdje se ,
, su:
odreuju iz krivulja danih na sl.6.8 do sl.6.10 za
117
Uvrtavajui
i
u uvjet dan jednadbom (6-26), dobiva se jednadba u kojoj je nepoznanica
veliina
, otkuda na kraju proizilazi:
Izraunavi
mogu se izraunati naprezanja na bilo kojem polumjeru diska prema jednadbi
(6-53.a) i jednadbi (6-53.b).
6.7. Konini disk

Analizirat e se rotirajui ravnomjerno grijani disk koninog profila, sl.6.11 . Jednadba profila tijela
diska moe se predstaviti u obliku:
gdje
- polumjer punog konusa (
), a
Ako se pree na relativnu koordinatu

Uvodei novu traenu funkciju
takoer pretpostavljajui
je debljina diska za
za
tada je
i zamijenivi u jednadbi (6-5)

, dobiva se:
s njegovom vrijednosti, te
(6-54)
Homogena jednadba jednadbe (6-54) je hipergeometrijska diferencijalna jednadba. Njeni se
integrali
i
izraavaju u obliku beskonanih redova i za praktino koritenje mogu biti dani u
obliku krivulja ili tablica. Partikularni integral jednadbe (6-54) trai se u obliku:
Uvrstivi u jednadbu i izjednaivi koeficijente uz iste potencije t na desnoj i lijevoj strani, pronalaze
se , i . Kao rezultat se dobiva:
Opi integral jednadbe (6-54) imat e oblik:
gdje su i konstante integracije. Poznavajui , pronalazi se

jednadbi (6-4.b) naprezanja. Posljednja se mogu dati u obliku:
i dalje po jednadbi (6-4.a) i
(6-55.a)
(6-55.b)
118
gdje su
i
proizvoljne konstante koje se odreuju iz rubnih uvjeta;
odgovaraju integralu
, a i integralu
i
Rjeenja
su rjeenja koja
odreuju se iz relacija:
, koja odgovaraju partikularnom integralu
gdje je:
Rjeenja
i ,
i
izraavaju se u obliku beskonanih redova. Njihove brojane vrijednosti
mogu biti dane (uz zadani Poissonov koeficijent ) u obliku krivulja ih tabelarna u ovisnosti o
. U tablici 6.1 su dane brojane vrijednosti za
i ,
i
a takoer i
i
u ovisnosti
za
.
Rjeenja
i
imaju beskonane vrijednosti na vanjskom polumjeru konusa (
,
), a
i
na osi diska (
,
). U skladu s tim, za disk s punim konusom treba staviti
, a
konstantu odrediti iz rubnih uvjeta na unutarnjem polumjeru. Za konini disk bez centralnog provrta
potrebno je staviti da je konstanta
jednaka nuli, a
se odreuje iz rubnih uvjeta na vanjskom
polumjeru. Za disk s punim konusom i bez centralnog provrta konstante i su jednake nuli.
Kod diskova parnih turbina konini dio ima centralni provrt, a na vanjskom je polumjeru ogranien s
cilindrinom povrinom. U tom se sluaju i odreuju iz rubnih uvjeta na unutarnjem i vanjskom
polumjeru koninog diska. Ako je na nekom polumjeru
, sl.6.11, zadano radijalno i
tangencijalno naprezanje
i
, tada se konstante
i
mogu izraziti preko tih
naprezanja. Odredivi kod
vrijednosti
i uvrstivi te vrijednosti, a
takoer i vrijednosti zadanih naprezanja u jednadbi (6-55.a) i jednadbi (6-55.b) odreuju se i :
(6-56.a)
(6-56.b)
6.8. Disk s eksponencijalnim profilom tijela i disk jednake vrstoe

Analiza eksponencijalnih profila provest e se prvo na profilu diska jednake vrstoe, koji se izdvaja
od ostalih zbog praktinih razloga koje taj profil ima. Pretpostavlja se da su radijalna i tangencijalna
naprezanja u disku konstantna (neovisna o polumjeru) i meusobno jednaka:
Treba
odrediti profil
dobiva se:
koji
zadovoljava
taj
uvjet.
Uvrtavajui
jednadbu
(6-1.a)
Ta jednadba dozvoljava razdvajanje varijabli:
119
Integrirajui se dobiva:
odreuje se iz uvjeta na vanjskom polumjeru:
Uvrtavajui vrijednost za konstantu
otkuda slijedi:
u prethodno dobiveno rjeenje na kraju se dobiva:

(6-57)
Na taj je nain dobiven izraz za profil diska jednake vrstoe, sl.6.12, kod kojeg su radijalna i
tangencijalna naprezanja konstantna i meusobno jednaka. Dobiveni profil je samo specijalni sluaj
eksponencijalnih profila. Analizirat e se eksponencijalni profili u openitijem obliku, koje definira
jednadba:
(6-58)
gdje
- debljina diska za
- konstante, pri emu je
profil diska je hiperbolian:
Za
Rjeenje diferencijalne jednadbe (6-5) uz konstantnu temperaturu (

zadanu s jednadbom (6-58) moe se predstaviti u obliku:
.) i uz debljinu profila,
(6-59)
gdje
- partikularni integrali jednadbe (6-5) bez slobodnog lana;

- partikularni integral jednadbe (6-5) sa slobodnim lanom.
Rjeenja
i
daju se u obliku beskonanih redova, koji su hipergeometrijske funkcije te za
praktinu primjenu zahtjevaju proraunske tablice.
Poto u disku jednake vrstoe naprezanja u svim tokama trebaju biti jednaka, to sile koje se javljaju
na unutarnjoj i vanjskoj cilindrinoj povrini, koje ograniavaju profil tijela diska, trebaju biti jednake
konstantnom vlanom naprezanju . Na unutarnjoj povrini rotirajueg diska vlane su sile praktiki
neostvarive. Zbog toga diskovi s profilom tijela jednake vrstoe trebaju biti izvedeni bez centralnog
provrta. Zato se takvi diskovi zavaruju u rotor ili spajaju s prirubnicama i vijcima.
120
Na vanjskom polumjeru diska treba zadovoljiti uvjet dan jednadbom (6-7) ili jednadbom (6-8).
Poznajui centrifugalnu silu svih rotorskih lopatica i oboda diska i zadajui vrijednost , pronalazi se
iz jednog od tih uvjeta:
gdje je
Nakon toga se pomou jednadbe (6-57) moe izraunati debljina diska na bilo kojem polumjeru.
Uvrtavajui
iz jednadbe (6-57) se dobiva:
gdje je
debljina diska za
,a
obodna brzina na obodu diska za
Debljina diska u centru jako brzo raste s poveanjem obodne brzine na obodu. Ta injenica ograniava
primjenu diskova s profilom jednake vrstoe. U praksi se kod zavarenih rotora primjenjuju diskovi,
koji su bliski diskovima jednake vrstoe, no s jednostavnijim profilom. U centralnom dijelu debljina
diska je obino konstantna, a prijelaz na obod se izvodi s koninim profilom.
Kod profiliranja visokooptereenih diskova s centralnim provrtom, za izjednaavanje naprezanja du
polumjera, tijelo diska se izvodi konino, a u centralnom se dijelu debljina poveava s glavinom.
Praktiki kod stvarnih konstrukcija nije mogue du polumjera ostvariti jednaku vrstou, ni kod
diskova s provrtom ni bez provrta.
6.9. Pribline metode prorauna diskova

Iz svega prethodnog slijedi da su ili sustav diferencijalnih jednadbi (6-1.a) i (6-1.b) ili diferencijalna
jednadba (6-5) za tanke diskove rjeivi u zatvorenom obliku samo uz konstantne parametre
elastinosti i za profile odreenog geometrijskog oblika, od kojih su neki prethodno analizirani. U
ostalim je sluajevima potrebno ili zadavati raspodjelu naprezanja i odrediti odgovarajui profil diska,
ili primijeniti pribline metode rjeavanja jednadbe za zadani proizvoljni profil.
Zadatak profiliranja diska prema zadanim naprezanjima nije zauzeo u turbogradnji znaajnije mjesto,
poto se obino zadaju dimenzije diska koje proizlaze iz konstruktivnih osobitosti protonog dijela
turbine i tehnologinih zahtjeva njihove izrade, a tek potom se provodi proraun provjere vrstoe. Na
taj se nain, zadatak priblinih metoda sastoji u raunanju naprezanja u disku zadanih dimenzija i
oblika. Za rjeenje tog zadatka predloen je itav niz priblinih metoda, od kojih se najee koristi
metoda dva prorauna, koja predstavlja metodu poetnih parametara, temeljenu na koritenju
zatvorenih rjeenja za pojedini profil, i metoda uzastopnih priblienja, koja se sastoji u numerikom
integriranju sustava osnovnih diferencijalnih jednadbi.
Za proraun "debelih" diskova iroko se primjenjuju univerzalne numerike metode, kao to je npr.
metoda konanih elemenata. Za proraun monoblok kovanih i zavarenih rotora zbog prirode zadatka
numerike metode ostaju kao jedine, te daju najvjerniju sliku njihovog napregnutog stanja.
6.9.1.
Metoda dva prorauna
Metoda dva prorauna se temelji na koritenju zatvorenih rjeenja, dobivenih za odreeni profil diska.
Kod koritenja proraunske sheme disk se dijeli po polumjeru na nekoliko dijelova, s tim da svaki dio
predstavlja sada disk jednake debljine, konini ili nekog drugog profila, koji doputa zatvoreno
rjeenje osnovne diferencijalne jednadbe (6-5). Kod prorauna se na granicama izmeu pojedinih
dijelova zadovoljavaju uvjeti diskontinuiteta dani s jednadbom (6-33.a) i jednadbom (6-33.b), te
rubni uvjeti na vanjskom i unutarnjem polumjeru. U granicama svakog od dijelova rjeenje
diferencijalnih jednadbi sadri dvije proizvoljne konstante, te u skladu s tim, kod dijeljenja diska na
121
dijelova potrebno je odrediti konstanti. Za njihovo odreivanje postoje dva rubna uvjeta i
uvjeta diskontinuiteta. Poto je rjeavanje sustava jednadbi za odreivanje proizvoljnih konstanti jako
teko, to se za raunanje naprezanja u disku primjenjuje specijalni algoritam koji se naziva metoda dva
prorauna. Ta metoda e se analizirati na primjeru prorauna diska koji ima glavinu konstantne
debljine i tijelo koninog oblika, sl.6.13. Postojanje oboda se uzima u obzir preko rubnog uvjeta,
jednadba (6-7). Takoer e se pretpostaviti da je disk jednoliko zagrijan i da se vrti s odreenim
brojem okretaja.
Naprezanja u glavini mogu se izraunati po jednadbi (6-52.a ) i jednadbi (6-52.b) za profil jednake
debljine. U tijelu diska (
, sl.6.13) naprezanja se raunaju po jednadbi (6-55.a) i jednadbi
(6-55.b), dobivenima za konini profil, kod kojih se konstante i raunaju prema jednadbi (6-56.a)
i jednadbi (6-56.b). Proraun se moe voditi od unutarnjeg polumjera (od glavine) k vanjskom
polumjeru (obodu) ili obrnuto. Analizirat e se proraun diska od glavine prema obodu diska.
Proraun naprezanja provodi se pomou dva prorauna. U prvom se sluaju raunaju naprezanja u
rotirajuem disku (
). Na unutarnjem se polumjeru glavine uzimaju radijalna naprezanja koja su
jednaka zadanima. Kao to je ve reeno, za diskove sa slobodnim centralnim provrtom kod
,
; za diskove koji su navueni na vratilo s prednaprezanjem, za
,
, gdje je
tlak izmeu diska i vratila.
Takoer se zadaje tangencijalno naprezanje na unutarnjem polumjeru glavine. Na taj nain za
,
,a
je jednako bilo kojem broju. Poznajui za glavinu naprezanja
i
na unutarnjem polumjeru, mogu se odrediti po jednadbi (6-52.a) i jednadbi (6-52.b) naprezanja
i
na vanjskom polumjeru (
):
, a , i odreuju se prema krivuljama (sl.6.8 do sl.6.10) u ovisnosti od

ili po jednadbi (6-52.a) i jednadbi (6-52.b). Iz uvjeta diskontinuiteta, jednadba (6-34.a) i
jednadba (6-34.b), odreuju se naprezanja na unutarnjem polumjeru tijela diska (
):
gdje
Prema jednadbi (6-55.a) i jednadbi (6-55.b) raunaju se naprezanja na vanjskom polumjeru

koninog tijela (
):
gdje se
odreuju iz tablice 6.1 u ovisnosti o
; i se raunaju prema jednadbi
(6-56.a) i jednadbi (6-56.b) pomou
, koji se odreuju iz tablice 6.1 u ovisnosti o
.
U drugom se proraunu analizira mirujui disk (
). Na unutarnjem se polumjeru glavine radijalna
naprezanja uzimaju jednaka nuli, a tangencijalna bilo kojem broju razliitom od nule, tj. na
,
,a
je jednako bilo kojem broju razliitom od nule. Analogno prethodnom odreuju se
naprezanja na vanjskom polumjeru tijela diska (
):
i
. Piu se jednadbe:
(6-60.a)
122
(6-60.b)
gdje su s indeksom
oznaena naprezanja koja su dobivena kod prvog prorauna (
indeksom
u drugom (
); je konstanta koju treba odrediti.
), a s
Jednadba (6-60.a) i jednadba (6-60.b) su rjeenja diferencijalnih jednadbi za rotirajui disk. Kod
toga na unutarnjem polumjeru diska (
)
, tj. ovdje je zadovoljen rubni uvjet. Poto
i
, a takoer i
i
zadovoljavaju uvjete na mjestu spoja tijela diska s glavinom, to
takoer iste uvjete zadovoljavaju i
i . Za cjelokupno rjeenje zadatka potrebno je jo zadovoljiti
uvjet na vanjskom polumjeru diska.
Rubni uvjet na vanjskom polumjeru (
) tijela diska zadovoljava se izborom odgovarajue
vrijednosti k. Iz jednadbe (6-60.a) i jednadbe (6-60.b) za
dobiva se:
Uvrstivi prethodne vrijednosti u granini uvjet dan jednadbom (6-7), dobiva se jednadba za
odreivanje :
Odredivi , moe se izraunati naprezanje u bilo kojoj toki diska po jednadbi (6-60.a) i jednadbi
(6-60.b).
Sada e se analizirati proraun diska od oboda k glavini. Analogno prethodnom, proraun naprezanja
se provodi metodom dva prorauna. U prvom se proraunu raunaju naprezanja u rotirajuem disku.
Na vanjskom polumjeru tijela diska (
) zadaje se proizvoljna vrijednost
, a iz rubnog se
uvjeta danog jednadbom (6-7) izrauna:
(6-61)
Takoer se moe obrnuto zadati proizvoljna vrijednost
i iz jednadbe (6-7) izraunati
.
Poznavajui vrijednosti naprezanja
i
na vanjskom polumjeru koninog tijela diska, po
jednadbi (6-55.a) i jednadbi (6-55.b) odreuju se naprezanja
i
na mjestu prijelaza
tijela na glavinu (
):
gdje se
odreuju iz tablice 6.1 u ovisnosti o
; i se raunaju prema jednadbi
(6-56.a) i jednadbi (6-56.b) pomou
, koji se odreuju iz tablice 6.1 u ovisnosti o
.
Naprezanja na vanjskom polumjeru glavine odreuju se iz uvjeta diskontinuiteta, jednadba (6 -34):
123
Prema jednadbi (6-52.a) i jednadbi (6-52.b) raunaju se naprezanja na unutarnjem polumjeru glavine
(
):
gdje
, a , i se odreuju prema krivuljama na sl.6.8 do sl.6.10 u ovisnosti o

ili po jednadbi (6-52.a) i jednadbi (6-52.b).
U drugom se proraunu analizira mirujui disk (

). Na vanjskom polumjeru tijela diska (
)
zadaje se proizvoljna vrijednost (razliita od nule)
(ili
). Iz rubnog uvjeta danog
jednadbom (6-9) odreuje se
(ili
):
(6-62)
Provodei proraun diska slino kao i u prethodnom sluaju, odreuju se na unutarnjem polumjeru
glavine (
) naprezanja
i
. Piu se jednadbe:
(6-63.a)
(6-63.b)
Prethodne dvije jednadbe su rjeenja diferencijalnih jednadbi za rotirajui disk. Poto
i
zadovoljavaju rubni uvjet dan jednadbom (6-61), a
i
uvjet dan jednadbom
(6-62) to:
(6-64.a)
(6-64.b)
takoer zadovoljavaju rubni uvjet na vanjskom polumjeru diska. Nije teko pokazati da
zadovoljavaju i uvjete diskontinuiteta na mjestu prijelaza tijela diska na glavinu.
Konstanta
se odreuje iz rubnog uvjeta na unutarnjem polumjeru diska (
), gdje je:
(6-65.a)
(6-65.b)
Analizirat e se neki pojedinani sluajevi rubnih uvjeta na unutarnjem polumjeru diska.

1. Na unutarnjoj povrini centralnog provrta zadano je tlano naprezanje izmeu diska i vratila kod
proraunskog broja okretaja koje je jednako
. U tom sluaju je na
,
. Tada:
otkuda:
(6-66)
124
Uz
dolazi do sluaja slobodno rotirajueg diska, za koji vrijedi:

(6-67)
Poznavajui moe se odrediti prema jednadbi (6-63.a) i jednadbi (6-63.b) naprezanje u bilo kojoj
toki diska, a po jednadbi (6-26) preklop s kojim disk treba navui na vratilo:
(6-68)
Ovdje je pretpostavljeno da je disk ravnomjerno zagrijan te da se razlike izmeu temperaturnih
deformacija diska i vratila mogu zanemariti. Dalje se odreuje broj okretaja oslobaanja diska po
jednadbi (6-29):
(6-69)
za to se prethodno treba odrediti naprezanja na unutarnjem polumjeru slobodno rotirajueg diska
, odredivi za to konstantu po jednadbi (6-67).
2. Zadano prednaprezanje izmeu diska i vratila. Za odreivanje konstante koristi se jednadba
(6-68). Uvrtavajui jednadbu (6-65.a) i jednadbu (6-65.b) u taj uvjet dobiva se jednadba za :
otkuda:
(6-70)
Poznavajui , moe se odrediti naprezanje u bilo kojoj toki diska i dalje broj okretaja oslobaanja po
jednadbi (6-69), s tim da se prethodno odredi po jednadbi (6-67) i naprezanje na unutarnjem
polumjeru slobodno rotirajueg diska
.
3. Zadan je broj okretaja oslobaanja . U tom je sluaju potrebno prethodno izraunati naprezanja na
unutarnjem polumjeru slobodno rotirajueg diska
, kao to je to prethodno pokazano. Koristei
jednadbu (6-69) odreuje se preklop:
(6-71)
Poznavajui vrijednost preklopa, prema jednadbi (6-70) izrauna se
jednadbi (6-63.b) naprezanja u bilo kojoj toki.
, a po jednadbi (6-63.a) i
4. Na kraju e se dati jednadbe za raunanje naprezanja u mirujuem disku zbog navlaenja s

preklopom na vratilo. Rubni je uvjet u tom sluaju:
(6-72)
Koriste se samo rezultati prorauna nerotirajueg diska (
):
. Piu se jednadbe:
125
(6-73)
Naprezanja
i
zadovoljavaju rubni uvjet na vanjskom polumjeru i uvjete diskontinuiteta.
Uvrstivi jednadbu (6-73) u rubni uvjet dan jednadbom (6-72), dobiva se jednadba s obzirom na ,
iz koje se moe odrediti:
(6-74)
Na kraju se moe po jednadbi (6-73) izraunati naprezanja u bilo kojoj toki nerotirajueg diska. Na
taj se nain, kao rezultat dva prorauna mogu odrediti naprezanja koja djeluju u disku. Ako tijelo diska
ima profil razliit od koninog, kao to je prethodno analizirani, ve nekakav drugaiji, to kod
prorauna na danom dijelu treba koristiti jednadbe koje odgovaraju tom profilu.
Ako je tijelo diska oblikovano s bilo kakvom krivuljom, to predstavljajui profil diska u obliku niza
koninih profila (s polumjerima punih konusa
do
ili profila jednake debljine s diskontinuitetima
u debljini izmeu njih (sl.6.14 i sl.6.15), s opisanom se metodom moe izvesti proraun diska bilo
kojeg proizvoljnog profila. Kod toga na mjestima spoja pojedinih dijelova treba zadovoljiti uvjete
diskontinuiteta, a na vanjskom i unutarnjem polumjeru odgovarajue rubne uvjete.
Metoda uzastopnih priblienja
6.9.2.
Rjeenje zadatka za disk proizvoljnog profila uz uzimanje u obzir neravnomjernog zagrijavanja i uz

promjenjive parametre elastinosti moe se dobiti samo priblino, npr. metodom uzastopnih
priblienja. U tom je sluaju efikasniji nain rjeavanja zadatka koritenjem sustava diferencijalnih
jednadbi (6-1.a) i (6-1.b). Ako se jednadba (6-1.b) napie u obliku:
To je linearna diferencijalna jednadba prvog reda, koja se u skraenom obliku moe zapisati kao:
(6-75)
gdje su:
Opi integral jednadbe (6-75) ima oblik:
gdje
- konstanta integracije.
Pretpostavlja se da je Poissonov koeficijent
. i ne ovisi o temperaturi:
126
Zamjenjujui u opem integralu

transformacija:
s njihovim vrijednostima, te nakon odreenih
(6-76)
gdje su:
Jednadba (6-1.a) moe se napisati u obliku:
iz koje se integracijom dobiva:
gdje
- nepoznato naprezanje na unutarnjem polumjeru diska.
Koristei jednadbu (6-76) moe se napisati jednadba za razliku naprezanja:
Uvrtavajui tu razliku u jednadbu za
dobiva se:
(6-77)
Jednadba (6-76) i jednadba (6-77) predstavljaju sustav od dvije linearne nehomogene integralne
jednadbe, ije se rjeenje moe dobiti metodom uzastopnih priblienja. Prije nego to e se izloiti bit
127
metode uzastopnih priblienja, izvest e se odreene transformacije dobivenog sustava. Ako se uvedu
oznake:
(6-78.a)
(6-78.b)
(6-78.c)
(6-78.d)
Tada se sustav jednadbi (6-76) i (6-77) moe napisati u obliku:
(6-79.a)
(6-79.b)
Konstante
trebaju se odrediti iz rubnih uvjeta na vanjskom i unutarnjem polumjeru diska.
Iz uvjeta na vanjskom polumjeru diska (
):
gdje je:
Od tuda se dobiva:
(6-80.a)
128
(6-80.b)
Konstanta
odreuje se iz rubnog uvjeta na unutarnjem polumjeru diska. Analizirat e se neki
pojedinani sluajevi rubnih uvjeta na unutarnjem polumjeru (
).
1. Na unutarnjem je polumjeru zadano kontaktno tlano naprezanje izmeu diska i vratila kod
proraunskog broja okretaja, koje ima vrijednost
. U tom sluaju u skladu s jednadbom (6-78.a),
jednadbom (6-78.b), jednadbom (6-78.c ) i jednadbom (6-78.d):
a prema jednadbi (6-79.a) i jednadbi (6-79.b) dobiva se:

(6-81.a)
Za pojedinani sluaj uz
( slobodno rotirajui disk) vrijedi:

(6-81.b)
Izraunavi po jednadbi (6-79.a) i jednadbi (6-79.b) naprezanja u disku, moe se odrediti potrebni
preklop prema jednadbi (6-26):
Po jednadbi (6-28) rauna se broj okretaja oslobaanja koji odgovara prethodno izraunatom
preklopu. Za to je prethodno potrebno izraunati naprezanje na unutarnjem polumjeru slobodno
rotirajueg ravnomjerno zagrijanog diska kod radnog broja okretaja
i temperaturna naprezanja u
slobodnom mirujuem disku
.
Prilikom raunanja
treba staviti
. Temperaturna naprezanja
raunaju se kod
Na unutarnjem polumjeru u tom drugom sluaju treba zadovoljiti uvjet dan jednadbom (6-81.b).
2. Zadan preklop izmeu diska i vratila. U tom se sluaju na unutarnjem polumjeru koristi uvjet dan
jednadbom (6-26). Uzimajui u obzir da je za
:
Iz jednadbe (6-26) dobiva se:
i na kraju:
129
(6-82)
Broj okretaja oslobaanja u skladu sa zadanim preklopom moe se odrediti po jednadbi (6-28).
3. Uz zadani broj okretaja oslobaanja
prethodno treba odrediti naprezanja
na unutarnjem
polumjeru slobodno rotirajueg ravnomjerno zagrijanog diska uz radni broj okretaja i temperaturna
naprezanja
na istom polumjeru u slobodnom mirujuem disku uz zadani zakon promjene
temperature. Zatim, koristei jednadbu (6-28), odreuje se preklop koji odgovara zadanom broju
okretaja oslobaanja:
(6-83)
Dalje se naprezanja raunaju na nain kako je to pokazano kod prorauna diska uz zadani preklop.
4. Za raunanje naprezanja u mirujuem disku, izazvanih njegovim navlaenjem na vratilo i zadanim
temperaturnim poljem, potrebno je u proraunske jednadbe staviti
. Osim toga e u jednadbi
(6 -80.a) naprezanja zbog centrifugalne sile oboda i lopatica
biti jednaka nuli.
5. Za ravni disk u skladu s uvjetom danim s jednadbom (6-12) za
,
. Isto tako za
proraunska jednadba (6-79.a) i jednadba (6-79.b) imat e neodreenost tipa
. Da bi se to
izbjeglo, analizirat e se disk s fiktivnim provrtom malog polumjera
, po ijoj je konturi
zadovoljen uvjet dan jednadbom (6-12). Tada u skladu s tim uvjetom u centru diska je:
otkuda slijedi:
(6-84)
Analizirat e se metoda uzastopnih priblienja, za to e se jednadba (6-78.a) i jednadba (6-78.b)

napisati u obliku:
(6-85.a)
(6-85.b)
gdje su:
130
(6-86.a)
(6-86.b)
(6-87)
a) za disk sa zadanim tlanim naprezanjem na povrini centralnog provrta:

(6-88)
b) za disk sa zadanim preklopom:
(6-89)
c) za ravni disk:
(6-90)
Analizirat e se proraun naprezanja u disku uz zadano tlano naprezanje na povrini centralnog

provrta
. Kao poetna aproksimacija uzima se
. Tada po jednadbi (6-86.a) i
jednadbi (6-86.b) je
, a konstanta
rauna se po jednadbi (6-87) i ima
vrijednost:
131
Prema jednadbi (6-85.a) i jednadbi (6-85.b) odreuje se prvo priblienje za naprezanja

i
.U
sljedeem se priblienju prema jednadbi (6-86.a) i jednadbi (6-86.b) rauna
i
;
konstanta
odreuje se po jednadbi (6-87), a po jednadbi (6-85.a) i jednadbi (6-85.b) naprezanja
u drugom priblienju,
i
, itd. Proraun se provodi sve dok se ne ispuni uvjet postavljen na
tonost prorauna, npr.:
(6-91)
ili:
(6-92)
gdje je
intenzitet naprezanja:
pogreka raunanja koja obino ne prelazi 1%.
Ako se naprezanja u disku odreuju uz zadani preklop, to se kao i u prethodnom proraunu u prvom
priblienju pretpostavlja
. Tada je u skladu s jednadbom (6-86.a) i jednadbom (6-86.b),
, a konstanta rauna se po jednadbi (6-87):
te konstanta
po jednadbi (6-89):
Po jednadbi (6-85.a) i jednadbi (6-85.b) odreuju se naprezanja u prvom priblienju

i
.U
sljedeem se priblienju po jednadbi (6-86.a) i jednadbi (6-86.b) raunaju
i
, a po
jednadbi (6-87) i jednadbi (6-89) konstanta
i naprezanje na unutarnjem polumjeru
. Po
jednadbi (6-85.a) i jednadbi (6-85.b) pronalaze se naprezanja
i
u drugom priblienju itd.,
sve dok se ne postigne traena tonost. Na analogan se nain raunaju naprezanja i u ravnom disku.
Provedeni prorauni pokazuju brzu konvergenciju prikazane metode uzastopnih priblienja. Integrali
kod prorauna diska raunaju se numerikim metodama. Zbog toga se disk po polumjeru dijeli na niz
dijelova s interpolacijom po njima irine profila
, temperature
, modula elastinosti
i
koeficijenta toplinskog rastezanja
. Usporedba rezultata prorauna diskova dobivenih metodom
dva prorauna i metodom uzastopnih priblienja pokazuje da se oni praktiki podudaraju.
132
6.10. Proraun vrstoe turbinskih bubnjeva

U sluaju ako je debljina bubnja mala u usporedbi s njegovim promjerom, bubanj se proraunava kao
slobodno rotirajui prsten male debljine. Iz bubnja se izdvaja element duine , koji je omeen s dvije
radijalne ravnine koje meusobno zatvaraju mali kut
, sl.6.16. Kod vrtnje bubnja na element djeluje
centrifugalna sila zbog njegove vlastite mase
:
Tangencijalna naprezanja
koja izaziva ta sila na povrinama
pretpostavku ravnomjerne raspodjele naprezanja):
daju rezultantne sile (uz
Iz uvjeta ravnotee:
otkuda
(6-93)
Kako se vidi naprezanje u bubnju ovisi o gustoi materijala i kvadratu obodne brzine. Za elik:
, MN/m2 ako se obodna brzina uvrsti u m/s. Tako npr.:
Iz prethodnog slijedi, da je obodna brzina reda 200 m/s granina za konstrukciju rotora u obliku
bubnja za materijale s granicom teenja
650 MN/m2 (ako je koeficijent sigurnosti s obzirom na
granicu teenja izabran da je dva). Uz to naprezanje potrebno je uzeti u obzir jo dodatno naprezanje,
koje izaziva centrifugalna sila lopatica ugraenih na bubanj. Neka na jedinicu cilindrine povrine
bubnja na polumjeru djeluje centrifugalna sila lopatica veliine:
gdje
- centrifugalna sila lopatica s nogama i meukomadima na dijelu bubnja
element djeluje sila:
Ta sila izaziva naprezanje
. Na izdvojeni
koje uvjetuje, kao i prethodnom sluaju, tangencijalne sile:
Kod toga:
otkuda :
133
(6-94)
Ukupno naprezanje u bubnju je:
(6-95)
Centrifugalna sila lopatica dodatno povisuje naprezanja u bubnju pa zbog toga ograniava na jo niu
vrijednost obodnu brzinu nego je to bilo prethodno navedeno. Bubnjevi sa znaajnom debljinom
stijenke s obzirom na polumjer bubnja trebaju se proraunavati prema jednadbama za disk konstantne
debljine.
6.11. Prostorno stanje naprezanja u diskovima

Kod izvoda osnovnih jednadbi za tanki disk pretpostavljalo se, da su deformacije i naprezanja
jednoliko raspodijeljeni u aksijalnom smjeru po njegovoj debljini. No diskovi kod parnih turbina u
pravilu imaju glavinu ija dimenzija u aksijalnom smjeru znaajno premauje debljinu tijela. U tom
sluaju naprezanja i deformacije u glavini u aksijalnom smjeru bit e raspodijeljeni nejednoliko. Isto
tako radijalni pomaci na unutarnjem polumjeru glavine na njenim krajevima bit e znaajno manji
nego pomaci u srednjem dijelu, sl.6.17. Slina nejednolikost se javlja i kod raspodjele naprezanja. Iz
krivulja prikazanih na sl.6.17 vidi se da tangencijalna naprezanja imaju maksimalne vrijednosti u
srednjem dijelu glavine i bitno se smanjuju prema krajevima. Osim toga, navedena neravnomjernost
radijalnih pomaka u disku dovodi do pojave aksijalnih naprezanja, koja na unutarnjem polumjeru
glavine mogu poprimiti znaajne vrijednosti. Bitna nejednolikost raspodjele naprezanja po irini diska
javlja se u podruju spoja glavine s tijelom. Ovdje se nee ostvariti uvjet koji je dobiven kod analize
tankih diskova, koji se sastoji u tome da su radijalna naprezanja na mjestu prijelaza s glavine na tijelo
obrnuto proporcionalna njihovim aksijalnim dimenzijama. Veliki utjecaj na stanje naprezanja u tom
podruju ima koncentracija naprezanja.
Na taj se nain, kod turbinskih diskova uz znaajnu irinu glavine stanje naprezanja i deformacija
razlikuje od ravninskog i predstavlja troosno simetrino stanje naprezanja.
Rjeenje osnosimetrinog zadatka teorije elastinosti za turbinske diskove moe se dobiti samo
priblinim numerikim metodama, kao npr. to su metoda konanih razlika, varijacijska metoda,
metoda konanih elemenata i druge. Najefikasnija i najuniverzalnija i iroko koritena u posljednje
vrijeme je metoda konanih elemenata. Ideja te metode se sastoji u numerikoj minimalizaciji
energetskog funkcionala, koji je obino opisan pomacima za razmatrano podruje uz uzimanje u obzir
vanjskog optereenja, temperaturnog polja, promjenjivih parametara elastinosti uz odgovarajue
rubne uvjete. U openitom sluaju energetski funkcional se moe zapisati u obliku:
(6-96)
gdje
- potencijalna energija elastino deformiranog tijela, a
rad vanjskih sila.
Realizacija metode konanih elemenata ukljuuje tri osnovne etape. U prvoj etapi izabire se shema
konanih elementa uz zadavanje njihovog oblika, potrebnog za diskretizaciju proraunskog podruja, i
funkcija, koje aproksimiraju traene pomake unutar konanih elemenata. Izbor sheme konanog
elementa definira strukturu matrice krutosti i tonost prorauna uz dovoljnu gustou mree. Konani
elementi, koji se primjenjuju kod rjeavanja osnosimetrinih zadataka, imaju prstenasti oblik s
proizvoljnim trokutastim ili etvrtastim presjekom uz obino linearni zakon aproksimacije
nepoznanica u dva smjera.
U drugoj se etapi provodi izbor metode za rjeavanje sustava algebarskih jednadbi. Obino se u tu
svrhu primjenjuju direktne i iteracijske metode. Najee se koriste Gaussova metoda, metoda
konjugiranih gradijenata te relaksacijske metode. Efikasnost jedne ili druge metode ovisi o strukturi
matrice krutosti, dobivene u prvoj etapi realizacije metode konanih elemenata.
134
U treoj (posljednjoj) etapi provodi se raunanje deformacija i naprezanja u tokama analiziranog

podruja. Naprezanja se mogu izraunati neposredno u vorovima podruja koje pokriva mrea ili u
sreditima konanih elemenata.
U dananje je vrijeme za rjeavanje zadataka teorije elastinosti razraen itav niz razliitih algoritama
i programa koji realiziraju metodu konanih elemenata na elektronikim raunalima. Algoritam kojim
su realizirani prorauni diskova metodom konanih elemenata dani u ovom poglavlju, zasnovan je na
primjeni momentne sheme konanog elementa. Dobivena simetrina matrica krutosti omoguava
rjeenje sustava algebarskih jednadbi tzv. modificiranom metodom Gaussa. Diskretizacija
osnosimetrinog tijela postie se primjenom prstenastih konanih elemenata, koji imaju u presjeku
oblik proizvoljnih etverokuta. Kod modeliranja krivocrtnih kontura mogu se koristiti krivocrtni
etverokuti. Krivocrtne stranice takvih etverokuta aproksimiraju se parabolama ili splajnovima.
Program koji realizira taj algoritam omoguava potpunu automatizaciju prilikom zadavanja ulaznih
podataka, formiranje i rjeavanje sustava jednadbi, nain obrade meurezultata kao i konanih
rezultata.
Kod diskretizacije podruja, kojeg zauzima konstrukcija, prvo se provodi njegovo razbijanje na manji
broj podpodruja standardnog oblika (fragmente), unutar kojih daljnje dijeljenje na konane elemente
obavlja samo raunalo po unaprijed zadanom algoritmu za svaki tip fragmenta. Istovremeno se
raunaju topoloke, metrike i fizikalno-mehanike karakteristike svakog elementa. Na sl.6.17
prikazan je presjek diska, koji je podijeljen na pet fragmenata (oznaenih brojevima), unutar kojih je
unesena proraunska mrea zadane gustoe. Ideja dijeljenja konstrukcije u fragmente omoguava
bitno poveanje mogunosti metode konanih elemenata glede automatizacije operacija kod
sveukupnog ili lokalnog zgunjavanja mree s odvojenim i neovisnim proraunom podruja
konstrukcije, gdje se javlja koncentracija, a sve to uz varijantu dinamikog koritenja memorije
raunala. Rezultati prorauna daju se u obliku pomaka u vorovima proraunske mree, a naprezanja
se raunaju u centru svakog konanog elementa. Za poveanje tonosti prilikom raunanja naprezanja
po konturi analiziranog podruja predvieno je odvojeno podruje uz granicu s guom mreom.
Dalje e biti analizirane odreene osobitosti trodimenzionalnog napregnutog stanja turbinskih diskova,
koje se pojavljuju iz analize provedenih prorauna. Prorauni su provedeni za ravnomjerno zagrijani
slobodno rotirajui disk, koji ima glavinu i tijelo konstantne debljine.
Poznato je da ako aksijalna dimenzija glavine bitno prelazi debljinu tijela, to e naprezanja po irini
glavine biti nejednoliko raspodijeljena. Tangencijalna naprezanja, koja obino odreuju vrstou
diska, imaju u tom sluaju maksimalnu vrijednost u srednjem dijelu glavine a minimalnu po
krajevima. Stupanj nejednolikosti raspodjele naprezanja ovisi u osnovnom o dva parametra: relativnoj
irini glavine (
) i relativnoj visini
- sl.6.18.
Na sl.6.18 dane su krivulje koje definiraju stupanj nejednolikosti tangencijalnih naprezanja u ovisnosti
o navedenim parametrima. Kao to se vidi iz krivulja, kod relativno velike irine glavine (
)i
njene male visine
naprezanja na krajevima mogu biti za vie od 20% nia od
naprezanja u srednjem dijelu. Kod velike visine glavine
neravnomjernost raspodjele
naprezanja praktiki iezava. Prorauni pokazuju da se s porastom irine i visine glavine maksimalna
tangencijalna naprezanja u disku sniavaju. Stupanj tog snienja spram naprezanja na unutarnjem
polumjeru diska konstantne debljine (
) prikazan je krivuljama na sl.6.19. Iz krivulja slijedi,
da poveanje dimenzija glavine moe bitno sniziti maksimalna tangencijalna naprezanja u disku.
Poveanje visine glavine dovodi do odreenog smanjenja tangencijalnih naprezanja sve dok parametar
. Kod daljnjeg poveanja visine glavine naprezanja ostaju praktiki konstantna i na
kraju se mogu ak i poveati.
Isto tako, da bi se sudilo o vrstoi diska prema njegovom napregnutom stanju, potrebno je analizirati
ekvivalentno naprezanje, za koje moe biti uzet intenzitet naprezanja, koji se na povrini unutarnjeg
provrta slobodno rotirajueg diska moe izraunati prema jednadbi:
135
gdje
- tangencijalno naprezanje;
- aksijalno naprezanje.
Na sl.6.19 dane su krivulje promjene maksimalnih vrijednosti intenziteta naprezanja na unutarnjem

polumjeru glavine u ovisnosti o njenim geometrijskim parametrima. Vrijednosti intenziteta naprezanja
su usporeene s tangencijalnim naprezanjem na unutarnjem polumjeru diska konstantne debljine
(
), kod kojeg je maksimalna vrijednost intenziteta naprezanja jednaka tom tangencijalnom
naprezanju (
). Kao to se vidi iz krivulja, kod diskova s relativno malom visinom glavine
smanjenje ekvivalentnog naprezanja kod poveanja irine glavine odvijat e se
sve dok parametar
do 2,5. Daljnje poveanje irine glavine ne dovodi do smanjenja
intenziteta naprezanja, a jasno ni do poveanja vrstoe diska zbog poveanja aksijalnih tlanih
naprezanja. Za diskove s velikom relativnom visinom glavine
moe se postii jo
odreeno smanjenje ekvivalentnog naprezanja pomou poveanja irine glavine, poto e u tom
sluaju porast aksijalnih tlanih naprezanja biti manje znaajan. Dane krivulje omoguavaju
orijentacionu ocjenu granice svrsishodnosti poveanja dimenzija glavine prilikom projektiranja
diskova.
S porastom aksijalne dimenzije glavine radijalni pomaci po njenoj irini takoer e biti nejednoliki:
maksimalni u srednjem dijelu a minimalni na krajevima. Pomaci na krajevima glavine mogu biti bitno
manji od onih u sredini, za koje se mogu prihvatiti pomaci izraunati po shemi za tanki disk. Omjer
minimalnih pomaka prema srednjima u ovisnosti o parametrima glavine dani su u obliku krivulja na
sl.6.20. Iz krivulja se vidi da uz relativno iroku glavinu (parametar
) s malom visinom
srednji pomaci mogu premaiti minimalne za vie od 25%. Ta injenica
ukazuje, da broj okretaja oslobaanja, odreen prema shemi za tanki disk, moe se pokazati znatno
niim u usporedbi sa stvarnim. Poto su radijalni pomaci i naprezanja u slobodno rotirajuem
ravnomjerno grijanom disku direktno proporcionalni kvadratu broja okretaja rotora, to uz tonost do
radijalnih pomaka vratila moe se napisati:
(6-97)
gdje
- stvarni broj okretaja oslobaanja.
Na sl.6.20 su dane krivulje relativnih vrijednosti stvarnog broja okretaja oslobaanja u ovisnosti o
irini i visini glavine. Vidljivo je, da za disk s relativno irokom glavinom (
) stvarni broj
okretaja oslobaanja moe premaiti izraunati prema shemi za tanki disk za 10 do 15%.
6.12. Proraun monoblok kovanih rotora i temperaturne polje rotora

Kod prorauna vrstoe monoblok kovanog rotora, on se moe analizirati kao rotirajui cilindar velike
duine s naglim promjenama presjeka. Diskovi se mogu smatrati kao odreeni izdanci na ijem
vanjskom polumjeru djeluju radijalna naprezanja, uvjetovana centrifugalnim silama oboda i lopatica.
Osim diskova rotor moe imati razliite izdanke za brtve te ureze. Na povrini centralnog provrta
rotora ne postoji naprezanje.
Dugo se vremena za proraun monoblok kovanih rotora iroko koristila priblina metoda. Ta metoda
se temelji na zamjeni monoblok kovanog rotora s debelim cilindrom konstantnog promjera, koji je
optereen na pojedinim odvojenim prstenastim dijelovima s odreenim optereenjem, sl.6.21. Ta
optereenja predstavljaju radijalna naprezanja, koja se javljaju na mjestu spoja tijela diska s povrinom
vratila. Za odreivanje naprezanja u debelom cilindru moe se koristiti priblino rjeenje dobiveno za
cilindar sa skokovitom promjenom optereenja.
136
Sastavljajui linearnu kombinaciju rjeenja od dvije skokovite promjene optereenja razliitih

predznaka intenziteta
i
, moe se odrediti naprezanje zbog optereenja koje djeluje na
ogranienom dijelu, sl.6.22. Tangencijalno se naprezanje na unutarnjem polumjeru cilindra u bilo
kojoj toki s koordinatom moe izraunati po jednadbi:
(6-98)
gdje je:
tangencijalno naprezanje na unutarnjem polumjeru beskonano dugog debelog cilindra s

ravnomjernim povrinskim optereenjem, te:
gdje
- odreuju se po dijagramu na sl.6.23 u ovisnosti o

i
uz
Ako monoblok kovani rotor ima diskova, to tangencijalno naprezanje na unutarnjem polumjeru
cilindra treba smatrati kao djelovanje prstenastog optereenja svakog -tog diska i zbrojiti po svim
diskovima. Prorauni pokazuju, da ako toka, u kojoj se odreuje naprezanje, nalazi se od -tog diska
na udaljenosti, koja je jednaka vanjskom promjeru cilindra ili ga premauje
, to se utjecaj toga
i narednog diska u toj toki moe zanemariti. Ako se uzmu u obzir naprezanja u rotirajuem debelom
cilindru zbog vlastite centrifugalne sile, to ukupno naprezanje na unutarnjem polumjeru rotora moe se
odrediti po jednadbi:
(6-99)
gdje je:
Sada se zadatak sastoji u odreivanju nepoznate radijalne sile

na mjestu spoja tijela diska s
povrinom vratila. Ta se sila moe odrediti iz uvjeta ravnotee radijalnih pomaka debelog cilindra i
tijela diska za
:
(6-100)
Radijalni pomak na vanjskom polumjeru debelog rotirajueg cilindra, optereenog prstenastim
optereenjem intenziteta , moe se odrediti po jednadbi:
(6-101)
gdje je:
137
je koeficijent koji se odreuje pomou dijagrama na sl.6.24 u ovisnosti o omjeru

. Kod toga se dodirna naprezanja na mjestu spoja tijela diska i cilindra zanemaruju.
Ako monoblok rotor ima diskova, to e radijalni pomaci ispod -tog diska ovisiti o optereenju koje
stvaraju susjedni diskovi. Uzimanje u obzir tog utjecaja znaajno komplicira proraun. Prorauni
pokazuju, da ako se zanemari utjecaj susjednih diskova kod odreivanja pomaka, to vrijednosti
tangencijalnih naprezanja na povrini provrta rotora nee biti vee od 10%. Pridodajui to povienje
koeficijentu sigurnosti, dalje e se proraunavati nepoznata sila
bez uzimanja u obzir utjecaja
susjednih diskova prema jednadbi (6-101). Radijalni pomaci tijela diska za
odreuju se po
jednadbi:
(6-102)
gdje
- radijalno i tangencijalno naprezanje u tijelu diska za
Ako se naprezanja u disku raunaju npr. pomou metode dva prorauna to je:
(6-103.a)
(6-103.b)
Iz uvjeta danog jednadbom (6-100) dobiva se jednadba za odreivanje konstante :
otkuda slijedi:
(6-104)
Poznavajui , prema jednadbi (6-103.a) i jednadbi (6-103.b) moe se izraunati traena radijalna
sila na mjestu spoja diska i vratila. Odredivi radijalnu silu zbog djelovanja svakog diska na povrinu
vratila prema jednadbi (6-98) i jednadbi (6-99), mogu se odrediti tangencijalna naprezanja na
povrini centralnog provrta monoblok rotora.
Ako se naprezanja u tijelu diska odreuju metodom uzastopnih priblienja, tada se jednadbe za
radijalno i tangencijalno naprezanje mogu napisati u obliku:
(6-105.a)
(6-105.b)
138
gdje:
(6-106.a)
(6-106.b)
(6-106.c)
(6-106.d)
U tim su jednadbama zanemareni lanovi koji odgovaraju temperaturnim naprezanjima, poto je
koriteno rjeenje za debeli cilindar s prstenastim povrinskim naprezanjem dobiveno bez uzimanja u
obzir temperaturnog polja.
Konstanta
odreuje se iz uvjeta na vanjskom polumjeru diska:
(6-107)
U skladu s jednadbom (6-105.a) i jednadbom (6-105.b) te jednadbom (6-102) radijalni pomak

diska za
:
Tada uvjet dan jednadbom (6-100) poprima oblik:
otkuda:
(6-108)
Kao poetno nulto priblienje stavlja se
, ukljuujui i naprezanje na polumjeru
, tj.
. Tada u skladu s jednadbama (6-106.a) do (6-106.d),
. Po jednadbi
(6-107) odreuje se konstanta
i dalje po jednadbi (6-105.a) i jednadbi (6-105.b) naprezanja
i
u prvom priblienju. U sljedeem priblienju po jednadbi (6-106.a) do jednadbe (6-106.d)
raunaju se
i
; po jednadbi (6-108) , a jednadbi (6-107) konstanta . Po jednadbi
139
(6-105.a) i jednadbi (6-105.b) raunaju se naprezanja

i
u drugom priblienju, itd. Tonost
prorauna moe se ocjenjivati prema vrijednosti traenog optereenja:
(6-109)
Izraunavi na taj nain intenzitet radijalnog optereenja na mjestima spoja vratila sa svakim diskom,
moe se odrediti tangencijalno naprezanje na povrini centralnog provrta monoblok kovanog rotora.
Izloena priblina metoda prorauna relativno je jednostavna i lako se realizira na raunalu. Isto tako
ona ne omoguava uzimanje u obzir mnogih geometrijskih faktora kovanog monoblok rotora, kao to
je npr. promjena vanjskog promjera vratila, te ne daje potpunu informaciju o napregnutom stanju
rotora. Tako ostaju neizraunata aksijalna naprezanja, koja uz centralni provrt rotora mogu dosei
relativno visoke vrijednosti te tako znaajno utjecati na veliinu ekvivalentnog naprezanja. Isto tako
veliki nedostatak pribline metode je taj da ne uzima u obzir temperaturna naprezanja, koja mogu biti
znaajna za rotore visokog i srednjeg tlaka.
Temperaturno polje, kao i njime izazvana naprezanja su kod tipinih konstrukcija turbina manje vie
osnosimetrina, izuzev ako nije dolo do nekih neuobiajenih postupaka i smetnji kod rada kao to su:
iskljuen mehanizam za okretanje rotora kod nedovoljno ohlaene turbine, dovoenje brtvene pare na
mirujui rotor, zagrijavanje i deformacija rotora kod jednostranog zapinjanja u protonom dijelu, itd.
Temperaturno polje rotora je karakterizirano velikom neravnomjernosti u aksijalnom smjeru, koja je
najvea prilikom stacionarnog reima i odreena je razlikom temperature pare, koja oplakuje rotor u
podruju dovoenja pare, i ulja u leajima. Temperaturna naprezanja, koja su izazvana tom
promjenom srednje temperature po presjecima vratila su 10 do 20 MN/m2. Kod drugih reima karakter
raspodjele temperature rotora u aksijalnom smjeru za veinu turbina bitno se ne mijenja, tek kod
dovoenja pare u brtve hladne turbine biti e drugaija.
to se tie promjene temperature po polumjeru kod stacionarnog reima, obino je po cijeloj duini
rotora u granicama 10 do 15C, uz izuzetak podruja kod vanjskih brtvi. U podruju vanjskih brtvi
razlika temperatura po polumjeru rotora moe biti znaajno vea poto je zbog visoke vrijednosti
koeficijenta prijelaza topline u brtvi temperatura povrine rotora blizu temperature pare, a u blizini
povrine centralnog provrta rotor je puno hladniji zbog odvoenja topline u aksijalnom smjeru prema
podruju dovoenja brtvene pare i prema leajima.
Na sl.6.25 prikazano je temperaturno polje rotora srednjeg tlaka turbine snage 300 MW kod
nominalnog protoka pare. U podruju stapa za rastereenje razlika temperature po polumjeru je 120 do
140C a u podruju brtvi 60 do 70C. Po uzdunom presjeku rotora u podruju dovoenja brtvene pare
javlja se temperaturna razlika suprotnog predznaka (hladnija povrina centralnog provrta). Najvei se
temperaturni gradijenti u radijalnom smjeru javljaju u rotoru kod reima uputanja, i u pravilu kod
visokotemperaturnih dijelova rotora: u podruju dovoenja pare, regulacijskog stupnja, prednje
labirintne brtve.
U razliitim fazama uputanja razlike temperatura (a samim time i naprezanja) mogu mijenjati
predznak. Tako za uputanje iz toplog i u potpunosti neohlaenog stanja je karakteristino odreeno
hlaenje rotora u poetnoj fazi uputanja zbog snienja temperature pare u dovodnim parovodima, a
takoer i zbog priguivanja u ventilima i prerade toplinskog pada u regulacijskom stupnju, sl.6.26.
Kod toga za jednoprotona kuita, kod kojih se temperaturno polje rotora kod hlaenja mijenja tako
da se maksimalna temperatura premjeta od prvih stupnjeva prema posljednjim kao to se vidi na
sl.6.27, utjecaj poetnog hlaenja je u tim stupnjevima osobito velik. Kako se vidi iz sl.6.26, za rotor
visokog tlaka negativne vrijednosti temperaturnih razlika mogu se javljati jo i na etapi prijelaza na
nominalni tlak iza generatora pare, kada se zbog zatvorenosti ventila visokog tlaka sniava
temperatura pare u regulacijskom stupnju.
Za sve druge etape uputanja karakteristian je porast temperature pare u protonom dijelu i pozitivni
gradijent temperature (tj. temperatura povrine vratila je via od temperature povrine centralnog
140
provrta). Na sl.6.28 prikazano je temperaturno polje rotora visokog tlaka u podruju prednje brtve i
prvih stupnjeva kod jedne od etapa uputanja iz toplog stanja (pri snazi od 100 MW).
Najsloenije se temperaturno polje prilikom uputanja javlja u podruju vanjskih brtvi. Ovdje veliku
ulogu igra aksijalni toplinski tok, a takoer i smanjenje temperature grijue pare zbog prijelaza topline
izmeu progrijavanog rotora i pare koja struji kroz brtvu. Na sl.6.29 shematski je prikazano
temperaturno polje u podruju prednje labirintne brtve, pri protoku pare koji odgovara praznom hodu
turbine, i temperaturi pare na ulazu u brtvu koja se razlikuje od poetne temperature metala za 100C.
Najintenzivnije se zagrijava dio rotora u blizini dovoenja pare u brtvu, gdje se odmah nakon
dovoenja pare javlja visoka aksijalna neravnomjernost temperaturnog polja. Kod dugotrajnog
podizanja temperature pare na ulazu u brtvu tokom uputanja, utjecaj hlaenja pare kod njenog
strujanja du progrijavanog rotora osobito je znaajan. Maksimalna razlika temperatura po polumjeru
rotora u ulaznom presjeku je bitno vea nego bez uzimanja u obzir hlaenja pare u brtvi. Kod toga se
moe dogoditi da izlazni dio brtve, koji je u poetnoj etapi bio loe progrijan, se kasnije poinje naglo
progrijavati zbog smanjenja efekta hlaenja pare s porastom protoka pare kroz brtvu tijekom
optereivanja turbine. Nita se manje sloeno temperaturno polje javlja i kod stranje vanjske brtve
gdje je oblik vratila takoer razliit od glatkog vratila.
Za dijelove rotora u podruju meustupanjskih brtvi na temperaturno polje rotora ima utjecaj kako
aksijalni toplinski tok tako i utjecaj diskova kao i hlaenje pare u meustupanjskim brtvama. Utjecaj
diskova je najznaajniji za rotore srednjeg tlaka gdje je njihova debljina jednaka, a ponekad i vea od
debljine dijafragmi. U tom sluaju povrina brtve, gdje dolazi do najintenzivnijeg prijelaza topline, je
relativno mala i samim time je malen intenzitet progrijavanja vratila. Slino utjee i hlaenje pare u
zazoru, zbog kojeg temperatura pare u brtvi moe biti znaajno nia, nego iza rotorskih lopatica
prethodnog stupnja, osobito kod nagle promjene temperature pare na ulazu u zazor.
Na sl.6.30 prikazano je temperaturno polje hlaenog rotora parne turbine snage 100 MW u obliku
bubnja, dobiveno modeliranjem pomou elektrolitikih modela. Prikazana su tri reima: a) nominalni
reim s ukljuenim sustavom za hlaenje; b) 40% optereenje uz dovoenje pare za hlaenje samo u
prostor prvog stupnja; c) 40% optereenje uz iskljueni sustav za hlaenje. Rezultati u potpunosti
potvruju svrsishodnost uvoenja hlaenja.
Raspodjela temperature po duini rotora sa sl.6.30 prikazana je na sl.6.31 (temperatura povrine rotora
i krajeva vratila do prvih oduzimanja iz brtvi). Na sl.6.31.a krivulje i odgovaraju modeliranju
pojedinih stupnjeva odvojeno, a i modeliranju rotora kao cjeline. Na sl.6.31.b dana je raspodjela
temperature kod djelominog optereenja, s tim da krivulja predstavlja rad bez hlaenja, a krivulja
rad uz hlaenje. Uoava se visoka temperatura vratila sa strane dovoenja pare. ak i uz ukljueno
hlaenje prvog stupnja temperatura vratila je oko 60C via nego kod nominalnog optereenja. To se
objanjava s jedne strane manjim smanjenjem temperature pare kod priguivanja u brtvi (poetni je
tlak nii), a s druge smanjenjem intenziteta prijelaza topline zbog manje gustoe pare. Kad se para za
hlaenje dovodi u prostor prvog stupnja, dolazi do jo veeg poveanja temperature zbog ustrujavanja
u brtvu priguene pare nakon sapnica s temperaturom koja je jako blizu temperature pare ispred
sapnica. Na taj nain, ako nije predvieno na neki nain smanjenje parametara pare ispred turbine, to
poveanje optereenja preko 40% uz djelomino iskljuen ili ak u potpunosti iskljuen sustav za
hlaenje nije doputeno.
Najpotpuniju informaciju o napregnutom stanju monoblok rotora daju numerike metode rjeenja
osnosimetrinih zadataka za tijelo sloenog geometrijskog oblika. Kao to je ve reeno, najefikasnija
i najuniverzalnija od tih metoda je metoda konanih elemenata. Struktura algoritma i programa za
raunalo, razraenih za rjeavanje osnosimetrinih zadataka i koji su koriteni za proraun turbinskih
diskova, takoer su pogodni i za proraun monoblok rotora, jedino to je obujam prorauna znatno
vei. Kod diskretizacije podruja, koje predstavlja dijametralni presjek rotora, prvo se provodi kao i
kod prorauna diskova, njegovo dijeljenje na manji broj podpodruja standardnog oblika (fragmenata)
uz zadavanje koordinata vornih toaka tih fragmenata u osnovnom koordinatnom sustavu, sl.6.32.
Daljnje dijeljenje fragmenata na konane elemente i raunanje koordinata vornih toaka izvodi
raunalo po prethodno zadanom algoritmu. Programi omoguavaju odreivanje stanja naprezanja u
podrujima koncentracije naprezanja, kao to su mjesta prijelaza s vratila na diskove, stupnjevita
141
promjena promjera, prstenasti izdanci ili kanali. Rezultati prorauna u obliku pomaka i naprezanja
daju se istovremeno za vorove mree kao i u centru elemenata. Na sl.6.32 je kao primjer prikazan
presjek monoblok rotora, podijeljen na niz standardnih fragmenata te s mreom koja je ucrtana u svaki
od njih. Takoer su dane krivulje relativnih naprezanja za centralni provrt rotora, po polumjeru jednog
od diskova i u osnovici diska. Zbog usporedbe dana je i krivulja tangencijalnih naprezanja, izraunata
za centralni provrt rotora po prethodno izloenoj priblinoj metodi. Ako se usporede rezultati moe se
vidjeti da je maksimalno tangencijalno naprezanje, izraunato po priblinoj metodi, 10% vee od
maksimalnog naprezanja dobivenog proraunom pomou metode konanih elemenata.
6.13. Proraun zavarenih rotora

Prilikom ocjene vrstoe zavarenog rotora potrebno je odrediti naprezanja koja se javljaju u diskovima
kao i u prirubnicama izmeu njih preko kojih su zavareni u jednu cjelinu. Stanje naprezanja u
prirubnicama je odreeno djelovanjem centrifugalnih sila njihove vlastite mase, a takoer i razlikom
radijalnih pomaka diskova koje spajaju. Razlika u radijalnim pomacima diskova dovodi do pojave
savojnih momenata i sminih sila, koji djeluju na krajevima prirubnica na mjestima spoja s diskovima.
Naprezanja u centralnim dijelovima diskova u osnovnom su odreena centrifugalnom silom zbog
vlastite mase i centrifugalnom silom rotorskih lopatica. Naprezanja, koja se javljaju zbog elastinog
meudjelovanja s prirubnicama imaju lokalni karakter, no isto tako mogu postii znaajne vrijednosti.
Proraun vrstoe zavarenog rotora predstavlja dosta sloen zadatak. Kod priblinih metoda
prorauna, pretpostavlja se da se zavareni rotor sastoji od odvojenih diskova koji su meusobno
povezani kratkim tankostijenim cilindrima. Radijalni pomaci diska i tankostijenih cilindara na mjestu
njihovog spoja na polumjeru koji odgovara polumjeru srednje povrine rotora uzimaju se da su
jednaki. Osim toga, kut zakreta krajnjih presjeka povrine rotora uzima se takoer da je jednak nuli.
Usporedba s eksperimentalnim podacima i rezultatima prorauna pomou metode konanih elemenata,
pokazala je da stanje naprezanja u prirubnicama odreeno pomou pribline metode slabo odgovara
stvarnom. To se odnosi kako na razinu djelujuih naprezanja tako i na karakter njihove raspodjele. To
se objanjava injenicom da prihvaena proraunska shema ne uvaava elastinu podatljivost spoja
prirubnice i diska.
Druga priblina metoda prorauna zavarenih rotora koristi ideju prorauna monoblok kovanih rotora
koja je prethodno izloena. Realna konstrukcija zavarenog rotora svodi se na proraunsku shemu koja
ukljuuje cilindre konstantnog presjeka, ija je debljina jednaka debljini prirubnica te diskove koji su
optereeni centrifugalnim silama oboda i lopatica, a takoer i radijalnim silama, koje se javljaju na
mjestima spoja diska i cilindara, sl.6.33. U tom se sluaju cilindri smatraju debelostijenim. Nepoznate
radijalne sile
i
odreuju se iz uvjeta jednakosti srednjih radijalnih pomaka vanjskih i unutarnjih
povrina cilindra i diskova na mjestu spoja. Kod toga se dodirna naprezanja na mjestu spoja
zanemaruju. Nakon odreivanja nepoznatih radijalnih sila
i
mogu se odrediti naprezanja u svim
elementima rotora (u diskovima i cilindrima), na nain, kako je to objanjeno u prethodnom poglavlju.
Ta metoda posjeduje veu tonost nego prethodna, no isto tako naprezanja, odreena na mjestima
spoja diskova s prirubnicama, gdje ona imaju maksimalne vrijednosti, bitno se razlikuju od stvarnih.
Zbog toga se kod projektiranja zavarenog rotora naprezanja u diskovima trebaju orijentaciono ocijeniti
putem njihovog prorauna bez uzimanja u obzir utjecaja prirubnica i drugih diskova. Kod toga diskove
treba tako profilirati, da su s jedne strane, njihovi radijalni pomaci po polumjeru na kojem se nalaze
prirubnice priblino meusobno jednaki, a s druge strane takoer i jednaki radijalnim pomacima
slobodno rotirajuih prirubnica. Radijalni pomaci slobodno rotirajuih prirubnica mogu se priblino
ocijeniti po jednadbi za tanki rotirajui prsten:
(6-110)
gdje
- polumjer na kojem se nalazi prirubnica.
142
Tada na polumjeru gdje se nalazi prirubnica mora biti zadovoljen uvjet:

(6-111)
ili:
(6-112)
gdje
,
- radijalni pomak diska na polumjeru ,

- radijalno i tangencijalno naprezanje na istom polumjeru.
Ako je uvjet dan jednadbom (6-112) ispunjen, tada u prirubnici nee doi do pojave savojnih
naprezanja, ve e postojati samo tangencijalna naprezanja, koja su po veliini blizu naprezanjima u
tankom rotirajuem prstenu:
(6-113)
U tom e sluaju utjecaj prirubnica na stanje naprezanja diskova takoer biti minimalan.
Diskovi zavarenih rotora obino se izvode s tijelom jednake debljine. U ponekim sluajevima tei se
pribliiti profilu diska jednake vrstoe i time realizirati uvjet dan jednadbom (6-112). Isto tako, to u
praksi nije uvijek mogue postii, te e stanje naprezanja zavarenog rotora, osobito na mjestima spoja
prirubnica s diskovima, bit relativno sloeno. Najpotpuniju sliku o stanju naprezanja zavarenog rotora
mogu dati prorauni izvedeni pomou metode konanih elemenata.
Za proraun zavarenih rotora koristi se numeriko rjeenje osnosimetrinog zadatka iz teorije
elastinosti. Struktura algoritma i programa prorauna na raunalu ostaje ista kao i kod prorauna
kovanog monoblok rotora. Isto tako je predstavka proraunske sheme zavarenog rotora u
diskretiziranom obliku zbog sloenosti konstrukcije kompliciranija. Koristei ideju o dijeljenju na
fragmente, znaajni dio operacija kod konstruiranja mree moe obaviti samo raunalo automatski, no
prethodno dijeljenje proraunskog podruja na fragmente i njihovo meusobno spajanje zahtijevaju
odreenu umjenost. Na sl.6.34 kao primjer je dan dio zavarenog rotora, za iju je diskretizaciju bilo
potrebno 20 fragmenata, koji imaju razliite tipove standardnih geometrijskih oblika. Na istoj su slici
takoer prikazani pomou krivulja relativnih naprezanja i neki od prorauna zavarenog rotora. Dane su
krivulje relativnog naprezanja po osima diskova, po polumjeru najoptereenijeg diska i po konturi
jedne od prirubnica. Krivulje potvruju tvrdnju o sloenosti stanja naprezanja zavarenog rotora,
osobito u podruju spoja prirubnica i diskova, gdje se uoava znaajna koncentracija naprezanja.
6.14. Proraun diskova i rotora uz uzimanje u obzir plastinosti i puzanja pomou metode
promjenjivih parametara elastinosti
Rjeenje prikladnih zadataka uz uzimanje u obzir plastinosti i puzanja materijala povezano je sa
znaajnim tekoama. Tono se rjeenje moe dobiti samo za neke jednostavnije sluajeve. Zbog toga
veina prikladnih zadataka se rjeava pomou razliitih priblinih metoda. Najefikasnije su
varijacijske metode, kao i metode koje se temelje na redukciji fizikalno nelinearnih problema, koji se
javljaju kao posljedica plastinih deformacija ili deformacija puzanja, na linearne s promjenjivim
parametrima elastinosti ili dodatnim deformacijama.
Vie rijei bit e o tzv. metodi s promjenjivim parametrima elastinosti uz primjenu deformacijske
teorije plastinosti ili puzanja. U osnovi metode su ugraene postavke fizikalnih jednadbi
deformacijske teorije plastinosti u obliku proirenog Hookovog zakona, u kojima parametri
elastinosti za razliku od obinih parametara elastinosti ovise o stanju naprezanja i deformacija u
toki. Rjeenje zadatka teorije elastinosti svodi se u opem sluaju na integriranje sustava
diferencijalnih jednadbi koje obuhvaaju: tri jednadbe ravnotee, est jednadbi kompatibilnosti
deformacija, koje povezuju relativne deformacije s pomacima i est fizikalnih jednadbi proirenog
143
Hookovog zakona. Integriranje jednadbi se provodi na temelju rubnih uvjeta, koji se zadaju kao
naprezanja ili pomaci.
Od tri navedene grupe jednadbi, prve dvije, jednadbe ravnotee i jednadbe kompatibilnosti
deformacija, su ispravne kako za elastino tako i neelastino stanje. Za oba stanja ostaju
nepromijenjeni rubni uvjeti. Razliite su samo fizikalne jednadbe tree grupe. Isto tako, ako se te
jednadbe za neelastino stanje tijela predstave u obliku proirenog Hookovog zakona, to e se
formalno sa stanovita matematike postavke zadatak deformacijske teorije plastinosti ili puzanja
podudarati sa zadatkom teorije elastinosti s promjenjivim parametrima i, u skladu s tim, rjeenje
zadatka elastinosti moe se koristiti za rjeenje zadatka plastinosti ili puzanja. U posljednjem su
sluaju, isto tako nepoznati promjenjivi parametri elastinosti, poto i sami ovise o traenim
vrijednostima deformacija ili naprezanja. Zbog toga se proraun izvodi iterativnim postupkom.
Izloena metoda s promjenjivim parametrima elastinosti biti e pokazana na primjeru rjeavanja
elastino-plastinog zadatka kod rotirajueg neravnomjerno grijanog diska proizvoljnog profila.
Jednadbe proirenog Hookovog zakona imaju tada oblik:
(6-114.a)
(6-114.b)
gdje su promjenjivi parametri elastinosti:
(6-114.c)
(6-114.d)
U prvoj iteraciji se kao poetne vrijednosti uzimaju

i
, tj. promjenjivi parametri
elastinosti su jednaki vrijednostima modula elastinosti i Poissonovog koeficijenta za zadanu
temperaturu koja se mijenja po polumjeru. Prema nekoj od metoda prorauna diska uz uzimanje u
obzir rubnih uvjeta odreuju se vrijednosti naprezanja
i
i intenziteta naprezanja
za
elastino podruje u svakoj proraunskoj toki diska. Intenzitet naprezanja se rauna po jednadbi:
(6-115)
Dalje se odreuje intenzitet deformacije u prvom priblienju:
Prema dijagramu deformiranja odreuje se odgovarajua vrijednost intenziteta naprezanja

prvom priblienju, sl.6.35. Dijagram deformiranja moe se takoer zadati i tablino.
Prema vrijednostima intenziteta

i
, koristei jednadbu (6-114.c) i jednadbu (6-114.d),
raunaju se promjenjivi parametri elastinosti
i
u prvom priblienju. Zatim se ponavlja
proraun diska po jednadbama za elastino podruje uz nove vrijednosti parametara. Kao rezultat se
144
dobivaju naprezanja
i
u prvom priblienju. Rauna se intenzitet naprezanja
jednadbi (6-115) i intenzitet deformacije u drugom priblienju:
prema
Prema dijagramu deformiranja odreuju se odgovarajue vrijednosti intenziteta naprezanja

,
sl.6.35, a prema jednadbi (6-114.c) i jednadbi (6-114.d) nove vrijednosti promjenjivih parametara
elastinosti
i
. Obavivi ponovni proraun, dobivaju se naprezanja
i
u drugom
priblienju.
Iterativni postupak potrebno je provoditi sve do tada dok naprezanja ili modul
u nekoj narednoj
iteraciji ne postanu po vrijednosti meusobno bliski svojim vrijednostima iz prethodne iteracije.
Tonost prorauna moe se zadati u obliku omjera:
gdje - redni broj priblienja;

- zadana tonost prorauna.
Prorauni pokazuju da je konvergencija metode jako brza. Obino se potrebna tonost postie ve u
treem priblienju.
U sluaju da se materijal smatra nestlaivim, to je u potpunosti tono kod prorauna tankih diskova,
to se jednadba (6-114.c) i jednadba (6-114.d) pojednostavljuju i promjenjivi parametri elastinosti
postaju:
(6-116)
Princip metode promjenjivih parametara u potpunosti se ouva i kod prorauna diskova u uvjetima
puzanja uz primjenu deformacijske teorije. Ako se pri tome koristi teorija starenja u obliku analitike
ovisnosti, to se u svakom priblienju proraun intenziteta provodi po jednadbi:
gdje se intenzitet deformacija odreuje kao i prethodno:
Dalje se po jednadbi (6-114.c) i jednadbi (6-114.d) ili jednadbi (6-116) odreuju promjenjivi
parametri elastinosti
i
i proraun se nastavlja po prethodno izloenom algoritmu. Metoda
promjenjivih parametara elastinosti zajedno s metodom uzastopnih priblienja predstavljaju
algoritam koji se moe lako programirati na raunalu.
Na sl.6.36 dane su krivulje raspodjele naprezanja po polumjeru diska u uvjetima elastinosti i
stacionarnog puzanja. Disk je izraen od elika za rotor R2M (oznaka prema GOST-u), ravnomjerno je
zagrijan na temperaturu 530C te ima broj okretaja 3.000 u minuti. Dimenzije diska, a takoer
optereenje na vanjskom i unutarnjem polumjeru prikazani su na slici. Analizirajui krivulje, moe se
zakljuiti da kod puzanja dolazi do bitne preraspodjele naprezanja. Tako se npr. na unutarnjem
polumjeru maksimalno tangencijalno naprezanje sniava za oko 25% .
145
Metoda promjenjivih parametara elastinosti primjenjiva je i zajedno s numerikim metodama, kao to

je varijacijska metoda ili metoda konanih elemenata. U tom sluaju je potrebno, da je numeriko
rjeenje zadatka iz podruja elastinosti dobiveno uz uzimanje promjenjivog modula elastinosti i
Poissonovog koeficijenta . U tom sluaju rjeavanje fizikalno nelinearnog zadatka ne predstavlja
principijelne potekoe.
Te metode su u potpunosti efikasne za proraun debelih diskova, monoblok kovanih i zavarenih
rotora. Za to se moe koristiti rjeenje osnosimetrinog zadatka teorije elastinosti metodom konanih
elementa, dobiveno uz uzimanje promjenjivih parametara elastinosti. Tada se fizikalne jednadbe
koje predstavljaju Hookov zakon mogu prikazati u obliku:
(6-117.a)
(6-117.b)
(6-117.c)
(6-117.d)
gdje
- promjenjivi parametri elastinosti koji se odreuju prema jednadbi (6-114c) i jednadbi

(6-114.d) ili jednadbi (6-116).
U tom se sluaju algoritam prorauna prema metodi promjenjivih parametara elastinosti ne razlikuje
od prethodno izloenog. Kao poetno priblienje takoer se uzimaju naprezanja
,
,
i
dobivena kod elastinog prorauna kada je
i
. Na temelju dobivenih naprezanja u
svakom se elementu rauna intenzitet naprezanja
, u ovom sluaju po jednadbi:
(6-118)
Dalje se odreuje intenzitet deformacije
i po generaliziranoj krivulji deformacija odreuju se
odgovarajue vrijednosti intenziteta naprezanja

. Izraunavi nove vrijednosti promjenjivih
parametara elastinosti u svakom konanom elementu, provodi se proraun sljedeeg priblienja, itd.
Kod prorauna u uvjetima puzanja veza izmeu intenziteta naprezanja i deformacija, kao i prethodno,
zadaje se izohornom krivuljom za fiksni vremenski trenutak.
6.15. Koncentracija naprezanja u diskovima s ekscentrinim provrtom u uvjetima puzanja

Napregnuto je stanje u turbinskom disku s ekscentrinim provrtom blisko napregnutom stanju u
beskonanoj ravnini s krunim provrtom, koja se rastee u dvije meusobno okomite ravnine.
Koncentracija naprezanja u elastinom podruju u takvoj ravnini odreuje se po jednadbi:
uz
gdje
(6-119)
- glavna naprezanja, koja djeluju na beskonanu ravninu u dva meusobno okomita

smjera.
146
Ako se uzmu
i
, gdje su
i
radijalna i tangencijalna
naprezanja u disku u podruju smjetaja ekscentrinog provrta, raunata uz pretpostavku nepostojanja
tog provrta, to se jednadbi (6-119) moe primijeniti i za ocjenu koncentracije naprezanja u disku. Ta
se jednadba takoer moe koristiti i u sluaju, ako ne postoji meusobni utjecaj provrta na veliinu
koeficijenta koncentracije. Za uzimanje u obzir meusobnog utjecaja provrta moe se koristiti
jednadba:
uz
gdje
(6-120)
- promjer ekscentrinog provrta;

- najkraa udaljenost izmeu kontura provrta.
Kod velikog promjera ekscentrinog provrta, a takoer i uz visoki koeficijent koncentracije naprezanja
treba uzeti u obzir i oslabljenje presjeka:
(6-121)
gdje
- koeficijent oslabljenja presjeka;

- povrina provrta u opasnom (dijametralnom ili cilindrinom) presjeku diska;
- povrina istog presjeka bez uzimanja u obzir provrta.
Da bi se ocijenila koncentracija naprezanja u disku u uvjetima puzanja postupa se na sljedei nain.

Pretpostavlja se da se na konturi slobodnog provrta ostvaruje jednoosno napregnuto stanje. Tada se
moe napisati:
(6-122)
gdje
i
- maksimalne vrijednosti naprezanja i deformacija po konturi ekscentrinog

provrta u uvjetima puzanja;
- najvee vrijednosti nominalnih naprezanja i deformacija (tangencijalnih ili radijalnih),

izraunate u disku u uvjetima puzanja uz nepostojanje provrta.
Izraunavi desnu stranu jednadbe (6-112), po izohornim krivuljama, preureenima u

koordinatni sustav, odreuju se vrijednosti maksimalnog naprezanja po konturi ekscentrinog provrta.
Usporedba proraunatih vrijednosti maksimalnih naprezanja po izloenoj metodi s rezultatima
eksperimentalnih ispitivanja provedenih na ploama s krunim provrtom uz razliite omjere glavnih
naprezanja
pokazuje da razlika ne prelazi 10%. Na analogan nain mogu se odrediti
maksimalna naprezanja po konturi ekscentrinog provrta i u uvjetima elastino-plastinih deformacija.
6.16. Materijali za izradu turbinskih diskova i bubnjeva i izbor dozvoljenog naprezanja

Rotor turbine je uz rotorske lopatice najoptereeniji dio turbine. Lom rotora predstavlja ozbiljnu
havariju koja je esto povezana s potpunom havarijom cijele turbine. Zbog toga izbor materijala za
turbinske diskove i bubnjeve, kao i njegova kontrola, trebaju se obaviti s posebnom panjom.
Materijali za diskove, bubnjeve, monoblok i zavarene rotore trebaju imati:
a) visoka mehanika svojstva, posebice: relativno produenje, relativnu kontrakciju i udarnu
ilavost;
b) za visokotemperaturne turbinske stupnjeve dovoljno visoku trajnu vrstou i granicu puzanja;
c) takoer kod visokoteraperaturnih turbinskih stupnjeva trebaju imati visoki koeficijent
provoenja topline te nizak koeficijent toplinskog rastezanja to sniava temperaturna
naprezanja;
d) istou i homogenost sastava;
e) nepostojanje unutarnjih greaka;
147
f) minimalna unutarnja naprezanja;

g) dobru mehaniku obradivost.
Za jako optereene diskove niskotlanih stupnjeva parnih turbina, koji su navueni na vratilo,
primjenjuje se 3% niklom legirani elik (oznaka prema GOST-u: 34HM3M, tablica 6.2). Kod parnih
turbina manjih snaga, a takoer i niih temperatura, zadovoljava elik 45 (oznaka prema GOST-u). Za
diskove s tankim tijelom i s glavinom relativno male irine preporua se elik 34HM (oznaka prema
GOST-u). Od toga se elika takoer izrauju diskovi i elementi zavarenih rotora. Monoblok kovani
rotori parnih turbina, koji rade u podruju povienih temperatura obino se izrauju od (oznake prema
GOST-u): elika R2 (do temperature od 540C), EI415 (do temperature 560C) i EI802 (do
temperature 570C). Od tih elika mogu se takoer izraivati i navueni diskovi stupnjeva visokog
tlaka parnih i plinskih turbina. Za temperature preko 570C primjenjuju se elici austenitnog tipa
(oznake prema GOST-u): EI405 (do 600C), EI726 i EI612 (do 650C) te EI612K (do 700C).
Potekoa koja se javlja kod upotrebe austenitnih elika je u tome da oni imaju nizak koeficijent
provoenja topline te visoki koeficijent toplinskog rastezanja. Zbog toga se kod plinskih turbina
primjenjuju kompozitni diskovi. Hlaenje diskova plinskih turbina omoguava primjenu manje
kvalitetnih elika (oznake prema GOST-u): 34HM, R2 ili EI415. Mehanika svojstva elika, navedena
u tablici 6.2, bitno ovise o toplinskoj obradi. Razliiti postupci toplinske obrade daju mogunost
poveanja vrstoe uz istovremeno smanjenje plastine deformacije, i obrnuto. Zahtjev za
homogenosti materijala za diskove i rotore objanjava se visokim naprezanjima u bilo kojem dijelu
diska. Zbog toga mehanika svojstva materijala trebaju biti jednaka u svim dijelovima diska, pa i u
onima koji se dobivaju iz centralnog dijela odljevka. U tom se podruju javlja rastresitost materijala
zbog kontrakcije tokom hlaenja, sakupljaju se nemetalne ukljuine te pojavljuje poveana
koncentracija sumpora i fosfora. Zbog toga se prilikom preuzimanja otkivka probe za mehanika
ispitivanja izrezuju iz centralnog dijela diska a unutarnja povrina glavine podvrgava se naroito
paljivom ispitivanju.
Unutarnja naprezanja, koja se javljaju kod skidanja povrinskog sloja i nepravilne toplinske obrade,
mogu izazvati lom diska ak i u postupku njegove izrade. Tehniki uvjeti dozvoljavaju za diskove
parnih turbina sljedee veliine unutarnjih naprezanja: do 30 MN/m2 kod promjera diska do 500 mm,
do 40 MN/m2 kod promjera do 1.000 mm i do 50 MN/m2 kod promjera preko 1.000 mm. Unutarnja
naprezanja se snimaju poputanjem otkivka uz polagano hlaenje. Dobra mehanika obradivost
materijala karakterizirana je, s jedne strane tvrdoom materijala, koja treba omoguiti njegovu laku
obradu rezanjem, i s druge strane mogunost postizanja istih glatkih povrina bez hrapavosti i riseva
koji mogu izazvati koncentraciju naprezanja.
Kao i kod prorauna rotorskih lopatica, kriterij vrstoe elemenata rotora je granica teenja
: kod
temperatura ispod 430C za perlitne elike i kod temperatura ispod 480 do 520C za austenitne elike.
Kod viih temperatura materijala paralelno s tim kriterijem treba uzimati u obzir i granicu trajne
vrstoe
za 100.000 sati i granicu puzanja
za deformacije od 1% za 100.000 sati. Na taj se
nain, za doputeno naprezanje u elementima rotora, koji rade uz umjerene temperature, uzima:
gdje se koeficijent sigurnosti

preporua 1,8 za navuene diskove, 2,3 za diskove zavarenih rotora, 3
kod zavarenih rotora u podruju zavara i 2,2 za monoblok kovane rotore. Za sve sluajeve
treba
biti uzeta kod radne temperature. U temperaturnom podruju, gdje treba uzeti u obzir i puzanje
materijala (orijentaciono kod t 500C), osim prethodno navedene veliine doputenog naprezanja
treba odrediti:
i
gdje
,a
. Kod toga se koeficijent sigurnosti
preporua uzeti 2.2.
148
7. VIBRACIJE TURBINSKIH LOPATICA

7.1. Osnovni pojmovi
Turbinska lopatica aksijalnog turbostroja predstavlja elastini tap koji moe vibrirati i otklanjati se na
obje strane od svog neutralnog poloaja. Vibracije mogu biti razliitog tipa, ovisno o sili koje ih
izazivaju.
Ako npr. na lopaticu kratkovremeno djeluje sila, koja e izvesti lopaticu iz poloaja ravnotee, to e
lopatica pod djelovanjem sila elastinosti izvoditi slobodne ili vlastite vibracije. Frekvencija tih
vibracija je u potpunosti odreena za danu geometriju lopatice i ovisi samo o njenim dimenzijama,
nainu uvrenja i elastinosti materijala lopatice.
Zahvaljujui otporu sredine i unutarnjem trenju u materijalu lopatice amplituda vlastitih vibracija se
nakon djelovanja sile, koja je izazvala vibracije, smanjuje, tj. vibracije su priguene: nakon nekog
vremena nakon pobude vibracija lopatica dolazi u stanje mirovanja. Frekvencija vlastitih vibracija i
kod njihovog priguivanja ostaje nepromijenjena, isto kao i kod metronoma gdje intenzitet zvuka
nakon udarca opada no visina tona (frekvencija tona) se ne mijenja.
Ako na lopaticu periodiki djeluje odreena vanjska sila, to e ona izazvati prisilne vibracije lopatice,
ija je frekvencija jednaka frekvenciji djelovanja poremeajne sile. Sada amplituda vibracija ovisi o
amplitudi poremeajne sile, njenoj frekvenciji, frekvenciji vlastitih vibracija lopatice kao i o njenoj
geometriji, nainu privrenja i materijalu lopatice. U teoriji vibracija se izvodi ovisnost izmeu
amplitude prisilnih vibracija i progiba tapa pod djelovanjem poremeajne sile ako je ona
nadomjetena sa statikom.
Veliina tzv. koeficijenta pojaanja (ili dinaminosti) , koji predstavlja omjer amplitude prisilnih
vibracija i statikog progiba, prikazana je na sl.7.1 i to u ovisnosti o koji predstavlja omjer izmeu
frekvencija poremeajne sile i vlastitih vibracija lopatica, a takoer i u ovisnosti o koeficijentu
priguenja ili otpora . Taj koeficijent ovisi o veliini sile otpora spram vibracija.
Iz sl.7.1 je vidljivo da kod omjera frekvencija, koji je blizu jedan, amplituda prisilnih vibracija naglo
raste, to intenzivnije to je nii koeficijent priguenja. Kod
nastupa pojava rezonancije, kod koje
progib lopatice kod nepostojanja sile otpora moe dosei beskonano veliku vrijednost, tj. lopatica e
se slomiti. Prisutnost sile otpora i priguni karakter prisilnih vibracija prouzrokuje odreeno
odstupanje maksimuma amplitude od veliine
; isto tako ta razlika nije velika, pa se obino
smatra da je kod rezonancije
. Iz sl.7.1 mogu se izvesti sljedei zakljuci:
a) Amplituda prisilnih vibracija moe dosei opasne vrijednosti ne samo kod rezonancije, nego i
kod omjera frekvencija
koji priblino lei u granicama od 0,75 do 1.25;
b) Mala poremeajna sila, koja uvjetuje malu veliinu statikog progiba, moe izazvati vibracije
sa znaajnom amplitudom ako je frekvencija tih vibracija blizu rezonancije;
c) Amplituda vibracija s frekvencijama koje su daleko od rezonantnih, malo ovisi o veliini sile
otpora;
d) Na veliinu amplitude vibracija prilikom rezonancije bitno utie koeficijent priguenja.
Poeljna je to vea njegova vrijednost.
Lopatice turbine mogu vibrirati kako s obzirom na minimalnu tako i na maksimalnu os inercije. U
prvom sluaju lopatice vibriraju priblino u ravnini diska, a u drugom u ravnini gotovo okomitoj na
ravninu diska. U skladu s tim razlikuju se savojne tangencijalne i aksijalne vibracije lopatica.
Posljednje su povezane s vibracijama diska i trebaju se analizirati kao vibracije sustava diska s
lopaticama. Osim savojnih mogue su takoer i torzijske vibracije lopatica oko njihove uzdune osi.
Vibracije toga tipa mogu se oekivati prije svega kod lopatica veih visina. U praksi se one rjee
pojavljuju od savojnih vibracija pa e o njima biti manje rijei. Vibracije lopatica su i najei uzrok
havarija parnih turbina. Samo paljivo prouavanje teorije vibracija, njen prilog u proraunu lopatica i
eksperimentalna provjera vibracijskih karakteristika lopatica sprjeava pojavu havarija toga tipa.
149
7.2. Uzroci vibracija turbinskih lopatica

Lopatice mogu vibrirati zbog razliitih uzroka. No svi se ti uzroci svode na djelovanje periodike sile
koja pobuuje vibracije.
Sapnice prvog regulacijskog stupnja sastoje se od niza segmenata koji, su pregradama odvojeni jedan
od drugog. Dok rotorska lopatica prolazi ispred sapnikog segmenta nalazi se pod djelovanjem sile
pare, a dok prolazi ispred pregrade rastereuje se od djelovanja te sile. Ako se broj sapnikih
segmenata oznai sa , a broj okretaja turbine u sekundi sa , to lopatica dobiva
impulsa u
sekundi. Sline impulse pobude na vibriranje, no slabijeg intenziteta, lopatica dobiva prilikom
prolaska iza rubova statorskih lopatica gdje ukupni tlak toka pare koji izlazi iz statorskih lopatica
opada. Ako je ukupni broj statorskih lopatica tada e broj impulsa u sekundi biti jednak
.
Kroz razdjelnu ravninu izmeu gornje i donje polovice dijafragme kod njene nepotpune nepropusnosti
moe doi do znaajnog lokalnog prostrujavanja pare i promjene tlaka, to ponovo dovodi do
promjene veliine sile pare na lopaticu. Frekvencija poremeajnih impulsa pri tome ima veliinu
.
Strujni presjeci pojedinih statorskih i rotorskih lopatica zbog netonosti izrade (osobito kod dijafragmi
s ulivenim lopaticama) obino nisu meusobno jednaki. To uvjetuje razliite protoke pare kroz
pojedine kanale, promjenu reaktivnosti po srednjem promjeru, a samim time i promjene sile pare na
rotorske lopatice. Frekvencija pobudnih impulsa pri tome ima veliinu
, gdje je cijeli broj. To bi
bili isto aerodinamiki uzroci vibracija, koji se javljaju bez obzira na elastinost dijelova na koje
radni fluid djeluje, dok bi drugi bile uzbudne sile koje se mogu javiti kao meusobna veza
aerodinamikih i elastinih sila, odnosno deformacija.
Ova druga pojava naziva se flaterom, koji je prvo bio zapaen kod avionskih krila (klasini flater),
gdje zbog vezanih savojnih i torzijskih vibracija krila (promjena kuta nastrujavanja) dolazi do
uveanja energije uzbude. U sluaju kada je porast energije uzbude vei od porasta potencijalne
energije vibriranja krila (lopatice) javlja se flater. Porast energije uzbude ovisi o brzini nastrujavanja
fluida, tj. za pojavu flatera potrebna je odreena kritina brzina strujanja, koja ovisi o gustoi fluida i o
krutosti krila. Kod lopatica turbostrojeva ta je pojava rijetka budui da su lopatice relativno krute, to
bi dalo visoku frekvenciju vibriranja, za to ne vrijede zakoni klasinog flatera.
Kod turbostrojeva je mogua pojava flatera reetke budui su lopatice smjetene u gue ili rjee
reetke. Kod reetke je mogu ili samo savojni ili samo torzijski flater zbog meusobnog djelovanja
lopatica preko medija koji struji i iz kojeg se moe uzimati energija, to dovodi do samouzbudnih
vibracija ija amplituda raste do granice gdje je uzbudna energija jednaka prigunoj.
Kod kompresora je zapaeno odvajanje struje medija od lopatica, koje se iri odreenom brzinom
(polovica broja okretaja) od lopatice do lopatice ("rotirajui prekid strujanja"). Pri tome mogu nastati
samouzbudne vibracije tipa flater zbog djelovanja odvajanja na aerodinamike sile lopatica, koje imaju
smjer suprotan od sluaja normalnog strujanja, to izaziva flater reetke. S druge strane odvajanje
strujanja dovodi do nestacionarnih uzbudnih sila koje izazivaju vibracije lopatica i koje postoje bez
obzira na to da li je lopatica kruta ili deformabilna.
etvrti se oblik flatera javlja u reetkama kod kojih strujanje prelazi brzinu zvuka, te dolazi do naglih
promjena gustoe medija. U ostale uzroke vibracija mogu se svrstati mehaniki izvori vibracija, te
vibracije koje se prenose s rotora i diska. Mehaniki izvor vibracija rotorskih lopatica postoji pri
vibriranju diskova koji nose lopatice te samog vratila. Vibracije rotora mogu biti savojne i torzijske,
no kod lopatica mogu izazvati samo savojne vibracije. Rotorske lopatice vibriraju pod djelovanjem
harmonika broja okretaja diska. Pri vibracijama diska vibriraju i lopatice, a kod vibracija diska s
vornim dijametrima (koje se esto pojavljuju) mogu se pobuditi torzijske vibracije lopatica, naroito
uz vie oblike vibriranja diska. Na sl.7.2 dan je shematski prikaz moguih uzbuda lopatica
turbostrojeva.
Kod podudaranja frekvencija pobudnih impulsa s vlastitom frekvencijom lopatica (ili paketa) oekuje
se rezonancija, koja se ispoljava naglim porastom amplitude vibracija i moe dovesti u krajnjem
sluaju do loma lopatice.
150
Na sl.7.3.a krivulja I prikazuje oscilogram slobodnih priguenih vibracija lopatica; krivulja II

prikazuje oscilogram rezonantnih vibracija gdje je frekvencija pobudnih impulsa jednaka vlastitoj
frekvenciji. Amplituda vibracija naglo raste, no ipak do odreene granice koja je karakterizirana time
da se energija djelujuih impulsa na lopaticu priguuje trenjem estica materijala lopatice. U sluaju
kada je frekvencija vlastitih vibracija viekratnik frekvencije pobudne sile, vibracije su takoer
opasne. Ako se npr. pretpostavi da je:
Primivi impuls, lopatica poinje vibrirati. Vibracije su priguene, no na kraju druge periode
vibriranja, koja se podudara s poetkom drugog okretaja vratila, lopatica dobiva novi impuls, koji
povisuje amplitudu vibracija, sl.7.3.b. Amplituda ne dostie tu veliinu koja je na sl.7.3.a uz
viekratnik
, no ipak je jo uvijek opasna. Isto se dogaa i za:
gdje su vibracije lopatica priguene za vrijeme etiri ciklusa koji slijede iza pobudnog impulsa. Impuls
koji djeluje na lopaticu na kraju etvrtog ciklusa, ponovo povisuje amplitudu vibracija i ini je
opasnom, sl.7.3.c. Iz odgovarajuih krivulja II na sl.7.3.a, sl.7.3.b i sl.7.3.c vidi se da se s poveanjem
viekratnika maksimalna amplituda vibracija sniava. Treba naglasiti, da se u prethodnim analizama
za vlastitu frekvenciju lopatica uzimala frekvencija mirujue lopatice. Dalje e biti pokazano, da
djelovanje centrifugalne sile mase lopatice povisuje vlastitu frekvenciju i zbog toga rezonancija
rotirajuih lopatica uz frekvenciju pobudne sile , tj. kod
nije mogua. Na taj su nain, prema
veliini maksimalne amplitude najopasnije vibracije s viekratnikom
.
7.3. Vibracije jedinine lopatice

Vibracije lopatica svrsishodno je izuavati u laboratorijskim uvjetima: noga lopatice se nepomino
uvrsti u stegu a na slobodnom kraju potrebno je narinuti djelovanje pobudne sile, ija se frekvencija
moe mijenjati u irokom podruju, npr. pomou elektromagneta s promjenjivim tokom. Pridodajui
lopatici prisilne vibracije prvo niske frekvencije, a potom sve vie mogu se opaziti sljedee pojave.
Kod neke frekvencije pobudne sile, u potpunosti odreene za danu lopaticu, amplituda vibracija naglo
raste. Oigledno se pri tome frekvencija pobudne sile podudara s vlastitom frekvencijom lopatice, pa
je dolo do rezonancije. Najnia frekvencija vlastitih vibracija lopatice naziva se frekvencijom prvog
tona vibracija; oblik tih vibracija (savojnih) prikazan je na sl.7.4.a. Tankom je crtom prikazan
neutralni poloaj lopatice. Daljnje poveanje frekvencije pobudne sile u skladu sa sl.7.1 dovodi do
naglog snienja amplitude vibracija, gotovo do nule.
Proavi pojavu rezonancije prvog tona vlastitih vibracija, uz daljnje poveanje frekvencije
poremeajne sile, ponovo se kod odreene frekvencije zamjeuje rezonancija: amplituda vibracija
naglo raste, no oblik vibriranja su vibracije drugog tona koji je prikazan na sl.7.4.b. Lopatica (ako se
analizira kao tanki tap) osim pominih toki ima jo i jednu nepominu toku, tzv. vor. Slian je i
trei ton vibracija s jo viom vlastitom frekvencijom koji karakteriziraju dva vora, sl.7.4.c, itd.
Vlastite frekvencije savojnih vibracija lopatica konstantnog profila razliitih tonova proporcionalne su
sa sljedeim brojevima:
(7-1)
Za lopatice promjenjivog profila brojevi su drugaiji. Kod lopatica, koje su kruto uklijetene u
korijenu, a istovremeno i oslonjene na drugom kraju, takoer su mogue vibracije prvog tona - bez
vornih toaka, drugog tona - s jednom vornom tokom, treeg tona - s dvije vorne toke, itd.
Frekvencije savojnih vibracija lopatica konstantnog profila u tom su sluaju proporcionalne
brojevima:
151
(7-2)
Poto lopatica sama po sebi ne predstavlja tanki tap ve prije plou, to e se pri vibracijama na njenoj
povrini formirati vorne linije. One se mogu lijepo zamijetiti ako se lopatica uvrsti tako da tetiva
profila i uzduna os lopatice lee priblino u horizontalnoj ravnini. Ako se povrina lopatice posipa
puderom i privede u rezonantno vibriranje, moe se oekivati da e se estice pudera skloniti s
vibrirajuih dijelova lopatice, a zadrati na nepominim vornim linijama.
Odreeni oblici koje formiraju zrnca pudera vidljivi su na sl.7.5., sl.7.5.a, sl.7.5.c i sl.7.5.e odnose se
na savojne vibracije, sl.7.5.b i sl.7.5.d na torzijske vibracije, dok sl.7.5.f predstavlja sloeni oblik
vibriranja. Postoje jo sloeniji oblici vibracija koje nije mogue proraunati te se mogu odrediti samo
eksperimentalno. Obino takvi sloeni oblici vibriranja imaju znaajne vlastite frekvencije. Kod oblika
na sl.7.5 frekvencije su razliite i rastu od oblika na sl.7.5.a do oblika na sl.7.5.f.
7.4. Frekvencija vlastitih vibracija jedinine lopatice konstantnog profila

7.4.1.
Statika frekvencija savojnih vibracija
Pod statikom se frekvencijom vibracija podrazumijeva frekvencija vibracija lopatica na mirujuem

kolu (ili lopatice ukruene u stegu). Frekvencija vibracija lopatica koje rotiraju na disku, kao to je ve
prethodno reeno, ima neto viu vrijednost, ovisno o broju okretaja. Kod izvoenja diferencijalne
jednadbe savojnih vibracija lopatice pretpostavlja se:
a) da ne postoji sila otpora vibracijama;
b) linearne su dimenzije poprenog presjeka lopatice male u usporedbi s njenom visinom;
c) vibracije se odvijaju u jednoj od glavnih ravnina savijanja.
Te pretpostavke omoguavaju koritenje poznate jednadbe za elastinu liniju:
(7-3)
gdje
- savojni moment u bilo kojem poprenom presjeku;

- minimalni moment inercije toga presjeka.
Ako se prethodna jednadba dva puta za redom derivira dobiva se:

(7-4.a)
(7-4.b)
gdje
- oznaava veliinu poprene sile u istom presjeku na koji se odnosi moment

- intenzitet optereenja pri vibriranju.
Prilikom vibriranja lopatica je optereena silama inercije, iji se intenzitet mijenja po visini lopatice i
moe se predstaviti jednadbom:
(7-5)
gdje oznaava vrijeme.
152
Na taj se nain jednadba (7-4) moe napisati u obliku:
a za sluaj lopatice konstantnog profila (
):
ili:
(7-6)
gdje:
(7-7)
Rjeenje jednadbe (7-6) moe se predstaviti u obliku:
(7-8)
gdje
- progib lopatice na udaljenosti od oslonca u trenutku , sl.7.6;

- veliina koja definira oblik vibriranja lopatice i funkcija je od ;
- kruna frekvencija vibriranja, tj. frekvencija za vrijeme
sekundi i - proizvoljne konstante koje se trebaju odrediti za svaki sluaj posebno.
Oznaavajui
, jednadba (7-8) moe se napisati u obliku:

(7-9)
u kojoj, kao to je poznato iz teorije vibracija

vibracija.
predstavlja amplitudu vibracija, a kut
fazu
Poto je:
to jednadba (7-6) poprima oblik:

(7-10)
Oznaivi:
(7-11)
153
dobiva se krajnja jednadba koja opisuje vibriranje lopatice:

(7-12)
Pojedinana rjeenja jednadbe (7-12) su:
jednadbe ima oblik:
; ope rjeenje te
(7-13)
gdje
- konstante koje se odreuju na temelju rubnih uvjeta.
Za lopaticu koja je prikazana na sl.7.6 (koja je konzolno uvrena), progib i kut nagiba tangente na
elastinu liniju u toki ukljetenja su jednaki nuli:
1)
2)
za
za
Savojni moment i poprena sila su na slobodnom kraju lopatice jednaki nuli:

3)
za
4)
za
Prvi od ta etiri uvjeta je zadovoljen ako je:
Drugi uvjet dovodi do jednadbe:
Za
jednadba je zadovoljena ako je:
Analogno treem i etvrtom rubnom uvjetu odgovaraju jednadbe:
Zamjenjujui u tim jednadbama
sa
sa
dobiva se:
(7-14)
(7-15)
Eliminacija veliina
iz posljednje dvije jednadbe daje:
154
otkuda slijedi:
(7-16)
Ta jednadba ima beskonano velik broj rjeenja. Prvih est korijena ima vrijednosti:
Oznaka korijena
Vrijednost korijena
1,875
Sada se iz jednadbe (7-11) mogu odrediti
4,694
7,855
10,966
14,137
17,279
i :
(7-17)
(7-18)
Ako se uvrsti
privrena kao na sl.7.6 :
dobiva se vlastita frekvencija vibracija prvog tona lopatice koja je
(7-19)
ili:
(7-20)
Frekvencije sljedeih tonova pronalaze se uvrtavanjem u jednadbu (7-18) veliina
,
, itd. Omjeri frekvencija jednaki su kvadratu omjera vrijednosti
. Jednadba elastine
linije prilikom vibriranja moe se odrediti iz jednadbe (7-13) uvrtavanjem vrijednosti konstanti
integracije . Uvrtavajui u jednadbu (7-14) i jednadbu (7-15) vrijednost
dobiva se:
Iz jednadbe (7-13) moe se odrediti amplituda vibracija na slobodnom kraju lopatice:
otkuda se uz koritenje prethodno dobivenog omjera dobiva:
155
Oznaavajui relativnu visinu lopatice sa

prilikom vibracija prvog tona:
, dobiva se sljedea jednadba linije progiba
(7-21)
Na slian se nain mogu odrediti jednadbe za krivulje progiba drugog i sljedeih tonova koje
potvruju oblik krivulja prikazanih na sl.7.4.
Vlastita se frekvencija vibracija lopatica konstantnog profila, kruto uvrenih u svojim korijenima i
slobodno oslonjenih na vrhovima (uz prisutnost bandae), moe takoer odrediti prema jednadbi
(7-10) i jednadbi (7-13), ali uz druge rubne uvjete. U tom je sluaju:
1)
2)
3)
4)
za
za
za
za
Umjesto jednadbe (7-16) dobiva se:

(7-22)
Korijeni te jednadbe imaju vrijednosti:
Oznaka korijena
Vrijednost korijena
3,927
7,069
10,21
13,35
16,49
Frekvencija vibracija prvog tona odreuje se prema jednadbi:
(7-23)
Ona je
puta vea od frekvencije vibracija lopatica bez bandae. Lopatice
radijalne turbine mogu se veoma esto analizirati kao tapovi konstantnog presjeka koji su s obje
strane kruto uklijeteni. Za takve su lopatice rubni uvjeti:
1)
2)
za
za
3)
za
4)
za
Jednadba za odreivanje frekvencije vlastitih vibracija ima oblik:

(7-24)
156
Prvih pet korijena te jednadbe ima sljedee brojane vrijednosti:
Oznaka korijena
Vrijednost korijena
4,73
7,853
10,996
14,14
17,28
Frekvencija vibracija prvog tona odreuje se po jednadbi:
(7-25)
Ona je
puta vea od frekvencije odreene po jednadbi (7-20) za jedininu
lopaticu aksijalne turbine bez bandae. Treba naglasiti, da uvrenje lopatice u korijenu (a kod
radijalnih turbina na obje strane) ne treba smatrati apsolutno krutim. Zbog toga se vrijednost stvarne
frekvencije vibracija dobiva obino niom nego to daje proraun po prethodno danim jednadbama,
posebice za kratke lopatice. Frekvencija vibracija lopatica na disku moe se dobiti niom od
frekvencije lopatica uklijetenih u stegu zbog nedovoljne krutosti uvrenja lopatica u disku u
obodnom smjeru. Razilaenje izmeu rezultata i eksperimentalnih podataka takoer moe biti i zbog
toga to je kod izvoda diferencijalne jednadbe vibracija zanemaren utjecaj poprene sile na progib
lopatice.
Prema eksperimentalnim istraivanjima omjer
eksperimentalno odreene frekvencije vibracija i
dobivene proraunom ovisi o elastinosti lopatice, tj. o omjeru visine lopatice i polumjera inercije
njenog presjeka. Ta ovisnost je prikazana na sl.7.7. Kod
omjer je
, a kod
veliina
0,45 do 0.7 u ovisnosti o tipu lopatice (krivulje i odnose se na razliite lopatice).
Obino se kod lopatica visine 200 do 300 mm eksperimentalni i proraunski rezultati dobro
podudaraju. U svakom se sluaju (osobito za kratke lopatice), krajnji zakljuak o vibracijskoj
karakteristici lopatica moe donijeti samo nakon eksperimentalnog odreivanja vlastite frekvencije
vibracija lopatica.
Ako je ispitivanje vreno u sobnim uvjetima, treba izvriti korekciju s obzirom na radnu temperaturu
lopatice koja ima utjecaj na veliinu modula elastinosti (frekvencija vibracija je proporcionalna s
kvadratnim korijenom iz modula elastinosti).
7.4.2.
Frekvencija vibracija rotirajue lopatice
Na lopaticu prilikom njenog vibriranja na rotirajuem disku djeluje centrifugalna sila mase lopatice.
Ta sila nastoji ispraviti os lopatice koja je savijena. Na taj nain, prilikom vibracija ne samo sile
elastinosti, no i savojni moment zbog centrifugalne sile nastoje vratiti lopaticu u njen neutralni,
ravnoteni poloaj. Krutost lopatica na savijanje prilikom vrtnje postaje via i njena se vlastita
frekvencija vibracija poveava.
Ako se sa oznai frekvencija vibracija idealno elastine lopatice, koja ne posjeduje sile elastinosti,
ali se nalazi pod djelovanjem centrifugalne sile, stvarna frekvencija vibracija lopatica na rotirajuem
disku, ili tzv. dinamika frekvencija vibracija se moe odrediti po jednadbi:
gdje je
proporcionalna kutnoj brzini vrtnje
157
Koeficijent
za lopaticu konstantnog profila koja vibrira prvim tonom ima vrijednost:

(7-26)
- polumjer uvrenja lopatice;

- omjer srednjeg promjera lopatice i njene visine.
gdje
Na taj se nain dinamika frekvencija vibracija lopatica moe odrediti po jednadbi:

(7-27)
gdje se za jedininu lopaticu konstantnog presjeka odreuje prema jednadbi (7-20), a koeficijent
prema jednadbi (7-26). Kod radijalnih turbina djelovanje centrifugalne sile lopatice praktiki ne
pokazuje utjecaj na vlastitu frekvenciju vibracija i ovdje se moe ograniiti samo na odreivanje
vlastite statike frekvencije .
7.4.3.
Frekvencija torzijskih vibracija lopatica
Diferencijalna jednadba torzijskih vibracija lopatica ima oblik:

(7-28)
gdje
- udaljenost po visini lopatice;

- krutost spram torzije;
- modul elastinosti drugog reda;
- geometrijska karakteristika krutosti na torziju (za kruni presjek je jednaka polarnom
momentu inercije);
- kut zakreta;
- gustoa materijala lopatice;
- polarni moment inercije presjeka lopatice s obzirom na os krutosti;
- vrijeme.
Kod harmonikog vibriranja:
gdje
- funkcija koja definira oblik vibriranja;

- kruna frekvencija vibracija.
Uvrtavajui jednadbu za u jednadbi (7-28) za lopaticu konstantnog profila (uz

) dobiva se jednadba vibracija u obliku:
(7-29)
Ovdje je:
(7-30)
otkuda:
158
(7-31)
Ope rjeenje jednadbe (7-29) ima oblik:
Rubni uvjeti su:
gdje
- torzioni moment. Iz prvog uvjeta slijedi:
a iz drugog:
Ta jednadba ima beskonano mnogo korijena. Prva tri korijena su:
Pomou jednadbe (7-31) mogu se odrediti prva tri tona torzijskih vibracija lopatica konstantnog
profila (uz uzimanje u obzir
):
(7-32.a)
(7-32.b)
(7-32.c)
Omjer frekvencija je:
(7-33)
159
7.5. Vlastita frekvencija vibracija prvog tona jedinine lopatice promjenjivog profila
7.5.1.
Proraun po energetskoj metodi
Za odreivanje vlastite frekvencije vibracija jedinine lopatice promjenjivog profila koristi se

energetska metoda, koja iako je priblina ne daje jednostavnije rjeenje nego integriranje ope
diferencijalne jednadbe za vibracije. Zadaje se oblik krivulje progiba lopatice prilikom vibriranja. Za
to se moe koristiti jednadba (7-21) ili njoj sline, moe se zadati i jednostavnija jednadba krivulje
progiba. No kod toga treba imati u vidu da e frekvencija vibracija izraunata po energetskoj metodi
biti tonija to oblik elastine linije bolje odgovara stvarnosti. Poto lopatica predstavlja tap koji je
uklijeten na jednom kraju, to jednadba koja opisuje oblik vibracija
treba zadovoljavati
sljedee rubne uvjete:
Odreuje se potencijalna energija deformacije lopatice u otklonjenom poloaju. Odreuje se takoer i

rad kojeg obavlja centrifugalna sila lopatice za njen progib, kao i maksimalna kinetika energija mase
lopatice koja odgovara trenutku njenog prolaza kroz neutralni poloaj. Izjednaavajui zbroj
potencijalne energije i rad centrifugalne sile s jedne strane i kinetiku energiju s druge, dobiva se
jednadba za odreivanje vlastitih frekvencija vibracija koja ulazi u jednadbu za kinetiku energiju.
Pretpostavlja se da elastina linija lopatice kod njenog vibriranja moe biti predstavljena krivuljom
na sl.7.6 ija je jednadba
. U tom je sluaju savojni moment u bilo kojem presjeku lopatice:
a potencijalna energija deformiranja:
(7-34)
Iz jednadbe (7-9) dobiva se :
Maksimalna energija deformacije odgovara maksimalnom otklonu lopatice od centralnog poloaja kod
kojeg je
, pa stoga:
(7-35)
Taj se integral moe izraunati nakon zamjene umjesto
i odgovarajuih funkcija od . Rjeenje
moe biti dobiveno i grafiki, za to treba dva puta grafiki derivirati krivulju
, sl.7.6, tj.
konstruirati krivulju (
) ije su ordinate jednake (
). Dalje treba konstruirati krivulju
momenta inercije
te pomnoivi ordinate te krivulje s kvadratom ordinate prve (
), treba
odrediti
po npr. trapeznom zakonu. Rad centrifugalne sile elementa lopatice kod njenog otklona
jednak je umnoku sile
i puta koji prevali toka u kojoj djeluje sila. Kod toga se zanemaruje rad
komponente
centrifugalne sile, sl.7.8, i stavlja
to je dopustivo poto se radi o malom
kutu.
160
Iz sl.7.8 slijedi da je:
Duina krivulje je dana jednadbom:
gdje je.
Ako se
rastavi u red dobiva se :
Zanemarujui zbog malih vrijednosti sve derivacije
s eksponentom koji je vei od dva dobiva se:
(7-36.a)
(7-36.b)
Kod maksimalnog otklona lopatice:
(7-37.a)
i:
(7-37.b)
Ta se veliina moe odrediti analitiki ili grafiki prema uzetoj ovisnosti
Poto je centrifugalna sila elementa lopatice:
to je rad centrifugalne sile:
(7-38)
161
Veliina toga integrala takoer se moe odrediti analitiki ili grafiki. Kinetika energija lopatice
moe se odrediti na sljedei nain. Iz jednadbe (7-9) odreuje se brzina bilo koje toke lopatice
prilikom njenog vibriranja:
Maksimalna se brzina postie u neutralnom poloaju kod
Kinetika energija lopatice:
(7-39)
Iz jednadbe:
moe se odrediti , a takoer i , tj.
Koristei jednadbu (7-35), jednadbu (7-38) i jednadbu (7-39) dobiva se:
(7-40)
Vidljivo je da se kvadrat frekvencije vibracija rotirajue lopatice sastoji od dvije veliine:
(7-41)
i:
(7-42)
gdje je:
(7-43)
Poto se veliina koju daje jednadba (7-41) dobiva iz jednakosti:
a veliina
po jednadbi (7-42) iz jednakosti:
162
to prva od njih predstavlja statiku frekvenciju vibracija , a druga frekvenciju vibracija lopatice u
kojoj se ne javljaju sile elastinosti, no nalazi se pod djelovanjem centrifugalne sile. Na taj je nain:
U skladu s prethodno reenim, tonost prethodnim nainom odreene frekvencije vibracija ovisi o
pravilnosti odabira krivulje progiba lopatice. Poznato je da svaka priblina funkcija
daje visu
vrijednost frekvencije nego tona funkcija. Zbog toga, odredivi frekvenciju za nekoliko oblika
jednadbi
treba se zaustaviti na tom obliku koji daje najmanju veliinu .
Dalje e se analizirati metoda koritenja jednadbe (7-40) za proraun lopatice promjenjivog profila,
kod kojeg se povrina poprenog presjeka i moment inercije mijenjaju po zakonima:
S indeksom
oblik:
oznaen je korijeni presjek lopatice. Pretpostavlja se da jednadba elastine linije ima
U tom sluaju:
Odreuju se i vrijednosti integrala koji ulaze u jednadbu (7-40):
163
Uvrtavajui te vrijednosti u jednadbi (7-40) dobiva se:
(7-44)
Varirajui u toj jednadbi veliinu (tj. mijenjajui oblik krivulje progiba), odreuje se minimalna
veliina
koja je i traena vrijednost. Bitni je nedostatak izloene metode potekoa oko izbora
oblika funkcije
. Nepravilni odabir vue za sobom dobivanje poviene vrijednosti frekvencije
vibracija.
Usporedbe radi moe se preporuiti upotreba prorauna kako po prethodno opisanoj metodi tako i
pomou jednadbe (7-21), kod ega se za krajnju vrijednost
uzima najnia vrijednost. U ovisnosti
od toga koliko je dobro odabrana funkcija
, greka u odreivanju frekvencije po energetskoj
metodi bit e 2 do 5%.
7.5.2.
Priblina metoda odreivanja vlastitih frekvencija savojnih vibracija lopatice promjenjivog

profila
Vlastite se frekvencije vibracija jedinine lopatice promjenjivog profila mogu veoma jednostavno
odrediti ako se promjene momenta inercije i povrine profila po visini lopatice mogu predstaviti
jednadbama:
(7-45)
(7-46)
Ovdje su:
gdje - moment inercije profila na vrhu lopatice;

- moment inercije profila na srednjem promjeru;
- povrina profila na srednjem promjeru.
164
Vlastita statika frekvencija prvog tona savojnih vibracija za taj se sluaj odreuje pomou jednadbe
koja je slina jednadbi (7-19):
(7-47)
gdje se koeficijent
odreuje prema jednadbi:
(7-48)
a za lopaticu slobodno oslonjenu na drugom kraju:
(7-49)
Ako koeficijenti ,
, ,
nisu vei od 0,5 i ako se dimenzije lopatice strogo podvrgavaju
jednadbi (7-45) i jednadbi (7-46) to je greka koja nastaje prilikom odreivanja frekvencije pomou
jednadbe (7-48) i jednadbe (7-49 ) oko 2%. U ostalim se sluajevima te jednadbe mogu koristiti
samo za orijentaciono odreivanje frekvencija vibracija: prednost jednadbi je njihova jednostavna
primjena. Za orijentacioni izbor koeficijenta
u jednadbi (7-27) za lopatice promjenjivog profila
moe posluiti dijagram na sl.7.9.
Krivulja se odnosi na lopatice konstantnog profila i konstruirana je prema jednadbi (7-26) dok se
krivulja odnosi na lopatice promjenjivog profila s minimalnim omjerom
to je praktiki i
najei sluaj. Za razliite lopatice veliina koeficijenta orijentaciono lei u ispruganom podruju
na dijagramu.
7.5.3.
Osnovni pojmovi o proraunu torzijskih vibracija prvog tona lopatica promjenjivog profila
Primjenjujui kod prorauna energetsku metodu, mogu se dobiti sljedei izrazi za potencijalnu i
kinetiku energiju lopatice koja je podvrgnuta torzijskim vibracijama:
gdje su oznake iste kao i u poglavlju 7.4, no ovdje su veliine

, i promjenjive po visini lopatice
. Izjednaavajui prethodno dane izraze, koji su openito analogni jednadbi (7-34) i jednadbi
(7-39) dobiva se:
(7-50)
Ta se jednadba moe rijeiti npr. grafikom integracijom na taj nain da se pretpostavi krivulja kuta
zakreta lopatice
.
165
7.6. Oblici savojnih vibracija paketa lopatica

Pobuujui u laboratorijskim uvjetima vibracije paketa lopatica, mogu se kao i u sluaju jedinine
lopatice, dobiti razliiti oblici tih vibracija. Najnia frekvencija, kod koje se pojavljuje rezonancija,
predstavlja vrijednost, koja je bliska vlastitoj frekvenciji vibracija prvog tona jedinine lopatice koja je
uklijetena u korijenu i slobodna na vrhu. Oblik tih vibracija prikazan je na sl.7.10. Sve lopatice paketa
vibriraju u istoj fazi s praktiki jednakim krivuljama progiba, priblino istima kao i kod jedinine
lopatice. Poto krutost bandae povisuje frekvenciju paketa u usporedbi s frekvencijom odvojene
lopatice, a masa bandae je smanjuje, to je frekvencija paketa i jedinine lopatice izraena istom
vrijednosti. Broj lopatica u paketu, poevi od est na vie ne utjee na frekvenciju vibracija. Taj je
oblik vibracija oznaen s .
Povisujui frekvenciju sile koja pobuuje vibracije paketa moe se zamijetiti naglo priguenje
vibriranja tipa
i zatim (kod odreene vie vrijednosti frekvencije) pojava novog tipa vibracija. Taj
je oblik vibriranja prikazan na sl.7.11 i sl.7.12. On je karakteriziran time da su vrhovi lopatica
prilikom vibriranja gotovo ili sasvim nepomini i da pojedine lopatice paketa vibriraju na razliite
naine. Na sl.7.11 jedna polovica lopatica vibrira simetrino s obzirom na drugu, kod ega u sluaju
neparnog broja lopatica u paketu srednja ostaje nepomina. Vibracije toga tipa nose oznaku
i
nazivaju se vibracije sa simetrijom prvog reda. Na sl.7.12 jednaki su oblici vibriranja prve i posljednje
lopatice paketa, druge i pretposljednje, itd. To je vibriranje tipa
sa simetrijom drugog reda.
U oba je sluaja frekvencija vibracija bliska vlastitoj frekvenciji vibriranja prvog tona jedinine
lopatice uklijetene u korijenu i oslonjene na vrhu. Daljnje poveanje frekvencije poremeajne sile
izaziva pojavu vibracija tipa , kod kojeg su (kao i kod tipa ) krivulje progiba lopatica gotovo
jednake, sl.7.13. Frekvencija vibracija priblino odgovara frekvenciji vibracija drugog tona lopatice
uklijetene u korijenu i slobodne na vrhu.
Sljedei tip vibracija ( ) karakteriziran je ponovno nepominim vrhovima, razliitim krivuljama
progiba odvojenih lopatica i jednom vornom tokom na srednjem dijelu lopatice.
Na taj se nain, vibracije tipa , ,
izmjenjuju s vibracijama tipa , , , itd. Poveanjem
broja vornih toaka utjecaj bandae se smanjuje i frekvencije vibracija paketa tipa , , , itd.
tee frekvenciji vibracija jedinine lopatice bez bandae s istim brojem vornih toaka. Frekvencije
vibracija tipa , , , itd. takoer tee frekvenciji vibracija odvojenih lopatica oslonjenih na vrhu, s
istim brojem vornih toaka. Uz spojnu icu u srednjem dijelu lopatice (i uz bandau na vrhu)
vibracije tipa
se ne pojavljuju, a frekvencija vibracija tipa
se povisuje. Spojna ica takoer
mijenja frekvenciju vibracija tipa
i . Opasnim se smatraju obino samo tri tipa vibracija paketa:
,
i .
7.7. Vlastita frekvencija savojnih vibracija paketa lopatica konstantnog profila

Diferencijalna jednadba koja definira oblik krivulje progiba
profila ima oblik:
kod vibracija lopatica konstantnog
Kod rjeavanja te jednadbe, primijenjene na lopatice povezane bandaom, treba imati u vidu etiri
rubna uvjeta. Prva dva uvjeta proizilaze iz injenice da je u korijenu lopatice (za
):
1)
2)
166
Trei i etvrti uvjet definiran je injenicom da na vrhu lopatica djeluje savojni moment i poprena sila.
Savojni se moment odreuje prema jednadbi (3-43):
3)
Poprena sila
gdje
predstavlja silu inercije bandae:
- masa jednog koraka bandae. Poto je:
to je:
(7-51.a)
(7-51.b)
Iz jednadbe (7-8) slijedi:
Uvrtavajui te vrijednosti u jednadbu (7-51.a) i jednadbu (7-51.b), i prelazei na relativnu

koordinatu
dobiva se:
(7-52.a)
(7-52.b)
gdje kao i u jednadbi (7-46):
167
Jednadba ( 7-52.a) i jednadba (7-52.b) su trei i etvrti rubni uvjet za rjeavanje diferencijalne
jednadbe dane na poetku poglavlja. Koristei te uvjete dobiva se sljedea jednadba:
(7-53)
gdje
;
- masa radnog dijela lopatice (lista);
- volumen radnog dijela lopatice (lista);
- volumen jednog koraka bandae.
Iz jednadbe (7-53) uz zadane

i
moe se odrediti , a nakon toga i frekvencija vibracija .
Jednadba (7-53) koja je transcendentna zadovoljava beskonano velik broj vrijednosti . Najnioj
vrijednosti odgovara prvi ton vibracija, sljedeoj po vrijednosti frekvencija drugi ton (s vornom
tokom), itd. Na sl.7.14, sl.7.15 , i sl.7.16 prikazane su ovisnosti izmeu
,
i
za prvi i drugi
ton vibracija (tipovi
i ), gdje je umjesto
uvedena varijabla:
gdje
- frekvencija paketa povezanog bandaom;

- frekvencija prvog tona vibracija odvojenih lopatica, uklijetenih u korijenu i slobodnih na
vrhu.
Kako je:
to je:
Izjednaavanjem te jednadbe s jednadbom (7-19) za jedininu se lopaticu dobiva:

(7-54)
Za prvi ton vibracija (tip
) u skladu s jednadbom (7-20):
(7-55)
Odredivi vrijednosti veliina
i
za dani paket, moe se pomou krivulja na sl.7.14, sl.7.15 i
sl.7.16 odrediti , a zatim po jednadbi (7-55) statika frekvencija
paketa. Na sl.7.17 dane su iste
krivulje kao i na sl.7.14, sl.7.15 i sl.7.16, ali su jo dodane krivulje za odreivanje frekvencije vibracija
paketa tipa
. Mogue frekvencije toga tipa lee izmeu dvije krivulje koje ograniavaju dano
podruje. Utjecaj mase bandae se kod vibracija tipa
moe zanemariti.
Ako paket lopatica nije povezan bandaom na vrhu, ve spojnom icom na odreenom mjestu od
korijena lopatice, tada se metoda odreivanja frekvencije vibracija paketa temelji na istim osnovama
koje su prethodno izloene. Na sl.7.18 prikazane su krivulje gdje je koeficijent za paket, povezan sa
168
spojnom icom, dan u ovisnosti o poloaju spojne ice po visini lopatice (za razliite veliine
i
koje su analogne prethodno danima
i ). Najvia frekvencija vibracija dobiva se kod smjetaja
spojne ice na visini (0,5 do 0,6) od korijena lopatice.
7.8. Vlastita frekvencija vibracija paketa lopatica promjenjivog profila

Za paket lopatica promjenjivog profila moe se izvesti i rijeiti metodom numerike integracije
diferencijalna jednadba vibriranja, slina jednadbi (7-12). Njeno rjeenje daje dovoljno toan
rezultat, no karakterizira ga sloenost i obujam raunanja. Zbog toga je ovdje dana jednostavnija, no i
manje tona energetska metoda. Prvo se rauna potencijalna i kinetika energija prilikom vibracija
lopatica s bandaom. Potencijalna energija lopatice po jednadbi (7-35) ima vrijednost danu
jednadbom:
(7-56)
gdje se promjenjive veliine odnose na relativnu koordinatu
, zbog ega je ispred znaka
integracije u nazivniku stavljeno . Potencijalna energija jednog koraka bandae jednaka je radu
momenta
, tj. polovici umnoka tog momenta s kutom zakreta
osi lopatice u toki privrenja
bandae:
Prema jednadbi (7-47):

(7-57)
PoSto je po jednadbi (7-9):
a kod maksimalnog otklona osi lopatice:
to je:
(7-58)
Kinetika je energija elementarnog dijela lopatice duine
169
Derivirajui jednadbu (7-9) dobiva se:
Kruna frekvencija vibracija paketa je kao i prije oznaena s

, i tada je kinetika energija maksimalna:
. U neutralnom je poloaju lopatice
(7-59)
Na slian se nain odreuje i maksimalna veliina kinetike energije koraka bandae:
(7-60)
gdje
- volumen jednog koraka bandae.
Rad centrifugalne sile ne uzima se u obzir pa je stoga:
i na kraju u skladu s tim odreuje se statika frekvencija vibracija:
otkuda slijedi:
(7-61)
U praktinim se proraunima u toj jednadbi veliina , koja je funkcija od i koja odreuje oblik
vibracija, zamjenjuje s analitikim izrazom za krivulju statikog progiba lopatice pod djelovanjem
ravnomjerno rasporeenog optereenja (tlaka pare) intenziteta . Razlika izmeu frekvencija
dobivenih proraunom po jednadbi (7-61) uz koritenje krivulje statikog progiba zbog ravnomjernog
optereenja, i stvarnih, dobivenih integriranjem diferencijale jednadbe vibracija je 1 do 2%. Pri tome
frekvencija, dobivena po energetskoj metodi ima vrijednosti koje su vie od stvarnih. Kod statikog
savijanja paketa na lopatice djeluje tlak pare, koji stvara ravnomjerno optereenje intenziteta
i
moment bandae
koji djeluje na vrhu lopatice.
170
Potencijalna energija savijanja, koja se uz zadanu krivulju progiba
jednaka je s druge strane radu savijanja sila koje djeluju na lopaticu, tj.:
Uvrtavajui u prethodnu jednadbu vrijednost za
po jednadbi (7-57) dobiva se:
ili:
Zamjenjujui veliinu
sljedeem obliku:
u jednadbi (7-61) sa statikim progibom , prethodna se jednadba dobiva u
(7-62)
Oznaavajui sa
ordinatu krivulje progiba koja se odnosi na maksimalni progib:
te ako se pomnoi i podijeli nazivnik jednadbe (7-62) s povrinom presjeka lopatice u korijenu
dobiva se:
(7-63)
gdje je:
Kada je odreena krivulja statikog progiba lopatice, pomou jednadbe (7-63) moe se odrediti
kruna frekvencija vibracija prvog tona paketa lopatica, a pomou nje:
171
Integrali u jednadbi (7-63) lako se raunaju npr. pomou trapezne jednadbe. Energetskom se
metodom moe odrediti i dinamika frekvencija vibracija, za to treba potencijalnoj energiji savijanja
dodati jo i rad centrifugalne sile.
7.9. Naprezanja u lopatici uvjetovana vibracijama

Ako se lopatica dovede u stanje vibriranja i potom prekine djelovanje pobudne sile, to e se amplituda
zahvaljujui postojanju sila otpora smanjivati. Jednadba koja opisuje vibracije u sluaju nepostojanja
sila otpora ima oblik dan jednadbom (7-9), a u danom sluaju poprima oblik:
(7-64)
gdje
- progib prilikom vibracija koji ovisi o koordinati
analizirane toke lopatice i o vremenu
;
- funkcija koja definira oblik vibriranja lopatice;
- koeficijent priguenja koji ovisi o sili otpora vibracijama.
Faktor
karakterizira priguenje vibracija. Promjena amplitude vibracija bilo koje toke lopatice
tokom vremena prikazana je na sl.7.19. Ako je u vremenskom trenutku progib bilo koje toke
lopatice definiran jednadbom (7-64) to e tokom vremenskog intervala , koji je jednak periodi
vibracija, taj progib biti jednak:
Poto je perioda vibracija:
to je:
Za vremenski se interval
amplituda vibracija smanji
puta:
(7-65)
Prirodni se logaritam omjera dvije priguene amplitude vibracija, uzete za interval vremena jednak
periodi , naziva logaritamski dekrement vibracija:
(7-66)
Na sl.7.19 veliine
odgovaraju maksimalnim amplitudama kod kojih je:
Vrijednost logaritamskog dekrementa vibracija ima bitan utjecaj na veliinu naprezanja u lopaticama
pa e biti podrobnije analiziran. Dekrement vibracija ovisi o kemijskom sastavu i toplinskoj obradi
elika od kojeg je izraena lopatica, o njenoj temperaturi i o vremenu od poetka eksploatacije turbine.
172
Od najee koritenih materijala za izradu lopatica najbolji dekrement vibracija ima 13% Cr elik
(prema GOST-u tip 2), a najloiji legura sastava 28,7% Cr , 5,6% Mo i 65,4% Co. Na sl.7.20
prikazana je ovisnost logaritamskog dekrementa vibracija o stanju naprezanja za nekoliko tipova
elika te za prethodno navedenu lijevanu leguru. S poveanjem naprezanja dekrement raste. Ovisnost
dekrementa vibracija o temperaturi jo je sloenija: kod niih naprezanja dekrement raste, a kod viih
naprezanja (preko 100 MN/m2 za elik 2) opada s povienjem temperature. Kod lopatica koje se
nalaze u dugotrajnoj eksploataciji dekrement vibracija opada. U odreenim se sluajevima moe
zaustaviti termikom obradom.
Ako izdvojena lopatica konstantnog profila po visini vibrira pod djelovanjem periodiki promjenjive
sile
, koja je ravnomjerno raspodijeljena po visini lopatice, to maksimalno naprezanje u
korijenom presjeku lopatice kod rezonancije ima vrijednost:
(7-67)
To se naprezanje zove dinamikim za razliku od statikog naprezanja zbog savijanja. U jednadbi
(7-67)
predstavlja:
gdje
- veliina koja odreuje oblik vibracija -tog tona i funkcija je od

- veliina koja ovisi o tonu vibracija i nainu privrenja lopatice;
- moment otpora profila lopatice;
- logaritamski dekrement vibracija.
Vrijednosti koeficijenta
za prva tri tona vibracija lopatice konstantnog profila s kruto uklijetenim
korijenom i slobodnim ili oslonjenim vrhom dane su u tablici 7.1. Poto je intenzitet poremeajne
sile nepoznat, uz pomo jednadbe (7-67) mogu se proraunati samo relativna naprezanja u lopatici
uzimajui kao jedinino naprezanje ono koje se javlja kod vibracija prvog tona lopatice sa slobodnim
vrhom. Tada je relativno naprezanje kod drugih tonova i oblika vibracija
.
Rezultati prorauna dani su u koloni 4 tablice 7.1. Iz njih se vidi, da s povienjem tona vibracija uz isti
intenzitet pobudne sile dinamiko naprezanje naglo opada. Ako bi pobudna sila intenziteta djelovala
statiki, naprezanje u korijenom presjeku lopatice bi imalo vrijednost:
ili:
ovisno o tome da li je vrh lopatice slobodan ili oslonjen. Dijelei s tim izrazom jednadbu (7-67),
dobiva se relacija izmeu dinamikog naprezanja prilikom vibriranja u rezonanciji i statikog pod
djelovanjem iste te sile :
(7-68.a)
uz slobodni vrh lopatice i:
173
(7-68.b)
ako je vrh oslonjen.
U koloni 4 tablice 7.1 dana je vrijednost omjera dinamikog i statikog naprezanja uz veliinu
dekrementa vibracija 0,02. Omjer za prvi ton vibracija prelazi vrijednost 100, no brzo opada s
poveanjem broja vorova. Od tuda slijedi da je mala poremeajna sila, koja ima veliinu samo malog
dijela ukupnog statikog tlaka pare, u mogunosti proizvesti uz vibracije u rezonanciji naprezanja koja
znatno prelaze savojna naprezanja zbog razlike tlaka. Tako npr., ako intenzitet pobudne sile kod
vibracija ima vrijednost samo 10% od intenziteta statikog optereenja, a statiko naprezanje zbog
savijanja u lopatici ima vrijednost
, to kod statikog optereenja intenziteta
odgovarajue naprezanje
.
Ako je logaritamski dekrement vibracija 0,02, a koeficijent
za prvi ton vibracija
(tablica 7.1) to prema jednadbi (7-68.a),
. Na taj je
nain, dinamiko naprezanje, koje se javlja kod rezonancije od promjenjive sile iji je intenzitet samo
10% od intenziteta tlaka pare, 14 puta vee od statikog naprezanja zbog tlaka pare. Za lopatice koje
su povezane u paket jednadbi (7-68.a) zamjenjuje se sa sljedeom:
(7-69)
Ovdje oznaava tzv. mnoitelj paketa, koji pokazuje kako spajanje lopatica bandaom ili spojnom
icom utjee na djelovanje pobudnih sila. Poto djelovanje pobudne sile na pojedine lopatice prima
itav paket, dovoenje energije od pobudne (poremeajne) sile u jedinici vremena na pojedinu lopaticu
se smanjuje. To sniava veliinu dinamikog naprezanja. Veliina mnoitelja paketa odreuje se po
jednadbi:
(7-70)
gdje
- broj lopatica u paketu;

- broj punih perioda vibracija koji lopatica izvede za jedan okretaj diska,
- broj lopatica na disku.
Veliina mnoitelja manja je od jedinice i smanjuje se s poveanjem . S tim se objanjava manja

vjerojatnost loma lopatice kod veih . U sluaju vibracija, izazvanih prekidom toka radnog fluida koji
izlazi iz sapnica, umjesto i u jednadbu (7-70) treba uvrstiti broj sapnica . Uz omjer
koji lei u
podruju 0,2 do 0,8, i kod broja
10 do 20 vrijednost u ne prelazi 0,15. Kod izbora broja lopatica u
paketu treba uzeti u obzir i veliinu mnoitelja paketa, te nastojati realizirati njegovu vrijednost to je
mogue niom. Osobito visoke vrijednosti dostiu dinamika naprezanja u stupnjevima s parcijalnim
privodom pare, gdje tijekom odreenih intervala koji se periodiki pojavljuju, na lopaticu uope ne
djeluje sila toka pare. Karakter vibracija lopatica kod parcijalnog privoda prikazan je na sl.7.21.
Isprugani pravokutnik na slici prikazuje optereenje lopatice silom mlaza pare. Kako kod ulaza
lopatice u tok pare iza sapnica, tako i kod njenog izlaza iz toka, amplituda vibracija lopatice naglo
raste. Poto su lopatice regulacijskog stupnja turbine kratke i imaju visoku frekvenciju vlastitih
vibracija (nekoliko tisua perioda u sekundi), sve lopatice na disku (uvijek se neto razlikuju jedna od
druge po vlastitoj frekvenciji) ne mogu biti osigurane od rezonancije s poremeajnim silama, ije su
frekvencije viekratnici broja okretaja. Zbog toga u pravilu lopatice na disku regulacijskog stupnja
rade u rezonanciji s frekvencijama
, gdje je cijeli broj. Naprezanje u tim lopaticama treba
proraunati u radu uz rezonanciju (kod prvog tona vibriranja). Deformacija lopatice stupnja s
174
parcijalnim privodom pod djelovanjem dinamikog naprezanja kod rezonantnih vibracija prvog tona
moe se izraunati po jednadbi:
(7-71)
gdje
- deformacija lopatice pod djelovanjem statikog optereenja;

- logaritamski dekrement vibracija.
ak i u sluaju kada je broj velik i vibracije se smatraju bezopasnima, dinamika naprezanja u

lopaticama stupnja s parcijalnim privodom dostiu znaajne vrijednosti. Npr., uz vlastitu frekvenciju
vibracija lopatice
i broj okretaja
,
. Ako se uzme
to
je
, a u skladu s tim i naprezanje
. Kod lopatica stupnja s punim privodom pare
dinamika naprezanja zbog poremeajnih sila nekoliko puta prelaze statika naprezanja. Pri tome
poremeajna sila moe biti sasvim mala. Kod stupnja s parcijalnim privodom poremeajna je sila
jednaka ukupnoj sili na lopaticu zbog djelovanja pare, pa su zbog toga dinamika naprezanja veoma
znaajna. Prethodno reeno objanjava este lomove lopatica, koji su se pojavljivali ranije kod
regulacijskih stupnjeva, bez obzira to su lopatice kratke i samim time krute. U dananje je vrijeme
primjena lopatica vee irine i s krutim uvrenjem (posebice zavarivanje lopatica) dovela statika
naprezanja zbog savijanja u regulacijskim stupnjevima na minimum to bitno povisuje njihovu
sigurnost.
Uz to kod projektiranja lopatica regulacijskih stupnjeva preporua se:
a) izraivati ih to kraima (no ne na utrb koeficijenta iskoristivosti) i sa to viim vlastitim
frekvencijama;
b) pojedine grupe sapnica koje pripadaju pojedinim regulacijskim ventilima izvoditi bez prekida;
c) izabirati materijal za lopatice sa to viim dekrementom vibracija.
Vidi se da su dinamika naprezanja, koja se javljaju kod rezonantnih vibracija lopatica jako opasna za
rad turbine. Ta naprezanja mogu biti izazvana veoma malom poremeajnom silom, koja je tek samo
mali dio od ukupnog tlaka koji djeluje na lopaticu i viestruko nadilaze statika naprezanja
prouzrokovana savijanjem mlaza pare. Osobito su opasna dinamika naprezanja kod regulacijskih
stupnjeva s parcijalnim privodom, kod kojih se gotovo nemogue obraniti od pojave rezonancije i gdje
se javlja kao poremeajna sila sama sila pare. Opasni su oblici vibracija za lopatice povezane u pakete
(to pokazuje i praksa prilikom eksploatacije turbina), samo vibracije tipa ,
i . Pri tome treba
napomenuti, da povezivanje lopatica s bandaom i spojnom icom bitno snizuje veliinu dinamikih
naprezanja.
7.10. Ostvarivanje sigurnog rada lopatica uz vibracije i eksperimentalno odreivanje frekvencije

vlastitih vibracija
Frekvencije impulsa koji izazivaju vibracije lopatica jednake su broju okretaja rotora ili su njegov
viekratnik, pri emu viekratnik i moe biti bilo koji cijeli broj. Zbog toga ako je dinamika
frekvencija slobodnih vibracija lopatica:
moe doi do pojave rezonantnih vibracija. Te su vibracije isto tako opasne samo u sluajevima, ako je
s jedne strane
2, 3, 4, 5, 6 (pri emu s poveanjem i opasnost od vibracija se umanjuje) ili s druge
strane ako je
gdje je
broj sapnica (za stupanj s parcijalnim privodom pod
se smatra
fiktivni broj sapnica koji bi odgovarao punom privodu pare uz isti korak).
175
Koristei jednadbu (7-27) moe se napisati:
od kuda slijedi rezonantni broj okretaja, koji se esto naziva kritini broj okretaja (ne mijeati ga s
kritinim brojem okretaja vratila):
(7-72)
Potrebno je da se kod malih vrijednosti i broj
ne podudara s radnim brojem okretaja turbine. to
je nia vrijednost viekratnika to se vie radni broj okretaja mora razlikovati od rezonantnog. Prema
normama veliina:
ne smije biti manja od:

15% za drugi viekratnik (
8% za trei viekratnik (
6% za etvrti viekratnik (
5% za peti viekratnik (
4% za esti viekratnik (
);
);
);
);
);
Doputeno je podudaranje radnog i rezonantnog broja okretaja ako je

ili vie. Treba naglasiti da
se prethodno dane norme minimalno doputenih odstupanja radnog broja okretaja od rezonantnog
odnose samo na vibracije tipa .
Kao to je ve prethodno naglaeno kratke lopatice velike krutosti (prvi stupnjevi turbine) praktiki ne
mogu biti poteene od rezonancije. Ako vlastita frekvencija vibracija lopatice ima vrijednost
priblino 500 Hz, a broj je okretaja turbine 50 s-1 to su frekvencije 450, 500 i 550 rezonantne.
Nerezonantne, najvie udaljene od prethodno navedenih su frekvencije 475 i 525 Hz. Razlika izmeu
rezonantnih (450, 500, 550 Hz) i nerezonantnih (475, 525 Hz) frekvencija je svega 5 do 5,5%, a
istovremeno osipanje frekvencija pojedinih lopatica na disku moe biti 8 do 10%. Iz toga slijedi da na
disku postoje gotovo uvijek lopatice koje rade u rezonanciji.
to je via vlastita frekvencija vibracija lopatica, to se vei broj lopatica na kolu moe nalaziti u
rezonanciji. Isto tako kod toga raste i viekratnik broja okretaja (u prethodnom primjeru bio je 10):
amplituda takvih vibracija nije velika i izborom nieg naprezanja izazvanog statikim savijanjem
moe se osigurati siguran rad lopatica. Kod broja okretaja rotora 50 s-1 lopatice s vlastitom
frekvencijom vibracija oko 300 Hz mogu biti sigurne od rezonancije. Pod za jedininu lopaticu u
jednadbu (7-72) podrazumijeva se statika frekvencija vibracija prvog tona, sl.7.4.a, za lopatice u
paketu statika frekvencija
koja se odreuje na nain izloen u poglavljima 7.7 i 7.8 za vibracije
tipa , , i . Za turbinske su lopatice takoer opasne frekvencije poremeajnih sila, koje imaju
vrijednost
, a uvjetovane su parcijalnim privodom toka pare koji naputa statorske lopatice.
Iako je veliina
obino velika, to su i frekvencije prvih nekoliko tonova vibracija lopatica u
visokotlanom i srednjetlanom dijelu turbine takoer visoke te se mogu podudarati s frekvencijom
poremeajne sile. S toke gledita podudaranja vlastite frekvencije s veliinom
isto tako su
opasne vibracije lopatica povezanih bandaom tipa
(prvi ton) i vibracije tipa
(drugi ton) lopatica
koje su povezane bandaom i bez nje. Zbog toga se frekvencije vibracija
i
tipova
i
ne bi
smjele podudarati sa
, tj.:
(7-73)
176
U prethodne se nejednakosti moe uvrtavati statika frekvencija vibracija poto utjecaj centrifugalne
sile na vlastitu frekvenciju vibracija kod kratkih lopatica nije velik. Iskustveno je odreivanje
frekvencije vibracija tipa
i
teko, pa ak ponekad nije ni mogue. Zbog toga je u nejednakosti
(7-73) prikladno izraziti
i
kao funkciju statike frekvencije vibracija prvog tona jedinine
lopatice (ukruene u korijenu i sa slobodnim vrhom). Iz sl.7.16 slijedi da frekvencija vibracija paketa
tipa
i
lei u intervalu vrijednosti 4,39 do 7,2 statike frekvencije vibracija prvog tona jedinine
lopatice, tj. rezonantne vibracije tipa
i
mogue su ako je:
Obino se te granice neto proiruju i smatra se da je rad siguran ako je:

(7-74)
Veliina u toj nejednakosti predstavlja umnoak frekvencije vibracija jedinine lopatice s apsolutno
krutim uvrenjem (tj. frekvencije odreene po jednadbi (7-20)) i koeficijenta koji uzima u obzir
elastinost uvrenja. Taj je koeficijent dan na sl.7.7. Rezonantne brojeve okretaja rotora pogodno je
odrediti pomou dijagrama danog na sl.7.22 (Campbellov dijagram). Ovdje je na apscisi nanesen broj
okretaja u sekundi, a na ordinati frekvencija vibracija lopatica (paketa) u periodama u sekundi. Prema
jednadbi (7-27) konstruiraju se krivulje , maksimalne i minimalne frekvencije vibracija pojedinih
lopatica ili paketa. Kod toga se odabire prema podacima ispitivanja lopatica, pa se time i objanjava
prisutnost dvije krivulje za . Izmeu njih lee frekvencije svih lopatica danog kola.
Na sl.7.22 prikazane su krivulje
frekvencija savojnih vibracija prvog tona. U dijagram se takoer
mogu unijeti krivulje viih frekvencija drugih oblika vibracija (izmeu ostalih i torzijskih). Iz ishodita
koordinatnog sustava povueni su pravci koji predstavljaju geometrijsko mjesto toaka koje
predstavljaju frekvencije, koje ima lopatica, ako njena frekvencija u Hz 2, 3 ili vie puta prelazi broj
okretaja u sekundi turbine. Viekratnik je naznaen na svakom pravcu. Ordinate pravca br.6 su est
puta vee nego njegove apscise. Apscise toki presjecita pravaca s krivuljama
odgovaraju
rezonantnim brojevima okretaja. Tako npr. presjecite pravca br.4 s donjom krivuljom
oznaava
rezonantni broj okretaja
, poto je kod toga broja okretaja
.
Zbog rasipanja frekvencija vibracija pojedinih lopatica rezonantni brojevi okretaja lee u ispruganim
podrujima. Podruja opasnih brojeva okretaja trebaju biti udaljena za veliinu preporuenih
odstupanja od rezonantnih brojeva okretaja. Iz dijagrama je vidljivo da radni broj okretaja turbine
obino lei izmeu dva rezonantna broja okretaja razliitih viekratnika (na sl.7.22 izmeu okretaja
etvrtog i petog viekratnika). Od tuda je vidljiv zahtjev za vanosti odravanja konstantne frekvencije
elektrine mree na koju radi odreeni turbo generator. Jasno je takoer, da se za turbine s
promjenjivim brojem okretaja rezonantni brojevi okretaja s niim vrijednostima viekratnika (do est)
trebaju nalaziti iza granice normalne promjene radnih brojeva okretaja kod kojih turbina treba due
raditi. Vibracijske se karakteristike svake ponovno ugraene reetke lopatica trebaju provjeriti kod
konstruiranja i izgradnje turbine. Vlastitu frekvenciju vibracija lopatica, osim prorauna koji se izvodi
prilikom projektiranja, treba odrediti i eksperimentalnim putem, prije svega nakon to su ugraene na
turbinski disk, da bi se i stvarno uzela u obzir i krutost uvrenja lopatica i ukruenje pomou
bandae. Postoji itav niz eksperimentalnih metoda odreivanja vlastite frekvencije vibracija lopatica.
Vibracije se mogu pobuditi pomou elektromagneta promjenjivog toka: ako su lopatice od materijala
koji se da magnetizirati to se njihove vibracije pobuuju neposrednim djelovanjem magnetskog polja,
a u protivnom sluaju elektromagnet izaziva vibracije vibratora koji se spaja s lopaticom ili paketom
lopatica. Vibracije se mogu pobuditi i mehanikim putem, nastrujavanjem zraka ili pare te zvunim
valovima. Postoje takoer i razliite metode snimanja vibracija.
Dalje e biti opisane dvije metode koje koriste zvune valove kao pobudu vibracija, kao i prikaz
konkretnog mjerenja vibracija metodom koju je primjenjivala biva "Jugoturbina"-Karlovac.
177
Instrumentacija prikazana na sl.7.23 sastoji se od mjernog bloka i bloka za pobudu. U sastav mjernog
bloka ulazi generator frekvencije zvuka koji generira tok ija se frekvencija moe blago mijenjati u
podruju od 40 do 10.000 Hz. Ta se frekvencija neprekidno mjeri elektronskim frekvencijametrom.
Tok se generatora privodi s jedne strane na meusobno razmaknute ploice horizontalne grane
elektronske cijevi katodnog osciloskopa, sl.7.24, a s druge strane na ulaz pojaala A koje napaja
generator zvunih valova ili elektromagnetski vibrator koji dotie lopaticu. Vibracije lopatice prima
piezometar koji pretvara mehanike vibracije u elektrine impulse koji se preko pojaala B prenose na
meusobno razmaknute ploice vertikalne grane elektronske cijevi. Poto je poremeajna sila jednaka
frekvenciji koja se dovodi na meusobno razmaknute ploice horizontalne grane, to se na ekranu
katodnog oscilografa uvijek zapaa elipsa. Mjerenje frekvencije provodi se u momentu rezonancije,
koji se odreuje po maksimalnoj amplitudi vertikalne grane, tj. po visini elipse.
Osim opisane "rezonantne" metode, opisani ureaj omoguuje i primjenu metode "slobodnih
vibracija", kod koje se vibracije lopatice pobuuju udarcem ekia, a frekvencija vibracija se
usporeuje s frekvencijama generatora prema figurama na ekranu oscilografa (kod vibracija prvog
tona na ekranu je elipsa).
Druga metoda odreivanja frekvencije vibracija temelji se na primjeni tenzometara. etiri tenzometra,
spojena jedan s drugim po shemi mosta, sl.7.25, lijepe se na lopaticu. U jednu se dijagonalu mosta
dovodi napajanje. Druga se dijagonala ukljuuje u ulaznu granu specijalnog pojaala B koje
omoguava uravnoteivanje mosta. Izlaz pojaala spaja se s jednom petljom oscilografa s petljom.
Vibriranje lopatice se kao i kod prethodne metode realizira s generatorom zvunih frekvencija,
pojaalom A i generatorom zvunih valova. Moment rezonancije odreuje se prema maksimalnoj
amplitudi na ekranu oscilografa. Neposredno prije postizanja maksimuma fotografira se nekoliko
kadrova na kojima se fiksiraju dvije krivulje: jedna od tenzometara i jedna od brojaa vremena koji
vibrira obino s frekvencijom od 500 Hz. Na svakom od kadrova mjeri se amplituda i odreuje
frekvencija pobuenih vibracija, te se ona usporeuje s frekvencijom brojaa vremena. Konstruira se
graf promjene amplitude ovisno o frekvenciji i prema maksimumu tog grafa odreuje se vlastita
frekvencija vibracija. S opisanom se metodom moe odrediti i dinamika frekvencija vibracija (na
rotirajuem rotoru turbine). Za taj se sluaj izlazi s tenzometara na lopatici ukljuuju na prethodno
opisanu shemu preko rotirajuih prijenosnika signala.
Danas se koriste i puno suvremenije metode. Ovdje e biti prikazana na konkretnom primjeru mjerenja
vibracija metoda koju je primjenjivala biva tvornica "Jugoturbina"-Karlovac. Radi se o prikazu
mjerenja vlastitih statikih vibracija te o proraunu dinamikih vibracija rotorskih lopatica niskog
tlaka turbine snage 125 MW. Niski je tlak izveden dvostrujno, a u svakom smjeru postoji est
stupnjeva. Visina lopatice posljednjeg stupnja je 546,1 mm. Lopatice etvrtog stupnja povezane su u
pakete pomou dva reda spojnih ica, a posljednjeg pomou tri reda. Mjerenje vlastitih statikih
frekvencija lopatica kao i poznavanje oblika vibracija omoguava s mnogo veom sigurnosti
konstruiranje novih lopatica.
Vlastite frekvencije lopatice odreuju se metodom koja je shematski prikazana na sl.7.26.
Uzbuivanje vibracija lopatica vri se pomou ploica od barijeva titana kojima se dovodi izmjenini
napon s tahogeneratora. Ploice su lijepljene na lopaticu pomou acetonskog ljepila, a razmjetaju se
kao to se vidi na slici na priblino 3/4 visine lopatice. Takav smjetaj ploica omoguava uzbudu svih
vrsta vlastitih frekvencija. Budui da su lopatice vezane u paket jedna ploica uzbuuje cijeli paket.
Kod niih frekvencija, zbog velike impendancije ploice, sila kojom ploica djeluje na lopaticu je
izvanredno mala, tako da jedna ploica nije u stanju uzbuditi vibracije cijelog paketa (prve vlastite
frekvencije tangencijalnih vibracija paketa) zbog toga treba upotrijebiti vie uzbudivaa vezanih
paralelno ili se kod statikih uvjeta moe upotrijebiti druga vrsta uzbude. U ovom je sluaju
upotrijebljen za uzbuivanje prve vlastite frekvencije elektrodinamiki uzbuiva tipa GM 9 261Philips. Elektrodinamiki uzbuiva ima malu impedanciju kod niskih frekvencija (240 ohma), tako
da daje kod tih frekvencija relativno visoku uzbudnu silu (oko 0,5 N). Pomini dio uzbuivaa ima
masu 10 grama. Ticalo uzbuivaa se naslanja na lopaticu silom 8,5 N. Zbog dodira uzbuivaa dolazi
do izvjesne promjene vlastitih frekvencija lopatica, ali kod djelovanja uzbuivaa u blizini korijena
lopatice i zbog njegove male mase s obzirom na masu visokih lopatica, njegov se utjecaj moe
zanemariti. Taj utjecaj je ipak neto vei od utjecaja "Bat" ploica ija je ukupna masa 0,68 grama.
178
Biljeenje vibracija vri se pomou primaa, takoer od barijevog titana, koji je zalijepljen odmah uz
korijen na samom vanjskom rubu lopatice. Privrivanje primaa na takvom mjestu omoguava
biljeenje vibracija svih vrsta budui da se donji dio lopatice deformira kod svih oblika vibracija.
Signal se s primaa vodi na osciloskop ija je osjetljivost 1 mV/cm. Promjenom frekvencije uzbude
dolazi do rezonancije lopatica, koja se oitava u poveanju amplitude na osciloskopu. Tona
frekvencija rezonancije oitava se na digitalnom brojilu. Oblik vibriranja odreuje se pomou
kristalnog primaa, ijim se ticalom prelazi po povrini lopatice. Signal se vodi preko predpojaala i
analizatora na osciloskop, gdje se pomou Lissajonove krivulje odreuje faza signala. Promjena faze
znai da se ticalom prelazi preko vorne linije vibriranja. Instrumentacija s kojom se provodi mjerenje
takoer je prikazana na sl.7.26. Rezultati mjerenja vlastitih statikih frekvencija lopatica dani su u
tablicama 7.2 i 7.3. Odreivanje vlastitih frekvencija lopatica je dosta teak posao i zahtjeva odreeno
iskustvo, posebno da bi se identificirah pojedini oblici vibracija.
Prva vlastita frekvencija tangencijalnih vibracija paketa relativno se lako uzbudi elektrodinamikim
uzbuivaem (naroito kod dugih lopatica), a identificira se po tome, to sve lopatice u paketu
vibriraju istofazno s najveom amplitudom na vrhu lopatice. Druga vlastita frekvencija tangencijalnih
vibracija veoma se teko uzbudi, naroito kod kraih lopatica. Sve lopatice u paketu vibriraju istofazno
s jednim vorom po visini lopatica. Frekvencija toga oblika vibriranja, za lopatice konstantnog profila
po visini, via je od prve vlastite frekvencije za oko est puta. Kod lopatica koje su uvijene i koje
nemaju konstantni profil po visini, druga vlastita frekvencija je via od prve za 3 do 6 puta.
Unutar paketa tangencijalne se vibracije veoma lako uzbude. Lee u podruju koje je 3 do 5 puta vie
od prve vlastite frekvencije. Lopatice vibriraju raznofazno s
kombinacijom gdje je broj lopatica
u paketu. Kod tog oblika vibriranja. korijen i vrh lopatice praktiki miruju, dok se maksimalna
amplituda javlja neto iznad sredine visine lopatice. Najlake se uzbudi oblik kod kojeg pola lopatice
vibrira u jednoj fazi, a druga u protufazi. Povezivanjem lopatica u pakete pomou spojnih ica taj se
oblik vibracija u potpunosti eliminira. Torzijske vlastite frekvencije se unutar paketa javljaju u vie
oblika koji se razlikuju po broju vornih linija na lopatici. Svaki oblik vibriranja ima vlastitih
frekvencija. Ako se uzbudivanje vri pomou jedne ploice, esto se puta ne otkriju sve vlastite
frekvencije jednog oblika vibriranja. Zbog toga se upotrebljava vie uzbuivaa ili se odabire lopatica
i mjesto na lopatici gdje e se moi uzbuditi najvei broj vlastitih frekvencija (najpovoljnija je prva ili
zadnja lopatica u paketu). Oblici vibriranja nastali kombinacijom tangencijalnih i torzijskih vibracija
javljaju se kod viih frekvencija uzbude.
Aksijalne vibracije paketa lopatica pojavljuju se takoer u vie oblika. Kod prve vlastite frekvencije
paketa lopatica vibrira istofazno u aksijalnom smjeru, a najvea se amplituda javlja na vrhu lopatice.
Veoma se teko uzbuuje, a kod uvijenih se lopatica ne pojavljuje, pa stoga nije ni unesena u tablicu
7.3. Drugi oblik aksijalnih vibracija ima vorove du paketa. Kod toga lopatice ujedno i torziraju tako
da se taj oblik naziva aksijalno-torzijski. Veoma lako se uzbuuju, naroito elektrodinamikim
uzbuivaem, koji se postavi na bandau na jednom kraju paketa. Broj vlastitih frekvencija ovog
oblika ima veliinu
. Nie vlastite frekvencije ovog oblika isprepletene su s vibracijama diskova
u obliku vornih dijametara. Rezultati mjerenja su prikazani u tablici 7.2. Mogu se pojaviti i vii oblici
ovih vibracija gdje su vorovi smjeteni po duini paketa, kao i po visini lopatice.
Vidi se, da lopatice imaju puno oblika vlastitih vibracija. Uz to, frekvencije pojedinih paketa istog
stupnja meusobno se razlikuju i preko 5% zbog razlike u kvaliteti materijala lopatice, tolerancije
izrade, te kvaliteti uvrenja korijena i bandae lopatice. Zbog toga svaka vlastita frekvencija
obuhvaa podruje frekvencija to jo vie oteava konstrukciju lopatica koje trebaju raditi izvan
podruja rezonancije. U prikazu je dan i proraun frekvencija dinamikih vibracija prilikom ega je
koeficijent odreivan na temelju dijagrama danog na sl.7.27 ili pomou jednadbi danih u tablici
7.4. Rezultati prorauna su dani u tablici 7.4.
Iz Campbellovog dijagrama na sl.7.28 vidi se da su dinamike vlastite frekvencije paketa lopatica
treeg stupnja niskog tlaka navedene turbine svega 3,6% udaljene od petog reda uzbude broja okretaja
turbine dok bi bilo poeljno da razlika izmeu dinamikih vlastitih frekvencija i petog harmonika bude
vea od 5%.
179
Dijagram na sl.7.29 prikazuje vlastite frekvencije paketa lopatica estog stupnja niskog tlaka iste
turbine. Ako se vibracijske karakteristike lopatica koje su ugraene na disk pokau neprihvatljivima,
tj. kod radnih brojeva okretaja su mogue rezonantne vibracije s niim vrijednostima viekratnika ,
potrebno je provesti podeavanje lopatica koje se svodi ili na promjenu frekvencije njihovih vlastitih
vibracija ili na promjenu frekvencije poremeajne (pobudne) sile.
Analizirajui nejednadbe (7-74), treba imati u vidu da donje vrijednosti intervala (4 do 8) odgovaraju
vibracijama tipa , a gornje vibracijama tipa . Zbog toga ako se veliina
nalazi u donjem
dijelu toga intervala to se rezonantne vibracije tipa
mogu izbjei na sljedee naine:
a) promjenom profila lopatice;
b) promjenom broja lopatica ;
c) ugradnjom spojne ice to sprjeava nastajanje vibracija tipa
Ako se veliina
podudara s frekvencijom vibracija tipa
(tj. lei u gornjem dijelu navedenog
podruja) to se podeavanje lopatice sastoji samo u mogunosti promjene profila i broja statorskih
lopatica . Neovisno od toga, u cilju smanjenja dinamikih naprezanja u lopatici koja je dospjela na
odreeni nain u rezonanciju, kao to se navodi u poglavlju 7.5, potrebno je smanjiti veliinu statikog
naprezanja uvjetovanog mlazom pare.
O ugradnji spojne ice kao i bandae u cilju sprjeavanja tetnog djelovanja uvjetovanog vibracijama
bilo je govora u poglavlju 2 u kojem su bile obraene rotorske lopatice. Ovdje e se stoga samo
ukazati na neke injenice. Na sl.7.30 prikazani su razliiti tipovi bandaa i spojnih ica. Sl.7.30.a
prikazuje nain povezivanja lopatica s bandaama na vrhu koje se meusobno dodiruju i samim tim
povezuju lopatice stupnja. Sl.7.30.b prikazuje nain priguivanja vibracija punom prigunom icom
koja se montira u lijeb lopatice. Na sl.7.30.c prikazan je nain priguivanja vibracija prigunom
icom koja je provuena kroz list lopatice te zalemljena za njega. Ovaj je nain dosta sloen to se tie
samog lemljenja, ako se uzme u obzir da su i ice i lopatice od visokolegiranih materijala koji se mogu
lemiti samo sa specijalnim lemovima (na bazi srebra). Temperatura ovih lemova je dosta visoka, 700
do 800C . Na 800C ve dolazi do prokaljivanja materijala lopatica na zraku. Ako se lemljenje ne
obavi struno veoma esto dolazi do pucanja lopatica na mjestu provrta za prigunu icu zbog
prokaljivanja. Na sl.7.30.d do sl.7.30.f prikazani su tipovi bandaa koji se zakivaju. Na sl.7.30.g i
sl.7.30.h vide se tipovi prigunih ica koje su raspolovljene horizontalno ili vertikalno. Prilikom
rotacije se prigune ice koje nisu zalemljene s lopaticom zbog djelovanja centrifugalne sile priljube
uz lopaticu i na taj nain priguuju vibracije.
Na sl.7.31.a i sl.7.31.b vidi se utjecaj prigunih ica na vlastite frekvencije lopatica. Slike su dobivene
na temelju mjerenja provedenih u bivoj tvornici "Jugoturbina"-Karlovac. Iz sl.7.31.a vidljivo je da
poloaj prigune ice na listu lopatice ima mali utjecaj na promjenu vlastite frekvencije (1.
tangencijalne), dok na sl.7.31.b vidi se da promjena poloaja prigune ice ima veliki utjecaj na
promjenu 2. vlastite frekvencije tangencijalnih vibracija paketa. Isto tako ugradnja ica u pakete malo
utie na promjenu vlastitih frekvencija torzijskih vibracija paketa lopatica.
180
8. VIBRACIJE TURBINSKIH DISKOVA

8.1. Oblici vibracija turbinskih diskova
Postoje razliiti oblici vibracija turbinskih diskova. Tako su mogue vibracije u ravnini diska, kada
razliite toke diska vre pomake u tangencijalnom smjeru, tzv. torzijske vibracije, i u radijalnom
smjeru, tzv. vibracije izduenja. Najvei praktini znaaj kod stacionarnih toplinskih turbina imaju
savojne vibracije, prilikom kojih razliite toke diska vre pomake u aksijalnom smjeru okomito na
ravninu diska. Slino kao i kod vibracija lopatica, i ovdje se razliiti oblici vibracija mogu pojaviti
istovremeno. Isto tako konstrukcija diska i njegov poloaj u protonom dijelu turbine, ovisno o snazi
turbine uvjetuju bitno razliite vlastite frekvencije diskova i zahtijevaju prilikom odreivanja njihove
frekvencije uzimanje u obzir razliitih faktora. Ovdje e se podrobnije analizirati savojne vibracije
diska koje imaju najvee praktino znaenje.
Ako se u mirujuem disku pobude savojne vibracije, to e oblici tih vibracija biti razliiti u ovisnosti
od njihove frekvencije. Neka se disk postavi u horizontalni poloaj i njegova povrina posipa
ravnomjerno s finim pijeskom (ili puderom). Pobudivi vibracije diska s elektromagnetom
promjenjivog toka, smjetenim na obodu diska, mogu se zamijetiti na povrini diska kod neke
odreene frekvencije impulsa figure od zrnaca pijeska kao to prikazuje sl.8.1: pijesak se zadrava
samo na mirujuim dijelovima diska, vorovima, dok bjei s dijelova koji vibriraju. Na sl.8.1.a
prikazane su vibracije diska s dva vorna promjera. Shematski je taj oblik vibracija prikazan na
sl.8.2.a: podruja diska, oznaena s kruiem, vibriraju istovremeno u jednom te istom smjeru dok
podruja oznaena kriiem u isto vrijeme u suprotnom smjeru. Ako se povisi frekvencija
promjenjivog toka koji napaja elektromagnet, vibracije diska slabe: to potvruje injenicu da se u
prethodnom sluaju disk nalazio u stanju rezonancije, tj. frekvencija impulsa se podudarala s vlastitom
frekvencijom vibracija diska.
Povisujui frekvenciju impulsa, moe se dosei novo stanje rezonancije, koje je popraeno novim
oblikom vibracija s tri vorna promjera a prikazano je na sl.8.1.b. Vibracije s etiri i pet vornih
promjera (sl.8.1.c i sl.8.1.d) karakterizirane su jo veom frekvencijom. to je manji broj vornih
promjera, to je vea, uz danu veliinu poremeajne sile, amplituda vibracija i time su one opasnije. O
veliini amplitude moe se suditi na temelju dimenzija povrine s koje bjei pijesak kod vibracija:
najmanju amplitudu od danih oblika vibriranja na sl.8.1 imaju vibracije s pet vornih promjera.
Najniu frekvenciju imaju vibracije s jednim vornim promjerom, sl.8.1.a. U daljnjem e se tekstu
pokazati da se te vibracije kod turbina u radu ne uzimaju u obzir.
Mogu je i oblik tzv. "titnih" vibracija s vornim krunicama, sl.8.2.c, kao i kombinacija vibracija s
vornim promjerima i vornim krunicama. Kao opasne se smatraju samo vibracije s dva, tri, etiri,
pet i est vornih promjera (tzv. "lepezaste" vibracije, od kojih se disk i zatiuje). Vlastite frekvencije
vibracija diska bez lopatica neogranieno rastu s poveanjem broja vornih promjera, sl.8.3. Kod diska
s lopaticama, maksimalna je frekvencija vibracija kod poveanja broja vornih promjera vlastita
frekvencija aksijalnih vibracija lopatica, sl.8.4. Ako se razvije bilo koja krunica s povrine diska koji
vibrira, tada se u razvijenom obliku vidi niz valova iji je broj jednak broju vornih promjera. Tako je
na sl.8.5 prikazan razvijeni oblik krunice s povrine diska pri vibracijama s tri vorna promjera.
Toke A, B, C, D, E, F lee na vornim promjerima, pri emu krajnjoj toki A valne krivulje odgovara
jedna i samo jedna toka na krunici s povrine diska. Progib diska se kod statikih vibracija moe
izraziti jednadbom:
(8-1)
gdje
- progib u vremenskom trenutku na udaljenosti mjerenoj po polumjeru koji s nekim

poetnim polumjerom zatvara kut ;
- funkcija koja definira oblik vibracija diska po polumjeru;
- broj vornih promjera;
-vlastita kruna frekvencija vibracija diska koja je jednaka
;
- vlastita frekvencija vibracija.
181
U jednadbi (8-l) faktor

odreuje deformaciju diska po krunici i sam predstavlja
kosinusoidu koja se sastoji od valova, sl.8.5. Treba napomenuti da ako je debljina diska mala u
usporedbi s njegovim vanjskim promjerom, to se kod odreivanja niih vlastitih frekvencija mogu
zanemariti progibi koji se javljaju zbog dodirnih naprezanja. Kod odreivanja viih vlastitih
frekvencija, a takoer i kod relativno velike debljine diska potrebno je uzeti u obzir utjecaj progiba
koji se javljaju zbog dodirnih naprezanja. Jednadba (8-1) moe se napisati u obliku:
(8-2)
ili:
gdje je:
(8-3)
(8-4)
Na taj se nain, deformacija diska prilikom vibracija moe izraziti zbrojem deformacija, gdje je svaka
predstavljena valnom funkcijom koja se sastoji od valova s amplitudom
, koja je jednaka
polovici stvarne amplitude vibracija
. Dalje e biti analizirana promjena funkcija
i
s
vremenom. U vremenskom trenutku deformacija odreena je jednadbom (8-3). U vremenskom
trenutku
, u toki s koordinatama
deformacija se odreuje po jednadbi (8-3):
(8-5)
Posljednja veliina predstavlja

, tj. u vremenskom trenutku
u toki kojoj odgovara kut
javlja se ista deformacija kao i u vremenskom trenutku u toki kojoj odgovara kut .
Na taj nain, za vrijeme progib diska zarotira oko osi za kut:
u smjeru porasta kutova. Kutna brzina te rotacije je:
Analogno se moe pokazati da deformacija

rotira u suprotnom smjeru (u smjeru smanjenja kuta )
s istom obodnom brzinom . U skladu s tim, deformacije diska se kod statikih vibracija javljaju kao
posljedica djelovanja dvije valne funkcije, koje se rasprostiru po disku u suprotnim smjerovima, no s
istom kutnom brzinom. Takvi se valovi nazivaju progresivni i njihova je priroda dobro poznata iz
mehanike. Kod pobuivanja vibracija u bilo kojoj toki diska, od te se toke poinju iriti u suprotnim
smjerovima dva vala, koji se sastaju u toki, koja je smjetena dijametralno suprotno toki pobude.
Kako su valne duljine iste, brzina njihovog irenja jednaka i vibracije imaju istu fazu, to se kao
182
rezultat djelovanja valova javlja stojni val ija je amplituda dvostruko vea nego to su je imali svaki
od progresivnih valova.
Razlika izmeu stojnog i progresivnog vala moe se vidjeti na sl.8.6. Stojni valovi su prikazani u
gornjem dijelu slike (s dva vorna promjera). Toke 1,2,3 i 4 su nepomine i nalaze se na vornim
promjerima (shema predstavlja razvijeni opseg krunice po obodu diska). Ostale toke vibriraju, svaka
s konstantnom amplitudom koja je razliita za razliite toke. Maksimalnu amplitudu imaju toke koje
su oznaene kvadratiem. Razvijeni opseg oboda diska je u svakom danom trenutku predstavljen
jednom od krivulja. Za sluaj progresivnih valova po disku (prikazani u donjem dijelu sl.8.6) razvijeni
opseg oboda diska ni u jednom trenutku ne moe biti predstavljen s jednom krivuljom. Uz pojavu ta
dva vorna promjera, i u skladu s tim dva potpuna vala na disku, vorni promjeri rotiraju premjetajui
se iz toke 1 u 1', 1". itd. Ako se prikae razvijeni opseg oboda diska u odreenom trenutku s
vorovima u tokama 1, 2, 3 i 4 (puna krivulja) to kod premjetanja vala za 1/4 njegove duljine
vorovi prelaze u toke 1', 2', 3' i 4' i razvijeni opseg oboda je prikazan crtkanom krivuljom. Kada val
prede po disku put, koji je jednak 1/2 njegove duljine vorovi prelaze u toke 1", 2", 3" i 4", a
razvijeni opseg oboda diska je sada prikazan crta-toka-crta krivuljom. Vidi se da se kod progresivnih
valova sve toke (radijalni presjeci diska) nalaze u uzastopnom vibriranju, a amplituda se svake toke
mijenja od nule do maksimuma. Kutna brzina progresivnog vala ima veliinu:
gdje
- vlastita frekvencija vibracija diska uz
vornih promjera.
Progresivni val prelazi put koji je jednak njegovoj duljini za vrijeme , koje odgovara jednoj periodi
vibracija. Taj se put mjeri veliinom
u radijanima; istovremeno vrijedi da je
. Zbog toga
je stvarna kutna brzina progresivnog vala:
(8-6)
Isto tako progresivni valovi uine oko osi diska broj okretaja:
Ako se ispred oboda diska postavi detektor za registriranje njegovih vibracija, koji reagira na
pribliavanje i udaljavanje diska, to kod okretaja u sekundi, koje obave valovi, i uz prisutnost
maksimalnih amplituda (s obzirom na broj vornih promjera), detektor e registrirati vibracije s
frekvencijom
, neovisno od smjera vrtnje vala. Na taj nain nije mogue registrirati
progresivne valove kod mirujueg diska: detektor registrira samo statike vibracije diska poto su one
i rezultat djelovanja dva lanca progresivnih valova. Progresivni se valovi mogu registrirati samo kod
rotirajuih diskova.
8.2. Vibracije rotirajueg diska

Vlastite frekvencije vibracija diska, slino kao i lopatica, ovie o centrifugalnoj sili i temperaturnim
naprezanjima. Prilikom rotacije vlastita se frekvencija vibracija diska poveava pod utjecajem
centrifugalnih sila koje nastoje ispraviti disk. Dinamika frekvencija vibracija diska koji rotira s
brojem okretaja u sekundi moe se izraziti pomou jednadbe:
(8-7)
gdje
- frekvencija vibracija mirujueg diska;
- koeficijent.
183
Vrijednost koeficijenta
ovisi o geometrijskim karakteristikama i obliku vibracija diska, ija je
veliina to manja to je manji broj vornih promjera. Obino je njegova vrijednost izmeu 2 i 3, i kod
vibracija diskova moe se s jo veom sigurnosti nego kod vibracija lopatica tvrditi da je konstantan
i neovisan o broju okretaja . Jednadba (8-7) u potpunosti uzima u obzir utjecaj centrifugalnih sila i
ako se na bilo koji nain pobude vibracije u rotirajuem disku, to se njihova frekvencija moe
izraunati po jednadbi (8-7). Vlastite frekvencije diskova, u pravilu, su znaajno vie od vlastite
frekvencije lopatica kola niskog tlaka, pa je zato utjecaj centrifugalnih sila na vlastite frekvencije
diskova obino malen. Dinamike vibracije takoer se mogu pretpostaviti kao superpozicija dvaju niza
valova, koji putuju po disku u suprotnim smjerovima s obodnom brzinom koja je jednaka spram diska:
Svaki od niza valova uini u sekundi

okretaja oko osi diska. Valovi koji se gibaju u smjeru
rotacije zovu se progresivni valovi unaprijed, a valovi koji se gibaju u suprotnom smjeru zovu se
progresivni valovi unazad. Ako je broj okretaja u sekundi jednak
to u odnosu na mirujueg
promatraa progresivni val unaprijed uini:
okretaja u sekundi, a progresivni val unazad:
okretaja u sekundi. Vidi se da postoje dvije frekvencije vibracija: jedna

koja pripada progresivnim
valovima unaprijed i druga
koja pripada progresivnim valovima unazad. Njihova je frekvencija
jednaka umnoku broja okretaja koji izvede niz valova i broja vornih promjera, tj.:
(8-8)
(8-9)
Uz negativnu vrijednost
progresivni val unazad iri se brzinom koja je manja od brzine rotacije
diska, zbog ega se tada taj val prenosi diskom unaprijed. Ispitivanje vibracija rotirajueg diska
provodi se u kompliciranim ispitnim stanicama velike snage, gdje se ispitivani disk dovodi u rotaciju.
Do njega se postavlja drugi disk znaajne debljine, a samim time i krutosti, na koji se postavlja
indukcijski kalem kao detektor za registriranje vibracija. Ako je s obzirom na ispitivani disk taj
detektor nepomian, to on moe registrirati samo vlastite frekvencije diska . Drugi je detektor
ispitne stanice takoer nepomian poto je privren na kuite. On registrira frekvencije
i
progresivnih valova unaprijed i unazad. Vibracije ispitivanog diska pobuuju se mirujuim
elektromagnetom promjenjive frekvencije magnetskog toka. Oba detektora registriraju vibracije diska
zbog promjene zranog zazora izmeu detektora i diska prilikom vibracija posljednjeg. Kada disk
miruje oba detektora registriraju jednu te istu frekvenciju vibracija. Kada disk rotira rotirajui detektor
registrira frekvenciju , a mirujui
i . Na sl.8.7 dijagramski je prikazana ovisnost frekvencije
vibracija o brzini rotacije diska uz oblik vibracija s dva vorna promjera. Odredivi prema zapisima
detektora , i , pomou jednadbe (8-7) moe se odrediti broj vornih promjera .
Predznak prvog dijela jednadbe (8-9) pokazuje smjer irenja progresivnih valova unazad. Ako je
brzina progresivnog vala unazad jednaka brzini rotacije diska, tada dolazi do pojave stojnog vala u
prostoru kojeg nepomini detektor ne registrira kao vibracije diska jer se veliina zranog zazora
izmeu detektora i diska ne mijenja. Vibracije e zabiljeiti rotirajui detektor.
184
Poto mirujui detektor u analiziranom sluaju registrira frekvenciju jednaku nuli, to je za pobudu i
podravanje rezonantnih vibracija u obliku stojnih prostornih valova, potrebno djelovati na disk s
konstantnom silom (koja ima frekvenciju jednaku nuli). Eksperimenti su pokazali da ta sila moe biti
sasvim mala: za neke je diskove energija od 40 do 50 W dovoljna za podravanje vibracija s dva do tri
vorna promjera i uz to s takvom amplitudom, koja je dovoljna za razaranje diska. Konstantno
djelujua sila od 10 N u jednoj toki na obodu diska moe biti izvor pobude i podravanja prostornih
stojnih valova. Takvu silu u praksi moe lako izazvati nejednoliki tok pare koji se moe javiti kod
netone izrade statorskih lopatica. Statistiki podaci potvruju da su stojni prostorni valovi najei
uzrok havarije diskova, pa se stoga brzina progresivnih valova unazad, koja je jednaka brzini rotacije
diska, naziva kritinom. Rad turbine kod kritine brzine rotacije ne moe se dopustiti, i zadatak
prorauna i eksperimentalnog ispitivanja svodi se uglavnom na odreivanje kritine brzine rotacije.
Diskovi se trebaju konstruirati tako da ne rade u podruju opasnih frekvencija i u prvom redu kod
kritinih brzina rotacije.
Iz jednadbe (8-8) uz
slijedi:
(8-10)
gdje je broj okretaja diska u sekundi, pri kojem se javljaju prostorni stojni valovi oznaen s
Uvrtavajui tu vrijednost u jednadbu (8-7) dobiva se:
(8-11)
Uz
taj izraz postaje imaginaran, dok je u svim drugim sluajevima vei od 1. Time se
objanjava injenica da se na disku ne pojavljuju prostorni stojni valovi s jednim vornim promjerom.
Iz prethodnog slijedi da se kod konstruiranja treba odrediti kako statika frekvencija vibracija diska,
tako i njegova dinamika frekvencija . U prvoj se aproksimaciji to moe odrediti proraunom, ija
e se metoda dati u jednom od narednih poglavlja. Ako je, isto tako, vlastita frekvencija vibracija,
dobivena proraunom, blizo kritine, potrebno je ispitati disk eksperimentalno. Iako je tonost
prorauna zadovoljavajua za prethodnu procjenu o sigurnosti rada diska, isto tako valja imati na umu
da havarija diska vue za sobom teke posljedice, to je bezuvjetni razlog da je potrebno kod
sumnjivih sluajeva eksperimentalno provjeriti frekvenciju vibracija diska, bez obzira na
kompliciranost i skupou eksperimenta.
8.3. Utjecaj temperaturnih naprezanja na vlastite frekvencije diska

Promjena temperature dovodi do promjene modula elastinosti materijala diska, a samim time dolazi i
do promjene vlastitih frekvencija. Postoji i drugi uzrok koji dovodi vlastite frekvencije u ovisnost o
temperaturi, a to je neravnomjerno zagrijavanje diska. Kod neravnomjernog zagrijavanja diska po
polumjeru u njegovoj se srednjoj ravnini javljaju temperaturna naprezanja, iji je utjecaj razliit ovisno
o tome kakvog je tipa naprezanje. Ako se u srednjoj ravnini javljaju vlana naprezanja, to ona povisuju
vlastitu frekvenciju kao i centrifugalne sile. Obrnuto, pojava tlanih naprezanja u srednjoj ravnini
moe dovesti do sniavanja vlastite frekvencije. Poto se kod neravnomjernog zagrijavanja po
polumjeru diska javljaju istovremeno uz glavinu diska naprezanja jednog predznaka, a kod oboda
diska drugog, to e njihov ukupni utjecaj na vlastitu frekvenciju ovisiti o obliku vibracija. Ako se kod
neto viih temperatura usporede naprezanja u disku, onda se vidi da se u perifernom dijelu javljaju
tlana temperaturna naprezanja, a u centralnom dijelu vlana temperaturna naprezanja. Poto su kod
poveanja broja vornih promjera vlastite frekvencije u sve veoj mjeri definirane elastinim
svojstvima i stanjem naprezanja perifernog dijela diska, to e kod viih temperatura oboda diska
frekvencije vibracija s dovoljno velikim brojem vornih promjera biti nie nego kod nepostojanja
temperaturnih naprezanja. Obrnuto, frekvencije vibracija s malim brojem vornih promjera, na koje u
velikoj mjeri utie stanje naprezanja u centralnom dijelu diska, uz navedeni negativni gradijent
temperature po polumjeru mogu ak i porasti. Suprotna e se slika pojaviti u sluaju ako je
temperatura oboda diska nia nego temperatura njegovog centralnog dijela. Kod sloenijih oblika
185
vibracija utjecaj temperaturnih naprezanja na njihovu frekvenciju se umanjuje. Campbell je

eksperimentalno ukazao na znaajan utjecaj temperaturnih naprezanja na frekvenciju vibracija diskova
parnih turbina. Potrebno je isto tako ocijeniti, da je kod suvremenih snanih stacionarnih turbina
utjecaj temperaturnih naprezanja na vlastite frekvencije vibracija diskova, kao i utjecaj centrifugalnih
sila relativno malen. To se objanjava kako s relativno velikom debljinom diskova, tako i s relativno
malim gradijentom temperature po polumjeru, znaajno manjim nego npr. kod diskova avionskih
plinskih turbina.
8.4. Utjecaj lopatica privrenih na disk na njegove vlastite frekvencije vibracija

U praksi su interesantne ne vibracije samih diskova, ve vibracije diskova s lopaticama koje su na njih
privrene. Utjecaj lopatica na frekvencije vibracija diskova s lopaticama jako ovisi o relativnim
dimenzijama lopatica i diskova, i takoer se mijenja ovisno o poloaju diska u protonom dijelu. Npr.,
vlastite frekvencije lopatica regulacijskog stupnja mogu znaajno prelaziti vlastite frekvencije diskova
s malim brojem vornih promjera. U tom se sluaju utjecaj lopatica svodi u osnovnom na odreeno
sniavanje vlastitih frekvencija na raun poveanja mase smjetene na obod diska. Poveanjem visine
lopatica vrijednost vlastitih frekvencija opada, no meusobni utjecaj vibracija lopatica i diskova raste.
Kod izuavanja vibracija diskova s lopaticama pokazalo se nedovoljnim analizirati lopaticu kao masu
koja je pridodana na obodu diska, nego je potrebno uzimati u obzir dodatni progib same lopatice koji
se javlja pod utjecajem inercijskih naprezanja uz istovremene vibracije diska i lopatica. Obino
praktinu vrijednost imaju vibracije s relativno malim brojem vornih promjera, znaajno manjim
nego to je broj lopatica na disku. U tom se sluaju moe s dovoljnom sigurnosti smatrati, da disk na
kojem su privrene lopatice zadrava osnosimetrinost, zbog ega oblik progiba po bilo kojoj
krunici s povrine diska ostaje sinusoidalan. Isto tako, ne gledajui na to, da oblik progiba po bilo
kojoj krunici s povrine diska ostaje nepromijenjen i za disk bez lopatica i za disk s lopaticama,
ovisnost frekvencije o broju vornih promjera bitno je razliita. Ako kod diska bez lopatica vlastite
frekvencije naglo rastu s poveanjem broja vornih promjera, tablica 8.1 i sl.8.4. to kod diska s
lopaticama frekvencije zajednikih vibracija asimptotski tee frekvencijama aksijalnih vibracija
lopatica promatranih odvojeno, sl.8.4.
Kod poveanja visine lopatica relativni utjecaj diska opada i frekvencija zajednikih vibracija sve
manje ovisi o broju vornih promjera, pribliavajui se frekvenciji kruto privrenih lopatica, sl.8.4.
Ovisnost prikazana na toj slici vrijedi samo uz uvjet, da je kut postave lopatica jednak nuli, da lopatice
nisu kruto privrene niti povezane na bilo koji nain i da se kod analize savojnih vibracija lopatica i
diska moe zanemariti krutost lopatica. U sluaju, kada su lopatice kruto privrene ili u krajnjoj
mjeri, njihov je kut postave razliit od nule, frekvencija vibracija diska s lopaticama, uz zadovoljenje
ostalih prethodno navedenih uvjeta, asimptotski e se pribliavati ne aksijalnoj, nego prvoj frekvenciji
vibracija odvojenih lopatica.
Reeno je da ovisnost vlastitih frekvencija diska s lopaticama o broju vornih promjera dana na sl.8.4 ,
vrijedi za sluaj diska s lopaticama koje nisu na bilo koji nain meusobno povezane. No u praksi se, u
veini sluajeva, visoke, relativno elastine lopatice povezuju u pakete na razliite naine. Posebno se
jednostavne zakonitosti frekvencijskog spektra javljaju prilikom koritenja u "krug zatvorenih" veza.
Smatrajui kao i ranije, broj lopatica na disku puno vei nego broj vornih promjera kod analiziranih
oblika vibracija, moe se sa zadovoljavajuom tonosti za praktine sluajeve pretpostaviti, da je disk
s lopaticama po prethodnom osnosimetrian i da vibrira s razliitim brojevima vornih promjera i
vornih krunica, koje se takoer mogu preseliti i na lopatice. Tipina ovisnost vlastitih frekvencija
razliitih grupa oblika vibracija diska s lopaticama o broju vornih promjera dana je na sl.8.8, gdje su
dani podaci za lopatice posljednjeg stupnja kuita niskog tlaka s omjerom srednjeg promjera i visine
lopatica 2,58, a koje su spojene meusobno s tri reda veza zatvorenih u krug.
Krivulje 1 do 4 odgovaraju grupama I do IV oblika vibracija diska s malim brojem vornih promjera.
U veini se sluajeva kod lopatica posljednjih stupnjeva kuita niskog tlaka te krivulje sasvim malo
razlikuju od krivulja koje odgovaraju grupi oblika vibracija koje se javljaju unutar paketa lopatica.
Krivulje 2 do 4 na sl.8.8, koje odgovaraju grupama oblika s jednim do tri vorne krunice pri
vibracijama diska bez lopatica, faktiki predstavljaju vie grupe oblika vibracija lopatica unutar
186
paketa, koje su povezane u krug zatvorenim vezama kod kojih se vorne krunice javljaju ne na disku,
nego na lopaticama. Prikazani na sl.8.8 porast vlastitih frekvencija kod poveanja broja vornih
promjera uvjetovan je ne utjecajem diska, ve poveanjem krutosti lopatica zbog njihovog
meusobnog povezivanja.
Na sl.8.9 prikazan je utjecaj podatljivosti diska frekvenciji I grupe oblika vibracija: prikazana je
ovisnost relativnih vrijednosti frekvencija vibracija diskova
(gdje je
vlastita
frekvencija vibracija diskova, a
vlastita frekvencija paketa lopatica povezanih zatvorenom u krug
vezom s istim brojem vornih linija uz uvjet da su lopatice kruto uvrene u korijenu) o broju vornih
promjera . Kako se vidi, utjecaj podatljivosti diska na vibracije lopatica analiziranih stupnjeva sasvim
je malen. Utjecaj podatljivosti diska naglo se smanjuje pri porastu broja vornih promjera te uz
smanjenje omjera srednjeg promjera stupnja i visine lopatice. Na taj se nain, frekvencije vibracija
paketa lopatica posljednjih stupnjeva kuita niskog tlaka, povezanih vezama zatvorenim u krug,
izraunatih bez uzimanja u obzir podatljivosti diska, praktiki podudaraju s frekvencijama diskova bez
lopatica.
Odreeni utjecaj na vlastite frekvencije lopatica mogu imati vibracije diskova u tangencijalnom smjeru
-torzijske vibracije. Dokazano je da podatljivost diska u tangencijalnom smjeru moe prouzrokovati
smanjenje vlastitih frekvencija tangencijalnih vibracija lopatica. Podatljivost diska u tangencijalnom
smjeru moe imati praktinu vrijednost samo kod vibracija bez vornih promjera.
Kvalitetno sasvim se drugi efekt javlja kod zajednikih savojno-torzijskih vibracija sustava rotor-disklopatice. Ako je frekvencija torzijskih vibracija rotora nia od frekvencije tangencijalnih vibracija
lopatica, to podatljivost diska u tangencijalnom smjeru zajedno s podatljivosti rotora na torziju moe
dovesti ne do sniavanja, ve do povienja frekvencije sinusoidalnih vibracija lopatica. To se
objanjava injenicom da, iza rezonantnog podruja torzijski moment, koji daju rotoru sinusoidalno
vibrirajue lopatice i koji je izazvan silama smicanja koje djeluju u korijenom presjeku, dovodi do
zakretanja rotora u stranu koja je suprotna smjeru torzijskog momenta koji djeluje na njega.
Premjetanje korijenog presjeka lopatica kao posljedica prethodno opisanog djelovanja imat e
suprotan smjer nego premjetanje njenog perifernog presjeka, a vlastite frekvencije tangencijalnih
vibracija lopatice bit e vie nego uz uvjet njihovog krutog uvrenja u korijenom presjeku.
Prethodno dani rezultati ukazuju na to da je spektar vlastitih frekvencija diskova s lopaticama znaajno
gui od spektra vlastitih frekvencija lopatica. Ta injenica mogla bi bitno smanjiti vibracijsku
sigurnost diskova s lopaticama ako bi svi vlastiti oblici s bliskim frekvencijama bili jednako opasni.
Praktiki, isto tako, kod analize vibracija diskova s lopaticama potrebno je uzeti u obzir vrijednosti
faktora paketa za razliite grupe oblika vibracija unutar paketa.
Isto tako analiziraju se i poremeajne sile koje su izazvane s neravnomjernosti toka po obodu kola.
Analiza se provodi za vibracije diska bez lopatica kao i za disk s lopaticama koje nisu meusobno
povezane ili su povezane s vezama zatvorenima u krug. U svim se tim sluajevima, uz pretpostavku
nepostojanja tehnolokih greaka, moe smatrati da se oblik progiba po bilo kojoj krunici s povrine
diska mijenja po sinusoidalnom zakonu ili se javljaju sinusoidalne vibracije lopatica.
Za savojne vibracije diskova s lopaticama s razliitim brojevima vornih krunica bez vornih
promjera, kod kojih su amplitude svih lopatica jednake, pokazalo se ispravnim koristiti jednadbe za
mnoitelj paketa, koje su dobivene kod analize sinusoidalnih vibracija lopatica spojenih u krug
zatvorenim vezama. Iz tih jednadbi slijedi da je mnoitelj paketa kod vibracija diskova s lopaticama
bez vornih promjera teorijski jednak nuli, sve do vibracija s frekvencijom
, gdje je cijeli broj, a
broj rotorskih lopatica na disku.
Moe se zakljuiti da e stoga postojati i mala opasnost od analiziranih savojno-torzijskih vibracija
sustava rotor-disk-lopatice, uz uvjet da kod tih vibracija amplitude svih lopatica su jednake. Taj se
zakljuak moe pokazati pogrenim kod prisutnosti poremeajnih sila koje izazivaju torzijske vibracije
rotora, tj. poremeajnih sila koje nisu povezane s neravnomjernosti parametara toka po obodu kola.
Kod savojnih vibracija s vornim promjerima diskova s lopaticama amplituda razliitih lopatica po
obodu kola podudara se s raspodjelom amplituda kod vibracija lopatica koje su povezane vezama u
krug i koje su kruto uvrene u korijenom presjeku. Zbog toga je prirodno i da za vibracije diskova s
187
lopaticama s razliitim brojem vornih promjera vrijedi jednadba za mnoitelj paketa za vibracije
unutar paketa. Iz te jednadbe slijedi, da za vibracije s niskom frekvencijom, kod kojih je zadovoljen
uvjet
(gdje je viekratnik vibracija, tj. broj vibracija po jednom okretaju), mnoitelj paketa
je razliit od nule samo u sluaju kad je
, tj. samo kad se podudara broj vornih promjera s
viekratnikom vibracija. Jasno da stalne neravnomjernosti parametara toka po obodu kola mogu
obaviti rad razliit od nule, tj. podrati rezonantne vibracije diska s lopaticama.
Kod postojanja odstupanja oblika diska od krune simetrije, oblik progiba po bilo kojoj krunici s
povrine diska s lopaticama neto e se razlikovati od sinusoidalnog oblika, i neravnomjernosti toka
po obodu kola mogu pobuditi ak i s relativno malim amplitudama vibracije s brojem vornih
promjera koji se razlikuje od viekratnika vibracija. Te se vibracije mogu javiti i kod nepostojanja
odstupanja od krune simetrije, ali uz postojanje drugih izvora poremeajnih sila. Npr.,
neravnomjernost toka po obodu ne mora biti konstantna tijekom vremena, ve ovisi o promjeni
protonog presjeka radnog kola. Takav izvor poremeajnih sila moe izazvati vibracije s razliitim
brojem vornih promjera istog viekratnika. Intenzitet tih poremeajnih sila znaajno je manji od
intenziteta poremeajnih sila izazvanih konstantnom po vremenu neravnomjernosti parametara toka po
obodu kola. Isto tako je relativno slab i intenzitet zbog odstupanja od krune simetrije, koje je
uvjetovano tehnolokim grekama kod izrade i montae diskova i lopatica. Zbog toga najveu
opasnost predstavljaju vibracije s brojem vornih promjera koji se podudaraju s viekratnikom
vibracija. To potvruje i praksa kod eksploatacije stacionarnih parnih turbina, koja pokazuje, da u
pravilu siguran rad moe biti garantiran uz uvjet osiguranja dovoljno velike razlike izmeu radne i
kritine frekvencije rotacije za vibracije diskova s lopaticama s niom frekvencijom.
8.5. Openita metoda odreivanja vlastitih frekvencija vibracija diska

Analitiki se izrazi za odreivanje vlastite frekvencije vibracija diskova mogu izvesti za jako mali broj
sluajeva, openito samo za specijalne sluajeve zakona promjene debljine diska s polumjerom.
Najrasprostranjenija opa metoda odreivanja vlastitih frekvencija vibracija diska je energetska
metoda koja se koristi isto tako i kod prorauna vibracija lopatica. Pomou te metode, kao to je
poznato, izraunava se maksimalna potencijalna energija i maksimalna kinetika energija tijela
koje vibrira. Te su dvije energije meusobno jednake. Poto je kinetika energija proporcionalna
kvadratu frekvencije vibracija to se iz jednadbe moe odrediti traena frekvencija. Za rotirajui je
disk potrebno jo uzeti u obzir rad W sila koje se javljaju zbog rotacije i nastoje vratiti savijeni disk u
neutralni poloaj, tako da osnovna jednadba energetske metode dobiva sljedei oblik:
(8-12)
PoSto je
vibracija, a
, gdje je koeficijent koji ovisi o dimenzijama diska i obliku linije progiba kod
kruna frekvencija vibracija, to je:
Vlastita frekvencija vibracija rotirajueg diska ima vrijednost:
(8-13)
Da bi se mogla odrediti kinetika i potencijalna energija diska potrebno je poznavati jednadbu linije
progiba prilikom vibriranja. Za to se koristi jednadba (8-1):
188
Funkcija , koja matematiki predstavlja crtu presjeka deformirane povrine diska s ravninom, koja
prolazi kroz os i dijeli po pola kut izmeu dva susjedna vorna polumjera ima obino oblik:
(8-14)
Moe se smatrati da deformacija diska u obliku valova po jednoj od krunica s njegove povrine ima
oblik sinusoide, pa je stoga uzeto da je amplituda vibracija proporcionalna s
, gdje je kut
izmeu polumjera u danoj toki i vornog promjera. Nepravilno odabrana jednadba linije progiba
daje povienu frekvenciju vibracija, pa stoga, odabirui razliite vrijednosti eksponenta , odreuje se
nekoliko vrijednosti frekvencija vibracija. Kod toga minimalna veliina predstavlja i traenu
vrijednost. Kako se disk na koji su privrene lopatice obino sastoji od glavine, tijela i oboda, to
treba izraunati veliine , i
posebno za svaki od tih dijelova, kao i za lopatice i veze izmeu
lopatica. U daljnjem tekstu bit e pokazan nain odreivanja tih veliina i odreivanje frekvencije
vibracija (statike i dinamike).
8.6. Potencijalna energija vibrirajueg diska

8.6.1.
Glavina diska
U metodi se pretpostavlja da se prilikom vibracija glavina ne savija po polumjeru i da ne dolazi do

zakretanja njenih presjeka, tako da je potrebno uzeti u obzir samo progib glavine po krunici. Ako se s
oznai progib centra mase presjeka glavine, a centralni kut koji obuhvaa luk na krunici glavine s
, to moment koji djeluje u presjeku glavine ima vrijednost:
(8-15)
gdje
predstavlja duinu luka na krunici, koja prolazi kroz centar mase glavine, sl.8.11,
a je moment inercije presjeka glavine s obzirom na os diska 0-0, sl.8.10. Iz sl.8.11 je vidljivo da:
Koristei jednadbu (8-1) i jednadbu (8-14), s tim da u prvu kod odreivanja maksimalne
deformacije treba staviti
, dobiva se:
(8-16.a)
(8-16.b)
Maksimalna vrijednost potencijalne energije progiba glavine ima vrijednost:
189
Uvrtavajui u prethodnu jednadbu, jednadbu za
dobiva se:
Imajui u vidu da je:
nakon integracije se dobiva:
(8-17)
8.6.2.
Tijelo diska
Potencijalna energija vibrirajueg tijela diska odreuje se po jednadbi za plou krunog oblika:
Ovdje
oznaava polovicu vrijednosti promjenjive debljine diska, sl.8.10. Uvrtavajui da je

dobiva se:
Uvrtavajui te jednadbe u jednadbu za

dobiva se:
, te nakon integriranja po
i odreenih transformacija
(8-18)
Integral koji se nalazi u jednadbi (8 -18) moe se izraunati za bilo koji oblik tijela diska. Ovdje su
dane analitike vrijednosti za tri najee koritena oblika:
190
a) Konini disk
Za taj disk vrijedi:
gdje
- polovica debljine diska na polumjeru ;

- polumjer vrha konusa, sl.8.10.
Jednadba (8-18) daje:
(8-19)
b) Hiperbolini disk
Ovdje je:
gdje je vrijednost eksponenta
dana jednadbom:
Tada jednadba za potencijalnu energiju ima oblik:

(8-20)
c) Disk jednake debljine
Uvrtavajui u prethodnu jednadbu
dobiva se:
(8-21)
8.6.3.
Obod diska
Analizirajui obod diska kao kosi tap koji je podvrgnut kosom savijanju, tj. savojnoj sili koja ne lei
u ravnini u kojoj lei os tapa, moe se primijeniti sljedea jednadba za moment koji djeluje u
presjeku oboda:
(8-22)
gdje
- moment inercije presjeka oboda (bez korijena lopatica i meukomada) s obzirom na os 0-0,
sl.8.10;
191
- kut zakretanja presjeka oboda kod savijanja mjeren od poetnog poloaja osi u smjeru
suprotnom od smjera kazaljke na satu, sl.10.12;
- progib centra masa presjeka oboda.
Dalje se pretpostavlja da se kod progiba diska obod ne savija po polumjeru, zbog ega se kut
definira nagibom diska na polumjeru . Iz sl.8.12 slijedi:
(8-23.a)
(8-23.b)
Kako je:
jednadba (8-22) daje:
Sama jednadba za potencijalnu energiju savijanja oboda je:
Nakon uvrtavanja jednadbe za
i integriranja dobiva se:

(8-24)
8.6.4.
Lopatice privrene na disk
Kada lopatice ne bi imale vlastiti progib prilikom vibriranja, neovisan od diska, to savojna linija diska
na koji su privrene bila bi predstavljena krivuljom
, sl.8.10. U stvarnosti se lopatice kod
vibriranja progibaju jo dodatno na ukupni progib diska po krivulji
. Oblik progiba lopatice
prilikom vibriranja slian je obliku njenog statikog progiba kod ravnomjernog optereenja. Isto tako
amplituda vibracija i statiki progib na vrhu lopatice nisu meusobno jednaki, pa se maksimalni
vlastiti progib kod vibriranja uzima da je:
gdje
- jednadba krivulje statikog progiba ravnomjerno optereene lopatice u aksijalnom

smjeru;
- koordinata lopatice po njenoj visini poevi od korijenog presjeka, sl.8.15;
- veliina progiba po visini lopatice;
192
- koeficijent proporcionalnosti.
Omjer:
gdje se:
moe odrediti iz prorauna naprezanja na savijanje lopatica povezanih bandaom. Poto je bandaa,
koja povezuje lopatice, podijeljena na segmente, moe se zanemariti njen utjecaj na aksijalni progib
lopatica. Uz to jednadba koja opisuje progib poprima oblik:
(8-25)
Takoer je:
gdje
- promjenjivi po visini aksijalni moment inercije presjeka lopatice (
za
).
Iz jednadbe (8-25) slijedi:

(8-26)
gdje je:
Proraun
i
provodi se kao i kod prorauna na savojno naprezanje lopatica povezanih
bandaom. Potencijalna energija progiba lopatice pod djelovanjem statikog optereenja moe se
prikazati jednadbom:
dok rad vanjskih sila intenziteta q, koje izazivaju progib lopatice opisuje jednadba:
193
Iz uvjeta jednakosti rada unutarnjih i vanjskih sila dobiva se:
Poto je:
a
moe se odrediti iz jednadbe (8-24), te uz uzimanje u obzir proporcionalnosti dane jednadbom
(8-25) dobiva se:
(8-27)
Prelazei na relativnu koordinatu
i dijelei obje strane jednadbe (8-26) s
dobiva se:
(8-28)
Potencijalna energija elementa lopatice prilikom vibriranja uz veliinu progiba:
ima vrijednost:
gdje
- koordinata elementa lopatice s obzirom na os diska, sl.8.10;

- korak rotorskih lopatica.
Poto je broj rotorskih lopatica:

i
a integral:
potencijalna energija lopatice ima veliinu:
194
Uz koritenje jednadbe (8-28) na kraju se dobiva:
(8-29)
8.7. Kinetika energija vibrirajueg diska

8.7.1.
Glavina diska
Kinetika energija glavine moe se odrediti pomou jednadbe:
(8-30)
gdje
- maksimalna brzina vibracija elementa glavine;

- masa elementa glavine;
- povrina presjeka glavine.
Poto progib glavine kao funkcija sadri
, to je:
ili koristei jednadbu (8-16):
Uvrtavajui tu vrijednost u jednadbu (8-30), integrirajui je i uzimajui u obzir da je

dobiva se:
(8-31)
8.7.2.
Tijelo diska
Kinetika energija tijela diska, ija masa ima veliinu:
a maksimalna brzina vibracija vrijednost:
odreuje se po jednadbi:
195
Integrirajui po
dobiva se:
(8-32)
Integral koji se nalazi u jednadbi (8-32) moe se izraunati za bilo koji oblik diska.
a) Konini disk:
(8-33)
b) Hiperbolini disk:
(8-34)
c) Disk konstantne debljine
(8-35)
8.7.3.
Obod diska
Progib centra mase oboda, koja obuhvaa i korijene lopatica i meukomade ima vrijednost:
pa je stoga:
Kinetika energija oboda s korijenima i meukomadima ima vrijednost:
gdje
- povrina presjeka oboda s korijenima lopatica i meukomadima.
196
Integracija prethodne jednadbe daje:
(8-36)
8.7.4.
Ukupni progib lopatice, koji je uvjetovan i progibom diska i progibom same lopatice, sl.8.10, ima
vrijednost:
(8-37)
- oznaava polinom u uglatoj zagradi.
gdje
Maksimalna brzina vibracija je:
Poto se masa elementa lopatice, raunata po duljini luka
i poto je povrina presjeka lopatice
funkcija koordinate
, moe izraunati kao:
, to je kinetika energija lopatica:
(8-38)
Integral na desnoj strani te jednadbe lako se rjeava ako se umjesto

8.7.5.
uvrsti njegova ovisnost o .
Spojna ica i bandaa
Progib spojne ice prilikom vibriranja odreuje se po jednadbi koja je analogna prethodno danoj za
lopatice:
(8-39)
gdje je:
je polinom u uglatoj zagradi.
197
Masa elementa ice je

, gdje je
povrina presjeka ice, a
sl.8.10. U skladu s tim kinetika energija spojne ice ima vrijednost:
je polumjer udaljenosti,
(8-40)
Za bandanu traku je
(8-39) poprima oblik:
, a veliine
treba zamijeniti veliinama ,
, pa jednadba
(8-41)
8.8. Odreivanje statike frekvencije vibracija diska

Statika frekvencija vibracija diska, tj. vlastita frekvencija nerotirajueg diska, odreuje se iz uvjeta
ravnotee maksimalne potencijalne i kinetike energije vibrirajueg diska:
Iz poglavlja 8.6. slijedi da je potencijalna energija diska s lopaticama:

(8-42)
gdje su:
(8-43)
(8-44)
U prethodnim jednadbama je:
dok vrijednost za
ovisi o obliku tijela diska.
a) Konini disk:
198
c) Disk konstantne debljine:
Ukupna kinetika energija diska s lopaticama ima vrijednost:
gdje
predstavlja sumu kinetike energije bandae i spojne ice.
Koristei jednadbu:
(8-45)
gdje je:
(8-46)
(8-47)
(8-48)
Jednadba za
ovisi o obliku diska.
a) Konini disk:
199
c) Disk konstantne debljine:
Izjednaavajui jednadbu (8-42) i jednadbu (8-45) moe se odrediti kruna frekvencija vibracija:
(8-49)
gdje je:
(8-50)
Konstante i
odreuju se iz uvjeta minimuma
ili:
Zamjenjujui
Uvrtavajui umjesto
dobiva se:
Poto i
dobiva se:
njihove vrijednosti iz jednadbe (8-49) i nakon provoenja diferenciranja
nisu jednaki nuli to je:
Rjeavajui tu kvadratnu jednadbu po

vrijednosti korijen:
nakon odreenih transformacija odreuje se manji po
(8-51)
200
Sama frekvencija vibracija je:
Zadajui razliite vrijednosti eksponenta

odreuje se niz vrijednosti . Crtajui krivulju
odreuje se veliina kod koje je minimalan, to je i traena frekvencija. Svi se prorauni obino
izvode za
2, 3, 4, 5 i 6 .
8.9. Rad unutarnjih sila koje se javljaju zbog vrtnje diska

Rad unutarnjih sila koje se javljaju u disku zbog vrtnje moe se odrediti iz naprezanja koja se pri tome
javljaju i iz deformacija koje se javljaju zbog vibracija diska. Analizirat e se element diska koji
ograniavaju dvije meridionalne ravnine i dvije cilindrine povrine s polumjerima i
, sl.8.13.
promjenjiva debljina diska, koja je okomita na povrinu slike, oznaena je s .
Na izdvojeni element djeluju radijalna i tangencijalna naprezanja zbog vrtnje diska,
odn. .
Prilikom vrtnje (progiba) diska, kako aksijalni, tako i popreni presjeci elementa tee zauzeti svoj
poetni poloaj pri emu kutovi nagiba imaju vrijednost:
Povrina
a povrina
zauzima poloaj u radijalnom smjeru spram povrine
spram
za veliinu:
u tangencijalnom smjeru za veliinu, sl.8.14:
Iz te injenice i injenice da radijalno naprezanje

djeluje na povrinu
naprezanje na povrinu
, odreuje se elementarni rad naprezanja:
Integrirajui po
, a tangencijalno
i , dobiva se openita jednadba za rad unutarnjih sila zbog vrtnje diska:
(8-52)
gdje su i
obod diska.
, unutarnji i vanjski polumjer diska. Ta se jednadba moe primijeniti na glavinu, tijelo i
201
8.9.1.
Glavina diska
Analogno jednadbi (8-16), progib glavine diska moe se prikazati jednadbom:

(8-53)
Kako je bilo pretpostavljeno, da se kod savijanja diska glavina ne savija po polumjeru, to je:
Uvrstivi te derivacije u jednadbu (8-52) i integrirajui po
dobiva se:
(8-54)
gdje je:
8.9.2.
Tijelo diska
Ovdje veliina progiba ima vrijednost:
Uvrstivi derivacije po
i po
u jednadbi (8-52) dobiva se'.
(8-55)
gdje je:
8.9.3.
Obod diska
Naprezanja u obodu smatraju se konstantnima po njegovom presjeku te da su jednaka naprezanjima na

polumjeru , sl.8.10. Ta su naprezanja oznaena s
i
. Pretpostavljajui, da je radijalna os
oboda kod savijanja tangenta na krivulju progiba osi diska na polumjeru , moe se odrediti veliina
progiba oboda na bilo kojem polumjeru po jednadbi koja je analogna jednadbi (8-23):
202
Prilikom raunanja rada kojeg obavljaju radijalna naprezanja pod povrinom presjeka oboda smatra se
veliina:
koja ukljuuje i presjeke korijena lopatica (debljina oboda

uzima se konstantnom po polumjeru).
Rad tangencijalnih naprezanja rauna se s obzirom na veliinu povrine presjeka oboda:
u koju nisu ukljueni presjeci korijena lopatica i gdje je

dana debljina oboda. Uvrstivi
derivacije
i
u jednadbi (8-53) i izvrivi integraciju po dobiva se:
Ovdje je:
Zamijenivi
priblinom jednadbom
na kraju se dobiva:
(8-56)
203
8.9.4.
Rad centrifugalne sile prilikom savijanja lopatice moe se odrediti po jednadbi:
gdje
- naprezanje u lopatici na udaljenosti od korijena, sl.8.15;

- povrina presjeka lopatice na istom mjestu;
- progib lopatice.
Za broj lopatica na kolu
taj rad ima veliinu koja se moe odrediti po jednadbi:
Koristei jednadbu (8-37) za progib lopatice i prelazei na relativnu koordinatu

provedene integracije po dobiva se:
, nakon
(8-57)
Centrifugalna sila dijela lopatice duine
, sl.8.15, ima veliinu:
gdje je relativna koordinata:
Centrifugalna sila bandae i ice je:
pa je stoga:
gdje
- povrina presjeka bandae ili ice;

- polumjer teita bandae ili ice;
- korak lopatica na polumjeru .
204
Uvrtavajui posljednju ovisnost u jednadbu (8-57) dobiva se:
gdje je:
Prethodna se jednadba moe transformirati u sljedei oblik:
(8-58)
Treba napomenuti da je u skladu s jednadbom (8-37):
Veliina
odreuje se po jednadbi (8-26), dok je:
U posljednjim se jednadbama moe umjesto
pisati takoer
Rad svih sila, koje su posljedica vrtnje je:
Taj se zbroj moe napisati i u sljedeem obliku:

(8-59)
gdje je:
205
(8-60)
(8-61)
(8-62)
8.10. Odreivanje frekvencije vibracija rotirajueg diska i dijagram vibracija

Frekvencija vibracija
rotirajueg diska odreuje se prema jednadbi:
Ako se napravi usporedba s jednadbom (8-13) moe se napisati:
Uvrtavajui umjesto
i , jednadba (8-59) i jednadba (8-50) dobiva se:
(8-63)
U poglavlju 8.8. reeno je da je uvjet minimuma za
206
Primjenjujui taj uvjet na jednadbu (8-49) dobiva se:

(8-64)
gdje je:
(8-65)
Kao krivulja progiba prilikom vibriranja rotirajueg diska s dovoljnom tonosti moe se uzeti krivulja
statikog progiba, tj. eksponent moe se uzeti jednakim, kako za rotirajui tako i za mirujui disk.
Veliina moe se odrediti na nain kako je opisano u poglavlju 8.8. To daje mogunost odreivanja
veliine i njeno koritenje za proraun vibracija rotirajueg diska. Uvrtavajui vrijednost za u
jednadbu (8-63) dobiva se:
(8-66)
Poznavajui statiku frekvenciju vibracija i koeficijent , nije teko po jednadbi (8-7) odrediti
frekvenciju vibracija rotirajueg diska za bilo koji broj vornih promjera i za bilo koji broj okretaja.
Na temelju podataka prorauna obino se konstruira dijagram, koji je slian onome koji se primjenjuje
prilikom ispitivanja vibracija lopatica (Campbellov dijagram). Na os apscise nanosi se broj okretaja u
sekundi, a na os ordinate frekvencija vibracija diska, sl.8.16.
Na temelju jednadbe (8-7) crtaju se krivulje
za razliite brojeve vornih promjera (obino
2, 3, 4, 5, 6). Npr. krivulja ab predstavlja frekvenciju vibracija uz
. Dalje se prema
jednadbi (8-8) i jednadbi (8-9) crtaju krivulje frekvencija progresivnih valova unaprijed i unazad za
svaki broj vornih promjera. Tako npr. krivulja ac predstavlja frekvenciju
progresivnog vala
unaprijed za dva vorna promjera, a krivulja ad frekvenciju
progresivnog vala unazad s istim
brojem vornih promjera. U tokama, gdje se krivulje frekvencije progresivnih valova koji se gibaju
unazad sijeku s osi apscise 0-0, frekvencija s obzirom na nepominu toku jednaka je nuli, jer je brzina
progresivnih valova jednaka brzini vrtnje. Te toke odgovaraju kritinim brzinama vrtnje. Kod
kritinih se brzina vrtnje na disku stvaraju stojni prostorni valovi, ija se pojava ne smije dopustiti. Na
sl.8.16 kritini broj okretaja kod vibracija s dva vorna promjera predstavlja apscisa toke e, a kritini
broj okretaja kod vibracija s etiri vorna promjera predstavljen je apscisom toke f.
Na dijagram se takoer dodaju i isprekidane linije frekvencija, koje su viekratnici broja okretaja i koji
su naneseni na dijagramu s desne strane (1, 2, 3, 4, 5). Poto je kod kritinog broja okretaja
, to
iz jednadbe (8-9) slijedi:
Zbog toga toka e, na pravcu s viekratnikom 2, toka f, na pravcu s viekratnikom 4 takoer ukazuju
na kritine brojeve okretaja. Sjecita pravaca viekratnika frekvencija s linijama
i
odreuju
rezonantne brojeve okretaja. Tako se kod broja okretaja, koji odgovara toki g, moe javiti rezonancija
prisilnih vibracija frekvencije jedne periode po okretaju s progresivnim valovima vibracija s etiri
vorna promjera koji se gibaju unazad. Toka h odreuje rezonantni broj okretaja za progresivne
valove koji se gibaju unazad uz pojavu prisilnih vibracija s frekvencijom jedna perioda po okretaju i
vibracija s dva vorna promjera. Te toke odgovaraju tzv. niim rezonantnim brzinama vrtnje.
Presjecita pravaca s krivuljama progresivnih valova koji se gibaju unaprijed odreuju gornje
207
rezonantne brzine vrtnje, npr. toke 1, m za vibracije s dva vorna promjera. Dijagram omoguava
odabiranje pouzdanog reima rada (s obzirom na broj okretaja) ili "podeavanje" diska da bi se
omoguio pouzdan rad kod zadanog broja okretaja.
Kod praktinog se konstruiranja turbina obino uzimaju u obzir samo kritini brojevi okretaja i prvi
rezonantni brojevi okretaja (viekratnik jednak jedinici). Radni broj okretaja ne smije leati u blizini ni
jednog od kritinog broja okretaja (uz
2 do 6). Interval izmeu radnog i kritinog broja okretaja
ne smije biti manji od 15% radnog broja okretaja za vibracije s dva vorna promjera, 10% za vibracije
s tri i etiri vorna promjera, 5 do 7% za vibracije s pet i est vornih promjera.
to se tie prvih rezonantnih brojeva okretaja (u krajnjoj mjeri
2 do 3) treba uzeti iste granice
sigurnosti kao i kod kritinih brojeva okretaja rotora. Opasni brojevi okretaja uz vibracije s dva i etiri
vorna promjera prikazani su na sl.8.16 s trokutiima. "Podeavanje" diska realizira se promjenom
njegovog profila. Zbog toga je svrsishodno prilikom projektiranja diska i odabiranja njegovih
geometrijskih dimenzija odrediti analitiki frekvenciju vibracija diska.
Iako se po prethodno izloenoj metodi frekvencija vibracija diska moe odrediti uz greku do 2%,
preporua se kod sumnjivih sluajeva jo provjera eksperimentalnim putem. Na kraju treba ocijeniti,
da za diskove s kratkim lopaticama postoji nekoliko jednostavnijih metoda za odreivanje vlastitih
frekvencija vibracija nego to je prethodno izloena. U tim se proraunima zanemaruju ili progib
lopatica ili njihova potencijalna energija pri savijanju. Primjena pojednostavljene metode za proraun
diska, na koji su privrene duge lopatice, dovodi do potpuno nepouzdanih rezultata, koji i nekoliko
puta premauju stvarne. Poto je termin "kratke lopatice" nedovoljno konkretan i poto se izmeu
radnih i kritinih brojeva okretaja dopusta sasvim mala razlika, to bitna netonost u proraunu diska
ini takav proraun neprihvatljivim.
Istovremeno je osnovna jednadba dane metode prorauna, jednadba (8-14), koja pretpostavlja
zaklinjenje diska u njegovom centru, nepodesna u sluaju ako je zaklinjenje izvedeno na relativno
velikom polumjeru. U tom se sluaju mogu koristiti neke druge metode prorauna koje se mogu
pronai u dostupnoj literaturi.
208
9. KONSTRUKCIJA, MATERIJALI I TEHNOLOGIJA IZRADE

TURBINSKIH VRATILA, PRORAUN VRATILA NA VRSTOU
9.1. Konstrukcijske karakteristike turbinskih vratila
Vratilo turbine, osim diskova, nosi znaajan broj elementa: spojke, brtvene segmente (i za paru i za
ulje), disk odrivnog leaja, punik regulatora broja okretaja, itd. Odvojeni se elementi, kao diskovi,
spojka, disk odrivnog leaja, punik privruju pomou klinova. Manjim se klinovima osiguravaju od
okretanja segmenti labirintnih brtvi. Ostali se elementi, kao npr. uljne brtve privruju pomou
radijalnih zatika. Sve su te izvedbe privrenja prikazane na sl.9.1. Od aksijalnog su pomicanja
elementi osigurani pomou navrtaka kako je prikazano na detalju na sl.9.1, ili pomou prstena.
Postoje dvije izvedbe prstena. Kod prve se prsten (gdje nije razrezan) navlai u toplom stanju na
vratilo i nakon hlaenja ulazi u utor u vratilu, detalj na sl.9.1. Kod druge se prsten sastoji od dvije
polovice koje se umeu u utor u vratilu te se priteu drugim prstenom s prednaprezanjem (detalji ,
i na sl.9.1). Navrtci se osiguravaju od samoodvrtanja vijcima ili sigurnosnim ploicama pri emu
ploica ulazi kroz prorez u navoju u vratilu (detalj na sl.9.1). Izmeu odvojenih elemenata, kako je
prikazano na sl.9.1, ostavljaju se aksijalni zazori za potrebe toplinskog rastezanja. Zbog lake montae
i demontae odvojenih elemenata, vratilo se izvodi stepenasto to je svrsishodno i zbog uvjeta
vrstoe.
U poglavlju 5, gdje se govorilo o turbinskim rotorima prikazane su i neke druge konstrukcije vratila,
gdje su u nekim sluajevima rotori monoblok izvedbe pa su kod njih vratila otkovana zajedno s
bubnjevima ili diskovima. Ponekad se kroz os vratila izvodi centralni provrt koji omoguava pomou
optikih instrumenata (periskopa) ispitivanje stanja povrine i otkrivanje greaka materijala. Poto su
takvim grekama osobito skloni otkivci velikih dimenzija, to se centralni provrt izvodi prije svega kod
monoblok rotora. Svaki se disk obino privruje pomou jednog, rjee dva klina, koji se u
posljednjem sluaju smjetaju meusobno zaokrenuti za 180. Utori za klin odvojenih diskova
smjetaju se meusobno zaokrenuti jedan spram drugoga kako prikazuje sl.9.1.
Dimenzije diskova izvode se s malim tolerancijama, kako na promjer tako i na duinu. Veliina
preklopa s kojim se diskovi navlae na vratilo kao, to je poznato, odreuje se proraunom. Zbog
pojeftinjenja obrade ponekad se provodi individualno dotjerivanje vratila i diska: provrti diskova se
izrauju u treoj ili etvrtoj klasi tonosti da bi se potom veoma precizno izmjerili njihovi promjeri.
Na temelju tih mjerenja obrauju se odgovarajui promjeri vratila tako da bi se ostvarilo odgovarajue
prednaprezanje. Obino to zahtjeva obradu vratila s tonosti do 0,05 mm.
Aksijalne dimenzije vratila trebaju se takoer izraditi uz visoku tonost kako bi poloaj odvojenih
elemenata na vratilu bio strogo definiran te izmeu njih zadrani zazori ije veliine su takoer dane
na sl.9.1. Klasa obrade povrina rukavaca i dijelova na koje se navlae diskovi i drugi elementi treba
odgovarati 8, a ostalih povrina 6. Doputa se necentrinost osi rukavaca do 0,02 mm, takoer
kao i ovalitet i konicitet. Poloaj osi centralnog provrta s obzirom na osi rukavaca doputa se do 0,3
mm. Neparalelnost bonih povrina utora za klinove s obzirom na os vratila doputa se do 0,05 mm po
duini utora; nesimetrinost utora za klinove s obzirom na os vratila doputa se do 0,02 mm.
9.2. Materijali i tehnologija izrade turbinskih vratila

Vratila se izrauju u veini sluajeva od ugljinih martenovskih elika. Kod povienih naprezanja i
posebno kod turbina s visokim ulaznim tlakom i temperaturom pare, primjenjuju se legirani elici.
Tehniki uvjeti na elike koji se primjenjuju za vratila dani su u tablici 9.1. Kemijski je sastav nekih
od tih elika dan u tablici u poglavlju o materijalima za turbinske diskove. Veliina modula
elastinosti nekih od elika i njegova promjena s temperaturom je dana u tablici 9.2. Materijali koji se
primjenjuju za kovane monoblok rotore takoer su dani u poglavlju o materijalima za turbinske
diskove. Otkivci za vratila izrauju se u eljezarama s relativno malim dodacima na obradu, kao to je
prikazano na sl.9.2. Samo se po duini vratila s obje strane ostavljaju znaajniji dodaci za izradu
proba, koje se podvrgavaju mehanikim ispitivanjima.
209
Otkivak se izrauje od odljevka ija se os treba priblino podudarati s osi vratila. Tvornici turbina se
otkivak dostavlja kao "crni otkivak " (bez mehanike obrade ) ili grubo obraen s dodatkom 5 do 10
mm. U prvom se sluaju u eljezari provodi samo toplinska obrada, koja se sastoji od normalizacije s
poputanjem; u drugom sluaju eljezara provodi grubu obradu otkivka, njegovu toplinsku obradu i
niz ispitivanja kojima se odreuju svojstva materijala.
Ta ispitivanja obuhvaaju:
a)
b)
c)
d)
e)
odreivanje mehanikih svojstava metala na probama koje su izrezane iz otkivka;

toplinsko ispitivanje vratila;
optiki pregled (pomou periskopa);
bajcanje za otkrivanje ukljuina;
uzimanje otiska po Baumanovoj metodi.
Neka od tih ispitivanja bit e opirnije opisana.

Toplinsko ispitivanje otkriva nevidljive greke i zaostala unutarnja naprezanja, koja ostaju ak i kod
toplinski obraenog vratila. Ono se izvodi nakon grube mehanike obrade, poslije koje ostaje dodatak
5 do 10 mm na promjer. Vratilo se postavlja na tokarski stroj i zagrijava u elektropei. Brzina
zagrijavanja je 30 do 40 K na sat. Zagrijavanje se provodi uz polaganu vrtnju vratila (3 do 4 o/min) do
temperature, koja neto prelazi radnu temperaturu vratila. Kod te temperature vratilo rotira 2 do 12 sati
(u ovisnosti o dimenzijama vratila). Zatim se vratilo ne prestajui vrtjeti hladi. Tijekom cijelog se
postupka indikatorima biljee progibi vratila u razliitim presjecima po duini i u dvije meusobno
okomite ravnine. Nevidljive greke i unutarnja naprezanja izazivaju iskrivljenje osi vratila. Tehniki
uvjeti obino doputaju udar vratila kod maksimalne temperature zagrijavanja maksimalno 0,1 mm i
nakon hlaenja maksimalno 0,05 mm. Vratila s veim progibom se kartiraju. Zbog mogunosti
optikog pregleda unutarnje povrine upljeg vratila finoa obrade te povrine treba biti 6. Na
povrini provrta se ne doputaju nikakve naprsline, ljaka, lunkeri ili ukljuine.
Bajcanje za provjeru prisutnosti ukljuina i uzimanje uzorka po metodi Baumana za otkrivanje
sumpornih i fosfornih ukljuina vri se nakon bruenja vratila; zbog toga je prirodno da se takva
ispitivanja provode u tvornici. U eljezari se za takva ispitivanja poliraju elne povrine otkivka.
Strojna se obrada vratila svodi na tokarenje, koje se obino izvodi u nekoliko navrata, izmeu kojih se
provodi toplinska obrada i toplinsko ispitivanje, zatim bruenje i glodanje utora za klinove.
Provrt u osi vratila prvo se bui, a zatim razvrtava pomou "bortange". esto se provrt razvrtava s
tzv. "plivajuim razvrtaem", a ako nije postignuta dovoljna finoa povrine onda se ona dodatno
brusi. Za bruenje vratila ostavlja se dodatak od 0,4 do 0,7 mm na promjer. Promjeri vratila
provjeravaju se specijalnim mikrometrima, a duine pojedinih dijelova specijalnim mjernim
napravama s indikatorom. irina utora za klinove provjerava se tonim ploicama, dubina
mikrometarskim dubinomjerom, a simetrinost dijametralno postavljenih utora mikrometrom s
indikatorom. Po zavretku strojne obrade vratilo se statiki uravnoteuje (vea se vratila uravnoteuju
i u procesu obrade prije zavrnog tokarenja).
9.3. Proraun vratila na vrstou i izbor doputenog naprezanja

Na vratilo turbine djeluju:
a) zakretni moment koji odgovara unutarnjoj snazi turbine koju prenosi vratilo;
b) savojni moment zbog vlastite mase rotora;
c) aksijalna sila od neuravnoteenog tlaka pare na rotor.
Veliina zakretnog momenta je:
210
(9-1)
gdje
- snaga turbine koju razvijaju stupnjevi turbine koji se nalaze izmeu slobodnih krajeva
vratila;
- kutna brzina vrtnje vratila.
Moe se takoer pisati:

(9-2)
gdje je
u MW, a
broj okretaja u minuti.
Kod viekuinih turbina kod prorauna vratila kuita visokog ili niskog tlaka uzima se u obzir snaga
koju razvijaju rotori prethodnih kuita. Veliina zakretnog momenta se poveava po duini vratila od
prvog do posljednjeg stupnja te postie maksimalnu vrijednost kod spojke, koja spaja vratila turbine i
generatora (ili kod plinsko-turbinskog postrojenja vratila plinske turbine i kompresora).
Veliina torzijskog naprezanja je:
(9-3)
gdje je moment otpora upljeg vratila:
(9-4)
U prethodnoj je jednadbi vanjski, a
unutarnji promjer vratila. Savojni moment
moe se
izraunati u svakom presjeku vratila po jednadbama za savijanje grede ili odrediti grafikom
metodom. Ako je odrivni leaj smjeten na prednjem dijelu turbine aksijalna sila koja djeluje na
rotor obino izaziva najvee vlano naprezanje u prednjem dijelu vratila, ispred prvog stupnja turbine.
U suprotnom se sluaju u vratilu mogu javiti i tlana naprezanja. Normalno naprezanje zbog savijanja
i vlaka (tlaka) je:
(9-5)
gdje
- povrina poprenog presjeka vratila.
Najvee torzijsko naprezanje uz istovremeno djelovanje savijana i torzije je:

(9-6)
i ne smije prelaziti doputeno naprezanje.
Ako se zanemari naprezanje zbog aksijalne sile
dobiva se:
(9-7)
211
Za ugljine se elike preporua doputeno naprezanje 40 MN/m2, a za legirane od 60 do 80 MN/m2 pa

i vie. Koeficijent sigurnosti s obzirom na granicu teenja uzima se sedam zbog sljedeih razloga:
a) vratilo se obino izvodi sa stepenastom promjenom promjera, i na mjestima prijelaza s jednog
na drugi promjer moe se javiti koncentracija naprezanja;
b) isto tako je poeljno da progib vratila bude malen, to omoguava primjenu malih radijalnih
zazora.
Isto tako treba provjeriti vrstou vratila kod kratkog spoja generatora. U tom sluaju zakretni moment
na rotoru generatora moe premaiti priblino 10 puta moment koji odgovara maksimalnoj snazi.
Veliina zakretnog momenta kod kratkog spoja moe se odrediti po sljedeoj jednadbi:
(9-8)
gdje
- zakretni moment kod maksimalne snage;

- moment inercije rotora turbine;
- moment inercije rotora generatora.
Doputeno naprezanje u vratilu kod kratkog spoja ne smije biti preko 2/3 granice teenja. Pri tome su
opasni presjeci rukavac zadnjeg leaja i mjesto privrenja spojke na vratilo.
212
10.VIBRACIJE TURBINSKIH VRATILA

10.1. Osnovni pojmovi o kritinom broju okretaja
Iako se kod obrade vratila i diskova tei dobiti to je mogue bolja uravnoteenost, matematiki tono
podudaranje centra masa rotora s geometrijskom osi vratila moe se postii samo sluajno. Obino
centar masa ima odreeni ekscentricitet, koji ma kako bio mali izaziva centrifugalnu silu to veu to je
vii broj okretaja vratila. Analizirati e se djelovanje te sile na vratilo s jednim diskom. Os vratila je
postavljena vertikalno da bi se izbjegao utjecaj same mase vratila.
Pretpostavlja se da je centar masa (teite) smjeteno u toki S na udaljenosti od osi vratila, sl.10.1.
Prilikom rotacije javlja se centrifugalna sila koja uvjetuje progib vratila. Veliina progiba , sl.10.2,
ovisi kako o veliini sile tako i o dimenzijama i o materijalu vratila te o smjetaju diska s obzirom
na oslonce. Poto se rotacija odvija oko vertikalne osi vratila AO'B to je veliina centrifugalne sile:
Ako se sa
oznai sila koja kod danih uvjeta izaziva progib vratila od
to je:
otkuda:
i:
(10-1)
Progib e biti beskonano velik ako je nazivnik u prethodnoj jednadbi jednak nuli. Iz jednadbe:
pronalazi se veliina kutne brzine

tj. vratilo e se slomiti:
koja se zove kritina; kod nje je progib vratila beskonano velik,
(10-2)
Sam kritini broj okretaja je:
(10-3)
U idealnom sluaju potpuno uravnoteenog vratila,
Poto kod kritinog broja okretaja
, to je:
, veliina centrifugalne sile
tj. centrifugalna sila diska jednaka je elastinoj protusili vratila za bilo koju vrijednost progiba; u
skladu s tim, kod kritinog broja okretaja disk se u bilo kojem poloaju nalazi u stanju indiferentne
213
ravnotee. Vibracije diska javljaju se i kod nepostojanja ekscentriciteta . Kritinom broju okretaja
odgovara pojava rezonancije, kod koje se kutna brzina podudara s vlastitom frekvencijom. To se lako
moe i dokazati. Ako se vratilo dovede u stanje vibriranja, jednadba njegovog gibanja ima oblik:
gdje se
mjeri od poloaja ravnotee, tj. od poloaja koji odgovara statikom progibu vratila.
Prethodna se jednadba moe prepisati na sljedei nain:
(10-4)
gdje je:
Kao to je poznato integral jednadbe (10-4) ima oblik:

(10-5)
gdje konstante i
gibanju s periodom:
ovise o poetnim uvjetima gibanja. Jednadba (10-5) odgovara periodikom
i krunom frekvencijom:
Posljednja se podudara po veliini s kritinom kutnom brzinom vrtnje koja je dana jednadbom (10-2).
Pojava po kojoj se zakljuuje da je vratilo doseglo kritini broj okretaja su visoke vibracije koje bi kod
dueg rada pri kritinom broju okretaja izazvale lom vratila. U stvarnosti do loma ne dolazi odmah po
dostizanju kritinog broja okretaja zbog razliitih otpora koji se javljaju pri vibriranju vratila i u
izvjesnoj mjeri zbog priguenja tih vibracija. Ti otpori su: unutarnje sile trenja koje se javljaju u
materijalu vratila, trenje diska i sredine koja ga okruuje, te trenje u leajima. Openito amplituda
vibracija kod rezonancije raste u to manjoj mjeri to su vii koeficijenti otpora. Neka se jednadba
(10-1) prepie u obliku:
Poto je :
, to je:
(10-6)
Ta je jednadba pozitivna za
i negativna za
. Kutna brzina rotacije
je kruna
frekvencija prisilnih vibracija vratila, a
kruna frekvencija vlastitih vibracija, pa se na analizirani
sluaj mogu primijeniti izvodi teorije vibracija koji se odnose na pomak faza izmeu vlastitih
214
vibracija, koje su karakterizirane progibom i pobudnom centrifugalnom silom, koja je definirana

poloajem ekscentriciteta . U teoriji vibracija dokazano je da je taj pomak faza definiran kutom
koji je prema prethodno usvojenim oznakama:
(10-7)
gdje je
koeficijent priguenja.
Ako je
kut je pozitivan i manji od
. Kod malih vrijednosti i veih razlika izmeu
i
kut je blizu 0, a kod vibracija bez priguenja,
, pomak faza ne postoji. Meusobni poloaj
toaka O', O i S sa sl.10.2 za taj sluaj prikazan je na sl.10.3.b. Usporedbe radi na sl.10.3.a prikazan je
razmjetaj tih istih toaka kod mirujueg vratila. Kod rezonancije, tj. za
,
i razlika
faza iznosi
. Taj je sluaj prikazan na sl.10.3.c. Ako je
, to je
. Kod malog
koeficijenta priguenja i znaajne razlike izmeu
i
kut pomaka faza se pribliava 180 i
poloaj teita S relativno prema centru vratila O prikazuju sl.10.3.d i sl.10.4.
To takoer slijedi iz jednadbe (10-4) u kojoj kod
nazivnik postaje negativan; u skladu s tim
negativan treba biti i ekscentricitet . Zbog toga se on nanosi na sl.10.4 u suprotnom smjeru nego na
sl.10.2. Promijenivi predznake u brojniku i nazivniku jednadbi (10-6) u suprotne, to se ona moe
napisati u obliku:
(10-8)
Iz te jednadbe slijedi, da se s poveanjem u progib smanjuje, a za
veliina postaje jednaka
; kod broja okretaja veeg od kritinog, amplituda vibracija vratila se smanjuje i turbina radi to
mirnije, to je vii broj okretaja (jasno do odreene granice koja je broj okretaja koji odgovara drugom
tonu vibracija). Opisana pojava, koja se zamjeuje i kod eksperimenta odgovara teoriji vibracija. Kod
kritinog se broja okretaja frekvencija prisilnih vibracija podudara s frekvencijom vlastitih vibracija;
to uvjetuje intenzivne vibracije vratila i ne dolazi do trenutnog loma samo zahvaljujui prigunim
silama ija prisutnost umanjuje amplitudu vibracija. Za turbinu su opasni samo brojevi okretaja koji su
blizu kritinog. S obje strane od kritinog broja okretaja (uz dovoljnu udaljenost od njega) vratilo radi
mirno. Vratila koja rade kod brojeva okretaja koji su vei od kritinog nazivaju se elastina. Vratila
koja rade kod brojeva okretaja niih od kritinog nazivaju se krutima. Sve su se prethodne jednadbe
odnose na vertikalno (bez mase) vratilo. Sada e se pokazati da one vrijede i za horizontalno vratilo.
Horizontalno se vratilo pod djelovanjem mase diska progiba za veliinu , sl.10.5. Rotacija se odvija
oko elastine linije vratila AO"B (a ne AO'B). Progib nastaje pod djelovanjem centrifugalne sile koja
je jednaka
. Sve prethodne jednadbe sadre prema tome silu i kod horizontalnog vratila i
zbog toga vrijednost kritinog broja okretaja ne ovisi o smjetaju osi vratila. Ako progib vratila od
prouzrokuje sila , a sila zbog vlastite mase izraena u N prouzrokuje progib u m, to je:
ili:
(10-9)
Ako se to uvrsti u jednadbu (10-3) dobiva se:
(10-10)
215
Na taj se nain kritini broj okretaja lako odreuje na temelju progiba rotora pod djelovanjem vlastite
mase. Veliina
se u prethodnim jednadbama odreuje po poznatim jednadbama iz vrstoe
materijala. Za sluaj vratila, koje slobodno lei na dva oslonca s diskom u sredini, progib ispod toke
djelovanja sile ima vrijednost:
gdje - duina vratila;

- koncentrirana sila koja optereuje vratilo;
- moment inercije presjeka vratila.
Uz progib
sila
poprima vrijednost koja je prethodno oznaena s , tj.:
Nije teko dokazati, da se kod drugog razmjetaja oslonaca vratila i ako optereenje djeluje u bilo
kojoj toki, sila moe odrediti pomou jednadbe:
(10-11)
koeficijent koji ovisi o razmjetaju oslonaca i toki u kojoj djeluje sila. U prethodnom sluaju
. Na sl.10.6 dane su vrijednosti za silu za razliite sluajeve smjetaja diska s obzirom na
oslonce te razliite konstrukcije oslonaca. Jednadbe za primjere dane na sl.10.6 mogu se prevesti u
oblik dan s jednadbom (10-11) na jednostavan nain ako se veliine , , izraze kao funkcije od ;
npr. za posljednji sluaj stavljajui
i
dobiva se:
gdje je
tj. koeficijent
ima vrijednost:
Za trei sluaj ako se disk nalazi po sredini izmeu oslonaca,
kako je prethodno i navedeno, gdje je
Iz jednadbe (10-3) i jednadbe (10-11) dobiva se:
(10-12)
Ta je jednadba najprikladnija za praktino koritenje. Treba takoer naglasiti da je u svim prethodnim
jednadbama zanemarena masa vratila.
216
10.2. Vibracije vratila konstantnog promjera bez diskova

Za odreivanje vlastitih frekvencija vibracija vratila zbog djelovanja sila inercije uvjetovanih
njegovom masom moe se primijeniti diferencijalna jednadba koja opisuje vibriranje prizmatinog
tijela (tapa):
(10-13)
gdje je:
Ako je masa jedinice duine vratila:
prethodna se jednadba moe napisati u obliku:

(10-14)
Ope rjeenje jednadbe (10-13) ima oblik:
(10-15)
Konstante
oslonca:
odreuju se iz rubnih uvjeta. Isto tako za vratilo koje slobodno lei na dva
1)
za
2)
za
3)
za
4)
za
Dva posljednja uvjeta slijede iz injenice da su savojni momenti u osloncima jednaki nuli.
Iz prvog uvjeta slijedi:
Iz treeg uvjeta slijedi:
Iz drugog uvjeta slijedi:
Iz etvrtog uvjeta slijedi:
Oduzimajui jednadbu (b) od jednadbe (a) dobiva se
(a)
(b)
(c)
(d)
. U skladu s tim
Jednadbe (c) i (d) poprimaju oblik:
Zbrajanjem posljednje dvije jednadbe dobiva se

, a meusobnim se oduzimanjem dobiva
, odn.
. Ta posljednja jednadba je zadovoljena ako je:
217
(10-16)
gdje je bilo koji cijeli broj (1,2, 3, ....). Iz jednadbe (10-14) dobiva se izraz za kritinu kutnu brzinu:
(10-17)
gdje
da je
masa cijelog vratila. Jednadba elastine linije vratila uz uzimanje u obzir injenice
poprima oblik:
ili uz koritenje jednadbe (10-16):
Otuda je vidljivo, da je elastina linija kod vibracija vratila sinusoida. Kod vibracija prvog tona (
)
vratilo nema vornih toaka, kod vibracija drugog tona (
) postoji jedna vorna toka te su po
duini vratila smjetena dva poluvala, kod vibracija treeg tona (
) zapaaju se dvije vorne toke,
itd., kako prikazuje sl.10.7. Omjeri kritinih brzina vrtnje za razliite oblike vibriranja za vratilo
analiziranog tipa su:
Jednadba (10-17) moe se napisati u obliku:
(10-18)
ili:
(10-19)
gdje
- teina vratila;
- modul elastinosti materijala vratila;
- duina vratila;
- moment inercije poprenog presjeka vratila.
Jednadba (10-18) i jednadba (10-19) mogu se koristiti i za druge izvedbe oslonaca vratila. Veliina
koeficijenta za vratila s razliitim izvedbama oslonaca (ali koja lee samo na dva oslonca na svojim
krajevima) i omjeri izmeu kritinih brojeva okretaja kod razliitih oblika vibriranja dani su u tablici
10.1. Progib vratila izazvan statikim optereenjem zbog vlastite mase rauna se po jednadbama:
gdje indeksi 1,2,3 odgovaraju broju reda u tablici 10.1.
218
Usporeujui te jednadbe s jednadbom (10-19) mogu se dobiti sljedee jednadbe za najmanji

kritini broj okretaja vratila konstantnog promjera uz razliite izvedbe oslonaca.
a) oba oslonca pomina:
(10-20.a)
b) oba oslonca nepomina:
(10-20.b)
c) jedan oslonac pomian, a drugi nepomian:
(10-20.c)
Za vratilo s jednim diskom kod kojeg je zanemarena masa vrijedi analogna jednadbi (10-10).
Brojane se vrijednosti koeficijenta u sve tri jednadbe veoma malo meusobno razlikuju. Za rotore
viestupanjskih turbina (uz uzimanje u obzir mase diskova i vratila) taj je koeficijent priblino jednak
31,0. Pretpostavljajui tu vrijednost koeficijenta, lako je odrediti (no svakako priblino) kritini broj
okretaja vratila na temelju njegovog statikog progiba.
10.3. Odreivanje kritinog broja okretaja vratila konstantnog promjera s jednim ili nekoliko diskova
Za priblino odreivanje kritinog broja okretaja vratila s diskom (uz uzimanje u obzir mase vratila)
moe posluiti prvo empirijski, a potom i analitikim izvodom potvrena jednadba:
(10-21)
gdje
- kritini broj okretaja samog vratila bez diska;

- kritini broj okretaja vratila s diskom uz zanemarivanje mase samog vratila;
- kritini broj okretaja realnog vratila s diskom.
Ako se u jednadbu (10-21) uvrsti umjesto

njegova vrijednost po jednadbi (10-20.a), a umjesto
njegova vrijednost po jednadbi (10-10) dobiva se:
Poto je obino
znatno vee od
zamijeni s 29,9, pa se tada dobiva:
nee se uiniti velika greka ako se broj 33,8 u prvom lanu
(10-22)
tj. dobivena je jednadba, koja je analogna jednadbi (10 -10), gdje u nazivniku stoji ukupni progib,
uvjetovan kako masom diska tako i masom vratila. Jednadba (10-21) primjenjuje se i za
viestupanjske turbine s konstantnim promjerom vratila. U tom se sluaju ona pie u sljedeem obliku:
(10-23)
gdje su , , , itd., kritini brojevi okretaja vratila samo s prvim, samo s drugim, samo s treim
diskom, itd.
se odreuje po jednoj od jednadbi (10-20), a , ,
po jednadbi (10-12) s
jednom od vrijednosti koeficijenta ovisno o poloaju danog diska s obzirom na oslonce.
219
Tonost jednadbe (10-21) i jednadbe (10-23) kree se u granicama 3 do 10%, pri emu je stvarni
kritini broj okretaja obino vii nego dobiveni po tim jednadbama.
10.4. Energetska metoda prorauna vratila viestupanjskih turbina

U veini sluajeva vratila parnih turbina imaju po duini promjenjivi promjer i optereena su nizom
diskova. Za odreivanje kritinog broja okretaja takvog vratila moe se koristiti diferencijalna
jednadba (10-13), koja se za promjenjivi promjer vratila moe napisati u obliku:
masa jedinice duine vratila.
gdje je
Ta se jednadba moe rijeiti numerikom integracijom, npr. metodom uzastopnih priblienja. Treba
isto tako zamijetiti da analitiko rjeenje omoguava odreivanje kritinog broja okretaja ne samo
prvog tona, nego i viih tonova. Osim toga omoguava pronalaenje kritine brzine vratila koja su
oslonjena na vie oslonaca, a takoer i vratila koja su povezana polukrutim spojkama. Odredit e se
vlastita frekvencija vibracija vratila (prvi kritini broj okretaja) energetskom metodom. Vlastita se
frekvencija vibracija po energetskoj metodi odreuje iz uvjeta ravnotee potencijalne i kinetike
energije rotora za period vibriranja.
Ako je krivulja progiba izabrana nepravilno, to e proraunom odreena frekvencija vibracija biti via
nego stvarna. Na taj nain, proraun bi trebalo provesti za nekoliko krivulja progiba te se zaustaviti na
toj varijanti koja daje najniu frekvenciju vibracija. U potpunosti se po tonosti zadovoljavajui
rezultat dobiva, ako se za krivulju progiba vratila prihvati elastina linija koja je uvjetovana
djelovanjem statikog optereenja. Neka su sile zbog vlastite mase (teine) diskova , , , itd., a
progibi ispod diskova , , , itd., sl.10.8.a. Potencijalna energija deformacije vratila, koja se javlja
za vrijeme maksimalnog otklona od ravnotenog poloaja je:
(10-24)
Udaljenosti teita diskova od ravnotenog poloaja u bilo kojem trenutku za vrijeme vibriranja su:
gdje
- kruna frekvencija vibriranja;

- vrijeme.
Kad diskovi prolaze kroz ravnoteni poloaj, njihove brzine postiu najvee vrijednosti:
Kinetika energija rotora u tom trenutku je:

(10-25)
gdje su
masa vratila i njegovih dijelova.
Jednadba (10-24) i jednadba (10-25) odreuju maksimalne vrijednosti potencijalne i kinetike

energije za vrijeme vibriranja. Njihovim meusobnim izjednaavanjem odreuje se kruna frekvencija
vibracija, tj. kritina kutna brzina:
220
i kritini broj okretaja u minuti:
(10-26)
Vidljivo je da za odreivanje prvog kritinog broja okretaja (frekvencije vibracija prvog tona)
potrebno je definirati odgovarajui oblik elastine linije vratila, koji karakteriziraju najvee u
usporedbi s drugima veliine progiba. Tako prema sl.10.8 slijedi da za odreivanje prvog kritinog
broja okretaja treba odabrati oblik a) elastine linije, jer kod drugog tona vibracija elastina linija ima
oblik b) s niim vrijednostima progiba i s razliitim smjerovima centrifugalnih sila s obje strane od
vorne toke. Za konzolno uleiteno vratilo, sl.10.9, najvei se progibi i u skladu s tim prvi kritini
broj okretaja dobiva kod oblika a) elastine linije, koji karakteriziraju suprotno usmjerene sile. Oblik
b) s istosmjernim djelovanjem sila odgovara drugom kritinom broju okretaja. Zbog toga kod
prorauna konzolno ili vratila uleitenih na vie oslonaca (iji je broj vei od dva) treba pretpostaviti
smjer djelujuih sila meusobno suprotnim prilikom prijelaza preko uleitenja.
Odreivanje progiba vratila najjednostavnije je provesti grafikom metodom koja je prikazana na
sl.10.10 i koja se sastoji u sljedeem. Neka je zadano vratilo kao na sl.10.10. Ono se sastoji od tri
dijela iji su promjeri ,
i . Vratilo je optereeno s etiri sile: , ,
i . Te su sile
uvjetovane kako masom diskova tako i masom dijelova samoga vratila. Vratilo se crta u odreenom
mjerilu jednakom
, tj. 1 cm na crteu odgovara cm u prirodi.
Ispod sheme vratila crta se dijagram savojnih momenata, sl.10.10.c. Njegov odgovarajui poligon sila
prikazan je na sl.10.10.b. Mjerilo sila je uzeto kN/cm (tj. 1 cm na crteu odgovara kN). Polno
rastojanje , odabire se proizvoljno. U mjerilu sila ono odgovara
, kN. Savojni se moment u bilo
kojoj toki vratila moe odrediti mnoenjem odgovarajue ordinate dijagrama savojnih momenata ,
izmjerene u mjerilu duine , s polnim rastojanjem , mjerenim u mjerilu sile , tj.:
(10-27.a)
Zbog uzimanja u obzir promjenjivosti promjera vratila uzima se jedan od njegovih dijelova (s
najveim promjerom ) kao osnovni te se poveavaju ordinate drugih dijelova dijagrama savojnih
momenta s omjerom momenata inercije presjeka vratila
, gdje je moment inercije vratila
promjera . Na taj se nain, na prvom dijelu vratila ordinate dijagrama savojnih momenata poveavaju
puta, a na treem dijelu
puta. Na isti se nain moe postupiti i kod uzimanja u obzir
promjenjivosti temperature vratila, koja utjee na veliinu modula elastinosti. Odabirui za
proraunski modul , modul bdo kojeg dijela (pogodno je uzeti isti taj dio iji promjer je uzet kao
osnovni), tada treba pomnoiti ordinate ostalih dijelova dijagrama s
, gdje je
modul
elastinosti danog dijela. Vrijednosti modula elastinosti za razliite temperature za odreene elike
mogu se pronai u tablicama.
Za konstruiranje elastine linije vratila treba izmjeriti povrinu dijagrama savojnih momenata. U tu se
svrhu povrina dijeli na niz dijelova (povrine isprugane u suprotnim smjerovima) i u teite svakog
od dijela pridodaje se fiktivna sila koja je jednaka povrini pripadajueg dijela u kNm/cm2. Ako je
povrina dijela u mjerilu crtea jednaka cm to je veliina sile:
(10-27.b)
Samu konturu dijagrama savojnih momenata nije potrebno mijenjati kao to je to uinjeno na
sl.10.10.c. Apscisa teita dijela se ne mijenja pri proporcionalnom poveanju ordinate dijela. Zbog
221
toga je potrebno mnoiti s

, ili takoer s
povrine dijelova, ne poveavajui ordinate
povrina. Dijelovi na koje se dijeli povrina savojnih momenata su trokuti, trapezi ili peterokuti.
Teite trapeza najlake je odrediti grafiki kako je to prikazano na sl.10.11. Povlai se crta MN koja
spaja sredine paralelnih stranica: odrezak BE je jednak duoj osnovici trapeza, a odrezak CF je jednak
kraoj osnovici trapeza. Teite lei na presjecitu EF i MN. Apscisu teita peterokutnika ABCDE,
sl.10.12, moe se odrediti po jednadbi:
(10-28)
Poligon fiktivnih sila, sl.10.10.d, za odreivanje elastine linije nanosi se u mjerilu 1 cm
Polna udaljenost
treba biti jednaka
, pa uz odabrano mjerilo:
Poto je ta veliina obino dosta velika i ne moe se prikazati na crteu, umanjuje se

nain:
kNcm2.
puta, pa na taj
Zbog toga e progibi vratila na crteu biti ne u mjerilu

ve u poveanom mjerilu
.
Odredivi elastinu liniju, sl.10.10.e, odreuju se progibi vratila , ,
i
u tokama djelovanja
sila ,
,
i
. S crtea izmjerene veliine progiba treba pomnoiti s
, to na kraju
predstavlja stvarne progibe vratila. Veliine , , ,
,
unose se u tablicu, odreuju se
zatim vrijednosti
i
, to na kraju daje mogunost da se po jednadbi (10-26) odredi
kritini broj okretaja.
U prethodnom proraunu nije uzet u obzir utjecaj krutosti glavina diskova navuenih na vratilo,
iroskopski efekt rotirajuih diskova te neki drugi faktori o kojima e u narednom poglavlju biti
govora. Kod odreivanja kritinog broja okretaja monoblok rotora, gdje su diskovi izraeni zajedno s
vratilom, moe se uzeti u obzir poveanje krutosti vratila zbog djelovanja diskova dodavanjem na
promjer vratila debljine diska.
10.5. Utjecaj sporednih faktora na kritini broj okretaja vratila

Iz prethodno izloenog vidljivo je da osnovni faktor, koji odreuje kritini broj okretaja vratila je oblik
njegove elastine linije progiba, koja ovisi o optereenju vratila, tipu i razmjetaju oslonaca te o
krutosti vratila. Kod toga je zanemaren utjecaj niza sporednih faktora, iako se neki od njih uz odreene
uvjete ne mogu smatrati sporednima. Dalje e se ukratko analizirati ti faktori.
10.5.1. Utjecaj poprene sile
Poprene se sile mogu zanemariti samo kod vratila, kod kojih su dimenzije poprenih presjeka vratila
male u usporedbi s duinom. Na sl.10.13 dana je ovisnost (
/o
za vratilo krunog presjeka
konstantnog promjera na dva pomina oslonca s jednom koncentriranom silom izmeu njih gdje je:
- vlastita frekvencija vibracija uz uzimanje u obzir poprenih sila;
- vlastita frekvencija vibracija bez uzimanja u obzir tih sila;
- duina vratila;
- promjer vratila;
, gdje je udaljenost koncentrirane sile od danog oslonca.
Uzimanje u obzir utjecaja poprenih sila ima smisla i za duga vratila kod odreivanja vlastitih
frekvencija vibracija viih tonova, kada dijelovi izmeu vornih toaka postaju sve krai.
222
10.5.2. Utjecaj aksijalne (uzdune) sile i zakretnog momenta

Utjecaj aksijalne sile, koja je uvijek prisutna kod turbinskih vratila, na vlastitu frekvenciju vibracija
prvog tona moe se izraziti jednadbom:
(10-29)
gdje
- vlastita frekvencija vibracija uz prisutnost uzdunih sila;

- vlastita frekvencija vibracija bez uzimanja u obzir uzdunih sila;
- veliina uzdune sile;
- kritina sila za uzduno savijanje u ravnini vibriranja.
U sluaju razvlaenja vratila odabire se pozitivni predznak pod korijenom, a u sluaju sabijanja
negativni predznak, tj. vlana sila povisuje, a tlana sniava kritini broj okretaja. Za veinu sluajeva
ta je korekcija zanemarivo mala. Takoer je beznaajan utjecaj zakretnog momenta, koji openito
govorei, sniava vrijednost kritinog broja okretaja:
(10-30)
gdje
- koeficijent koji ovisi o konstrukciji oslonaca i nainu optereenja vratila;

- torzijsko naprezanje;
- modul elastinosti materijala vratila.
10.5.3. Utjecaj konstrukcije leaja

Zbog toga to izmeu blazinice leaja i rukavca vratila uvijek postoji zazor, obino se leaji analiziraju
kao pomini oslonci s radijalnom silom koja djeluje u toki po sredini irine leaja. Isto se tako kod
irih leaja te znaajnog progiba vratila i malih zazora u leaju rukavac moe osloniti na unutarnji rub
blazinice, to smanjuje rastojanje izmeu oslonaca i povisuje kritini broj okretaja.
S druge se strane, kod samoudeavajue (pomou kugle) blazinice moe smatrati da je optereenje kod
leaja ravnomjerno rasporeeno po njegovoj irini. U tom se sluaju kritini broj okretaja neto
sniava. Obino se utjecaj konstrukcije leaja na kritini broj okretaja moe zanemariti.
10.5.4. Utjecaj diskova navuenih na vratilo s prednaprezanjem
Masivne glavine diskova, koji su navueni na vratilo s prednaprezanjem, povisuju krutost vratila, a
samim time i kritini broj okretaja. No poto izmeu diskova postoje zazori, to ipak utjecaj diskova na
kritini broj okretaja nije tako velik kao to bi se moglo oekivati. Obino se preporua sljedea
metoda za odreivanje elastine linije vratila uz uzimanje u obzir navuenih diskova.
Za vratilo s diskova prvo se odreuje elastina linija vratila bez uzimanja u obzir sila zbog mase
diskova (puna krivulja na sl.10.14). Zatim se odreuje veliina
koja predstavlja smanjenje progiba
u bilo kojoj toki na rastojanju od oslonca izazvano navuenim diskovima:
(10-31)
gdje
- savojni moment na mjestu gdje je navuen pojedini od diskova (odreuje se iz momentnog

dijagrama);
- moment inercije vratila na tom istom mjestu;
- debljina diska (glavine);
223
- udaljenost izmeu osi odreenog diska i oslonca;

- koeficijent koji se oitava iz dijagrama na sl.10.15 na temelju omjera debljine diska (glavine) i
promjera vratila; za monoblok rotore treba koristiti koeficijent
, a za diskove koji su
navueni na vratilo koeficijent
.
S prvim su pribrojnikom u jednadbi (10-31) ukljueni svi diskovi od prvog do -tog za koje je
,
a s drugim diskovi od -tog do n-tog za koje je
. Izraunavi
za nekoliko vrijednosti ,
konstruira se stvarna elastina linija s progibima:
(crtkana krivulja na sl.10.14) i na temelju nje se odreuje na uobiajeni nain pomou energetske
metode kritini broj okretaja vratila. Za monoblok rotore moe se priblino uzeti u obzir utjecaj
diskova poveanjem promjera vratila ispod diska za debljinu diska.
10.5.5. Utjecaj elastinosti oslonaca i kuita
Kod odreivanja kritinog broja okretaja vratila smatralo se, da se ono oslanja na apsolutno krute
oslonce. Isto tako su esto krutost oslonaca i rotora meusobno podjednaki. U tom sluaju navedena
pretpostavka dovodi do znaajnog odstupanja proraunate i stvarne vrijednosti kritinog broja
okretaja. Navedenu injenicu treba uvaavati kod odreivanja kritinog broja okretaja rotora kako
manjih turbina, tako i turboagregata velike snage.
Kritini broj okretaja rotora na elastinim osloncima (bez uzimanja u obzir iroskopskog efekta) moe
se odrediti po jednadbi:
(10-32)
gdje
- progib vratila u toki privrenja diska;

- pomak te iste toke izazvan deformacijom oslonaca;
- sila uslijed vlastite mase diska;
- krutost vratila, izraunata po jednadbi (10-11).
Veliina
odreuje se na sljedei nain. Pomak
djelovanjem reakcije je:
Poto
,a
elastinog oslonca koji ima krutost
pod
, to je:
(10-33)
gdje
Koristei jednadbu (10-10). jednadbu (10-32) i jednadbu (10-33) dobiva se:
(10-34)
Ovisnost
, odreena po jednadbi (10-34), prikazana je na sl.10.16. Iz dijagrama slijedi, da se
kod krutosti oslonca koja je blizu krutosti vratila, kritini broj okretaja posljednjeg znatno sniava.
Ako oslonci imaju u dva meusobno okomita smjera nejednoliku krutost, to e vratilo s jednim
224
diskom imati dva razliita kritina broja okretaja. Krutost oslonca kojeg predstavlja klizni leaj sastoji
se od krutosti oslonca i krutosti uljnog filma, koji nastaje izmeu rukavca vratila i blazinice leaja.
Najtonije se vrijednost krutosti oslonca moe odrediti samo eksperimentalno. U tu se svrhu u procijep
leaja ugrauje specijalni vibrator, koji pobuuje na vibriranje oslonac. Mjerei amplitudu vibracija
oslonca kod blazinice, uz poznatu veliinu sile, koja pobuuje vibracije, te njenu frekvenciju,
proraunski se moe odrediti traena krutost oslonca.
Krutost uljnog filma, koja je razliita u vertikalnom ( ) i horizontalnom ( ) smjeru, moe se odrediti
prema jednadbama:
gdje
- sila uslijed vlastite mase rotora;
- dijametralni zazor izmeu rukavca vratila i blazinice.

Koeficijenti uljnog filma
i
odreuju se iz dijagrama koji je dan na sl.10.17 u ovisnosti o veliini
(pogledati poglavlje o leajima).
Utjecaj uljnog filma u stvarnosti je sloeniji, nego to je reeno. Njegovo prisutnost u odreenim
uvjetima dovodi do nestabilnog rada rotora, tj. pojave samouzbudnih vibracija, koja do ovog trenutka
nije u potpunosti razjanjena. U nekim sluajevima, kod nedovoljne (u usporedbi s rotorom) krutosti
kuita turbine mogue su meusobno povezane vibracije sustava rotor - kuite. Kod toga ne samo da
se mijenja vrijednost kritinih brojeva okretaja, ve se pojavljuju i nova rezonantna stanja sustava.
10.5.6. Utjecaj iroskopskog efekta
Ako je disk smjeten na sredini vratila na dva oslonca to se kod progiba vratila poloaj srednje ravnine
diska ne mijenja: ona je okomita na tangentu - elastine linije vratila, a sama tangenta je paralelna
s pravcem AB koji prolazi kroz centar leaja i predstavlja geometrijsku os vratila, sl.10.18. Samo u
tom sluaju, kada kod progiba vratila srednja ravnina diska ostaje okomita na pravac AB, vae svi
prethodno dani izvodi. Ako zbog progiba vratila srednja ravnina diska nije vie okomita na
geometrijsku os vratila, to se kod rotacije javlja iroskopski moment koji utie na veliinu kritinog
broja okretaja vratila.
Elementarna veliina tog momenta je:
gdje
- centrifugalna sila elementa mase diska, sl.10.19;

- udaljenost od toke djelovanja te sile do osi koja je okomita na geometrijsku os vratila i
prolazi kroz teite .
iroskopski moment izaziva vibracije osi AOB vratila, kod kojih svaka toka te osi opisuje eliptiku ili
krunu trajektoriju, U specijalistikoj literaturi postoje dokazi, da se takva trajektorija dobiva kao
rezultat sloenog gibanja rotirajueg vratila u dvije meusobno okomite ravnine. U isto vrijeme dok
rotor turbine rotira oko savijene osi AOB vratila, sama os rotira oko geometrijske osi AB. Takvo se
gibanje naziva precesija. Brzina i smjer rotacije elastine linije vratila (osi AOB) mogu se razlikovati
od smjera i brzine rotacije rotora. Ako se smjerovi obje rotacije podudaraju govori se o direktnoj
precesiji, a u suprotnom sluaju o obrnutoj precesiji. Ako su kutne brzine rotacije rotora i elastine
linije jednake govori se o sinkronoj precesiji. Najee se javlja direktna sinkrona precesija: kruna
frekvencija vibracija elastine linije izazvana je neuravnoteenosti rotora i podudara se s brojem
okretaja rotora. Ne iskljuuje se i mogunost obrnute sinkrone precesije, ali uz uvjet da djeluje neka
vanjska sila, koja izaziva vibracije elastine linije. Utjecaj iroskopskog momenta osobita je znaajan
kod rotora s konzolno smjetenim diskom, a takoer i kod turbina s jednim diskom ako se rastojanja
od diska do leaja meusobno bitno razlikuju, sl.10.19.
225
Kod simetrino smjetenog diska s obzirom na oslonce, sl.10.18, iroskopski je moment jednak nuli.
Kod viestupanjskih turbina kod kojih diskovi nisu gusto smjeteni jedan do drugoga i omjer izmeu
duine vratila koju zauzimaju diskovi i ukupne duine vratila je malen, iroskopski efekt obino se ne
uzima u obzir. Ako se uzme da se teite diska podudara s tokom O, to centrifugalna sila mase m
diska, koji rotira s kutnom brzinom oko geometrijske osi AB je:
(10-35)
gdje
- progib vratila u toki O.
iroskopski se moment diska u opem sluaju izraava jednadbom

(10-36)
gdje je za sluaj direktne precesije:
(10-37)
a za sluaj obrnute precesije:
(10-38)
gdje
- polarni moment inercije diska s obzirom na os - ;

- ekvatorijalni moment inercije diska s obzirom na promjer koji prolazi kroz toku O.
iroskopski moment je pozitivan u sluaju obrnute precesije, tj. savija vratilo u istom smjeru kao i
statiko optereenje (poveava veliinu progiba). iroskopski moment je negativan u sluaju direktne
precesije i tada smanjuje progib vratila izazvan statikim optereenjem. Zbog toga su u jednadbi
(10-37) i jednadbi (10-38) vrijednosti
uzete s odgovarajuim predznacima. Poto iroskopski
moment utjee na veliinu progiba vratila, to e stvarni kritini broj okretaja biti drugaiji, nego
dobiveni bez uzimanja u obzir iroskopskog efekta. Njegova prisutnost kod direktne sinkrone
precesije povisuje kritini broj okretaja vratila, a kod obrnute precesije proraunom se dobivaju dva
kritina broja okretaja, jedan nii, a drugi vii nego broj okretaja odreen bez uzimanja iroskopskog
efekta.
Zbog toga izloena energetska metoda odreivanja kritinog broja okretaja nije pogodna kod
prisutnosti iroskopskog efekta. Postoji grafika metoda prorauna vratila po Stodoli, koja se moe
primijeniti za proraun kritinog broja okretaja kako uz prisutnost iroskopskog momenta tako i bez
njega. Ona je izloena u sljedeem poglavlju.
10.6. Proraun kritinog broja okretaja uz uzimanje u obzir iroskopskog efekta diskova
Metoda Stodole temelji se na pretpostavci navedenoj u prvom poglavlju da se kod kritinog broja
okretaja rotor nalazi u stanju indiferentne ravnotee i u skladu s tim progib vratila moe poprimiti bilo
koju vrijednost. Pretpostavljajui krivulju progiba rotora tako da ona u veoj ili manjoj mjeri odgovara
razmjetaju optereenja i konstrukciji leaja, mogu se odrediti veliine centrifugalne sile i
iroskopskih momenata po jednadbi (10-35) i jednadbi (10-36). Kod toga se veliine progiba i kuta
nagiba tangente na elastinu liniju
uzimaju direktno iz crtea, dok se kutna brzina
uzima
proizvoljnom. Nakon to se odrede sile i momenti konstruira se nova krivulja progiba rotora, ije
su ordinate oznaene s . Prema jednadbi (10-10):
226
tj. stvarna kritina brzina je:

(10-39)
Ta je jednadba ispravna samo za sluaj kada je nova krivulja progiba geometrijski slina prethodno
pretpostavljenoj, tj. u svim su tokama vratila progibi , , , itd., proporcionalni ranije uzetima ,
, , itd. Zbog provjere mjere se progibi i
u jednoj te istoj toki vratila te se odreuje:
i mnoe ordinate krivulje s omjerom

. Ako se na taj nain dobivena krivulja podudara s
ranije pretpostavljenom to je
stvarni kritini broj okretaja. U protivnom sluaju treba ponoviti
proraun uzimajui za polaznu krivulju elastinu liniju s progibima . Ta je metoda primijenjena na
vratilu koje je prikazano na sl.10.20. a. Rotor se sastoji od tri diska i uleiten je na dva oslonca. Jedan
je od diskova smjeten na konzoli. Shema optereenja prikazana je na sl.10.20.b, a manje ili vie tono
pretpostavljena elastina krivulja vratila na sl.10.20.c (za prvi kritini broj okretaja).
Centrifugalne sile
,
,
izraunate su prema jednadbi (10-23), gdje je
masa diska i
pripadajueg dijela vratila,
je ordinata elastine krivulje ispod danog diska, a
je
pretpostavljena kutna brzina (npr. 100 s-1). Vrijednosti mogu se uzimati prema njihovim prirodnim
veliinama na crteu u cm. iroskopski momenti raunaju se prema jednadbama (10- 36) do
(10-38) odvojeno za sluajeve direktne i obrnute precesije, pri emu se kut
mjeri sa sheme na
sl.10.20.c u radijanima (kod kuta veeg od 10 u jednadbi (10-36) treba uvrstiti
). Svaki se od
momenata zamjenjuje s parom sila:
gdje je irina glavine u cm. Iako se vratilo crta u mjerilu lim, za odreivanje sila uzima se stvarna
irina glavine. Kod nanoenja sila na shemu na sl.10.20.b potrebno je uzeti u obzir i njihov smjer
prema pravilu: u sluaju direktne precesije iroskopski moment smanjuje kut , a u sluaju obrnute
ga poveava. Na sl.10.20.b prikazan je sluaj direktne precesije, momenti su izraunati prema
jednadbi (10-36) i jednadbi (10-37) i predstavljeni parovima sila
,
i
.
Na taj je nain, kako prikazuje sl.10.20.b, vratilo optereeno s pet sila koje su usmjerene prema gore i
s etiri koje su usmjerene prema dolje. Dalje se konstruira poligon sila (sl.10.20.d) i dijagram savojnih
momenata (sl.10.20.e). Crta mn prolazi kroz oslonce. Povrina dijagrama (sl.10.20.e) dijeli se na
dijelove, rauna se njihova povrina i svodi se na moment inercije jednog od dijela vratila, konstruira
se poligon fiktivnih sila (10.20.f) uz uvaavanje predznaka savojnog momenta: na lijevoj su strani
dijagrama sile
usmjerene prema gore, a na desnoj prema dolje. Na kraju se konstruira verini
poligon (sl.10.20.g) koji predstavlja elastinu liniju vratila; os vratila je predstavljena crtom m1n1.
Progib vratila u bilo kojoj toki predstavljen je ordinatama
s obzirom na crtu m1n1. Te ordinate
trebaju biti proporcionalne ordinatama elastine krivulje c), tj. treba biti:
Ako to nije postignuto, proraun treba ponoviti s tim da je u drugom pokuaju krivulja sa sl.10.20.g
polazna. Kritina se brzina rauna prema jednadbi (10-39), gdje za treba uzeti progib vratila prema
krivulji na sl.10.20.c, izmjeren u cm crtea, a za
stvarnu veliinu progiba u toj istoj toki prema
krivulji na sl.10.20.g (uz uzimanje u obzir mjerila).
10.7. Odreivanje kritinog broja okretaja rotora na vie oslonaca

Kritini broj okretaja vratila, koje predstavlja sustav rotora (dva do tri rotora turbine plus rotor
generatora), koji su meusobno spojeni sa spojkama razliite konstrukcije, veoma je teko odrediti.
227
Danas se odreivanje kritinih brojeva okretaja takvih sloenih konstrukcija pojednostavljuje

koritenjem raunala. Na potrebu odreivanja kritinog broja okretaja sustava rotora ukazuje injenica
zamijeena kod velikog broja konkretnih konstrukcija, a sastoji se u tome da se kritini broj okretaja
sustava moe znaajno razlikovati od kritinog broja okretaja pojedinog rotora. Analizirat e se
osnove analitikog prorauna kritinog broja okretaja vratila na vie oslonaca, a u pojedinanom
sluaju i na dva, pomou metode koja se temelji na numerikoj integraciji jednadbe savijene osi
vratila promjenjive krutosti:
(10-40)
Ta je metoda primjenljiva za vratila iji je promjer malen u usporedbi s njegovom duinom. Prvo se
sastavlja proraunska shema vratila. Ono se razbija po duini na dijelove s konstantnom krutosti. U
granicama pojedinog dijela vratilo se uzima kao da je bez mase, dok se njegova masa i masa diskova s
lopaticama pridruuje proraunskim presjecima na krajevima dijelova, sl.10.21. Pretpostavlja se, da
vratilo rotira s proizvoljnom kutnom brzinom i da je kod toga progib u -tom presjeku .
Poto se pretpostavlja da je u granicama dijela vratilo bez mase, dijagram poprenih sila ima oblik
kao na sl.10.22. U granicama dijela veliina ostaje konstantna, dok se u proraunskim presjecima
mijenja skokovito za veliinu
inercijske mase, smjetene u danom presjeku:
(10-41)
Poprena sila, koja djeluje na prvom dijelu, odreuje se po jednadbi:
(10-42)
gdje
- poprena sila u poetnom, nultom presjeku.
Uvaavajui, da je
granicama prvog dijela:
, dobiva se izraz za savojni moment koji djeluje u
(10-43)
Otuda:
(10-44)
(10-45)
Integracija jednadbe (10-40) uz uvaavanje jednadbe (10-44) daje jednadbu za kut zakreta osi
vratila :
(10-46)
Integracija jednadbe (10-46) daje jednadbu za progib vratila u granicama prvog dijela:
228
(10-47)
Iz jednadbi (10 - 45) do ( 10-47) moe se odrediti vrijednost kuta zakreta
presjeku 1:
i progiba vratila
,u
(10-48)
(10-49)
gdje
- elastinost prvog dijela vratila.
U jednadbi (10-43), jednadbi (10-48) i jednadbi (10-49) s

,
i
oznaen je moment, kut
zakreta i progib vratila u nultom presjeku. Koristei dobivenu vrijednost progiba u presjeku 1 i
jednadbi (10-42), moe se odrediti poprena sila koja djeluje u granicama drugog dijela:
(10-50)
Postupajui na isti nain kao i kod odreivanja veliina
pronalazi se:
(10-51.a)
(10-51.b)
(10-51.c)
Za -ti presjek:
(10-52.a)
(10-52.b)
(10-52.c)
(10-52.d)
Od etiri veliine ,
,
i
u nultom presjeku poznate su samo dvije. Ako je vratilo u tom
presjeku slobodno oslonjeno, to je
; ako je kruto uklijeteno onda je
; na
slobodnom konzolnom kraju vratila je
. Za sluaj na sl.10.21,
. Zbog toga,
izraavajui uzastopno
,
,
, , itd., preko poetnih vrijednosti tih veliina, dolazi se do
jednadbi:
(10-53.a)
229
(10-53.b)
(10-53.c)
(10-53.d)
gdje su
poznati koeficijenti, a
nepoznate veliine.
Prema jednadbama (10-53.a) do (10-53.d) pronalaze se vrijednosti poprene sile, momenta, kuta
zakreta i progiba vratila u presjeku 7:
(10-54.a)
(10-54.b)
(10-54.c)
(10-54.d)
Kod prorauna rotora na dva oslonca, koji je slobodno oslonjen u presjeku 7, poznato je da
. Uvrtavajui
, dobiva se :
Poto se kod kritinog broja okretaja vratilo nalazi u indiferentnoj ravnotei, za

moe se uzeti bilo
koja vrijednost. Pretpostavljajui
i uvrtavajui dobivenu vrijednost
u jednadbi (10-54.b)
dobiva se:
Poto je na poetku prorauna vrijednost kutne brzine uzeta proizvoljno, to vrijednost

nee biti
jednaka nuli. Uvjet
bit e zadovoljen samo tada, kada je u jednaka jednoj od kritinih kutnih
brzina. Zbog toga se izvodi proraun za nekoliko vrijednosti
te se konstruira ovisnost
,
sl.10.23. Nultoke dobivene krivulje su i kritine brzine
,
,
, itd. Na taj se nain pomou
izloene metode moe odrediti prvi, drugi, trei i vii kritini brojevi okretaja vratila na dva oslonca.
Sada e se produiti proraun rotora prikazanog na sl.10.21. U presjeku 7, gdje se rotor slobodno
oslanja na leaj, vrijede sljedei uvjeti:
(10-55.a)
(10-55.b)
(10-55.c)
S jednom su crticom oznaene veliine lijevo od presjeka 7, a s dvije crtice desno od njega.
Uvrtavajui
u jednadbu (10-54.d),
se izrazi pomou
; dobivena se vrijednost
uvrtava u jednadbu (10-55.b) i jednadbu (10-55.c), uz uvaavanje injenice da se vrijednosti
230
veliina s jednom crticom odreuju s jednadbama (10 -54.a) do (10-54.d): Na taj nain granini uvjeti
u presjeku 7 za proraun drugog slobodnog kraja vratila imaju oblik :
Veliina
je nepoznata. Uzastopnim odreivanjem po jednadbi (10-52.a) do jednadbe (10-52.d)
veliina
,
,
i , u proraunskim presjecima drugog slobodnog kraja vratila, dobivaju se
sljedei izrazi za
i
u presjeku 12 nad osloncem:
Poto je vratilo slobodno oslonjeno to je
i u skladu s tim:
Pretpostavljajui kao i u sluaju vratila na dva oslonca
, dobiva se:
Nakon konstruiranja ovisnosti

i odreivanja nultoki dobivene krivulje pronalaze se kritini
brojevi okretaja danog sustava koji se sastoji od dva rotora. Analogno se proraunavaju i sloeniji
sustavi koji se sastoje od tri ili etiri vratila. Ako je potrebno, pomou te metode moe se jednostavno
uzeti u obzir iroskopski efekt, krutost spojki, elastinost oslonaca, itd.
10.8. Priblina metoda odreivanja kritinog broja okretaja

Prethodno dane metode prorauna kritinih brojeva okretaja vratila zahtijevaju prethodno poznavanje
konstrukcijskog nacrta vratila turbine. Ako se pokae da se proraunom odreeni kritini broj okretaja
neznatno razlikuje od radnog broja okretaja, tada treba mijenjati konstrukcijski nacrt i ponovo
provoditi dosta teki proraun. Zbog toga je svrsishodno raspolagati s nekakvom jednostavnijom,
mada i priblinom metodom prorauna, koja omoguava ocjenu pravilnosti izbora promjera vratila u
poetnoj fazi njegovog konstruiranja. Za priblino odreivanje kritinog broja okretaja rotora s
diskovima na dva oslonca nekolicina autora predlae jednadbu:
(10-56)
gdje
- maksimalni promjer vratila, mm;

- rastojanje izmeu oslonaca, m;
- teina rotora, N.
Kod toga je pretpostavljeno da vratilo ima najvei promjer u sredini od kuda se prema leajima
smanjuje . Ako vratilo ima priblino konstantni promjer po cijeloj duini tada priblino kritini broj
okretaja ima vrijednost:
231
(10-57)
Pogreka koja se javlja kod odreivanja kritinog broja okretaja pomou prethodnih jednadbi je
3,5% u usporedbi s energetskom metodom.
10.9. Potrebni omjeri izmeu radnih i kritinih brojeva okretaja

Kao to je ve bilo reeno, vratila parnih turbina mogu imati kritini broj okretaja i vii i nii od
radnog. U prvom se sluaju vratilo naziva krutim. Iako je s toke gledita rezonancije pri vibriranju
opasno podruje koje karakteriziraju brojevi okretaja, koji se razlikuju priblino i 5% od kritinog
broja okretaja, obino se trai da je kritini broj okretaja krutih vratila vii za 20 do 25% od radnog
broja okretaja. Kod elastinih vratila radni broj okretaja treba biti 30 do 40% vii od kritinog.
Poto je drugi kritini broj okretaja za najvei broj konstrukcija rotora na dva oslonca priblino 2,8
puta vei od prvog kritinog broja okretaja, to radni broj okretaja elastinog vratila treba biti u
sljedeim relacijama s oba kritina broja okretaja:
, gdje je radni (nominalni)
broj okretaja,
, prvi kritini broj okretaja, a
drugi kritini broj okretaja. Ako turbina radi s
promjenjivim brojem okretaja (npr. turbina za pogon kompresora), to kritini broj okretaja treba biti
dovoljno daleko od bilo kojeg broja okretaja na kojem turbina moe raditi. Taj uvjet obino dovodi do
primjene krutog vratila, tako da je kritini broj okretaja minimalno 20 do 25% vii od maksimalnog
radnog broja okretaja. Primjena elastinog vratila osobito je svrsishodna kod brzohodnih turbina zbog
smanjivanja njihovih dimenzija i mase rotora. Isto tako kod njih treba oekivati poviene vibracije
vratila kod prolaenja kritinog broja okretaja. Za elastine je rotore svrsishodna primjena leaja s
kuglastima samopodeavajuim blazinicama koje omoguavaju vratilu da poprimi oblik elastine
linije.
10.10. Osnove teorije uravnoteivanja

Sva realna tijela su deformabilna, te svi rotori pripadaju toj skupini tijela. Meutim jedan vei dio
rotora naziva se krutima jer njihova deformacija ne utjee na uravnoteivanje rotora. Kruti se rotor
smatra uravnoteenim kad su reakcije veza jednake nuli, tj. kada nema prijenosa sile na okolinu.
Deformabilni rotor se smatra uravnoteenim kada isto kao i za kruti rotor nema prijenosa sile na
okolinu, no takoer i kada nema deformacije osi rotora. Jasno da se u praksi ti uvjeti ne mogu ispuniti,
pa se uravnoteenim smatra onaj rotor koji ima prijenos sila na leaje i deformacije osi rotora ispod
odreenih, doputenih granica. Uravnoteivanje se postie stavljanjem dodatnih utega ili oduzimanjem
mase s rotora i to u jednoj, dvije ili vie ravnina. Veliina tih dodatnih ili oduzetih masa odreuje se
ureajima za uravnoteivanje, mjerenjem sila ili deformacija u leajima (vibracijske karakteristike
leaja) ili mjerenjem deformacije osi rotora (vibracijske karakteristike rotora).
10.10.1. Pojam neuravnoteenosti krutog rotora
Prilikom rotacije krutog tijela (rotora) oko nepomine osi kutnom brzinom
na svaki beskonano
mali element mase tijela djeluje elementarna inercijska (centrifugalna) sila intenziteta
.
Svaka takva elementarna sila izaziva u osloncima rotora reakcijske sile koje je uravnoteuju. Te
reakcije nazivaju se dinamikim, jer su posljedica rotacije, tj. gibanja rotora. Na sl.10.24 prikazan je
rotor s ucrtanom inercijskom silom koja djeluje na element mase u toki M i komponentama totalnih
dinamikih reakcija u osloncima A i B rotora. Dinamika ravnotea sustava elementarnih inercijskih
sila za itavi rotor, ukljuujui i dinamike reakcije u osloncima, moe se izraziti s pomou etiri
jednadbe (uz konstantnu brzinu vrtnje):
232
odnosno:
(10-58.a)
(10-58.b)
(10-58.c)
(10-58.d)
gdje
,
,
,
, ,
- komponente dinamikih reakcija;
- koordinate teita rotora;
- ukupna masa rotora;
- centrifugalni momenti inercije mase rotora za odabrane koordinatne osi.
Ako je raspodjela mase rotora takva da dinamike reakcije u njegovim osloncima iezavaju, rotor se
smatra uravnoteenim. Iz jednadbi (10-58.a) do jednadbe (10-58.d) slijedi da za sluaj
uravnoteenog rotora vrijedi:
(10-59)
tj. rotor je uravnoteen i na njega za vrijeme vrtnje nee djelovati dinamike reakcije ako je njegovo
teite u osi rotacije i ako je os rotacije ujedno jedna od glavnih osi inercije rotora. Drugim rijeima,
uravnoteen rotor ima homogenu rotacijski simetrinu raspodjelu mase s obzirom na os rotacije.
Budui da je praktino nemogue izraditi rotor s takvom idealnom raspodjelom mase, na svakom
realnom rotoru pojavit e se dinamike reakcije s veom ili manjom vrijednosti. Razni postupci
uravnoteivanja rotora, za koje je u svakodnevnoj tehnikoj praksi uobiajen termin "balansiranje",
predstavljaju zahvate koji imaju cilj da uklone ili barem svedu na najmanju moguu vrijednost
dinamike reakcije u osloncima rotora. Postojanje neuravnoteenih inercijskih sila, odnosno postojanje
dinamikih reakcija u osloncima je jedan od najeih uzroka vibracija strojeva, pa se zbog toga
uravnoteivanju rotirajuih dijelova suvremenih strojeva posveuje najvea panja.
Velik se dio centrifugalnih sila uravnoteuje kroz naprezanja u materijalu, dok se na okolinu prenosi
samo dio koji se ne ponitava kao unutarnja sila. Neuravnoteenost moe nastati zbog konstrukcijske
greke ili konstrukcijske nunosti da dijelovi nisu rotacijski simetrini, to je rjei sluaj.
Neuravnoteenost rotora uglavnom se javlja zbog proizvodne nesavrenosti kao to su greke u
materijalu rotora, greke izrade i montae, te greke koje se javljaju tokom eksploatacije. Sve se te
greke mogu svesti na greke teita rotora s obzirom na os rotacije te greke smjera glavne osi
inercije tijela rotora s obzirom na os rotacije, odnosno njihove kombinacije. U tablici 10.2 prikazani su
pojedini sluajevi neuravnoteenosti krutog rotora. Na temelju uvjeta danih s jednadbom (10-59)
razlikuju se sljedei sluajevi neuravnoteenosti rotora:
a) Teite nije u osi rotacije. Taj je sluaj prikazan pod rednim brojem 2 u tablici 10.2. Takvi se
rotori nazivaju statiki neuravnoteenima. Neuravnoteenost se obino definira kao umnoak
mase i njene udaljenosti od osi rotacije. Statiki neuravnoteeni rotori mogu se uravnoteiti
233
dodavanjem ili oduzimanjem jedne mase ekscentrino smjetene u odnosu na os rotacije tako
da se dodavanjem (oduzimanjem) te mase, teite itavog rotora dovede u os vrtnje, sl.10.25.a.
Postoji takoer i kvazistatika neuravnoteenost koja e nastupiti kada se na inae
uravnoteenom rotoru nalazi neuravnoteena masa u ravnini koja je za udaljenost
pomaknuta od teita. Taj je sluaj prikazan pod rednim brojem 3 u tablici 10.2. Naziv
kvazistatika neuravnoteenost od tuda to se moe eliminirati jednom masom (silom)
pomaknutom za od teita kako prikazuje sl.10.26.
b) Teite je u osi rotacije (
), ali os rotacije nije jedna od glavnih osi rotacije
(sluaj pod rednim brojem 4 u tablici 10.2). Za takav se rotor kae da je kinetiki
neuravnoteen. Pri njegovoj vrtnji javljaju se protivno usmjerene dinamike reakcije koje
izazivaju protufazno vibriranje oslonaca. Uravnoteenost koja se naziva kinetikom ostvaruje
se uvoenjem sprega sila (postavljanjem dviju masa na rotor) koji e imati moment jednakog
intenziteta, ali suprotan po smjeru momentu sprega reakcija, kao to prikazuju sl.10.25.b i
sl.10.27.
c) U openitom sluaju neuravnoteenost e biti posljedica ekscentrinosti teita prema osi
vrtnje i odstupanja osi vrtnje od glavne osi inercije rotora; bit e dakle kombinacija statike i
kinetike neuravnoteenosti, i naziva se dinamikom neuravnoteenosti (sluaj pod rednim
brojem 5 u tablici 10.2). Uravnoteivanje se moe provesti na vie naina, a najee se
primjenjuje postavljanje dvije korekcijske mase u dvije unaprijed zadane korekcijske ravnine,
sl.10.25.c.
Problem uravnoteivanja rotora moe se dakle lako rijeiti ako se poznaje karakter i intenzitet
neuravnoteenosti. Razliite praktine metode uravnoteivanja upravo se i razlikuju u nainu
utvrivanja intenziteta neuravnoteenosti i kutnog poloaja neuravnoteenosti masa.
10.10.2. Kriterij kvalitete uravnoteenosti
Zbog sve vee brzohodnosti suvremenih strojeva zahtjevi za kvalitetom uravnoteivanja veoma su
strogi, ali je uvijek prisutno i pitanje koliko tono treba provoditi uravnoteivanje rotora, jer pretjerano
tono uravnotei vanje znai poskupljenje proizvoda. Prema smjernicama VDI 2060, odnosno ISO
1940 rotori su podijeljeni u vei broj grupa prema potrebnoj kvaliteti uravnoteenosti. Kao
karakteristina vrijednost koja karakterizira stupanj kvalitete uravnoteenosti uzima se vrijednost
umnoka
izraena jedinicom s-1mm. Da bi se objasnilo znaenje toga umnoka, treba se vratiti na
definiciju neuravnoteenosti kao umnoka neuravnoteene mase i udaljenosti njenog teita od osi
rotacije. Uobiajeno je da se neuravnoteenost izraava jedinicom gmm:
u gmm
Da bi se mogli usporeivati razliiti rotori, neuravnoteenost se izraava reducirano na ukupnu masu
rotora u kg:
u gmm/kg, tj.
u m
Prema tome neuravnoteenost, reducirana na masu rotora, isto je to i pomak teita izvan osi rotacije
zbog nepravilne raspodjele mase rotora. Pomnoena s kutnom brzinom vrtnje , s-1, ta vrijednost daje
karakteristiku stupnja kvalitete uravnoteenosti. Taj je umnoak zapravo obodna brzina teita u
sluaju statiki neuravnoteenog rotora u obliku ploe. U svim ostalim sluajevima to je samo
pomona raunska veliina. U tablici 10.3 prikazana je podjela rotirajuih strojnih dijelova u grupe
prema stupnjevima kvalitete neuravnoteenosti, a na sl.10.28 mogu se za pojedine vrste rotora utvrditi
doputene vrijednosti preostale neuravnoteenosti u ovisnosti o broju okretaja. Dijagram je nacrtan za
tanke ploaste rotore, dok se za ostale krute rotore, koji se uravnoteuju u dvije ravnine, moe
priblino uzeti da je vrijednost doputene preostale neuravnoteenosti jednaka polovici vrijednosti
234
koja vrijedi za ploasti rotor. Ovdje treba naglasiti da smjernice VDI 2060, odnosno ISO 1940 nisu
propisi, posebno da to nisu i ne mogu biti propisi za preuzimanje rotora, ve samo pomono sredstvo
za lake sporazumijevanje osoblja koje se bavi tehnikom uravnoteivanja rotora. One nadalje mogu
posluiti kao orijentacijsko sredstvo konstruktoru koji treba propisati stanje uravnoteenosti rotirajuih
dijelova. Pravilnim izborom stupnja kvalitete uravnoteenosti postii e se da rotor bude dovoljno
tono uravnoteen, a da pri tom trokovi ne budu previsoki, tj. da se uravnoteivanje ne provodi s
nepotrebno pretjeranom tonosti.
10.10.3. Uravnoteivanje rotora na strojevima
Za razliku od statikog uravnoteivanja rotora, za koje su obino dovoljni veoma jednostavni ureaji
(tokasti oslonac, nekoliko horizontalnih gredica ili dva para valjaka) bez ikakve mjerne tehnike, za
uravnoteivanje rotora koji su dinamiki neuravnoteeni, tj. za dinamiko uravnoteivanje potrebni su
posebni strojevi odnosno ureaji. Osim mehanikim sustavom za oslanjanje i pogon rotora za vrijeme
postupka uravnoteivanja, ti tzv. stabilni strojevi za uravnoteivanje opremljeni su posebnim mjernim
sklopovima za utvrivanje intenziteta i kutnog poloaja neuravnoteenosti u unaprijed odabranim
korekcijskim ravninama. Intenzitet i poloaj neuravnoteenosti utvruje se mjerenjem posljedica
neuravnoteenosti (vibracija odnosno sila) koje se prilikom vrtnje neuravnoteenog rotora prenose na
oslonce rotora. Iz toga slijedi podjela strojeva za uravnoteivanje u dvije grupe:
a) strojevi s ureajem koji mjeri pomak (brzinu pomaka) oslonca rotora;
b) strojevi s ureajem koji mjeri sile koje se prenose na oslonce rotora.
Kod strojeva iz prve grupe rotor je oslonjen na elastino zavjeene ili oslonjene leaje. Zbog
postojanja neuravnoteenosti rotor e za vrijeme rotacije vibrirati sinkrono s brojem okretaja. Na
oslonce se montiraju induktivni primai vibracija koji mjere vibracijsku brzinu. Ti strojevi rade
nadkritino, tj. frekvencija broja okretaja pri uravnoteivanju mora biti najmanje 30% vea od vlastite
frekvencije elastinog sustava oslonaca zajedno s masom rotora.
Za razliku od prve grupe , strojevi iz druge grupe imaju krute oslonce i mjere sile koje se prenose na
oslonce. Podruje radnih brojeva okretaja tih strojeva je podkritino, tj. frekvencije brojeva okretaja
pri uravnoteivanju doseu najvie do 60% od vlastite frekvencije sustava oslonaca zajedno s rotorom
koji se uravnoteuje. Naravno, vlastite frekvencije tih sustava apsolutno gledano su znatno vie od
frekvencija "mekanih" sustava strojeva koji rade na principu mjerenja pomaka.
Bez obzira na to da li se koristi sustav za mjerenja pomaka ili sustav za mjerenje sile, kao rezultat
mjerenja dobiva se elektrini signal koji je proporcionalan vibracijskoj brzini ili ubrzanju i pogodan da
poslui za utvrivanje veliine poloaja neuravnoteenosti. Frekvencija toga signala odgovara
frekvenciji broja okretaja pri uravnoteivanju. Elektrinom ili elektronikom obradom tog signala na
pogodan nain dobivaju se podaci koji su potrebni za korekciju raspodjele mase na rotoru.
Danas je najee u upotrebi "direktna" metoda koja upotrebljava stroboskopski efekt i omoguuje
utvrivanje poloaja neuravnoteenosti direktno na rotoru koji treba uravnoteiti i wattmetarska
metoda koja je razvijena u tvrtki "Schenck", koja se ubraja u tzv. "indirektne" metode. Kod gotovo
svih sustava koji se primjenjuju mjere se vibracije rotora u dvije ravnine (mjerne ravnine), redovito na
osloncima, a korekcija raspodjele mase vri se takoer u dvije ravnine (korekcijske ravnine). Pri tome
se posebnim raunskim sklopom (elektrinim ili elektronikim) uzima u obzir utjecaj utega
postavljenog u jednoj korekcijskoj ravnini na svaku od mjernih ravnina. Uz pretpostavku linearnosti
elastinosti i priguenja mogu se npr. amplitude pomaka izraziti na ovaj nain:
gdje su i
amplitude pomaka izmjerene u lijevoj i desnoj mjernoj ravnini,
efektivne neuravnoteenosti u lijevoj i desnoj korekcijskoj ravnini, a , , i
zamiljene
tzv. vibracijski
235
utjecajni koeficijenti sustava. Shema rotora i primijenjenog raunskog sklopa prikazana je na sl.10.29.
Vrijednosti amplituda
i
mogu se izmjeriti, utjecajni koeficijenti ostvaruju se pomou
potenciometra, a vrijednosti neuravnoteenosti mogu se tada izraunati iz dvije navedene jednadbe,
odnosno rijeiti pomou prikazanog raunskog sklopa. Na sl.10.30 prikazana je blok-shema
stroboskopskog mjernog ureaja s podesivim filtrom koji se podesi prema broju okretaja prema kome
se vri uravnoteivanje.
Mjerni napon koji je proputen kroz filtar dovodi se na mjerni ureaj pokazanog instrumenta i tako
omoguuje oitavanje neuravnoteenosti. U sklopu koji slijedi signal "oien" od smetnji, dakle
sinusoidalan, pretvara se u pravokutan. Taj pravokutni signal elektriki se diferencira zbog ega se
dobiva na dijelu porasta signala pozitivni iglasti impuls, a na dijelu opadanja pravokutnog signala
iglasti impuls s negativnim predznakom. Pozitivnim impulsom okida se stroboskopska lampa koja
bljeti u ritmu broja okretaja, a njenim bljeskom upravlja centrifugalna sila koja je uzrokovana
neuravnoteenosti. U svjetlu te stroboskopske lampe ini se da rotor stoji. Na skali s kutnom podjelom
koja je prethodno postavljena na rotor moe se oitati kutni poloaj neuravnoteenosti.
Taj postupak prua izvanrednu prednost velike zornosti. Uz dobru tehnoloku obradu elektronikog
sustava moe se postii velika tonost. Sa stroboskopskim ureajima na strojevima za uravnoteivanje
na principu mjerenja puta postiu se bez potekoa tonosti od 0,1 do 0,3 m preostalog
ekscentriciteta. Stroboskopski postupak ima, meutim, nedostatak da filtar predstavlja rezonantni
krug, koji neizbjeno pri promjeni broja okretaja rotora koji se uravnoteuje izaziva greku faznog
kuta. Uz pravilno rjeenje pogona i odgovarajue odravanje leaja rotora ostaju relativno male greke
koje se u praksi pojavljuju. Naroito za serijsko uravnoteivanje malih rotora direktna stroboskopska
metoda ima veliku prednost, to znai vremensku utedu koju ne treba podcjenjivati. Pri indirektnim
mjernim postupcima, u kojima se kutni poloaj neuravnoteenosti oitava na instrumentu, mora se to
oitavanje najprije prenijeti na rotor, to u prvom redu zahtjeva neko vrijeme, a osim toga unosi i neku
greku. U praksi se pokazalo da je pri uravnoteivanju veeg broja rotora uz tonost do 1,5 m
preostalog ekscentriciteta stroboskopska metoda vremenski u prednosti (manji gubitak vremena) pred
ostalim metodama (za veu tonost ta se prednost gubi). Osim toga trokovi mjerne elektronike tu su
relativno niski. Takav ureaj moe biti ugraen na stabilni stroj za uravnoteivanje ili se moe
upotrebljavati kao prijenosni sustav za terensko uravnoteivanje. Na sl.10.31 prikazana je shema
wattmetarskog ureaja s fotoelijskim oitavanjem kutnog poloaja neuravnoteenosti. Tu je rije o
tzv. indirektnoj metodi.
Signali iz analognog raunala (svejedno da li se radi o sustavu na principu mjerenja pomaka ili sustavu
koji mjeri silu), koji su dobiveni u dvjema mjernim ravninama, vode se preko preklopnika (lijeva
ravnina - desna ravnina) na dva sklopa za mnoenje
i . Za utvrivanje faznih omjera potrebno je
u predloenom sluaju na rotoru postaviti referentnu oznaku koja se moe itati fotoelektrinim
putem. Pri fotoelektrinom itanju pojavljuje se za svaki okretaj kratkotrajni elektrini impuls koji se u
ureaju pretvara u dva za 90 meusobno pomaknuta izmjenina napona. Oba ta napona predstavljaju
vjernu analogiju rotacijskog gibanja rotora koji se uravnoteuje i oba se takoer vode na sklopove za
mnoenje
i
. Oznai li se tzv. fazni kut, tj. kut izmeu referentne oznake na rotoru i kutnog
poloaja neuravnoteenosti s , a veliinu neuravnoteenosti s , onda u jednom sklopu za mnoenje
postoji istosmjerni napon veliine
, a u drugom sklopu za mnoenje istosmjerni napon
veliine
, tj. vektor neuravnoteenosti bit e rastavljen u dvije meusobno okomite ravnine.
Taj umnoak u sklopu za mnoenje nestaje, meutim, samo ako je frekvencija signala od mjerenja
neuravnoteenosti identina frekvenciji koja se dobiva "itanjem" referentne oznake na rotoru. To
znai da se do ureaja za pokazivanje s ekstremno visokom selektivnosti vodi samo onaj udio napona
od mjerenja neuravnoteenosti koji ima frekvenciju jednaku broju okretaja rotora (tonije frekvenciji
broja okretaja), dok su parazitski udjeli drugih, ak i veoma bliskih frekvencija, bez utjecaja na
rezultate mjerenja. Takvo rjeenje ima osim toga prednost da varijacije broja okretaja ostaju bez
utjecaja na rezultate mjerenja ako se signal od neuravnoteenosti (vibracija) mijenja jednakomjerno
kao i elektrini signal koji preslikava rotaciju tijela koje se uravnoteuje.
Istosmjerni naponi koji odgovaraju horizontalnoj odnosno vertikalnoj komponenti neuravnoteenosti
pojaavaju se i kapacitivno akumuliraju. Svaka komponenta napona vodi se na vlastiti zrcalni
galvanometar sa zakretnim svitkom koji je ugraen u pokaznom aparatu sa svijetlom tokom. U tom
236
aparatu zraka svjetla koja polazi iz svjetlosnog izvora na jednom galvanometru otklanja se
horizontalno za veliinu
i zatim se vodi na zrcalni sustav drugog za 90 zaokrenutog
galvanometra. U drugom se galvanometru zraka svjetlosti otklanja u vertikalnom pravcu
proporcionalno veliini
tako da svijetla toka na krunoj skali tog pokaznog aparata
pokazuje veliinu i poloaj neuravnoteenosti. Tako se u tom aparatu obje komponente
neuravnoteenosti optikim putem opet svode na jednu rezultantu .
Za indirektnu metodu dakle vrijedi:
a) Radijalni otklon svijetle toke odgovara veliini neuravnoteenosti, a kutno pokazivanje kutu
izmeu referentne oznake na rotoru koji se uravnoteuje i poloaja neuravnoteenosti u smjeru
vrtnje. Taj kut treba oitati i zatim prenijeti na rotor koji se uravnoteuje.
b) Taj se ureaj takoer moe upotrebljavati kao stabilni ili prijenosni. Umjesto zrcalnog
galvanometra, koji je prilino skup, jeftinije izvedbe imaju wattmetar kao pokazni instrument.
Umjesto vektora neuravnoteenosti na watt metru se oitavaju njegove komponente.
Na sl.10.32 prikazan je ureaj "Schenck-Federn" koji se veoma esto primjenjuje na strojevima za
uravnoteivanje kod kojih se rotor pokree preko kardanskog vratila. Umjesto fotoelije za utvrivanje
kutnog poloaja neuravnoteenosti upotrebljava se fazni generator s ploom na kojoj je ucrtana kutna
podjela. Ureaj je visokoselektivan, pa ne zahtijeva ugradnju filtra. Pokazivanje moe biti rijeeno
galvanometarski ili pomou obinog wattmetra.
Potpun postupak uravnoteivanja rotora na stroju za dinamiko uravnoteivanje obuhvaa utvrivanje
intenziteta i poloaja neuravnoteenosti, korekciju mase u ravninama korekcije i probni hod. Skale
mjernih ureaja obino nisu oznaene, pa se veoma esto u proces uravnoteivanja ukljuuje i tzv.
kalibracijski hod, tj. na rotor se postavljaju probni utezi poznate mase, pa se pomou njih utvruju
mjerila skala instrumenata za mjerenje intenziteta neuravnoteenosti. To otpada prilikom tzv.
"serijskog" uravnoteivanja. kada je ureaj unaprijed pripremljen (konstruktivno ili prethodnim
postupkom badarenja) za uravnoteivanje odreenog tipa rotora.
Pogon rotora na stroju za uravnoteivanje obino se ostvaruje preko spojke ili kardanskog zgloba;
meutim za bolju kvalitetu uravnoteivanja takav nain pogona nee zadovoljiti jer unosi prevelike
smetnje odnosno kvari rezultate mjerenja. Bolje je primijeniti pogon remenom (najbolje plosnatim),
komprimiranim zrakom ili rotirajuim magnetskim poljem.
10.10.4. Uravnoteivanje rotora u vlastitim leajima (terensko uravnoteivanje)
Osim uravnoteivanja rotora na strojevima za uravnoteivanje esto se javlja potreba za
uravnoteivanjem rotora u vlastitim leajima, dakle u samom stroju kojega su dio. Razlozi za to mogu
biti raznoliki, no vaniji su:
a) Na stroju za uravnoteivanje esto se ne mogu ostvariti brzine rotacije koje rotori postiu u
vlastitim leajima u normalnom pogonskom reimu. Pri velikim brzinama vrtnje u normalnim
pogonskim prilikama rotori se vie ne ponaaju kao kruti; oblik elastine linije mijenja se s
poveanjem broja okretaja, pa uravnoteivanje pri manjem broju okretaja koji se moe
ostvariti na stroju za uravnoteivanje ne moe dati dobar rezultat. U tom sluaju jedino
uravnoteivanje rotora na radnom broju okretaja, dakle u samom stroju, daje optimalne
rezultate.
b) Radna temperatura koja kod raznih turbostrojeva raste do nekoliko stotina C ima slian
utjecaj kao i povieni broj okretaja.
c) Taloenje stranih naslaga na rotore ili istroenost rotora u radu mijenja raspodjelu mase i
zahtjeva njezinu korekciju.
237
d) Sastavljeni rotori kojih se pojedini dijelovi uravnoteuju u toku procesa izrade moraju se i
nakon sastavljanja uravnoteiti kao cjelina, jer uravnoteenost pojedinih dijelova ne jami
uravnoteenost cjeline.
e) Demontaa i transport teih rotora esto su skuplji nego uravnoteivanje na mjestu ugradnje.
Naini terenskog uravnoteivanja veoma su razliiti i kreu se od metode obilaenja probnim utegom
za koju nije potrebna nikakva sloena instrumentacija, osim najjednostavnijeg instrumenta za mjerenje
vibracija, do primjene najmodernijih metoda koje upotrebljavaju suvremene prijenosne ureaje za
uravnoteivanje. Na sl.10.33 prikazana je jedna od moguih shema uravnoteivanja u vlastitim
leajima.
Prilikom terenskog uravnoteivanja mjere se vibracije oslonaca i utvruje utjecaj korekcijskih masa
(utega) na vibracije oslonaca. Rotor se smatra dovoljno dobro uravnoteenim kada vibracije njegovih
oslonaca ne premauju doputene vrijednosti propisane nekim uobiajenim standardima. U Europi su
najee u upotrebi smjernice VDI 2056. U tablici 10.4 prikazana je podjela strojeva u grupe prema
VDI 2056, a na sl.10.34 podjela na stupnjeve mirnoe rada za svaku od tih grupa. Sl.10.35 detaljnije
prikazuje kriterije za ocjenjivanje vibracija za grupu turbostrojeva.
Kruti rotor moe se raspoloivim metodama uravnoteiti s etiri pokretanja, ako se radi o
uravnoteivanju u dvije po volji odabrane korekcijske ravnine. Kako se veina velikih odnosno
brzohodnijih rotora ne ponaa kruto, postupci uravnoteivanja bit e priblini i zahtijevati e neto
dugotrajnije uravnoteivanje s veim brojem pokretanja rotora prije postizanja potrebne
uravnoteenosti.
10.10.5. Neuravnoteenost deformabilnih rotora
Sve do sada reeno u ovom poglavlju odnosilo se na tzv. "krute" rotore, tj. one koji se pri radu ne
deformiraju u velikoj mjeri, ili po definiciji "ISO - Recommendation on Balancing Terminology", Def
.Nr.2.2., to su rotori koji se mogu uravnoteiti u dvije po volji odabrane ravnine i ija preostala
neuravnoteenost ostaje u tolerancijama uravnoteivanja u cijelom podruju brojeva okretaja, sve do
radnog broja okretaja. U praksi se susreu rotori koji rade iznad prve, druge ili ak neke vie kritine
brzine vrtnje. Ti se rotori nazivaju "fleksibilni" ili "elastini" rotori. Oblik elastine linije tih rotora
mijenja se s prolazom kroz pojedina podruja kritinih brzina vrtnje, a ovisi i o tipu leaja kao to
prikazuje sl.10.36. Promjenom elastine linije mijenja se raspodjela masa s obzirom na os rotacije,
zaostali unutarnji momenti rastu s porastom broja okretaja i iskrivljuju rotor tako da iskrivljenost s ve
spomenutom promjenom u raspodjeli masa izaziva pojavu novih centrifugalnih sila koje se u
osloncima odraavaju kao harmonijski promjenjive sile.
Veoma lijep numeriki primjer, gdje se dobro vidi djelovanje unutarnjih momenata pri
uravnoteivanju krutog, podkritinog i nadkritinog rotora prikazan je na sl.10.37, a na sl.10.38
prikazana je rezonantna krivulja jednog takvog rotora. S te dvije slike moe se uoiti da pri niem
broju okretaja uravnoteeni elastini rotor postaje neuravnoteen kad rotira na veem broju okretaja.
Kolika e biti ta neuravnoteenost ovisi o krutosti rotora, tj. o poloaju kritinog broja okretaja s
obzirom na broj okretaja s kojim rotor rotira. Iz iznesenog je vidljivo da za fleksibilne rotore ne vrijedi
definicija koja je dana za kruti rotor, tj. fleksibilni se rotor ne moe uravnoteiti u dvije po volji
odabrane ravnine na nekom broju okretaja, da bi u cijelom podruju brojeva okretaja njegova preostala
neuravnoteenost ostala u granicama tolerancija uravnoteivanja.
Svi se postupci za uravnoteivanje takvih rotora svode na uravnoteivanje neuravnoteenih masa uz
istovremena uklanjanja unutarnjih momenata savijanja nastalih od neuravnoteenosti. To je jedino
mogue postii uravnoteivanjem rotora u ravninama u kojima i postoji neuravnoteenost. Jasno je da
to u opem sluaju nije mogue izvesti, jer se ne mogu tono utvrditi ravnine u kojima postoji
neuravnoteenost, ali zato se ve konstrukcijski moe predvidjeti ravnine korekcija u kojima e se
dobiti optimalni rezultati. Sve to je do sada reeno navodi na zakljuak da je problem uravnoteivanja
deformabilnih rotora mnogo vie i teorijski i mjerno tehnike prirode od problema uravnoteivanja
krutih rotora. Tekoe postaju jo vee s konstantnim porastom broja okretaja i dimenzija u gradnji
velikih strojeva, kao to su npr. parne turbine i generatori u podruju velikih snaga. Zbog toga pristup
238
rjeavanju problema uravnoteivanja deformabilnih rotora mora biti studiozan, vrijeme

uravnoteivanja due je nego za uravnoteivanje krutog rotora, a strojevi i ureaji mnogo skuplji,
naroito ako se radi o jedinicama velike snage.
10.10.6. Uravnoteivanje deformabilnih rotora
Za uravnoteivanje masa i istodobno otklanjanje unutarnjih momenata, izazvanih tim
uravnoteivanjem, razraeno je i nalazi se u upotrebi nekoliko metoda za uravnoteivanje
deformabilnih rotora, od kojih e neke biti ovdje poblie objanjene. Koju bi metodu u odreenom
sluaju trebalo primijeniti, ovisi o vie faktora, od kojih treba izdvojiti dva najvanija - tehnike
karakteristike rotora i mogunosti stroja za uravnoteivanje. Elastini se rotori uravnoteuju kod
radnih brojeva okretaja, zbog toga to kako je navedeno toni oblik elastine linije ovisi o broju
okretaja te elastinosti leaja, pa se uravnoteivanje vri i u vlastitim leajima ako je to mogue ili u
leajima slinih karakteristika. Elastini se rotori uravnoteuju na sljedei nain. Kod niskog broja
okretaja, znatno ispod prvog kritinog broja okretaja rotor se uravnoteuje kao kruti u dvije ravnine.
Ako rotor radi neposredno ispod ili iznad prvog kritinog broja okretaja, uravnoteuje se u tri ravnine
kako prikazuje sl.10.39. Kod toga treba poznavati oblik vibracija (na temelju prorauna ili mjerenja).
Trea se ravnina uravnoteivanja izabire na mjestu najvee deformacije, te se protuutegom izravnava
elastina linija (
). Moraju se dodati jo dva utega, da rotor ostane uravnoteen kad radi s niim
brojem okretaja, odnosno kada se ponaa kao kruti.
Ako rotor radi neposredno iznad ili ispod drugog kritinog broja okretaja, onda se uravnoteivanje
obavlja u etiri ravnine na radnom broju okretaja. Oblik vibriranja se takoer mora poznavati ili iz
prorauna ili iz mjerenja, te se utezi postavljaju tako da izravnavaju drugi oblik vibracija, kao to je
prikazano na sl.10.40. I ovdje se stavljaju utezi za izravnavanje elastine linije, kao i utezi koji
uravnoteuju rotor dok on radi kao kruti. Ako rotor radi kod viih kritinih brojeva okretaja postupak
je isti, s tim to je broj ravnina uravnoteivanja jednak broju vorova elastine linije uvean za jedan.
Uravnoteivanje rotora koji rade u podkritinom podruju u "optimalnim ravninama" uravnoteivanja
Mora li se uravnoteivanje zbog mogunosti stroja za uravnoteivanje izvriti pri niem broju okretaja,
primjenjuje se esto ova metoda. Ona daje dobre rezultate za rotore koji rade ispod ili oko prve
kritine brzine rotacije, a naroito je pogodna za serijsko uravnoteivanje takvih rotora, zbog velikih
uteda na vremenu u usporedbi npr. s metodom uravnoteivanja u vie ravnina. Eksperimentima i
matematikom interpretacijom rezultata ustanovljeno je da se kod rotora koji imaju karakteristiku:
mjesto optimalnih ravnina uravnoteivanja nalazi na udaljenosti

i
od kraja
rotora. Tako uravnoteen rotor gornjih karakteristika dobar je u cijelom podruju brojeva okretaja od 0
do 0,5 , dakle sve do 50% drugog kritinog broja okretaja. Kod rotora ija krutost nije konstantna
po cijeloj duini mjesto optimalnih ravnina uravnoteivanja mora se utvrditi eksperimentalno. Kao
primjer navode se dva sluaja. Prvi se odnosi na uravnoteivanje kardanskog vratila, gdje su iz jedne
serije uzeta etiri vratila i na njima izvreno ispitivanje uravnoteivanjem u razliitim ravninama (a, b,
c) i pronalaenjem optimalne ravnine. Drugi sluaj odnosi se na rotor viestupanjske pumpe. Rezultati
i nain ispitivanja prikazani su na sl.10.41. Za crtanje krivulja mjerene su amplitude i
progiba
vratila odnosno rotora u m.
Postupno uravnoteivanje rotora pri montai, uz nii broj okretaja
Ako se rotor sastoji od vie pojedinanih dijelova, kao to je to npr. turbinski rotor niskog tlaka,
prikazan na sl.10.42, moe se uravnoteivanje i ponitavanje unutarnjih momenata uspjeno izvriti pri
niskom broju okretaja tako da se samo uravnoteivanje izvri u nekoliko odvojenih zahvata pri
zavrnoj montai rotora. Za visoku kvalitetu rada rotora taj bi se postupak sastojao od ovih zahvata:
239
a) Uravnoteivanje samog, glatkog turbinskog vratila u dvije ili tri ravnine.

b) Zasebno uravnoteivanje svakog diska zasebno u jednoj ravnini.
c) Montaa diskova na vratilo i istovremeno zajedniko uravnoteivanje diska i vratila, odnosno
za prikazani sluaj bilo bi dovoljno da se npr. zajedniko uravnoteivanje izvri u dvije
ravnine nakon svaka etiri postavljena diska (kao to je to prikazano na sl.10.42). Takvim
postupkom neuravnoteene mase uravnoteene su u ravninama u kojima su i postojale,
unutarnji momenti jednaki su nuli, te rotor moe raditi u bilo kojem podruju kritinih brzina
vrtnje.
Sistematsko vieravninsko uravnoteivanje - Federnova metoda

Ovom se metodom uravnotei elastini rotor najprije pri niem broju okretaja (tamo gdje se on jo
ponaa kao krut), obino u dvije vanjske ravnine, a zatim se ide na eliminiranje dijelova
neuravnoteenosti u pojedinim oblicima vibriranja ako one utjeu, tj. ako se radni broj okretaja nalazi
u podruju neke vlastite frekvencije rotora, ili dolazi blizu nje. Pri takvom uravnoteivanju moe se
zapaziti da se eliminacijom neuravnoteenosti nekog vieg vlastitog oblika vibriranja nee naruiti
uravnoteenost podruja niih oblika vibriranja.
Nabrojenim se metodama ni izdaleka ne iscrpljuju svi postupci koji se danas primjenjuju u tehnikoj
praksi. Cilj uravnoteivanja elastinih (deformabilnih) rotora je ili smanjenje vibracija vratila (tj.
rotora) ili smanjenje sila kojima vratilo djeluje na leaje. Danas je problematika uravnoteivanja
elastinih rotora u fazi naglog razvoja, ali zasad jo ne postoje jedinstvena miljenja o najpovoljnijem
nainu uravnoteivanja.
240
11.TURBINSKE SPOJKE I MEHANIZAM ZA OKRETANJE ROTORA

11.1. Uvjeti koji se postavljaju na spojke
Turbinska se vratila spajaju meusobno i s generatorom pomou spojki. Spojke trebaju prenositi
zakretni moment, a kod viekuinih turbina s jednim odrivnim leajem za vie rotora takoer i
aksijalnu silu. Ako postoji odrivni leaj za svako od spojenih vratila potrebno je da spojka doputa
neovisno pomicanje vratila. Poeljno je da se preko spojke ne prenose vibracije s jednog vratila na
drugo i da konstrukcija spojke doputa odreeni ekscentricitet spojenih vratila te odstupanje njihovih
pojedinanih osi od cjelokupne osne linije rotora. Ako se sredita svih leaja turboagregata nalaze na
jednom vodoravnom pravcu kao to prikazuje sl.11.1.a, to zbog progiba vratila elne povrine
poluspojki nisu paralelne jedna spram druge, to ima za posljedicu pojavu kod vratila dodatnih
savojnih naprezanja, i turbina e raditi nemirno uz vibracije.
Zbog toga spojena vratila trebaju biti postavljena tako, da njihova cjelokupna os predstavlja
kontinuiranu krivulju. Ta krivulja moe biti vodoravna ili imati odreeni nagib na mjestu spoja vratila,
no u svakom sluaju elne povrine poluspojki trebaju biti paralelne jedna spram druge. Iz sl.11.1.b i
sl.11.1.c jasno je da se to moe postii postavljanjem sredita leaja na razliite razine. Kao to se vidi,
spojke su jako odgovorni element rotora turbine i u znaajnoj mjeri odreuju sigurnost rada turbine.
One prenose zakretni moment s rotora na rotor te ne smije doi do njihovog loma ni kod njegovog
kratkotrajnog poveanja i 4 do 6 puta, npr. kod kratkog spoja generatora. Kvaliteta izrade, montae i
centriranja poluspojki isto tako u znaajnoj mjeri odreuje vibracijske karakteristike turboagregata.
Kod spajanja rotora koji nisu centrirani ili postoji lom prirodne linije progiba rotora javljaju se
intenzivne vibracije koje onemoguavaju rad turbine.
U skladu s tim, a takoer i nekim drugim zahtjevima na spojke, mogu se koristiti krute, koje ne
doputaju nikakvo neovisno pomicanje spojenih vratila, i elastine spojke, koje doputaju kako
aksijalno pomicanje jednog vratila spram drugog, tako i njihov mali meusobni ekscentricitet. Zato se
kod njih ne trai potpuna paralelnost elnih povrina poluspojki kao kod krutih.
11.2. Krute i polukrute spojke

Kao primjer krute spojke moe posluiti spojka prikazana na sl.11.2. Dvije se poluspojke navlae na
konine krajeve vratila i osiguravaju od okretanja pomou klinova. Konus obino ima vrijednost
1:600. Preklop kod navlaenja je obino 0,003 do 0,006 promjera vratila. Vijani se spojevi
osiguravaju od samodvrtanja na razliite naine. Meusobno se centriranje poluspojki obino
osigurava pomou elementa koji ulazi u procijep druge poluspojke. Ponekad se izmeu poluspojki
stavlja ploica za centriranje, to se vidi na sl.11.3. Povrine preko kojih se obavlja centriranje
izrauju se u drugoj klasi tonosti. Provrti za vijke obraduju se razvrtavanjem, a sami vijci se
dotjerivaju na vrsto k provrtima.
Najjednostavnija kruta spojka, koja se i najee koristi kod suvremenih turbina velikih snaga
prikazana je na sl.11.4. Poluspojke (1) i (3) izraene su kovanjem zajedno s vratilima rotora koji se
spajaju. Centriranje poluspojki ostvaruje se pomou prstenastog izdanka na jednoj poluspojci i utora
na drugoj. Prije podizanja s kranom bilo kojeg od rotora oni se oslobaaju odvrtanjem priteznih vijaka.
Poluspojke se priteu vijcima (2) koji se umeu u strogo osnosimetrine, paljivo obraene provrte u
poluspojkama sa zazorom 0,01 do 0,025 mm. Vijci se priteu ravnomjerno uz kontrolu njihovog
produenja. Zakretni moment kod krutih spojki prenosi se na raun sila trenja izmeu elnih povrina
poluspojki, koje se javljaju zbog pritezne sile ostvarene vijcima. Zbog tone ponovne montae nakon
demontae koriste se konini vijci (5). Krute spojke omoguavaju spajanje rotora jednokuinih
turbina i generatora na tri leaja. Osim toga doputaju kod spajanja rotora dvokuinih turbina
upotrebu jednog odrivnog leaja.
241
Nedostaci krutih spojki su:

a) strogi zahtjevi na poluspojke kod centriranja vratila: neparalelnost povrina poluspojki ne
smije prelaziti 0,06 mm, a meusobni udar po obodu poluspojki 0,08 mm;
b) prijenos vibracija preko spojke s jednog vratila na drugo, to ponekad oteava objanjenje
vibracija turboagregata.
Kod konstrukcije prikazane na sl.11.5 dodani su polukruti elementi, koji mogu kompenzirati sasvim
mali lom osi spojenih vratila. Taj lom moe nastati prilikom rada turbine zbog razliitih temperaturnih
rastezanja po visini oslonaca spojenih vratila. Prilikom montae turbine lom osi rotora nije doputen.
Sline je konstrukcije spojka kod koje je lijeva poluspojka (na vratilu turbine) izvedena kao na sl.11.5,
a desna poluspojka (na vratilu generatora) kao kruta spojka na sl.11.2. Polukruta spojka doputa
neparalelnost povrina do 0,06 mm i meusobni udar po obodu do 0,08 mm.
Meusobno se centriranje tri osnovna elementa polukrute spojke ostvaruje tonim prilagoavanjem
spojnih vijaka. Na sl.11.6 i sl.11.7 prikazane su polukrute spojke koje se koriste kod plinskoturbinskih agregata. Kod obje konstrukcije element (1) kompenzira odreeni lom osi spojenih vratila,
koji kod konstrukcije prikazane na sl.11.7 moe imati vrijednost oko 1,5 mm. Za tu je konstrukciju
takoer karakteristino da ne moe prenositi aksijalnu silu, dok su zubi (presjek "A-A") iz sigurnosnih
razloga ako eventualno doe do loma polukrutih elemenata (1). Materijali za izradu elemenata
opisanih spojki su obini ili legirani elici (oznake prema GOST-u: elik 25, 35 ili 45, a takoer 34HM
i 35HNM).
Proraunom vrstoe provjeravaju se vijci na odrez i torziju ili samo na odrez, a klinovi na odrez i
dodirno tlano naprezanje.
11.3. Kandasta i zupasta spojka

Kandasta spojka, sl.11.8, omoguava aksijalno pomicanje spojenih vratila. Na krajevima vratila koja
se spajaju navuene su zvijezde (1) ija je konstrukcija vidljiva na sl.11.8, krajnje desno. Dvije
poluspojke (2), koje su spojene vijcima (4), imaju procijepe u koje ulaze krakovi zvijezdi sa zazorom
0,3 do 0,6 mm. Poluspojke se centriraju po pojasima na krajevima zvijezdi (taj se pojas na desnoj
zvijezdi nalazi s desne strane). Dijametralni zazor kod montae po pojasima za centriranje je 0,08 do
0,15 mm. Zvijezde se privruju navrtcima (3) s podlonim ploicama protiv samoodvrtanja.
Aksijalni se poloaj poluspojki ograniava ploicama (8), koje isto tako doputaju meusobno
pomicanje vratila u aksijalnom smjeru priblino 5 mm. Zbog toga se dodirna povrina krakova mora
podmazivati za to se ulje dovodi iz susjednih leaja turbine u prstenasti sabirnik (6), otkuda se
kanalima centrifugalnom silom transportira na radnu povrinu krakova, na kojima postoje kanali za
raspodjelu ulja. Provrt (5) slui za vijak za odvajanje poluspojki. Preko zubi na prirubnicama
poluspojki moe se okretati rotor turbine za vrijeme uputanja i zaustavljanja turbine iz rada.
Kod nekih se konstrukcija krakovi na zvijezdama pravokutnog presjeka i utori u poluspojkama
zamjenjuju evolventnim zubima istog tipa kao kod punika. Kod poluspojki se ti zubi izrauju s
unutarnjim ozubljenjem. Takve se spojke nazivaju zupaste. Primjer spojke takve konstrukcije
prikazan je na sl.11.9. Ovdje se obodna sila rasporeuje ne vei broj zubi pa je optereenje, a samim
time i troenje zubi manje. To je postignuto obilnim podmazivanjem, koje se izvodi kroz provrte (1) iz
susjednog do lijeve poluspojke leaja. Prsteni (2) slue za centriranje obujmice (3) s obzirom na
poluspojku te istovremeno ograniavaju njeno aksijalno pomicanje. Poluspojke se fiksiraju s obzirom
na vratila: desna s dva prizmatina klina, a lijeva s dva prizmatina zatika. Ozubljenje u presjeku II-II
predvieno je za okretanje vratila. Poto doputaju znaajno aksijalno pomicanje vratila, to kandaste i
zupaste spojke zahtijevaju dosta tono centriranje koje je ipak po tonosti ispod krutih spojki.
Neparalelnost povrina krakova doputa se do 0,08 mm, a njihov meusobni udar po obodu do 0,1
mm. Osnovni se elementi kandastih i zupastih spojki izrauju od nelegiranih i legiranih elika.
242
Te se spojke ugrauju izmeu kuita turbine (kada za svako kuite postoji zasebni odrivni leaj) i
izmeu turbine i generatora, ako se kod rotora generatora ne javlja aksijalna sila. Specifini dodirni
tlak na kandama i zubima doputa se od 100 do 150 MN/m2.
Nedostaci prethodno opisanih konstrukcija spojki, posebice kandastih, je njihova sklonost
zaribavanju: zbog toga esto puta te spojke uz pojavu temperaturnih deformacija rotora ne izvravaju
svoju osnovnu namjenu i poto ne kompenziraju deformaciju u aksijalnom smjeru ponekad bitno
povisuju optereenje odrivnog leaja, to moe biti uzrok havarije turbine.
11.4. Elastine spojke

Najee se od toga tipa spojki koristi konstrukcija sa zmijolikom oprugom, sl.11.10 i sl.11.11. Dvije
su poluspojke (1) i (2) navuene s prednaprezanjem na konine krajeve vratila koja se spajaju, te su
osigurane od okretanja s dva klina (12) i fiksirane u aksijalnom smjeru s dva navrtka (10). Na vanjskoj
su cilindrinoj povrini poluspojki glodalom izraeni utori u koje je umetnuta opruga zmijolikog
oblika (3) od elastinog elika, sastavljena od nekoliko segmenata. Opruga prenosi zakretni moment s
jednog vratila na drugo. Zubi koje oblikuju utori, u presjeku okomitom na os vratila imaju pravokutni
oblik, ali su njihove bone povrine skoene kako prikazuje sl.11.13. To skoenje olakava samu
deformaciju opruge, no istovremeno se odabire takvo da ne bi izazvalo nedoputeno naprezanje u
opruzi. Na taj je nain postignuta promjenljiva krutost spoja poluspojki, koja raste s poveanjem
zakretnog momenta koji se prenosi.
Opruge na koje djeluje centrifugalna sila, pridravaju se u utorima pomou kuita spojke koje se
sastoji iz dvije polovice (4) i (5). Lijeva se polovica kuita privruje k pogonskoj poluspojci
pomou zatika (9), a desna se polovica spaja s lijevom vijcima (7) s distantnim ahurama (8); ahure
prolaze sa znaajnim zazorom kroz provrte u desnoj poluspojci. Na taj je nain kuite povezano samo
s pogonskom poluspojkom, a veza izmeu vratila ostvaruje se samo preko opruge. Zbog smanjenja
trenja opruge o kuite ugraeni su prsteni od mjedi (6).
Ulje za podmazivanje povrina u dodiru privodi se od leaja kroz otvore koji su izbueni u
poluspojkama. Pritjecanje ulja osigurava se kroz otvore na cilindrinim povrinama kuita. Otvori su
smjeteni tako da je opruga cijelo vrijeme potopljena u ulju. Izmeu elemenata spojke trebaju se
postii sljedei zazori:
a) izmeu povrina vratila do 8 mm;
b) izmeu desne polovice kuita i desne poluspojke iznad 3 mm;
c) izmeu cilindrine povrine distantne ahure (8) i unutarnje cilindrine povrine desne
poluspojke 1 mm;
d) izmeu krajeva petlji opruge i prstena (6) 1,6 mm;
e) opruga se u utore u poluspojci umee sa zazorom 0,5 do 0,8 mm.
Promjer otvora za vijke (7) u desnoj poluspojci treba omoguiti zakretanje rotora po obodu za 4 do 5
mm. Opruge spojke izrauju se od elika s 0,75 do 0,85% C ili od elika s 0,55 do 0,65% C. Ostali se
elementi spojke izrauju od nelegiranih elika uz izuzetak jako optereenih spojki kod kojih se koriste
legirani elici. Opisana spojka doputa neovisno uzduno pomicanje rotora, a takoer i neznatni
ekscentricitet spojenih vratila. Neparalelnost elnih povrina poluspojki treba biti ispod 0,05 mm, a
meusobni udar poluspojki ispod 0,06 mm.
Takoer treba naglasiti da ta spojka ublaava nagle promjene zakretnog momenta na raun elastine
deformacije opruge i relativnog kutnog poloaja poluspojki. Smatra se takoer da spojka ne prenosi s
jednog na drugo vratilo vibracije i savojne momente. Odreena sloenost konstrukcije i vea cijena
izrade u potpunosti se opravdavaju svim tim prednostima. Spojka sa zmijolikom oprugom primjenjuje
se u osnovnom za spajanje vratila viekuinih turbina i za spajanje vratila turbine s vratilom
zupastog reduktora.
243
11.5. Proraun spojke sa zmijolikom oprugom

Kod nekih konstrukcija spojki sa zmijolikom oprugom zubi na poluspojkama imaju profil koji je
slian evolventnom ozubljenju, kao to prikazuje sl.11.12. Kod niih vrijednosti zakretnog momenta
opruga gotovo da i nije savijena te obodne sile djeluju u tokama oznaenima strelicama na sl.11.12.a.
Kod porasta zakretnog momenta opruga se savija, povrina na koju se ona oslanja poveava se, krak
sila koje djeluju na oprugu se smanjuje i kod maksimalnog optereenja koje prikazuje sl.11.13
slobodna je duina opruge gotovo jednaka zazoru izmeu poluspojki. Zubi sa zaobljenim profilom
omoguavaju spojci blago izjednaavanje naglih promjena zakretnog momenta, no isto tako je njihova
izrada skupa.
Kod stacionarnih parnih turbina zakretni moment u pravilu nema nagle promjene i zbog toga je
svrsishodno oblikovati zube s ravnim crtama kako je prikazano na sl.11.14. Pod optereenjem se
opruga savija na nain kako je prikazano na sl.11.15. Kao granino naprezanje treba smatrati to kod
kojeg opruga dodiruje toku kako prikazuje sl.11.13. Od toga trenutka na dalje spojka prestaje biti
elastina poto duina savijenog dijela opruge postaje jako malena. Obino se spojka konstruira tako
da ak moment jedan i pola puta vei od nominalnog ne prelazi vrijednosti koje odgovaraju granici
elastinog rada spojke. Proraun e se provesti za spojku s oblikom zubi kao to prikazuje sl.11.14.
Analizirajui polovicu zavojnice opruge ABC, sl.11.14 i sl.11.16, nije teko dokazati da se i sve ostale
polovice kako pogonske tako i gonjene poluspojke nalaze u savreno jednakim uvjetima rada, kod
kojih u tokama A i C postoje samo poprene sile i vlane (ili tlane) sile , pa se na taj nain
polovicu zavojnice moe smatrati kao luk s pominim osloncima koji je optereen silama koje se
prenose sa zubi spojke kao to prikazuje sl.11.16.
Dijagram savojnih momenata u jednoj grani polovice zavojnice prikazan je na sl.11.17. Moment raste
od nule na aksijalnoj osi opruge do veliine
u toki djelovanja sile , ostaje konstantan na duini
i opada do nule na zakrivljenom dijelu opruge. Ako spojka prenosi zakretni moment
, a broj
zubi na poluspojci je , to je obodna sila:
(11-1)
gdje
- promjer spojke mjeren po sredini visine zuba. Vlana sila
jednadbe s obzirom na toku :
odreuje se iz momentne
otkuda slijedi:
(11-2)
Progib opruge (polovice njene zavojnice) zbog djelovanja sile moe se odrediti po Castiglianovom
teoremu kao derivacija po sili potencijalne energije progiba polovice zavojnice. Dijelei polovicu
zavojnice na tri dijela kao to je prikazano na sl.11.17, nije teko napisati jednadbe za potencijalnu
energiju progiba svakog dijela. Na prvom se dijelu savojni moment mijenja po jednadbi:
a potencijalna energija po jednadbi:
244
gdje - moment inercije presjeka opruge. Na drugom dijelu:
Na treem dijelu:
Zbrajajui veliine
gdje djeluje sila :
i odredivi prvu derivaciju po sili ,
, dobiva se progib opruge u toki, a
(11-3)
Kut zakreta spojke pod djelovanjem momenta
je:
(11-4)
Krutost spojke definirana je kao:
Uvrtavajui u prethodnu jednadbu

(11-3) dobiva se:
po jednadbi (11-1),
po jednadbi (11-4) i
po jednadbi
(11-5)
Maksimalno se savojno naprezanje u opruzi javlja prilikom njenog savijanja po shemi prikazanoj na
sl.11.13, tj. u trenutku kada ona dodiruje toku . Razlika progiba opruge u toki i za taj sluaj je:
(11-6)
gdje - kut nagiba zuba kao to prikazuje sl.11.13 . Veliina optereenja, kojem odgovara moment u
trenutku dodira opruge sa zubom u toki (kraj elastine deformacije spojke), je granica doputenog
rada za spojku. Odredivi veliinu progiba
iz uvjeta:
a progib
prvog dijela polovice zavojnice iz jednadbe:
moe se odrediti:
245
otkuda se uz koritenje jednadbe (11-6) dobiva:

(11-7)
Ta se jednadba moe uz jo dovoljnu tonost zamijeniti sa sljedeom jednostavnijom:
(11-8)
Proraun spojke provodi se sljedeim redom. Iz nominalne snage koju prenosi spojka odreuje se
zakretni moment
i obodna sila (promjer spojke i broj zubi u jednadbi (1-1) treba zadati). Uzima
se:
te se prema toj sili prije svega provjerava vrstoa zubi. Moment koji savija zub jednak je
je visina zuba, priblino jednaka visini opruge. Debljina zuba je:
, gdje
gdje - debljina opruge kako se vidi sa sl.11.14. Odabirui dimenziju , odreuje se maksimalni
savojni moment koji djeluje na oprugu:
Maksimalno naprezanje u opruzi je:
gdje
- moment presjeka opruge;

- povrina presjeka opruge;
- koeficijent koji uzima u obzir povienje naprezanja u unutarnjim vlaknima zakrivljenog dijela
opruge i odabire se u ovisnosti o omjeru
.
Smatra se kao doputenim naprezanje do 250 MN/m2. Potrebni kut zuba odreuje se po jednadbi
(11-7) ili jednadbi (11-8), a krutost spojke po jednadbi (11-5). Veliina kuta obino ima vrijednost
1 do 2.
11.6. Mehanizam za okretanje rotora - "prekretni stroj"

Nakon zaustavljanja turbine njen se rotor hladi neravnomjerno, pa kod kondenzacijskih turbina
njegova donja strana okrenuta ka kondenzatoru hladi se bre nego gornja strana. Neravnomjerno
hlaenje izaziva krivljenje rotora, smjer njegovog progiba je usmjeren prema gore po osi. Kada se
rotor u potpunosti ohladi poinje se ispravljati, ali to traje 25 do 30 sati, pa i vie, u ovisnosti o
dimenzijama turbine te 3 do 4 sata nakon zaustavljanja turbinu nije mogue ponovo upustiti u pogon.
Do krivljenja rotora bilo koje turbine moe doi i prilikom njegovog neravnomjernog zagrijavanja:
npr. ako u kuite turbine ulazi para, a rotor miruje. U tom se sluaju gornji dio rotora bre zagrijava
nego donji i rotor se progiba prema gore.
246
Da do prethodno opisanih pojava ne bi dolo, sve suvremene turbine imaju mehanizam za okretanje
rotora ("prekretni stroj"), koji omoguava njegovo polagano okretanje kod zaustavljanja ili uputanja u
rad, bilo daje rotor progrijan ili hladan. Kod uputanja turbine mehanizam za okretanje se ukljuuje
prije dovoenja pare u labirintne brtve. Kod zaustavljanja turbine ukljuuje se odmah nakon
zaustavljanja rotora. U oba se sluaja podmazivanje leaja turbine osigurava pomonom
elektropumpom. Primjer konstrukcije mehanizma za okretanje rotora prikazan je na sl.11.18.
Okretanje rotora izvodi se pomou elektromotora (27) preko prijenosa (9), (10) i (11) te preko
pogonskog zupanika (5) na gonjeni zupanik (15), koji je navuen na kuite polukrute spojke koja
povezuje vratilo turbine s vratilom generatora. Prijenosni omjer je 1:173 poto je broj okretaja rotora
pri radu mehanizma za okretanje 4,25 u minuti. Za turbine snage 50 do 100 MW snaga elektromotora
kod 780 o/min je 8,3 kW.
Zupanik (5) sjedi na dva vijana proreza (17) na vratilu s kutom podizanja 39. Kod premjetanja
zupanika po prorezima on se spaja i odvaja od zupanika (15) rotora. Zupanik (5) premjeta
dvostruka poluga (14), iji valji (20) ulazi u prstenasti utor zupanika (5). Poluge (14) navuene su
na vratilo (19) koje se moe zakretati ruicom (8). Ruica ima brijeg (6) koji se opire o cilindar (2)
sabijene opruge (18). Opruga nastoji zaokrenuti polugu iz poloaja I u poloaj II ("iskljueno") i uvesti
je u hvata (24). Na kraju zaporka (21) pod djelovanjem opruge (23) uskae u prorez poluge i
zaustavlja mehanizam za okretanje rotora u iskljuenom poloaju. Pogonski se zupanik pri tome
nalazi u poloaju IV.
Za ukljuivanje mehanizma za okretanje treba osloboditi polugu (8) zabacivanjem u stranu draa
(22), a s njim i zaporke (21). Zatim se poluga (8) pomie u lijevo, u stranu turbine, do zahvata sa
zubima zupanika (15). Da bi dolo do zahvata izmeu zupanika (5) i proreza vratila (12) potrebno je
otvoriti kouljicu (26) i zakretati zamanjak (25) u bilo kojem smjeru, pritiskujui istovremeno polugu
(8) prema turbini. To se ini do trenutka dok zupanik (5) ne ue 4 do 5 mm u zahvat sa zupanikom
(15), to odgovara veliini aksijalnog zazora izmeu navoja zupanika i utora vratila.
Nakon toga je potrebno zaokrenuti zamanjak (25) u smjeru kazaljke na satu za toliko, dok zupanici
(5) i (15) ne dou u potpuni zahvat. Kod toga poluga (8) pritie na valji (7) krajnjeg iskljuivaa
(1), koji ukljuuje elektromotor, tj. dovodi u vrtnju rotor turbine. Za vrijeme rada mehanizma za
okretanje rotora na vratilu (12) javlja se aksijalna sila, koja moe poprimiti vrijednost i do 40.000 N.
Nju preko matice (4) preuzima odrivni leaj (3).
Mehanizam se iskljuuje iskapanjem elektromotora i zakretanjem nakon toga zamanjaka u smjeru
suprotnom kazaljki na satu. Kod toga se zupanik (5) pomie iz poloaja III u poloaj IV. Nakon to
zupanik (5) izae iz zahvata sa zupanikom (15) uz pomo opruge (18) i poluge (14), to opruga
zauzima krajnji, neradni poloaj. Istovremeno se poluga (8) zadrava zaporkom (21).
Ako se kod rada mehanizma za okretanje rotora turbini poveava broj okretaja, to e se mehanizam
automatski iskljuiti, kada broj okretaja turbine prekorai broj okretaja elektromotora. U tom sluaju
aksijalna sila na vratilu (12) mijenja predznak i zupanik (5) izlazi iz zahvata sa zupanikom (15).
Poluga (8) zakree se u stranu generatora, to ima za posljedicu iskljuivanje elektromotora
mehanizma za okretanje rotora. Poluga (8) se kao i u prethodnom sluaju zadrava zaporkom (21).
Svim se dijelovima mehanizma koji su u dodiru dovodi ulje pod tlakom kroz ventil (13). Kod pada
tlaka ulja u sustavu za podmazivanje ispod 1,5 bar mehanizam za okretanje se automatski iskljuuje
pod djelovanjem releja za uputanje u rad uljne pumpe za sluaj havarije, koji iskljuuje elektromotor
(27). Poto se mehanizam za okretanje rotora sastoji od elemenata i sklopova koji se analiziraju u
elementima strojeva, ovdje se ne daje njihov proraun.
247
12.TURBINSKA KUITA
12.1. Opi zahtjevi na konstrukciju kuita
Iako kuite turbine predstavlja statorski dio turbine, koji je relativno gledano podvrgnut niim i
konstantnim optereenjima, ipak njegova konstrukcija vue za sobom niz potekoa i u svakom je
sluaju ozbiljan zadatak. U kuitu turbine smjeteni su statorski elementi stupnja, koji zajedno s
rotorskim lopaticama ine elemente protonog dijela turbine. U kuitu su izvedeni kanali koji dovode
i raspodjeljuju paru, dijelovi prestrujnih parovoda i ispuni rukavac koji kod kondenzacijskih turbina
predstavlja dosta sloenu konstrukciju. Osnovno je optereenje koje djeluje na kuite razlika tlaka.
Pod tim djelovanjem kuite treba ouvati ne samo vrstou i to u uvjetima visoke temperature kada
dolazi do puzanja, ve i krutost i nepropusnost prirubnikog spoja.
Kuite parne turbine nalazi se pod djelovanjem pare visoke temperature i visokog tlaka. Treba
napomenuti da postoje i turbine koje rade s nadkritinim ulaznim parametrima (tlakom 300 bara i
temperaturom 650C). Zadatak je konstruktora lokalizacija tih nadkritinih parametara na minimalno
nuno podruje kuita. Znaajne dimenzije kuita i visoka temperatura pare na ulazu uvjetuju
znaajne toplinske deformacije. Kod konstruiranja treba paljivo uzeti u obzir mogunost toplinskog
irenja elemenata u svim smjerovima i to bez naruavanja osnosimetrinosti s leajima koji se obino
izvode kao odvojeni elementi. Kod brzih uputanja u rad i naglih promjena optereenja, to je
popraeno s brzim promjenama temperature u protonom dijelu, u prvom redu kod kuita visokog i
srednjeg tlaka, javljaju se temperaturna naprezanja, ije periodiko ponavljanje moe dovesti do
zamora materijala i pojave pukotina. Neovisno od toplinskog rastezanja metala kod konstruiranja
kuita treba uzeti u obzir i puzanje metala, koje tokom vremena izaziva znatne plastine deformacije,
a takoer i pojavu "rasta" lijeva, to onemoguuje primjenu lijeva kod graninih temperatura. Puzanje
materijala dovodi do krivljenja prirubnikog spoja razdjelne ravnine, trajnog progiba dijafragmi i
unutarnjih kuita (umetaka). Relaksacija naprezanja u vijcima izaziva slabljenje pritezne sile i
proputanje razdjelne ravnine.
Zbog montae kuita se uvijek izvode podijeljena u horizontalnoj ravnini (horizontalna razdjelna
ravnina). Ponekad se kuite dijeli na odvojene elemente i u vertikalnoj ravnini, to olakava obradu
kuita. Spajanje dijelova kuita izvodi se pomou prirubnikog spoja, koji se sastoji od dvije
uzdune prirubnice koje su spojene pomou vijaka koji se uvru u donju polovicu kuita, sl.12.1. Za
spajanje prirubnica koriste se specijalne matice iji vanjski promjer
prelazi promjer vijka
u
manjoj mjeri nego kod obinih standardnih vijanih spojeva, kod kojih je promjer opisane krunice
oko matice dvostruko vei od
. To omoguava pribliavanje jednog vijka drugom (smanjenje
koraka), poveanje njihovog broja i smanjenje pritezne sile vijka koja je potrebna za ostvarivanje
nepropusnog spoja. Osi vijaka smjetaju se ne na sredini irine prirubnice B ve se nastoje maksimalno
pribliiti parnom prostoru (
). To je iz razloga to unutarnji tlak, koji nastoji razdvojiti
polovice kuita jednu od druge, djeluje po principu poluge oko toke A, a pritezna sila vijka u
suprotnom smjeru. to je os vijka dalje od toke A to je potrebna manja pritezna sila za
protudjelovanje. Zbog toga irina prirubnice B bit e znatno vea od debljine stijenke kuita , i nego
to to zahtjeva promjer vijka
za svoj smjetaj, sl.12.1. Isto tako poveana dimenzija B zbog
osiguranja vrstoe same prirubnice zahtjeva i veu visinu . Prirubnice horizontalne razdjelne
ravnine su kod visokotlanih turbina jedan od najoptereenijih dijelova kuita i prilikom eksploatacije
esto se puta javljaju potekoe u vezi njihove nepropusnosti.
Nedovoljna nepropusnost dovodi do tetnog prostrujavanja pare i smanjenja iskoristivosti. Osobito je
opasno prostrujavanje pare u turbinama koje rade sa zasienom parom, gdje kapljice vlage koje se
gibaju velikom brzinom, mogu izazvati eroziju statorskih elemenata. Gubitak nepropusnosti upljina
turbine, povezanih s atmosferom, openito je nedoputen, poto prostrujavanje pare u atmosferu
poveava vlanost u strojarnici. U potpunosti treba sprijeiti mogunost prostrujavanja radioaktivne
pare u strojarnicu kod nuklearnih elektrana s jednim krugom. Ispuna kuita kondenzacijskih turbina
podvrgnuta su djelovanju vanjskog atmosferskog tlaka, koji kod velikih dimenzija ispunog kuita
stvara velike sile.
248
Kuita se obino lijevaju od ljevova ili elika, a takoer se izvode i zavarivanjem. Kod temperature
pare preko 565C potrebno je primijeniti legirane elike austenitne strukture (ako nije izvedeno
hlaenje kuita). Openito konstrukcija kuita mora biti to je mogue jednostavnija. Materijal treba
raspodijeliti ravnomjerno, da se ne bi kod lijevanja javila visoka naprezanja. Kod konstrukcije kuita
treba izbjegavati ravne stijenke poto se one lako savijaju i kod niih vrijednosti tlakova. Svagdje gdje
je potrebno treba predvidjeti ojaanja u obliku rebara. Njihov razmjetaj treba paljivo odabrati poto
se kod njih ve u procesu lijevanja javljaju dodatna unutarnja naprezanja. Nedovoljna krutost moe
dovesti do velikih meusobnih pomicanja rotora i statora te njihovog zapinjanja. Osobito je teko
osigurati krutost kuita niskog tlaka kondenzacijskih turbina velikih snaga (posebice koje rade u
nuklearnim elektranama). Iako je kod njih razlika tlaka koja djeluje na kuite u pravilu nia od
atmosferskog, teko je osigurati krutost zbog velike povrine kuita. Prilikom rada zbog nejednolikog
zagrijavanja pojavljuju se dodatna temperaturna naprezanja koja mogu izazvati pojavu pukotina.
U donjem dijelu kuita ne smiju postojati nikakva udubljenja u kojima se moe zadravati voda. Ako
ve iz razliitih razloga postoje, u tom sluaju treba predvidjeti njihovo odvodnjavanje. Kuita
turbina manjih snaga, a takoer visokotlana kuita viestupanjskih turbina obino se zavjeuju na
kuita prednjeg i stranjeg leaja, koja su privrena za temeljnu plou. Kuite se ne spaja
neposredno s temeljnom ploom to mu omoguava slobodno irenje u bilo kojem radijalnom smjeru.
Produenje u aksijalnom smjeru je omogueno time da se kuite leaja moe pomicati po temeljnoj
ploi, kliui u vodilicama koje osiguravaju njegov strogo aksijalni poloaj. Istovremeno se kod
spajanja kuita turbine s kuitem leaja treba vriti njihovo meusobno centriranje no pri tome se ne
smije sprijeiti radijalno irenje kuita, i za to je najbolja konstrukcija s radijalnim klinovima.
Kuita velikih dimenzija, posebno niskog tlaka, obino imaju s bone strane pridrivae ("noge")
preko kojih se oslanjaju na temeljnu plou. Noge se ponekad fiksiraju u aksijalnom smjeru, a u smjeru
okomitom na njega noge trebaju imati mogunost klizanja po temeljnoj ploi, usmjeravajui se pri
tome pomou klinova. Parovodi svjee pare i prikljuci oduzimanja koji su spojeni na kuite ne smiju
na njega prenositi svoje temperaturne deformacije: njihovo zanemarivanje u pravilu povlai za sobom
pojavu znaajnih optereenja na kuite koja izazivaju njegovo izvijanje ili popreno pomicanje,
pojavu pukotina i vibracija turbine. U ispunim kuitima (rukavcima) kondenzacijskih turbina velikih
snaga para ima dosta visoku brzinu strujanja (150 m/s pa i vie). Zbog smanjenja gubitaka tlaka u
ispunim kuitima potrebno je istraivati na njihovim modelima dinamiku strujanja pare, odabirui
pri tome optimalni raspored usmjeravajuih elemenata, rebara i karakter promjene presjeka ispunog
kuita u smjeru toka pare. Kod toga treba teiti maksimalnom iskoritenju izlazne brzine pare iz
rotorskih lopatica posljednjeg stupnja.
Konstrukcija spoja ispunog kuita s kondenzatorom ovisi o nainu montae kondenzatora. U sluaju
krutog spajanja ispunog kuita s kondenzatorom (njihovim meusobnim zavarivanjem), kondenzator
se montira na opruge, koje prihvaaju njegovu teinu i doputaju temperaturne deformacije sustava.
Ako kondenzator kruto stoji na temelju, tada je potreban pomini (elastini) spoj ispunog kuita i
kondenzatora. Na kuita plinskih turbina postavljaju se isti zahtjevi kao i na kuita parnih turbina.
Treba samo ukazati na neke osobitosti kod plinsko-turbinskih postrojenja:
a) Relativno niski tlak nakon kompresora (maksimalno 20 bara kod dvoosovinskih izvedbi).
Snaga i iskoristivost naglo opadaju sa smanjenjem kompresijskog omjera s obzirom na
projektnu vrijednost, zbog toga kod konstruiranja kuita turbine (a takoer i kompresora)
treba ostvariti minimalne otpore strujanja plinovima izgaranja (odn. zraku), osobito u izlaznim
(odn. ulaznim) prikljucima. Time se objanjava preuzeta iz zrakoplovstva "protona"
kompozicija kuita: kompresor, komora izgaranja, turbina za pogon kompresora i radna
turbina su smjeteni na jednoj osi tako da postrojenje ima izgled jednoosovinske izvedbe (iako
dva vratila imaju ak i razliite brojeve okretaja) i ima minimalne gubitke tlaka prilikom
prijelaza iz jednog elementa u drugi.
b) Visoka ulazna temperatura, koja danas prelazi i 800C i ima tendenciju stalnog rasta.
249
U prvo su se vrijeme kuita plinskih turbina izraivala od austenitnih elika po uzoru na parne
turbine, bez hlaenja (kod temperatura do 600C). Niz havarija, do kojih je dolo zbog
neravnomjernog toplinskog rastezanja kuita, nastajanje pukotina i naruavanja zazora, dovelo je do
naputanja te konstrukcije i zamjene s odljevkom od perlitnog elika s unutarnjim tankim ekranom (od
austenitnog elika) te izolacijom izmeu ekrana i odljevka.
12.2. Primjeri konstrukcija kuita parnih turbina

Konstrukcija kuita visokog i srednjeg tlaka ovisi o osnovnim imbenicima: poetnim parametrima
pare i pretpostavljenom reimu rada. Kod turbina s umjerenim ulaznim parametrima kuita visokog
tlaka izrauju se s jednom stjenkom. Kod takve konstrukcije na stijenku kuita djeluje razlika izmeu
tlaka pare u turbini i atmosferskog tlaka. U veini se sluajeva kuita s jednom stjenkom koriste za
kuita srednjeg tlaka turbina klasinih termoelektrana i kuita visokog tlaka kod turbina u
nuklearnim elektranama. Poveanjem ulaznih parametara konstrukcija s jednom stjenkom postaje
neracionalana, poto zbog osiguranja nepropusnosti prirubniki spoj treba izvesti jako masivnim, a to
pak oteava slobodno toplinsko rastezanje kuita za rotorom kod brzih promjena reima rada i
poveava toplinska naprezanja u prirubnici. U tom se sluaju kuite visokog tlaka izvodi s dvije
stijenke. Tada na svako od kuita djeluje samo dio razlike tlaka, to omoguava izradu kuita s
tanjim stjenkama i lakim prirubnicama. Osim toga konstrukcija s dvije stijenke omoguava
lokalizaciju unutar unutarnjeg kuita (umetka) visoke temperature (kod klasinih termoelektrana) i
visokih tlakova i vlanosti (kod turbina koje rade u nuklearnim elektranama) te izradu vanjskog
kuita od jeftinijih i boljih po tehnolokim svojstvima materijala.
Prednost konstrukcije s dvije stijenke je toliko znaajna da se ona esto ne koristi samo za
visokotlana nego i za srednjetlana kuita. To je potrebno zbog brzog uputanja turbine u pogon i
promjene optereenja, bez opasnosti od zapinjanja rotorskih o statorske dijelove i pojave pukotina
zbog zamora.
Jednostavna konstrukcija kuita turbine manje snage s jednom stjenkom prikazana je na sl.12.2. Radi
se o turbini snage 6 MW iji je broj okretaja 3.000 u minuti. Tlak i temperatura svjee pare su 35 bara
i 435C, a protutlak 6 bara. Samo je kuite prikazano na sl.12.3.
Kuite se sastoji od dvije polovice s horizontalnom razdjelnom ravninom i izraeno je lijevanjem od
elika. Polovice su meusobno spojene pomou vijaka. Vijci se nalaze sa zazorom u provrtima
prirubnica i sporije se progrijavaju nego prirubnice. Njihovo je toplinsko rastezanje za vrijeme
progrijavanja manje nego prirubnica, to izaziva istezanje vijaka preko granice elastinih deformacija.
Na taj se nain oslabljuje pritegnutost vijaka i prirubniki spoj moe proputati paru. To ima posebnu
vanost kod visokotlanih turbina kod kojih, kako e biti kasnije pokazano, postoje specijalne mjere u
svrhu ravnomjernog progrijavanja vijaka i prirubnica.
Na gornjem dijelu kuita (poklopcu) smjetena je sapnika kutija sa sjeditima ventila i sapnikim
segmentima (vidjeti na sl.12.2 popreni presjek preko sapnica). U donjoj su polovici kuita smjetena
s prednje strane dva odvoda iz prednje labirintne brtve: prvi u hladnjak pare, a drugi u ispuni
parovod; na stranjoj su strani smjeteni: odvod iz brtvi u hladnjak pare i dva ispuna parovoda za
odvoenje radne pare iz turbine. Preko noga (1) i (2) koje predstavljaju produenje prirubnice donje
polovice kuita, donja se polovica kuita oslanja na stalke kuita leaja. U vertikalnoj se ravnini
centriranje izvodi pomou klinova koji su privreni na kuita leaja i ulaze u utore u kuitu (3).
etiri cijevi (4) slue za voenje poklopca kuita kod njegovog podizanja i sputanja.
Prednji leajni blok ima mogunost da se kod toplinskog irenja kuita pomie po temeljnoj ploi,
usmjeravajui se pri tome u aksijalnom smjeru pomou klina (5) koji se vidi na sl.12.2. Stranji leajni
blok je fiksiran u aksijalnom smjeru pomou poprenih klinova (6) koji su takoer vidljivi na sl.12.2.
Ovdje se nalazi "mrtva toka" turbine.
Kod turbina manjih snaga, srednjih i niih vrijednosti ulaznog tlaka, primjenjuje se takoer prirubniki
spoj donje polovice kuita s kuitem prednjeg leaja. U tom se sluaju centriranje realizira s tri klina
kako je prikazano na sl.12.4. Privrenje kuita turbine za kuite leaja izvedeno je u danom
sluaju sa est vijaka. Radijalno (ili priblino radijalno) razmjetanje klinova omoguava kuitu
250
slobodno irenje po polumjeru. Povrina dodira izmeu prirubnica kuita i kuita leaja izvodi se
minimalnom zbog toplinske izolacije leaja. Zazori kod spojeva s klinovima u ovisnosti o temperaturi
klina i njegovog utora obino su od 0,04 do 0,1 mm.
Vijci pomou kojih se prednji leaj privruje za temeljnu plou, ne trebaju biti zategnuti, jer bi to
sprjeavalo pomicanje leaja po klinu (6). Primjenjuje se i konstrukcija privrenja kuita leaja kao
to je prikazana na sl.12.5, kod koje su veliine zazora ili od 0,03 do 0,06 mm. Kod konstrukcije
na sl.12.5.a to se postie graninikom na vijku o koji se opire matica; kod konstrukcije na sl.12.5.b s
distancionom ahurom ija se visina odabire neto veom od debljine pridrivaa leaja i kod
konstrukcije na sl.12.5.c kutnikom ija je visina takoer neto vea od debljine pridrivaa. Zazor ,
koji omoguava leaju pomicanje u aksijalnom smjeru, ovisi o veliini temperaturne deformacije
kuita turbine i moe imati veliinu 10 do 20 mm.
Karakteristinu konstrukciju imaju kuita turbina s visokim ulaznim tlakom, a posebice s
nadkritinim tlakom. Kod projektiranja tih turbina najdelikatnije je pitanje temperature pare na ulazu.
Kao to je poznato, ekonomski je svrsishodno povienje temperature na to viu vrijednost, koju
ograniavaju samo uvjeti sigurnog rada agregata. Isto tako u dananje vrijeme primjena elika perlitne
strukture (tehnologini i sigurni prilikom eksploatacije) ograniena je temperaturom 565C
(maksimalno i do 580C). Kod jo viih temperatura potrebna je primjena austenitnih elika, koji
imaju itav niz nedostataka, osobito prilikom lijevanja tako sloenih, velikih elemenata kao to su
kuita parnih turbina. Austenitni elici imaju nii koeficijent toplinskog provoenja, znaajne
koeficijente toplinskog irenja i nezadovoljavajua antifrikcijska svojstva. Zbog toga neravnomjerno
zagrijavanje kuita izaziva znaajna temperaturna naprezanja. Takva ista naprezanja mogu se javiti i
kod zavarivanja elemenata kuita. U oba sluaja moe doi do pojave pukotina. Kod kuita gotovo
uvijek postoje elementi koji kliu jedan po drugom prilikom toplinskog rastezanja: loa antifrikcijska
svojstva austenitnih elika mogu dovesti do zaklinjavanja kliuih elemenata, to takoer dovodi do
pojave nedoputenih naprezanja.
Iz tih razloga, ili se nastoji ograniiti temperaturu svjee pare na vrijednosti 565 do 570C, ili s
moguim poveanjem u budunosti na vrijednosti 600 do 610C za perlitne elike. Kod turbina koje
danas rade s ulaznim temperaturama 600 do 650C, ili se primjenjuju austenitni elici ili se vri
hlaenje najintenzivnije zagrijavanih dijelova kuita s parom neto nie temperature. Na sl.12.6
prikazana je konstrukcija kuita visokog tlaka s jednom stjenkom na ijem je ulazu tlak pare 10 MPa.
Kuite se sastoji od donje polovice (2) i poklopca (3), koji su meusobno spojeni s prirubnicama (7) i
(9) i vijcima, koji se uvru u donju polovicu kuita i prolaze kroz provrte (19) u poklopcu (na slici
nisu prikazani vijci). U poklopac kuita i njegovu donju polovicu zavarene su po dvije sapnike kutije
(5), na ije rukavce su privarena kuita (1) i (4) regulacijskih ventila. Para iz kuita regulacijskih
ventila ulazi u sapniku kutiju, struji kroz protoni dio turbine s desna na lijevo i izlazi kroz dva
ispuna rukavca (20) koji su odliveni zajedno s donjom polovicom kuita. Sapnike kutije (3) koje su
zavarene za kuite, imaju mogunost slobodnog pomicanja na takav nain, da s jedne strane ne doe
do pojave sile u zavaru, a s druge do zapinjanja rotirajuih o statorske dijelove. Za to slui specijalni
sustav klinova. Dva klina (10), presjek D-D na sl.12.6, fiksiraju poloaj sapnikih kutija u ravnini A-A,
doputajui njihovo pomicanje samo u toj ravnini i iskljuuju aksijalno zapinjanje sapnikih kutija o
rotirajui disk regulacijskog stupnja. Klin (32) koji je smjeten u utoru (6), presjek B-B na sl.12.6,
doputa pomicanje sapnikih kutija samo du osi rukavca sapnike kutije. Na taj se nain, sapnika
kutija moe slobodno iriti od pojasa zavara du rukavca, no samo u ravnini njene ugradnje.
Unutarnja povrina kuita ima niz utora u koje se ugrauju ostali statorski elementi. Utori (14) slue
za ugradnju unutarnjih kuita (umetaka), u koja se pak ugrauju dijafragme, a utori (13) za ugradnju
kuita segmenata vanjskih brtvi. U utor (15) ugrauju se sapnice regulacijskog stupnja. Prikljuci
(18) i (21), smjeteni izmeu izlaznih prikljuaka (20), a takoer i prikljuci (16), (17) i (22) slue za
odvoenje pare iz brtvi u sustav regenerativnih predgrijaa napojne vode.
Kod montae turbine donja se polovica kuita preko produenja svojih prirubnica , tzv. noga (31),
oslanja na kuita leaja te centrira prema njima. Zbog toga se kod noga izvode utori za klinove, a na
cilindrinim povrinama kuita povrine (11) za ugradnju vertikalnih klinova. Nakon montae donje
polovice kuita u blazinice nosivih leaja ulae se rotor, a nakon toga sputa se poklopac. U provrte
251
(23) u prirubnici donje polovice prije sputanja poklopca postavljaju se usmjeravajue motke, du
kojih se i sputa poklopac. To iskljuuje mogunost oteivanja tankih labirintnih iljaka u
dijafragmama i vanjskim brtvama. Zbog potpune ponovljivosti montae kod kapitalnih remonata u
provrte (26) postavljaju se isti kontrolni vijci, sl.12.7.
Poto su vijci velikog promjera (kod kuita visokog tlaka moe iznositi i 200 mm) koristi se toplinsko
pritezanje, koje omoguava lakou pritezanja i sprjeava zadiranje povrina u kontaktu. Prije
pritezanja vijak se predgrijava pomou elektrozagrijaa koji je ugraen u aksijalni provrt vijka, a kod
nekih konstrukcija moe i pomou vrue pare ili plinova. Kontrolirajui temperaturu vijka, moe se
ostvariti prethodno odreeno produenje vijka, koje je ekvivalentno vlanim naprezanjima koja se
javljaju u vijku nakon njegovog pritezanja i skraenja nakon hlaenja.
Nalijeganje poklopca na donju polovicu treba biti nepropusno, i to tako da bi se iskljuila svaka
mogunost prostrujavanja pare kroz razdjelnu ravninu. Stoga se razdjelna ravnina paljivo dotjeruje.
Da bi se smanjila povrina koju treba dotjerivati kako pri izradi tako i kod remonta to u protivnom
moe dovesti do krivljenja kuita, u prirubnicama se izvodi kanal (8) i dotjeruju se samo pojasevi
(28) i (29). Zahtjev za garantiranom nepropusnosti razdjelne ravnine dovodi do toga da prirubniki
spoj mora biti veih dimenzija, masivan, to sniava brzinu uputanja turbine u pogon. Zbog toga da bi
se osiguralo progrijavanje prirubnica s istom brzinom kao i stijenke kuita izvedeno je njihovo
zagrijavanje dovoenjem pare u kutije izraene od elinog lima, koje su zavarene na vanjsku
povrinu prirubnikog spoja (nisu prikazane na sl.12.6). Brzo progrijavanje prirubnice u vertikalnom
smjeru moe dovesti do toga, da se u hladnom vijku, koji je ve rastegnut priteznom silom prirubnica,
jave dodatna naprezanja. To moe dovesti kod vijka do plastine deformacije i trajnog produenja
njegovog radnog dijela. Tada e kod stacionarnog reima rada, kada se vijci zagriju na istu
temperaturu kao i prirubnice te zbog toga produe doi do prostrujavanja pare kroz razdjelnu ravninu.
Stoga da bi se osiguralo zagrijavanje vijaka s istom brzinom kao to se zagrijavaju i prirubnice, kroz
provrt (30) u kanal se dovodi pregrijana para, koja opstrujava gornji dio vijka. Kroz provrt (27) para se
odvodi. Kontrola kvalitete montae u termoelektrani nakon ugradnje turbine i spajanja svih cjevovoda
(nakon izrade turbina prolazi prvu kontrolnu montau u tvornici) izvodi se pomou specijalnih
dinamometara ugraenih u provrte (25) u nogama kuita.
Prije zatvaranja kuita, povrina razdjelne ravnine se zbog ostvarivanja to bolje nepropusnosti mae
s grafitom ili specijalnom pastom. Kod dugotrajnog rada pasta "spoji" poklopac i donju polovicu
kuita, to oteava lako odvajanje poklopca od donje polovice za vrijeme remonta nakon otputanja
vijaka prirubnikog spoja. Za poetno odvajanje poklopca od donje polovice u provrte (24) ugraeni
su vijci za odvajanje poklopca, sl.12.7. Zavrui vijak u ahuri on se sa svojim elom opire u povrinu
donje polovice kuita te tako podie poklopac. Kao primjer turbine koja radi s veoma visokim
ulaznim parametrima je konstrukcija protutlane turbine prikazane na sl.12.8. Snaga te turbine je 50
MW, broj okretaja 3.000 u minuti, ulazni tlak i temperatura su 200 bara odn. 550 do 570C te
protutlak 34 bara.
Protoni dio ine suvremeni profili pri emu statorski kanali imaju manju irinu. Nad bandaama
rotorskih lopatica nalaze se labirintne brtve. Brtve se takoer i aksijalni zazori po unutarnjem promjeru
protonog dijela. Prednja i stranja labirintna brtva su izvedene bez segmenata koji se privruju na
vratilo, to predstavlja veu garanciju od havarije jer nema oslabljenja vratila zbog navlaenja
segmenata na vratilo. Na prednjem se dijelu vratila turbine nalazi centrifugalna pumpa, koja
snabdijeva uljni sustav regulacije i sustav za podmazivanje leaja. Kod turbine je primijenjen
centrifugalni regulator s oprugom. On se nalazi na samom kraju vratila turbine s lijeve strane. Kuite
turbine sa sl.12.8 prikazano je na sl.12.9. Ono je odliveno od elinog lijeva. Oslanja se na kuita
leaja s etiri noge (1) preko poprenih klinova ispod njih samih i centrira se u vertikalnoj ravnini
pomou specijalnih klinova koji ulaze u utore u elementima (2) i (3). Dijafragme su ugraene u dva
unutarnja kuita (umetka) koja se sastoje od dva dijela: njihovo meusobno spajanje i ovjeenje u
vanjsko kuite prikazano je na presjeku IV-IV, a ovjeenje dijafragmi u umetak je prikazano na
presjeku II-II. Centriranje prednjeg umetka osigurava se specijalnim klinovima (4); njihova je
konstrukcija prikazana na presjeku III-III.
252
U prednjem su umetku smjeteni sapniki segmenti prvog regulacijskog stupnja. Njihovo se

centriranje osigurava u vertikalnoj ravnini klinovima (5). Parovodi koji vode paru od regulacijskih
ventila do sapnikih segmenata brtve se pomou klipnih prstena. Polovice vanjskog kuita
prikazanog na sl.12.9 priteu se vijcima promjera 120 mm.
Sline se konstrukcije s unutarnjim kuitima gotovo uvijek primjenjuju kod turbina s visokim tlakom
i temperaturom na ulazu. Takve konstrukcije omoguavaju lokaliziranje visokih parametara pare u
sapnike kutije: u unutarnje kuite para ulazi nakon ekspanzije u sapnicama regulacijskog stupnja, tj.
sa snienim parametrima. Prednji je dio kuita na taj nain optereen iznutra tlakom pare koja je
ekspandirala u regulacijskom stupnju i naredna etiri stupnja. Optereenje unutarnjeg kuita bitno se
sniava zahvaljujui tome, to je s vanjske strane u dodiru s parom relativno visokog tlaka.
Konstrukcija s unutarnjim kuitem sniava takoer razliku temperatura po obje strane kako
unutarnjeg tako i vanjskog kuita. Kasnije e biti prikazana i konstrukcija samih umetaka. Na sl.12.10
prikazana je konstrukcija kuita s dvije stijenke s nadkritinim parametrima pare na ulazu u turbinu.
Para u turbinu ulazi kroz elastine parovode (3) u etiri cijevna prikljuka (10) i iz njih u etiri
sapnike kutije (9). Nakon sapnica regulacijskog stupnja koje su smjetene u sapnike kutije, para
prolazi kroz protoni dio smjeten u unutarnjem kuitu (11). Zatim se zakree za 180 i struji ponovo
kroz meukuini prostor izmeu unutarnjeg (11) vanjskog (12) kuita a potom kroz protoni dio koji
je smjeten u vanjskom kuitu (12). Para iz kuita izlazi kroz dva cijevna prikljuka (5). Na taj se
nain u kuitu realizira protustrujna shema strujanja pare. Montaa kuita izvodi se na sljedei nain.
Pomou noga (1) vanjsko se kuite oslanja na kuita leaja i centrira se s obzirom na njih pomou
vertikalnih klinova (2), smjetenih u vertikalnoj ravnini simetrije kuita. U donjoj su polovici (17)
vanjskog kuita izraena etiri utora (19), a na prirubnici donje polovice (18) unutarnjeg kuita noge
(7), preko kojih je ono slobodno ovjeeno u vanjskom kuitu. Kod toga cijevni prikljuak donjih
sapnikih kutija (9) slobodno ulazi u cijevni prikljuak (10). Ako i kroz unutarnje i kroz vanjsko
kuite prolazi jedan te isti rotor, jasno da unutarnje kuite treba biti centrirano prema vanjskom, tj.
osi im se trebaju podudarati. Zbog toga osim ovjeenja unutarnjeg kuita u vanjskom tako, da im se
horizontalne razdjelne ravnine podudaraju (presjek B-B na sl.12.10), u vertikalnoj ravnini simetrije
ugrauju se uzduni klinovi (6). Na taj nain, ovjeenje unutarnjeg kuita na razini razdjelne ravnine i
uzduni klinovi osiguravaju centriranje unutarnjeg kuita s obzirom na vanjsko. Ako se ne
poduzimaju dodatne mjere, to se uz ouvanje centrinosti unutarnje kuite moe premjetati u
vanjskom koliko omoguava podatljivost cijevnih prikljuaka (10). Kod toga se javlja opasnost
njihovog loma na mjestu zavara. Zato se strogo na osi uputanja pare izmeu kuita ugrauju po dva
(na svakoj polovici) vertikalna klina (8). Presjecite tri ravnine, horizontalne ravnine ovjeenja
unutarnjeg kuita u vanjskom, vertikalne ravnine simetrije i poprene ravnine uputanja pare, ine
"mrtvu" toku (20), od koje se ostvaruje slobodno toplinsko irenje unutarnjeg kuita u vanjskom uz
ouvanje centrinosti.
Nakon centriranja donje polovice unutarnjeg kuita u vanjskom, sl.12.11, i donjih polovica ostalih
umetaka (nisu prikazani na slici) ulae se rotor turbine i zatvara se unutarnje kuite s poklopcem (11),
a umetci s gornjim polovicama. Prirubniki se spoj pritee vijcima (15). Zatim se sputa poklopac
vanjskog kuita, koji sa svojima gornjim dovodima pare s cijevnim prikljucima (10) ulazi u otvore
sapnikih kutija (9), te se pritee prirubniki spoj vanjskog kuita vijcima (14). Vanjsko kuite ima
kutiju (16) za zagrijavanje prirubnice i kolektor (13) za zagrijavanje vijaka. Na sl.12.12 prikazana je
konstrukcija prikljuka za dovoenje pare u visokotlani dio izveden s dvostrukom stjenkom. Na
prikljuku su izraeni utori, u koje se ulau razrezani brtveni prsteni. Sam prikljuak zavaruje se za
vanjsko kuite. U utor sapnike kutije, koja je zavarena za unutarnje kuite, s preklopom se ugrauje
zakaljena ahura i uvruje se sa specijalnim zaustavnim segmentom. Poto su razrezani i elastini,
brtveni prsteni iji je promjer u slobodnom stanju neto vei od unutarnjeg promjera ahure, mogu se
stisnuti. Na taj nain oni ulaze u ahuru, tvorei s njom nepropusni, no pokretni spoj, koji ne ometa
slobodno meusobno vertikalno pomicanje unutarnjeg i vanjskog kuita.
Na sl.12.13 prikazan je prednji dio kuita srednjeg tlaka turbine snage 300 MW. Analogna
konstrukcija koristi se esto i za kuita visokog tlaka turbina u nuklearnim elektranama. Relativno
nii tlak uvjetovao je manju debljinu stijenke i manju irinu prirubnice. Za razliku od ranije prikazanih
253
konstrukcija, kuite nema sapnike kutije, poto je protok pare kroz kuite srednjeg tlaka odreen
poloajem regulacijskih ventila kuita visokog tlaka (analogno se konstruira kuite i za visoki tlak s
raspodjelom pare uz priguivanje). Para ulazi u prstenasti prostor, na ijem su izlazu u utorima
smjetene sapnice prvog stupnja. Za desni boni dio kuita privren je izlazni dio turbine (jedan od
tri dijela niskog tlaka).
Na sl.12.14 prikazana je konstrukcija kuita srednjeg tlaka s dvostrukom stjenkom turbine snage
1.200 MW. Analogna se konstrukcija takoer koristi i za kuita visokog tlaka turbina u nuklearnim
elektranama. Ulaz pare u unutarnje kuite izveden je kroz pomini spoj kao na sl.12.12. Iz prostora za
dovoenje pare, para se dijeli na dva toka. Na izlazu iz prostora smjetene su sapnice prvog stupnja, a
zatim u utore dijagfragme. U vanjskom je kuitu u utorima ugraeno unutarnje kuite s
dijafragmama. Unutarnje se kuite ovjeuje u vanjsko na razini razdjelne ravnine i centrira se pomoi
etiri uzduna klina. Mrtva toka je smjetena na presjecitu osi turbine i poprene ravnine dovoda
pare. Na prirubnicu (4) privruje se kuite regulacijskog ventila kuita srednjeg tlaka, koji pomae
odravanje broja okretaja turbine kod pada optereenja zbog ispada generatora s mree. Na bone su
strane vanjskog kuita privreni izlazni dijelovi, iz kojih se para usmjerava u niskotlano kuite.
Kao to je ve reeno, jako bitan element kuita visokog tlaka su vijci koji spajaju horizontalne
prirubnice. Optereenje tih vijaka dostie znaajne vrijednosti, a njihova je temperatura blizu
temperature pare u danom presjeku turbine (temperatura vijaka prilikom rada turbine je za 30C nia
od temperature prirubnice, a temperatura prirubnice je priblino za 40C nia od temperature pare u
danom presjeku).
Pod utjecajem puzanja metala naprezanje u vijku, koje postoji zbog prednaprezanja opada: opaa se
relaksacija naprezanja prilikom koje ukupna deformacija vijka ostaje nepromijenjena, no plastina
deformacija raste na raun elastine. Zbog osiguranja pritegnutosti vijaka za dui period (npr. izmeu
dva remonta), potrebno je prilikom pritezanja u vijcima realizirati via naprezanja. Obino se vijci
promjera 70 mm i vie priteu uz njihovo istovremeno zagrijavanje plinskim plamenikom ili pomou
elektrine struje. Za te su potrebe u vijcima izvedeni aksijalni provrti. Takoer, da bi se smanjio korak
vijaka primjenjuju se specijalne "slijepe" matice s manjim dimenzijama za klju. Zbog lakeg
pritezanja vijci imaju matice s obje strane. Horizontalne prirubnice razdjelne ravnine kuita visokog
tlaka zbog uvjeta vrstoe izvode se jako masivnima, bez obzira to iznutra na te prirubnice djeluje
tlak pare koja je ekspandirala u jednom ili vie stupnjeva turbine. Poto turbina moe biti putena u
pogon tek kada svi njeni elementi poprime odgovarajuu temperaturu, a kod prirubnica za to treba
dosta vremena, svrsishodno je vriti predgrijavanje vijaka i prirubnica pomou pare. Jedna takva
konstrukcija prikazana je na sl.12.15. Prirubnice se zagrijavaju parom iz labirintnih brtvi vratila.
Izmeu povrina nalijeganja prirubnica (1) i (2) izveden je kanal kroz koji cirkulira para. Deflektori
(3) prisiljavaju paru da opstrujava vijak. Matica vijka ima unutarnji esterokut to omoguava
smanjenje koraka vijaka. Ispod matice se nalazi podlona ploica ija je uloga da povea duinu vijka.
Kod toga se relativno produenje vijka zadrava u granicama elastinosti materijala.
Nastojanja da se smanji masa prirubnica i konstrukcija u potpunosti oslobodi od vijaka dovela su do
konstrukcija koje su prikazane na sl.12.16 i 12.17. Kod prve su vijci zamijenjeni vertikalno
postavljenima masivnima sponama, koje vrsto prilijeu jedna k drugoj. Spone se prije montae
zagrijavaju i nakon to se ohlade s prednaprezanjem obuhvaaju prirubnice ija je masa znaajno
manja nego kod normalne konstrukcije. No treba zamijetiti da kod progrijavanja turbine spone ostaju
relativno hladne i kod toplinskog rastezanja prirubnica u vertikalnom smjeru mogu poprimiti plastine
deformacije.
Kod druge se konstrukcije na sl.12.17 vanjsko kuite turbine nalazi pod tlakom ispuha od 140 bara i
uope nema horizontalnu razdjelnu ravninu. S lijeve strane se ono zatvara poklopcem koji je pritegnut
pomou matice ime se ovdje izbjegava primjena jako optereene prirubnice i vijaka. Protoni se dio
turbine sastoji od akcijskog regulacijskog stupnja i niza reakcijskih stupnjeva na bubnju. Podijeljeno
unutarnje kuite spaja se pomou masivnih prstena s koninim meukomadima unutar njih.
Meukomadi, priteui se vijcima, zaklinjuju se izmeu prstena i unutarnjeg kuita. Na taj se nain
postie brtvljenje dosjeda polovica kuita.
254
Unutarnje cilindrino kuite spaja se s unutarnjim nepodijeljenim kuitem prvog stupnja pomou
matice koja se istovremeno koristi za pritezanje po svojoj unutarnjoj povrini meukomada, koji
priteu obje polovice cilindrinog kuita. Centriranje unutarnjeg kuita, a takoer i segmenata
labirintnih brtvi s obzirom na vanjsko kuite osigurava se pomou radijalnih zatika, koji doputaju
aksijalno pomicanje unutarnjih elemenata i istovremeno ne sprjeavaju njihovo radijalno rastezanje.
Cijevi koje dovode paru do sapnica prvog stupnja, slobodno su umetnute u unutarnje kuite prvog
stupnja i brtve se pomou klipnih prstena. Svi su dijelovi turbine, osim onih koji su u neposrednom
dodiru sa svjeom parom, izraeni od perlitnog elika. Na sl.12.18 prikazano je nepodijeljeno kuite
radijalne turbine. Kod te su turbine od austenitnog elika izraeni samo statorski dijelovi koji su pod
djelovanjem svjee pare (gusto istokani dijelovi na slici). Od rotirajuih dijelova austenitni je samo
disk visokog tlaka i s njim spojena etiri radijalna stupnja (mreasto isprugani dijelovi). Ostali
dijelovi, kao i nepodijeljeno kuite, izraeni su od perlitnog elika, pri emu su unutarnje povrine
kuita u podruju prvih stupnjeva alitrane (na slici koso isprugano). Cijevi koje dovode paru (4)
umetnute su u provrte u kuitu i na mjestima (9) zavarene za kuite. Zbog razlike temperaturnih
deformacija cijevi i kuita konstrukcija ava zavara izvedena je kao elastina, kako prikazuje sl.12.19.
Uz prethodno opisane konstrukcije, kod kojih se da bi se mogli primijeniti perlitni elici, odgovarajui
elementi izoliraju od svjee pare visoke temperature, susreu se i konstrukcije, kod kojih se elementi,
koji su u doticaju s parom visoke temperature, hlade s parom nie temperature. To je primijenjeno kod
konstrukcije turbine prikazane na sl.12.20. Vanjsko kuite kuglastog oblika (zbog smanjenja
naprezanja), podijeljeno u horizontalnoj razdjelnoj ravnini, izraeno je od perlitnog elika. Nakon
ekspanzije u unutarnjem kuitu (s jedanaest stupnjeva) para ima parametre, tlak 85 bara i temperaturu
oko 425C. Para tih parametara popunjava prostor izmeu vanjskog i unutarnjeg kuita.
Unutarnje kuite, odliveno od krom-molibden elika perlitne strukture, izolirano je od pare visoke
temperature tankim ekranom od austenitnog elika te se u podruju prvih stupnjeva hladi s parom
temperature 515C. Para za hlaenje dovodi se svakom sapnikom segmentu kroz prirubnicu A,
sl.12.21. Otuda para struji po prstenastom prorezu B izmeu relativno tankostijene cijevi svjee pare i
kuita sapnikog segmenta i zatim se dijeli na dva dijela. Jedan ide po crti E-F-G i hladi labirintne
brtve visokog tlaka; drugi po crti D-H-I-J prolazi po kanalu H unutarnjeg kuita, a zatim po kanalu IJ izmeu kuita i prethodno spomenutog ekrana od austenitnog elika. Taj ekran, a takoer i cijevi
koje dovode svjeu paru, prekriveni su termoizolacijskim slojem, koji zadrava visoku temperaturu
samo u dijelovima od austenitnog elika i sprjeava pregrijavanje pare za hlaenje.
U svrhu ispitivanja (a koja su se pokazala i uspjenima) kod te je turbine istovremeno s austenitnim
rotorom bio primjenjivan i rotor od perlitnog elika, kod kojeg je bilo izvedeno hlaenje parom iz
istog toka pare kao i za hlaenje statora. Para se proputala po smjeru K-L-M i na taj je nain
opstrujavala povrine rotora i labirintnih brtvi smjetenih u dijafragmama. Istovremeno su poduzete
mjere da se radna para ne mijea s parom za hlaenje. Ukupni je protok pare za hlaenje statora i
rotora imao vrijednost 45.000 kg/h. Na sl.12.22 prikazana je konstrukcijska shema hlaenja parom
parovoda koji dovodi svjeu paru do sapnica. Para za hlaenje uzima se iz prostora iza regulacijskog
stupnja i strujei po spiralnom kanalu izmeu perlitnog kuita i parovoda svjee pare, odvodi se
jednom od narednih turbinskih stupnjeva. Parovod je ekraniziran na veem dijelu svoje duine.
Tipina konstrukcija kondenzacijske turbine velike snage s visokim ulaznim parametrima prikazana je
na sl.12.23. Kuite se sastoji od est dijelova. Kuite visokog tlaka se sastoji od dvije polovice i
odliveno je od krom-molibden elika; srednjetlano i ispuno kuite (takoer izraena iz dviju
polovica) izraeno je u zavarenoj izvedbi, to je znatno smanjilo utroak materijala za izradu turbine.
Dijafragme svih stupnjeva ugraene su u umetke koji olakavaju obradu vanjskog kuita turbine i
poboljavaju uvjete njenog progrijavanja to znatno ubrzava uputanje turbine u pogon.
Sjedita regulacijskih ventila zavarena su za sapnike kutije kao to prikazuje sl.12.24. Sapnike kutije
su pak zavarene za kuite turbine. Ta konstrukcija doputa sapnikim kutijama da se deformiraju
neovisno jedna od druge i od kuita turbine. S obzirom na kuite one se fiksiraju u aksijalnom
smjeru pomou klinova. Pod tlakom svjee pare nalaze se samo sapnike kutije. U kuite turbine para
dolazi poto su joj dosta snieni parametri u sapnicama regulacijskog dvostupanjskog kola (50 bara i
410C).
255
Stranji dio kuita (ispuno kuite, ispuni rukavac) prikazan je na sl.12.25. Izveden zavarivanjem
od elinih ploa, taj dio kuita ima dosta jednostavnu konstrukciju koja je ojaana rebrima
privarenima na stijenke. Ta rebra ine kruti kostur konstrukcije koji je potreban za ojaanje ravnih
stijenki. Posebno je ispuno kuite povezano iznutra uzdunim rebrima i jednim zakrivljenim rebrom
koje slui za usmjeravanje toka pare. Ispuno se kuite zavaruje za kondenzator na mjestu montae
turbine, to je u potpunosti svrsishodno s toke gledita vrstoe spoja. Kuite stranjeg leaja turbine
izraeno od sivog lijeva zavareno je za ispuno kuite. U istom se kuitu nalazi prednji leaj
generatora i stroj za okretanje rotora. Preko ploa (6) i (7) ispuno se kuite oslanja na temeljnu
plou. Posljednji oslonac je i mrtva toka turbine. U dva parovoda (9) nalaze se takoer i atmosferski
ventili koji se automatski otvaraju kod naruavanja vakuuma. Openito je osnovna karakteristika
kuita niskog tlaka velike dimenzije uvjetovane tendencijom smanjenja gubitka izlazne brzine. Velike
dimenzije ine lijevanu konstrukciju kuita niskog tlaka neracionalnom: lijevano bi kuite imalo
preveliku masu. Zbog toga se kuita niskog tlaka kondenzacijskih turbina izvode zavarivanjem iz
tankih elinih limova, lako razlika tlaka koja djeluje na kuite niskog tlaka nije velika, njegove
velike dimenzije prouzrokuju velike sile zbog atmosferskog tlaka. Zbog toga kuite treba imati velik
broj rebara i podupiraa koji ga ine dovoljno krutim. Zbog mogunosti montae rotora kuite niskog
tlaka izvodi se s horizontalnom razdjelnom ravninom. No u pravilu zbog tehnologinosti izrade izvodi
se i nekoliko vertikalnih razdjelnih ravnina. Nakon izrade odvojenih dijelova kuita, oni se spajaju po
vertikalnim razdjelnim ravninama u tvornici i dalje postoji samo horizontalna razdjelna ravnina.
Kuita niskog tlaka takoer se izrauju s jednom ili dvije stijenke.
Primjer kuita s jednom stjenkom prikazan je na sl.12.26. Kuite se sastoji od zavarenog (ponekad i
lijevanog) srednjeg dijela (9), na koji su spojena dva ispuna dijela (8) koji imaju dvije razdjelne
ravnine zbog tehnolokih potreba te su u njih zavarene donje polovice kuita leaja. Para ulazi u
kuite kroz ulazne cijevne prikljuke (16). Dijafragme protonog dijela umetnute su u utore umetka
(10). Na poklopcu kuita su smjeteni atmosferski ventili (11), koji isputaju paru iz kuita kada tlak
u njemu prijee vrijednost atmosferskog tlaka. Donji dio kuita leaja (4), koji je zavaren za donji dio
kuita, pokriven je poklopcem (6) (nakon montae rotora turbine i montae poklopca kuita turbine).
Kuite leaja ima utore (5) pod blazinicama nosivih leaja, na koje se oslanjaju rukavci rotora dva
susjedna kuita. Ulje za podmazivanje leaja dovodi se blazinicama kroz prirubniki spoj (12)
cjevovodom za dovoenje ulja (7). Odvoenje ulja iz kuita izvodi se iz prostora (2). U prostor (5)
kuita leaja smjetena je spojka. Kuite niskog tlaka oslanja se na temelj preko nosivog pojasa i iri
se po njegovoj ravnini od mrtve toke, koju ini presjecite linije uzdunih klinova (1) i (14) i
poprenih klinova (15), koji su ugraeni izmeu nosivog pojasa i temeljne ploe. Donji dio kuita
leaja (4) ima na bonim stranama izdanke na koje se postavljaju popreni klinovi (13). Na njih se
preko svojih utora oslanjaju noge susjednog kuita srednjeg tlaka. Pomicanje vertikalnih ravnina
kuita srednjeg tlaka i kuita niskog tlaka ostvaruje se pomou vertikalnog klina (3).
Prethodno analizirana konstrukcija kuita niskog tlaka s jednostrukom stjenkom ima niz nedostataka.
Kod nje ulazni dio i ispuni dio su jedna cjelina, zbog toga deformacija jednog od dijela se manifestira
kroz deformaciju ostalih dijelova. Atmosferski tlak, koji djeluje na veliku povrinu ispunog dijela
prenosi se takoer i na ulazni dio. Sam ulazni dio ima temperaturu 200 do 240C, dok kruto na njega
vezani ispuni dijelovi 20 do 30C. Ako se aksijalna i radijalna premjetanja tih elemenata trebaju
uskladiti (kako konstrukcija sama po sebi predstavlja jednu cjelinu), kod njih se javljaju dodatna
naprezanja i krivljenje. Pod djelovanjem mase vode u kondenzatoru deformiraju se izlazni dijelovi
niskotlanog kuita, a zajedno s njim i ulazni dio. Deformacija ulaznog dijela dovodi do opasnosti
krivljenja dijafragmi i zapinjanja rotirajuih o statorske dijelove. Zbog toga se kod svih suvremenih
kuita niskog tlaka koristi konstrukcija s dvije stijenke ili kuite s umetkom. Umetak se slobodno
umee u vanjsko kuite i njegove se deformacije praktiki ne prenose na ulazni dio.
Na sl.12.27 prikazana je konstrukcija kuita niskog tlaka s dvostrukom stjenkom. Vanjsko je kuite
zavarene izvedbe. Ono se sastoji od dva izlazna i srednjeg dijela, koji su spojeni s prirubnicama.
Horizontalna razdjelna ravnina vanjskog kuita fino je dotjerana da bi to bolje brtvila kako bi se
izbjeglo usisavanje atmosferskog zraka u kondenzator. Zrak oteava kondenzaciju pare i povisuje tlak
u kondenzatoru te se na taj nain sniava snaga turbine.
256
Ulazni se dio ugrauje u vanjsko kuite na sljedei nain. Prirubnica donje polovice ulaznog dijela
ima etiri noge, sl.12.27, pomou kojih se ovjeuje u vanjsko kuite na razini horizontalne razdjelne
ravnine. Zbog iskljuivanja mogunosti zakretanja ulaznog dijela na raun reakcijske sile, koja djeluje
na dijafragme, on se dodatno pridrava pomou spona, koje takoer isto tako ne sprjeavaju slobodno
popreno toplinsko irenje. Za fiksiranje zajednike poprene ravnine kuita, u njihove se donje
polovice ugrauju dva vertikalna klina, sl.12.27 i sl.12.28. Podudaranje vertikalnih ravnina osigurava
se s etiri uzduna klina. Mrtva toka unutarnjeg kuita spram vanjskog smjetena je na presjecitu
vertikalne i poprene ravnine i horizontalne ravnine ovjeenja. Uputanje pare u niskotlano kuite
izvodi se s dvije cijevi smjetene postrance, u donju polovicu kuita. Prestrujni parovod izmeu
vanjskog i unutarnjeg kuita ima kompenzator za meusobna pomicanja. Kondenzacijske turbine
izuzetno velikih snaga izvode se obino kao dvokuine ili trokuine, openito viekuine. Takva je
turbina prikazana je na sl.12.29. Kuite niskog tlaka izvedeno je kao dvostrujno. Srednji je dio
kuita odljevak od sivog lijeva, a krajnji dijelovi predstavljaju zavarenu konstrukciju analognu onoj
prikazanoj na sl.12.25.
Kuita visokog i niskog tlaka meusobno su spojena prestrujnim parovodom koji je zavjeen na
kompenzatorima i koji je u veini sluajeva smjeten kao na sl.12.29. Kompenzatori imaju spojnice
koje preuzimaju sile zbog rastezanja, no one istovremeno ne sprjeavaju toplinsko rastezanje
prestrujnog parovoda u uzdunom smjeru. Kod dvokuinih turbina obino se mrtva toka nalazi ispod
kuita niskog tlaka, zbog ega se itava turbina, a i kuite leaja izmeu kuita visokog i niskog
tlaka, pomjeraju prilikom zagrijavanja u smjeru visokotlanog kuita. O privrenju za temelj kako
jednokuine tako i viekuinih turbina bit e govora u poglavlju 13. Kuite visokog tlaka turbine
prikazano na sl.12.29 zbog rastereenja noga ima amortizer (oprugu) smjeten s lijeve strane (ako se
gleda sa strane prestrujnog parovoda). Isto tako lijeve noge nose dopunsko optereenje zbog
reakcijskog momenta, koji ima smjer suprotno rotaciji rotora. Konstrukcija amortizera prikazana je na
sl.12.30. Dio optereenja, koje se prenosi na nogu kuita, predaje se na oprugu (5) preko pominog
grebena s kuglinim osloncima. Greben doputa slobodno premjetanje kuita prilikom njegovog
rastezanja u bilo kojem smjeru. Potrebno prednaprezanje opruge postie se vijkom (2) i fiksira
zaustavnom ploicom (3). Na sl.12.31 prikazana je konstrukcija dvostrujnog kuita niskog tlaka,
slina kao i na sl.12.26. Konstrukcija je izvedena zavarivanjem elemenata od sivog lijeva (srednji dio,
kuita leaja) i elinih ploa koje su ojaane rebrima. Kuite se oslanja na temelj preko stalaka (1) i
(2), pri emu je prvi stalak i "mrtva toka" turbine. Na obje polovice kuita smjeteni su atmosferski
ventili (3) koji se automatski otvaraju kod naruavanja vakuuma. Dovoenje pare se realizira s dva
parovoda (4). Ispuni se rukavci zavaruju s prirubnicom kondenzatora.
Na sl.12.32 prikazana je trokuina izvedba turbine. Kuite visokog tlaka slino je kao kod
konstrukcije prikazane na sl.12.8. Vanjsko kuite je elini odljevak. Sapnike kutije i unutarnje
kuite prvih stupnjeva odliveni su od austenitnog elika. Ostala su unutarnja kuita izraena od
perlitnog krom-molibden elika. U tom se sluaju spoj sapnikih kutija s unutarnjim kuitem ne
izvodi zavarivanjem ve pomou vijaka kao kod konstrukcije prikazane na sl.12.8. Izmeu kuita
visokog i srednjeg tlaka je meupregrijanje pare tako da i kuite srednjeg tlaka radi s visokom
temperaturom. Niskotlano kuite je zavarene izvedbe. Treba obratiti panju na ugraene
usmjeravajue lopatice za zakretanje pare iz prostora dovoenja pare dijafragmama prvog
niskotlanog stupnja. Kod sline konstrukcije turbine, prikazane na sl.12.33, koja radi s neto niim
ulaznim parametrima od prethodne turbine, sva su kuita izraena lijevanjem. Turbina se sastoji od
visokotlanog kuita s akcijskim regulacijskim stupnjem i 23 reakcijska stupnja, kuita srednjeg
tlaka koje ima 12 reakcijskih stupnjeva i s kojim je zajedno odliven dio niskotlanog kuita kroz koji
prolazi 1/3 ukupne koliine pare te na kraju od dvostrujnog niskotlanog kuita kroz koje prolaze
ostale 2/3 pare. Sva tri toka pare ulaze u jedan kondenzator.
Rotor visokog tlaka izraen je kovanjem s privarena dva bubnja. Rotori narednih kuita izraeni su
zavarivanjem od odvojenih diskova koji tako povezani ine bubnjeve. Svi su rotori spojeni meusobno
i s rotorom generatora krutim spojkama. Odrivni je leaj smjeten izmeu visokotlanog i
srednjetlanog kuita, u kojima su smjerovi strujanja pare suprotni kako bi se djelomino
uravnoteile aksijalne sile.
257
Kuite visokog tlaka ima jednostavni osnosimetrini oblik. Prikljuci za dovod svjee pare do sapnica
hlade se parom uzetom iza prvog stupnja na nain kako je prikazano na sl.12.22. Prirubnice
horizontalne razdjelne ravnine i vijci koji ih spajaju zagrijavaju se kako je prikazano na sl.12.15.
Usporeujui ovu turbinu s prethodno izloenom svakako treba ukazati na prisutnost kod nje samo
etiri nosiva i jednog odrivnog leaja, dok je prethodna konstrukcija turbine imala sedam nosivih i dva
odrivna leaja. Turbina prikazana na sl.12.33 ima posljednju lopaticu visine 550 mm uz obodnu brzinu
385 m/s. Turbina na sl.12.32 ima pretposljednju lopaticu izvedenu kao dvostrujnu ija je visina 664
mm uz maksimalnu obodnu brzinu 417 m/s. Lopatica posljednjeg stupnja ima priblino istu visinu to
se objanjava injenicom da radi kod vieg vakuuma (0,03 bar) nego turbina na sl.12.33 (0,055 bar).
Na sl.12.34 prikazana je trokuina parna turbina snage 250 MW. Parametri pare na ulazu u turbinu su
tlak 196 bara, a temperatura 570C. Unutarnje kuite koje je podvrgnuto djelovanju pare tlaka 196
bara, ima toroidalni oblik. Reakcijski su stupnjevi smjeteni u tri umetka. Rotori koji su povezani s
krutim spojkama, imaju samo jedan odrivni leaj izmeu kuita visokog i srednjeg tlaka. Nakon
sedmog stupnja kuita niskog tlaka, para se dijeli u tri toka. Kuite niskog tlaka u stvari se sastoji od
dva kuita, jednog jednostrujnog i jednog dvostrujnog.
Na sl.12.35 prikazana je etverokuina turbina snage 500 MW s dva jednaka kuita niskog tlaka i s
posljednjom lopaticom visine 1.050 mm. Kuite visokog tlaka oblika kruke ima umetak u ijem je
ulaznom toroidalnom kanalu ispred sapnica prvog stupnja tlak 226 bara, a temperatura 511C. Para iz
kuita visokog tlaka prelazi u kuite srednjeg tlaka, gdje se prvo dijeli izmeu dvije grupe s po etiri
stupnja, pa potom prolazi kroz posljednjih pet stupnjeva. Dva identina kuita niskog tlaka ine etiri
toka pare: para odlazi u kondenzator kroz pet stupnjeva. Na sl.12.36 prikazana je trokuina parna
turbina snage 800 MW. Kod kuita visokog tlaka para nakon regulacijskog stupnja prvo struji s desna
u lijevo kroz pet stupnjeva, i na kraju s lijeva u desno kroz est stupnjeva. Kuita srednjeg i niskog
tlaka izvedena su kao dvostrujna. Parametri pare na ulazu u turbinu su tlak 235 bara, a temperatura
540C.
Na sl.12.37 prikazana je peterokuina turbina snage 1.300 MW. Sastoji se od po jednog kuita
visokog i srednjeg tlaka, te tri identina kuita niskog tlaka. Parametri pare na ulazu u turbinu su tlak
235 bara, a temperatura 540C. Kod preoptereenja turbina moe postii snagu od 1.380 MW. U
visokotlanom kuitu para prvo nakon regulacijskog stupnja struji s desna u lijevo kroz tri stupnja, i
na kraju s lijeva u desno kroz etiri stupnja. Kuite srednjeg tlaka, kao i kuita niskog tlaka izvedena
su kao dvostrujna. Kod turbina prikazanih na sl.12.36 i sl.12.37 izmeu visokotlanog i srednjetlanog
kuita izvedeno je meupregrijanje pare. Treba zamijetiti da su sva kuita kod obje turbine izvedena
kao dvostijena, s umetcima. Neto vie i o konstrukciji samih umetaka.
Ugradnja umetaka u prstenaste utore u kuitu turbine prikazana je na sl.12.38. Uz ve navedene,
konstrukcija kuita s umetcima ima jo niz dodatnih prednosti. Veliki prstenasti prostor izmeu
oslonaca susjednih umetaka ini pogodne komore za oduzimanje pare. Kad umetci ne postoje potrebno
je dodatno konstruirati komore za oduzimanja, poto malo rastojanje izmeu stupnja i cijevnog
prikljuka za oduzimanje dovodi do neravnomjernosti toka po obodu izmeu stupnjeva to u krajnjem
sluaju moe dovesti do vibracija i zamora rotorskih lopatica. Isto tako ugradnja komora za
oduzimanja povlai za sobom s jedne strane poveanje duine turbine, a s druge smanjenje
ekonominosti zbog gubitka izlazne brzine u stupnju koji je smjeten neposredno ispred oduzimanja.
Ugradnja umetaka pojednostavljuje montau turbine, stoga se umetci esto koriste i kod turbina koje
nemaju oduzimanja. Umetci djeluju na kuite turbine kao ekran. Brze promjene temperature u
protonom dijelu turbine, koje se javljaju kod naglih promjena reima, ne prenose se zbog toga tako
brzo na unutarnju povrinu kuita, to poveava startnost turbine. Ugradnja umetaka ima takoer i
nedostatke. Kuite turbine poprima veliki promjer, a poto je sila koja nastoji razdvojiti prirubniki
spoj proporcionalna promjeru, potrebno je poveati dimenzije prirubnikog spoja. Kuite s umetcima
ima veu masu i dimenzije.
Tipina konstrukcija umetka prikazana je na sl.12.39. On predstavlja cilindar koji ima horizontalnu
razdjelnu ravninu i ije su polovice spojene prirubnikim spojem. Umetak se ugrauje u kuite tako
da se moe slobodno iriti od nekog u potpunosti definiranog poloaja. Zbog toga se na vanjskoj
povrini umetka izvodi prstenasti oslonac, pomou kojeg on ulazi u prstenasti utor u kuitu turbine.
258
Na donjoj se polovici umetka u razini razdjelne ravnine na prstenasti oslonac privaruju dva draa, s
kojima se preko montanih podmetaa podeava prilikom montae prema donjoj polovici kuita. Da
bi se iskljuila mogunost poprenog pomicanja umetka, u donjoj se polovici kuita turbine ugrauje
uzduni klin. Kod rada turbine, pad tlaka koji djeluje na umetak vrsto pritie njegov oslonac k
prstenastoj povrini utora u kuitu. Na taj se nain umetak centrira prema kuitu turbine i slobodno
iri od prstenastog oslonca. Montaa umetka se izvodi na sljedei nain. Donja se polovica umetka
slobodno stavlja u donju polovicu kuita. Zatim se u utore umetka ugrauju donje polovice
dijafragmi. Nakon ulaganja u leaje, ugrauje se gornja polovica umetka s u njemu ovjeenim gornjim
polovicama dijafragmi. Meusobno centriranje polovica umetka izvodi se vijcima za centriranje. Na
kraju se prirubniki spoj umetka pritee pomou vijaka te se kuite zatvara sputanjem poklopca.
Kod nekih se konstrukcija, ne gledajui na prednost umetaka, mora od njih odustati. To se odnosi na
kuita visokog tlaka turbina sa zasienom parom kod kojih se zbog odvoenja vlage regenerativna
oduzimanja rade gotovo iza svakog stupnja. U tom se sluaju komore oduzimanja izvode iskustveno u
kuitu turbine oko protonog dijela.
Na sl.12.40 prikazan je umetak za dijafragme dva stupnja turbine koji rade sa zasienom parom,
izmeu kojih su smjetena dva cijevna prikljuka za regenerativno oduzimanje pare. Za razliku od
prethodna analiziranih konstrukcija, za uvrenje dijafragmi se ne koristi utor u umetku, ve oslonci s
kojima on ulazi u dijafragmu. Kao rezultat takve izvedbe dobiva se velika komora za oduzimanje
iznad dijafragmi. U cijevne prikljuke oduzimanja upreava se ahura, unutar koje slobodno klizi
ulazni prikljuak s brtvenim prstenom, analogno kao na sl.12.12.
Ako prostrujavanje pare zbog propusnosti povrine nalijeganja oslonca umetka na povrinu utora u
kuitu koje radi s pregrijanom parom dovodi do snienja ekonominosti, to kod kuita koja rade s
vlanom parom dovodi do erozije. Da do toga ne bi dolo, na povrini oslonca koji je u kontaktu s
kuitem u utor oblika lastinog repa ugrauju se elini elementi otporni na koroziju. Na samom
kuitu na mjestu kontakta nanosi se sloj pomou eline elektrode koja sadri 13% kroma i koji je
otporan na eroziju. Dodatnom poboljanju nepropusnosti pridonosi i mala kontaktna povrina izmeu
umetka i kuita.
12.3. Primjeri konstrukcija kuita plinskih turbina

Kuita plinskih turbina izloena su viim temperaturama i niim tlakovima (2 do 3 MPa) nego kod
parnih turbina. Oblikovana su tako da uzrokuju to manje gubitke strujanja, posebice na ulazu i
ispuhu. Plinsko-turbinska kuita najee se izrauju od perlitnih elika. U nekim se sluajevima
kuita zavaruju iz pojedinanih komada. Zbog lake montae i demontae, kuita velikih plinskih
turbina imaju esto horizontalnu razdjelnu ravninu. Takoer zbog lake izrade, kuita plinskih turbina
s vie stupnjeva imaju ak i dodatnu vertikalnu razdjelnu ravninu ili se ponekad sastoje od prstenastih
dijelova koji se spajaju pomou prirubnikog spoja. Kod bilo koje varijante konstrukcije kuita, ono
mora biti zadovoljavajue vrstoe i to je mogue vie kruto, te da su radijalni zazori izmeu kuita i
rotorskih lopatica to manji, poto rotorske lopatice kod plinskih turbina nemaju bandau. Izrauju se
sa simetrinim poprenim presjekom i jednolikom debljinom stijenke tako da temperaturne
deformacije koje se mogu javiti kod estih i naglih temperaturnih promjena kod rada turbine ne
dovedu do pojave loma. Zbog toga se kuita turbina s jednim ili malim brojem stupnjeva izvode bez
razdjelne ravnine. U takvim se sluajevima koristi aksijalna montaa i demontaa. Kao to je ve
reeno, kuita plinskih turbina izrauju se u pravilu od perlitnog elika (odljevka ili lima) s ekranom
od elinog lima austenitne strukture i izolacijom izmeu njih. Tipina konstrukcija kuita plinske
turbine prikazana je na sl.12.41.
Vanjsko je kuite odliveno od perlitnog elika 12HML (oznaka prema GOST-u) te ima i horizontalnu
i vertikalnu razdjelnu ravninu. U donjem je dijelu visokog tlaka smjeten prikljuak, koji se spaja s
cjevovodom koji dovodi plinove iz komore izgaranja. U niskotlanom su dijelu smjetene dvije
vertikalne prirubnice na koje se spajaju dva ispuna prikljuka. Zbog poveanja krutosti kuita u
njegovoj je donjoj polovici ugraeno pet upljih tapova (11), kroz koje struji rashladni zrak, koji
odsisava kompresor. Unutarnji ekran (9) kuita visokog tlaka izraen je od austenitnog elinog lima
1H18N9T (oznaka prema GOST-u) debljine 5 mm. Ekran u horizontalnoj razdjelnoj ravnini ima
259
drae pomou kojih se privruje na izdanke kuita. Drai se privruju za izdanke kuita
pomou vijaka. Privrenje osigurava slobodno toplinsko irenje ekrana. Unutarnji ekrani (6) i (8)
izraeni su od elinog lima 12HM (oznaka prema GOST-u) debljine 4 mm. Izolacija kuita se
osigurava od ispuhivanja pomou elastinih kouljica (2), koje su zavarene za ekrane u kuitu. U
visokotlanom je dijelu kouljica (2) izraena od elika 1H18N9T (oznaka prema GOST-u) debljine 1
mm, a u niskotlanom dijelu od elika 1H13 (oznaka prema GOST-u) debljine 1 mm. U kuitu je
smjetena komora (13) za dovod zraka, kroz koju se rashladni zrak dovodi disku visokog tlaka.
Komora je privrena za kompenzator (3) (vidjeti sl.5.40) koji spaja ekran s kuitem turbine pomou
grebena i radijalnih zatika. Kompenzator je privren za kuite pomou vijaka. Rashladni se zrak
dovodi komorama od kompresora kroz etiri cijevi (12), sl.12.41.
Umetak (4) koji nosi dva reda usmjeravajuih lopatica visokog tlaka ugraen je u prstenasti utor u
kuitu. On se sastoji od dvije polovice i izraen je od elika 2H13 (oznaka prema GOST-u). U
umetku je privreno dvanaest segmenata (3) koji nose usmjeravajue lopatice i to po est u svakoj
polovici. Izmeu segmenata ostavljeni su zazori, ija je ukupna veliina jednaka razlici toplinskog
irenja segmenata i umetka u tangencijalnom smjeru. Za preuzimanje aksijalne sile, koja djeluje na
usmjeravajue lopatice i umetak, ugraen je odrivni prsten (5) od elika 3H13 (oznaka prema GOSTu), koji se hladi zrakom oduzetim iza treeg stupnja kompresora (vidjeti sl.5.39). Umetak (7), sl.12.41,
koji nosi usmjeravajue lopatice radne turbine takoer se sastoji od odvojenih segmenata izraenih od
elika 2H13 (oznaka prema GOST-u). Oni su privreni neposredno za izdanak kuita turbine koji
ima T-oblik , i koji je takoer opstrujavan zrakom za hlaenje oduzetim iza treeg stupnja kompresora.
U donjoj polovici kuita postoje dva izdanka (10), koji su smjeteni u vertikalnoj ravnini, koja prolazi
kroz os turbine u ijim su utorima smjeteni vertikalni klinovi. Temperatura kuita kod punog
optereenja turbine ne prelazi 360C. Temperatura umetka (4) izraenog od nehrajueg elika ima
vrijednost 615C (pogledati sl.5.39). Vanjsko je kuite turbine prikazane na sl.5.42 takoer izraeno
od elika perlitne strukture i s vanjske strane se opstrujava zrakom za hlaenje.
Umetci su izraeni od austenitnog elika i odvojeni su od vanjskog kuita pomou izolacije. Po
obodu radijalnog zazora rotorskih lopatica smjeten je niz metalokeramikih meukomada koji
omoguavaju minimalni radijalni zazor. Principijelno istu konstrukciju ima stator plinske turbine
prikazane na sl.12.42. Dijelovi statora turbine, koji su podvrgnuti djelovanju visoke temperature,
izraeni su od austenitnog elika (odljevci i lim). Od vanjskog su kuita odvojeni zranim slojem,
ekranom od nehrajueg elika i slojem izolacijskog materijala. Na sl.5.44 prikazano je temperaturno
polje plinske turbine. Osnovni elementi imaju temperaturu ispod 300C, dok je kod elemenata koji su
u dodiru s protonim dijelom, blizu ulazne temperature plina. Kuite je pouzdano izolirano tako da je
temperatura njegove vanjske povrine svega 120 do 130C.
Kod konstrukcije prikazane na sl.12.43 kuite (1) da bi imalo niu temperaturu stijenke zatieno je
takoer s ekranom (2) koji je izraen od vatrootpornog austenitnog elika. Prostor izmeu stijenke
kuita i ekrana puni se s materijalom koji slui kao toplinska izolacija. Ekran ima perforaciju kako bi
se smanjilo djelovanje tlaka. Takoer postoje i druge metode za snienje temperature stijenke kuita.
Npr., kuite je zatvoreno u oplatu i rashladni se zrak propuhuje kroz upljinu izmeu oplate i kuita.
Neke turbine imaju kuite s dvostrukom stjenkom koje se hladi pomou zraka dovedenog iz
kompresora. Unutarnja stjenka takvog kuita izloena je vioj temperaturi nego vanjska, dok je
vanjska stjenka koja je na bitno nioj temperaturi izloena djelovanju tlaka. Neke plinske turbine
imaju vodom hlaena kuita. Hlaenje vodom puno je efikasnije nego zrakom i praktiki iskljuuje
mogunost temperaturnih deformacija kuita. Da bi se sprijeilo zaepljivanje kanala, koristi se
zatvoreni cirkulacijski sustav, koji je napunjen s odgovarajuom demineraliziranom vodom. Hlaenje
vodom ipak ini konstrukciju plinske turbine i plinsko-turbinskog postrojenja puno kompliciranijom.
Kuite plinske turbine obino ima noge za oslanjanje na temeljnu plou preko koje se kuite
privruje za temelj turbine.
12.4. Proraun vrstoe turbinskih kuita

Odreivanje naprezanja u stjenkama kuita turbine predstavlja jako sloen zadatak zbog razliitih
geometrijskih oblika kuita, prisutnosti rebara, prirubnice i prikljuaka za parovode, neravnomjernog
260
tlaka i temperature radnog medija po duini kuita, a takoer i zbog prisutnosti sila koje se prenose na
kuite s dijafragmi i usmjeravajuih lopatica. Najsloeniji je proraun kuita visokog tlaka, koje ima
oblik koji je teko shematski prikazati, znaajne debljine stijenki i koje radi pri visokim parametrima
pare u uvjetima puzanja metala. Konstruktivno su jednostavnija kuita srednjeg tlaka i zbog toga je
njihov proraun pouzdaniji. Kod prorauna kuita niskog tlaka i ispunih rukavaca kondenzacijskih
turbina treba obratiti posebnu panju na osiguranje krutosti i stabilnosti (u sluaju prisutnosti upljina
pod vakuumom) elemenata konstrukcije.
Obino se kod priblinog prorauna kuite analizira kao dugi cilindar zatvoren s elnih strana
stjenkama i koji je optereen razlikom tlaka
, jednakoj razlici tlaka na unutarnjoj i vanjskoj
povrini. Tada se za radijalna
i tangencijalna
naprezanja mogu koristiti jednadbe za disk
konstantne debljine s provrtom ako se u njih uvrsti
i
:
(12-1)
(12-2)
Za naprezanje
koje djeluje du osi cilindra (koje je konstantno za bilo koju toku presjeka) lako se
dobiva ovisnost:
(12-3)
U tim je jednadbama:
i
gdje
- odgovarajui vanjski i unutarnji polumjer.
Najvee glavno naprezanje u bilo kojoj toki kuita je tangencijalno naprezanje , a najmanje
radijalno naprezanje . Po treoj teoriji vrstoe maksimalno je optereena unutarnja stjenka kuita
gdje je:
(12-4)
Ta veliina treba biti manja od doputenog naprezanja za danu temperaturu metala.
U kuitu se takoer javljaju i naprezanja zbog razlike temperature po debljini stijenke. Temperaturna
naprezanja ovise o karakteru temperaturne raspodjele u kuitu i dostiu maksimalne vrijednosti kod
promjenljivog reima rada. Na sl.12.44 prikazano je temperaturno polje po poprenom presjeku
kuita visokog tlaka turbine nominalne snage 200 MW kod uputanja u pogon pri snazi 80 MW, a na
sl.12.45 temperaturna raspodjela u horizontalnom uzdunom presjeku po sredini visine gornje
prirubnice u podruju dovoenja pare i prostora regulacijskog stupnja kuita visokog tlaka turbine
nominalne snage 220 MW prilikom uputanja kod snage 62 MW. U kruiima su dane proraunske
vrijednosti temperatura. Temperaturna naprezanja u kuitu kao i ostalim elementima turbine mogu se
podijeliti u dvije grupe. U prvu spadaju naprezanja, koja se javljaju pod djelovanjem nejednolikog
temperaturnog polja u stjenci samog elementa, a u drugu naprezanja zbog meusobnog djelovanja
razliitih dijelova elementa, npr. stijenke kuita i prirubnice.
Kod kvalitativne analize treba imati na umu, da su temperaturna naprezanja u bilo kojoj toki elementa
proporcionalna razlici temperature u toj toki i srednje temperature elementa. Ako se povrina
elementa brzo progrijava ili hladi, a srednja se temperatura elementa mijenja polako, javljaju se visoka
261
temperaturna naprezanja. Ope je pravilo, da ako se ele postii umjerena temperaturna naprezanja,
tada se temperatura radnog medija, koji oplakuje element, ne smije razlikovati od temperature
povrine elementa za vie od 50C. Kako se temperaturna naprezanja mijenjaju u stjenci kuita uz
razliite temperaturne razlike po njenoj debljini vidi se na sl.12.46.
Na sl.12.47.a prikazana je proraunska shema i rezultati prorauna temperaturnih naprezanja u stjenci
visokotlanog kuita turbine snage 200 MW kod uputanja u rad iz hladnog stanja, a na sl.12.47.b
prikazano je to isto, ali za visokotlano-srednjetlano kuite turbine snage 160 MW. Na sl.6.27
prikazana je promjena temperature tokom vremena du kuita i rotora srednjeg tlaka turbine snage
300 MW nakon zaustavljanja iz rada. U stacionarnom se reimu temperatura u dugom cilindru mijenja
po zakonu:
gdje
- razlika temperature unutarnje i vanjske stijenke. U tom se sluaju naprezanja
odreuju uz koritenje prihvaenih oznaka prema sljedeim jednadbama:
(12-5.a)
(12-5.b)
(12-5.c)
Po teoriji najveih tangencijalnih naprezanja maksimalno proraunsko naprezanje bit e ponovo na
unutarnjoj povrini kuita, uz
(ovdje je
):
(12-6)
Kako je u danom sluaju
, to e predznaci naprezanja na unutarnjoj povrini kuita, izazvanih
razlikom tlaka i temperature, imati suprotni predznak. To ukazuje, da kod zamjetnih temperaturnih
razlika opasni presjek moe biti na
. Proraun po metodi doputenih naprezanja uz koritenje
prethodno danih jednadbi moe biti opravdan samo za slabo plastine i krte materijale, npr. sivi lijev.
Za elina kuita treba koristiti proraun po metodi graninih naprezanja, koji uzima u obzir
preraspodjelu naprezanja kod pojave na najoptereenijim mjestima plastinih deformacija. Analizirat
e se ravnomjerno zagrijavani cilindar iji materijal ima plastine deformacije. Jednadba ravnotee
malog elementa, izdvojenog iz cilindra, bit e ista kao i jednadba za disk konstantne debljine uz
:
(12-7)
Za vezu izmeu naprezanja
i
, poprima oblik:
koristi se uvjet plastinosti Mizesa koji za dani sluaj,
(12-8)
262
Ako se jednadbu (12-8) uvrsti u jednadbu (12-7) i pretpostavi

(12-7) uz rubni uvjet
daje:
, integracija jednadbe
(12-9)
Iz uvjeta
za
, tj. za
postie analizirano stanje u kuitu:
, odreuje se veliina graninog pada tlaka
, kod kojeg se
(12-10)
Pretpostavit e se da je koeficijent sigurnosti s obzirom na tlak
jednak koeficijentu
sigurnosti s obzirom na naprezanja
. Tada se prema jednadbi (12-10) moe dobiti
jednadba za izraunavanje debljine stijenke kuita:
(12-11)
Kod
1,5 do 1,6 jednadba (12-11) moe se napisati u obliku:

(12-12)
gdje
- unutarnji promjer kuita. Uz relativno malu debljinu stijenke, tj. kod
1,3, po jednadbi
(10-12) dobiva se debljina stijenke neto tanja nego po poznatoj "kotlarskoj" jednadbi:
(12-13)
koja je dobivena na temelju teorije najveih normalnih naprezanja uz usrednjavanje naprezanja
po
debljini stijenke. Zbog toga kod
1,3 treba koristiti jednadbu (12-12) a kod
1,3 jednadbu
(12-13). Analiza velikog broja teorijskih i eksperimentalnih radova s podruja vrstoe turbinskih
kuita pokazuje da se najvea naprezanja javljaju u stjenci prednjeg toroidalnog dijela kuita. Ovdje
e se bez izvoda dati relativno jednostavne pribline jednadbe za raunanje vlanih i savojnih
naprezanja u toroidalnoj stjenci. Analizirat e se tri tipa toroidalnih stijenki, koje se sastoje od
cilindrinih i dijelova u obliku tonusa. Uvode se sljedee oznake (sl.12.48):
- razlika tlaka koja djeluje na stijenku;
- polumjer toroidalnog dijela;
- polumjer brtve;
- polumjer cilindrinog dijela kuita;
- udaljenost sredita zakrivljenosti toroidalnog dijela od osi rotacije;
- debljina stijenke toroidalnog dijela;
- koeficijent Poissona.
Ostale se oznake takoer vide na sl.12.48, te se jo dodatno definiraju:
Tip a), sl.12.48.a:

Maksimalno savojno naprezanje javlja se u presjeku
:
263
(12-14)
Vlano naprezanje
u istom presjeku ima vrijednost:

(12-15)
Ovisnost koeficijenata
o veliini
prikazana je na sl.12.49.
Tip b), sl.12.48.b:

Maksimalna savojna naprezanja javljaju se u presjecima
i
, gdje vrijednost kuta
ovisi o parametru , na nain kako prikazuje dijagram na sl.12.S0. U presjeku
naprezanja se
raunaju po jednadbama:
(12-16)
(12-17)
U presjeku
(12-18)
(12-19)
U jednadbi (12-14), jednadbi (12-16) i jednadbi (12-18) gornji se predznak odnosi na vanjsku
povrinu stijenke, a donji na unutarnju.
Tip c), sl.12.48.c:
Naprezanja u presjeku
odreuju se po jednadbi (12-14) i jednadbi (12-15), a u
presjecima
po jednadbi (12-18) i jednadbi (12-19). Usporedbene analize pokazuju da e
uz jednaku vrijednost debljine stijenke i jednake vrijednosti polumjera , i , naprezanja imati
niu vrijednost kod kuita tipa a) nego kod tipa b) i c). Treba naglasiti, da uzimajui u obzir
preraspodjelu naprezanja u uvjetima plastine deformacije i puzanja, mogu se pojaviti u toroidalnim
stjenkama lokalna naprezanja dosta visokih vrijednosti.
12.5. Odreivanje osnovnih dimenzija i proraun na vrstou prirubnikog spoja

Kod konstruiranja prirubnikog spoja horizontalne razdjelne ravnine potrebno je osigurati
nepropusnost spoja tijekom rada turbine izmeu dva remonta. a takoer i vrstou njegovih osnovnih
elemenata. Neka predstavlja silu koju izaziva razlika tlakova unutar i izvan kuita, koja se odnosi
na jedan vijak, a silu pritezanja vijka sl.12.51. Oigledno je da je:
264
(12-20)
FALIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII
U tom je sluaju vrijednost koeficijenta nia nego ako se odreuje po jednadbi (12-23). Zbog
smanjenja sile pritezanja primjenjuju se prirubnice s kanalom za rastereivanje kao to prikazuje
sl.12.51.c. U tom je sluaju:
(12-21)
gdje su:
Mogu se preporuiti sljedei odnosi izmeu osnovnih dimenzija prirubnice:
Vanjski promjer vijka
uzima se:
Tip i osnovne dimenzije prirubnice odabiru se prema poznatim veliinama ,

i , vadei pri tome
rauna o samoj izvedbi konstrukcije i danim preporukama. U skladu s jednadbom (12-23),
jednadbom (12-24) ili jednadbom (12 -25) rauna se koeficijent pritezanja , a po jednadbi(12-20)
sila , a nakon toga i sila pritezanja
. Uz uzimanje u obzir da su stvarne prirubnice i vijci
kruti, optereenje na vijak rauna se po jednadbi:
gdje
- koeficijent osnovnog optereenja; u danom se sluaju moe uzeti
Naprezanje u vijku:
0,05 do 0,15.
(12-22)
gdje
- povrina poprenog presjeka vijka, raunata na temelju unutarnjeg promjera uz uzimanje u
obzir centralnog provrta. Prilikom uputanja turbine u rad postoji znatna (50 do 60C) razlika
temperature izmeu vijka i prirubnice. U tom se sluaju takoer javljaju i temperaturna naprezanja:
(12-23)
gdje
- koeficijenti linearnog toplinskog rastezanja i temperature prirubnice odnosno

vijka;
- modul elastinosti materijala vijka.
Zbog smanjenja temperaturnih naprezanja primjenjuju se vijci s meukomadom (sl.12.15). Ukupno

naprezanje
ne smije prelaziti doputeno
. Inae je potrebno poveati promjer vijka i u
skladu s tim sve dimenzije prirubnice, nakon ega treba ponovo odrediti naprezanje i usporediti ga s
265
doputenim. Proraun vijaka koji rade pri visokim temperaturama metala, uslonjava se zbog pojave
relaksacije naprezanja, koje se sastoji u tome, da se tokom vremena naprezanja u vijku smanjuju zbog
puzanja metala. Pri tome se pritezna sila smanjuje i prirubniki spoj moe proputati. Zbog toga
periodiki kroz jednu do dvije godine treba ponovo pritezati vijke. Zbog toga konano naprezanje
u
vijku, koje djeluje na kraju zadanog vremenskog perioda do ponovnog pritezanja, mora zadovoljavati
uvjet nepropusnosti prirubnikog spoja te se moe proraunati po jednadbi(12-26). Naprezanje
u
poetnom trenutku treba biti vee zbog toga da kroz sati rada ono ne bi postalo nie od vrijednosti
. Za odreivanje
mogu se koristiti rezultati specijalnih ispitivanja raenih u svrhu istraivanja
relaksacije za dani materijal (tablica 12.4). Veza izmeu
i
moe se odrediti koritenjem jedne od
hipoteze puzanja. Kod relaksacije naprezanja ukupna se deformacija vijka, koja je zbroj elastine
i
plastine
deformacije, ne mijenja, tj.:
Deformacije se odnose na poetnu duinu vijka. Derivirajui po vremenu dobiva se:

(12-24)
U skladu s jednadbom (3-97) brzina puzanja je:
Vrijednosti
oblik:
za neke elike i temperature dane su u tablici 12.1. Jednadba (12-28) prevodi se u
Integrirajui i imajui u vidu da kod
naprezanje treba imati vrijednost
dobiva se:
Uz uzimanje u obzir jednadbe (3-102):
ili:
Oznaavajui
dobiva se:
(12-25)
Neki autori predlau jednadbu dobivenu na temelju teorije starenja:
266
(12-26)
U obje prethodne jednadbe ulazi funkcija:
koja je prikazana na sl.3.47. Temelj za nju su krivulje puzanja materijala oblika kao to su prikazane
na sl.3.43. Ako se ordinate tih krivulja podijele, u skladu s jednadbom (3-101), sa
, to se dobiva
krivulja
kao funkcija vremena, koje se nanosi na apscisu. Na taj se nain, poznavajui tok
funkcije
, moe odrediti poetno naprezanje
u vijku s tim, da nakon isteka vremena uz
zadanu temperaturu ono ima vrijednost potrebne veliine . Doputena se brzina puzanja za vijke
uzima obino
mm/mh. Prihvatljivost dimenzija prirubnice dobivenih na temelju uvjeta
nepropusnosti razdjelne ravnine na kraju treba ispitati na vrstou. Savojno je naprezanje prilikom
proputanja relativno niske (
) prirubnice (sl.12.51.b):
gdje
je
-moment otpora presjeka prirubnice. U granino doputenom sluaju krak

. Moment otpora presjeka, oslabljenog provrtima za vijke je:
, sile
U skladu s tim:
(12-27)
Ako je materijal prirubnice dovoljno plastian, to se u njemu moe dopustiti pojava plastinih
deformacija. U graninom sluaju dijagram naprezanja u presjeku prirubnice od materijala koji nije
elastian, imat e izgled kao na sl.12.52. Koristi se uvjet plastinosti Tresk-Saint Venanta. Poto je
, to je:
Moment unutarnjih sila, koje djeluju na povrinu presjeka koja prolazi kroz os provrta je:
Vanjski savojni moment u istom presjeku je:
Izjednaavajui
i uzimajui u obzir jednadbu (12-20), dobiva se jednadba za minimalno
doputenu visinu prirubnice:
267
(12-28)
Za visoke prirubnice, uz
, prorauni koji se temelje na teoriji savijanja grede, nisu
pravovaljani. Istraivanja su pokazala da je u tom sluaju maksimalno naprezanje tlano naprezanje
ispod matice koja pritee prirubnicu.
12.6. Materijali za kuita i izbor doputenog naprezanja

Kuita turbina izrauju se lijevanjem iz obinih i elinih ljevova ili zavarivanjem od elinih limova.
Za kuita niskotemperaturnih parnih turbina najee se koristi jeftini sivi lijev. Za turbinske odljevke
koriste se sivi ljevovi SL 15-32 i SL 28-48 (oznake prema GOST-u), ije su karakteristike dane u
tablici 12.2. Obini ljevovi su podloni kod visokih temperatura pojavi "rasta". Zbog raspadanja
karbida eljeza i izdvajanja slobodnog grafita, odljevku se poveava volumen ("raste"), i istovremeno
postaje rastresit te znaajno gubi vrstou. Pojava "rasta" ljevova zamjeuje se kod temperatura
priblino 160C i vie. Intenzitet rasta poveava se poveanjem temperature i produenjem vremena
tijekom kojeg je odljevak podvrgnut povienoj temperaturi. Zbog toga se ljevovi koriste za rad pri
temperaturama do 250C. U dananje se vrijeme primjenjuju isto tako specijalni tipovi ljevova perlitne
strukture, koji nisu podvrgnuti "rastu" i kod viih temperatura nego to je prethodno navedena. To su
tzv. modificirani ljevovi, tj. ljevovi s dodatkom odreenih "modifikatora", koji "grafitiziraju" lijev te
mu pridodaju sitnozrnatu strukturu. Modificirani ljevovi zadravaju gotovo nepromijenjenima svoja
mehanika svojstva s povienjem temperature do 500C, pri emu kod temperatura 400 do 500C
granica vrstoe i udarna ilavost modificiranog lijeva ak i raste. Karakteristika modificiranog lijeva
MSL 32-52 dana je u tablici 12.2. Mogunost primjene modificiranog lijeva za dugotrajni rad je do
300C. Za kuita visokog (a ponekad i srednjeg) tlaka primjenjuju se gotovo iskljuivo elini
ljevovi. Odljevci koji rade kod temperatura do 450C mogu se izraivati od ugljinih elika.
Najee se koristi elik 25L (oznaka prema GOST-u), tablica 12.3. Kod temperature 400C njegova
granina trajna vrstoa ima vrijednost svega 150 MN/m2, to treba imati u vidu prilikom izbora
doputenog naprezanja. Za temperature pare do 500C moe se primjenjivati krom-molibden elik
20HML (oznaka prema GOST-u). Kod temperature 500C vrijednost
160 MN/m2; kod viih
temperatura kako granica trajne vrstoe tako i granica puzanja naglo padaju. Via mehanika svojstva
ima krom-molibden-vanadij elik 20HMFL (oznaka prema GOST-u), koji se moe primjenjivati kod
temperature 580C, koja je i granina za perlitne elike. Treba naglasiti, da kod 580C veliina
ima vrijednost svega oko 70 MN/m2. Za temperature pare do 565C preporua se takoer krommolibden-vanadij elik 15H1M1FL (oznaka prema GOST-u) perlitne strukture. Kod temperatura
preko 560 do 580C treba primjenjivati austenitne elike. Za odljevke kuita u turbogradnji nali su
primjenu elici LA1, LA3, LA4 i LA5 (oznake prema GOST-u). Prva dva tipa gotovo su ravnopravna
po vrijednostima mehanikih svojstava, dok se elik LA1 preporua za temperature do 650C, a elik
LA3 za temperature do 600C (kod te temperature
140 MN/m2). elik LA5 predvien je za
dugotrajni rad kod temperature do 700C, no kod te temperature
ima vrijednost samo oko 60
MN/m2. Za temperaturno podruje do 600C prikladan je elik 15H11MBFL (oznaka prema GOST-u)
koji pri toj temperaturi ima graninu trajnu vrstou svega 78 MN/m2.
U tablici 12.3 usporeena su fizikalna svojstva perlitnog elika 20HMFL i austenitnog LA3. Kao to se
vidi prvi ima znaajno nii koeficijent toplinskog rastezanja, no viu toplinsku vodljivost pri niim
temperaturama. Kod elika 20HMFL toplinska vodljivost opada, a kod elika LA3 neznatno se
poveava s povienjem temperature. Podaci o otpornosti spram relaksacije za odreene elike koji se
primjenjuju za spojne elemente dani su tablici 12.4. Za lijevana elina turbinska kuita kod niih
temperatura preporua se uzeti koeficijent sigurnosti
, gdje:
268
Kod povienih temperatura za doputeno naprezanje uzima se od tri veliine ona koja ima minimalnu
vrijednost:
gdje
;
;
. Za kovane elemente kuita prethodno navedeni koeficijenti imaju
sljedee vrijednosti:
;
;
. Za odljevke od sivog lijeva doputeno se
naprezanje odabire po graninoj vrstoi :
Za temperature radnog fluida do 250C,

. Vijci, koji spajaju dijelove kuita, kod niih
temperatura (300 do 320C) mogu se izraivati od ugljinog elika 35 ili 45 (oznake prema GOST-u).
Kod viih temperatura preporuaju se krom-molibden elici 30HM, 35HM, EI10, a takoer i elici
EI765 i EI612 (oznake prema GOST-u). Kod umjerenih temperatura koeficijent sigurnosti u vijku
moe imati vrijednost
s obzirom na granicu teenja
. Kriteriji vrstoe spojnih elemenata,
koji rade kod visokih temperatura (preko 350 do 400C) u uvjetima relaksacije naprezanja, nisu jo u
potpunosti definirani. Proces puzanja se u tom sluaju odvija uz promjenljivo naprezanje: tijekom
svakog perioda izmeu dva pritezanja naprezanje se mijenja od
do . U. skladu s tim mijenja se i
brzina puzanja. Uz odreene pretpostavke, neki od autora dobili su jednadbe za ekvivalentno
konstantno naprezanje , koje uvjetuje lom materijala kroz isti vremenski period kao i promjenljivo
naprezanje. Ako se pretpostavi, da se brzina tokom puzanja moe odrediti pomou ovisnosti
, to je:
(12-29)
gdje
. Neto bolje je opisan proces relaksacije ako se koristi ovisnost:
U tom sluaju:
(12-30)
uz
MN/m2;
(12-31)
uz
MN/m2. Izabravi veliinu , po jednadbi (12-29) i jednadbi (12-30),
ili pomou tablice 12.4 odreuje se veliina , a zatim po jednadbama (12-33) do (12-35) veliina
ekvivalentnog naprezanja
. Ta se veliina usporeuje s granicom trajne vrstoe uz zadanu
temperaturu i vrijeme, koje je jednako radnom vijeku turbine, tj. ne manje od 100.000 sati. Na taj se
nain, uvjet vrstoe spojnih elemenata (vijaka) moe zapisati u obliku:
269
gdje je koeficijent sigurnosti
Poetno naprezanje
ne smije biti dva puta manje od granice teenja
. Treba naglasiti, da suvie
visoki koeficijenti sigurnosti nisu poeljni poto dovode do poveanja dimenzija prirubnice.
270
13.TEMELJ I TEMELJNA PLOA TURBO AGREGATA, UGRADNJA

TURBOAGREGATA NA TEMELJ
13.1. Temelj turboagregata
Turboagregat se u openitom sluaju sastoji od viekuine turbine i elektrinog generatora koji se
ugrauju na specijalnu gradu koja se naziva temelj. Temelj ima dvije namjene:
1) Osiguranje kod svih reima rada takvog poloaja kuita leaja i kuita turbine, kod kojeg se
ne javljaju intenzivne vibracije.
2) Omoguavanje kompaktnog razmjetaja svih osnovnih i pomonih postrojenja
turbopostrojenja i smanjivanje trokova kod gradnje zgrade termoelektrane.
Prve su turbine bile postavljene na temelje koji su se sastojali od dva paralelna uspravna zida u
poetku od kamena, a kasnije od betona s poprenim eljeznim nosaima, sl.13.1. Princip i danas
koriteni oblici temelja turbina nastaju zamjenom zidova s pojedinanim nosaima, tj. s potpornim
stupovima od armiranog betona koji se nalaze na podnonoj betonskoj ploi i koji nose gornju
betonsku plou. Do takve je izvedbe dovela takoer i potreba za osiguranjem prostora za smjetaj
kondenzatora koji se nalazi izmeu te dvije ploe. Proraun je u poetku bio veoma jednostavan, poto
zbog malih dimenzija turbina nije postojala opasnost od rezonancije, tj. temelji su bili
"visokofrekventni", sl.13.2. Poveanjem snage, a time i dimenzija turbine, te pojavom i izvedbe
turbine s meupregrijanjem, slijedi daljnji razvoj armiranobetonskih temelja. Ovisno o proraunu
vibracija razvijaju se razliiti naini postavljanja potpornih (nosivih) zidova i stupova, a takoer se
posebno vodi rauna o prostoru ispod gornje betonske ploe u koji dolazi kondenzator. Zbog
dimenzija temelji postaju "niskofrekventni". Sl.13.3 prikazuje jedan takvi temelj kondenzacijske
turbine snage 140 MW. Tokom vremena su se razvili razliiti tipovi temelja i najee se koriste
sljedee izvedbe.
Tzv. Y-temelj, sl.13.4, sastoji se od podnone ploe u koju su privrena etiri pojaana nosaa Y
oblika koji podupiru gornju plou u osam toaka. Takvim je rasporedom nosaa povean prostor za
kondenzator. Postoje i temelji s oprunim elementima koji se upotrebljavaju zbog ublaavanja udara i
utjecaja vibracija, posebno vlastitih frekvencija. Sl.13.5 prikazuje jednu od izvedbi takvog temelja kod
kojeg gornja ploa nije poduprta oprugama ve je ovjeena na njih. Slika predstavlja temelj
kondenzacijske turbine s meupregrijanjem snage 70 MW. Opruge se umeu izmeu glava nosaa i
gornje ploe, te na taj nain sprjeavaju prenoenje skoro svih dinamikih sila na nosae i donju plou.
Postoje dva osnovna rasporeda opruga: razmjetaj ispod uzdunih nosaa ili okvira gornje ploe
(platforme) montirane na odgovarajuu nosivu konstrukciju ili potporne zidove i koncentrirani
raspored opruga na jednom mjestu ili u grupama na proirenim glavama nosaa koji podupiru gornju
plou. Pomou opruga mogu se kompenzirati nepravilnosti kod nalijeganja. Takoer razlika u visini
moe biti kompenzirana umetanjem ploica (limova) ispod opruga. eline spiralne opruge, svaka
nosivosti 1.300 kN, kombiniraju se u grupe. Kod velikih postrojenja ukupna teina koju trebaju
prenijeti ukljuujui i gornju plou je 10.000 t. Kao najbolje rjeenje montae opruga pokazalo se
njihovo montiranje na neto proirene glave nosaa jer ako se postavljaju ispod dvije najdue strane
gornje ploe potreban je jo i dodatni nosa za pridravanje opruga koji onda dodatno zauzima prostor
izmeu ploa. Prednost konstrukcije pomou opruga je i u sluaju zamjene energetskog postrojenja,
gdje nova temeljna ploa turbine moe biti montirana na postojee temelje jer opruge izoliraju
praktiki od svih dinamikih sila. U svrhu smanjenja opsega razmjetaja opruga u njih se mogu
montirati tzv. "viskozni" priguni elementi koji su posebno preporuljivi u podrujima gdje postoji
opasnost od potresa. Za turbine snage iznad 50 MW temelji se uglavnom izrauju od armiranog betona
s opruno montiranom gornjom ploom, dok se izvedbe bez opruga s kruto vezanim nosaima koriste
za manja postrojenja.
Kod novijih konstrukcija armiranobetonskih temelja za turbine vee snage zadran je prvobitni oblik s
vertikalnim nosaima kojih je sada etiri para dok su uzduni nosai dui. Sl.13.6 predstavlja takvi
271
temelj za kondenzacijsku turbinu snage 320 MW, a sl.13.7 za kondenzacijsku turbinu snage 182 MW
koja radi u nuklearnoj elektrani.
Danas su u upotrebi i elini temelji koji se sastoje od gornje eline temeljne ploe te potpornih
elinih nosaa montiranih na podnonu plou od armiranog betona. Potporni nosai puno su tanje
izvedbe. Takav tip temelja za kondenzacijsku turbinu snage 220 MW prikazan je na sl.13.8. elini
temelji su znatno elastiniji od betonskih te zbog toga i vie podloni vibracijama. Njihov je proraun
sloeniji jer se moraju uzeti u obzir i vratila. Puno su skuplji zbog visokih trokova transporta, a ne
zahtijevaju ni puno manje prostora. Koriste se tek u 20% sluajeva i to obino za jedinice manje snage
kao to prikazuje sl.13.9 elini temelj protutlane turbine 6,8 MW. Prema izvedbi konstrukcije
temelja mogua je sljedea podjela:
1) Temelji napravljeni iz jednog dijela od betona, tzv. monolitna izvedba, sl.13.10. Monolitna
izvedba se koristi kada se kondenzator ne smjesta ispod turbine ve po strani uz nju na istoj
razini. Primjenjuju se za odreene tihohodne turbine, ija masa i dimenzije ne doputaju
primjenu okvirne izvedbe zbog potrebne krutosti.
2) Temelji kod kojih se razlikuje gornja i donja ploa, koje su povezane ili poprenim nosaima
ili pojedinanim vertikalnim stupovima, temelji tzv. okvirne izvedbe. Takvi temelji okvirne
konstrukcije prikazani su na sl.13.11 i sl.13.12. Gornja je ploa oblikovana pomou uzdunih i
poprenih greda (tzv. preki). Donja ploa, koja esto dostie debljinu 2 do 3 m, oslanja se na
specijalno pripremljenu zemljinu osnovu i treba iskljuiti mogunost deformacije temelja kod
njegovog neravnomjernog oslanjanja na zemlju. Prostor izmeu gornje i donje ploe naziva se
kondenzacijski i koristi se za smjetaj kondenzatora, spremnika ulja i uljnih pumpi, pumpi
kondenzata i drugih pomonih ureaja. Na gornjoj ploi (tzv. platformi) lei turbogenerator
(turbina i elektrini generator) i ona prenosi optereenje na vertikalne potporne nosae koji se
oslanjaju na donju plou koja pak raspodjeljuje optereenje na cjelokupnu povrinu podloge
temelja. Danas su temelji zbog rasta jedininih snaga turbina kao i veliine postrojenja velikih
dimenzija. Zbog poveanja dimenzija kondenzatora raste i razina gornje ploe tj. ekstremno se
poveavaju i potporni nosai, pa se i sama gornja ploa izvodi duom. Poveana elastinost
ini temelj osjetljivijim na dinamike sile. Kod uobiajenih izvedbi gdje je gornja ploa kruto
vezana s potpornim nosaima, donja ploa na koju se oni oslanjaju djeluje kao priguiva
vibracija, a sve zajedno ini cjelinu neovisnu od ostalog postrojenja (da se vibracije ne bi
prenosile na zgradu strojarnice). Zbog toga bi masa donje ploe trebala biti priblino jednaka
masi svih dijelova kojima je optereena. Zbog svoje veliine ne moe se smatrati vrstom
komponentom. Ako ne moe izdrati veliko optereenje potrebno je najprije konstruirati
temeljne stupove koji moraju izdrati itavu teinu potpornih nosaa.
Kao to je ve reeno pogodno je postavljanje gornje ploe na opruge, kao to je to izvedeno kod
konstrukcija prikazanih na sl.13.11 i sl.13.12.
3) elini temelj gdje je gornja elina ploa ujedno i temeljna ploa, sl.13.8.
Ovisno o konstrukciji, pojedinani su dijelovi temelja napravljeni od razliitog materijala. to se vidi u
tablici 13.1. Mogu se koristiti jo i izvedbe:
4) Montano-monolitni, sl.13.13 (turbina snage 50 MW).
5) Armirano-betonski temelj koji se sastavlja od upljih elemenata, sl.13.14 (turbina snage 150
MW).
Kod izbora i projektiranja konstrukcije temelja od velikog su znaaja i vibracijske karakteristike pa s
obzirom na to kako je ve reeno razlikuju se:
272
1) "Visokofrekventni" temelji kod kojih je vlastita frekvencija temelja vea od radne frekvencije
elektrinog generatora.
2) "Niskofrekventni" temelji gdje je vlastita frekvencija temelja nia od radne frekvencije
elektrinog generatora.
Na sl.13.15 prikazan je monolitni "visokofrekventni" temelj, a na sl.13.16 monolitni "niskofrekventni"
temelj. Sl.13.17 prikazuje "niskofrekventni" elini temelj, a sl.13.18 "niskofrekventni" okvirni s
oprugama. Prednosti i nedostaci pojedinih konstrukcija koji kod izbora konkretnog temelja moraju biti
uzeti u obzir prikazani su u tablici 13.2. Veina temelja za plinske turbine lei direktno na tlu.
Iskljuivo se rade od armiranog betona i takve su izvedbe da se sile i naprezanja prenose gotovo
jednoliko preko itave povrine. U principu se, izbor provodi po slinim kriterijima kao i kod parnih
turbina. Najpovoljnije je i u ovom sluaju montiranje na opruge zbog mogunosti podeavanja i
korekcije u sluaju loeg terena. Podloge koje su vee i ire od uobiajenih te relativno tanke, i
poznate kao ploaste puno su elastinije to pak prilino ovisi i o svojstvima podloge. Na temelj
djeluju znaajna optereenja zbog teine postrojenja koje je ugraeno na njega, zbog sila trenja koje se
javljaju prilikom toplinskog rastezanja turbine po temeljnoj ploi i zbog vibracija. Temelj znaajno
optereuje kondenzator i samo optereenje ovisi o nainu spoja kondenzatora i turbine. U tablici 13.3
prikazani su mogui spojevi. Npr. kod elastine veze poklopca kondenzatora i turbine gdje je
kondenzator "ukotvljen" za podlogu, javlja se uz stalna naprezanja izazvana teinom kondenzatora i
vlana sila zbog vakuuma koja nestaje kada je turbina izvan pogona pa se kao posljedica javljaju
promjenljiva naprezanja. Mogu se javiti i odreena temperaturna naprezanja uzrokovana vruim
parovodima ispod turbine u visokotlanom dijelu kao i neki specijalni sluajevi naprezanja uzrokovani
kratkim spojem ili loom sinkronizacijom. Posljednji se u proraunu uzimaju kao oscilacije s
odgovarajuom amplitudom. Dodatni izvor moguih smetnji su i razna oteenja.
Za sve tipove temelja pristup proraunu je u principu isti, s tim da se za male i relativno krute
konstrukcije bitno pojednostavljuje. Uz dovoljnu krutost svih elemenata temelja nee doi do
deformacija ploe, iskljuujui nejednolikost razmjetaja oslonaca turboagregata i pojavu vibracija, to
dovodi do brzog troenja leaja i brtvi. Pored odreivanja statikih naprezanja uzrokovanih teinom
pojedinih komponenata, potrebno je odrediti i vibracijske karakteristike, tj. vlastite frekvencije svih
komponenata temelja. Prednost opruno montiranih gornjih ploa dolazi do izraaja i kod prorauna.
Gornja ploa (platforma) moe se promatrati odvojeno od ostalih dijelova temelja kao ravninski
sustav, a oprugama su poznate karakteristike. Iz prorauna se zbog takvih svojstava izuzimaju
karakteristike tla. Elastina svojstva slojeva tla koja su ukljuena u proraunu kod izvedbi bez opruga
mijenjaju se unutar irokih granica i mogu se tek priblino odrediti. Proraun vibracijskih
karakteristika mora uzeti u obzir iroko podruje vlastitih frekvencija. Sl.13.19 prikazuje rezultate
kompjutorskog prorauna deformacija nastalih kod vibriranja vlastitom frekvencijom gornje
armiranobetonske ploe turbine snage 750 MW. Osnovni je cilj prorauna vibracijskih karakteristika
sprjeavanje rezonancije. Zato, kao to je reeno, su temelji ispod ili iznad radne frekvencije. Za
temelje koji se danas koriste spektar vlastitih vibracija je uglavnom ispod radnog te su dananji temelji
preteito "niskofrekventni", to osigurava dobre vibracijske karakteristike. Nemogue je poveati
osnovnu frekvenciju na vrijednost iznad radne, a da to ne utjee na ostale dimenzije. Za uobiajene
konstrukcije osnovni spektar vibracija lei u podruju 10 do 15 Hz, a za temelje s oprugama 3 do 5 Hz
to je jako nisko u usporedbi s radnom frekvencijom od 50 Hz.
13.2. Temeljna ploa

Turboagregat se ugrauje na temelj pomou temeljne ploe, koja se zalijevanjem betonom i pomou
specijalnih vijaka ili klinova privruje za gornju armirano-betonsku plou temelja. Kao sastavni dio
turbine, temeljna je ploa potrebna iz vie razloga, a najglavniji je, kada bi se noge kuita turbine ili
stalci kojima se oslanjaju leaji rotora oslanjali direktno na temelj, sigurno bi dolo do veoma
neugodne pojave neizbalansiranosti masa pa je stoga montaa turbine bez temeljne ploe nezamisliva.
Kao to je reeno, na temeljnu se plou oslanjaju noge kuita i leajni stalci i to na dva naina: vrsti
spoj pomou klinova i vijaka ili pak spoj koji omoguava klizanje po vodilicama. Drugi je nain
273
znaajan kod turbina sa znaajnim toplinskim deformacijama kuita. Poto su takoer i sastavni dio
temelja turbine, zajedno s njim imaju ulogu da preuzmu teinu turboagregata, okretne momente,
eventualne dinamike sile uzrokovane neizbalansiranosti masa te da po mogunosti prigue vibracije.
Na sl.13.20.a dan je prostorni prikaz temeljne ploe s turboagregatom, a na sl.13.20.b sama temeljna
ploa koja se sastoji iz nekoliko dijelova. Prije su se radile temeljne ploe koje su prekrivale itavu
povrinu ispod turbine. Zbog velikog utroka materijala, komplicirane izrade i sloene montae
uzrokovane velikom masom danas su ovakve izvedbe naputene i izvode se temeljne ploe okvirnog
oblika, sl.13.21, ili u obliku "U"-slova, sl.13.22. Konstrukcija temeljne ploe ovisi o konstrukciji
turboagregata, a moe biti izvedena iz jednog dijela (turboagregati manje snage) ili dva ili vie
dijelova (uobiajenije, posebice kod turboagregata veih snaga).
Pojedini se dijelovi temeljne ploe meusobno centriraju s klinom i spajaju s vijcima, sl.13.23. Klinovi
trebaju dobro sjediti u utorima ploe te ne smiju viriti iz njih. Pravilno postavljeni klinovi trebaju biti
uputeni u utorima za 0,05 do 0,1 mm. Dodirne se povrine spajanih dijelova trebaju oistiti od hre i
naslaga do iste povrine te namazati suhim grafitom nakon ega se dijelovi sastavljaju i uvruju
vijcima. Vijci se zateu udarnim kljuem. Tako se kompletna ploa nakon montae postavlja na
temelj. Sve povrine temeljne ploe, osobito na mjestima dodira s betonom zbog to boljeg prianjanja
treba oistiti aberom i metalnim etkama od hre, masti i svih ostalih naslaga. Masnoe se
odstranjuju spaljivanjem s plamenikom. Na sl.13.24 prikazana su mjesta ugradnje temeljnih ploa
ispod turboagregata snage 300 MW. Prednji leaj visokog tlaka i srednji leaj (izmeu kuita visokog
i srednjeg tlaka) turboagregata su samonosivi. Zato su oni smjeteni na odvojene masivne temeljne
ploe, koje su ulivene u preke. Stranji leaj kuita srednjeg tlaka i kuita niskog tlaka imaju
montana kuita, pa su stoga ta kuita postavljena na nosivi pojas koji se sastoji od veeg broja
uskih temeljnih ploa. Na analogne se temeljne ploe ugrauju i kuita generatora i budilice.
Sve se temeljne ploe privruju za gornju plou temelja na takav nain da njihove gornje povrine
lee u jednoj ravnini. Na sl.13.25 prikazana su dva najee koritena naina privrenja temeljnih
ploa. Prvi je nain (a) privrenje na nepomini zaliveni okvir preko ploice ija se debljina odabire
tako da bi se gornje povrine svih temeljnih ploa nalazile u jednoj ravnini. Drugi nain (b) se sastoji u
koritenju para klinova, koji se smjetaju direktno na temelj i koji omoguavaju regulaciju poloaja
povrine temeljne ploe. Temeljne ploe koje iznutra imaju upljine treba naliti s betonom tako da se
okrenu obrnuto, a sve otvore na njoj treba zatititi da u njih ne ude beton. Beton se nabije do debljine
stijenke, sl.13.26. To se radi zato da ostali beton koji dolazi okolo temeljne ploe svojim dijelom u
potpunosti popuni upljinu.
13.3. Ugradnja turboagregata na temelj

Shema ugradnje jedno i dvokuine (istovremeno i s dvostrujnim niskim tlakom) kondenzacijske
turbine na temelj prikazana je na sl.13.27. Kod jednokuine se turbine "mrtva toka" (7) nalazi na
presjeku osi uzdunog i poprenog klina (3), koji su smjeteni u stranjem osloncu (10) ispunog
kuita. Prednji dio ispunog kuita ima bone stalke, koji se oslanjaju na okvir (9) s kosima
usmjeravajuim klinovima (5). Smjerovi kliznih povrina tih klinova sijeku se u "mrtvoj toki"
turbine. Prednji se dio kuita oslanja na bone izdanke kuita prednjeg leaja preko noga koje
predstavljaju produenje prirubnice donjeg dijela kuita. U aksijalnom smjeru noge su fiksirane s
obzirom na leaj pomou poprenih klinova (2), detalj "A". Bono pomicanje kuita s obzirom na
kuite leaja sprjeava vertikalni klin (4), presjek II-II. Kuite leaja, slijedei toplinske deformacije
kuita, moe se pomicati du uzdune osi po temeljnoj ploi (8), i pri tome se usmjerava klinovima
(1). Uz prisutnost znaajnog trenja izmeu noga leaja i temeljne ploe moe se pojaviti zakretni
moment koji bi mogao izazvati prevrtanje. Da do toga ne bi dolo, s obje su strane leaja predvieni
pritezai (6), presjek I-I, koji istovremeno ne ometaju uzduno pomicanje leaja. Kod dvokuinih
turbina "mrtva toka" (7) je smjetena priblino u sredini kuita niskog tlaka. Ono se takoer centrira
uzdunim klinom (11) na ispunom rukavcu sa strane generatora i vertikalnim klinom (4) s kuitem
visokog tlaka. Prednji i stranji stalci niskog tlaka se zbog toplinskog rastezanja mogu pomicati u
aksijalnom smjeru po temeljnim ploama (9) i (10). Stranji dio kuita visokog tlaka oslanja se na
srednji leaj na isti nain kao i prednji na nain kako prikazuje sl.13.27.b.
274
Nain ugradnje pojedinih odvojenih kuita viekuine turbine ovisi o uvjetima njihovog rada. Za
kuite turbine visokog tlaka karakteristine su visoke temperature kako u podruju dovoenja pare
tako i na izlazu. Kod turbina u termoelektranama temperatura na ulazu u visokotlano kuite je preko
500C, a na izlazu oko 360C. Kod turbina u nuklearnim elektranama te su temperature znatno nie,
no isto tako one su dovoljno visoke u usporedbi s temperaturom kuita leaja, kod kojih temperatura
ulja na izlazu ne prelazi obino 65C. Stoga leaji visokog tlaka trebaju biti samonosive konstrukcije,
a njihov spoj s kuitem turbine treba osigurati centrinost i slobodno toplinsko rastezanje. Ugradnja
kuita visokog tlaka na temelj prikazana je na sl.13.28. Kuite turbine se preko noga ovjeuje na stol
samonosivih leaja i centrira se s obzirom na njih pomou vertikalnih klinova. Ispod kuita leaja u
vertikalnoj su ravnini ugraeni uzduni klinovi, du kojih se oni mogu pomicati prilikom toplinskog
rastezanja kuita visokog tlaka ili pod djelovanjem sila susjednih kuita.
Kuita leaja kliu po temeljnim ploama du uzdunih klinova samo uz male sile trenja izmeu
povrina temeljnih ploa i povrina oslanjanja kuita leaja (jasno ako nije dolo do zakoavanja kod
klinova). U protivnom sluaju dolazi do pojave zakoavanja kuita leaja, sl.13.29. Npr. kod
smanjenja snage turbine temperatura kuita visokog tlaka se sniava, kuite se skrauje i s noge (1)
na klin (2) prenosi se sila . Pod njenim djelovanjem kuite se moe zaokrenuti oko toke B uz
pojavu zazora . Kod toga e doi do zakoavanja blazinice s obzirom na rukavac vratila i do njenog
troenja. Zbog iskljuivanja mogunosti zakoavanja kuita leaja njegova se osnovica izvodi s
prirubnicama (3), za koje se ono pridrava pomou priteznih stega (4), koje su privrene za temeljnu
plou (5). Pritezne se stege ugrauju spram prirubnice sa zazorom za toplinsko irenje koji ima
vrijednost 0,04 do 0,08 mm te ne sprjeavaju slobodno uzduno toplinsko irenje kuita, no
istovremeno ne doputaju odvajanje kuita leaja od temeljne ploe. Ako je prilikom zagrijavanja
kuita turbine sila usmjerena u suprotnom smjeru te se zazor moe javiti kod toke B, tada se
kuite leaja osigurava s etiri pritezne stege, razmjetene po njegovim stranama. Nain ugradnje
kuita srednjeg tlaka turbine s meupregrijanjem pare ovisi o temperaturi njegovih krajnjih dijelova.
Topliji se dio kuita postavlja na samonosivi leaj visokog tlaka, sl.13.28. Hladniji dio moe imati
ugradbeni leaj ili se oslanjati direktno na temeljnu plou.
Za rad dvostrujnih kuita niskog tlaka turbina velike snage karakteristine su niske temperature, pa se
stoga kuita njihovih leaja izvode kao ugraena ili prislonjena. Kod toga se na temeljnu plou
ugrauje samo kuite niskog tlaka. Zbog toga se neto nie od horizontalne razdjelne ravnine po
opsegu izlaznog dijela izvodi nosivi pojas preko kojeg se kuite oslanja na uske temeljne ploe
prikazane na sl.12.27.
Suvremeni turboagregat predstavlja sloenu konstrukciju koja se sastoji od etiri do pet kuita i
generatora s jednim rotorom. Radijalni zazori u turbini su na razini 1 do 1,5 mm, a aksijalni 2 do 7
mm. Kod montae turbine realizirati i manje zazore ne predstavlja osobite potekoe. Isto tako mora
biti iskljuena mogunost zapinjanja rotorskih o statorske dijelove kod bilo kojeg reima rada, kada se
temperature kuita i leaja bitno razlikuju od temperatura prilikom montae. Zbog toga se cijeli
turboagregat postavlja na temeljnu plou na potpuno odreeni nain, koji osigurava njegovo slobodno,
u potpunosti odreeno temperaturno rastezanje uz pomo usmjeravajuih klonova. Pomou sl.13.30
moe se principijelno objasniti oslanjanje viekuine turbine na temeljnu plou odn. temelj.
Turboagregat se sastoji od po jednog kuita visokog i srednjeg tlaka i dva kuita niskog tlaka.
Kuita visokog i srednjeg tlaka oslanjaju se na samonosive leaje (1) i (3). Sva kuita niskog tlaka
imaju ugradbene leaje, pri emu su na kuite prvog zavarene horizontalne povrine, na koje se preko
svojih noga oslanja kuite srednjeg tlaka.
U vertikalnim su ravninama svih kuita i kuita leaja smjetenih izmeu njih te temeljnih ravnina
ugraeni uzduni klinovi, du kojih se moe slobodno pomicati turboagregat. Zbog toga da se on ne bi
pomicao du kimova na proizvoljan nain kod djelovanja vibracija ili toplinskog rastezanja na njega
spojenih parovoda, na temeljnim su ploama ugraeni i popreni klinovi. Presjeci horizontalnih
ravnina temeljnih ploa, vertikalne ravnine turboagregata i osi poprenih klinova ine "mrtve toke",
nepomine toke u prostoru, od kojih se odvija relativno toplinsko irenje i pomicanje turboagregata.
Turboagragat na sl.13.30 ima dvije "mrtve toke". Od prve od njih (toka A) redom se kuita niskog
tlaka, srednjeg tlaka i visokog tlaka izduuju ili skrauju du uzdunih klinova kao jedna cjelina.
Druga "mrtva toka" (toka B) fiksira poloaj drugog kuita niskog tlaka. Da ne bi ometalo
275
meusobno premjetanje kuita niskog tlaka, kuite leaja smjetenog izmeu njih, opremljeno je s
elastinim elementima. Na sl.13.24 prikazani su takoer utori za uzdune i poprene klinove i "mrtva
toka" dvokuine turbine. Kod trokuine konstrukcije turbine prikazane na sl.13.31 postoje dvije
"mrtve toke": A-kod kuita radijalno-aksijalnog leaja izmeu kuita visokog i srednjeg tlaka
(rotori ta dva kuita su meusobno spojeni krutom spojkom) i B-ispod dvostrujnog niskotlanog
kuita. Visokotlano je kuite s prednje strane povezano s kuitem leaja na nain kako je
prikazano na sl.13.27 s dva horizontalna i jednim vertikalnim klinom. Izlazne strane visokotlanog i
srednjetlanog kuita (u posljednjem para struji suprotno nego u visokotlanom kuitu) centriraju se
relativno prema srednjem leaju pomou prirubnica. Klinovi (1) i (2) fiksiraju poloaj niskotlanog
kuita u aksijalnom smjeru. Od poprenog pomicanja osigurava se klinovima (3) i (4), koji su
uvreni na elastinim gredama (5) i (6), koje doputaju aksijalno pomicanje ispunih rukavaca
niskog tlaka. Srednjetlano kuite i prednji dio kuita niskog tlaka centriraju se pomou polucilindra
(7) koji lei u odgovarajuem utoru kuita niskog tlaka.
Na sl.13.32. prikazano je privrenje za temelj peterokuine turbine snage 1.200 MW. Kuita
visokog i srednjeg tlaka oslanjaju se preko noga na stolove leaja. Sva kuita niskog tlaka oslanjaju
se neposredno na temeljnu plou. Turbina ima etiri "mrtve toke". Prva mrtva toka nalazi se na
temeljnoj ploi leaja izmeu kuita visokog i srednjeg tlaka; od nje se odvija rastezanje kuita
visokog tlaka i prednjeg leaja ulijevo, a kuita srednjeg tlaka i njegovog leaja udesno. Ostale su
"mrtve toke" smjetene na prednjim poprenim temeljnim ploama sva tri kuita niskog tlaka.
Takoer su sva kuita leaja rotora niskog tlaka privrena za temeljne ploe poprenim klinovima
da ne bi dolazilo do njihovog uzdunog pomicanja. Duina turbine bez generatora je 47,9 m, a s
generatorom 71,8 m. Principijelno "mrtva toka" moe biti na bilo kojem mjestu oslanjanja turbine na
temeljnu plou. Ipak se najee "mrtva toka" postavlja u podruju ispunih kuita niskog tlaka. Kod
kondenzacijskih turbina to omoguava da se izbjegne znaajno pomicanje kondenzatora, ija masa
zajedno s vodom moe prelaziti masu turbine, a kod protutlanih turbina teko deformabilnih
parovoda velikog promjera. Kod toga se mogu javiti na kuitu visokog i srednjeg tlaka sile zbog
neuravnoteenih toplinskih deformacija parovoda svjee pare i parovoda meupregrijanja. Zbog toga
pri izboru poloaja i broja "mrtvih toki" treba uzeti u obzir te injenice.
276
14.LABIRINTNE BRTVE I BRTVLJENJE KOD TURBINA

14.1. Zahtjevi koji se postavljaju na brtve
Proputanja pare kroz zazore izmeu statora i rotora te usisavanje zraka u kuite (ako je u njemu tlak
nii od atmosferskog) minimalizira se ugradnjom labirintnih brtvi. Takoer da bi se smanjilo
prostrujavanje radnog fluida iz stupnja u stupanj kroz zazore izmeu statora i rotora, brtve se takoer
stavljaju u dijafragme te izmeu rotorskih lopatica i kuita. Stoga kod parnih turbina postoje etiri
oblika brtvljenja: vanjsko, unutarnje, brtvljenje dijafragme i brtvljenje rotorske reetke. Posljednja dva
brtvljenja nazivaju se i meustupanjske brtve. Mjesta pojedinog oblika brtvljenja prikazana su na
sl.14.1
Vanjsko brtvljenje slui za brtvljenje na mjestu gdje rotor prolazi kroz kuite. Unutarnje brtvljenje
slui za odvajanje jednog od drugog prostora protonog dijela kuita s razliito usmjerenim tokovima
pare. Brtvljenje dijafragme sprjeava prostrujavanje pare izmeu dijafragme i vratila. Brtvljenje
rotorske reetke obino predstavlja brtva iznad bandae (ponekad se naziva i periferno ili radijalno), a
moe postojati i brtvljenje aksijalnog zazora izmeu diska i dijafragme (ponekad se naziva i aksijalno).
Labirintne brtve mogu biti stepenaste ili ravnog tipa, sl.14.2. Suenja kod ravne labirintne brtve
oblikuju se izmeu metalnih labirintnih traka uvrenih u stator i povrine rotora. Kod stepenastih
labirintnih brtvi, povrina rotora ima grebene dok je kod ravnih povrina rotora glatka. Da bi se
sprijeilo lokalno zagrijavanje rotora i njegovo krivljenje, metalne se trake esto ugrauju na rotor, a
grebeni i ljebovi se izvode kod statorskih elemenata. Labirintna brtva ravnog tipa, sl.14.2.a, doputa
znaajno aksijalno pomicanje kuita s obzirom na vratilo izazvano toplinskim deformacijama. S
druge strane, stepenasta brtva, sl.14.2.b, ima puno nii koeficijent protoka. To je postignuto grebenima
na vratilu iza svakog iljka, koji ponitavaju brzinu fluida koja je postignuta ekspanzijom u zazoru
ispod iljka gotovo na nulu. Vrhovi brtvenih iljaka koji se izrauju od lima, sl.14.3.a, ostaju otri i ne
zaobljuju se. Takvi iljci imaju znaajno nii koeficijent protoka nego zaobljeni kao to prikazuje
sl.14.3.b, te je konstrukcija prikazana na sl.14.3.a puno efikasnija. Sl.14.4 shematski prikazuje razliite
izvedbe iljaka, odn. brtvenih labirinata. Na brtve se postavlja itav niz zahtjeva. Prije svega trebaju
osigurati minimalno prostrujavanje. Zbog toga zazori kod brtvi trebaju biti minimalno doputeni da ne
bi dolazilo do njihovog kontakta s rotorom. Ako do njega doe, to u najboljem sluaju dolazi do
troenja iljaka brtvi, a u najgorem do teke havarije, izazvane trajnim progibom vratila zbog
toplinskih deformacija. "Bjeanje" pare takoer je odreeno brojem iljaka: tok radnog fluida kroz
brtvu obrnuto je proporcionalan kvadratnom korijenu iz njihovog broja. Zbog toga treba broj brtvenih
iljaka poveati, no isto tako on je odreen i drugim faktorima.
Brtvljenje treba biti sigurno. Sluajno zapinjanje, koje se javlja npr. kod vibracija rotora turbine kada
on prolazi kroz kritini broj okretaja, ne smije dovesti do intenzivnog troenja brtvi ili zagrijavanja
rotora. Brtve trebaju biti jednostavne za montau i demontau, te lako zamjenjive u uvjetima
termoelektrane. Trebaju biti otporne na vibracije. Prilikom strujanja pare kroz njih ne smije doi do
pojave aerodinamikih sila koje mogu pobuditi vibracije rotora.
14.2. Prikaz procesa strujanja u labirintnoj brtvi

U jednadbama za odreivanje protoka kroz labirintnu brtvu obino se pojavljuje koeficijent protoka,
koji predstavlja omjer stvarnog protoka i teorijskog, te ovisi o konstrukciji labirinta. Kod
najjednostavnijeg ravnog tipa brtve, sl.14.2.a, koeficijent protoka ovisi o omjeru
(omjer zazora i
koraka) i o broju iljaka; koeficijent protoka raste s poveanjem
(uz zadani broj iljaka) i s
poveanjem broja iljaka (uz zadani
) pri emu treba imati na umu da se teorijski protok pare kroz
labirintnu brtvu smanjuje s poveenjem broja iljaka.
Ukratko e se prikazati proces strujanja pare u labirintnoj brtvi. Tok pare se ubrzava u suenju dok se
u proirenju iza suenja stepenaste brtve usporava praktiki na brzinu jednaku nuli, sl.14.5.a.
Usporavanje u proirenju odvija se bez povrata mehanike energije, tj. izobarno i uz potpunu
disipaciju kinetike energije toka koja se troi za zagrijavanje pare u proirenju. Tlak koji se
uspostavlja u proirenju je nii nego ispred suenja. U nizu meusobno spojenih suenja i proirenja
277
taj se proces ponavlja. Na taj nain tlak pare postupno opada od jednog do drugog proirenja, dok
entalpija pare u svim proirenjima ostaje ista, poto nema odvoenja topline s pare u brtvi. Dat e se i
prikaz toka pare u labirintnoj brtvi u h-s dijagramu, sl.14.5.b. Stanje pare prije prvog suenja dano je s
tokom 01. Crta 01a1 odgovara ekspanziji pare u prvom suenju, a toka a1 stanju pare u suenju.
Kinetika energija toka u prvom suenju.
, jednaka je raspoloivom toplinskom padu
. Kod
izobarnog usporavanja toka u proirenju poslije prvog suenja (crta a102), kinetika se energija toka
pretvara u toplinu to ima za posljedicu da je entalpija pare ispred drugog suenja (toka 02) jednaka
entalpiji ispred prvog suenja, . Proces se ponavlja u drugom i treem suenju te proirenjima iza
njih. U tom sluaju, raspoloivi toplinski pad raste u svakom sljedeem suenju, poto brzina pare
raste od suenja do suenja du toka, to slijedi iz jednadbe kontinuiteta:
(14-1)
Za brtvu s konstantnim promjerom
i konstantnim zazorom , sl.14.5.a, povrine svih suenja
meusobno su jednake:
; maseni je protok kroz suenja takoer nepromjenjiv (
), dok specifini volumeni pare rastu, kako slijedi iz h-s dijagrama. Stoga, brzine u suenjima
rastu du brtve, pa se najvea brzina postie u posljednjem suenju.
Na taj je nain, stanje pare u proirenjima brtve karakterizirano tokama 02, 03, 1 koje lee na liniji
i koja odgovara procesu priguivanja pare. Stanje pare u suenjima brtve karakterizirano
1
je tokama a , a2, a3 koje lee na liniji ab koja odgovara procesu strujanja pare s trenjem u cijevi s
konstantnim poprenim presjekom i zove se Fanno-ov proces, a linija ab Fanno-ova krivulja. Poto je
proces strujanja pare u brtvi, kako pokazuju stanja pare u njenim proirenjima, u biti proces
priguivanja, temperatura pare se mijenja du brtve tek neznatno. Iz tih razloga, temperatura pare na
izlazu iz prednje brtve turbine bit e kod veine konstrukcija jednaka temperaturi pare na izlazu iz
prvog turbinskog stupnja. Sl.14.5.c prikazuje proces strujanja pare kroz brtvu koja ima est suenja, s
tim da su parametri pare ispred i iza brtve kao i oblik suenja jednaki kao i kod brtve s tri suenja
prikazane na sl.14.5.b. Kod brtve sa est suenja (isto toliko i iljaka), poto je njihov broj
udvostruen, toplinski je pad po suenju manji za oko 50%. Stoga su brzine pare u suenjima kao i
maseni protoci u njima manji za faktor
, to osigurava da su brzine u svim suenjima podzvune.
Proirivanje takvog razmiljanja na bilo koji broj suenja omoguava izvoenje zakljuka da je maseni
protok pare kroz brtvu obrnuto proporcionalan kvadratnom korijenu iz broja iljaka :
Ovisnost masenog protoka pare kroz brtvu o omjeru tlakova iza i ispred brtve,
, moe se dobiti
koritenjem zakona strujanja kroz otvor s otrim rubom, tzv. prigunicu, koji su opisani jednadbama
slinima jednadbama za konvergentnu sapnicu. Tok kroz prigunicu ima sljedee svojstvene
karakteristike u usporedbi s tokom kroz konvergentnu sapnicu:
1) Mlaz pare iza prigunice je bitno sueniji, tako da je koeficijent protoka za prigunicu puno
nii nego za sapnice: za prigunice,
0,63 do 0,85 a konvergentne sapnice
0,97.
Koeficijent
raste sa smanjenjem omjera tlakova
.
2) Za tok pregrijane pare, kritini omjer tlakova za konvergentnu sapnicu
0,546, a za
prigunicu
0,13.
Krivulje koje daju ovisnost masenog protoka
o
za konvergentne sapnice dobro
su poznate u dinamici fluida. Ovdje je maseni protok kroz sapnicu ili prigunicu,
je kritini
maseni protok kroz sapnicu te
i
su tlakovi ispred i iza sapnice ili prigunice. Za prigunicu,
maseni protok ostaje konstantan kod
0,13, postoje kritini maseni protok
.
278
Promjena masenog protoka kroz prigunicu opisana je jednadbom koja je slina jednadbi za
konvergentnu sapnicu, u kojoj se
i
za sapnicu zamijenjuju sa
i
za prigunicu:
(14-2)
Ovdje se kritini maseni protok kroz prigunicu moe odrediti pomou jednadbe za strujanje kroz
sapnicu u kojoj se koeficijent zamijenjuje s koeficijentom protoka za prigunicu (brtvu) :
(14-3)
Koristei jednadbu (14-2) i jednadbu (14-3) moe se dobiti jednadba za maseni protok kroz
prigunicu, tj. kroz brtvu koju ini jedan iljak (suenje), (
):
(14-4)
Ako brtva ima
iljaka moe se koristiti sljedea jednadba:
(14-5)
Kako je ve reeno, najvea se brzina pare ako brtva ima nekoliko iljaka postie u zazoru kod
posljednjeg iljka. Jasno je da, uz zadani poetni tlak , maseni protok pare
imat e maksimalnu
vrijednost kada se u posljednjem suenju postie kritina brzina. Omjer tlakova
kod kojeg se
postie kritina brzina, i stoga, kritini (maksimalni) maseni protok kroz brtvu, moe se odrediti iz
jednadbe (14-5) izjednaavajui s nulom prvu derivaciju od
po :
(14-6)
Ako se u proraunu brtve zamijeni da je
, tada se e u jednadbi (14 -5) mora zamijeniti sa
.
Kod praktinih se prorauna treba uzeti u obzir da vrhovi iljaka kod turbinskih brtvi nisu apsolutno
otri, ve se troe tokom rada ili se ve izrauju kao zaobljeni. Takoer se mogu zaobliti zbog
stvaranja naslaga soli u brtvama. Iz tog se razloga preporua uvrstiti
(za pregrijanu paru)
za
jednadbi (14-5) i jednadbi (14-6). Osim toga, uz veliki broj iljaka brtve, drugi se lan ispod
korijena u jednadbi (14-5) moe zanemariti. Uz tu pretpostavku, praktina jednadba za maseni
protok kroz brtvu ima oblik:
(14-7)
gdje
- koeficijent protoka kroz suenja koja ine iljci brtve i moe se odrediti pomou dijagrama
na sl.14.6. Taj je dijagram dobiven na temelju eksperimentalnih podataka;
- povrina poprenog presjeka zazora brtve;
- tlak i specifini volumen pare ispred brtve;
- omjer tlakova iza i ispred brtve.
279
Jednadba (14-7) odgovara protoku pare kroz stepenastu brtvu. Ako su toplinske deformacije rotora s
obzirom na stator u podruju brtve velike, tada stepenasti tip brtve postaje nepogodan, poto prostori
izmeu iljaka trebaju biti veliki. U tom se sluaju koristi kompaktnija ravna brtva. Tok pare se u
ravnoj brtvi ne usporava izmeu iljaka u potpunosti. Kinetika energija mlaza pare iz prethodnog
iljka samo se djelomino pretvara u toplinu, dok se ostali dio troi za ubrzavanje toka u sljedeem
iljku. Iz tog je razloga maseni protok pare kroz iljke ravne brtve bitno vei nego kod stepenaste
brtve, te jednadba (14-7) za taj sluaj mora biti napisana u obliku:
(14-8)
gdje
- korekcijski faktor koji se moe oitati iz dijagrama na sl.14.7. Prethodno dane jednadbe
ispravne su i za brtve kod turbinskih stupnjeva (unutarnje brtve) i za vanjske brtve na mjestima gdje
rotor prolazi kroz kuite.
14.3. Konstrukcija labirintnih brtvi

Relativno sloen no efikasan sustav predstavlja brtva u obliku jele prikazana na sl.14.8. Na vratilo se u
toplom stanju navlai i osigurava pomou klina ahura (1) s grebenima, a u kuite turbine ugrauje se
obujmica (2) koja se sastoji od dvije polovice. U obujmicu je vrsto ugraeno est jedan do drugog
poredanih segmenata (3) ili (4), koje prema centru vratila pritiu opruge (5).
Obujmica se izrauje od elika 35 ili 40 (oznake prema GOST-u), ahure s grebenima i segmenti
labirintnih brtvi od elika 25N3 (oznaka prema GOST-u) (0,2 do 0,3% C; 0,4 do 0,7% Mn; 0,17 do
0,37% Si; 2,75 do 3,25% Ni) ili OHM (oznaka prema GOST-u) (0,30 do 0,38% C; 0,17 do 0,37% Si;
0,S do 0,8%Mn; 0,9 do 1,2% Cr; 0,S% Ni; 0,3 do 0,4 Mo); opruge od elika 3H13 (oznaka prema
GOST-u) (0,25 do 0.35% C; oko 0,5% Mn; oko 0,7% Si; 12 do 14% Cr; oko 0,6% Ni) ili 60H16M2A
(oznaka prema GOST-u) (0,5 do 0,7% C; do 0,3S% Mn; 0,3 do 0,6% Si; 15 do 17% Cr; 1,6 do 2,5%
Mo).
Brtveni se prsteni u obliku jele izrauju tokarenjem, pri emu se koncentrinost cilindrinih povrina
ostvaruje s tonosti do 0,04 mm, a debljina iljaka s tonosti 0,05 mm. Nakon razrezivanja prstena na
dijelove povrine dodira se dotjerivaju bruenjem. Kvaliteta obrade povrina izvodi se u estoj klasi.
Kvaliteta obraivanih povrina ahura s grebenima takoer se izvodi u estoj klasi, a tolerancije na
dimenzije imaju iste veliine kao i kod brtvenih prstena. Kod turbina s visokim temperaturama pare na
ulazu odustalo se od primjene ahura s grebenima koje se navlae na vratilo, poto se kod njih
pojavljivalo slabljenje steznog spoja to je imalo za posljedicu vibracije rotora, potpuni lom labirintne
brtve i progib vratila. Zbog toga su kod konstrukcije na sl.14.9 grebeni izvedeni neposredno na vratilu
turbine. iljci (9) labirintne brtve (212 komada) uvaljcani su u obujmice (1) do (4), dok su na vratilu
izvedeni grebeni pravokutnog presjeka gdje su iza svaka etiri grebena izvedeni ljebovi (8). ljebovi
omoguavaju slobodno toplinsko irenje vlakana vratila du osi te na taj nain osiguravaju vratilo od
progiba. Radi se o turbini kod koje su tlak i temperatura pare na ulazu u turbinu 200 bara odn. 570C.
Obujmice, koje se sastoje od dvije polovice meusobno se spajaju vijcima (10) i ovjeuju u kuite
pomou draa (5), koji doputaju slobodno toplinsko irenje obujmice (obujmica se ugrauje u
kuite s garantiranim zazorom). Obujmice se uvruju u ravnini, koja je okomita na os turbine
zaticima (6), za koje se provrti nakon centriranja obujmice s obzirom na os turbine bue i razvrtavaju
istovremeno i u obujmici i u kuitu. Nakon ugradnje zatika postavljaju se poluprsteni (7), koji
prekrivaju provrte za zatike. Kod konstrukcije prikazane na sl.14.10 obujmice (3) ovjeene su takoer
pomou draa (5) kao i kod konstrukcije prikazane na prethodnoj slici. S obzirom na kuite imaju
radijalni zazor bar 1,5 mm dok se u poprenom smjeru uvruju klinovima (4). U obujmice je
ugraeno po nekoliko prstena (1) (svaki se sastoji od est dijelova). U razdjelnoj ravnini obujmice
prsteni su ovjeeni na vijcima za oslanjanje (7) i zadravaju se od okretanja pomou ploica (6).
Segmenti koji ine brtvene prstene (1) pritiu se jedan k drugom pomou ravnih opruga (2).
Labirintni iljci i grebeni imaju slinu konstrukciju kao i na sl.14.9. Nakon svakih est grebena na
280
vratilu je izraen lijeb zbog mogunosti slobodnog irenja vlakana vratila u aksijalnom smjeru.
Konstrukcija u cjelini ima mogunost znaajnih pomaka u radijalnom smjeru te mogunost neovisnih
temperaturnih deformacija elemenata.
Kod niih se temperatura iljci statora izrauju od mjedi (oko 60% Cu, 14% Ni, 20% Zn i 1% Sn),
elika 1H13 i 2H13, a kod suvremenih turbina s visokom temperaturom na ulazu od austenitnih
vatrootpornih elika (npr. 1H18N9T) (oznake prema GOST-u). Kod konstrukcija prikazanih na
sl.14.11.a i sl.14.11.b. iljci su izraeni od tankih prstena debljine 0,2 mm, koji su uvreni u vratilu
turbine ili statoru. Uvrenje osigurava ica koja je podbijanjem umetnuta u lijeb u vratilu. Na
sl.14.11.c prikazana je brtva koja se odlikuje velikim brojem iljaka po jedinici duine. Za razliku od
prethodnih konstrukcija dio iljaka ini i aksijalne zazore, pa se takav sustav moe primjenjivati samo
ako ne dolazi do pojave znaajnih pomicanja rotora spram kuita. Kod konstrukcije koja je prostorno
prikazana na sl.14.12 grebeni su izvedeni direktno u vratilu u obliku tankih iljaka od lima koji su
uvreni pomou ice, sl.14.12.b. U obujmicu je smjeteno est brtvenih prstena, sl.14.12.a, kojih se
svaki sastoji od nekoliko dijelova. Vidi se takoer i opruga, sl.14.12.c, s kakvima se dijelovi brtvenog
prstena pritiu jedan k drugom i k centru vratila.
Vertikalni presjek kroz brtvu prikazanu na prethodnoj slici dan je na sl.14.13.a, a pogled na
horizontalnu razdjelnu ravninu obujmice na sl.14.13.b. Obujmica se zbog montae sastoji od dva
dijela (1) i (2). Element (10) osigurava pravilno nalijeganje polovica obujmica (1) i (2) koje su
meusobno spojene svornjacima (8) i (9). U obujmici su izvedeni radijalni prorezi kroz koje se odvodi
dio brtvene pare u upljine koje su spojene sa sustavom za razvoenje brtvene pare. Kao to je reeno,
svi brtveni prsteni (oznaena su samo dva (3) i (4)) sastoje se od nekoliko dijelova koji su smjeteni u
utoru "T" oblika u obujmici. Opruge (5) i (6) pritiu dijelove radijalno prema centru vratila tako da
oni vrsto nalijeu u utore. Brtvu stepenastog tipa oblikuju iljci (17) izvedeni na brtvenim prstenima
te iljci (11) privreni pomou ice (12) direktno na vratilu (detalj "a" na sl.14.13.a). Tokom rada
turbine vratilo se pomie aksijalno spram kuita i iljak (11) nalazi se otprilike na polovici puta
izmeu dva susjedna iljka (17). Izbor ovakvih pokretnih segmenata omoguava smanjenje radijalnog
zazora to ovaj tip brtve ini puno efikasnijim od fiksnog tipa konstrukcije. U sluaju da se brtveni
prsteni dignu sa svojih sjedita u "T" utorima, trenje koje se javlja kod dodira iljaka i vratila s
obzirom na povrine dodira je malo, pa je i koliina topline koja se razvija unutar doputenih granica.
Iskustvo je pokazalo da eventualni povremeni dodiri iljaka brtve s vratilom nisu tetni i nemaju
nikakvog utjecaja na rad turbine. Brtva prikazana na sl.14.12 i sl.14.13 predstavlja tzv. prednju
vanjsku labirintnu brtvu koja sprjeava prostrujavanje pare visokih parametara iz ulaznog dijela
turbine (obino iza regulacijskog stupnja) u atmosferu na mjestu gdje vratilo prolazi kroz kuite.
Na slici 14.14.a prikazana je takoer konstrukcija prednje vanjske brtve kuita visokog tlaka turbine
velike snage s nad kritinim parametrima. Na vratilu turbine (sl.14.14.d) izvode se prstenasti kanali, u
koje se ugrauju prethodno izraene tanke trake s profilnim dijelom koji odgovara kanalu na rotoru te
tako oblikuju iljke na vratilu. Reu se iz spiralne trake od vatrootpomog nehrajueg elika s
unutarnjim polumjerom koji je jednak polumjeru dna kanala na rotoru. Traka se na tokarskom stroju
uvaljcava icom od nehrajueg elika. Kod pojave dodira s vratilom takva konstrukcija predstavlja
manju opasnost za progib vratila, u prvom redu zbog toga to je koliina topline koja se razvija veoma
mala i kao drugo to sam iljak predstavlja bitni toplinski otpor. Isto tako dio topline e se odvoditi
parom koja struji kroz brtvu. Zbog iskljuenja svake mogunosti progiba vratila kod dodira, kao to je
ve vieno kod prethodnih konstrukcija, na vratilu su izvedeni s odreenim korakom kanali - uski
prorezi dubine 6 do 12 mm. esto se puta nazivaju "toplinski kanali". Zahvaljujui njihovoj prisutnosti
kod intenzivnog zagrijavanja odreenog dijela vratila zbog dodira ono ima mogunost slobodnog
irenja u aksijalnom smjeru bez pojave progiba. Aksijalni zazori kod vanjskih brtvi ovise o njihovom
smjetaju u odnosu spram odrivnog leaja, gdje su rotor i kuite u dodiru preko uljnog filma. to je
brtva dalje smjetena od odrivnog leaja, to je vea mogunost za poveanje relativnog izduenja
rotora i potrebni su vei aksijalni zazori. To se vidi na sl.14.14.a i sl.14.14.b, gdje zazori kod brtvi koje
su smjetene u blizini odrivnog leaja iznose 3,7 mm a sa suprotne strane 7 mm.
Veliina radijalnog zazora kod labirintnih brtvi ovisi o promjeru brtve, veliini temperaturnih
deformacija i krutosti vratila. Kod veine se konstrukcija vanjskih brtvi radijalni zazor moe priblino
uzeti tisuinku promjera vratila. Na sl.14.15 prikazana je izvedba brtvljenja kuita niskog tlaka koje
281
sprjeava prodiranje zraka u kondenzator. U prostor A dovodi se brtvena para s tlakom koji je neznatna
visi od atmosferskog, a iz prostora B, gdje je tlak neto nii od atmosferskog, para se odsisava u
hladnjak ejektora. Najvei pad tlaka, koji u pravilu ne prelazi 100 kPa, javlja se izmeu prostora A i
prostora ispune cijevi koja je otvorena prema atmosferi. To omoguava izvedbu brtve s manjim
brojem iljaka. U utor u obujmici brtve umeu se brtveni prsteni (u svakoj polovici su po tri dijela
brtvenog prstena), koji se uvruju u obujmici u razini razdjelne ravnine. I ovdje opruge pridravaju
prstene u radnom poloaju, osiguravajui mali zazor izmeu iljaka i rotora. Isto tako kod dodira kod
niih brojeva okretaja segmenti e biti potiskivani vratilom u utor u obujmici, zahvaljujui emu ne
dolazi do zamjetnog troenja iljaka i oslobaanja vee koliine topline. Ovdje su, umjesto na vratilu,
stepenasti grebeni izvedeni na ahuri koja je navuena na vratilo s prednaprezanjem. ahura slui kao
odreena toplinska zatita, koja sprjeava zagrijavanje vratila prilikom zadiranja i ako se oteti lako se
zamjenjuje kod remonta. U ovom je sluaju mogua primjena ahura s grebenima jer tu temperature
nisu tako visoke kao to je sluaj kod vanjskih brtvi kuita visokog i srednjeg tlaka gdje su
temperature visoke i kao to je reeno ahure se ne mogu koristiti, poto oslabljenje njihovog steznog
spoja dovodi do intenzivnih vibracija, troenja iljaka, a ponekad i havarije.
Na sl.14.16 prikazana je izvedba brtvljenja kod radijalne turbine. Na vratilo (4) navuena su tri prstena
(2) sa iljcima koji oblikuju labirinte pomou jo tri mirujua prstena sa iljcima koji su uvreni u
kuite (3). Kako izgledaju labirinti koje tvore pomini i nepomini prsten sa iljcima vidi se na
sl.14.17. Zamjetno je da postoji znaajan broj labirinata na relativno maloj duini. Primjena takve
konstrukcije mogua je samo uz iskljuivo kruto vratilo te trai visoku tonost kod izrade iljaka. Kod
nie razlike tlaka na ulazu i izlazu iz brtve (priblino do 5 bara) i kod niih obodnih brzina vratila (do
30, a maksimalno 50 m/s) mogu se primjenjivati konstrukcije brtve s grafitnim prstenima, koji
zamjenjuju iljke labirintne brtve. Takva je konstrukcija prikazana na sl.14.18. Na vratilo je navuena
od sivog lijeva ili elika ahura (7) u ije je utore ugraeno est grafitnih prstena (1), koji se sastoje od
segmenata duljine tri do etiri centimetra. Segmenti se dre vrsto jedan do drugog pomou spiralne
opruge (2) i pridravaju pomou ravnih opruga (6), koje sprjeavaju prijenos mase prstena na vratilo.
Grafitni su prsteni umetnuti u prstene "L" oblika napravljene od sivog lijeva ili elika (3). U jednom
od njih (4) napravljen je itav niz provrta za odvoenje dijela pare iz brtve. Grafitni se prsteni
zadravaju od vrtnje pomou zaustavnih ploica (5) koje ulaze izmeu dva segmenta prstena.
Aksijalni zazor grafitnog prstena u prostoru, koji ine "L" prsteni ima veliinu 0,15 do 0,07 mm.
Veliina radijalnog zazora ovisi o promjeru vratila i njegovoj temperaturi: moe se pretpostaviti, da
grafitni prsteni nemaju temperaturne deformacije te da zazori u hladnom stanju trebaju imati takvu
veliinu, da bi se kod zagrijavanja vratila snizili gotovo na nulu. Zbog toga se na strani dovoenja pare
u kuite turbine radijalni zazor izvodi veim nego na strani izlaza pare iz turbine (uz pretlak u
kuitu). Uz promjer vratila 200 mm i temperaturu svjee pare 400C kod vanjske prednje labirintne
brtve preporuaju se sljedei radijalni zazori: oko 0,5 mm kod prvog prstena do kuita i oko 0,35 mm
u vanjskom prstenu.
Lagani kontakt prstena s vratilom ne predstavlja opasnost ako su prsteni napravljeni od kvalitetnog
grafita. Ne smiju se troiti prilikom dodira s vratilom i pri tome njihova povrina treba se zagladiti.
Grafit s tvrdim esticama u svojoj strukturi troi ahuru dubei u njoj duboke kanale. Neke tvornice
kod turbina s visokim tlakom kombiniraju labirintne i grafitne brtve, ugraujui posljednje u podruje
niskog tlaka. Kod brtve prikazane na sl.14.19 izmeu iljaka koji su izvedeni na ahuri navuenoj na
vratilo, i grafitnih prstena, postoji veoma mali radijalni zazor. Zbog malog zazora iljci se urezuju u
prstene do dubine , oblikujui bezznaajni procjep
kroz koji mijenjajui naglo smjer para se
priguuje. Ta se brtva moe primjenjivati kod visokih temperatura i tlakova pare uz jako malo
prostrujavanje pare. Isto tako ta konstrukcija ne doputa nikakvo aksijalno pomicanje vratila s obzirom
na kuite, te zahtjeva primjenu jako kvalitetnog grafita za izradu prstena (da se ne troi, da moe
izdrati znaajni tlak pare te da se ne oslobaa velika koliina topline kod dodira sa iljcima). Danas se
brtvljenje s grafitnim prstenima gotovo i ne koristi zbog upotrebe sve viih temperatura pare to bi
moglo izazvati zapaljenje grafita.
Izvedbe labirintnih brtvi izmeu dijafragme i rotora prikazane su na sl.14.20. Zadaa tih brtvi je da
smanji prostrujavanje pare s jedne strane dijafragme na drugu. Brtva se obino sastoji od jednog ili
nekoliko prstena koji su takoer napravljeni od nekoliko dijelova, te su ugraeni u profilirani utor koji
282
se protee po unutarnjem promjeru dijafragme. Prsteni nose brtvene iljke razliitih oblika kao to i
prikazuje sl.14.20. Prsteni sa iljcima sastavljeni su od nekoliko dijelova te su u meusobnom dodiru
preko elnih povrina pomou opruga. Prsten se osigurava od vrtnje pomou zaustavne ploice, koja
se ugrauje u razdjelnoj ravnini turbine. Konstrukcija omoguava segmentima od kojih je sastavljen
prsten da se pomiu u radijalnom smjeru to u odreenoj mjeri smanjuje mogunost troenja iljaka
kod dodira s vratilom. Veliina radijalnog zazora izmeu brtve i vratila ovisi u prvom redu o veliini
turbine, radijalnim zazorima u leajima te tonosti centriranje dijafragme. Npr. za turbine snage 25 do
100 MW preporua se za visokotlane stupnjeve veliina zazora 0,25 do 0,4 mm, a za niskotlane
stupnjeve 0,3 do 0,6 mm.
Brtveni iljci najee se izrauju od elika 1H13 (oznaka prema GOST-u), kod ega se u smjeru
strujanja pare prvo ugrauje brtveni iljak, a zatim ica od istog materijala, iji unutarnji promjer treba
biti 2 do 3 mm vei od unutarnjeg promjera iljka. Kod visokih temperatura iljke i icu treba
izraivati od austenitnog elika tipa 1H18N9T (oznaka prema GOST-u). Brtvljenje rotorske reetke
moe se izvesti tako da se brtvi ili samo aksijalni zazor (sl.14.21.a i sl.14.21.b), ili samo radijalni zazor
(sl.14.21.c) ili oba (sl.14.21.d). Usporedba veliine radijalnog i aksijalnog zazora kod rotorske reetke
u sluaju s brtvljenjem i bez njega dana je na sl.14.22. Na sl.14.23 prikazani su konstrukcijske izvedbe
brtvljenja rotorske reetke. Brtvljenje prikazano na sl.14.23.a primjenjuje se za kuita visokog i
srednjeg tlaka. U umetku (1) izvode se utori oblika "lastin rep", u koji se uvode komadi (2) od armko
eljeza. U sluaju zadiranja iljaka (3) izvedenih na bandanoj traci o komade, u komadima se
pojavljuje prstenasti kanal koji praktiki ne poveava prostrujavanje. Za stupnjeve s dugim lopaticama
koristi se brtvljenje (sl.14.23.b) s brtvenim iljcima koji se umeu u prstenasti kanal u elementu (4)
dijafragme i naknadno se privruju (prvo s unutarnje, a zatim s vanjske strane) pomou zatika koji
se stavlja u specijalni aksijalni provrt. Brtvljenje, prikazano na sl.14.23.c odnosi se na tzv. postojano
na vibracije brtvljenje. Kod pomicanja bandae (3) spram komada (2) iskljuuje se pojava
aerodinamikih pobudnih sila, koje izazivaju niskofrekventne vibracije rotora turbine.
Kod sva tri prethodna primjera brtvi se i radijalni i aksijalni zazor. Na sl.14.24.a i sl.14.24.b prikazano
je brtvljenje unutar stupnjeva reakcijske turbine. Kod prve konstrukcije brtvi se radijalni zazor kako
izmeu statorskih lopatica i rotora tako i rotorskih lopatica i kuita. Kod druge se konstrukcije brtvi
aksijalni zazor izmeu statorske i rotorske reetke. Na sl.14.25 prikazana je unutarnja brtva kod
reguliranog oduzimanja jednokuine turbine. Labirintne brtve kod plinskih turbina imaju sutinski
istu konstrukciju kao i kod parnih turbina.
14.4. Parovodi za razvoenje brtvene pare vanjskih brtvi

Kod vanjskih brtvi na strani dovoenja pare zbog velikog pretiska para prostrujava iz kuita prema
atmosferi; s druge strane u kuite unutar kojeg vlada vakuum moe doi do usisavanja zraka iz
atmosfere. Zbog toga iz brtvi koje rade s pretlakom treba odvoditi paru, i to na nekoliko mjesta iza
odreenog broja brtvenih prstena; k brtvama koje rade pod vakuumom treba dovoditi paru koja se
djelomino usmjerava u kuite turbine, a djelomino izlazi u okolinu te pritom sprjeava ulaenje
zraka u turbinu. Na sl.14.26 prikazan je tipini sustav razvoenja brtvene pare jednokuine
kondenzacijske turbine s niim parametrima pare na ulazu. Iz prednje brtve (1) para se odsisava po
kanalu (3) u jedan od meustupnjeva turbine, a po kanalu (4) u stranju brtvu (9). Ostatak pare (veoma
mali) izlazi u strojarnicu kroz cijev (11). Iz stranje brtve para (nakon to doe u nju), djelomino
prostrujava u kondenzator, a djelomino preko cijevi (10) u atmosferu. Ako je u kanalu (4) tlak pare
suvie velik (na to ukazuje intenzivnije istrujavanje pare kroz cijev (10)), tada se otvara odvoenje
pare (8) u kondenzator. Kod niskog tlaka u kanalu (4) po cijevi (7) u kanal (4) dovodi se svjea para.
Iz vanjskih komora (2) brtve predviena je drenaa (5). Brojka (6) oznaava drenau prostora
regulacijskog stupnja. Sloeniji sustav brtvljenja suvremene kondenzacijske jednokuine turbine s
visokim ulaznim parametrima pare prikazuje sl.14.27.
Najvei broj iljaka u prednjoj brtvi ima dio smjeten desno od prostora A. Veliki dio pare. koji dolazi
u taj prostor, odvodi se u parovod regenerativnog oduzimanja pare od turbine za predgrija br.3
napojne vode, koji se nalazi pod pretlakom. Ostatak pare prostrujava u prostor B od kuda se odvodi po
dvije cijevi u parovod regenerativnog oduzimanja za predgrija br.l napojne vode. Taj predgrija kod
283
rada turbine nalazi se uvijek pod vakuumom. Da bi se izbjeglo usisavanje zraka iz atmosfere u
predgrija br.l, u prostor C se po dvije cijevi dovodi brtvena pare s niskim pretlakom i temperaturom.
Ta para odlazi s jedne strane u prostor B (od kuda se odvodi), a s druge strane u prostor D i kroz cijev
(1) u strojarnicu. Stranja labirintna brtva sastoji se od dvije sekcije i vanjskog brtvenog prstena, koji
su meusobno odvojeni jedno od drugog prostorima G i E. U prvi od njih dovodi se hladna para, kao i
u prostor C, tako da se sekcije brtve lijevo od prostora C i desno od prostora G nalaze u istim radnim
uvjetima. Prstenasti odbojnici pare u prostorima D i E, odvode kondenzat koji nastaje uglavnom pri
uputanju turbine, te sprjeavaju upadanje pare i kondenzata u leaje smjetene do njih.
Hladnjak pare (15) predstavlja spremnik s dva kolektora. U donji se, osim parovoda (20) brtvi vretena
regulacijskih ventila, uvodi kroz priguni igliasti ventil (18) svjea para; na istom kolektoru ugraen
je i sigurnosni ventil s odvoenjem pare u atmosferu, koji je namjeten na tlak 11 bara. Na gornji su
kolektor spojeni parovodi (9) i (14), koji snabdijevaju brtve. Na poklopcu hladnjaka pare smjeten je
injektor (16), kroz koji se dovodi i rasprskuje kondenzat turbine zbog hlaenja pare. Kod rada turbine
za snabdijevanje vanjskih brtvi dostatna je para koja se odvodi iz brtvi vretena ventila. Kod uputanja
turbine kroz prigunicu (18) u hladnjak pare treba se uvoditi svjea para. Otvaranje prigunice (18) i
ventila, koji dovodi kondenzat u injektor (16), treba regulirati tako da tlak u hladnjaku pare ne prelazi
1,5 bara, a da je temperatura u granicama 125 do 140C.
Dalje, kod poveanja optereenja, treba regulirati dovoenje svjee pare i kondenzata tako da se
temperatura u hladnjaku pare nalazi u navedenim granicama, a da pri tome u strojarnicu kroz cijevi (1)
i (5) istrujava tek neznatna koliina pare. Kod zaustavljanja turbine potrebno je nastaviti dovoenje
pare u vanjske brtve, da bi se sprijeio ulazak hladnog zraka u brtve i unutar turbine. Osim toga,
hlaenje labirintnih ahura u trenutku, kada je vratilo jo vrue, moe izazvati u njima pojavu
naprezanja, koja su iznad granice elastinosti to moe imati za posljedicu plastine deformacije koje
dalje prouzrokuju slabljenje steznog spoja ahure. Na sl.14.28 prikazan je sustav brtvljenja i
razvoenja brtvene pare kod protu tlane turbine. Iz prostora A prednje brtve para se odvodi u vod za
rastereenje koji je povezan s ispunim parovodom iz turbine. Iz prostora B para se odvodi u prestrujni
vod, a iz prostora C para se odvodi u strojarnicu. Prostor C ima predvienu drenau. Ovdje i stranja
brtva treba sprijeiti istrujavanje pare iz turbine u atmosferu. Iz prostora B stranje brtve para se
takoer odvodi u prestrujni vod, a iz prostora C u strojarnicu. Na sl.14.29 prikazan je sustav brtvljenja
i razvoenja brtvene pare kod kondenzacijske dvokuine turbine s vostrujnim niskotlanim
kuitem. Visokotlano se kuite brtvi kao i protutlana turbina. Iz prostora A prednje labirintne brtve
visokog tlaka para se odvodi u neki od meustupnjeva visokotlanog dijela preko voda rastereenja. Iz
prostora B kako prednje tako i stranje brtve visokotlanog kuita para se odvodi u prestrujni vod, a
iz prostora C u strojarnicu. U prostor B i lijeve i desne brtve dvostrujnog kuita niskog tlaka uvodi se
para iz prestrujnog voda (tlak oko 1,1 bar). Iz prostora B para djelomino ekspandira u kondenzator, a
djelomino u prostor C iz kojeg odlazi u atmosferu. Na taj se nain sprjeava upadanje zraka u
kondenzator.
284
15.TURBINSKI LEAJI
15.1. Uvodne napomene
Leaji slue za fiksiranje takvog poloaja rotirajueg rotora turbine, kod kojeg se osigurava siguran i
ekonomian rad. U ovisnosti o broju vratila kod rotora i nainu njihovog spajanja, turboagregat moe
imati od tri do dvanaest nosivih leaja i jedan (najee) ili dva odrivna. Nosivi leaji primaju i
prenose na elemente statora radijalno optereenje uslijed vlastite mase rotora, od njegovih
neuravnoteenih centrifugalnih sila i razcentriranja, te od aerodinamikih sila, koje se javljaju u
protonom dijelu turbine i u brtvama. Konstrukcija nosivih leaja i njihov reim rada trebaju osigurati
male zazore u protonom dijelu i u brtvama zbog ouvanja visoke ekonominosti. Uz to trebaju
iskljuiti mogunost radijalnog zadiranja u protonom dijelu. Odrivni leaj prima rezultantnu aksijalnu
silu, koja djeluje na rotor turbine i odreena druga optereenja. Kod parnih turbina koriste se samo
klizni leaji (nosivi i odrivni), kod kojih u normalnom radu izmeu rotirajuih i mirujuih dijelova
uvijek postoji tanki uljni film. Klizni leaji imaju potrebnu sigurnost tokom dugotrajnog radnog vijeka
i uz pravilnu izradu i paljivu eksploataciju dobro podnose djelovanja statikog i dinamikog
optereenja. Upotreba kotrljajuih leaja zbog velikih masa rotora parnih turbina (visoki specifini
pritisci) i velikih promjera rukavaca ne dolaze u obzir, dok visoka obodna brzina rukavaca stavlja u
prvi plan upotrebu kliznih leaja (uvjet za realizaciju plivanja rukavca u uljnom filmu).
Kod plinskih se turbina uz klizne leaje koriste i standardni kotrljajui leaji (mogunost primjene
zbog manjih promjera rukavaca vratila). Treba ukazati na este nejasnoe, koje se javljaju prilikom
koritenja termina "leaj". Obino se pod terminom leaj turbine podrazumijeva sveukupnost
statorskih elemenata, koji ukljuuju blazinicu, njen umetak (ako postoji) i kuite; esto se u jednom
kuitu nalazi nekoliko blazinica (za susjedne rotore), spojka i odreeni elementi sustava regulacije,
zatite i upravljanja. Isto tako se esto pod terminom "leaj" podrazumijeva samo blazinica leaja element koji neposredno preuzima radijalno i aksijalno optereenje. Pojedinano, kada e se u
daljnjem tekstu analizirati nosivi i odrivni leaji, to e se imati u vidu njihove blazinice.
15.2. Princip rada kliznog leaja

Da u leaju ne bi dolo do "suhog" ih "polusuhog trenja", kod kojeg rukavac vratila dolazi u kontakt s
povrinom leaja, promjer rukavca treba izvesti neto manjim od promjera leaja, sl.13.1.a. Na toj je
slici vratilo u stanju mirovanja. Prilikom vrtnje rukavac vratila povlai za sobom ulje: sloj ulja, koji je
do rukavca zbog "lijepljenja" ulja na metalnu povrinu, a ostale slojeve ulja zbog njegove viskoznosti.
Kao rezultat, u zazoru izmeu leaja i vratila javlja se neprekidna cirkulacija ulja, koja je usmjerena u
stranu vrtnje vratila. Moe se pretpostaviti da je strujanje ulja laminarno. Raspodjela brzine ulja u
zazoru neoptereenog dijela leaja prikazana je na gornjem dijelu sl.15.1.b: brzina ulja je na povrini
rukavca jednaka obodnoj brzini rukavca, na povrini leaja jednaka je nuli, a po visini zazora mijenja
se po linearnom zakonu. U donjem dijelu leaja nastaje zazor u obliku klina, u koji ulje nakon to ue,
odmah zbog svoje nestlaivosti tei istei kako u smjeru rotacije, tako i okomito na njega, ka
krajevima leaja. Istrujavanju ulja suprotstavlja se njegova viskoznost i viskozne se sile prevladavaju
poveanjem tlaka u klinastom zazoru, koji raste u skladu s dijagramom prikazanim na sl.15.1.b u
polarnim koordinatama. Maksimalnu vrijednost tlak postie priblino na mjestu, gdje sloj ulja ima
minimalnu debljinu
.
U skladu s poveanjem broja okretaja tlak ulja podie vratilo prema gore i gura u stranu vrtnje. Brzina
istrujavanja ulja iz klinastog zazora, oigledno, raste kod poveanja tlaka u zazoru, te isto tako zakon
promjene brzine po visini zazora vie nije linearan (sl.15.2). Ako se ulje dovodi u zazor izmeu dvije
nepomine ploe pod tlakom, kao to je to prikazano na sl.15.2.a, to su profili brzine u uljnom sloju
predstavljeni parabolinim krivuljama; ako se pri tome jedna od povrina giba, to se profili brzine u
zazoru dobivaju superpozicijom parabolikih krivulja na prethodno prikazanu linearnu raspodjelu
brzina. Takva je raspodjela prikazana na sl.15.2.b, a takoer u optereenom dijelu leaja na sl.15.1.b.
Kod toga je uzeto da se maksimalni tlak javlja gdje sloj ima minimalnu debljinu, pa se stoga ovdje
brzina ulja mijenja po linearnom zakonu.
285
U podruju gdje se klinasti zazor iri (u smjeru vrtnje) tlak ulja opada sve do vrijednosti s kojom
poinje povienje pri ulasku u klinasti zazor. Raspodjela brzine i tlaka u uljnom filmu du osi leaja
prikazana je na sl.15.3. Tlak ulja na sredini irine leaja ima maksimalnu vrijednost i idui prema
elnim povrinama opada po parabolinom zakonu. Brzina ulja u istom smjeru raste uz parabolini
zakon promjene po visini sloja. Zbroj projekcija sila tlaka u uljnom sloju na smjer optereenja rukavca
jednak je posljednjem. Zbog visokih tlakova, koji se javljaju u uljnom sloju, leaji, koji rade po
opisanom principu, temeljenom na hidrodinamikoj teoriji podmazivanja, mogu preuzimati veoma
visoka optereenja. Granica opteretivosti leaja uvjetovana je obino veliinom zazora
, koja se
smanjuje s poveanjem optereenja. Zbog toga, to povrine rukavca i blazinice nisu apsolutno glatke,
kod smanjenja veliine zazora moe doi do kontakta neravnina radnih povrina koje imaju veliine
i , sl.15.4, a to izaziva polusuho trenje, koje je popraeno troenjem i grijanjem leaja. Oigledno da
hm;n treba biti vee od
. Veliina minimalnog zazora raste sa smanjenjem optereenja leaja,
sa smanjenjem temperature ulja (to uvjetuje poveanje viskoznosti), a takoer i s poveanjem broja
okretaja. U skladu s poveanjem broja okretaja sredite vratila se premjeta po krivulji O'O, sl.15.1.a,
koja priblino predstavlja polukrunicu, opisanu iznad O'O kao promjerom. U toku O sredite vratila
dolazi kod beskonano velikog broja okretaja. Ispunjavanje principa hidrodinamike teorije
podmazivanja kod konstruiranja leaja omoguava:
1) doputa poveanje specifinog tlaka na leaj (do 2MN/m2) i znaajne obodne brzine rukavca
(do 60 m/s);
2) rad uz male koeficijente trenja (koeficijenti tekueg trenja), koji obino imaju vrijednost 0,001
do 0,01;
3) rad bez troenja rukavca vratila i radne povrine leaja.
Prema opisanom principu mogu raditi i odrivni leaji. Odrivni disk (1) na vratilu turbine oslanja se na
nepomine ploice (2) (odrivne segmente), koje su postavljene pod nagibom prema povrini odrivnog
diska tako da se opet pojavljuje klinasti zazor, sl.15.5. Kod vrtnje diska ulje se povlai u klinaste
zazore, tlak u zazorima se povisuje, kako prikazuje dijagram abc ispod jedne od ploica, te
uravnoteuje aksijalnu silu , koja djeluje na vratilo. Leaji tog tipa, koji se obino nazivaju
Michellovim, takoer omoguavaju rad sa znaajnim specifinim tlakovima i obodnim brzinama, koji
znatno nadmauju doputene vrijednosti nekad koritenih grebenastih odrivnih leaja.
15.3. Osnove hidrodinamike teorije podmazivanja

Pojave, opisane u prethodnom poglavlju, analiziraju se pomou hidrodinamike teorije podmazivanja,
koja omoguava proraun leaja, tj. odreivanje njegove nosivosti, odreivanje rada trenja i
temperature leaja te proraun potrebnog protoka ulja. U osnove teorije hidrodinamike teorije
podmazivanja uvedene su sljedee pretpostavke:
1) otpor trenja u leajima svodi se na otpor smicanja jednog sloja ulja prema drugom, tj. razmatra
se isto tekuinsko trenje;
2) strujanje ulja u leajima je laminarno;
3) stlaivost ulja se ne uzima u obzir;
4) ulje vrsto prianja povrinama kliznih tijela, zbog ega je brzina graninog sloja ulja na
povrini rukavca vratila jednaka obodnoj brzini, a na povrini leaja jednaka je nuli.
Brojni autori kod razrade metode prorauna uvode jo i druge pretpostavke o kojima e biti rijei dalje
u tekstu. Analizirat e se izvod osnovne jednadbe hidrodinamike teorije podmazivanja primjenjive
za leaj beskonano velike irine. U uljnom sloju, koji se nalazi izmeu nepomine povrine CD i
povrine AB, koja se giba u smjeru strelice s brzinom , sl.15.6, izdvojit e se beskonano mali
element abcd duine , koji je ogranien strojnicama izmeu kojih je na sredini rastojanje . Sa je
oznaena trea dimenzija elementa - u smjeru okomitom na ravninu slike (uljni sloj u tom smjeru ima
beskonano veliku irinu).
286
Newton je ustanovio, da sila, koja je potrebna za premjetanje jednog sloja fluida s obzirom na
susjedni ili sila unutarnjeg trenja ima veliinu:
gdje
- povrina sloja;
- koeficijent dinamike viskoznosti;
- promjena brzine fluida po visini sloja.
Sila unutarnjeg trenja, koja se odnosi na jedinicu povrine ili tangencijalno naprezanje u uljnom sloju
ima veliinu danu jednadbom:
(15-1)
Smjer naprezanja na donjoj povrini ab izdvojenog elementa jednak je smjeru brzine , a na gornjoj
povrini naprezanje ima suprotni smjer. Osim sila koje su prouzrokovane viskoznosti, na element
djeluju normalni tlakovi fluida i (tlakovi na povrinama ab i cd meusobno se uravnoteuju). Iz
uvjeta ravnotee sila, koje djeluju na element, slijedi:
te zanemarivanjem promjene
na duini
:
(15-2)
Uvrtavajui u prethodnu jednadbu veliinu

ovisi o :
prema jednadbi (15-1), dobiva su uz uvjet da
ne
(15-3)
Tlak se zbog male debljine uljnog sloja moe smatrati neovisnim o . U tom se sluaju uzastopnim
dvostrukim integriranjem jednadbe (15-3) po dobiva:
gdje
- konstante integracije, koje se mogu odrediti iz uvjeta:

za
za
Koristei te uvjete pronalazi se:
nakon ega integral jednadbe (15-3) poprima oblik:
287
(15-4)
Koliina fluida, koji struji kroz bilo koji presjek (npr. AC na sl.15.6), ija je irina u smjeru, okomitom
na sliku jednaka jedinici, moe se izraunati po jednadbi:
(15-5)
U presjeku gdje tlak dostie maksimalnu vrijednost, derivacija
odrediti po jednadbi:
, i veliina
moe se
(15-6)
gdje
- debljina sloja u presjeku, gdje je tlak u sloju maksimalan. Iz jednadbe (15-5) i jednadbe
(15-6) dobiva se:
(15-7)
Integral te jednadbe:
(15-8)
daje zakon promjene tlaka fluida kao funkciju linearne dimenzije , kod ega takoer predstavlja
odreenu funkciju od . Ako npr. treba odrediti promjenu tlaka po duini povrine CD, sl.15.7, u
sloju fluida izmeu te povrine i povrine AB koja se giba, to postavljajui poetak koordinatnog
sustava u toku O i oznaavajui tlak u toj toki s , jednadba (15-8) moe se napisati:
(15-9)
ili:
(15-10)
gdje su:
Rubni uvjeti su:

za
za
288
Pomou posljednjeg uvjeta mogue je odrediti
:
(15-11)
Ako je ovisnost o poznata, tada se moe obaviti integracija jednadbe (15-9) i zakon promjene
tlaka dan je kao funkcija , kao to prikazuje sl.13.7. Maksimalnoj vrijednosti odgovara
i debljina sloja je jednaka . Ukupni pretlak, koji djeluje na povrinu duine i irine (u ravnini
okomitoj na ravninu slike) ima veliinu:
(15-12)
Pomou jednadbe (15-1) i jednadbe (15-2) moe se odrediti tangencijalno naprezanje:
(15-13)
Za
specifini otpor klizanju ravnine AB ima veliinu:

(15-14)
a ukupna sila trenja povrine duine
i irine :
(15-15)
Koeficijent tekuinskog trenja predstavlja omjer sile otpora
i optereenja :
(15-16)
15.4. Prilog hidrodinamike teorije podmazivanja proraunu nosivog (radijalnog) leaja

Metode prorauna nosivog leaja daje velik broj autora. Ovdje e biti izloena metoda iji se rezultati
najbolje podudaraju s eksperimentalnim podacima. Na sl.15.8 prikazan je shematski prikaz poloaja
rukavca vratila u leaju i krivulja promjene tlaka u klinastom zazoru. Sredite leaja nalazi se u toki
O, a sredite vratila u toki O'. Za poetni poloaj polarnog koordinatnog sustava uzima se crta OO'.
Od nje se odmjeravaju kutne veliine. Takoer se uzimaju sljedee oznake:
, - promjer i polumjer leaja;
, - promjer i polumjer rukavca;
- dijametralni zazor;
- relativni zazor;
- ekscentricitet rukavca u leaju;
- relativni ekscentricitet;
- reciprona vrijednost relativnog ekscentriciteta;
- kut izmeu crte OO' i proizvoljnog vektora O'M;
- koordinata toke kod koje je tlak u ulju maksimalan;
- kut poetka optereenog dijela leaja;
289
- kut kraja optereenog dijela leaja (mjesto prekida uljnog filma);

- kut izmeu crte OO' i smjera djelovanja optereenja;
- debljina uljnog filma kod kuta ;
- debljina filma na crti OO';
- debljina filma u toki maksimalnog tlaka;
- obodna brzina na povrini rukavca;
-nosivost leaja beskonano velike irine (sila koja djeluje na rukavac).
Nosivost leaja
Za cilindrini se rukavac u svim jednadbama koordinata
toga osnovna jednadba (15-7) poprima oblik:
treba zamijeniti s veliinom
. Zbog
(15-17)
Debljina uljnog filma moe se izraziti na sljedei nain. Iz trokuta OO ' M:
otkuda:
Poto je lan
jako malen u usporedbi s lanom
moe se zanemariti:
(15-18)
Analogno:
Uvrtavajui te veliine u jednadbu (15-17) dobiva se:

(15-19)
Koeficijent viskoznosti ulja
se uvede oznaka:
uzima se konstantnim, tj. ne ovisi o tlaku i temperaturi ulja u sloju. Ako
(15-20)
a tlak izrazi pomou bezdimenzionalne funkcije :
jednadba (15-19) poprima sljedei oblik:
290
Integracija te jednadbe daje:
(15-21)
Na taj nain, bezdimenzionalna veliina tlaka u bilo kojoj toki pod kutom ovisi o kutevima
i .
Za
i
tlak
. U prvom sluaju zbog toga to se ovdje dovodi ulje pod tlakom koji se
moe zanemariti u usporedbi s tlakom u nosivom sloju ulja; u drugom sluaju zbog toga to kod kuta
dolazi do prekida uljnog filma i tlak ulja naglo opada na nulu. Ako se u jednadbi (15-21) kao
gornja granica integriranja uzme kut
kod kojeg je
, to se
moe odrediti pomou kuteva
i :
(15-22)
Ako se uvedu oznake:
(15-23)
Jednadba (15-22) uz te oznake poprima oblik:
(15-24)
Postavit e se jednadba ravnotee za rukavac vratila, koji se nalazi pod djelovanjem optereenja i
hidrodinamikih sila. Po jedinici duine rukavca beskonano velike irine zbroj svih sila treba biti
jednak nuli, tj. prema sl.15.8:
ili:
ili na kraju:
(15-25)
291
Integrali koji ulaze u tu jednadbu mogu se napisati u sljedeem obliku:
(15-26)
gdje su:
(15-27)
Nakon toga se iz jednadbe (15-25) moe odrediti veliina kuta
djeluje na rukavac:
izmeu crte OO' i smjera sile koja
(15-28)
Zbroj vertikalnih komponenti hidrodinamikih sila treba biti jednak optereenju
, tj.:
Poto je:
a:
to se uz koritenje jednadbe (15-26) dobiva:
Tada je bezdimenzionalni koeficijent nosivosti leaja jednak:

(15-29)
Jednadba (15-19) i jednadba (15- 21) omoguavaju pronalaenje zakona promjene tlaka u ulju
izmeu rukavca i leaja, iz jednadbe (15-28) moe se odrediti poloaj rukavca u leaju, a iz
jednadbe (15-29) nosiva sposobnost leaja. Sve se jednadbe odnose na beskonano iroki leaj.
Nepoznanice su u tim jednadbama kutovi , , , i veliina , koja karakterizira ekscentricitet
vratila s obzirom na leaj. Za poetak podruja trenja uzima se obino polumjer-vektor, koji je okomit
na smjer djelovanja optereenja, tj.:
292
Druga granica integracije je kut . Na temelju niza eksperimentalnih rezultata za nju se predlae
mjesto prekida uljnog filma na dijelu zazora izmeu leaja i rukavca gdje se on iri (u smjeru vrtnje),
tj. mjesto gdje je gradijent tlaka
. Samo kada blazinica zavrava ranije, do prekida dolazi
na njenom izlaznom rubu. Stoga je kod proizvoljnog prekida uljnog filma
, a kod prekida na
rubu blazinice
. Na taj nain od na poetku pet nepoznanica, ostaju samo tri: , ,
. Prve dvije su povezane s treom preko jednadbe (15-24) i jednadbe (15-28). Zbog toga je u
jednadbi (15-29) nosivost leaja
uz vrsto zadane veliine ovisna samo o vrijednosti
. Iako je istovremeno rjeavanje jednadbe (15-24), jednadbe (15-28) i jednadbe
(15-29) mogue samo pretpostavljanjem i uzastopnim iteracijama, isto tako na kraju treba odrediti za
bilo koju vrijednost veliinu bezdimenzionalnog koeficijenta
, a takoer i nosivost
leaja beskonano velike irine. Prelazei na leaj konane irine, ovisnost tlaka u uljnom sloju daje se
u obliku:
(15-30)
gdje - koordinata po osi leaja, odmjeravana od sredine leaja;
- irina leaja;
- koeficijent koji uzima u obzir smanjenje tlaka u srednjem presjeku leaja zbog njegove
konane irine.
U srednjem presjeku (
)
, tj. ordinate krivulje tlaka kod leaja konane irine dobivaju
se mnoenjem ordinate krivulje tlaka kod leaja beskonane irine s odreenim faktorom , koji ovisi
o omjeru
i relativnom ekscentricitetu . Raspodjela tlaka kako se vidi iz jednadbe (15-30) uzeta
je parabolinom. Na elnim stranama leaja (
) tlak je jednak nuli (sl.15.3). U literaturi se
moe nai sljedea jednadba za raunanje faktora :
(15-31)
gdje:
(15-32)
Koeficijent , na taj se nain, moe izraunati kao funkcija veliine ili relativnog ekscentriciteta
. Kod promjene veliine od 0,33 do 0,95 veliina se uz veliku tonost moe odrediti po
jednadbi:
(15-33)
Nosivost leaja konane irine:
ili uz koritenje jednadbe (15-31):
293
(15-34)
Poto je po jednadbi (15-29)
to:
(15-35)
Grafika ovisnost koeficijenta
Matematika se ovisnost izraava jednadbom:
o relativnom ekscentricitetu
dana je na sl.15.9.
(15-36)
Posto je:
a:
to je:
(15-37)
Uz uvrtavanje prethodne vrijednosti jednadbe (15-36) poprima oblik:
(15-38)
Za primjenu te jednadbe potrebno je da:
Ako je:
294
i trenje jo ostaje isto tekuinsko, to treba koristiti dijagram dan na sl.15.9. Ako je na kraju:
to se umjesto jednadbe (15-38) moe koristiti jednostavnija:
(15-39)
Treba naglasiti da koeficijent dinamike viskoznosti treba uvrstiti u prethodnoj jednadbi u Ns/m2.
Poto se rezultati prorauna po prethodnoj jednadbi dobro slau s eksperimentalnim rezultatima, to se
ona preporua za odreivanje nosivosti leaja. Iz jednadbe slijedi da je nosivost leaja:
a)
b)
c)
d)
e)
direktno proporcionalna obodnoj brzini rukavca;

direktno proporcionalna viskoznosti ulja;
poveava se sa smanjenjem debljine filma
;
uz zadani
sniava se s poveanjem relativnog zazora ;
raste s poveanjem
, a uz zadani
raste s poveanjem promjera leaja.
Koeficijent trenja
Koeficijent trenja odreuje se po jednadbi (15-16), za to prethodno treba odrediti veliinu sile trenja.
Primjenjujui jednadbu (15-14) za cilindrini rukavac, moe se prepisati u obliku:
Za leaj konane irine sila trenja na povrini rukavca moe se izraunati prema jednadbi:
Zamjenjujui
s vrijednosti po jednadbi (15-19) i uvodei iste oznake, kao i kod izvoda
jednadbe nosivosti leaja, poslije odreenih pretvorbi dobiva se:
(15-40)
Koeficijent trenja je:
Koristei za odreivanje jednadbu (15-36) i izraavajui veliine koje ulaze u jednadbu (15-40)
kao funkciju od dobiva se:
295
(15-41)
ili uvrtavajui umjesto
njegovu vrijednost po jednadbi (15-37):
(15-42)
Veliina
moe se takoer odrediti pomou dijagrama na sl.15.10, koji je konstruiran pomou
jednadbe (15-41). Izraunata veliina
daje mogunost odreivanja otpora trenja samo u
optereenom dijelu leaja i ne uzima gubitke u neradnom dijelu. Takvo dijeljenje ukupnog gubitka na
trenje u leaju na dva dijela u potpunosti je svrsishodno, jer osnovni dio rada trenja obavlja se u donjoj
blazinici; to se tie gornje blazinice, tu je rad trenja znaajno nii, te se ponekad i zanemaruje. Iz
posljednje dvije jednadbe vidi se da koeficijent trenja ovisi samo o konstrukcijskim veliinama
,
i faktoru
i ne ovisi o viskoznosti ulja, brzini vrtnje i drugim parametrima, ako samo kod
promjene tih parametara debljina filma ostaje konstantna.
Protok ulja kroz radni dio leaja
Ulje, koje se dovodi u klinasti zazor leaja, istjee kroz elne povrine pod djelovanjem tlaka, koji
nastaje u uljnom sloju. Koliina ulja, koje istjee kroz elne povrine, moe se odrediti istom
metodom, koja je bila primijenjena kod izvoda jednadbe (15-5).
Umjesto jednadbe (15-3) moe se pisati:
gdje
- brzina ulja u smjeru osi
Rubni uvjeti u tom su sluaju,
(irine leaja). Integracija te jednadbe daje:
za
za
, to daje:
Na taj je nain brzina istjecanja:

(15-43)
Brzina se po debljini sloja mijenja na taj nain po paraboli, sl.15.3. Koliina ulja, koja protjee po
jedinici irine toka (uzete u smjeru koji je okomit na os ):
(15-44)
Poto je po jednadbi (15-18)
po jednadbi (15-30) veliinu:
,a
na elnim povrinama leaja (
) ima
296
to je protok ulja kroz obje elne povrine optereenog dijela leaja:
Umjesto veliine u tu je jednadbu uvrtena njena vrijednost po jednadbi (15-20) i uvedene su

relativne veliine , . Uvrtavajui vrijednost po jednadbi (15-31) u kojoj se
odreuje po
jednadbi (15-33), moe se odrediti koeficijent protoka ulja:
Ta se jednadba moe prevesti u oblik:
(15-45)
gdje se moe mijenjati u granicama od 0,4 do 0,95. Na temelju jednadbe (15-45) konstruiran je
dijagram na sl.15.11 ije koritenje olakava proraun. Izraavajui preko
dobiva se:
(15-46)
Protok ulja kroz leaj ako se ulje dovodi pod tlakom

Poto se ulje dovodi u leaj pod odreenim pretlakom, koji je do sada bio zanemarivan, to ono istjee
iz leaja kroz elne povrine ak i u tom sluaju, ako u optereenom dijelu leaja nije dolo do
poveanja tlaka. Protjecanje ulja kroz elne povrine neoptereenog dijela leaja bitno ovisi o obliku
zazora u tom podruju, postojanju provrta za podmazivanje, kanala, i za svaki konkretni sluaj
odreuje se posebno. Na sl.15.12 prikazani su shematski prikazi blazinica koje se najee koriste u
turbostrojarstvu. Proraunske ovisnosti za protok ulja kroz elne povrine neoptereenog dijela
blazinice leaja imaju oblik:
a) za oblik, prikazan na sl.15.12.a,
(15-47)
b) za oblik prikazan na sl.15.12.b,
297
(15-48)
gdje
- irina leaja;
- dio irine leaja prikazan na sl.15.12;

- tlak dovoenja ulja;
, ,
- bezdimenzionalni koeficijenti koji se odreuju na temelju sl.15.13.
Toplinska bilanca leaja

Kao rezultat tekuinskog trenja u leaju se razvija toplina, koja ga zagrijava. Do leaja takoer
dospijeva takoer i odreeni dio topline od vruih dijelova turbine - preko vratila i kuita. S druge se
strane toplina odvodi od leaja preko ulja, a takoer se odaje okolini zraenjem i konvekcijom.
Toplinsku bilancu leaja teko je proraunati zbog sljedeeg:
a) nemogunost dovoljno tonog prorauna protoka ulja kroz leaj;
b) potrebno je uzimati u obzir i rad trenja u neoptereenom dijelu leaja; za to ne postoji
dovoljno podataka dobivenih eksperimentalnim istraivanjima;
c) ne moe se analitiki odrediti koliina topline koja se dovodi od vruih dijelova turbine, te
koja se predaje okolini.
Zbog toga se najee toplinska bilanca leaja radi samo na temelju topline, koja je ekvivalentna radu
trenja u optereenom dijelu leaja, te prema koliini topline koju odnosi ulje u koliini
od istog
dijela leaja. Treba naglasiti, da koliina topline, koja se dovodi od vruih dijelova turbine, bitno ovisi
od ukupne konstrukcije stroja. Npr. razliiti ekrani izmeu leaja i kuita smanjuju zagrijavanje leaja
zraenjem od strane kuita. Toplina koju povrina kuita leaja odaje okolini ovisi o ventilaciji te
povrine. U prvom se priblienju moe dopustiti, da su dovedena toplina izvana kao i toplina
odvedena okolini meusobno jednake. Leaj uz niskotlani dio turbine uz takvu metodu prorauna
imat e proraunsku temperaturu neto viu od stvarne, to se u procesu eksploatacije turbine lako
moe ispraviti (ako se ukae potreba za tim) smanjenjem koliine ulja koja se dovodi tom leaju. Isto
tako ne uzima se u obzir mogunost odstupanja od prorauna topline trenja u neoptereenom dijelu
leaja i odvoenje topline uljem, koje cirkulira u tom dijelu: protok ulja kroz taj dio znaajno je vei,
nego kroz radni dio leaja, i poveanje koliine tog dijela ulja je najjednostavnije sredstvo za snienje
temperature leaja. Zbog toga kod sastavljanja toplinske bilance uzimat e se u obzir kako rad trenja,
tako i odvoenje topline iz neoptereenog dijela leaja u cilju da bi se pokazala metoda tog prorauna.
Koeficijent tekuinskog trenja u gornjoj blazinici zbog jednostavnijeg prorauna rauna se prema
optereenju
donje blazinice, iako izmeu rada trenja u neoptereenom dijelu leaja i sile, koja
djeluje na rukavac vratila nema direktne veze. Koeficijent trenja
u gornjem dijelu leaja moe se
ocijeniti prema poluempirijskoj jednadbi:
(15-49)
Zbog toga koliina topline, koja se razvija zbog trenja po cijeloj povrini blazinice ima veliinu:
(15-50)
pa je to istovremeno i snaga koja se troi na trenje:
298
Koliinu topline
treba odvesti ulje iji je volumni protok
jednadbama (15-46) do (15-48):
, gdje se
odreuju po
(15-51)
gdje
- specifina toplina ulja;

- gustoa ulja;
,
- temperatura ulja na ulazu i izlazu iz leaja.
U skladu s tim poveanje temperature ulja u leaju je:

(15-52)
15.5. Izbor veliine zazora i redoslijed prorauna nosivog leaja

Dijametralni se zazor moe izabrati iz tablice 15.1. Relativni zazor , kao to se vidi iz tablice ima
vrijednost obino 0,002 do 0,003 mm, s tim da se smanjuje s poveanjem promjera. Neke konstrukcije
imaju ovalne blazinice koje imaju poveanu veliinu bonog zazora, koji uvjetuje intenzivnije
suavanje uljnog klina. Da bi se ostvarila ovalna forma provrta, u leaj se prije obrade izmeu
blazinica umee kalibrirana ploica odreene debljine , tablica 15.2. Tada se kod obrade blazinica
obrauje po promjeru
. Nakon uklanjanja ploice boni radijalni zazori imaju veliinu
, dok se dijametralni zazor po vertikalnoj osi izvodi s veliinom
.
Veliina minimalnog zazora
treba biti vea od zbroja hrapavosti i
rukavca i radne povrine
blazinice, sl.15.4, da ne bi doli u dodir metalni elementi i time se pojavilo polusuho trenje. Rukavci
vratila obino se obraduju u 9-toj klasi kvalitete povrine (9) sa srednjom visinom hrapavosti 0,8 do
1,6 m, blazinice u 7-moj klasi (7) sa srednjom visinom hrapavosti 3,2 do 6,3 m. Zbroj
maksimalnih visina hrapavosti oba elementa moe se uzeti oko 10 m. Ako se uzme u obzir mogua
eliptinost, konusnost i bavasti oblik rukavca, smanjenje zazora zbog toplinskog irenja vratila, a
takoer i zakoavanje vratila s obzirom na os blazinice, to treba naglasiti da
treba biti preko 10
do 16 m. Oznaavajui sa
zbroj visina hrapavosti rukavca i vratila, tolerancije na koninost,
eliptinost i bavasti oblik, progiba rukavca na duini koja je jednaka polovici irine leaja i smanjenje
zazora zbog toplinskog irenja, tada omjer:
moe se nazvati koeficijent sigurnosti isto tekueg trenja. Obino se trai da lei unutar podruja
1,5 do 2, a
u veini sluajeva ima vrijednost 10 do 40 m, kod ega se prva vrijednost moe
dopustiti kod obrade radnih povrina u krajnjoj mjeri u 9-toj klasi kvalitete s maksimalnom visinom
neravnina
2 do 3 m.
Redoslijed prorauna leaja
Poto u proraunske jednadbe ulazi koeficijent viskoznosti ulja, koji ovisi o temperaturi, to u poetku
prorauna treba zadati srednju temperaturu ulja u leaju
, koja se pretpostavlja konstantnom preko
cijelog sloja ulja. Kao normalnu temperaturu u leaju treba smatrati vrijednosti od 50 do 55C,
minimalno doputenu 40C, a maksimalnu 70C. Temperatura ulja na ulazu u leaj treba imati
vrijednost 35 do 45C. Niska temperatura ulja nije poeljna zbog poveane viskoznosti to poveava
rad trenja i ponekad je uzrok vibracija turbine prilikom uputanja u pogon. Kod temperature preko
70C turbinska ulja su sklona oksidaciji; neovisno od toga, poveanjem temperature viskoznost ulja
opada to sniava veliinu minimalnog zazora u leaju. O uljima vie u poglavlju 16. kada e biti
govora o sustavima za podmazivanje kod turbina.
299
Optereenje leaja (sila ), njegove dimenzije ( , ), broj okretaja vratila trebaju se zadati. Prema
tablici 15.1 odabire se veliina dijametralnog zazora i odreuje koeficijent:
Izraunavi koeficijent
, prema dijagramu na sl.14.9 moe se odrediti veliina
. Tada u skladu s jednadbom (15-37):
(15-53)
odredivi , moe se odrediti
i usporediti ga sa
. Ako je koeficijent sigurnosti iznad 1,5,
leaj moe raditi uz zadano optereenje; u protivnom se sluaju uz danu veliinu
to optereenje ne
moe dopustiti. Kod prorauna nosivosti mogu se koristiti jednadbe (15-36) do (15-39), po kojima se
moe izraunati doputena veliina naprezanja uz izabranu veliinu
. Pomou dijagrama na
sl.15.10 ili pomou jednadbe (15-41) i jednadbe (15-42) odreuje se koeficijent trenja , a po
jednadbi (15-49) koeficijent trenja . To daje mogunost da se po jednadbi (15-51) odredi snaga
koja se troi na trenje. Protok ulja
kroz optereeni dio leaja odreuje se prema dijagramu na
sl.15.11 ili jednadbi (15-45) i jednadbi (15-46), protok ulja
pod pretlakom izvana, po jednadbi
(15-47) i jednadbi (15-48). Tlak dobave ulja koji ulazi u posljednje navedenu jednadbu uzima se
obino 1,5 do 1,7 bar. Po jednadbi (15-53) odreuje se poveanje temperature ulja u leaju.
Temperatura ulja na ulazu u leaj je:
a ne smije biti nia od 35C, dok je temperatura na izlazu iz leaja:
i ne smije prelaziti 60C. U sluaju neprihvatljive vrijednosti temperature ulja treba odabrati drugu
vrijednost
i ponoviti proraun s njom. Moe se pokazati potrebnim promijeniti i protok ulja , to
se moe postii odreenim povienjem tlaka dobave ulja
ili izvoenjem u gornjoj polovici irokog
prstenastog kanala.
15.6. Konstrukcija nosivih (radijalnih) leaja

Na sl.15.14 prikazana je konstrukcijska shema tipinog nosivog leaja. Rukavac vratila (1) smjeten je
u blazinici leaja (2) s malim zazorom, u koju se kanalom (9) iz spremnika ulja uljnom pumpom
dovodi ulje. Ono prolazi izmeu rukavca i bijele kovine (10) blazinice, stvarajui uljni film, u kojem u
normalnim uvjetima i rotira ("pliva") vratilo. Pri tome se iskljuuje mogunost dodira metalne
povrine vratila i blazinice. Odraena koliina ulja kroz elni zazor izmeu vratila i blazinice izlazi u
kuite (karter) (7) leaja, otkuda slobodnim padom otjee u spremnik za ulje. Poloaj rukavca vratila,
a samim time rotora i kuita turbine definiran je poloajem blazinice. Za ugradnju blazinice koriste se
tri donje podloke (8) koje imaju cilindrinu vanjsku povrinu. Na njih se smjeta donja polovica
blazinice. Gornja podloka (6) potrebna je za vrsto privrenje blazinice u kuitu leaja. Izmeu
blazinice i podloki za tono centriranje blazinice, dijafragmi i brtvi, umeu se regulacijske podloke.
Kod suvremenih turboagregata, kod kojih su uljne pumpe smjetene na vratilu turbine, na kuitu
leaja ili iznad njega izvodi se prostrana "havarijska upljina" (4), koja je uvijek puna ulja koje dobiva
kroz cjevovod ulja (5). Viak ulja preko preljevne cijevi (3) otjee u kuite leaja. Kod prekida
dovoenja ulja preko pumpi, npr. zbog loma dovodnog cjevovoda ulja, sustav zatite otkapa
turboagregat s mree, a podmazivanje rukavca vratila za vrijeme zaustavljanja osigurava se iz
havarijske upljine preko cjevovoda ulja (5) kroz na specijalni nain odabrane provrte, koji ostvaruju
smanjenje protoka ulja sa smanjenjem broja okretaja turbine.
300
Na konstrukciju nosivih leaja postavljaju se sljedei zahtjevi:

1) Rad leaja treba biti siguran, ne smije dopustiti intenzivno zagrijavanje ulja i troenje
blazinice. Kod troenja blazinice mijenjaju se vibracijske karakteristike cijelog rotora i mogu
se pojaviti intenzivne vibracije. Ulje u leaju zagrijava se zbog sila trenja izmeu slojeva ulja
u uljnom filmu i na raun topline koja se prenosi putem vratila od vruih dijelova turbine.
Obino koliina topline, koja se prenosi putem vratila na ulje ne prelazi 10 do 12% topline
koja se razvija u uljnom filmu. Kod zagrijavanja do 115C unutarnja povrine blazinice, koja
je zalivena s antifrikcijskom legurom, bijelom kovinom, omekava i njen otpor deformaciji i
troenju naglo se pogorava. Kod 150C uz najee koritene tipove ulja dolazi do
razruavanja njegovog filma. Kod 350C dolazi do taljenja bijele kovine uz teku havariju
itavog turboagregata. Zbog toga manje vie sve eksploatacijske instrukcije strogo odreuju
temperaturnu razinu leaja: temperatura ulja na ulazu (obino 35 do 45C) , normalnu
temperaturu na izlazu (65C) i graninu temperaturu (oko 75C), kod koje je potrebno brzo
zaustavljanje turboagregata. Temperatura bijele kovine, koja se kontrolira otpornikim
termometrom ili termoparovima ne smije prelaziti 100C.
2) Leaj treba biti postojan spram vibracija i treba imati dovoljnu sposobnost priguivanja. Pod
karakteristikom "postojan spram vibracija" podrazumijeva se sposobnost da ne reagira na
sluajne poremeaje, koji se gotovo uvijek javljaju kod turbina. Ako sluajni poremeaji
dovedu do pojave u uljnom filmu sila koje se ne mogu priguiti i koje izazivaju intenzivne
vibracije rotora, to leaj ne posjeduje dovoljnu postojanost spram vibracija. Sve promjenjive
sile, koje djeluju na rotor i izazivaju njegove vibracije, na kraju su priguene u uljnom filmu
leaja. Stoga, to leaj ima bolju prigunu sposobnost, to su nie vibracije koje se javljaju.
3) Konstrukcija nosivog leaja treba osigurati male promjene radijalnih zazora kod turbine kod
svih reima rada. Zbog toga je potrebno, da "plivanje" rukavca vratila u uljnom filmu bude to
manje. To omoguuje da su u turbini mali radijalni zazori i time mali gubici uslijed
prostrujavanja.
4) Gubici uslijed trenja u leaju trebaju biti mali. Kod dimenzija rukavaca vratila, koje kod
turbina velikih snaga dostiu i 600 mm, gubitci snage na trenje u leajima mogu biti i 200 kW
po svakom leaju.
Kako obino biva u tehnici, nabrojeni zahtjevi su meusobno proturjeni u tom smislu, da
zadovoljenje u potpunosti jednoga iskljuuje mogunost ispunjenja drugog. Npr. za osiguranje visoke
otpornosti spram vibracija i ekonominosti trai se mali zazor izmeu rukavca i blazinice i malo
"plivanje" rukavca vratila. No uz to se poveava zagrijavanje ulja i rad leaja postaje osjetljivim u
pogledu ukoenja rukavca relativno spram blazinice, javlja se mogunost polusuhog trenja i dodira, tj.
sniava se sigurnost. Zbog toga se kod projektiranja leaja pribjegava kompromisnim rjeenjima, koja
u prvom redu osiguravaju visoku sigurnost. Kod suvremenih turbina velike snage, posebice onih koje
rade u nuklearnim elektranama, koje imaju rotore velike mase, dugotrajni rad u takvom reimu
neizbjeno dovodi do brzog troenja bijele kovine i promjene oblika provrta blazinice. Uz to potrebna
je velika snaga za okretanje mehanizma za okretanje rotora. Stoga turbine s rotorima velike mase
izvode se s hidrostatskim podizanjem rotora, u donjoj se polovici svake blazinice izvodi nekoliko
provrta, u koje se dovodi ulje pod tlakom 4 do 6 MPa. Pod tim se djelovanjem rotor podie za 40 do
60 m. to olakava ukljuivanje mehanizma za okretanje rotora i smanjuje troenje blazinice. Kod
rada s uljem pod tlakom kod malih brzina rotacije rotora klizni leaj radi kao hidrostatski. Kod
poveanja broja okretaja, kada se formira stabilni hidrodinamiki uljni klin, podizanje pomou tlaka
ulja se iskljuuje.
Konstrukcija oblika blazinice i organizacija dovoenja u nju ulja igraju glavnu ulogu u zadovoljenju
prethodno nabrojenih zahtjeva. ak male promjene u obliku blazinice uslijed troenja ili odstupanja u
obliku tokom remonta mogu bitno promijeniti vibracijske karakteristike leaja. Postojee konstrukcije
301
nosivih blazinica mogu se podijeliti na one s jednim uljnim klinom (cilindrine), s dva klina (eliptine)
i s vie klinova (segmentne).
Blazinice s jednim klinom imaju cilindrini oblik, sl.15.15.a. Prilikom vrtnje rukavca rotora ispod
rukavca nastaje jedan nosivi uljni klin. Princip rada leaja s jednim uljnim klinom analiziran je u
prethodnim poglavljima. Njegova konstrukcija je najjednostavnija i zbog toga se on iroko
primjenjivao i danas se primjenjuje za turbine male i srednje snage. S porastom snage turbine i
poveanjem cirkulacijskih poremeajnih sila rad leaja s jednim uljnim klinom ne osigurava stabilnost
rotacije rotora u uljnom filmu i javljaju se intenzivne vibracije. Jedna od mogunosti prevladavanja te
pojave je koritenje kliznog leaja s dva uljna klina, koji ima eliptinu blazinicu, sl.15.15.b. Potrebna
ovalnost blazinice proraunava se i praktiki izvodi na nain kako je to reeno u poglavlju 15.4.
Kod leaja s dva uljna klina, klin nastaje kako u donjoj polovici tako i u gornjoj polovici blazinice.
Kao rezultat toga javlja se i sila koja djeluje na gornju polovicu rukavca vratila i koja sprjeava pojavu
intenzivnih vibracija. Za turbine jako velikih snaga i u prvom redu za one koje rade s nadkritinim
parametrima pare esto ni upotreba leaja s dva uljna klina ne rjeava problem samouzbudnih
vibracija. U tom su sluaju efikasni samo leaji s vie klinova, ili tzv. segmentni leaji, iji je
shematski prikaz dan na sl.15.15.c. Rukavac vratila smjeten je izmeu nekoliko segmenata, koji se
mogu zakretati oko nosivog rebra. Povrini kontakta rukavca vratila i svakog segmenta dovodi se ulje,
koje povlai rukavac i formira uljni klin. Na taj je nain, rukavac vratila pridravan sustavom uljnih
klinova koji se javlja na svakom segmentu. To pridonosi stabilnosti rotacije rotora u uljnom filmu.
Koritenje leaja s vie klinova proizlazi iz jo jedne injenice. S poveanjem snage turbine raste i
promjer vratila koje prenosi snagu prema generatoru i u skladu s tim poveava se i promjer leaja.
Poveanje promjera leaja dovodi do toga da ulje koje ulazi u klinasti zazor zbog svoje velike brzine
brzo prelazi u turbulentno podruje, tj. slojevi se poinju intenzivno premjetati. Kod toga dolazi do
naglog porasta gubitaka na trenje u leaju. Kod koritenja leaja s vie klinova ulje koje ulazi na
segment ne uspijeva prijei u turbulentno podruje zbog malog puta uz segment. Zbog toga se leaji s
vie klinova esto koriste kod snanih turbina u nuklearnim elektranama, ne zbog osiguranja od
vibracija ve zbog smanjenja gubitaka na trenje. Kako je ve ranije naglaeno, mali radijalni zazori u
turbini i zahtjevi za visokom vibracijskom sigurnosti zahtijevaju postojanje izmeu rukavca vratila i
blazinice jako malog zazora. Isto tako debljina uljnog filma treba prekrivati sve mikroneravnine, koje
postoje ak i na poliranoj povrini rukavca i blazinice. Debljina uljnog filma treba biti vea od
mehanikih neistoa koje neizbjeno postoje u ulju nakon njegovog ienja kroz filtre i u spremniku
ulja. Ona treba biti takva da bi se iskljuila mogunost polusuhog trenja kod zakoenja rukavca u
blazinici, kod promjene temperature ulja, broja okretaja, itd. I na kraju, zazori kod blazinice i njena
konstrukcija trebaju biti takvi da bi se osiguralo odvoenje topline, koja se javlja zbog trenja u uljnom
filmu i koja se prenosi s toplijih dijelova turbine. Za zadovoljenje svih tih proturjenih zahtjeva, kako
pokazuju iskustva iz eksploatacije, potrebno je osigurati debljinu uljnog filma oko 20 m, a to dalje
zahtjeva postojanje dijametralnog zazora koji je 0,002 do 0,004 promjera rukavca vratila.
Za dobro funkcioniranje blazinice jako je vana pravilna organizacija dovoenja ulja u nju. Na
sl.15.15.a prikazana je organizacija dovoenja ulja koja se ve dugo koristi kod velikog broja
blazinica. U gornjoj je polovici blazinice izveden kanal za razvoenje ulja, koji omoguava raspodjelu
ulja odozgo okolo rukavca vratila i zatim dovoenje ulja u uljni klin. Time se postie poveanje
protoka ulja i dobro hlaenje. Dodatno poboljanje snabdijevanja uljem postie se izvoenjem na
razini razdjelne ravnine tzv. uljnih depova koji ne dosiu do ela blazinice. Depovi olakavaju
ulazak ulja u blazinicu i u uljni klin. Kod leaja s dva klina izvoenje kanala za razvoenje ulja nema
smisla: kako je pokazalo iskustvo, u tom sluaju ne samo da ne nastaju uljni klinovi u gornjoj polovici
nego ak nastaju znaajna vakuum podruja, dok uljni sloj nije vie kontinuiran i dolazi ak do
usisavanja zraka iz kuita leaja. Zato se leaji s dva klina izvode bez kanala za dovoenje ulja. Ulje
se u prvom redu dovodi neposredno pod rukavac vratila, a sa suprotne strane se izvodi dodatno
odvoenje ulja, kao to je prikazano na sl.15.15.b. Tipina konstrukcija blazinice nosivog leaja
prikazana je na sl.15.16.
Blazinica se sastoji od dvije polovice (1) i (3), koje se spajaju nakon polaganja rotora s etiri vijka (2).
Unutar blazinice je sloj od bijele kovine. U gornjoj polovici blazinice izveden je kanal za dovoenje
302
ulja (9), a u razini razdjelne ravnine na mjestu dovoenja ulja dep (6) za njegovo razvoenje. Donja
se polovica blazinice postavlja na tri podloke (4) ija je vanjska povrina cilindrinog oblika.
Podloke se privruju za blazinicu pomou vijaka. Zbog mogunosti centriranja blazinica koriste se
ploice (5), ija se debljina mjeri na posebni nain. Gornja se podloka koristi za vrsti spoj blazinice
(vrsti dosjed je 0,05 mm do 0,15 mm) u kuitu leaja, i iskljuuje se mogunost slabljenja vrstog
spoja kod razliitih temperatura kuita leaja i blazinice. Slabljenje privrenja blazinice prijeti s
promjenom vibracijskih karakteristika rotora i pojavom intenzivnih vibracija. Sile trenja izmeu
slojeva ulja u leaju mogu povui blazinicu za rukavcem. Zbog iskljuenja te mogunosti izmeu
donje polovice blazinice i kuita leaja ugrauje se zaustavna ploica (10).
Ulje se dovodi cjevovodom u kuite leaja. Dalje prolazi kroz provrt u kuitu te se kanalom (7)
dovodi u dep (6) za razvoenje. Kroz kanal za razvoenje ulje prolazi na drugu stranu blazinice i
zatim pod rukavac vratila. Zbog mogunosti regulacije protoka ulja kod odvojenih leaja
turboagregata, na ijim ulazima mogu biti razliiti tlakovi, koristi se ploica (8). Blazinica leaja ija
je konstrukcija prikazana na sl.15.17 takoer nema mogunost samopodeavanja (ne postoje nosive
povrine izvedene u obliku kugle). Blazinica se centrira u kuitu leaja pomou etiri nosiva
podmetaa (2), koji su privreni za blazinicu (1) pomou vijaka (pogledati uzduni presjek). eline
ploice (3) ispod podmetaa slue za radijalnu ugradnju blazinice prilikom centriranja. Ako je za
vrijeme centriranja pod podmeta bilo stavljeno nekoliko ploica, to se prije zatvaranja leaja one
zamjenjuju s jednom prikladne debljine, ne manje od 0,5 mm. Zbog vrstog nalijeganja poklopca
leaja k blazinici za vrijeme rada turbine, tj. kod zagrijavanja leaja, poklopac se stavlja s preklopom
0,15 do 0,2 mm u ovisnosti o temperaturnim uvjetima i dimenzijama leaja. Polovice blazinice
meusobno se spajaju vijcima. Kod skidanja gornje polovice blazinice vijci se pridravaju od
ispadanja. Zaustavna ploica (7) zadrava blazinicu od vrtnje i od pomicanja u aksijalnom smjeru,
sl.15.18.
Ulje za podmazivanje leaja dovodi se kanalom (6) kroz dijafragmu za doziranje, (sl.15.17), iji se
promjer odabire s obzirom na traeni protok. Tlak pod kojim se dovodi ulje je 1,4 do 1,5 bara (kod
nekih konstrukcija je i do 1,8 bara). Ulje se usmjerava po irokom kanalu u gornjoj polovici blazinice,
i zatim ulazi u klinasti zazor donje polovice blazinice (na sl.15.17 s desne strane). Ulje istjee po
elnim povrinama leaja, pri emu su s jedne strane (sa strane labirintnog brtvljenja kuita)
postavljeni prsteni uljne brtve (5) s odvodom ulja prema dolje (u postolje leaja) iz zazora izmeu
prstena i izmeu prstena i blazinice. Na taj se nain sprjeava bacanje ulja prema kuitu turbine.
Ako se radna povrina, zalivena bijelom kovinom, obraduje po cilindru promjera , to se u donjoj
polovici blazinice u razini razdijelne ravnine s obje strane izvode tzv."hladnjaci" i dovodi se veliina
bonog zazora na vrijednost, koja je jednaka polovici gornjeg zazora . Donja se polovica blazinice
po luku 60 dotjeruje k rukavcu vratila, sl.15.19. Kod toga na irini 10 do 20 mm sa svake strane od
elnih povrina blazinice izvode se skoenja dubine oko 0,02 mm. Ako je blazinica izvedena ovalno
(tablica 15.2 i sl.15.17) "hladnjaci" se ne izvode kao ni dotjerivanje blazinice rukavcu vratila, ve se
izvodi "ista" obrada blazinice uz njenu brzinu vrtnje 30 do 40 okretaja u sekundi uz posmak noa 0,1
mm po okretaju.
Na sl.15.20 prikazana je takoer konstrukcija nosivog leaja. Blazinica leaja ima istu konstrukciju
kao i kod prethodno analiziranog leaja, ali s jednom bitnom razlikom: ona se ne ugrauje u kuite
leaja nego u umetak koji se privruje u kuite leaja. Kontakt blazinice s umetkom ostvaruje se
preko kuglaste povrine. Stoga blazinica ima mogunost malog zakretanja to smanjuje zakoavanje
rukavca vratila u blazinici i njeno troenje. Takve se blazinice nazivaju samopodeavajue. Blazinica
ima prstenasti kanal za sakupljanje ulja: ulje, koje izlazi na elnim stranama blazinice dospijeva u
kanal za smirivanje i odvodi se kroz provrte smjetene u donjoj polovici blazinice. S dva zaustavna
vijka koji su smjeteni u razdjelnoj ravnini blazinica se osigurava od okretanja. Blazinica se montira u
donju polovicu umetka, koja se pak ugrauje u kuite leaja i pridrava od aksijalnog pomicanja
pomou draa. Donja se polovica umetka ugrauje i centrira pomou tri podloke koje imaju vanjsku
povrinu cilindrinog oblika te ploica ispod njih. Poslije ugradnje u kuita leaja donjih polovica
umetaka i blazinica ulae se rotor, blazinice se zatvaraju i priteu vijcima. Zatim se ugrauju gornje
polovice umetaka, koje se preko podloki priteu ka kuitima leaja.
303
Dovoenje ulja u leaj ostvaruje se kroz desnu nosivu podloku i prstenasti kanal, koji ine lijeb u
unutarnjoj povrini umetka i na vanjskoj povrini blazinice. Kroz analogne vertikalne i prstenaste
kanale u donjoj polovici leaja ulje se usmjerava u prostor (spremnik) za sluaj havarije iz kojeg u
suprotnom smjeru dolazi pod rukavac vratila u sluaju havarije u sustavu za podmazivanje. Kod
konstrukcije prikazane na sl.15.21 blazinica ima kuglasti oblik to znai da je kao i kod prethodne
konstrukcije samopodeavajua. Polovice blazinice meusobno se spajaju s etiri vijka (2), od kojih su
dva prizmatina. Pomou zatika (5) koji je smjeten u vertikalnom provrtu na vrhu blazinice, blazinica
se zadrava od vrtnje
Ulje dolazi u leaj po kanalu, koji je prikazan na presjeku A-A slijeva, i dolazi na radnu povrinu kroz
procijep, smjeten po razdjelnoj ravnini visine 1,5 mm i irine, koja je gotovo jednaka irini blazinice
(pogledati uzduni presjek blazinice i pogled na razdjelnu ravninu donje polovice). Otuda se ulje po
kosom kanalu irine 100 mm i dubine 3 mm u gornjoj polovici blazinice usmjerava k dijametralno
suprotno smjetenoj strani, gdje se dio slijeva kroz isti procijep, no visine 2,5 mm, i provrt, u koji je
pomou navoja ugraena dozirna dijafragma b; dio ulja ulazi u klinasti zazor donje blazinice. Kod
elne povrine s lijeva izraen je prstenasti kanal s otvorima u donjoj blazinici, koji prihvaaju ulje i
sprjeavaju da se raznosi du vratila. Na radnim povrinama blazinice u razdjelnoj ravnini izraeni su
"hladnjaci". Povrina donje blazinice dotjeruje se po luku iji je kut 120.
Blazinica se ugrauje u ugradbeni prsten (1), koji se sastoji od dvije polovice, sa zazorom 0 do 0,05
mm. Ugradbeni se prsten centrira u kuitu leaja s etiri podmetaa (3) pomou ploica ispod njih
(kao na sl.15.17). Ugradbeni se prsten osigurava od zakretanja s dva klina (4). Konstrukcije na
prethodnim slikama izvedene su uz ispunjenje zakonitosti, koje potjeu iz hidrodinamike teorije
podmazivanja: u donjoj, optereenoj, polovici blazinice ne treba prorezivati kanale. Ti kanali sniavaju
nosivost leaja, poto tlak ulja koji nastaje u uljnom klinu u uzdunom kanalu opada na nulu. Manje su
opasni popreni prstenasti kanali, koji se ponekad izvode po sredini blazinice, no oni takoer sniavaju
nosivu sposobnost leaja. U gornjoj se polovici blazinice doputaju kanali bilo kojeg tipa: oni povisuju
protok ulja kroz leaj i sniavaju njegovu temperaturu.
Na sl.15.22 prikazana je konstrukcija blazinice nosivog leaja s hidraulikim podizanjem rukavca
vratila. Ulje se pod tlakom 4 do 6 MPa dovodi u dva aksijalna provrta u donjoj polovici blazinice,
smjetenima pod kutom 30 prema vertikalnoj osi. Svaki od provrta je s dva radijalna kanala spojen s
povrinom blazinice i zavravaju sa specijalnim prikljukom i okruglim "kadicama". Jedan od izlaza
svakog aksijalnog provrta zatvara se s epom, dok se u drugi uvre prikljuak, kroz koji se dovodi ulje
pod visokim tlakom. Neto je drugaija kod toga leaja i organizacija napajanja blazinice uljem. Ulje
dolazi u poluprstenasti kanal izmeu blazinice i umetka, pri emu iz njega dio ulja odmah dolazi ispod
rukavca, a dio prolazi kroz prstenasti kanal na suprotnu stranu, a od tuda u kanal za razvoenje gornje
polovice blazinice, oplakujui rukavac vratila s gornje strane. Na sl.15.23 prikazan je nosivi leaj s
etiri klina, koji ima etiri nosiva segmenta. Ulje se dovodi svakom segmentu i kao rezultat povlaenja
ulja od strane rukavca vratila, pod njim se javlja uljni klin. Na sl.15.24 prikazana je konstrukcija sa
est nosivih klinova, koja ima est nosivih segmenata, koji se mogu zakretati oko rebra za
privrenje. Za razliku od prethodne konstrukcije ulje se ne dovodi svakom segmentu posebno nego u
zajedniku upljinu u koju su smjeteni svi segmenti. Pri tome svi segmenti leaja rade u zajednikoj
uljnoj kupki.
Kao to je ve reeno sila trenja izmeu slojeva ulja ovisi o relativnim brzinama strujanja ulja. Zbog
toga stabilni uljni film nastaje samo kod dovoljno velikih brzina rotacije, kada sloj ulja koji se
"prilijepio" za povrinu rukavca povlai za sobom susjedni sloj. Kod malih brzina rotacije uljni film ili
ne nastaje u potpunosti ili periodiki iezava. U skladu s tim postoji stalni ili periodiki kontakt
rukavca i unutarnje povrine blazinice. Kod takvog reima javlja se polusuho trenje, kod kojeg, ako se
ne poduzmu specijalne mjere, razvija se znaajna koliina topline, dolazi do troenja povrine
blazinice, i to je najopasnije troi se i povrina rukavca vratila. Zbog toga se u svrhu smanjenja sile
trenja kod malog broja okretaja unutarnja povrina blazinice zalijeva s antifrikcijskom, relativno
mekom legurom na osnovi kositra ili olova koja se naziva bijela kovina.
Sama blazinica se lijeva od sivog lijeva SL 21-40 (prema GOST-u) ili modificiranog sivog lijeva MSL
28-48, dok se za zalijevanje koristi bijela kovina B83 (prema GOST-u) sa sadrajem antimona 11 do
304
12%, bakra 5 do 6%, ostalo kositar. Zbog ekonominosti gornja polovica blazinice se zalijeva s
bijelom kovinom BI 6 (prema GOST-u) sa sadrajem kositra 15 do 16%, antimona 15 do 16,5%, bakra
2,5 do 3%, ostalo olovo. Olovna ili kositrena baza osigurava plastinost i deformabilnost bijele kovine
pod djelovanjem sila zbog mase rotora i ravnomjerno je rasporeuje po povrini blazinice. Osim toga
olovo (kositar) osigurava visoku otpornost spram korozije i dobra ljevaka svojstva. Antimon
prouzrokuje nastajanje u olovu tvrdih ukljuina, koje daju bijeloj kovini visoku otpornost spram
troenja. Dodavanje bakra osigurava homogenost bijele kovine. Zalijevanje blazinice s bijelom
kovinom je jako odgovorna operacija, jer se kod loeg zalijevanja bijela kovina odljepljuje od tijela
blazinice i drobi se. Na unutarnjoj povrini blazinice izvode se kanali u obliku lastaviinog repa,
sl.15.17 i sl.15.19.
Prije zalijevanja bijelom kovinom, blazinica se prvo pere u kerozinu, a potom benzinu. Nakon suenja
obavlja se zavrno odmaivanje u vodenom rastvoru (1 dm3 vode, 25 g trinatrijfosfata, 15 g vodenog
stakla) kod temperature 70 do 90C. Nakon pranja se blazinica sui komprimiranim zrakom; povrine
koje se ne zalijevaju s bijelom kovinom, premazuju se s tankim slojem rastvora krede (voda, tekue
staklo, kreda) i sue se u elektropei kod temperature od oko 200C. Na kraju zbog boljeg prianjanja
bijele kovine blazinica se kositri (kositrom ili bijelom kovinom). Prije kositrenja najodgovornije se
povrine mau sa solnom kiselinom u kojoj je prethodno bajcan cink. Dodirne se povrine polovica
blazinice nakon zalijevanja s bijelom kovinom dotjeruju jedna prema drugoj do potpunog nalijeganja.
Radne povrine blazinice obrauju se u sedmoj klasi kvalitete povrine (7).
15.7. Prilog hidrodinamike teorije podmazivanja proraunu odrivnog (aksijalnog) leaja

Shema odrivnog leaja, koji radi u skladu s hidrodinamikom teorijom podmazivanja, prikazana je na
sl.15.5. Analizirat e se pojave, do kojih dolazi u uljnom klinu ispod koso postavljene ploice uz
gibanje s obzirom na tu ploicu ravne povrine s brzinom u, sl.15.25. Os je usmjerena du gibanja,
dok se irina ploice u smjeru okomitom na os (os ) smatra beskonano velikom. Toka O je
ishodite koordinatnog sustava. Visina zazora
. Stoga jednadba (15-7) poprima oblik:
(15-54)
Integrirajui taj izraz u granicama od
do
dobiva se:
(15-55)
Poto je kod
tlak
, to se iz jednadbe (15-56) dobiva:
U skladu s tim:
Sumirajui taj tlak po irini

irini , dobiva se:
i duini
ploice, uz pretpostavku da je tlak konstantan po
(15-56)
305
Srednji specifini tlak:

(15-57)
gdje je:
(15-58)
bezdimenzionalni koeficijent, koji ovisi o dimenzijama ploice. Jednakodjelujua sila tlaka prolazi
kroz toku, ija se koordinata
odreuje iz momentne jednadbe:
Nakon integracije i odreenih transformacija dobiva se:
(15-59)
Otpor gibanju povrine OX odreuje se zbrajanjem sila izazvanih sminim naprezanjem zbog
viskoznosti, , prema jednadbi (15-14) u granicama od do :
Uvrtavajui u prethodnu jednadbu umjesto

integraciju dobiva se:
jednadba (15-54) i
i provodei
gdje:
(15-60)
Koeficijent trenja:
(15-61)
gdje umjesto
je uvrtena vrijednost prema jednadbi (15-58). Ako se pomou te jednadbe odredi:
306
i uvrsti u jednadbu (15-62), to je:
(15-62)
gdje - bezdimenzionalni koeficijent, koji je jednak

(15-58) odredi:
i ovisi o geometriji. Ako se iz jednadbe
i predstavi u obliku krivulje kao funkcija omjera

u skladu s jednadbom (15-58), to se ta krivulja
na znaajnom dijelu moe prikazati sa sljedeom priblinom jednadbom:
(15-63)
Uvrtavajui tu vrijednost u jednadbu (15-57) dobiva se:
Za plou konane irine optereenost je nia nego to daje proraun. Neki autori uzimaju korekcijski
faktor koji je jednak:
tj.:
(15-64)
ili.
(15-65)
Kako pokazuju prorauni, veliina u jednadbi (15-62) za iroko podruje vrijednosti
se u granicama 1,8 do 2,2, pa se stoga moe staviti
i na kraju:
mijenja
ili uz korekciju zbog konane irine ploe:
307
(15-66)
15.8. Proraun odrivnog (aksijalnog) leaja

Metoda prorauna leaja izloena u prethodnom poglavlju u dovoljnoj je mjeri stroga samo za sluaj
ploe beskonano velike duine. Uvoenje ne ba u potpunosti objanjene korekcije zbog konane
duine ploice u znaajnoj mjeri obezvrjeuje taj proraun, i on je dan vie zbog ilustracije
odreivanja principa rada leaja matematikom analizom, nego za praktino koritenje. Za praktine
proraune koristi se metoda koja se temelji na osnovnim principima hidrodinamike teorije
podmazivanja, no uzima u obzir strujanje ulja ne samo u tangencijalnom (obodnom), vei i u
radijalnom smjeru. Poto je matematika analiza dosta sloena, ona ovdje nee biti izloena, ve e
biti dani samo krajnji izvodi koji omoguavaju proraun leaja. Crte odrivne ploice leaja koji radi
po shemi kao na sl.15.5 prikazan je na sl.15.26. Leaj se proraunava pomou koeficijenata , , ,
i
ije su ovisnosti o veliini centralnog kuta i omjeru
dane dijagramski na sl.15.27 do
15.31. Osim toga se koeficijent
(15-67)
gdje - kut u radijanima. Leaj se uz zadanu geometriju, optereenje i broj okretaja proraunava
sljedeim redoslijedom. Zadaje se srednja temperatura ulja
u radnom sloju leaja te se odreuje
pripadajui koeficijent viskoznosti . Poznavajui broj odrivnih ploica , odreuje se optereenje
koje otpada na jednu ploicu:
Radna povrina jedne ploice je:

(15-68)
i srednji specifini tlak:
Prema jednadbi:
(15-69)
odreuje se povienje temperature ulja u radnom sloju leaja. Temperature ulja na ulazu u leaj i kod
izlaza iz radnoj sloja su:
308
pri emu, kao i kod nosivih leaja

ne smije biti ispod 35C a
preko 70C. Ako temperatura ulja
izlazi iz tog podruja, potrebno je promijeniti srednju temperaturu ulja, a ako ni to nije dovoljno treba
izmijeniti dimenzije leaja. Veliina minimalnog zazora odreuje se po jednadbi:
(15-70)
gdje - broj okretaja u minuti. Veliina
kod obrade radnih povrina odrivnih ploica i odrivnog
diska u 8 do 9 klasi kvalitete povrine treba biti vea od:
gdje
- progib odrivnog diska u mm. Koeficijent trenja:
(15-71)
Rad trenja jedne ploice:
(15-72)
Protok ulja kroz jednu ploicu:
(15-73)
Protok ulja kroz sve ploice:
Kod te se metode ne radi razlika izmeu temperature ulja na izlazu iz radnog sloja i temperature ulja
na izlazu iz leaja. U stvarnosti je isto tako temperatura ulja na izlazu iz leaja znaajno nia, nego
temperatura ulja na izlazu iz radnog sloja, poto kroz leaj u cjelini prolazi koliina ulja koja je
znaajno via od one koja cirkulira u radnom sloju. Ulje, koje se dovodi u leaj po unutarnjem
promjeru ploica, prolazi takoer kroz zazore izmeu ploica i kroz zazore izmeu kuita leaja i
ploica. Mitchell (po njemu se esto puta odrivni leaj i naziva Mitchellov) za odreivanje ukupnog
protoka ulja preporua dijagram prikazan na sl.15.32, po kojem se odreuje protok ulja na 1 cm radne
povrine leaja u ovisnosti o srednjoj obodnoj brzini i o srednjem specifinom tlaku
uz uvjet
poveanja temperature u leaju za 10C. Treba takoer naglasiti da se ulje koje prolazi kroz leaj ne
zagrijava samo zbog trenja u radnom sloju, no i zbog trenja rotirajueg odrivnog diska i dovoenja
topline po vratilu od vruih dijelova turbine. Posljednju je veliinu teko odrediti; u prvom priblienju
moe se smatrati da se ona kompenzira odvoenjem topline na okolinu. Trenje ugradbenih (neradnih)
ploica odrivnog diska i dijela vratila u podruju odrivnog diska moe se izraunati po jednadbi:
(15-74)
gdje
- kutna brzina;
- gustoa ulja;
- vanjski promjer odrivnog diska;
- debljina diska.
309
Eksperimenti su pokazali da je prethodna jednadba primjenjiva za odrivne leaje kod kojih obodna
brzina na vanjskom promjeru diska ne prelazi 60 do 65 m/s, a specifini tlak je ispod 1,5 MN/m2. Te
vrijednosti odgovaraju najveem broju leaja koji se koriste kod turbina velikih snaga. Prema
iskustvenim podacima, doputa se srednji tlak
na ploice leaja do 2 MN/m2 i srednja obodna
brzina do 65 m/s. Ne preporua se povienje temperature ulja
preko 15C. No isto tako te
vrijednosti nisu i granine i u odreenim sluajevima mogu se povisiti uz uvjet da
ne poprimi
minimalno doputenu vrijednost te da temperatura radnog sloja ulja ne prede graninu, doputenu
vrijednost.
15.9. Proraun odrivnog diska

Aksijalna sila rotora predaje se ploicama leaja pomou navuenog na vratilo odrivnog diska (1),
sl.15.5. Potrebno je odrediti maksimalno naprezanje u disku i njegov progib pod djelovanjem sile .
Disk se analizira kao kruna ploa debljine , koja je ukljetena na polumjeru
i optereena
ravnomjerno raspodijeljenim tlakom
. U nauci o vrstoi materijala mogu se pronai jednadbe za
odreivanje progiba ploe te maksimalnog naprezanja u njoj. Kod pretpostavljenog tipa ploe
maksimalno je radijalno naprezanje na polumjeru i moe se izraunati prema jednadbi:
(15-75)
gdje se koeficijent odreuje iz dijagrama prikazanog na sl.15.33 na temelju omjera
progib diska odreuje se po jednadbi:
. Maksimalni
(15-76)
Koeficijent
takoer se odreuje iz dijagrama na sl.15.33.
15.10. Konstrukcija odrivnog (aksijalnog) leaja

Odrivni leaj, tzv. Mitchellov leaj, slui za preuzimanje rezultantne aksijalne sile koja djeluje na
rotirajui rotor i njeno prenoenje na ostale statorske elemente. Istovremeno fiksira poloaj rotora u
turboagregatu i aksijalne zazore u protonom dijelu turbine i kod brtvi, pa se on obino smjeta s
prednje strane turbine, gdje bi zbog visokih temperatura osobito mogla biti velika razlika
temperaturnih deformacija rotora i kuita. Konstrukcijski, odrivni leaj najee se smjeta u kuite
zajedno s blazinicom jednog od nosivih leaja da bi se aksijalna sila to ravnomjernije raspodijelila.
Kod suvremenih parnih turbina iskljuivo se primjenjuju segmentni odrivni hidrodinamiki klizni
leaji, koji su u potpunosti izbacili iz upotrebe ranije koriteni grebenasti odrivni leaj. Shematski
prikaz jedne od moguih konstrukcija dan je na sl.15.34. Na vratilu (1) turbine izvodi se odrivni disk
(4), koji se preko uljnog sloja oslanja u ovisnosti o smjeru aksijalne sile na segmente (3) ili (5), koji se
zakreu oko rebra zakretanja (9). Ulje za podmazivanje dovodi se pomou pumpe u kolektor (8),
otkuda se kroz otvore (2) u ugradbenom prstenu dovodi segmentima (3). Izmeu odrivnog segmenta i
diska nastaje uljni film, koji sprjeava njihov kontakt. Cjelokupnost kuita (6) i u njega ugraenih
segmenata naziva se blazinica odrivnog leaja. Opskrbljivanje uljem segmenata (5) drugog reda moe
se ostvariti ili na isti nain (iz drugog kolektora), ili, kao to je prikazano na sl.15.34, proputanjem
ulja po cjevovodu (7) u prostor tih segmenata. Vratilo se na mjestu izlaza iz kuita leaja brtvi, i ulje
koje se dovodi blazinici popunjava unutarnju upljinu blazinice i izlazi u osnovno kuite leaja kroz
provrte u gornjoj polovici blazinice.
Ako je u odreenom trenutku raspodjela tlaka po povrini segmenta takva, kao to je prikazano na
sl.15.35.a, to e njegov poloaj biti nestacionaran, poto e istodjelujua sila
djelovati kao poluga s
krakom oko rebra za oslanjanje segmenta B-B. Zbog toga se segment poinje zakretati. Pri tome se
raspodjela tlaka mijenja. Zbog toga to se zazor na ulaznom dijelu segmenta poveava, tlak se ovdje
smanjuje; na izlaznom je dijelu segmenta obrnuto, tlak raste. Jasno, da se pri tome sama sila
ne
310
mijenja, ako se ne mijenja aksijalna sila i broj segmenata. Segment e se zakretati sve dok sila
ne
bude prolazila kroz rebro za oslanjanje B-B i njen krak ne postane jednak nuli. To e biti i stacionarni
poloaj segmenta, kod kojeg se izmeu povrine odrivnog diska i segmenta formira suavajui kanal,
klin, kroz koji neprestano struji svjee ulje, koje dospijeva kroz otvor (2), sl.15.34.b. Otvorenost klina
se automatski mijenja s promjenom aksijalne sile : to je vea aksijalna sila koja djeluje na rotor, to
se klin vie otvara i vea je istodjelujua sila
na svaki segment.
Prethodno analizirana shema rada odrivnog leaja, sl.15.35. pretpostavlja da aksijalna sila, koja djeluje
na rotor, uvijek je usmjerena u jednu stranu. Isto tako ak i uz takvi uvjet treba odstraniti mogunost
pomicanja rotora u suprotnu stranu jer sluajni pomak od nekoliko milimetara ak kod montae ili
podeavanja moe dovesti do oteenja iljaka brtvi. Tim je jo vie potrebno kod suvremenih snanih
turbina imati i odrivne segmente s druge strane, turbina kod kojih se zbog razlika kod izrade, montae
i zbog drugih uzroka smjer aksijalne sile moe mijenjati od jednog do drugog reima ili od jedne do
druge turbine ak i uz isto optereenje. Zbog toga se svi odrivni leaji izvode s dva reda odrivnih
segmenata, smjetenih na suprotnim stranama odrivnog diska. Ponekad se na rotoru izvode dva
odrivna diska, od kojih svaki ima po jednu radnu povrinu, koja se oslanja na svoj red odrivnih
segmenata.
Kod rada leaja s dva reda radnih segmenata, sl.15.36, uljni se klinovi javljaju na segmentima oba
reda. Kod toga su osnovni (radni) segmenti optereeni ne samo sa silom , koja djeluje na rotor, no i
dodatnim silama, koje djeluju na odrivni disk sa strane dodatnih segmenata. Veliina mogueg
pomicanja rotora izmeu redova odrivnih segmenata naziva se aksijalni zalet odrivnog leaja. to je
vei zalet, to je manje pod optereenje radnih segmenata s obzirom na raun dodatnih. Isto tako zalet
ne treba izvoditi jako velikim, poto to moe dovesti do zapinjanja u protonom dijelu i pojava velikih
udarnih optereenja na segmente kod promjene smjera aksijalne sile (npr., kod naglih promjena
optereenja kod viekuinih turbina s meupregrijanjem). Mali aksijalni zalet takoer moe biti
opasan, i ne samo zbog toga, to se pojavljuje dodatna sila od dodatnih segmenata. Kod malog
aksijalnog zaleta i u skladu s optereenjem potrebnog zakretanja segmenta, zazor se izmeu segmenta
i odrivnog diska smanjuje. Smanjuje se pri tome i protok ulja ispod segmenta, i ono se intenzivno
zagrijava. Zajedno uz ulje zagrijava se i segment ija povrina postaje neravna. Kao rezultat
pregrijavanja uljni film gubi svoju nosivu sposobnost i propada. Odrivni disk dolazi u kontakt sa
segmentima, i zbog nastajanja velike koliine topline dolazi do taljenja bijele kovine segmenta (ako
ona postoji) ili do brzog troenja segmenta. Dolazi do pomaka rotora, i ako je on vei od aksijalnih
zazora, javljaju se aksijalna zapinjanja rotorskih o statorske elemente, to je uzrok teke havarije.
Zbog toga se aksijalni zalet kod odrivnog leaja odreuje tako, da debljina uljnog filma na izlazu iz
segmenta nije ispod 40 do 60 m, da srednji tlak na segment ne prelazi 2 do 4 MPa, a temperatura
bijele kovine 100C. to je bolja kvaliteta izrade odrivnog diska i odrivnih segmenata (via klasa
kvalitete povrine i manji udar i konusnost odrivnog diska), to je ie ulje (nii udio tvrdih estica u
njemu), to su nie vibracije i mogua tokom eksploatacije preoptereenja, to su vei specifini tlakovi
i manji zazori, a u skladu s tim moe se dopustiti u leaju i aksijalni zalet. Obino se kod montae
odrivnog leaja ostavlja aksijalni zalet 0,5 do 0,6 mm, dok je prilikom rada 0,3 do 0,4 mm. Rad
odrivnog leaja treba biti apsolutno siguran, poto njegov ispad iz rada ima za posljedicu, ako se ne
aktivira odgovarajua zatita, teku havariju.
ak i mali remont odrivnog leaja, koji je povezan s njegovom demontaom, dovodi do velikih
gubitaka zbog potrebnog dugotrajnog hlaenja turbine i povezanog s tim zastoja. Odrivni segmenti su
osnovni elementi odrivnog leaja, koji odreuju kvalitetu njegovog rada. Nosiva sposobnost odrivnog
leaja ne ovisi samo o specifinom tlaku, nego i o obliku segmenata, nainu njihovog privrenja.
njihovom ukupnom broju te drugim faktorima. Ona se osigurava uz u potpunosti definirane omjere
dimenzija segmenata, sl.15.37:
;
. Radijalno rebro kojem se dovodi svjee ulje
naziva se ulaznim, a suprotno smjeteno izlaznim. Centralni kut koji ine ulazno i izlazno rebro je 28
do 35. Povrina segmenta koja je okrenuta k odrivnom disku, zalijeva se sa slojem bijele kovine ija
debljina je oko 1,5 mm. Za bolje pripajanje bijele kovine k segmentu, u segmentu se izvode utori tipa
lastaviin rep. Zbog ravnomjernog nalijeganja segmenata disku, oni se periodiki poliraju, pa se stoga
debljina bijele kovine postupno smanjuje. Kod njenog smanjenja od 0,8 do 0,9 mm segmenti se
zalijevaju s novim slojem bijele kovine.
311
Uloga bijele kovine kod nosivih i odrivnih leaja je razliita. Kod nosivih blazinica bijela kovina ima
ulogu antifrikcijskog materijala, potrebnog pri radu uz reim polusuhog trenja. Kod veine odrivnih
leaja segmenti su smjeteni u uljnoj kupki i praktiki se reim polusuhog trenja ne moe pojaviti.
Zbog toga se ponekad segmenti izrauju i bez bijele kovine. Ipak u veini sluajeva segmenti se
izrauju s bijelom kovinom. Kod iznenadnog poveanja aksijalne sile do nedoputenih vrijednosti,
kada odrivni disk dolazi u kontakt s povrinom segmenata, dolazi gotovo do trenutnog taljenja bijele
kovine i rotor se naglo pomie za 1 do 1,5 mm. Taj se aksijalni pomak rotora koristi kao signal za
zatitu turbine od daljnjeg aksijalnog pomicanja rotora u njoj, kada mogu doi u dodir rotirajui i
nerotirajui dijelovi protonog dijela ili brtve.
Svaki se odrivni segment oslanja na dva zatika i u kontaktu je s podlonim prstenom samo po rebru
oko kojeg se slobodno zakree kod promjene aksijalne sile. Rebro je paralelno postavljeno s izlaznim
rebrom segmenta. To osigurava jednakost zazora po cijelom izlaznom rebru kod zakretanja segmenta,
ravnomjerniju raspodjelu tlaka po povrini segmenta i njegovo manje troenje. Rebro oko kojeg se
zakree segment ne smjeta se na sredini segmenta, nego blie izlaznom rebru (priblino 3/5 od B). To
s jedne strane, iskljuuje mogunost iskretanja segmenta kod zatvaranja uljnog klina, a s druge, kod
zakretanja segmenta ne dolazi do tako intenzivnog smanjenja zazora na izlazu, to bi uvjetovalo
troenje izlaznog dijela segmenta.
Kod normalnog rada odrivnog leaja osnovno mjesto gdje nastaje toplina je uljni sloj. Dio se te topline
odvodi tokom ulja, a dio se prenosi segmentu. Slojevi segmenta, koji nalijeu tik do bijele kovine,
zagrijavaju se i rasteu intenzivnije nego slojevi oko rebra za zakretanje. Kao rezultat toga, ravna
radna povrina postaje cilindrina s izvodnicama koje su paralelne s rebrom za zakretanje. to su vee
neravnomjernosti temperature po debljini segmenta, to se on intenzivnije deformira i to je nia
njegova nosiva sposobnost. Zbog smanjenja neravnomjernosti temperature segmenti se izrauju od
materijala, koji imaju visoku toplinsku vodljivost i mali koeficijent toplinskih dilatacija. To su legure
bakra, bronza i mjed. Ponekad se za segmente koristi i isti bakar. Gotovo dva puta veu nosivu
sposobnost ima segment izraen od slojeva, sl.15.38. Na elinu se osnovu specijalnim vijcima
privruje tanka bakrena ploica, ija se povrina zalijeva s bijelom kovinom. U elinoj se osnovi
izvode kanali, kroz koje prolazi ulje, koje hladi bakrenu ploicu. Na taj nain, nastaje mala razlika
temperatura po debljini tanke ploice i ona se veoma malo deformira. To omoguuje povienje ne
samo nosive sposobnosti segmenta, nego i njegovo oslanjanje ne preko rebra ve tokastog oslonca,
tzv. "kljuna". Analizirani se segment pridrava u kuitu pomou prstena.
Kod jedne te iste ukupne povrine segmenata, koja osigurava odreeni srednji specifini tlak, moe se
izvesti ili vei broj manjih segmenata ili manji broj veih. Kod manjeg broja segmenata poveavaju se
dimenzije leaja, a kod veeg broja oteava se hlaenje. Kod gustog razmjetaja segmenata vrue ulje
ispod segmenta ne uspijeva otjei u kuite i mijea se s hladnim uljem, koje se dovodi pod naredni
segment. Prorauni i iskustva tokom eksploatacije pokazali su da optimalni broj odrivnih segmenata u
leaju iznosi od 6 do 8. Tipina konstrukcija odrivnog leaja gdje je on napravljen zajedno u
kombinaciji s nosivim leajem prikazana je na sl.15.39. Blazinica (2) izraena je od elinog otkivka i
ugraena u obujmicu (1) koja je takoer od dvije polovice s kuglastim gnijezdom. Od vrtnje blazinicu
pridrava zaustavni izdanak (12). Da bi se sprijeilo aksijalno pomicanje blazinice u obujmici,
kuglasta se povrina ugrauje s preklopom 0,04 do 0,08 mm. Aksijalni se smjetaj blazinice u kuitu
leaja, a samim time, i rotora u kuitu turbine regulira odabiranjem debljine ugradbenih elinih
prstena (9). Svaki se prsten sastoji od tri segmenta; donji su segmenti nazubljeni zbog lakeg vaenja
kod demontae leaja. Opruga (14) pridrava konzolni dio blazinice te sprjeava njegovo zakretanje
pod djelovanjem vlastite mase.
Aksijalna sila, koja djeluje na rotor, prenosi se na odrivni leaj preko odrivnog diska, koji je navuen
na vratilo s preklopom 0,05 do 0,07 mm. Disk se s jedne strane opire o izdanak na vratilu, a njegovo
pomicanje po vratilu na drugu stranu sprjeava razrezani prsten koji je ubaen u lijeb u vratilu te s
vanjske strane obuhvaen prstenom koji je na prvi navuen s preklopom oko 0,1 mm. Izmeu ela
glavine diska i razrezanog prstena treba biti ostavljen zazor od 0,1 mm zbog kompenzacije
temperaturnih deformacija. Deset odrivnih ploica (segmenata) (4) oslanja se na eline poluprstene
(8) i dri pomou draa (15) (po dva po ploici), koji slobodno ulaze u sjedite ploice. Sa strane tih
sjedita na povrini ploice, sl.15.40, izveden je izdanak. Oko kraja tog izdanka ploica se moe
312
zakretati, to ima za posljedicu nastajanje izmeu radne povrine ploice i odrivnog diska zazora u
obliku klina. Rebro, oko kojeg se okree ploica, paralelno je sa izlaznim rubom i dijeli luk na
srednjem promjeru u omjeru 3:2 (dulji se dio nalazi na strani ulaza ulja na ploicu).
Ploice se izrauju od bronze Br. OF 10-1 (prema GOST-u) sa slojem bijele kovine B83 (prema
GOST-u). Debljina sloja je 1,5 mm i manja je od minimalnog aksijalnog zazora izmeu elemenata
rotora i kuita turbine, da kod topljenja bijele kovine ne bi dolo do zapinjanja. Kod montae ploica
treba biti osigurano njihovo ravnomjerno prilijeganje odrivnom disku. Zbog toga se pojedine ploice
ne smiju razlikovati po debljini jedna od druge preko 0,02 mm. Blazinica leaja treba imati mogunost
zakretanja (neznatnog) po kuglastoj povrini, a rukavac vratila treba leati po itavoj irini nosivog
leaja. Zbog utvrivanja aksijalnog poloaja rotora, sa strane suprotno radnih ploica, nalaze se
ugradbene ploice (5), sl.15.39. Rastojanje izmeu povrina radnih i ugradbenih ploica treba biti vee
od debljine odrivnog diska, tako da se rotor moe malo pomicati u aksijalnom smjeru. Veliina
pomicanja ovisi o promjeru diska i brzini vrtnje. Za visokotlani rotor turbine snage 100 MW to je 0,6
do 0,8 mm. Za njegovo se reguliranje ispod nosivih poluprstena (6) ugradbenih ploica podmee
zamjenjivi elini podmeta (7).
Nosivo-odrivnom leaju ulje se dovodi kroz dozirnu dijafragmu (13); dalje ono dospijeva u prstenasti
unutarnji kanal, koji je izveden u tijelu nosive blazinice, a potom na radnu povrinu nosivog leaja
(kao i na sl.15.17), a takoer po kosim kanalima (16) - u prostor radnih ploica, pri emu je izmeu
svakog para ploica jedan kanal. Ugradbenim se ploicama ulje doprema po zasebnoj cijevi koja nije
prikazana na sl.15.39. Na sl.15.41, gdje je blazinica odlivena od sivog lijeva, u prstenasti se kanal koji
ini ulivena cijev u blazinicu, ulje dovodi ugradbenim ploicama kroz etiri cijevi (17). Da bi se
osigurala popunjenost uljem prostora radnih i ugradbenih ploica, ulje se slijeva iz nosivog leaja
samo kroz njegov gornji dio. Kod toga se posljednji prostor s obzirom na glavinu diska brtvi zazorom
0,5 mm na stranu, koja je zapunjena s bijelom kovinom (28) i silaluminijevim prstenom iz dva dijela,
sl.15.41. Zbog smanjenja gubitaka trenja ulja o cilindrine povrine odrivnog diska posljednja je
obuhvaena s prstenima (3), sl.15.39, koji imaju mesingane iljke. Zazor prema van izmeu iljaka i
diska je 0,3 do 0,4 mm. Prstenasti prostor, koji ine iljci, ima drenau u donjoj polovici blazinice.
Iskustvo steeno tokom eksploatacije pokazalo je da se nosivost odrivnog leaja bitno povisuje s
poveanjem tlaka ulja u kojem rade ploice. Uz niski tlak ulja (ispod 6 bara), kod kojeg rade veina
leaja, zahvaljujui efektu "pumpanja" koji ini disk mogua je pojava vakuum podruja, koja mogu
dovesti do pojave plinovitih mjehuria i prekida uljnog filma. Postoje i rezultati eksperimenta gdje pri
tlaku ulja koji je imao vrijednost 1,4 bar i specifinom optereenju 5 do 10 MN/m2 ispitni leaj je
nekoliko puta doivio havariju, dok je kod tlaka ulja 6 do 6,5 bar dolo do havarije ploica pri
specifinom tlaku preko 25 MN/m2 i ak kod 7.000 o/min (uz srednju obodnu brzinu na ploicama 52
m/s) te je dostignuto maksimalno specifino optereenje 41,5 MN/m2. Kao rezultat tih ispitivanja
nastala je konstrukcija nosivo-odrivnog leaja, sl.15.42, kod kojeg kao odrivni disk slui otkovani
zajedno s vratilom rotor centrifugalne pumpe, koja opsluuje uljni sustav turbine (podmazivanje i
sustav regulacije).
Rotoru pumpe (5) ulje se dovodi injektorom pri tlaku 1,5 bar; na izlazu iz rotora ispred
usmjeravajueg (statorskog) ustrojstva specijalne konstrukcije (1) tlak ulja ima vrijednost 7,1 bar.
elna povrina rotora predaje aksijalnu silu turbine radnim ploicama (7), koje se oslanjaju na
oprunu podloku (10), koja ravnomjerno raspodjeljuje optereenje na ploice. Ploice se centriraju po
vanjskom promjeru, uvruju pomou zatika (9) te se mogu zaokretati oko rebra, kao i kod
konstrukcije prikazane na sl.15.41. Ploice su izraene od mesinga LAMc 66-6-3-2 (prema GOST-u)
bez sloja bijele kovine. Kako je pokazalo iskustvo, kod havarije tako izraenih ploica, veliina
aksijalnog pomaka rotora je jako mala (0,2 do 0,3 mm kod rada u reimu havarije kroz 30 do 60
sekundi), a povrine diska i ploica nakon havarije gotovo su neoteene. Ugradbene ploice (4)
takoer se oslanjaju na oprunu podloku (3). Leaj radi na tlanoj strani pumpe, i ploice se, na taj
nain, podmazuju i hlade uljem pod tlakom 7,1 bar. Na usisnoj strani pumpe smjetena je brtva (6) s
bijelom kovinom. Nosivi leaj takoer se podmazuje i hladi uljem visokog tlaka, koje dolazi iz
prostora radnih ploica po irokim kanalima u upljine u razdjelnoj ravnini blazinice. U donjoj
polovici blazinice predvien je dovod ulja od havarijske elektropumpe kroz protupovratni ventil.
313
Drai (8) i (12) pridravaju od okretanja ploice i blazinicu nosivog leaja. Vrijednost rastojanja
ostvaruje se za sve ploice uz odstupanje manje od 0,02 mm. Rotor se zadrava u aksijalnom poloaju
pomou distantne podloke (11), a veliina aksijalnog zaleta pomou podloke (2). Prethodna
konstrukcija nosivo-odrivnog leaja osim poviene nosive sposobnosti odrivnog leaja ima jo
prednosti:
a) nije potreban dodatni protok ulja za podmazivanje i hlaenje odrivnog leaja;
b) otklonjeni su gubici trenja diska;
c) za podmazivanje i hlaenje nosivog leaja koristi se ulje koje prostrujava sa stranje strane (do
turbine) pumpe.
Na sl.15.43 prikazana je tipina konstrukcija blazinice leaja turbine, kod koje je aksijalna sila cijelo
vrijeme usmjerena u jednu stranu (s lijeva u desno). Blazinica leaja izvedena je kao kombinirana:
sastoji se od dvije polovice (17) i (18) i sadri u sebi i nosivi i odrivni dio. U posljednjoj su smjetena
dva po promjeru razrezana montana prstena, koji su privreni za blazinicu pomou zaustavnih
ploica (6). Na montane prstene pomou zatika (10) slobodno su privreni radni (7) i ugradbeni
segmenti (8). Za tonu regulaciju aksijalnog zaleta slui metalna podloka (9). Blazinice se ugrauju u
umetak (19), koji se takoer sastoji od dvije polovice, koje se spajaju vijcima (25). Povrina blazinice
izvedena je u obliku kugle, to omoguava odreeno zakretanje blazinice prilikom montae i samim
time ostvarivanje strogog zahtjeva za paralelnost radnih povrina segmenata i odrivnog diska, i to ima
za posljedicu jednoliku optereenost segmenata. Zbog iskljuenja zakretanja blazinice u umetku
prilikom montae pod djelovanjem sile uslijed mase uz odrivni dio ponekad se ugrauje amortizer (1).
Poslije regulacije poloaja blazinice ona se fiksira pomou zatika (16), na ijem kraju su izraena dva
paralelna listia, a u blazinici prorez u koji ulazi kraj zatika. Nakon zavrene regulacije nalijeganja
odrivnih segmenata prema odrivnom disku, blazinica se uvruje u umetku s dosjedom 0,04 do 0,1
mm. U radnim se uvjetima dosjed jo poveava zbog veeg zagrijavanja blazinice od umetka. Na taj je
nain, analizirana konstrukcija kruta u tom smislu, da kod promjene nagiba odrivnog diska, sile koje
djeluju na odrivne segmente se ne izjednaavaju. Umetak se ugrauje u kuite leaja (21) pomou
ploica (23) i centrira pomou podloki (20), koje su postavljene ispod njih.
Aksijalni poloaj umetka, zajedno s uvrenom u njemu blazinicom i smjetenim izmeu segmenata
(7) i (8) odrivnim diskom rotora, regulira se pomou montanih prstena, gdje se svaki sastoji od dva
donja (22) i (26) i jednog gornjeg dijela (15). Da bi se pomaknuo rotor (npr. kod podeavanja
aksijalnih zazora u protonom dijelu), treba skinuti poklopac kuita leaja, odviti vijke umetka i
skinuti poklopac zajedno s k njemu uvijenim poluprstenima (15). Zatim, zakaivi se za vanjsko
ozubljenje, moe se pri montiranom rotoru izvaditi montane prstene (22) i (26). Ako npr. treba
pomaknuti rotor u desno, to se debljina sva tri dijela (15), (22) i (26) desnog montanog prstena
smanjuje, a lijevog poveava. Zatim se izvodi montaa s obrnutim redoslijedom. Ulje za podmazivanje
dovodi se kroz bonu ploicu (23) u prstenastu upljinu (24). Iz nje se ostvaruje podmazivanje rukavca
vratila tono na nain kako je to opisano kod prethodne konstrukcije. Ulje za podmazivanje radnih
odrivnih segmenata izvodi se iz prstenaste upljine (24) kroz provrte (13) i dovodi ulaznim rebrima
svakog od segmenata (7). Dodatnim odrivnim segmentima (8) ulje se dovodi iz prostora (4), u koji se
dovodi posebnim cjevovodom kroz otvore (29). Brtvljenje (5), koje se izvodi u obliku prstenastog
sloja bijele kovine, ne doputa da ulje istjee iz prostora dodatnih segmenata. Na taj nain, ulje koje se
dovodi popunjava blazinicu odrivnog leaja i kroz est provrta (14) istjee u kuite leaja.
Zbog smanjenja gubitaka trenja oko cilindrine povrine odrivnog diska ugrauje se razrezani prsten
(12), u koji su privreni iljci brtve (11). Ulje koje dospije izmeu iljaka odvodi se kroz provrte
(28) i (27), koji se nalaze u donjim polovicama brtvenog prstena i kuita blazinice. Osnovni je
nedostatak analizirane konstrukcije fiksni poloaj blazinice za vrijeme rada, kod kojeg uslijed
zakretanja odrivnog diska, sile koje djeluju na pojedine odrivne segmente mogu se razlikovati 2 do 2,5
puta. Na sl.15.44 prikazan je nosivo-odrivni leaj sa smjetajem odrivne blazinice u centralnom dijelu,
koja je izraena kao jedna cjelina s dva kuita odrivnih leaja, smjetenih simetrino. Takva je
konstrukcija svrsishodna za suvremene turbine velikih snaga s meupregrijanjem pare, kod kojih
aksijalna sila moe mijenjati smjer. Rotor ima dva odrivna diska.
314
Blazinica (5) sastoji se od dvije polovice koje se spajaju pomou vijaka. Blazinica se postavlja izmeu
dvije polovice umetka (6) s kuglastim unutarnjim provrtom. Kuglasta povrina slui za ugradnju
ravnina odrivnih segmenata (3) i (14) koje su za vrijeme montae paralelne ravninama odrivnih
diskova. Poslije montae polovice umetka fiksiraju se meusobno jedna spram druge zaticima (18) i
privruju klinovima. Radi iskljuenja mogunosti okretanja blazinice u umetku u njegovoj donjoj
polovici ugrauje se zaustavni zatik (15) s listiima, iji rad je prethodno opisan. Odrivni segmenti
slobodno se ovjeuju na razrezane montane prstene (2) i (12). Aksijalni se zalet podeava pomou
regulacijske podloke (11). Umetak s privrenom u njemu blazinicom postavlja se na tri ploice i
centrira pomou podloki (20). Gornja podloka slui za vrsto pritezanje umetka u kuite leaja.
Aksijalni poloaj umetka s blazinicom i cijelim rotorom regulira se prstenima (7) i (9), koji se sastoje
iz tri dijela. Njihovo je koritenje u svrhu regulacije aksijalnog poloaja rotora opisano prethodno.
Leaju se dovodi ulje iz prostora za sluaj havarije (koji nije prikazan na slici) po vertikalnom kanalu
(8) u prstenasti prostor (22), otkuda odlazi k rukavcu vratila i kroz otvore (19) po provrtima (1) i
otvorima u montanim prstenima (4) i (12) i u podloki (11) pojedinano svakom odrivnom segmentu.
upljine odrivnih segmenata brtve se pomou sloja bijele kovine (2). Kuita odrivnih leaja s
rotirajuim odrivnim diskom i neprekidnim dovoenjem i odvoenjem ulja predstavljaju sloeni
hidrodinamiki sustav, kod kojeg se u pojedinim odvojenim podrujima mogu pojaviti podruja pod
vakuumom s kljuanjem ulja i izdvajanjem iz njega otopljenog zraka. To moe dovesti do naruavanja
uljnog filma izmeu odrivnog diska i segmenata. Tome posebice pridonosi priguivanje ulja na ulazu.
Kod analizirane se konstrukcije regulacija protoka i tlaka ulja u leaju izvodi pomou prigune
dijafragme na ulazu, i na izlazu specijalnim vijcima. uvijenima u provrte (13), kroz koje ulje naputa
kuita odrivnih leaja. Na taj se nain izbjegava stvaranje vakuum podruja. U sluaju havarije, koja
je povezana s prekidom dovoenja ulja u prostor za sluaj havarije, ulje se ne dovodi u leaj po kanalu
(8). Poslije ispada generatora s mree, za vrijeme pobjega rotora, ulje se po cijevi za dovoenje u
sluaju havarije po kanalu (17) dovodi za podmazivanje nosivog dijela, a po kanalu (16) i provrtima
(10) za podmazivanje odrivnih segmenata.
Na sl.15.45 prikazan je odrivni leaj koji nije smjeten zajedno s nosivim dijelom. Leaj je simetrian,
ima dva jednaka reda odrivnih segmenata (koji su slojevite izvedbe), izmeu kojih je smjeten odrivni
disk leaja. Za razliku od prethodno analiziranih konstrukcija odrivni se segmenti postavljaju ne na
kruti prsten, nego na prstenasti kompenzacijski sustav (pogledati presjek B-B), koji automatski
postavlja radne povrine svih segmenata u jednu ravninu te se na taj nain osigurava jednolikost
njihovog optereenja. Na taj nain nosiva sposobnost leaja raste i nekoliko puta. Stvarno, ako se
odrivni disk leaja iz bilo kojih razloga zakosi, tada on nalegne na jedan od segmenata i pomicanje tog
segmenta za diskom prenosi se polunom sustavu, koji takoer i druge odrivne segmente pomakne u
isti poloaj. Tako se izjednae sile na sve segmente. Prstenasti zatvoreni sustav montira se u umetak
(po pola u svakoj polovici umetka). Za tu se svrhu u umetku privruju oslonci, a na njih se ugrauju
nosive ploice koje nose odrivne segmente. Sami nosivi segmenti imaju oslanjanje u jednoj toki.
Radijalni poloaj nosivih ploica osigurava se zaticima. Segmenti se osiguravaju od ispadanja pomou
draa, preko kojih su u dodiru s odgovarajuim draima na umetku i prstenu, koji se sastoji od dvije
polovice. Ulje se dovodi leaju iz upljine u kuitu leaja i po specijalnim se provrtima usmjerava k
sapnicama, koje dovode ulje ispod svakog radnog segmenta. Zbog toga je cijela upljina, koju
zauzimaju odrivni segmenti, popunjena uljem i kroz otvore u prstenastom titu, ono istjee u kuite
leaja, otkuda se odvodi u spremnik ulja.
U odrivnom disku nosivo-odrivnog leaja, prikazanog na sl.15.46, izvedeni su radijalni provrti, koji su
povezani s usisnom komorom, i koji slue kao radni kanali glavne uljne pumpe. Ulje dolazi iz
injektora u upljinu ispred cilindrine usisne komore u vratilu turbine i, prolazei uz opstrujiva,
usmjerava se u radijalne provrte. Na njihovom izlazu tlak ulja je oko 0,7 MPa, i s tim tlakom dolazi na
podmazivanje radnih i ugradbenih odrivnih segmenata rukavca vratila. Za izjednaavanje sila na
pojedine segmente koristi se razrezani opruni prsten, koji ima niz radijalnih izdanaka, koji
omoguavaju progibanje prstena pod djelovanjem sila sa strane radnih segmenata. Odrivni segmenti
nemaju bijelu kovinu. Jedan od segmenata ima mjera tlaka u uljnom filmu. Kod smanjenja tlaka od
0,7 do 0,9 MPa (to govori o nestajanju uljnog filma) predaje se signal na sustav za automatski prekid
dovoenja pare u turbinu.
315
Povratni ventil ne proputa ulje iz tlanog cjevovoda ulja (u kojem se tlak podrava s drugom
pumpom) u usisnu komoru i zatim u spremnik ulja (kada turbina ima mali broj okretaja i tlak, koji
ostvaruje glavna uljna pumpa, je malen).
Na sl.15.47 prikazana je konstrukcija leaja plinske turbine. Leaj je dvostrani samopodeavajueg
tipa. Sila se od grebena vratila predaje na odrivne ploice (1). Ploice su izraene od elika sa slojem
bijele kovine. Svaka se ploica pomou oslonaca (2) i (3) spaja sa sjeditem (4), koja se pak oslanjaju
na sjedita (5). Upravo sjedita (4) i (5) omoguavaju jednoliku raspodjelu aksijalne sile po svim
ploicama. Sjedita (5) predaju silu preko distancione ploice (6) (prsten iz dva dijela). Sjedita (4) i
(5) se zajedno s distancionim prstenima ugrauju u elne prstenaste utore u obujmici (7) i zaustavljaju
izdancima (8). Odrivne se ploice u radijalnom smjeru pridravaju prstenom (9) (takoer od dvije
polovice), i koji se takoer privruje u obujmici. Ulje kroz provrte u obujmici dospijeva u prstenastu
upljinu kod rotora, otkuda, prolazei izmeu ploica, dolazi na radne povrine oba grebena.
15.11. Kuita leaja i njihov spoj s turbinom

Kuita leaja, koja se ponekad nazivaju i osloncima rotora, i u koja se smjetaju blazinice, mogu se
razdijeliti u tri vrste: ugraena, samonosiva i prislonjena.
Ugraena kuita leaja, ili kratko ugraeni leaji, izrauju se zajedno s izlaznim (ispunim) kuitem,
sl.15.48. U unutarnji obod donjeg dijela ispunog kuita, uz pomo vornih limova, rebara i
podupiraa, zavaruje se donja polovica kuita leaja. Na taj nain, ugraeni leaj predstavlja jednu
cjelinu s kuitem turbine. Unutar donjeg dijela kuita leaja zavaruju se poluprsteni, na koje se
preko ploica oslanjaju blazinice nosivih leaja. Gornji se dio takvog leaja izvodi kao razdvojiv i
privruje se na donju polovicu pomou prirubnikog spoja. Kuite leaja smjesta se to je blie
mogue k posljednjem stupnju turbine kako bi se to vie smanjila aksijalna duina turboagregata.
Poklopac kuita leaja sputa se poslije ulaganja rotora i poklopca kuita turbine. U sluajevima,
kada nije mogue spustiti poklopac leaja i gurnuti ga unutar oboda ispunog kuita, on se izvodi s
vertikalnom razdjelnom ravninom i zatvara se po dijelovima. U prethodnom je poglavlju bio prikazan
nain dovoenja ulja leaju, njegovo razvoenje po blazinici te odvoenje iz njih . Modifikacijom
ugraenog leaja moe se smatrati konstrukcija prikazana na sl.15.46, gdje se prilikom prve montae
leaj preko poluprirubnica privruje za kuite turbine i nakon toga se vie ne odvaja od kuita.
Ugraeni se leaji koriste samo tamo gdje temperatura kuita turbine s kojim je u doticaju nije visoka
i toplina koja se prenosi provoenjem kroz metal ne moe jako zagrijati kuite leaja. U osnovnom se
koriste za oslanjanje rotora u niskom tlaku.
Samonosiva kuita leaja ili kratko samonosivi leaji se izvode kao samostojei na temeljnim
ploama. Oni nisu povezani kruto s kuitima turbine i primjenjuju se u dva sluaja: kada je
temperatura kuita s kojim je u kontaktu visoka ili kada su prisutne velike deformacije kuita turbine
i nije poeljno da se prenose na oslonce rotora kao ni na sam rotor. Prvi je sluaj karakteristian za
kuita visokog i srednjeg tlaka, a drugi za kuita niskog tlaka turbina velikih snaga. Na sl.15.49
prikazano je samostojee kuite leaja zavarene izvedbe, koje se ugrauje izmeu kuita turbine.
Donja se polovica kuita (13) postavlja na temeljnu plou. U kanale (6) i (7) smjetaju se blazinice
nosivih leaja, a u prostor izmeu njih spojka. Poslije umetanja rotora kuite leaja se zatvara s
poklopcem (12). Ulje k svakoj od blazinica dovodi se kanalima (15). Zbog toga da ulje iz blazinica ne
bi dolazilo na spojku, koja bi prilikom svoje rotacije izazivala njegovo pjenjenje i zasiivanje zrakom,
u kanal (9) se ugrauje pregrada za odjeljivanje. Ulje koje istjee iz elnih povrina leaja u prostor
(14), sabire se na dnu kuita i usmjerava u spremnik ulja. Kuite leaja treba biti nepropusno i ne
smije se dopustiti istjecanje ulja iz njega, ili obrnuto, ulaenje u njega pare ili kapljica vode. U prvom
sluaju moe doi do poara, a u drugom do razvodnjavanje ulja i njegovog brzog starenja, to
zahtjeva zamjenu ili regeneraciju. Stoga se kuite leaja oprema s uljnim brtvama (presjek B-B). Ulje,
koje struji du rotora, pomou odbojnika (18) odbacuje se natrag unutar kuita leaja, a mlazovi i
kapljice ulja padaju u hvata (16), koji je spojen (isto kao i odvojene sekcije labirintnih brtvi) s
unutarnjim prostorom kuita leaja, gdje se sa specijalnim ventilatorom za isisavanje odrava mali
potlak. Zbog iskljuenja mogunosti upadanja pare iz brtvenog prostora turbine u kuite leaja
ugrauju se paroodbojni prsteni (17). Ekrani (2) smanjuju toplinski tok s izolacije vrueg kuita
316
turbine na kuite leaja. Na poklopcu leaja ugraen je "havarijski prostor" (11), iz kojeg se ulje po
cijevi za doziranje (10) dovodi kod havarije i kvara u sustavu za opskrbljivanje uljem. U kuita leaja
i turbine smjeten je isti rotor, zato se osi blazinica leaja i dijafragmi trebaju uvijek podudarati. Kod
konstrukcija kuita s ugraenim leajima centriranje se osigurava prije zavarivanja donje polovice
kuita leaja s kuitem turbine i nakon ugradnje odgovarajuih ploica pod ugradbene ploice te u
daljnjem radu bit e sauvana kod svih reima. Samonosivi leaji trebaju biti spojeni s kuitem
turbine tako, da je kod bilo koje temperature ouvana centrinost, a njihovo toplinsko rastezanje jedno
spram drugog treba biti slobodno. Za to se koristi sustav spajanja s klinovima, koji osigurava
podudaranje vertikalne i horizontalne ravnine kuita leaja i turbine. Kuita turbine s vanjske strane,
s koje se spajaju sa samonosivim leajima, izvode se s nogama, a kuita leaja s bonim povrinama,
tzv. stolovima, na koje se sputaju i u daljnjem radu oslanjaju kuita preko svojih noga.
Visine stolova odabire se tako da kad se smjeste horizontalne ravnine kuita leaja i turbine, za
vrijeme rada kroz njih prolaze osi. Zbog toga se kod montae dopusta tono proraunato
rascentriranje: osi vanjskog kuita turbine (ili njegovog unutarnjeg kuita ili umetka) se smjetaju
nie od osi rotora za toliko, da kod rada, kada se vanjsko kuite zagrije bi se osigurala centrinost. Na
sl.15.49 vide se etiri stola sa specijalnim poprenim klinovima (3), na koje se oslanjaju preko svojih
noga dva susjedna kuita. Zbog osiguranja od isklizavanja noga kuita sa stola koriste se spone (4),
koje su ugraene spram noga s malim zazorom i ne sprjeavaju njihovo popreno toplinsko irenje. Za
podudaranje vertikalnih ravnina kuita koristi se vertikalni klin (1), koji ulazi u odgovarajui kanal u
kuitu turbine. Na taj se nain, spajanjem kuita turbine i leaja pomou ovjeenja na stolove i
vertikalnog klina, osigurava njihova centrinost pri bilo kojem reimu rada uz osiguranje slobodnih
toplinskih rastezanja. Sva kuita leaja, a takoer i turbina, koja su ugraena direktno na temelj,
smjetaju se strogo na jednu liniju pomou uzdunih klinova, koji su ugraeni u utore u temeljnoj
ploi (utori za klinove (5), sl.15.49, slue upravo za ugradnju kuita na klinove).
Na sl.15.50 u uveanom je mjerilu prikazan spoj kuita turbine i kuita leaja pomou noga za
sluaj, kada kuite leaja nije privreno na temelj u uzdunom smjeru i pomie se prilikom
toplinskog irenja turbine po njemu du uzdunih klinova. Za to slui popreni klin, koji ulazi u
popreni utor u nozi kuita. Zazori za toplinsko irenje, veliine 0,04 do 0,08 mm u spoju pomou
klina ne sprjeavaju popreno pomicanje (u odnosu na vertikalnu ravninu) noga s obzirom na nosivu
povrinu leaja. Stega za pritiskivanje sprjeava iskhzavanje noge s ravnine oslanjanja. Do njega moe
doi pod djelovanjem sila uslijed nekompenziranih toplinskih rastezanja parovoda, koji su spojeni na
kuite turbine ili uslijed reakcijskog zakretnog momenta koji se prenosi na kuite turbine preko
sapnikih lopatica, dijafragmi i unutarnjih kuita. Uz to zazor ne sprjeava pomicanje noge du
poprenog klina, poto se izmeu stege i noge ostavlja zazor za toplinsko rastezanje s veliinom 0,04
do 0,08 mm. Analizirana konstrukcija spoja izmeu kuita leaja i turbine, openito govorei, ne
osigurava strogu centrinost kod svih reima rada. To je zbog toga poto ravnina oslanjanja donje
polovice kuita turbine zaostaje na rastojanju od razdjelne ravnine i na rastojanju A od povrine
oslanjanja stola leaja. Stoga ako pri bilo kojem reimu, npr. pri nominalnom, specijalno uraeno
montano rascentriranje osigurava podudaranje razdjelne ravnine s osi rotora, to kod drugog reima,
kada temperatura poprenog klina ili noge je drugaija, centrinost e se naruiti zbog razliitih
vertikalnog toplinskog irenja klina i noge. Taj nedostatak ne postoji kod konstrukcije, kod koje se
kuite turbine zavjeuje na kuite leaja strogo u razini razdjelne ravnine pomou noga, izvedenih
kao produetak prirubnice poklopca kuita, sl.15.51. Noga (3) kuita turbine preko ploice za
podeavanje (6) zavjeuje se na stol kuita leaja, osiguravajui podudaranje njihovih horizontalnih
ravnina kod bilo kojeg reima rada. Noga (2) donje polovice kuita koristi se, u prvom redu, za
smjetanje poprenog klina (7) i, kao drugo, za montau, kada se donja polovica kuita postavlja na
stol leaja na montane ploice (5). Poslije montae i zatvaranja kuita cijelo se kuite podie
pomou vijaka za podizanje (4), montana ploica se izvlai i kuite se sputa na stol.
Na sl.15.52 prikazana je konstrukcija spoja pomou klina koja omoguava podudaranje vertikalnih
ravnina kuita leaja i turbine. Na poprene povrine stolova leaja privruje se poprena letva na
ijoj se sredini privaruje klin. Na kuite turbine strogo u njegovoj vertikalnoj ravnini privruje se
utor za klin. Izmeu klina i utora postoji zazor radi kompenzacije toplinskih deformacija. Stoga se
toplije kuite turbine slobodno istee s obzirom na kuite leaja, koje je postavljeno na temeljnu
317
plou. Na sl.15.53 prikazano je lijevano kuite leaja koji je ugraen izmeu kuita visokog i
srednjeg tlaka. U kuitu je ugraen nosivo-odrivni leaj (jedan za cijeli rotor), na koji se oslanja rotor
visokog tlaka, i nosivi leaj za rotor srednjeg tlaka. Izmeu njih je smjetena spojka, ije poluspojke su
otkovane zajedno s rotorima. Vanjska je povrina spojke zbog manjeg pjenjenja ulja zatvorena s
kouljicom. Ulje se dovodi blazinicama kroz centralne cijevi iz prostora za sluaj havarije.
Prislonjena kuita leaja su kuita koja se ugrauju na temelj kao i samonosiva, a zatim se kruto
privruju kuitu turbine zavarivanjem ili vijanim spojem. Prislonjeni oslonci koriste se za rotore
niskog tlaka kod kojih nema velike razlike izmeu toplinskih deformacija kuita turbine i leaja.
Oslanjanje kuita na temelj omoguava poveanje krutosti oslonca u usporedbi sa samonosivim
leajima.
318
16.SUSTAV ZA OPSKRBLJIVANJE ULJEM I PODMAZIVANJE

TURBINSKOG POSTROJENJA
16.1. Osnovni uvjeti rada
Sustav za podmazivanje je komponenta turbinskog postrojenja koja u znaajnoj mjeri utjee na njegov
rad. U pravilu, nepravilan rad sustava za podmazivanje ima za posljedicu incidentna stanja koja su
povezana s kvarovima sustava za regulaciju i upravljanje brojem okretaja, taljenje bijele kovine leaja,
poare, itd. Zbog toga sustav za podmazivanje treba neprekidno raditi besprijekorno. Siguran rad
leaja turbine i generatora mogu je samo uz neprekidno dovoenje tvari za podmazivanje, koja je
obino organsko ili sintetiko ulje. U sluajevima, kada se ulje, koje se koristi u sustavu za
podmazivanje, istovremeno koristi kao i radni fluid sustava za regulaciju, sustav za podmazivanje
postaje dio cjelokupnog sustava za opskrbljivanje turboagregata uljem. Kod suvremenih turbina velike
snage kao radni fluid se ponekad koriste nezapaljive kapljevine ili voda, a u sustavu za podmazivanje
najee organska ulja, pa je tada sustav za podmazivanje neovisan od ostalog sustava. Kod turbinskih
se postrojenja ulje najee koristi kao radni fluid hidraulike sustava za regulaciju, za podmazivanje i
hlaenje leaja, kao medij za brtvljenje vodikom hlaenih generatora, i kao radni fluid u hidraulikim
spojkama napojnih pumpi. Kod parno-turbinskih postrojenja blokovskog tipa u zajedniki sustav
podmazivanja ulaze takoer i leaji pomone turbine za pogon napojne pumpe. Kod termoelektrana s
poprenim vezama po linijama pare i kondenzata podmazivanje leaja napojnog postrojenja je
neovisno.
Prema razini tlaka ulja sustavi za podmazivanje mogu se podijeliti u dvije grupe: na sustave s niskim
tlakom za podmazivanje, hlaenje generatora, i opskrbljivanje hidraulikih spojki te sustave s visokim
tlakom (sustav za regulaciju). Tlak ulja u sustavu za podmazivanje ne prelazi 0,295 MPa a kod sustava
brtvljenja elektrinog generatora 0,392 MPa. Tlak ulja u sustavu za regulaciju ovisi o snazi,
parametrima i konstrukcijskim karakteristikama turbinskog postrojenja. Za turbine manje i
promjenljive snage tlak je obino 0,49 do 0,98 MPa. Turbine veih snaga i viih parametara pare
imaju vie tlakove ulja u sustavu za regulaciju to je potrebno zbog ograniavanja dimenzija
servomotora i porasta brzine reagiranja sustava regulacije. Tendencija za porastom tlaka u sustavu za
regulaciju turbine poveava rizik od zapaljenja ulja. Ulje je sklono zapaljenju u kontaktu s elementima
koji imaju temperaturu viu nego to je njegova temperatura samozapaljenja (370C do 380C) i
izgaraju uz oslobaanje velike koliine topline. Poari ulja mogu kod turbina izazvati velika razaranja,
posebice pucanja cjevovoda regulacijskog sustava. U tom sluaju, mlazovi gorueg ulja mogu dosei
do upravljakih toaka u kontrolnoj turbinskoj sobi. Visokotlani cjevovodi ulja obino gube
nepropustnost (greke uinjene kod zavarivanja, proputanje prirubnikih spojeva i prisutnost
pukotina) zbog djelovanja hidraulikih udara i visokih vibracija cjevovoda koje su posljedica
nestabilnog rada sustava regulacije. Problem protupoarne sigurnosti se rjeava najradikalnije
koritenjem u sustavu regulacije turbine vode ili nezapaljive sintetike kapljevine s plamitem oko
720C. U tom je sluaju sustav regulacije u potpunosti odvojen od sustava za podmazivanje i radni
fluidi se u tim sustavima meusobno ne mijeaju.
Na sustav za podmazivanje stavljaju se sljedei zahtjevi.
Prvi od njih je visoka sigurnost sustava. Za osiguranje toga zahtjeva primjenjuje se udvostruavanje i
ugraivanje rezervnih elemenata, a takoer se koristi i nekoliko neovisnih krugova zatite. Drugi
zahtjev je sigurnost protiv poara. Organsko ulje, koje se obino primjenjuje ima toku zapaljenja kod
370C. Zbog toga se u uvjetima eksploatacije treba iskljuiti mogunost da ulje doe u kontakt s
vrelim dijelovima turbine, parovoda, itd. Trei zahtjev je da sustav treba osigurati mogunost
dugotrajnog koritenja ulja (8 do 10 godina). Visoka cijena kotanja ulja (osobito nezapaljive
kapljevine) uz velike koliine koje su potrebne u termoelektrani, ne doputaju njegovu estu zamjenu.
Zato se kontrola koliine ulja i eksploatacija uljnog sustava trebaju provoditi tako da bi se svojstva ulja
zadrala za due vrijeme rada.
319
16.2. Sheme sustava za opskrbljivanje uljem i podmazivanje

Ako se kod sustava za regulaciju turbine koristi ulje, tada turbinsko postrojenje ima obini zajedniki
spremnik za ulje kao i cjevovode i pumpe, i za sustav regulacije i za sustav podmazivanja. Shematski
je prikaz takvog sustava dan na sl.16.1.a.
Zupastu uljnu pumpu (1) pogoni vratilo turbine preko reduktora (2). Pumpa usisava ulje iz spremnika
(3) i tlai ga na vii tlak u sustav regulacije (4). Koliina ulja koju dobavi odreena pumpa ovisi samo
o broju okretaja pumpe, tj. ostaje priblino konstantna kad rotor turbine rotira s konstantnim brojem
okretaja. U tom je sluaju, tlak ulja na izlazu iz pumpe odreen otporom u cirkulacijskom krugu
pumpe. Uz stacionarne uvjete rada turbine, maseni je protok ulja u krugu sustava regulacije manji i dio
toka ulja se provodi kroz reducir ventil (5) k leajima turbine. Uz promjenljive uvjete rada, vei se tok
ulja usmjerava u sustav regulacije za aktiviranje stapova servomotora. Tokom vremena, reducir ventil
se djelomino zatvara u cilju da bi se ostvario potrebni tlak na izlazu iz pumpe i leaji se opskrbljuju
uljem uglavnom iz drenane linije regulacijskog sustava. Ventili (6) i (7) su regulacijski ventili: oni
uspostavljaju traeni tlak u tlanoj liniji i liniji za podmazivanje. Povrinski tip hladnjaka ulja (8)
sniava temperaturu ulja ispred turbinskih leaja na 45C do 50C. Tlak ulja u hladnjaku ulja je vei
od tlaka rashladne vode i to sprjeava eventualno prodiranje vode u uljni sustav. Ohlaeno ulje se
pumpa kroz perforirane ploe (sita) k turbinskim i leajima generatora (13). Koriteno ulje se odvodi
iz leaja ponovo u spremnik ulja. Vidi se da, turbinsko postrojenje ima cirkulacijski tip sustava za
podmazivanje u kojem ulje cirkulira u zatvorenom krugu. Tokom starta i ispada turbine, turbinom
pogonjena pumpa (9) dovodi ulje kroz nepovratni ventil (10) u leaje. Pomona niskotlana pumpa
(11) pogonjena istosmjernim elektromotorom (12) dovodi ulje u sustav za podmazivanje samo u
sluaju kvara pumpi (1) i (9).
Koritenje volumetrike pumpe kao glavne uljne pumpe ima prednost da pumpa moe ostvariti
vakuum u usisnoj liniji kada povremeno u liniju ue i zrak. S druge je strane, upotreba zupastog
reduktora, koji je veoma esto uzrok kvarova, nedostatak uljnog cirkulacijskog sustava s
volumetrikom pumpom. Taj je nedostatak otklonjen sa iroko koritenim uljnim sustavom u kojem je
glavna uljna pumpa centrifugalna pumpa ugraena direktno na turbinsko vratilo, sl.16.l.b.
Tlak kojeg ostvaruje centrifugalna pumpa proporcionalan je gustoi fluida koji se pumpa i kvadratu
obodne brzine. Na startu, kada je na usisnoj strani prisutan zrak, pumpa ne moe povui ulje iz
spremnika. Zbog toga centrifugalna pumpa mora biti uvijek punjena s uljem to se postie ugradnjom
uljnog injektora (2) ispod razine ulja u spremniku. Injektor podrava lagani pretlak (0,03 do 0,05 MPa)
ispred pumpe i tako osigurava od upadanja zraka u usisnu liniju i od pulzacija pumpe. Ulje se dovodi u
leaje pomou drugog injektora koji uzima kapljevinu iz prvog stupnja injektora i povisuje njen tlak
na razinu koja je potrebna u turbinskim leajima. Krug s dva injektora je ekonominiji u usporedbi s
krugom gdje jedan injektor dovodi ulje na usis pumpe i leajima. Dobava centrifugalne pumpe je
ovisno o tlaku karakterizirana s parabolinom krivuljom (1), sl.16.2. Ako je izlaz prema regulacijskoj
grupi ak i u potpunosti zatvoren (
), tlak koji razvija pumpa ne moe biti vei nego odreena
maksimama vrijednost
koja je neznatno vea od nominalne vrijednosti . Uz pad otpora (2) na
izlazu iz pumpe za
, dobava pumpe
e se poveati za
. Takva ovisnost koliine dobave
centrifugalne pumpe s optereenjem je njena dobra osobina, poto omoguuje lake ostvarivanje brzog
odziva servomotora.
Prethodno analizirani uljni sustavi koriste se obino u turbinskim postrojenjima ija snaga ne prelazi
200 MW. Kod parnih turbina snage 300 MW i vie javljaju se odreene potekoe kod smjetaja uljne
pumpe u prednjem leajnom bloku, posebno ako se koriste razliite kapljevine u sustavima za
podmazivanje i regulaciju. Zbog toga se leajima kod tih postrojenja ulje dovodi pomou zasebne
niskotlane centrifugalne pumpe. Zbog protupoarne sigurnosti, pumpa se zajedno sa spremnikom ulja
postavlja na nultu razinu strojarnice i dovoljno daleko od turbine. To omoguuje izvoenje centralnog
sustava za podmazivanje. Zbog pouzdanijeg opskrbljivanja s uljem, svako je turbinsko postrojenje
opremljeno s nekoliko pumpi: glavne pumpe se pogone s izmjeninim elektromotorima a sigurnosne s
istosmjernim elektromotorima. Samo neke od glavnih pumpi su obino u radu dok su ostale stand-by
pumpe.
320
Uz navedene pumpe, takoer se ugrauju niskotlane pumpe, koje ostvaruju tlak od 9,8 do 11,8 MPa.
Kada se ulje dovodi pod tim tlakom u leaje, dolazi do "plivanja" rotora ak i u stacionarnom stanju,
tj. podmazivanje je uvjetovano na hidrostatskom principu i koristi se u uvjetima kada rotor rotira
pomou mehanizma za okretanje rotora. Na sl.16.3 je shematski prikazano podmazivanje
turboagregata, gdje se turbinsko ulje koristi i u sustavu za podmazivanje i u sustavu za regulaciju.
Na vratilo turboagregata, koji se sastoji od kuita visokog, srednjeg i niskog tlaka i elektrinog
generatora, pomou spojke je spojen rotor glavne uljne pumpe (1). Ulje, koje dolazi po usisnom
cjevovodu iz spremnika ulja (2), pod tlakom se dovodi u sustave za podmazivanje i regulaciju, dok se
manji dio koristi za rad injektora (3) i (4). Smjetaj pumpe na istom vratilu s turbinom zahtjeva da je
itav sustav za podmazivanje smjeten u turbinskoj hali. Razlog je u tome, da za siguran rad
centrifugalne pumpe kao to je ve navedeno, treba postojati odreeni pretlak u usisnom cjevovodu,
poto pojava u njemu ak i na kratko vrijeme vakuuma moe dovesti do upadanja zraka u rotor to
moe dovesti do prekida strujanja kroz pumpu: prekid toka ulja na usisnoj strani onemoguuje
pumpanje ulja iz spremnika i daljnji rad pumpe bez zaustavljanja, njenog punjenja s uljem i ponovnog
uputanja u pogon.
Za ostvarivanje pretlaka na usisnoj strani pumpe principijelno bi trebalo smjestiti spremnik ulja iznad
osi pumpe, tj. iznad turbine; isto tako to je nedopustivo, poto bi proputanje spremnika ili cjevovoda
ulja dovelo do kontakta ulja i vrele turbine te pojave poara. Zbog toga se spremnik s uljem smjeta
ispod razine opsluivanja turbine, sa strane koja je suprotno od generatora. Za ostvarivanje
garantiranog tlaka na usisnoj strani glavne uljne pumpe u spremnik ulja se ugrauje injektor iji je
shematski prikaz dan na sl.16.4. U radnu se sapnicu injektora dovodi ulje pod tlakom 1 do 1,5 MPa.
Ovdje se ono ubrzava i uvodi u difuzor. Strujei s visokom brzinom, radno ulje povlai za sobom ulje
iz spremnika i kao posljedica toga na izlazu iz injektora se stvara tok ulja s tlakom 0,12 do 0,15 kPa.
Ulje za radnu sapnicu oduzima se iz tlane linije glavne uljne pumpe, sl.16.3, dok se ulje pod tlakom
iz injektora (3) prvog stupnja dovodi na usis glavne uljne pumpe. Dio se ulja iz tlane linije prvog
stupnja injektora usmjerava u komoru mijeanja injektora (4) drugog stupnja, koji je takoer smjeten
u spremniku ulja. Sapnici tog injektora takoer se dovodi ulje iz tlane linije glavne uljne pumpe. Kao
rezultat toga u injektoru drugog stupnja tlak ulja se podie na 0,25 do 0,35 MPa, i s tim tlakom ono
odlazi u hladnjak ulja (5). Ovdje voda koja cirkulira hladi ulje, i ono se odvodi za podmazivanje leaja
(6) turbine i generatora. Poto se ulje zagrije u leajima, slobodnim se padom vraa u spremnik. Zbog
osiguranja sustava za podmazivanje i regulaciju kod uputanja turbine, kada tlak, koji daje glavna
uljna pumpa, nije dovoljan zbog malog broja okretaja, ugrauje se takoer i uljna pumpa za uputanje
(7), koja se pogoni pomou izmjeninog elektromotora ili male parne turbine. Nakon to vratilo
turbine dostigne dovoljan broj okretaja uljna pumpa za uputanje se izvodi iz pogona.
Sustav podmazivanja, koji u znaajnoj mjeri odreuje sigurnost rada itavog turboagregata, opremljen
je sustavom zatite. Impuls za aktiviranje sustava zatite je tlak u cjevovodu ulja iza hladnjaka, na
kojem je ugraen specijalni relej tlaka (8). Kod pada manometarskog tlaka u sustavu podmazivanja na
60 kPa (umjesto nominalnih 100 kPa) relej tlaka ukljuuje izmjenini elektromotor, koji se napaja sa
sigurnosnog voda elektrane, te stavlja u pogon rezervnu pumpu za podmazivanje (9). O sustavu zatite
samog sustava za podmazivanje bit e vie rijei u poglavlju 18. Za garantiranu dobavu ulja za
podmazivanje u sluaju da se rezervna pumpa ne ukljui (npr. ako je elektromotor neispravan ili je
slab napon u sigurnosnom vodu) slui elektropumpa za sluaj havarije (10) koju pogoni istosmjerni
elektromotor koji se napaja pomou akumulatorske baterije koja je pod stalnim nadzorom. Havarijsku
elektropumpu automatski ukljuuje relej tlaka kod pada tlaka u sustavu za podmazivanje na 50 kPa.
Relej tlaka takoer ima i dodatnu funkciju da kod uputanja i zaustavljanja onemoguuje uputanje u
rad mehanizma za okretanje rotora ako tlak u sustavu za podmazivanje padne ispod 30 kPa.
I prethodno analizirani sustav opskrbljivanja uljem, kod kojeg je i u sustavu podmazivanja i u sustavu
regulacije radni fluid ulje, primjenjuje se za turbine snage oko 300 MW s podkritinim parametrima
pare. Uz porast snage i poetnih parametara javlja se potreba za poveanjem tlaka u sustavu za
regulaciju to poveava opasnost od loma cjevovoda ulja i samim time poara. Stoga tenja, usmjerena
na upotrebu nezapaljivih kapljevina u sustavu regulacije, dovela je do razdvajanja sustava za
podmazivanje i regulaciju: u sustavima za podmazivanje u najveem se broju sluajeva i dalje
321
primjenjuju organska turbinska ulja, a u sustavima za regulaciju nezapaljiva sintetika ulja. Svaki od
tih sustava treba imati svoju uljnu pumpu, iji se racionalni smjetaj neposredno na vratilu turbine u
kuitu leaja pokazuje teko izvedivim. Zato se uljne pumpe razmjetaju dalje od turbine, a za njihov
se pogon koriste elektromotori. Na sl.16.5 je dan shematski prikaz sustava za podmazivanje s
pomonim i postrojenjem za opsluivanje turbine snage 300 MW koja radi u bloku i kod koje su
sustavi za podmazivanje i regulaciju razdvojeni. Za opskrbljivanje sustava za podmazivanje ugraene
su dvije osnovne uljne pumpe, od kojih je jedna stalno u rezervi. esto obje pumpe rade paralelno
(tada svaka od njih ostvaruje pola koliine dobave), no kod toga se koristi mogunost centrifugalne
pumpe da povea svoju koliinu dobave uz isti broj okretaja u sluaju smanjenja otpora mree
(cjevovodi, leaji, itd.) kod iskapanja jedne od pumpe.
Osnovne uljne pumpe se smjetaju na nultoj razini (uz kondenzacijsko postrojenje) to snizuje
opasnost od poara. Kod toga vie nije potrebno stavljati spremnik ulja na razini opsluivanja turbine;
on se smjesta neto povrh uljnih pumpi da bi se sa sigurnou ostvario pretlak na usisu pumpe.
Takoer otpada potreba za injektorima to je povoljno poto oni imaju jako nisku iskoristivost.
Osnovne uljne pumpe odvode ulje u hladnjake, iz kojih se ulje razvodi prema leajima turbine i
generatora, napojne turbopumpe i napojne elektropumpe s njihovim pomonim ureajima. Ako
opskrbljivanje uljem u analiziranoj shemi ovisi o napajanju elektrinom energijom motora osnovnih
uljnih pumpi, koji rade na sigurnosnom vodu, gubitak kod njih tlaka ak za kratko vrijeme predstavlja
havariju turbopostrojenja. Zbog toga se dodatno ugrauju dvije uljne pumpe za sluaj havarije koje
pogone istosmjerni motori koji se napajaju s akumulatorskom baterijom. Jedna od havarijskih pumpi
je i rezervna. Kontinuirani prijelaz s osnovnih na rezervne i havarijske pumpe ostvaruje se pomou
releja tlaka. Isto tako i takva shema nije apsolutno sigurna, jer je potrebno vrijeme za prekljuivanje
elektrine sheme i postizanje broja okretaja pumpe, a leaji trebaju imati opskrbljivanje uljem i bez
najmanjeg prekida. Zato se predvia jo nekoliko zatita. Ukljuivanje havarijskih uljnih pumpi
realizira se na osnovu signala o opadanju napona u namotima elektromotora osnovnih pumpi, bez
obzira to jo nije dolo do pada tlaka u sustavu za podmazivanje i relej tlaka jo nije dao signal za
ukljuivanje havarijskih pumpi.
Posljednji stupanj zatite leaja turbine od prekida dovoenja u njih ulja su "havarijske upljine", koje
se izvode u poklopcima kuita leaja ili neposredno u njihovoj blizini. Konstrukcija takvih leaja je
dana u poglavlju 15. Kratkotrajno sigurno opskrbljivanje leaja uljem u tom je sluaju osigurano time
da ono nije povezano s nikakvim elektrinim ili mehanikim ustrojstvima, za ije uvoenje u rad je
potrebno odreeno vrijeme. Ulje se jednostavno dovodi u leaje gravitacijskim padom. "Havarijska
upljina" se zbog toga postavlja na razini iznad osi turbine i ima koliinu ulja dovoljnu za poetno
vrijeme zaustavljanja rotora. Razvijene su razliite sheme spajanja tih upljina s leajima turbine. Kod
parnih turbina kod kojih je upljina izvedena odvojeno i postavljena na razinu i do 15 m iznad osi
turbine postoji opasnost od poara u sluaju pucanja upljine jer ulje moe "sprejati" turbinu s velike
visine. Zato su puno racionalnije izvedbe upljina u poklopcu kuita leaja kao to je prikazano na
sl.16.6. Tokom normalnog rada sustava, upljina se popunjava s uljem pomou pumpe. Kod havarije,
ulje struji pomou gravitacije iz upljine kroz cijev i ulazi u uljni klin leaja. Uzimajui u obzir
injenicu da se potrebni maseni protok ulja koje se dovodi leaju moe smanjiti sa smanjenjem broja
okretaja, na cijevi za dovoenje ulja su izvedeni provrti razliitog promjera po njenoj visini. Na
poetku zaustavljanja rotora ulje pritjee kroz sve provrte na dovodnoj cijevi. Kako se upljina prazni,
a broj okretaja rotora sniava, dio provrta ostaje iznad razine ulja u upljini i koliina dovedenog ulja
se smanjuje. Takva izvedba omoguuje smanjenje volumena havarijske upljine i osigurava pouzdano
zaustavljanje turbine u sluaju havarije. Voda kao radni fluid u sustavima regulacije ima neke
prednosti pred uljem: ona je apsolutno nezapaljiva i jeftina.
S vodom se regulacijski sustav moe opskrbljivati iz turbinskog kondenzatora ili specijalnog
spremnika za vodu pomou pumpi kondenzata ili specijalnih pumpi. Upotreba napojne pumpe takoer
je mogua i u tom su sluaju servomotori manje veliine te brzo djeluju. Voda ima ipak niu
viskoznost nego ulje, to poveava opasnost od proputanja kroz zazore regulacijskih ventila u sustavu
za regulaciju. Zbog toga su ovdje zazori manji nego kod regulacijskih sustava s uljem. S druge strane
upotreba vode ima nedostatak da svi elementi regulacijskog sustava moraju biti izraeni od
nehrajueg elika. Voda takoer mora zadovoljiti odreene zahtjeve po pitanju sadraja otopljenih u
322
njoj tvari, poto krute estice sadrane u vodi mogu uz male zazore u sustavu, smanjiti osjetljivost
regulacijskog sustava ili uvjetovati ak i zaglavljivanje regulacijskih ventila. Regulacijski sustav mora
raditi sa specijalno oienim kondenzatom koji se dobavlja iz kruga sa zasebnim spremnikom
kondenzata, pumpama i filtrima. Korozija elemenata regulacijskog sustava i cjevovoda se ponekad
smanjuje dodavanjem natrijevog nitrata vodi.
Na sl.16.7 prikazana je shema opskrbljivanja uljem plinsko-turbinskog agregata. Ulje se dobavlja
pomou centrifugalne pumpe (1), koja je ugraena na vratilo agregata. Za vrijeme uputanja i
zaustavljanja radi pumpa za uputanje (3), koja osigurava dobavu ulja u sustav podmazivanja kroz
dvostruki protupovratni ventil (2). Glavna ili pumpa za uputanje dovode ulje k injektoru pumpe (5) ili
injektoru (6) za podmazivanje. Prvi se injektor koristi za osiguranje vakuuma u usisnom cjevovodu
glavne pumpe te za osiguranje njenog sigurnog rada. Injektor za podmazivanje je predvien za
dobavljanje ulja za podmazivanje svih leaja, osim nosivo-odrivnog leaja kompresora. Osim
injektorima, ulje se od pumpe usmjerava kroz regulator tlaka (9) u sustav regulacije. Regulator
odrava tlak od 6 bara, dok je istovremeno u leajima 1,2 do 1,8 bara. Ulje iz nosivo-odrivnog leaja
kompresora se hladi u hladnjaku (10) dok iz svih ostalih leaja agregata u hladnjaku (8). Za sluaj
pada tlaka na havarijsku vrijednost u sustav podmazivanja su ugraene dvije rezervne pumpe (4) i (7)
koje pogone elektromotori. Pumpa (4) koja ostvaruje tlak 1,7 bara prikljuena je na sustav
podmazivanja turbine, kompresora i reduktora, dok je pumpa (7) koja ostvaruje tlak 6 bara prikljuena
na sustav podmazivanja nosivo-odrivnog leaja.
Promjer cjevovoda sustava za opskrbljivanje uljem i podmazivanje odreuje se proraunom na temelju
zadane koliine ulja ,
, koja struji kroz cjevovod u jedinici vremena, te brzine ulja koja se
uzima, za cjevovode koji dovode ulje 1,5 m/s dok za cjevovode koji odvode ulje 1 m/s:
Po istoj se jednadbi odreuje i promjer dozirajuih blendi (dijafragmi) na ulazu u leaj, s tim da se
brzina ulja u blendi uzima 7 m/s. Zbog nedovoljno tonog prorauna koliine ulja, koja treba za leaj,
potrebno je kod prvih uputanja turbogeneratora (nakon njegove montae) paljivo pratiti temperaturu
ulja i ako je to potrebno promijeniti promjer blende. Doputa se zagrijavanje ulja u leaju 12 do 15C.
16.3. Komponente sustava za opskrbljivanje uljem i podmazivanje

16.3.1. Spremnik za ulje
Spremnik za ulje ima dvije osnovne funkcije: prvo, slui kao spremnik za ulje koji opskrbljuje sustav
za podmazivanje (ponekad i regulacije) s uljem, a kada turbinsko postrojenje ispadne iz rada ukupna
se koliina ulja iz sustava za podmazivanje (ponekad i regulacije) skuplja u njemu i drugo, u
spremniku se odstranjuju iz ulja zrak, voda, mehanike neistoe, a takoer i tetne primjese koje
nastaju razlaganjem ulja i korozijom povrina sustava za podmazivanje i regulaciju. Te funkcije
spremnik moe obavljati samo ako je pravilno konstruiran i ako se paljivo eksploatira. Isto tako o
spremniku ovisi u prvom redu i radni vijek ulja. Uz pravilnu eksploataciju to vrijeme moe biti i 10
godina i vie, za razliku u sluaju nepaljive eksploatacije kada to moe biti samo jedna godina.
Spremnik ulja mora imati dovoljno velike dimenzije. Ako on nije dovoljno prostran, ulje koje dolazi iz
leaja s odreenom koliinom otopljenog zraka i vode, ne moe postii svoja prethodna svojstva i
postupno se pretvara u emulziju. Kod toga se svojstva podmazivanja pogoravaju i u skladu s tim
temperatura u uljnom sloju na nosivim segmentima se poveava, to ima za posljedicu bre starenje
ulja i skraenje perioda izmeu njegove zamjene. Osim toga, kod velikog sadraja zraka u ulju moe
doi do stvaranja zranih mjehura na usisnoj strani rezervnih i havarijskih uljnih pumpi, pa to moe
prilikom njihovog uputanja u rad izazvati potekoe. Zato kod svih elemenata sustava za
podmazivanje treba sprijeiti mogunost zasienja ulja zrakom, a u samom spremniku ostvariti
povoljne uvjete za njegovo odstranjivanje. Istraivanja su pokazala, da je vrijeme otplinjavanja
323
mjehuria zraka to krae (a samim time intenzivnije i odstranjivanje zraka) to su mjehurii krupniji, a
viskoznost ulja manja. Otjecanje ulja kako iz leaja u kuite, tako i u spremnik ulja mora biti
ravnomjerno i mirno. U spremnik se odvodi zagrijano ulje da bi njegova viskoznost bila to manja.
Ulje treba provoditi u spremniku odreeno minimalno vrijeme, za koje se iz njega odstranjuju voda i
zrak. Nap. zapremina spremnika turbine snage 200 MW je za 28 t ulja, dok je protok ulja 4 t/min. U
skladu s tim kod pravilno konstruiranog spremnika svaka se litra ulja u njemu zadrava 7 minuta.
Spremnik za ulje prikazan na sl.16.8 podijeljen je s pregradama za filtriranje na tri dijela: "prljavi" (1),
"prijelazni" (2) i "isti" (3). U "prljavi" dio dolazi ulje iz leaja (najzasienije zrakom i vodom), koje
se dovodi na bakrenu mreu s finim okcima, a koja je smjetena ispod povrine ulja "prljavog" dijela.
To omoguuje dovoenje ulja u tankom sloju to pogoduje odjeljivanju zraka. Osim toga fina mrea
sprjeava uvlaenje zraka s tokom ulja u dubinu rezervoara. Kroz filtre za grubo ienje (4) ulje
dolazi u "prijelazni" dio. Filtri za grubo ienje predstavljaju dvije mree izraene od mesingane ice
s okcima mree veliine 250 do 400 m. Naizmjenino vaenje mrea omoguuje njihovo ienje
tokom rada postrojenja. U "prijelazni" dio (a ponekad i u "prljavi" no obavezno ispod razine) dovodi
se relativno isto ulje iz sustava regulacije. Time se izbjegava zasienje istog ulja zrakom. Dno
spremnika za ulje ima nagib da bi se periodiki mogao odstranjivati mulj, talog, voda i prljavtina.
"isti" dio je odvojen od "prijelaznog" mreama filtra za fino ienje (5) s dimenzijama okaca 100 do
125 m. Na mreama filtra za fino ienje ugrauju se "zakrpe" od mree s jako finim okcima (20 do
40 m, pa i manje), koje bitno ne poveavaju otpor filtra, no omoguuju "hvatanje" i najsitnijih
mehanikih primjesa. Usisni se cjevovodi glavne uljne pumpe, rezervne i havarijske pumpe smjetaju
to je mogue nie zbog toga da bi usisavale otplinjeno ulje. Pri tome treba imati na umu na najdonji
sloj ulja sadri mehanike primjese, vodu i mulj.
Spremnik ima pokaziva razine s plovkom (6) s elektrinom signalizacijom kod krajnje doputene
gornje i donje razine plovka. Gornji se dio spremnika za ulje (vidjeti sl.16.5) provjetrava pomou
ventilatora. Takva ventilacija je potrebna poto ulje, koje se koristi i za brtvljenje elektrinih
generatora hlaenih vodikom i tako sprjeava istjecanje vodika , zasieno je vodikom i bez obzira na
prethodnu vakuum obradu u svrhu njegovog odstranjivanja, u spremnik za ulje se unosi vodik.
Nastajanje plina praskavca (smjesa zraka i vodika, koji se izdvaja iz ulja u spremniku) prijeti
razaranjem, zato je potrebno stalno provjetravanje spremnika. Uz to, provjetravanje spremnika
pogoduje otplinjavanju i zraka iz ulja. Na sl.16.9 je prikazana konstrukcija spremnika za ulje. U
prijelaznom dijelu se nalazi otplinja zraka, koji predstavljaju pregrade u vie redova, postavljene
popreno u spremniku i s nagibom prema horizontali. U otplinjau zraka tok ulja se pomou pregrada
dijeli u tanke slojeve, iz kojih se lako izdvajaju mjehurii zraka te se sakupljaju ispod pregrada. Pri
tome, poto su pregrade smjetene pod nagibom, ispod njih se stvara sloj pjene koji se polagano
pomie prema gore. Spremnik za ulje ima dva odvojena dijela manjeg volumena za ustrojstva pomou
kojih se kontrolira nivo ulja u "prijelaznom" i "istom" dijelu. Takoer u spremnik je ugraeno est
hladnjaka za ulje. Oni se mogu ukljuivati i iskljuivati iz rada prema redu njihovog ienja.
16.3.2. Pumpe
Kod starijih konstrukcija kao i kod turbina manjih snaga u sustavima za podmazivanje koristile su se
volumetrike pumpe. To mogu biti zupaste, sl.16.10 ili vijane pumpe, sl.16.11. Unato nekim
dobrim karakteristikama volumetrikih pumpi koje su navedene u uvodu, u dananje se vrijeme u
sustavima za podmazivanje iskljuivo koriste centrifugalne pumpe iji je shematski prikaz dan na
sl.16.12. Kroz usisni prikljuak (3) ulazi kapljevina koja se pumpa u rotor (1) koji rotira pogonjen
pomou vanjskog motora (elektromotora, pomone odvojene turbine, pomou vratila osnovne turbine
i itd.). Rotor ima lopatice (4) koje ine kanale koji se postupno ire (za razliku od statorskih i rotorskih
kanala protonog dijela turbine). Prilikom rotacije rotora dolazi do meusobnog djelovanja lopatica s
kapljevinom koja se pumpa i pretvorbe energije, na raun ega pumpa ostvaruje odreenu visinu
dobave. Pod visinom dobave pumpe se podrazumijeva visina na koju je ona sposobna podii
kapljevinu uz uvjet jednakog tlaka u usisnom i tlanom spremniku. Ako ti tlakovi nisu jednaki,
potrebno je uzeti u obzir pretlak ili potlak u spremniku u koji se kapljevina dobavlja. Visina dobave se
izraava u jedinicama duine, npr. metar. Iz rotora kapljevina koja se pumpa dolazi u spiralni kanal
(2), gdje se dio kinetike energije dodatno pretvara u energiju tlaka.
324
Na sl.16.13 je prikazana konstrukcija glavne uljne pumpe. Kuite pumpe, koje se sastoji iz dva dijela
(2) i (5), koji su meusobno spojeni po horizontalnoj razdjelnoj ravnini ugrauje se preko podloke (1)
u kuite prednjeg leaja. Rotor pumpe (6) je izraen simetrino s dvostranim dovoenjem ulja iz
usisnog cjevovoda. Pogon pume se osigurava pomou vratila turbine preko elastine spojke (8) sa
zmijolikom oprugom i torzionog vratila (9), koje prolazi kroz vratilo pumpe. Vratilo se oslanja na dva
nosiva klizna leaja (3), kojima se dovodi ulje za podmazivanje kroz dvije cijevi (4) iz tlanog
cjevovoda. Aksijalnu silu preuzima bijela kovina koja je izvedena na elnom dijelu lijevog nosivog
leaja. Za brtvljenje usisnih komora slue brtveni prsteni (7).
Ve je prethodno navedeno da ugradnja uljne pumpe na vratilo turbine zahtijeva pomonu, za
uputanje uljnu pumpu s odvojenim pogonom. Sl.16.14 prikazuje prednji leajni blok turbine u kojem
je smjetena glavna centrifugalna uljna pumpa koju pogoni vratilo turbine. Ulje se iz spremnika
dobavlja pomou vijane pumpe u leaje za podmazivanje s tlakom 1,5 bar. Dio ulja se iz tlanog
prostora vijane pumpe dovodi na usis dvostupanjske centrifugalne pumpe. Posljednja ostvaruje tlak
21 bar i dobavlja ulje u sustav regulacije. Vratilo centrifugalne pumpe je spojeno s vratilom turbine
pomou elastine spojke sa zmijolikom oprugom. Kod turbopostrojenja s odvojeno izvedenim
osnovnim uljnim pumpama s elektromotornim pogonom otpada potreba za pomonim uljnim
pumpama za uputanje poto osnovne pumpe rade stalno. Na sl.16.15 je prikazana konstrukcija
osnovne uljne pumpe s elektromotornim pogonom u monoblok izvedbi, gdje je prirubnica pumpe
privrena za prirubnicu elektromotora. Kao rezervne i havarijske elektropumpe koriste se standardne
pumpe.
Na sl.16.16 je prikazana pomona centrifugalna pumpa koju pogoni parna turbina akcijskog tipa s dva
stupnja brzine (Curtisova turbina). Turbina radi s parom poetnih parametara, tlak 90 bara i
temperatura 500C, koja dolazi u sapnice kroz ventil (1), koji se u sluaju prekoraenja doputenog
broja okretaja zatvara pomou automatskog izvrstioca (3). Svi elementi turbine, koji su u dodiru sa
svjeom parom, izraeni su kovanjem od Mo-elika. Kuite turbine, kao i temeljna ploa izraeni su
zavarivanjem. Na kuitu je ugraen sigurnosni ventil (4). Vanjske brtve (5) su grafitne. Rotor
turbopumpe se oslanja na tri leaja: dva kotrljajua, (2) i (6), te jedan klizni (7) koji se podmazuje
pomou rasteretnog ustrojstva pumpe (8). Po cijevi (9) ulje se iz leaja dovodi na usisnu stranu pumpe.
Pumpa se odlikuje malim brzinama ulja na ulazu kao i prisutnosti reetke koju ine radijalna rebra u
usisnom prikljuku. To osigurava stabilnost karakteristike pumpe kod promjena temperature, a samim
time i viskoznosti ulja, kao i visoku stabilnost spram kavitacije.
16.3.3. Hladnjaci ulja
Hladnjaci ulja se ugrauju zbog hlaenja ulja koje se dovodi leajima. Na sl.16.17 je prikazana
konstrukcija hladnjaka ulja. Rashladna voda ulazi u donju vodnu komoru, koja je podijeljena s
pregradom (1). Iz vodne komore voda ulazi u cijevi (2) koje su uvaljcane u donju (6) i gornju (5)
cijevnu stijenu, a iz njih u gornju vodnu komoru (3). Tu se zakree za 180 i kroz cijevi vraa u donju
vodnu komoru, a iz nje u odvod. Donja cijevna stijena (6) je kruto privrena preko podloke izmeu
prirubnice kuita i prirubnice vodne komore. Cijeli cijevni sustav zajedno s gornjom cijevnom
stijenom (5) treba se slobodno iriti prema gore. Zbog toga je gornja cijevna stijena spojena s kuitem
preko elastinog spoja (4). Ulje u hladnjaku struji kroz prostor izmeu cijevi. Tlak rashladne vode
treba biti vei od tlaka ulja da bi se sprijeilo eventualno curenje ulja u okolinu. No isto tako treba
iskljuiti mogunost ulaenja vode u uljni sustav ili osiguranjem garantirane nepropusnosti ili
koritenjem dvokonturnog sustava hlaenja.
Svaki hladnjak za ulje ima etiri termometra, ija oitanja govore o efikasnosti njegovog rada, a
ponekad openito i o potrebi njegovog ukljuivanja ili iskljuivanja. Npr., kod uputanja, kada je ulje
jo hladno, ono se proputa kroz hladnjak bez dovoenja rashladne vode i tek kada se zagrije poinje
se dovoditi i rashladna voda. Mjeri se temperatura ulja na ulazu i izlazu iz hladnjaka kao i temperatura
vode na ulazu i izlazu. Promjena intenziteta hlaenja ulja ili zagrijavanja rashladne vode omoguuju
odreivanje momenta kada je potrebno ienje hladnjaka. Na sl.16.17 je prikazana konstrukcija
pomonog hladnjaka. Neki proizvoai izvode hladnjake ulja ugraene u spremnik ulja to smanjuje
prostor potreban za kondenzacijsko postrojenje (vidjeti sl.16.9).
325
Povrina potrebna za izmjenu topline u hladnjaku ulja moe se odrediti po poznatoj jednadbi iz
nauke o toplini:
gdje
- koliina topline koju treba odvesti od ulja, kJ/satu;

- koeficijent prijelaza topline s ulja na vodu kroz cijevi hladnjaka ulja, kJ/(m2satK)
- srednja logaritamska razlika temperatura ulja i vode.
Za protustrujne izmjenjivae topline:
Indeks oznaava temperaturu na ulazu u hladnjak ulja, a indeks

oznaena indeksom , a vode W.
na izlazu; temperatura ulja je
Veliine ,
se usvaja:
su poznate iz prorauna leaja,
se zadaje, a
za
Koeficijent prijelaza topline moe se odrediti po opim jednadbama konvektivnog prijelaza topline
uz pojedinano odreivanje koeficijenta prijelaza topline s ulja na stijenke cijevi te sa stijenki cijevi na
vodu. Mogu se koristiti i iskustveni rezultati. Na sl.16.18 je dana krivulja prema kojoj se moe odrediti
koeficijent prijelaza topline. Krivulja je dobivena na temelju eksperimenata provedenih na hladnjaku
ulja ija je povrina 23,7 m2, cijevi promjera 12/14 mm, uz brzinu vode 0,14 m/s. Uz brzinu vode 0,05
m/s koeficijent prijelaza topline odreen prema prethodnoj krivulji treba umanjiti za 15%, dok kod
brzine vode 0,2 m/s koeficijent prijelaza topline treba poveati za 5%. Obino se brzina ulja uzima
0,12 m/s, a brzina vode
0,15 m/s. Protok vode:
Poznavajui brzinu vode i odabirui promjer cijevi, moe se odrediti njihov broj, a poznavajui
potrebnu ukupnu povrinu i njihova duina. Zbog koritenja standardiziranih konstrukcija hladnjaka
ulja obino se u uljni sustav ugrauje nekoliko hladnjaka, iji se broj odabire u ovisnosti o potrebnom
protoku ulja.
16.4. Turbinska ulja

Sustavi za podmazivanje i regulaciju turbinskog postrojenja koriste turbinska ulja gradacije T-22, T-30
ili T-46, koja su relativno visoko kvalitetna ulja proizvedena destilacijom nafte. Turbinsko je ulje
tokom rada podlono procesu starenja, tj. mijenjaju se njegova fizikalna i kemijska svojstva. Npr.,
njegova gustoa i viskoznost rastu, u njemu nastaju topivi i isparivi kiseli spojevi koji ine ulje
korozivno agresivnim. Sposobnost deemulgacije ulja se pogorava (vrijeme dezintegracije emulzije
ulje-voda raste) te se taloe gui produkti oksidacije. Starenje ulja je zbog njegovog kontakta s
kisikom iz atmosfere. Intenzitet tog procesa raste uz prisutnost vode i nekih metala, kao takoer i uz
povienu temperaturu. Prisutnost zraka u ulju ne prouzrokuje samo starenje ulja, nego moe imati i
tetan utjecaj na rad turbinskih leaja kao i sustava regulacije turbine. Poto je staro ulje kompresibilna
kapljevina, mogu se pojaviti pulzacije regulacijskih ventila. Brzina zvuka u starom ulju je nia, i zbog
toga, to moe smanjiti brzinu irenja hidraulikih impulsa i dobavu i tlak uljnih pumpi. Osim toga,
326
visoka koncentracija zraka u ulju moe rezultirati kvarom pumpi. Za poveanje pouzdanosti rada
regulacijskog sustava i minimaliziranje starenja ulja koriste se razliiti aditivi koji smanjuju pjenjenje
ulja (i samim time njegov kontakt sa zrakom) i sprjeavaju oksidaciju i koroziju. Aditivi bitno
produavaju radni vijek ulja. Voda moe ui u ulje s proputanjima pare na krajevima brtvi gdje para
prodire u kuita leaja. Da bi se minimalizirala ta proputanja, krajnje brtve treba reparirati tokom
vremena. Prekomjerno istrujavanje pare kroz brtve treba otkloniti. Kod postrojenja s uljnim pumpama
koje se pogone pomou odvojene turbine, ulje se moe oneistiti s vodom ako elementi za brtvljenje
proputaju. Cjevovodi za dovod pare moraju biti popunjeni s parom kada je pumpa izvan pogona.
Da bi se zasienost ulja zrakom smanjila na minimum, elastine spojke s podmazivanjem pod tlakom i
krute spojke turbina se zatvaraju u kuita. Takoer leaj i imaju sigurnosne uljne prstene ili upljine u
bijeloj kovini na krajevima leaja na mjestima gdje osovina ulazi u leaj. To sprjeava irenje ulja iz
leaja u aksijalnom smjeru to moe biti povezano s njegovim prskanjem. Ulje se odvodi iz leajeva u
spremnik za ulje kroz posebnu cijev iji ispust je iznad povrine ulja, dok ulje iz elemenata sustava
regulacije, gdje aeracija ulja nije visoka, se isputa u spremnik ispod povrine ulja.
327
17.SUSTAV REGULACIJE I UPRAVLJANJA TURBINOM

17.1. Potreba za regulacijom i upravljanjem
Elektrina energija koju proizvodi turboagregat treba se uvijek podudarati s njenom potrebom. U
skladu s tim turbina treba imati ustrojstva koja omoguuju promjenu njene snage u ovisnosti o potrebi
za elektroenergijom ili drugim rijeima reeno, turbina mora imati sustav upravljanja i regulacije. Isto
tako je kvaliteta elektrine energije odreena naponom i frekvencijom izmjenine struje, i to je via to
se ti parametri dre konstantnima sa to viom tonou. Regulacija napona se obavlja uglavnom
pomou pobude elektrinog generatora i ovdje e se analizirati samo odravanje konstantne
frekvencije (odn. broja okretaja turbine) uz promjenljivo optereenje turbine. Svako je turbinsko
postrojenje opremljeno s regulatorom broja okretaja koji mjeri frekvenciju vrtnje turbinskog vratila i
upravlja sustavom regulacije koji koordinira vanjsko optereenje generatora i zakretni moment na
turbinskom vratilu. Zajednikim djelovanjem regulatora svih turboagregata, koji rade na istu
energetsku mreu, odreuje se regulacija frekvencije mree.
Kao to je poznato, kod strujanja radnog fluida kroz turbinu na vratilu njenog rotora javlja se zakretni
moment
. Ako je protok kroz turbinu konstantan, to e se s porastom broja okretaja zakretni
moment, koji daje radni fluid, smanjivati linearno, kao to je prikazano na sl.17.1. Ta se ovisnost
naziva karakteristika momenta turbine. Kod novog, npr. manjeg protoka
karakteristika
bit e smjetena nie. Elektrini generator turboagregata takoer ima karakteristiku momenta,
koja predstavlja vezu zakretnog momenta
, kojeg razvijaju elektromagnetske sile, s brojem okretaja
uz konstantno optereenje (snagu)
elektrine mree koju napaja. Kod smanjenja optereenja na
vrijednost
karakteristika momenta generatora se sputa. Jasno da kod
dolazi do promjene
broja okretaja rotora turbine: kod
doi e do poveanja broja okretaja, a kod
do
smanjenja broja okretaja. Kod
rotor e rotirati s konstantnim brojem okretaja, a na
karakteristikama momenata to e stanje biti predstavljeno tokom presjecita karakteristike momenta
turbine, koja odgovara odreenom protoku radnog fluida , i karakteristike momenta generatora, koja
odgovara odreenoj snazi mree .
Pretpostavit e se da turbina nema nikakav automatski sustav regulacije. Neka kroz nju struji protok
radnog fluida , a optereenje generatora neka je . Tada e turbogenerator rotirati s konstantnim
brojem okretaja. Ako se elektrino optereenje generatora smanji na vrijednost
. npr. zbog
iskljuivanja potroaa elektrine energije, to e dovesti do pada karakteristike momenta generatora, i
ako ne doe do promjene protoka kroz turbinu, radna e se toka premjestiti iz toke a u toku b i
turbogenerator e imati novi broj okretaja
. Ako podruje promjene broja okretaja kod promjene
optereenja generatora nije od posebnog znaaja za potroaa, tada nije potreban nikakovi automatski
sustav regulacije, poto se prijelaz s jednog na drugo stacionarno stanje dogaa na raun
samoregulacije putem promjene broja okretaja. Meutim, mnoge kategorije potroaa elektrine
energije, i izmeu njih i odreeni mehanizmi vlastite potronje termoelektrane, zahtijevaju jako tono
odravanje frekvencije mree i, u skladu s tim, broja okretaja turbogeneratora. Frekvencija elektrine
mree mora se odravati s tonou 0,1 Hz. U protivnom sluaju izmeu odvojenih dijelova
energosistema moe doi do proizvoljne preraspodjele snage to moe izazvati preoptereenje jednih
elektrinih linija i rastereenje drugih. To dovodi do znaajnih gubitaka energije i naruavanja
stabilnosti sustava. to moe dovesti do iskljuivanja nekih potroaa energije.
Zbog toga treba stalno uspostavljati jednakost izmeu traene i proizvedene snage turboagregata ili
grupe turboagregata, koja se moe postii npr. promjenom protoka radnog fluida. Ako kod prethodno
analiziranog primjera nakon smanjenja elektrinog optereenja i poveanja broja okretaja na vrijednost
zatvaranjem ventila za dovoenje radnog fluida se smanji protok na vrijednost , to se radna toka
(sl.17.1) premjeta du karakteristike
iz toke b u toku c i turboagregat e imati broj okretaja
, koji se malo razlikuje od poetnog broja okretaja . Strojar turbine nije u stanju neprekidno
mijenjati protok radnog fluida, i to s potrebnom tonou, pa se stoga odravanje broja okretaja
ostvaruje pomou sustava automatske regulacije turbine (SAR).
328
Odravanje broja okretaja u odreenim granicama je glavna funkcija SAR-e kondenzacijske turbine.
Isto tako, postoje turbine, kojima je glavna namjena opskrbljivanje potroaa topline (protutlane
turbine), koja se daje potroau u obliku pare s odreenim tlakom. Glavni zadatak sustava regulacije
takvih turbina je odravanje u odreenim granicama tlaka oduzete pare. Kod energosustava, kod kojih
znaajni udio ine termoelektrane s turbinama s reguliranim oduzimanjima pare, javlja se potreba rada
po neovisnim elektrinim i toplinskim dijagramima. Zbog toga sustav regulacije takvih turbina treba
omoguiti neovisnu regulaciju i odravanje kako proizvedene snage, tako i oduzete koliine pare.
Sustavi regulacije toplifikacijskih turbina s oduzimanjima spadaju u najsloenije. Ovdje e se
analizirati sustav regulacije i upravljanja kondenzacijskih turbina, iji su princip rada i konstrukcijski
elementi u osnovnom jednaki i za turbine drugih tipova.
17.2. Najjednostavniji sustav regulacije i statika karakteristika

Shematski je prikaz najjednostavnijeg sustava regulacije broja okretaja prikazan na sl.17.2. Vratilo
regulatora je u vrtnji pomou vratila turbine. Na njemu je smjetena spojka koja se moe pomicati pod
djelovanjem narinute sile. Mase regulatora u obliku kuglica se kod vrtnje pod djelovanjem
centrifugalnih sila nastoje razmaknuti i pomaknuti spojku ulijevo. Spojka e imati fiksni poloaj na
vratilu regulatora kada e, centrifugalna sila koju stvaraju kuglice, bit u ravnotei sa silom u opruzi.
Ako se broj okretaja poveava, to e se kuglice razmicati, ako se smanjuje, to e opruga (2)
premjetati spojku u desno. Cjelokupnost spojke, kuglica i opruge predstavlja osjetnik broja okretaja,
koji se esto naziva regulator broja okretaja. Na spojku je preko oslonca spojena poluga, koja se moe
okretati oko nepominog oslonca i na taj nain otvarati ili zatvarati ventil koji uputa paru u turbinu.
Analizirat e se rad opisanog sustava regulacije. Pretpostavlja se, da poloaj regulatora broja okretaja i
ventila turbine odgovaraju odreenom broju okretaja i snazi turbine. Ako se, npr. snaga turbine
povea, to se rotor turbine poinje usporavati, centrifugalna sila kuglica se sniava, spojka se pomie
udesno, zbog ega se ventil turbine otvara, u cilju poveanja snage turbine u skladu s poveanjem
njenog optereenja. Na taj nain, turbina automatski poveava svoju snagu do potrebne, sve dok njen
broj okretaja se ne vrati na poetnu vrijednost. To se jasno vidi iz sl.17.2: kod promjene poloaja
ventila mijenja se poloaj spojke regulatora i, u skladu s tim opruge (2), koju moe uravnoteiti samo
centrifugalna sila kuglica kod drugog, u potpunosti odreenog broja okretaja. Kod maksimalnog
optereenja turbine ventil se u potpunosti otvara, spojka zauzima krajnji desni poloaj i broj okretaja
bit e maksimalan. Ovisnost izmeu snage turbine
i broja okretaja
naziva se statika
karakteristika sustava regulacije. Za njeno odreivanje treba na os apscise nanijeti optereenje turbine,
a na os ordinate broj okretaja. Ta je ovisnost prikazana na sl.17.3 s neprekinutom krivuljom.
Shema regulacije, prikazana na sl.17.2, prikladna je samo za jako male turbine zbog razloga koji e
naknadno biti navedeni. Stvarni sustav karakterizira vea sloenost, no isto tako bilo koji sustav ima
statiku karakteristiku regulacije. Prikazana se karakteristika naziva statika, zbog toga to ona
odraava uspostavljene poloaje ustrojstva za dovoenje pare i broja okretaja (statiku regulacije), ne
oslikavajui same procese prijelaza s jednog optereenja na drugo (dinamiku regulacije). Ako se s
oznai broj okretaja turbine na praznom hodu (kada je elektrina snaga jednaka nuli), a kod
maksimalnog optereenja s
, tada se razlika broja okretaja, podijeljena sa srednjim brojem
okretaja , naziva stupanj nejednolikosti ili jednostavno nejednolikost regulacije:
Standardi zahtijevaju da je stupanj nejednolikosti regulacije broja okretaja parnih turbina svih tipova 4
do 5%. To znai, da ako je npr.,
kod nominalnog broja okretaja 50 s-1, to e se kod promjene
optereenja od praznog hoda do maksimalnog broj okretaja mijenjati od 48.75 s-1 do 51,25 s-1. Tako
strogi zahtjevi na nejednolikost sustava regulacije diktira jedan od najopasnijih reima rada turbine reim potpunog ispada elektrinog optereenja s ispadom elektrinog generatora s mree. Kod ispada
optereenja sustav automatske regulacije turbine osigurava naglo smanjenje koliine pare koja ulazi u
turbinu i njen prijelaz na reim praznog hoda, kod kojeg je broj okretaja u skladu sa statikom
karakteristikom vei od nominalnog za veliinu
, koja se naziva statiko poveanje broja
329
okretaja. Isto tako se sam proces prijelaza od punog optereenja na prazni hod moe odvijati na
razliite naine u ovisnosti o stupnju nejednolikosti. Kod veih nejednolikosti, npr. 8%, broj okretaja
turbine e neprekidno rasti do 54 s-1 (pogledati krivulju 1 na sl.17.4). Isto tako sama vrijednost broja
okretaja praznog hoda je nedopustivo visoka, ako su najoptereeniji elementi turbine proraunati na
granini broj okretaja
, a aktiviranje sustava zatite treba se ostvariti kod broja
okretaja
. Pri tome treba imati na umu, da aktiviranje sustava zatite i ispad
generatora s mree u biti predstavlja havariju, ako prekid odvoenja elektroenergije u mreu moe
povui za sobom ispade potroaa elektrine energije. Kod malog stupnja nejednolikosti, npr. 1%,
statiko poveanje broja okretaja nije veliko (krivulja 3 na sl.17.4), i prijelaz na broj okretaja praznog
hoda bit e polagano priguujui, a ponekad i bez priguivanja s periodikim karakterom. Stoga se
takoer stupanj nejednolikosti sustava regulacije ne izvodi ni pretjerano malim. Kod veliine stupnja
nejednolikosti, koju predvia standard, statiko poveanje broja okretaja je umjereno. Kod toga se,
isto tako, zbog nemogunosti trenutnog prekida dovoenja pare u turbinu javlja dinamiko poveanje
broja okretaja
(krivulja 2 na sl.17.4). Kod normalnog rada sustava regulacije ukupno poveanje
broja okretaja kod ispada optereenja:
je 7 do 8% od nominalnog.
Statika karakteristika i stupanj njene nejednolikosti u prvom redu odreuju reakciju turbine na
promjenu frekvencije mree zbog naruavanja ravnotee izmeu proizvodnje elektrine energije i
njene potronje. Ako se, npr., frekvencija mree promijeni za 0,1 Hz, tj. za 0,2 % od nominalne
frekvencije
50 Hz, to znai, da uz
5% promjena snage turboagregata iznosi
, tj. 4%. Za turbinu snage 1.000 MW to znai samoproizvoljnu
promjenu optereenja za 40 MW. Treba napomenuti, da do te promjene optereenja dolazi automatski,
bez bilo kakovog djelovanja operatera. Na najveem je svom dijelu statika karakteristika linearna,
nikada nema horizontalnih dijelova, poto bi takav dio predstavljao neodreenost (vieznanost) snage
pri broju okretaja, koji odgovara tom dijelu. U podrujima malih i velikih snaga turbine statika je
karakteristika strmija. Npr. turbina snage 300 MW kod snage do 15% ima stupanj nejednolikosti 10%,
a u ostalom podruju 4%. Kod niih snaga to omoguuje dranje optereenja jednolikijim, a kod viih
osigurava malu promjenu snage zbog promjene frekvencije mree kada turbina ima maksimalnu
iskoristivost. Provest e se ponovo analiza sl.17.2 i sl.17.3. Neka na sl.17.2 poloaju sustava regulacije
odgovara toka A na statikoj karakteristici, sl.17.3. Pretpostavlja se da vanjsko optereenje
turboagregata raste; tada se broj okretaja smanjuje i ventil (7) se treba otvarati. No isto tako sa
smanjenjem broja okretaja i meusobnim pribliavanjem kuglica (3) regulatora broja okretaja nee se
ventil odmah poeti otvarati, u prvom redu, zbog toga, to se centrifugalna sila kuglica treba
promijeniti za veliinu, koja je potrebna za prevladavanje sila trenja, i drugo, zbog toga, to u svim
osloncima trebaju postojati zazori. Zbog toga, pomicanje ventila ne poinje u toki A ve u toki A'.
Na slian nain kod smanjenja optereenja pomicanje ventila poinje u toki A". Drugim rijeima,
stvarnu statiku karakteristiku regulacije ne predstavlja linija ve podruje ija donja granica odgovara
neprekidnom postupnom porastu snage (optereivanju turbine), a gornja smanjenju snage
(rastereivanju turbine). Omjer irine podruja
i nominalnog broja okretaja
(pogledati sl.17.3),
naziva se stupanj neosjetljivosti regulacije:
to je manji to je bolja kvaliteta regulacije, poto manjem odgovara, u prvom redu, vea brzina
reagiranja na promjene uvjeta rada, i kao drugo, manja neodreenost snage kod fiksnog broja okretaja.
U biti neosjetljivost oznaava da se kod fiksnog broja okretaja
(pogledati sl.173) snaga turbine
moe proizvoljno mijenjati za veliinu
. Standard zahtijeva da stupanj neosjetljivosti sustava
regulacije broja okretaja za bilo koju snagu ne prelazi 0,2% za turbine u nuklearnim elektranama i
0,3% za turbine u ostalim termoelektranama. No i uz takvu neosjetljivost promjene optereenja mogu
biti znaajne: ako npr., turbina snage 800 MW ima nejednolikost regulacije
4%, to je mogua
promjena optereenja:
330
Paljiva izrada, montaa i podeavanje sustava regulacije, a takoer stalno odravanje istoe radne
kapljevine omoguuje smanjenje stupnja neosjetljivostina na 0,1 do 0,15 %.
17.3. Paralelni rad turboagregata

Turbine suvremenih elektrana ne rade odvojeno, nego paralelno na veliki energosistem. Kod toga
sinkronizacijska sila odrava jednakost broja okretaja turboagregata i njegovo podudaranje s
frekvencijom mree. Jednostavnosti radi, analizirat e se odreeni energosistem koji se sastoji od tri
turboagregata, od kojih dva imaju snage
800 MW, a trei
300 MW, a njihove
nejednolikosti regulacije su
5%,
4%. Neka se broj okretaja turboagregata (i u skladu s
tim frekvencija u elektrinoj mrei)
50 s-1 osigurava, sl.17.5, radom sva tri turboagregata kod
nominalnog optereenja. Pretpostavlja se, da se iz energosistema iznenada iskapa potroa snage 200
MW. Tada se, zbog naruavanja jednakosti izmeu potrebne i proizvedene elektroenergije, frekvencija
mree poinje poveavati, to ima za posljedicu poveanje broja okretaja svih turboagregata i
smanjenje snage koju proizvode, koje e trajati sve dok se ne postigne jednakost:
gdje
,
,
- odgovarajua smanjenja snage na pojedinim turboagregatima;
- ukupno smanjenje snage.
Iz analize linearne statike karakteristike bilo kojeg -tog turboagregata lako se dobiva da:
tj. relativna je promjena snage turboagregata direktno proporcionalna promjeni broja okretaja i obrnuto
proporcionalna stupnju nejednolikosti. Na taj je nain, poveanje broja okretaja svih turboagregata kod
smanjenja snage cjelokupnog energosistema za vrijednost
definirano jednadbom:
otkuda slijedi:
Za analizirani primjer:
tj. broj okretaja se poveava za

e snaga svakog od turboagregata porasti za:
i poprima vrijednost 50,23 Hz. Pri tome
331
(15-77)
Na taj se nain, kod promjene optereenja u mrei, koje dovodi do promjene njene frekvencije,
automatski mijenja snaga turboagregata u skladu s njihovim statikim karakteristikama. Takva
automatska reakcija svih turboagregata koji rade u sustavu naziva se primarna regulacija frekvencije
mree. Treba naglasiti, da je taj naziv uvjetan, do nikakve regulacije frekvencije ne dolazi, ve
obrnuto, smanjenje (ili porast) snage kako se vidi je jedino mogu na raun promjene frekvencije
mree. Proces regulacije snage u mrei se na tome ne zavrava, poto frekvencija mree treba biti
uspostavljena u skladu sa zahtjevima standarda, a kako se to realizira bit e dano u daljnjem tekstu.
17.4. Mehanizam upravljanja turboagregatom

Kao to se iz prethodnog moe zakljuiti, stupanj nejednolikosti regulacije odreuje promjenu broja
okretaja. Ako turboagregat radi s nominalnim brojem okretaja 50 s -1, to znai, da e se kod promjene
snage od nule do punog optereenja, uz
4% broj okretaja mijenjati od 49 do 51 Hz. Prema
standardima promjena frekvencije mree ne smije prelaziti 0,1 Hz. Prema primjeru danom u
prethodnom poglavlju, vidljivo je, da e se u mrei s potronjom 1.900 MW kod promjene snage
svega za 200 MW frekvencija mree promijeniti za 0,23 Hz. Kod stvarnih se energosustava snaga
tokom dana mijenja za dva, pa i vie puta, i stoga promjena frekvencije mree bit e jo znatnija. Zbog
toga se javlja potreba odravanja frekvencije mree u jako uskom podruju kod bilo kojeg optereenja
mree. To se ostvaruje pomou specijalnog mehanizma upravljanja turbinom (MUT), koji se esto
naziva sinkronizatorom, poto se on koristi za tono podeavanje broja okretaja kod sinkronizacije
turbine prije njenog ukljuivanja na mreu. Na principijelnoj shemi regulacije, sl.17.2, MUT je
predstavljen s dodatnom oprugom (9), ije se prednaprezanje moe mijenjati pomou tokica (8). Kad
je mehanizam izvan rada, tj. ako je opruga (9) oputena, sustav regulacije radi upravo kako je
prethodno opisano. Poloaj spojke (4) bit e definiran ravnoteom centrifugalnih sila kuglica i silom
rastezanja u opruzi (2). Ako se kotaiem (8) opruga (9) rastegne za odreenu vrijednost, to se
ravnotea sila, koje djeluju na spojku (4) naruava. Prethodni poloaj spojke, a samim time i
regulacijskog ventila (7) (u skladu s tim, i optereenje turbine) sad e se postizati kod viih brojeva
okretaja. To znai, da e se kod poveanja prednaprezanja opruge (9) statika karakteristika podizati
prema gore od poetnog poloaja (pogledati sl.17.3), a kod poputanja prema dolje.
Da bi se to jasnije shvatio rad MUT-a, pretpostavit e se da je turbina jedini izvor energije u mrei te
da je njeno optereenje konstantno. Neka statika karakteristika ab, sl.17.6, odgovara odreenom
prednaprezanju opruge, a snaga turbine je pri tome
. Ako se sada pomou kotaia povea
prednaprezanje u opruzi, to e se zbog promjene ravnotee sila, koje djeluju na spojku, posljednja
pomaknuti u desno, otvarajui regulacijski ventil i na taj nain otpoeti neki prijelazni proces
regulacije. Kod stabilnog sustava regulacije taj e se proces brzo zavriti i sustav e poprimiti
prethodni poloaj, no pri veem broju okretaja. Stvarno se, poloaj regulacijskog ventila nije trebao
mijenjati, poto se nije promijenilo ni vanjsko optereenje. Isto tako, i spojka (4) e se vratiti u poetni
poloaj, prevladavajui prednaprezanje opruge (9) pomou vee centrifugalne sile kuglica kod
poveanog broja okretaja. To znai, da, mijenjajui prednaprezanje u opruzi, moe se premjetati
statika karakteristika ab regulacije u granicama a'b' i a"b".
Shvatiti rad mehanizma upravljanja kod optereivanja turbine, koja je ukljuena u veliku mreu,
jednostavno je, ako se pretpostavi, da je snaga turbine bitno nia od snage mree, ili drugim rijeima
reeno, ako se promjena njenog optereenja praktiki ne odraava na frekvenciju mree, i u skladu s
tim, na broj okretaja. Kod pritezanja opruge (9) (pogledati sl.17.2) spojka (4) e se prisilno pomicati
prema dolje, to izaziva pomicanje regulacijskog ventila i promjenu snage turbine. Optereivanje
turbine, ukljuene na mreu, oznaava prijelaz radne toke u desno na gornju statiku karakteristiku,
332
sl.17.6. Vraajui se na prethodno analizirani primjer i sl.17.5, objasniti e se kako se uspostavlja

frekvencija mree. Za to je potrebno na svim turbogeneratorima prebaciti MUT na poloaj "smanjiti"
do te mjere, dok statike karakteristike njihovog sustava regulacije ne postignu poloaj, prikazan na
slici crtkanom linijom. Isto tako je mijenjati broj okretaja turboagregata djelovanjem na MUT svih
turbina istovremeno, nepraktino i u mnogim sluajevima nesvrsishodno: kod promjene snage u
energosistemu poeljno je turboagregate, koji proizvode najjeftiniju elektroenergiju, drati na
maksimalnom optereenju, a manje ekonomine agregate koristiti za regulaciju frekvencije. Zbog
toga, umjesto da se djeluje na MUT sve tri turbine zbog smanjenja njihovog broja okretaja, moe se
djelovati samo na MUT jedne od turbina, npr. tree. Kod premjetanja njene statike karakteristike
prema dolje radna toka A premjetat e se u lijevo k toki B i turbina e se rastereivati, no zato
regulatori broja okretaja ostalih turbina, uspostavljajui ravnoteu izmeu proizvodnje i potrebe za
elektroenergijom, optereivat e svoje turbine, osiguravajui premjetanje radnih toki du statikih
karakteristika u desno k poetnim vrijednostima snage. Nakon smanjenja broja okretaja na poetni
trea se turbina rastereuje do 100 MW, a prve dvije uspostavljaju svoja poetna optereenja, te je
time uspostavljena i frekvencija u mrei. Proces uspostavljanja frekvencije mree putem djelovanja na
MUT naziva se sekundarna regulacija frekvencije. Treba obratiti panju na to, da se kod promjene
frekvencije mree s pomou MUT-a broj okretaja turboagregata mijenja jako malo (to manje to je
vea snaga energosustava), ali zato snaga turbine znaajno. Zato se strojaru turbine esto kae, da on
mijenja snagu turbine, a ne njen broj okretaja.
Snaga upravljane turbine u bilo kojem vremenskom trenutku je odreena trenutnom vrijednou
optereenja u energosustavu i poloajem statike karakteristike svih turboagregata koji rade u sustavu.
Stvarni energosistemi mogu se sastojati od nekoliko desetaka elektrana i nekoliko stotina
turboagregata. Za sekundarnu se regulaciju frekvencije u energosustavu izdvajaju jedna ili nekoliko
vodeih elektrana, koje kontinuirano mijenjaju svoje optereenje pomou u elektrani ugraenog
automatskog preciznog regulatora broja okretaja, koji kod promjene frekvencije u mrei osigurava
optereivanje ili rastereivanje turbine, koja je na nju prikljuena. Kod znaajne promjene optereenja
u energosustavu, kada vodee elektrane ne mogu odrati frekvenciju u traenim granicama, prema
instrukcijama dispeera energosustava, po ranije utvrenom dijagramu mijenja se optereenje i na
drugim turboagregatima pomou pomicanja njihove statike karakteristike; u mnogim se sluajevima
pokazuje svrsishodnim prevesti turbinu u rezervu kod smanjenja optereenja energosustava i uvesti
turbinu koja se nalazi u rezervi u rad ako je dolo do poveanja optereenja.
17.5. Shema regulacije s hidraulikim vezama i brzohodnim regulatorom broja okretaja

Shema regulacije, kakova je prikazana na sl.17.2 (esto se puta naziva i direktna), sadri sve osnovne
elemente bilo kojeg najsloenijeg sustava regulacije. No isto tako ima i niz nedostataka. Jedan od njih
je mala sila regulatora potrebna za premjetanje. Zbog toga da bi regulator brzo reagirao na promjenu
broja okretaja, potrebno je, da su njegove kuglice (3) lagane, a to znai da je centrifugalna sila, koja
pomie spojku (4) i ventil (7) mala. Isto tako na ventil djeluju znaajne sile, koje centrifugalni
regulator moe prevladati samo kod turbina manje snage s niim parametrima pare. Zbog toga se
centrifugalni regulatori turbina ne spajaju direktno s ustrojstvima za dovoenje i raspodjelu pare, ve
djeluju na njih preko mehanizama za pojaavanje, koji se nazivaju servomotori (esto se puta naziva i
indirektna regulacija). Drugi nedostatak analiziranog sustava regulacije se sastoji u prisutnosti velikog
broja mehanikih spojeva i oslonaca, kod kojih je pojava zazora i trenja izvor pojave znaajne
neosjetljivosti. Iskustvo tokom eksploatacije polunih sustava regulacije je pokazalo, da se i kod dobro
montiranih i podeenih sustava regulacije nakon relativno kratkog vremena rada pojavljuje
neosjetljivost, zbog ega treba zaustaviti turbinu i izvriti remont. Zbog toga se kod suvremenih
regulacijskih sustava u osnovnom koriste hidraulike veze, koje nisu izloene troenju i kod kojih se
tokom vremena ne poveava neosjetljivost.
Na kraju, vratilo centrifugalnog regulatora broja okretaja, kakav je prikazan na sl.17.2, radi kod nieg
broja okretaja, pa se zbog toga njegov pogon od vratila turbine realizira preko prijenosnika za
smanjenje broja okretaja (najee punika), koji je zbog slabe pouzdanosti bio konstantni izvor tekih
havarija. Stoga u regulacijskim sustavima suvremenih parnih turbina regulatori broja okretaja
centrifugalnog tipa imaju specijalnu konstrukciju, koja omoguuje njihov rad direktno na vratilu
333
turbine. Na sl.17.7 prikazana je principijelna shema regulacije s brzohodnim regulatorom broja

okretaja i hidraulikim vezama. Pomicanje regulacijskog ventila (15), koji regulira dovod pare u
turbinu (16), osigurava servomotor (14), koji predstavlja cilindar unutar kojeg se pomie stap. Kod
dovoenja radne kapljevine pod tlakom u prostor iznad stapa i spajanja prostora ispod stapa s
prostorom s niim tlakom (odvodom) stap se pomie prema dolje i zatvara regulacijski ventil. Kod
dovoenja radne kapljevine ispod stapa regulacijski ventil se otvara. Dovoenjem radnog fluida u
servomotor upravlja razvodnik (11), na koji odozgo djeluje sila u opruzi, a odozdo tlak radne
kapljevine. Kod uspostavljenog reima rada turbine krajevi razvodnika (11) su smjeteni tono
nasuprot otvora u kuitu razvodnika, pa stoga radna kapljevina, koja dolazi u prostor izmeu
upravljajuih stapova razvodnika ne moe prolaziti u servomotor, i stoga je ventil (15) turbine u
nepominom poloaju. Do pomicanja servomotora dolazi samo uz premjetanje razvodnika; tada u
jedan prostor servomotora dolazi kapljevina pod tlakom, a drugi je prostor spojen preko razvodnika s
mjestom nieg tlaka.
Iz analiziranog principa rada servomotora i njegovog razvodnika odmah slijedi vana prednost takvog
sustava: za pomicanje razvodnika (11) nije potrebna velika sila, a pri tome se u servomotor moe
dovoditi kapljevina pod visokim tlakom, to omoguuje realiziranje velike sile za pomicanje ventila i
uz male dimenzije servomotora. Vani element sustava regulacije je razvodnik povratne veze (12),
koji osigurava njen siguran rad. Prilikom svog gibanja stap servomotora (14) ne pomie samo ventil,
nego djeluje i na tlak ispod razvodnika (11), vraajui ga na prethodnu vrijednost te se tako i sam
zaustavlja (zbog toga se razvodnik povratne veze esto naziva i iskljuiva). Regulator broja okretaja
(9) smjeten je neposredno na vratilo turbine (16) i izveden je u obliku elastine trake, ija deformacija
uvjetuje premjetanje odbojne ploice (8), koja pak mijenja protok kapljevine kroz sapnicu (17) u
cilindru (3). Poloaj cilindra je odreen razlikom tlaka radne kapljevine u prostorima (6) i (7). Ako
npr., broj okretaja raste, to se odbojna ploica (8) regulatora broja okretaja pomie u desno, protok iz
sapnice (17) se poveava i tlak u prostoru (7) se smanjuje. Zato se cilindar pomie u desno i poveava
povrinu za protok radne kapljevine kroz otvore (5) i (4) prema odvodu. To dovodi do pada tlaka u
liniji (10) i sputanja razvodnika za prekid (11). Linija (10) naziva se impulsna, poto ona daje impuls
za premjetanje razvodnika. Radna kapljevina poinje dolaziti u gornji prostor servomotora, i
regulacijski ventil (13) se zatvara. Kod toga je vano, da razvodnik (12) povratne veze, koji se pomie
zajedno sa stapom servomotora prekriva otvore (13), kompenzirajui otvaranje otvora (5) i uspostavlja
tlak u impulsnoj liniji ispod razvodnika (11). Kao krajnji rezultat djelovanja je da razvodnik (11)
ponovo zauzima srednji poloaj, a ventil (15) novi poloaj, koji osigurava odravanje broja okretaja.
Kod smanjenja broja okretaja proces regulacije ii e obrnutim smjerom.
Razvodnik (2), koji se moe pomicati pomou tokica (1) (ili elektromotora), ima ulogu mehanizma
upravljanja. Stvarno, ako je npr., turbina ukljuena u mreu velike snage i njen se broj okretaja
praktiki ne mijenja, to prekrivajui otvor (4) pomou razvodnika (2), moe se mijenjati tlak ispod
razvodnika (11), to izaziva njegovo premjetanje i dovoenje radne kapljevine u servomotor (14).
Stap servomotora se podie i poveava snagu turbine. Otvaranje otvora razvodnika (13) uspostavlja
impulsni tlak ispod razvodnika (11) i vraa ga u srednji poloaj kod novog reima rada turbine.
17.6. Hidrodinamiki sustav regulacije

Sustav regulacije prikazan na sl.17.7 sadri samo hidraulike veze, no isto tako u njemu je sadran
mehaniki centrifugalni regulator, ija deformacija trake daje impuls za rad sustava regulacije. Kod
turbina se uz mehanike koriste i hidrauliki davai broja okretaja, iji je shematski prikaz jedne od
izvedbi dan na sl.17.8. Poznato je da je visina dobave koju daje pumpa proporcionalna kvadratu broja
okretaja. Zbog toga se promjena tlaka iza pumpe (3), koja je ugraena na vratilu turbine (4), moe
iskoristiti kao signal za rad sustava regulacije. Npr., kod poveanja broja okretaja turbine tlak iza
pumpe raste, protoni razvodnik (1) se pomie u lijevo, presjek za protok ulja u cilindru razvodnika se
poveava, tlak u impulsnoj liniji (2) opada, to izaziva pomicanje glavnog razvodnika (11) (pogledati
sl.17.7) te je daljnji rad sustava regulacije na isti nain, kao i kod koritenja mehanikog regulatora
broja okretaja. Sustav regulacije, kod kojeg je dava broja okretaja pumpa, naziva se hidrodinamiki.
Najee se za tu svrhu koristi specijalna odvojena pumpa (rotor), koja je u pravilu smjetena uz
glavnu uljnu pumpu.
334
17.7. Zahtjevi na regulacijske sustave te njihovi dodatni elementi

Nakon upoznavanja sa zadacima i principima ustrojstva sustava automatske regulacije, mogu se
formulirati zahtjevi koji se pred njih stavljaju te analizirati putevi njihove realizacije.
1. Sustav regulacije treba osigurati stabilan rad turbine (bez samoproizvoljne promjene
optereenja) kod svih reima. Zbog toga nejednolikost njegove statike karakteristike treba
biti u podruju 4 do 5%, a neosjetljivost ispod 0,3%. U broj obaveznih reima ulazi i najtei za
regulaciju, reim praznog hoda. Upravljanje turbinom treba biti lako i kontinuirano,
regulacijski ventili trebaju se otvarati ravnomjerno i bez zapinjanja.
2. Jedan od najvanijih je zahtjev "dranja" turbine na broju okretaja praznog hoda kod potpunog
ispada optereenja uz iskljuivanje generatora s mree. U tom sluaju optereenje
turboagregata trenutno pada na nulu i regulacijski se ventili trebaju zatvarati tako, da bi
osigurali broj okretaja praznog hoda, koji odgovara statikoj karakteristici. Ako je dinamiki
prirast broja okretaja neto vei, doi e do aktiviranja sustava zatite turbine, koje e
prouzrokovati zatvaranje brzozatvarajuih ventila. Ako je uz to turbopostrojenje blokovskog
tipa, automatika bloka e prekinuti dovoenje goriva u generator pare. Naknadno uputanje
bloka u pogon, ak da i kvar koji je prouzrokovao ispad je otklonjen jako brzo, trai znaajno
vrijeme. Zbog toga se na sustav regulacije postavlja zahtjev da osigura prijelaz turbine na
prazni hod tako brzo, da prirast broja okretaja ne pree 7 do 8% od nominalnog. Kod toga
generator pare ostaje u radu i samo za minutu agregat e dostignuti broj okretaja koji odgovara
statikoj karakteristici. U sluaju potrebe ponovnog uputanja operater treba pomou MUT-a
smanjiti broj okretaja na sinkronizacijski, ukljuiti generator na mreu i postupno povisivati
optereenje.
Zbog poveanja brzine djelovanja sustava regulacije u njega se uvodi ustrojstvo koje se naziva
diferencijator, koji reagira na znaajno ubrzanje rotora turbine. Na sl.17.9 prikazana je shema
regulacije, kod koje osim glavnog razvodnika (1) i glavnog servomotora (2) jo su ugraeni razvodnik
(3) i servomotor (4), koji obavljaju funkciju diferencijatora. Neka se pretpostavi, da optereenje
turbogeneratora opada sporo; tada e se polako njegov broj okretaja poveavati, a spojka regulatora
brzine (5) e se polako podizati. Kod toga malo pomicanje toke B prema gore uzrokovat e podizanje
razvodnika (3) diferencijatora i sputanje stapa servomotora (4) diferencijatora uz naknadno
ukljuivanje razvodnika (3). Drugim rijeima, polagano poveanje broja okretaja uzrokovat e
zakretanje poluge ABC oko toke B, koja e praktiki biti nepomina. To znai, da e toka D takoer
biti nepomina i sustav regulacije bit e analogan onom prikazanom na sl.17.2; pomicanje toke A
izazvat e samo pomicanje toke E i premjetanje glavnog razvodnika (1) i glavnog servomotora (2),
koji e uspostaviti prethodni broj okretaja zatvaranjem ventila turbine. Sada e se pretpostaviti da je
dolo do naglog pada optereenja. Tada zajedno s podizanjem spojke regulatora (toka A) doi e do
podizanja i razvodnika diferencijatora, dok se servomotor (4) nee uspjeti spustiti i ukljuiti razvodnik
(3) zbog brzine kojim se proces zbiva. Na taj nain, toka E poluge, koja upravlja radom glavnog
razvodnika (1), premjestit e se prema gore ne samo na raun premjetanja spojke, no i zbog
premjetanja u prvom trenutku i toki B i D. U skladu s tim, na razvodniku (1) doi e do zbrajanja
impulsa brzine (podizanje spojke) i ubrzanja (podizanje razvodnika diferencijatora). Nakon kratkog
vremena e se toka B vratiti u prethodnu poziciju i servomotori e zauzeti poloaj, koji odgovara
statikoj karakteristici, no impuls koji se dobiva u trenutku pada optereenja bitno e poveati brzinu
djelovanja sustava regulacije. Isto tako, moe se izvesti opisano zbrajanje impulsa ne samo pomou
mehanikog sistema, kakav je prikazan na sl.17.9, no i pomou hidraulike veze koja e biti
predstavljena u narednom poglavlju na konkretnim sustavima.
335
17.8. Elektrohidrauliki sustav regulacije

Koritenje impulsa koji ukazuju na ubrzanje turbine znaajno povisuje dinamike kvalitete sustava
regulacije, no isto tako s porastom jedinine snage turbine oni se pokazuju kao nedovoljni. Da bi
odgovarajua mehanika ustrojstva (servomotori) dobili komandu preko tih impulsa kod promjene
frekvencije mree, vratilo turboagregata treba se ubrzati i promijeniti broj okretaja. Neposredno
koritenje elektrinog signala generatora omoguilo bi dobivanje znatno vee brzine djelovanja. Zbog
toga su suvremeni sustavi regulacije opremljeni sa specijalnom elektrinom opremom, iji je zadatak
brzo formiranje korekcijskih impulsa, koji ubrzavaju reakciju sustava regulacije turbine na promjenu
vanjskih uvjeta. Izvrni dio sustava regulacije (razvodnik i servomotor) kao i u prethodnom sluaju
ostaju hidrauliki zbog sigurnosti i brzine djelovanja. Zato se takav sustav regulacije naziva elektrohidrauliki. S njim su opremljene praktiki sve suvremene turbine velike snage.
Elektrini dio sustava regulacije ima vlastiti elektrini osjetnik broja okretaja, izveden u obliku
indukcijskog tahometra, tj. generatora elektrine struje male snage s pobudom pomou permanentnih
magneta, koji su smjeteni na vratilu turbine. Takoer je zadran i mehaniki regulator, no on izvrava
svoju ulogu samo u sluaju neispravnosti ili ako je iskljuen elektrini dio sustava regulacije.
Posljednji sadri takoer i osjetnike aktivne snage generatora i tlaka pare ispred turbine i u
parovodima meupregrijanja. Elektrini se dio izvodi u obliku odvojenih funkcionalnih blokova: bloka
za dranje praznog hoda kod otkapanja generatora s mree nakon dobivanja signala od blokkontakata; blokova korektora, koji osiguravaju dodatno pomicanje ventila, pomou kojih se
kompenzira utjecaj volumena parovoda meupregrijanja; bloka rastereenja turbine kod smanjenja
tlaka ispred nje; bloka brzodjelujueg ograniivaa snage, koji brzo sniava optereenje turbine kod
havarija u energosustavu. Elektrini se signali sa svih tih blokova zbrajaju u magnetskom pojaalu,
koje djeluje na elektrohidrauliki pretvornik - ustrojstvo, koje pretvara elektrini impuls u hidrauliki i
posljednji uvodi u hidrauliki dio sustava regulacije. Elektrini dio sustava regulacije omoguuje
jednostavnu promjenu stupnja nejednolikosti statike karakteristike: slabo u podruju znaajnih
optereenja i znatno u podruju praznog hoda i malih optereenja.
17.9. Opis vitalnih elemenata regulacijskog sustava

17.9.1. Regulator broja okretaja
Kod starijih konstrukcija turbina regulator broja okretaja je izveden kao centrifugalni regulator s
proporcionalnim djelovanjem. Smjeten je na prednjem leajnom bloku turbine i dobiva pogon od
turbinskog vratila preko punog ili vijanog prijenosa.
Na sl.17.10 prikazan je najjednostavniji oblik regulatora. etiri jednaka utega (1) rotiraju oko
vertikalne osi na nosau utega (5), koji je vezan s turbinskim vratilom punim ili vijanim prijenosom.
Utezi se oslanjaju o nosa otricama, ime je ostvaren zglob s minimalnim trenjem. Radijalni pomaci
utega izazvani djelovanjem centrifugalne sile pretvaraju se pomou poluga, koje su kruto vezane za
utege, u vertikalni pomak vretena regulatora (7). Veza izmeu poluga utega i vretena regulatora
izvedena je pomou dvobridnih noeva (8) i kuglastog zgloba na donjem kraju vretena. Na taj je nain
utjecaj trenja u mehanizmu regulatora na njegovu osjetljivost sveden na minimum. Centrifugalnoj sili
utega se suprotstavlja sila opruga (2) i (3). Njihove su konstante odabrane prema traenom stupnju
nejednolikosti regulatora, a njihov srednji prednapon prema nominalnom broju okretaja regulatora i
masi utega. Prednapon opruge (3), a time i broj okretaja turbine, moe se podeavati za vrijeme
pogona runo ili elektromotorom pomou ureaja za promjenu broja okretaja. Maksimalni hod vretena
regulatora ima vrijednost 25 mm i prenosi se direktno na razvodno poluje, koje se zglobno uvruje
na spojku (6). Kako utezi regulatora direktno pokreu razvodno poluje i razvodnik servomotora, to se
vlastite mase ovih elemenata superponiraju silu opruga regulatora, a trenje u zglobovima poluja
direktno izaziva poveanu neosjetljivost regulacije. Ova loa svojstva opisane konstrukcije dolaze do
izraaja naroito na turbinama s reguliranim oduzimanjima, kod kojih je masa razvodnog poluja i
broj zglobova na njemu znatan. Raspoloivi izlazni rad ovih regulatora se kree oko 5.000 Ncm.
336
Kvalitetni skok u konstrukciji regulatora broja okretaja predstavlja rjeenje prikazano na sl.17.11. Ono
se razlikuje od ranije opisanog regulatora po tome to se za pomicanje razvodnog poluja koristi
energija tlanog ulja iz uljnog sustava turbine. Opruga za podeavanje broja okretaja turbine (3)
smjetena je unutar glavne opruge (2), ime se oslobodio gornji dio kuita regulatora za smjetaj
hidraulikog pojaala (9). Utezi regulatora, koji su izvedeni i uleiteni kao i u prethodnom sluaju,
pomiu vreteno regulatora (4), a time i priguni ep pojaala (6). Na stap pojaala djeluje odozdo
snana opruga (7), a odozgo tlak tlanog ulja, koje ulazi u prostor iznad stapa kroz prigunu sapnicu.
Tlak ulja iznad stapa ovisi o tlaku tlanog ulja ispred prigune sapnice i o povrini presjeka prigune
sapnice, te o raspoloivoj povrini za istjecanje ulja iz tog prostora. Dok su prve dvije veliine
konstantne, druga ovisi o meusobnom poloaju stapa pojaala (8) i prigunog epa (6). Opruga
pojaala (7) podie stap pojaala (8) spram prigunog epa (6) i tako smanjuje povrinu presjeka za
istjecanje ulja. Tlak ulja iznad stapa (8) zbog toga raste, i kada doe u ravnoteu sa silom opruge (7),
proces se zaustavlja. Eventualnim podizanjem prigunog epa (6) zbog porasta broja okretaja turbine,
poveava se povrina presjeka za istjecanje ulja iz prostora iznad stapa (8), tlak ulja u tom prostoru
pada i opruga (7) podie stap pojaala do novog ravnotenog poloaja. Na taj nain stap pojaala (8)
tono slijedi gibanje prigunog epa (6), a pri tome na njega djeluje samo neznatnom silom trenja
meusobno ubruenih povrina. Na stap pojaala (8) je vezana poluga (5), koja pomake regulatora
prenosi razvodnom poluju ili direktno razvodniku servomotora regulacijskih ventila. Na ovaj nain je
eliminiran utjecaj vlastitih masa i trenja poluja na osjetljivost regulatora, ukoliko se pravilnim
izborom opruge (7) i eone povrine stapa pojaala (8) osigura dovoljna izlazna energija pojaala.
Potreba smanjenja broja okretaja prijenosa od glavnog vratila na vratilo regulatora, neizbjeni zazori
kod velikog broja zglobova i drugi nedostaci takvog regulatora doveli su do njegove zamjene s
regulatorom s oprugom, ali bez zglobova, sl.17.12. Na vratilo turbine se privruje nosa (1), na koji
je privren elastini okvir (3), koji je izraen od lisnate opruge. Okvir je stegnut s oprugom (2), na
ijoj osi su smjetene mase (5). Kod vrtnje vratila turbine mase se razilaze, savladavaju prednapon u
opruzi i osiguravaju aksijalno pomicanje odbojne ploice (4) prikazane na sl.17.7, koja upravlja
pomicanjem meurazvodnika. Regulator broja okretaja bez zglobova spaja se s vratilom turbine preko
spojke izvedene kao izdanak u aksijalnom utoru to osigurava slobodno premjetanje vratila turbine
kod njegovog toplinskog irenja (kod jednog te istog broja okretaja) izmeu odvodne sapnice i
odbojne ploice. Isto tako kod troenja ili zaprljanja spoja izdanka i utora, moe doi do njihovog
zaribavanja to dovodi do njihanja optereenja turbine.
Takoer se u novije vrijeme primjenjuje konstrukcija regulatora prikazana na sl.17.13. Regulator je
opremljen hidraulikim davaem impulsa (5), tako da se izlazni impuls iz regulatora ne prenosi u
obliku mehanikog pomaka, kao kod ranije opisanih regulatora, nego u obliku tlaka impulsnog ulja.
Ulje ulazi pod konstantnim tlakom u donju komoru davaa, struji kroz dva priguna otvora
promjenljivog presjeka u gornju komoru, a odavde u povratni uljovod, kojim se vraa u uljni
spremnik. Povrine presjeka prigunih otvora, odreene su trenutnim poloajem prigunog epa (5)
spram kuita regulatora. U srednjoj komori izmeu prigunih otvora, formira se odreeni tlak ovisno
o poloaju prigunog epa (5), koji je polugom vezan za vreteno regulatora. Tlak impulsnog ulja je
obrnuto proporcionalan broju okretaja turbine. Priguni konusi na prigunom epu (5) odabrani su tako
da je ovisnost impulsnog tlaka o broju okretaja priblino linearna, a protona koliina ulja kroz dava
se kree oko 40 l/min. Okretite poluge, kojom je priguni ep davaa vezan s vretenom regulatora,
moe se pomicati pomou ureaja za promjenu stupnja nejednolikosti (6) i tako mijenjati omjer
krakova poluge. Tako se za vrijeme pogona moe mijenjati korisni podizaj vretena regulatora, a time i
stupanj nejednolikosti regulatora. Ova je mogunost od naroite koristi onda, kada treba osigurati
automatsku ravnomjernu raspodjelu optereenja izmeu pojedinih turboagregata, koji paralelno
napajaju mreu, tj. kada treba podesiti statiku karakteristiku regulacije jednog turboagregata prema
drugima.
Kako tlak impulsnog ulja mora biti iskljuivo funkcija broja okretaja, treba ga uiniti neovisnim od
uobiajenih promjena tlaka u uljnom sustavu. Zato se ispred davaa impulsa ugrauje redukcijski
ventil, sl.17.14, koji reducira promjenljivi ulazni tlak na konstantnu vrijednost. Da bi se omoguilo
djelovanje regulatora broja okretaja na razvodnik servomotora ili na razvodno poluje, potrebno je
pretvoriti promjene tlaka impulsnog ulja u odgovarajue pomake. To se obavlja u primarnom releju,
337
prikazanom na sl.17.15. Ovaj se ureaj sastoji od prihvataa impulsa i hidraulikog pojaala. Impulsno
ulje se dovodi iznad stapa prihvataa (2) na koji s donje strane djeluje opruga (1). Svakoj vrijednosti
tlaka impulsnog ulja unutar radnog podruja odgovara odreeni progib opruge (1), a time i odreeni
poloaj stapa (2). Stap prihvataa (2) pomie priguni ep u stapu pojaala (4), mijenja izlazni presjek
za istjecanje ulja iz prostora iznad stapa, a time i tlak ulja u tom prostoru. Stap (4) slijedi gibanje
prigunog epa pod uzajamnim djelovanjem opruge (3) i tlaka ulja iznad njega. Kod kondenzacijskih
turbina koje nemaju razvodna poluje, primarni relej se prigrauje uz sam razvodnik servomotora, a
kod turbina sa razvodnim polujem (turbine s oduzimanjima i protutlane) izvodi se zasebno i
postavlja se ispod razvodnog poluja na najpovoljnije mjesto. Na taj je nain eliminirano poluje koje
je kod ranije opisanih izvedbi regulatora spajalo regulator (smjeten na prednjem leajnom bloku
turbine) sa servomotorom ili razvodnim polujem, to je naroita prednost kod veih objekata kod
kojih je to poluje bilo veoma glomazno. Takoer neki proizvoai kao regulator broja okretaja koriste
impulsnu centrifugalnu pumpu (rotor).
17.9.2. Regulator tlaka
Kod turbina s reguliranim oduzimanjem (ili oduzimanjima) mora se vriti regulacija tlaka oduzete pare
koju obavlja regulator tlaka. Regulator tlaka je izveden kao proporcionalni regulator s metalnim
mijehom i ugraenim hidraulikim pojaalom, sl.17.16. Tlak pare djeluje u prostoru koji okruuje
metalni mijeh (1), pa preko njega djeluje vertikalnom silom na vreteno regulatora (10). Ova se sila
uravnoteuje silom opruge (2), iji prednapon se moe podeavati pomou odgovarajueg ureaja (3).
Ovaj ureaj omoguava podeavanje reguliranog tlaka za vrijeme pogona unutar relativno irokih
granica. Hod vretena regulatora, koji ima vrijednost svega 2,5 mm (uvjetovanje malim doputenim
progibom metalnog mijeha (1), poveava se za omjer krakova prijenosne poluge i prenosi se
prigunom epu (7) hidraulikog pojaala. Budui da je ovo poveanje hoda veliko (10 i vie puta), to
bi i male pulzacije tlaka mogle izazvati nestabilnost regulacije. Da bi se to sprijeilo, paralelno s
prigunim epom (7) vezana je na prijenosnu polugu i hidraulika konica (4), koja priguuje sve
neeljene oscilacije. Stap hidraulikog pojaala (6) slijedi gibanje prigunog epa (7) pod djelovanjem
tlaka ulja i opruge na isti nain, kako je ve opisano kod pojaala primarnog releja. Pomaci stapa
pojaala (6) prenose se razvodnom poluju preko vlane motke (8). Runo iskljuivanje regulatora
tlaka moe se za vrijeme pogona vriti pomou ekscentra (9). Slaba strana ovog regulatora je veliko
mehaniko poveanje hoda vretena pomou prijenosne poluge, jer je zbog toga utjecaj trenja i
zranosti u zglobnim vezama prilino velik. Ova konstrukcija ipak zadovoljava potrebe eksploatacije,
koja najee ne postavlja tako otre zahtjeve na regulaciju tlaka.
17.9.3. Razvodnici i servomotori
Sile koje se javljaju kod premjetanja regulatora broja okretaja, kao to je utvreno, nisu dovoljne za
premjetanje izvrsnih regulacijskih ustrojstava. Zato se izmeu regulatora i regulacijskih ventila
ugrauju elementi, pojaala, koja se sastoje od razvodnika i servomotora. Razvodnici sustava
regulacije trebaju raditi s minimalno dozvoljenim trenjem i maksimalnom sigurnosti i trajnosti. Trenje
dovodi do neosjetljivosti sustava regulacije i njihanje optereenja u granicama stupnja neosjetljivosti.
Na sl.17.17 prikazan je tzv. pretvornik tlaka, koji je element hidrodinamikog sustava regulacije
turbine i koji pojaava tlani impuls pumpe-regulatora. Glavni je element pretvornika razvodnik, koji
se pomie u ahuri, koja je smjetena u kuitu pretvornika. Poloaj razvodnika je definiran s
jednakosti sila, koje nastaju djelovanjem opruge i dovoenjem ispod razvodnika ulja pod tlakom, koji
ostvaruje glavna uljna pumpa-regulator. Kod promjene broja okretaja mijenja se poloaj razvodnika,
koji upravlja tlakom ulja u impulsnim linijama, koje se koriste za upravljanje radom razvodnika za
prekid. Zbog smanjenja sila trenja gornji se oslonac razvodnika izvodi kao zglobni. Tako je izveden i
gornji oslonac opruge. to smanjuje ukoavanje razvodnika i njegovo nasjedanje na povrine ahure.
Na donjem stapu razvodnika postoje etiri suprotno razmjetena provrta, kroz koje protjee ulje.
Sila u opruzi moe se mijenjati runo zakretanjem tokica ili daljinski pomou servo-elektromotora.
Jedan te isti poloaj razvodnika kod razliite sabijenosti opruge dostizat e se kod razliitih tlakova
ispod razvodnika, tj. kod razliitih brojeva okretaja turboagregata. Na taj nain, opruga zajedno s
regulacijskim mehanizmom za optereivanje slui kao sinkronizator. Na sl.17.18 prikazana je
338
konstrukcija bloka razvodnika za razdvajanje. Glavni element bloka je razvodnik, koji se pomie u
ahuri, koja je upreana u kuite bloka. Razvodnik ima dva para stapova, iji rubovi upravljaju
dovoenjem ulja od glavne uljne pumpe u servomotor regulacijskih ventila i odvodom ulja iz njega.
Razvodnik je odozgo optereen oprugom, a odozdo tlakom impulsnog ulja, koje dolazi od pretvornika
tlaka. Zbog odranja visoke osjetljivosti predviene su konstrukcijske mjere u cilju smanjenja
zakoenja razvodnika (zglobni oslonci, hidrauliko samocentriranje razvodnika). Upravljaki stapovi
su izvedeni s malim prekrivanjem s obzirom na kanale te su njihovi rubovi trokutasto zakoeni to
osigurava ravnomjerno dovoenje ulja u servomotor. Na sl.17.19 prikazan je servomotor, iji se stap
(7) s navuenim mjedenim prstenom (12) premjeta u kuitu (2), pod djelovanjem ulja pod tlakom,
koje se dovodi preko razvodnika za prekid u donji ili gornji prostor (ispod ili iznad stapa).
Kraj (5) poluge (3) izveden u obliku kugle, koja pokree preko sustava poluga regulacijske ventile
turbine, uvren je u kuglastom zglobu (6) pomou ahure (4) unutar gornjeg usmjeravajueg dijela
stapa. Kraj u obliku kugle omoguuje odstupanje poluge (3) s obzirom na os stapa bez zaribavanja;
tome pridonosi i smjetaj kraja poluge blizu stapa. Prethodno je naglaeno, da je za siguran rad
regulacije potreban "iskljuiva" (povratna veza), koji vraa razvodnik za prekid u srednji poloaj
kada regulacijski ventili dostignu traeni poloaj. Kod servomotora prikazanog na sl.17.19, ulogu
iskljuivaa ima cijev (8) s prorezima du izvodnica, u koju se dovodi ulje iz impulsne linije; tlak u toj
liniji odreuje poloaj razvodnika za prekid (pogledati sl.17.18). Na donjem cilindrinom dijelu stapa
servomotora, koji se premjeta u cilindru (9), ugraeni su brtveni prsteni (10) i plivajui prsten (11),
koji reguliraju odvod ulja iz impulsne linije kroz proreze u cijevi (8) u usisnu liniju pumpe. Za
pokretanje bregastog vratila regulacijskih ventila koristi se hidrauliki krilni servomotor s ugraenim
razvodnikom i povratnim mehanizmom, sl.17.20.
Razvodnik (1) proputa tlano ulje s jedne ili druge strane krila (2), ovisno o smjeru njegovog pomaka
iz srednjeg poloaja, a istovremeno spaja suprotni uljni prostor s izljevom. Zbog tako stvorene razlike
tlaka koja djeluje na krilo servomotora (2), ono zakree osovinu (3), a s njim i povratni brijeg (4).
Povratni brijeg vraa pomou povratnog poluja razvodnik u srednji poloaj i tako zaustavlja daljnje
zakretanje servomotora. Zahvaljujui djelovanju povratnog brijega, ija je krivulja izvedena kao
Arhimedova spirala, zakret servomotora raste linearno s pomakom vlane motke . Ovaj se zakret
prenosi pomou spojke (6) na bregasto vratilo, a kut zakreta se moe oitati na brojaniku (7). Uz
razvodnik servomotora namijenjenih kondenzacijskim turbinama direktno se prigrauje primarni relej,
iji stap hidraulikog pojaala djeluje na povratno poluje na mjestu, gdje je na sl.17.20 ucrtana vlana
motka . Opskrbljivanje sustava regulacije s radnim fluidom osigurava se s uljnim pumpama.
Kod koritenja u sustavima za podmazivanje i regulaciju kao jedinog radnog fluida organsko ulje,
njegovo dovoenje se ostvaruje s glavnom uljnom pumpom, koja je ugraena na vratilu turbine, a kod
uputanja, s pomonom uljnom pumpom. U poglavlju 16 su prikazane konstrukcije glavne uljne
pumpe. Regulacijski sustavi, kod kojih se kao radni fluid koriste nezapaljiva ulja, obino su odvojeni
od sustava podmazivanja leaja i imaju vlastiti sustav za opskrbljivanje uljem. Na sl.17.21 prikazana
je shema opskrbljivanja uljem turbine gdje se za rad koristi nezapaljiva kapljevina. Poto izae iz
sustava regulacije nezapaljivo organsko ulje prolazi kroz pakete zranih hladnjaka, mreaste filtre i
hladnjak ulja, koji su ugraeni u spremniku za ulje, i dovodi se na usis jedne od pumpi koje pogone
izmjenini elektromotori i koje usmjeravaju ulje u sustav regulacije. Druga identina pumpa stalno se
nalazi u rezervi i automatski se ukljuuje kod smanjenja tlaka u tlanoj liniji, npr. kod prijelaznih
pojava, kada protok ulja moe porasti za 4 do 5 puta. Ukljuivanje rezervne pumpe se osigurava
elektrokontaktnim manometrom preko releja za sluaj havarije. Za odravanje tlaka u tlanom
cjevovodu ulja kod prekapanja pumpi, a takoer i kod prekida napajanja elektromotora za kratko
vrijeme (do 5 s) slui akumulator s oprugom (11). Dio se ulja stalno proputa kroz filtar za fino
ienje zbog odstranjivanja finih mehaniki neistoa. Pomona pumpa omoguava odvoenje ulja iz
spremnika ili ga usmjerava u filtar za fino proiavanje. Kod sustava regulacije s nezapaljivim uljima
tlak je 4 do 5 MPa. Da bi se on ostvario koriste se specijalne viestupanjske centrifugalne pumpe, kod
kojih tlak na izlazu slabo ovisi o protoku. Na sl.17.22 prikazana je konstrukcija takve pumpe.
Pumpa vertikalne konstrukcije sastoji se od cilindrinog kuita (5) u ijem je donjem poklopcu (16)
izvedena usisna komora, a u gornjem (11), zupasta spojka (9), koja spaja vratilo (2) pumpe i vratilo
(10) elektromotora, koji je privren za prirubnicu gornjeg poklopca (11). Kod normalnog rada ulje
339
uzastopno prolazi kroz devet stupnjeva pumpe, gdje se svaki stupanj sastoji od rotora (3) navuenog
na vratilo (2) i naknadnog usmjeravajueg ustrojstva (7), koje povisuje tlak i usmjerava ulje u rotor
narednog stupnja. Izmeu stupnjeva su ugraene dijafragme (6) s brtvenim ahurama (4). Iz
usmjeravajueg ustrojstva (14) posljednjeg stupnja ulje dolazi u unutarnju tlanu komoru kuita i
otuda u sustav regulacije. Rotor pumpe se vrti u nosivim leajima (1) i (8), koji se podmazuju upravo s
uljem koje se transportira. Za preuzimanje aksijalne sile, koja djeluje na rotor, slui rasteretni disk
(12), koji se oslanja na plou (13) preko uljnog filma, koji nastaje izmeu njih kod prolaza ulja iz
gornjeg leaja u prostor gornjeg poklopca (11). Kod zaustavljanja pumpe tlak u tlanom prostoru
opada, opruga amortizera (17) pritie prema gore kuglasti kraj (15), koji preuzimajui itavu masu
rotora pumpe ne dozvoljava oteenje povrina rasteretnog diska i ploe.
Za sustave regulacije gdje se kao radna kapljevina koristi voda, uzima se voda pod tlakom 2 do 2,5
MPa iza pumpi kondenzata, koje transportiraju kondenzat iz kondenzatora u otplinja. Na taj nain, u
principu kod sustava s vodom nema potrebe za specijalnim pumpama za opskrbljivanje vodom. Isto
tako poveani zahtjevi na istou vode u poetnom periodu eksploatacije turbine, a ponekad i za cijelo
vrijeme rada trae koritenje zatvorenog sustava za opskrbljivanje vodom, iji elementi trebaju biti
izraeni od nehrajuih materijala s odgovarajuom antikorozivnom zatitom.
17.9.4. Regulacijski ventili i njihov prigon
Regulacijski ventili su izvrsna ustrojstva sustava regulacije. Na njih se postavljaju sljedei zahtjevi.
1) Rad ventila treba biti naroito siguran, poto oni trebaju osiguravati ne samo zadano
optereenje turbine, nego su ujedno i izvrni organi jedne od kontura sustava zatite. Ventili
trebaju nepropusno nalijegati na sjedita kod njihove potpune zatvorenosti kako bi se izbjegao
pobjeg turbine kod ispada optereenja. Konstrukcija kuita ventila ne smije prouzrokovati
visoka temperaturna naprezanja, koja bi mogla prouzrokovati ogranienje brzine uputanja i
optereivanja turbine.
2) Kod potpune otvorenosti ventila gubici tlaka na njima trebaju biti to manji, jer priguivanje
pare dovodi do smanjenja raspoloivog toplinskog pada.
Danas se za uputanje pare u turbinu koriste iskljuivo ventili s jednim sjeditem, koji mogu osigurati
dovoljno nepropusno nalijeganje na sjedite kod potpune zatvorenosti. Zbog ouvanja nepropusnosti
ventila kod moguih malih zakoavanja, njihova se povrina izvodi u obliku kugle. Isto tako se i u tom
sluaju tokom vremena pojavljuje proputanje zbog troenja (erozije) sjedita i ae ventila strujanjem
pare kod male otvorenosti, kada su brzine strujanja pare velike (kritine ili blizu njih). Sjedita ventila
imaju kanale koji se ire (difuzore), i koji omoguavaju kod proraunskog reima postupno
uspostavljanje tlaka pare ispred protonog dijela turbine. To omoguuje primjenu ventila s malim
presjecima, to smanjuje sile koje djeluju na njih, i u nizu sluajeva olakava njihovo premjetanje.
Konfiguracija ventila i njegovog sjedita odabire se tako, da bi bila osigurana linearna veza izmeu
pomaka ventila i protoka pare kroz njega, to pojednostavljuje u cjelini sustav regulacije. Osim toga,
za siguran rad turbine na praznom hodu otvaranje prvog ventila treba biti ostvareno uz znaajno
premjetanje vretena, ali uz istovremeno postizanje male otvorenosti i male promjene stupnja
otvorenosti.
Na sl.17.23 prikazan je presjek kroz jedan visokotlani ventil s pogonskim mehanizmom. Ventil je
smjeten u grupi s ostalim regulacijskim ventilima na ulaznom kuitu turbine i kroz njega ulazi para
direktno u sapnite turbine. Konus ventila (10) dosjeda na sjedite (12) i tako zatvara prolaz pari u
turbinu. Prilikom zakretanja bregastog vratila u smjeru otvaranja, brijeg otvaranja (5) zakree trokraku
polugu (3) i preko potporne otrice (2) podie vreteno ventila (7) zajedno s njegovom vodilicom (13),
savladavajui silu opruge (1). Kad vreteno ventila zapone svoje kretanje prema gore, konus ventila
(10) jo lei na sjeditu (12) pritisnut odozgo tlakom pare, a otvara se samo centralni otvor u konusu
(pladnju) ventila, koga je zatvarao gljivasti zavretak vretena ventila. Ovo predotvaranje, koje je
omogueno vertikalnom zranosti u graninicima (11) i ima vrijednost 1 do 1,5 mm, dovoljna je da
propusti paru iz prostora iznad konusa, koja dolazi kroz raspor izmeu konusa ventila (10) i vodilice
340
konusa (9) i pritiskuje konus ventila o sjedite. Na taj se nain postie praktiki potpuno rastereenje
konusa ventila, pa pogonski mehanizam ventila mora u normalnim uvjetima savladati samo silu
opruge (1) i trenje u brtvi. Zatvaranje ventila vri se djelovanjem opruge (1). Kako bi se osiguralo
sigurno zatvaranje i u sluaju kada sila opruge (1) ne moe savladati otpore vretena (to se dogaa
samo kod zaribavanja vodilice vretena ili u slinim nenormalnim uvjetima pogona), na bregastom
vratilu je smjeten i brijeg za zatvaranje (4). On u takvom sluaju prisilno zatvara ventil preko trokrake
poluge (3), koristei zakretni moment servomotora za stvaranje dodatne sile na vreteno.
Karakteristika regulacijskog ventila najvie ovisi o obliku brijega za otvaranje na bregastom vratilu i o
obliku sjedita ventila. Oblik krivulje brijega za otvaranje (5) odreuje se proraunskim putem, tako da
koliina pare koja prolazi kroz ventil je proporcionalna zakretu razvodne osovine, tj. da karakteristika
ventila bude priblino linearna. Vee odstupanje od ovog uvjeta, tj. vee nelinearnosti, a naroito
eventualni diskontinuitet u karakteristici regulacijskih ventila, mogu veoma lako izazvati nestabilnosti
regulacije, naroito pri malim snagama turbine i u praznom hodu. Kako je stabilno odravanje broja
okretaja turbine u praznom hodu veoma vano zbog sinkronizacije turboagregata s mreom prije
ukljuivanja, to se konstrukciji i izradi bregova otvaranja posveuje velika panja. Kako se unutar
ulaznog kuita turbine nalazi svjea para s esto veoma visokim parametrima (tlak oko 100 bara i
temperatura 540C), to brtvljenje vretena ventila predstavlja poseban problem. Izvodi se tzv. pampusbrtvom, koja je smjetena u ventilskom nastavku (8). To je masa koja se sastoji od ugljenih zrnaca
presvuenih slojem grafita, koja su sabijena u prostoru izmeu vretena ventila i kuita pomou
graninih ugljenih prstena i preklopne matice.
Na sl.17.24 prikazan je sustav regulacijskih ventila za dovoenje pare turbini. Para se iz
brzozatvarajueg ventila dovodi u ventilsku kutiju koja je zavarena na poklopac kuita turbine.
Unutar kutije je smjeteno est sjedita ventila, na kojima je razmjeteno est ventila. Vretena svih
ventila prolaze kroz provrte u nosau, a sam se nosa pomou dva vretena preko poluge i sustava
poluja podie i sputa preko vretena servomotora kakav je prikazan na sl.17.19. Kod podizanja stapa
servomotora nosa se premjeta prema gore. Vreteno svakog od ventila zavrava s maticom, pa zbog
toga nakon premjetanja prema gore za cijelu duinu vretena odgovarajueg ventila nosa ga zahvaa
za maticu i otvara ventil. Vretena ventila imaju razliite duine, i zbog toga se kod podizanja nosaa
otvaraju uzastopno. Analizirani se sustav ventila primjenjuje samo kod umjerenih poetnih parametara
(do 550C i do 9 MPa). Kod viih temperatura smjetaj sapnikih kutija samo u jednoj polovici kuita
turbine (u gornjoj ili donjoj) nije mogu zbog pojave neravnomjernosti temperature po obodu kuita
turbine. Zbog toga je potrebno sapnike kutije razmjestiti po cijelom obodu dovoenja pare; kod toga
svaki regulacijski ventil ima svoje vreteno koje izlazi van. Kod visokih tlakova pare, sile, koje su
potrebne za otvaranje ventila, intenzivno rastu zbog poveanja razlike tlaka ispred i iza ventila, te
mogu biti i nekoliko tona. Posebno visoke vrijednosti te sile dostiu kod vretena ventila, koji se otvara
prvi, poto ispred ventila moe biti ulazni tlak, a iza njega vakuum. Te sile se poveavaju s porastom
snage turbine, poto protok pare i povrina ventila, potrebna za njen prolaz, bitno rastu (kod veih
brzina u ventilu se javljaju vii gubici kod nominalnog reima).
Za takve se uvjete pokazuje racionalna konstrukcija prikazana na sl.17.25. Regulacijski ventili (5) su
ugraeni odvojeno u kuitima ventila (7), iz kojih para ulazi u regulacijski stupanj (u sapnike kutije
(8)). Svaki ventil se premjeta pomou vretena i poluja (6). Vreteno servomotora (1) preko sustava
poluga, letve (2) i u njoj spregnutog zupanika okree bregasto vratilo (3) smjeteno u leajima (nije
prikazano na sl.17.25 ). Bregovi na bregastom vratilu (4) pri njegovom okretanju, po odreenom redu
otvaraju regulacijske ventile. Na sl.17.26.a prikazana je konstrukcija regulacijskog ventila, ija
regulacijska aka dovodi paru iz parne kutije (9) kroz difuzor (11) u sapniku kutiju (13), koja je
zavarena u kuite turbine (12), k sapnicama. Na bregastom vratilu (5), kojeg okree servomotor preko
zubne letve, smjeteni su bregovi (6) (po jedan za ventil), koji pomiu preko valjia (4) pogonsku
polugu (17). Kod pomicanja poluge prema gore ona podie okvir (3) k donjoj prirubnici za koju je
privreno vreteno (7), koje se pomie unutar cilindra (8). Na drugom je kraju tog vretena smjeten
ventil (10), koji se takoer podie. Pri tome se istovremeno tlai opruga (2).
Sam je ventil prikazan na sl.17.26.b. Unutar osnovnog ventila (3) smjeten je rasteretni ventil (4). U
poetku otvaranja ventila pomicanje vretena (1) dovodi do podizanja rasteretnog ventila; pri tome tlak
unutar osnovnog ventila malo se razlikuje od tlaka iza njega i dolazi do djelominog rastereenja
341
osnovnog ventila. Zatim, nakon podizanja rasteretnog ventila za oko 8 mm, dolazi do podizanja
osnovnog ventila. Konstrukcija ventila treba osiguravati, kako je prethodno naglaeno, ne samo
rastereenje prilikom otvaranja ili djelominih optereenja, nego i nepropusno nalijeganje u
zatvorenom stanju. Zbog toga je u kuitu (15) parne kutije izveden kanal a, koji osigurava ulazni tlak
unutar osnovnog ventila uz zatvoreni rasteretni ventil. Ventil s vretenom treba biti konstruiran tako, da
kod svih reima smjer sile koja djeluje na vreteno, izaziva njegovo rastezanje. To iskljuuje
mogunost njegovog zaribavanja kod podizanja ili sputanja ventila. Osim toga, to omoguava da se
izbjegnu pulzacije ventila kod promjene smjera sile pare. Za to slui pritezni vijak (1) i opruga (2),
koja takoer omoguuje kompenzaciju toplinskih deformacija vretena (7) i okvira (3), ne doputajui
nikakve zazore zbog kojih moe doi do vibracija ventila. Na kraju, kod nekih havarijskih situacija,
kada servomotor ne moe zatvoriti regulacijske ventile (npr., kod ispada pumpe sustava regulacije ili
pucanja cjevovoda za dovod ulja k servomotoru), opruga (2) prevladava otpor svih elemenata
prijenosnog mehanizma i zatvara regulacijske ventile. Na taj je nain turbina zatiena od pobjega.
Izmeu vretena i ahure ventila ostavlja se znaajan radijalni zazor, koji je 0,2 do 0,4 mm kod
relativno malog promjera vretena (40 do 60 mm). To je potrebno, kao prvo, zbog toga to je kod veih
duina vretena (do 1 m) njega teko izraditi idealno ravnim; kao drugo, u zazoru dolazi do protjecanja
pare du vretena. Zbog iskoritavanja njene topline brtva vretena se parovodom (16) spaja s
predgrijaem napojne vode. Koritenje topline pare koja protjee du vretena koristi se u dva stupnja:
du vretena se izvode dva odvoenja pare slino kao i kod prednje labirintne brtve. Para se iz prvog
odvoenja usmjerava u otplinja, a iz drugog u hladnjak ejektora, u kojem je tlak nii od
atmosferskog. Takva shema u potpunosti onemoguuje istrujavanje pare u strojarnicu. Regulacijski
ventili suvremenih snanih turbina, u pravilu, se izvode u kombinaciji s brzozatvarajuim ventilima
sustava zatite.
17.10. Vrste regulacijskih sustava s obzirom na nain kako se para dovodi turbini
Snaga turbine mora se prilagoditi optereenju da bi se odrao pogonski broj okretaja. Kao to je
poznato unutarnja snaga turbine je jednaka:
gdje
- maseni protok pare kroz turbinu;

- izentropski toplinski pad;
- unutarnja iskoristivost turbine.
Promjena snage dobiva se uplivom na dva glavna faktora: na maseni protok pare kroz turbinu te
toplinski pad. Regulacija priguivanjem ima upliva istodobno na oba faktora: i na maseni protok pare i
na toplinski pad; regulacija punjenja (grupa sapnica) ima upliva samo na maseni protok pare, dok
toplinski pad ostaje nepromijenjen. Kod jedne i kod druge vrste regulacije djeluju i promjene
koeficijenta iskoristivosti. Postoji i kombinirana regulacija kao kombinacija prethodno dvije navedene.
Bit e takoer govora i o by-pass regulaciji kao i regulaciji s kliznim tlakom.
17.10.1. Regulacija priguivanjem
Kod regulacije priguivanjem sva koliina pare, koja se dovodi u turbinu, regulira se s jednim ili
nekoliko ventila koji se istovremeno otvaraju ili zatvaraju, nakon kojih para ulazi u zajedniku za sve
ventile grupu sapnica. Znai sva para, koja ulazi kod nieg optereenja u turbinu podvrgava se
priguivanju, te para ispred sapnike reetke prvog regulacijskog stupnja kod promjene protoka kroz
turbinu ostaje konstantna i jednaka entalpiji svjee pare. Prikazat e se proces ekspanzije u turbini s
regulacijom priguivanjem u h-s dijagramu, sl.17.27. Pretpostavit e se da je kod nominalnog reima
regulacijski priguni ventil u potpunosti otvoren, i proces ekspanzije pare u turbini predstavlja u h-s
dijagramu linija ab. Kod smanjenja optereenja priguni ventil nije u potpunosti otvoren, pa se tlak
ispred sapnica prvog stupnja sniava s
na vrijednost
a entalpija
zadrava svoju prethodnu
vrijednost (toka c). Tlak pare na izlazu
je jednak kako kod nominalnog reima tako i kod
smanjenog optereenja. Raspoloivi toplinski pad turbine uz smanjeni protok pare smanjuje se s
342
vrijednosti
na vrijednost
unutarnja iskoristivost turbine.
i proces ekspanzije predstavlja linija cd. Istovremeno se sniava i
17.10.2. Regulacija grupa sapnica

Kod regulacije grupa sapnica para se dovodi turbini kroz nekoliko regulacijskih ventila, od kojih svaki
dovodi paru svom odvojenom sapnikom segmentu, sl.17.28, pri emu se otvaranje ili zatvaranje
ventila ne odvija istovremeno, ve u razliitim vremenskim razmacima. Zahvaljujui tome gubici
priguivanja kod smanjenog optereenja ne odnose se na ukupnu koliinu pare, nego samo na njen dio
koji upravo struji kroz regulacijski ventil koji nije u potpunosti otvoren. Uz potpunu otvorenost svih ili
nekoliko (jednog, dva i itd.) regulacijskih ventila i zatvorenost ostalih ventila gubici priguivanja
gotovo ne postoje. Zbog toga se ekonominost turbine s regulacijom grupa sapnica kod promjene
optereenja puno manje mijenja nego kod turbina koje imaju regulaciju priguivanjem. Osobito veliku
prednost ima regulacija grupa sapnica kod protutlanih turbina, kod kojih su zbog visoke vrijednosti
omjera
gubici priguivanja znaajni. Kod stacionarnih turbina, koje rade u termoelektranama,
regulacija grupa sapnica je najrasprostranjenija. Kod analize regulacije grupa sapnica treba razlikovati
dva toka pare. Osnovni tok koji struji kroz u potpunosti otvorene regulacijske ventile i dolazi u
sapnike segmente regulacijskog stupnja gotovo bez priguenja s tlakom koji je blizu tlaka svjee pare
(samo gubici potpuno otvorenih ventila), sl.17.29. Drugi tok pare struji kroz djelomino otvoreni
ventil te se priguuje, u to veoj mjeri to je manje otvoren ventil, tako da je tlak pare
s ispred
sapnica znaajno nii od tlaka svjee pare , sl.17.29. U skladu s tim, toplinski pad i apsolutna
izlazna brzina pare iz sapnike reetke s osnovnim tokom je vea nego kod drugog. U prostoru
regulacijskog stupnja dolazi do mijeanja oba toka pare i kao rezultat toga nastaje mjeavina s
entalpijom , sl.17.29.
17.10.3. Kombinirana regulacija
Parne turbine mogu se takoer regulirati tako da se do priblino polovinog ili neto veeg optereenja
regulira glavnim prigunim ventilom ukupna koliina pare (regulacija priguivanjem), a kod veih
optereenja se regulira otvaranjem grupa sapnica.
17.10.4. By-pass regulacija
By-pass regulacija najee se primjenjuje zajedno s regulacijom priguivanjem. Isto tako ona se u
nizu sluajeva kombinira i s regulacijom grupa sapnica, posebice za reime preoptereenja turbine
preko nominalnog. Principijelna shema turbine s by-pass regulacijom prikazana je na sl.17.30. Svi
stupnjevi turbine su izvedeni s punim privodom pare. U prvi se stupanj turbine para dovodi kroz ventil
(1), koji radi kao priguni sve dok tlak ispred sapnica prvog stupnja ne postane jednak tlaku svjee
pare. Kada tlak ispred prvog stupnja je blizu tlaka svjee pare, poinje se otvarati by-pass ventil (2),
kroz koji se dio pare, koji obilazi prvu grupu stupnjeva, usmjerava direktno u trei stupanj. Povrine
presjeka za strujanje treeg stupnja su vee nego prvog stupnja. Zato otvaranje by-pass ventila
omoguava proputanje kroz turbinu poveane koliine pare te samim time postizanje poviene snage
turbine. Ponekad se kod turbina, koje su predviene za visoke ulazne parametre, primjenjuje tzv.
unutarnja by-pass regulacija, sl.17.31, kod koje dio pare iz prostora iza regulacijskog stupnja obilazi
preko by-pass ventila nekoliko prvih stupnjeva. Uz otvoreni by-pass ventil otvara se dodatna grupa
sapnica, koja dovodi paru u regulacijski stupanj, zahvaljujui emu e tlak i temperatura pare u
prostom iza regulacijskog stupnja biti priblino konstantni, ne gledajui na poveanje protoka pare.
17.10.5. Regulacija pomou kliznog tlaka
S pojavom termoenergetskih postrojenja blokovskog tipa uputanje turbine poelo se provoditi
istovremeno s potpalom generatora pare, tj. s kliznim parametrima pare, pri emu se ne samo
poveanje broja okretaja i ukljuenje generatora na mreu, ve i poveanje optereenja turbine izvodi
do punog uz postupno rastui tlak i temperaturu svjee pare, uz potpuno otvorene regulacijske ventile.
Kod regulacije snage pomou ventila turbine generator pare i parovodi svjee pare nalaze se stalno
343
pod nominalnim tlakom. Kod regulacije snage generatorom pare, kada su regulacijski ventili turbine u
potpunosti otvoreni i optereenje se mijenja proporcionalno tlaku svjee pare, dugotrajni rad kod nieg
tlaka povisuje sigurnost i radni vijek ogrijevnih povrina kotla i parovoda. Osim toga, ako se tlak pare
ispred turbine mijenja polagano ("klizi"), a temperatura pare se dri konstantnom (nominalnom), to uz
potpuno otvorene regulacijske ventile temperatura veine najodgovornijih elemenata turbine ostaje
nepromijenjena. Zahvaljujui tome kod promjene optereenja se ne javljaju neravnomjernosti
temperaturnih polja u poprenim presjecima kuita turbine, koje izazivaju temperaturna naprezanja,
koja su karakteristina za djelomina optereenja turbine s regulacijom grupa sapnica; ne pojavljuju se
relativna toplinska rastezanja (ili skraivanja) rotora; sniavaju se savojna naprezanja, osobito
dinamika lopatica prvog stupnja. Prethodne injenice znatno povisuju sigurnost i manevarske
sposobnosti turbine, ne govorei o mogunosti pojednostavnjenja njene konstrukcije to pak dalje
povisuje ekonominost kod nominalnog reima. Takoer primjena regulacije snage kliznim tlakom
omoguuje smanjenje potrebne energije za pogon napojne pumpe koje je proporcionalno smanjenju
tlaka napojne vode.
Sve to uvjetovalo je iru primjenu regulacije kliznim tlakom kod turbina u toplanama i nuklearnim
elektranama, i to kako u novoizgraenima, tako i ve postojeima koje su imale regulaciju
priguivanjem ili grupa sapnica. Prikaz ekspanzije u h-s dijagramu u turbini kod koje je izvedena
regulacija snage kliznim tlakom dan je na sl.17.32.
17.10.6. Izbor naina dovoenja pare turbini (odn. regulacijskog sustava)
Kod izbora tipa regulacijskog sustava treba poi od namjene turbine. Ako je turbina predviena za
pokrivanje baznog optereenja elektroenergetskog sustava, tada ona treba biti projektirana sa to je
mogue viom iskoristivosti. Takva turbina u eksploataciji treba raditi po mogunosti s konstantnim
nominalnim optereenjem te moe biti izvedena s manjim brojem regulacijskih ventila uz regulaciju
grupa sapnica ili ak s regulacijom priguivanjem. Isto tako danas se optereenje elektroenergetske
mree tokom vremena jako mijenja. Tokom noi i vikenda kod mnogih termoelektrana ono se
smanjuje za vie i od 50%. Kod toga se i relativno mali broj turbina zaustavlja, dok ostale rade s
optereenjem u podruju od 50% do punog, a za vrijeme vrnih optereenja do maksimalno mogueg.
Zbog toga je veinu parno-turbinskih postrojenja, ukljuujui i blokove snage 500, pa ak i 800 MW,
potrebno projektirati za rad ne samo za puno, no i za znaajno (do 50%) smanjeno optereenje. Uz
takve uvjete najracionalnija je regulacija grupa sapnica, kod koje smanjenje optereenja turbine dovodi
do znaajno manjeg pogoranja ekonominosti nego regulacija priguivanjem. Isto tako osim
ekonominosti treba takoer uzeti u obzir i uvjete sigurnosti rada turbine. Kod turbina s regulacijom
grupa sapnica, kao to je ve reeno, kod lopatica regulacijskog stupnja mogu se pojaviti znaajna
dinamika savojna naprezanja zbog parcijalnog privoda pare. to je vea snaga turbine i vei
specifini volumen svjee pare, to su vei savojni momenti, koji izazivaju naprezanja.
Ne manje vana je i injenica, da promjena optereenja turbine kod regulacije grupa sapnica dovodi do
znaajno velikih promjena temperature pare u stupnjevima turbine, a u skladu s tim i temperature
kuita, puno veih nego to je to kod regulacije priguivanjem. Ta injenica je veoma vana za
turbine, koje su namijenjene za rad u promjenljivom reimu, uz svakodnevna znaajna smanjenja i
poveanja optereenja, te zaustavljanja i uputanja u rad. Velike i nagle promjene temperature kuita
turbine izazivaju kod takvih reima gradijente temperature koji pak izazivaju temperaturna naprezanja
u stjenkama kuita, koja sniavaju fleksibilnost i sigurnost temperature. Zbog tih injenica turbine
jako velikih snaga, osobito ako rade za zasienom parom kao to je sluaj u nuklearnim elektranama,
obino se izvode s regulacijom priguivanjem. U sluaju primjene regulacije grupa sapnica vano je
odabrati optimalni raspoloivi toplinski pad regulacijskog stupnja kod projektnog reima te optimalni
broj sapnikih segmenata.
Ako je iskoristivost regulacijskog stupnja, izvedenog s parcijalnim privodom pare i bez koritenja
izlazne brzine, kod nominalnog optereenja nia nego iskoristivost stupnjeva koji slijede iza njega,
iskoristivost cijele turbine kod nominalnog optereenja bit e to via, to je manji projektni toplinski
pad regulacijskog stupnja. Openito slijedi da je za turbine koje rade due vrijeme s punim
optereenjem, poeljno za regulacijske stupnjeve izabrati manji toplinski pad regulacijskog stupnja, a
za turbine, koje rade s naglim promjenama optereenja vei toplinski pad. Pitanje izbora broja
344
sapnikih segmenata kod regulacije grupa sapnica i utjecaj broja regulacijskih ventila na iskoristivost
turbine kod smanjenog optereenja obino se rjeava pomou dijagrama optereenja turbine. Kod
smanjenja protoka pare snaga turbine s regulacijom priguivanjem vie se smanjuje nego kod turbine s
idealnom regulacijom grupa sapnica. Razlika se objanjava gubicima, koji nastaju priguivanjem pare
u ventilu regulacije priguivanjem. Prijelaz od etiri na vei broj sapnikih segmenata daje neznatno
poveanje snage i istovremeno komplicira konstrukciju turbine. Zbog toga, u pravilu, kod regulacije
grupa sapnica primjenjuju se etiri sapnika segmenta, a jako rijetko est ili osam sapnikih
segmenata. Nain spajanja sapnikih kanala u odvojene regulacijske grupe odabire se u ovisnosti o
tome, u kojem e se podruju mijenjati optereenje projektirane turbine tokom eksploatacije i kod
kojih e snaga ona raditi najdue vrijeme. Npr., poznato je da turbina najdue vrijeme radi sa snagom
0,4 do 0,8 maksimalne i kratko vrijeme sa snagama manjima od 0,4 i veima od 0,8 maksimalne
snage. U takvim uvjetima je svrsishodno da se snage do 0,4 maksimalne postiu uz rad jednog
regulacijskog ventila, a daljnje poveanje koliine pare za postizanje snage do 0,8 maksimalne se
realizira pomou uzastopnog otvaranja u poetku drugog, a zatim treeg i etvrtog regulacijskog
ventila. Uvaavajui kratkotrajni rad kod maksimalne snage, za njeno postizanje moe se primijeniti
by-pass regulacija.
Kod odabira redoslijeda otvaranja regulacijskih ventila treba voditi rauna takoer o uvjetima
progrijavanja kuita turbine. Zbog toga se npr. esto otvaraju istovremeno dva ventila, jedan dovodi
paru u donju polovicu, a drugi u gornju polovicu kuita, u cilju da se oba dijela kuita jednoliko
progrijavaju.
17.11. Naelne regulacijske sheme

Svaka vrsta turbina predstavlja sa stanovita regulacije poseban problem, koji se rjeava prema
zahtjevima eksploatacije, a u okviru mogunosti odreenih energetskim tokovima u turbini.
17.11.1. Kondenzacijska turbina
Snaga kondenzacijske turbine ovisi kod konstantnog toplinskog pada u turbini i konstantne
iskoristivosti samo o koliini pare koja struji kroz turbinu u kondenzator, sl.17.33. Regulacijskim
ventilima, koji uputaju paru u turbinu, upravlja regulator broja okretaja pomou hidraulikog
servomotora i bregastog vratila i to tako da ih zatvara s porastom broja okretaja. Ovisnost izmeu
protoka pare kroz ventile i broja okretaja je obrnuto proporcionalan, pa snaga turbine raste priblino
linearno sa smanjenjem frekvencije mree (frekvencijom mree je odreen i broj okretaja
turboagregata).
17.11.2. Protutlana turbina
Snaga protutlane turbine ovisi, kao i snaga kondenzacijske, samo o koliini pare, koja preko
regulacijskih ventila ulazi u turbinu i ekspandira do protutlaka (uz pretpostavku da su preraeni
toplinski pad i iskoristivost konstantni). Nain reguliranja takve turbine ovisi o omjeru izmeu
potronje elektrine i toplinske energije u okviru energetskog sustava u koji je turbina ukljuena. Ako
su potrebe potroaa topline dovoljno velike da uvijek mogu apsorbirati onu koliinu ispune pare,
koja je potrebna za proizvodnju traene elektrine energije, turbinom upravlja samo regulator broja
okretaja. Takav nain regulacije koristi se i onda, kada turboagregat napaja mreu samostalno, pa
njegov regulator broja okretaja odreuje frekvenciju mree. U oba ova sluaja snagu turbine, a time i
koliinu ispune pare, diktira regulator broja okretaja turbine ovisno o elektrinom optereenju
generatora, a manjak ispune pare se nadoknauje preko redukcijske stanice ili iz drugih izvora. Takva
regulacija protutlane turbine je potpuno jednaka regulaciji isto kondenzacijske turbine.
Ako, meutim, turboagregat napaja zajedniku elektrinu mreu, koja moe pokriti eventualne
manjkove, odnosno preuzeti vikove elektrine energije, snagu turbine e diktirati momentalne potrebe
potroaa ispune pare. Turbinom primarno upravlja regulator protutlaka, dok se broj okretaja
turboagregata odrava frekvencijom zajednike elektrine mree, sl.17.34. Djelovanje regulatora broja
okretaja dolazi do izraaja samo onda, kada turboagregat nije prikljuen na zajedniku elektrinu
345
mreu. To se postie smjetanjem radne karakteristike regulatora u podruje iznad normalnih

oscilacija frekvencije mree, tako da u sluaju ispada generatora iz zajednike mree regulator broja
okretaja turbine prihvati turbinu i stabilizira njezin broj okretaja neto iznad nominalnog. Budui da su
regulatori opremljeni ureajem za podeavanje broja okretaja, to se moe izvriti ponovna
sinkronizacija agregata s mreom, ukljuiti generator na mreu i ponovno podii karakteristiku
regulatora iznad oscilacija frekvencije mree. Regulator broja okretaja i regulator protutlaka upravljaju
regulacijskim ventilima preko razvodne poluge i hidraulikog servomotora. Razvodna poluga je
shematski prikazana na sl.17.35. Strelicama p i n, oznaeno je djelovanje regulatora protutlaka i broja
okretaja u sluaju porasta ovih veliina, a strelicom z pomak razvodne poluge, koji izaziva zatvaranje
regulacijskih ventila. U normalnom pogonu hvatite regulatora broja okretaja predstavlja vrstu toku
poluge, pa regulacijskim ventilima upravlja samo regulator protutlaka. U sluaju znatnog porasta broja
okretaja, regulator broja okretaja zatvara regulacijske ventile bez obzira na poloaj regulatora
protutlaka.
17.11.3. Kondenzacijska turbina s jednim reguliranim oduzimanjem
Kondenzacijska turbina s jednim reguliranim oduzimanjem se sastoji od visokotlanog i niskotlanog
dijela, koji su kod veih turbina smjeteni u posebnim kuitima, a kod manjih u zajednikom,
sl.17.36. Para prolazi preko visokotlanih regulacijskih ventila kroz visokotlani dio turbine iza kojeg
se jedan dio pare odvaja potroaima, a drugi dio prolazi preko niskotlanih regulacijskih ventila kroz
niskotlani dio turbine u kondenzator. Snaga turbine je jednaka zbroju snaga visokotlanog i
niskotlanog dijela, tj. ovisi o protonim koliinama pare kroz te dijelove. To znai da postoji izvjesna
ovisnost izmeu koliine oduzimanja i snage turbine, kao to se vidi iz radnog dijagrama jedne takve
turbine snage 2 MW, prikazanog na sl.17.37. Omjer snage i koliine oduzimanja moe postii bilo
koju vrijednost unutar povrine u dijagramu, odreene poligonom a-b-c-d-e-f-g-a, tj. izmeu dva
ekstremna sluaja pogona - isto kondenzacijskog i isto oduzimnog. U sluaju isto kondenzacijskog
pogona, zatvoren je odvod pare potroaima, pa cijela koliina pare koja ulazi u turbinu ekspandira do
tlaka u kondenzatoru. Budui da se pri tome u turbini prerauje cijeli raspoloivi toplinski pad izmeu
ulaznog stanja pare i tlaka u kondenzatoru, to e medim prirastima protone koliine pare odgovarati
relativno veliki prirast elektrine snage. Ovakav pogon je u dijagramu odreen duinom a-g. U sluaju
isto oduzimnog pogona, zatvoreni su niskotlani regulacijski ventili, pa gotovo sva para odlazi
potroaima. Kroz niskotlani dio turbine prolazi samo mala koliina pare potrebna za hlaenje rotora,
koji se unato dubokom vakuumu znatno zagrijava zbog ventilacije. Preraeni toplinski pad u turbini
je u ovom sluaju znatno manji nego u sluaju isto kondenzacijskog pogona, pa je i prirast snage po
jedinici prirasta protone koliine pare proporcionalno manji. Ovakav je pogon u dijagramu odreen
duinom b-c.
Visokotlanim i niskotlanim regulacijskim ventilima istovremeno upravljaju regulator broja okretaja i
regulator tlaka oduzimanja. Oba regulatora pomiu razvodnu polugu, ijim je omjerom krakova
odreen njihov utjecaj na pojedine grupe ventila tako da regulator broja okretaja samostalno regulira
snagu turbine, a regulator tlaka regulira koliinu oduzimanja. Raspored hvatita pojedinih ustrojstava
na razvodnoj poluzi shematski je prikazan na sl.17.38. Strelice n i p pokazuju smjer pomicanja hvatita
regulatora broja okretaja i regulatora tlaka pri porastu ovih veliina, a strelica z smjer pomicanja vune
motke, koji izaziva zatvaranje regulacijskih ventila. Porast broja okretaja uzrokuje zatvaranje
visokotlanih regulacijskih ventila, ime se smanjuje snaga turbine, ali kako se istovremeno zatvaraju i
niskotlani regulacijski ventili, tlak oduzimanja ostaje nepromijenjen i neovisan o promjeni snage.
Porast tlaka oduzimanja izaziva zatvaranje visokotlanih ventila, ali i istovremeno otvaranje
niskotlanih, pa se smanjeni protok kroz visokotlani dio turbine kompenzira poveanim protokom
kroz niskotlani dio.
17.11.4. Protutlana turbina s jednim reguliranim oduzimanjem
Snaga protutlane turbine s jednim reguliranim oduzimanjem ovisi o protonim koliinama pare kroz
visokotlani i niskotlani dio turbine, pa je za vrijeme normalnog pogona odreena iskljuivo
potrebama potroaa pare, sl.17.39. Radni dijagram jedne takve turbine snage 1,4 MW prikazan je na
sl.17.40. Za vrijeme normalnog pogona s reguliranim tlakovima oduzimanja i protutlaka turboagregat
346
mora biti ukljuen u zajedniku elektrinu mreu, ija frekvencija odreuje broj okretaja agregata, a
protok pare odreuju regulatori tlaka. Regulator broja okretaja preuzima svoju funkciju samo kada
agregat nije spojen na zajedniku mreu, i u tom sluaju mora biti jedan od regulatora tlaka iskljuen.
Razvodno poluje je izvedeno tako da regulacija zadovoljava uvjet statike autonomnosti, sl.17.41.
Strelicama n,
i
oznaen je smjer pomaka hvatita regulatora broja okretaja, regulatora
tlaka oduzimanja i regulatora protutlaka pri porastu odgovarajuih veliina. Strelice z pokazuju smjer
pomaka odgovarajuih toaka razvodnog poluja koji izazivaju zatvaranje regulacijskih ventila. Za
vrijeme normalnog pogona kada je agregat prikljuen na zajedniku mreu, hvatite regulatora broja
okretaja predstavlja vrstu toku poluja. Porast protutlaka uzrokuje istovremeno zatvaranje
visokotlanih i niskotlanih regulacijskih ventila, tako da koliina oduzimanja ostaje nepromijenjena i
neovisna o protutlaku. Porast tlaka oduzimne pare izaziva zatvaranje samo visokotlanih ventila, pa ta
promjena ne utjee na koliinu ispune pare, koja je odreena samo otvorenou niskotlanih ventila i
stanjem pare ispred njih. Ako broj okretaja agregata poraste iznad odreene vrijednosti, regulator broja
okretaja pomie razvodno poluje u smjeru strelice n i zatvara obje grupe regulacijskih ventila, bez
obzira na poloaj regulatora tlaka oduzimanja i protutlaka.
17.11.5. Kondenzacijska turbina s dva regulirana oduzimanja
Kondenzacijska turbina s dva regulirana oduzimanja je s aspekta regulacije najsloenija. Regulacijski
sustav regulira istovremeno tri parametra: broj okretaja ovisno o snazi te tlakove prvog i drugog
oduzimanja, ovisno o njihovim koliinama. Turbina se sastoji iz tri dijela: visokotlanog,
srednjetlanog i niskotlanog koji mogu biti smjeteni u jednom ili vie kuita ovisno o veliini
turbine. Ispred svaka od ta tri dijela, nalazi se istovremeno grupa regulacijskih ventila, koji odreuju
protok pare kroz turbinu, sl.17.42. Snaga turbine je jednaka zbroju snaga njenih pojedinih dijelova, pa
je prema tome odreena koliinama prvog i drugog oduzimanja i koliinom pare, koja ekspandira do
tlaka u kondenzatoru. Variranjem koliine pare, koja ekspandira u niskotlanom dijelu turbine do tlaka
kondenzacije, moe se proizvodnja elektrine energije prilagoditi potrebama u izvjesnoj mjeri,
neovisno o potronji oduzimne pare. Na sl.17.43 prikazan je radni dijagram jedne takve turbine snage
8 MW iz kojeg se jasno vide mogunosti i ogranienja njenog koritenja.
Protok pare kroz turbinu reguliraju istovremeno regulator broja okretaja i regulatori tlaka prvog i
drugog oduzimanja, koji preko razvodnog poluja i hidraulikih servomotora upravljaju grupama
regulacijskih ventila. Razvodno poluje je izvedeno tako da regulacija zadovoljava uvjet statike
autonomnosti, sl.17.44. Strelicama n,
i
, oznaen je smjer gibanja hvatita regulatora broja
okretaja i regulatora tlaka prvog i drugog oduzimanja pri porastu reguliranih veliina, a strelice z
oznauju smjer gibanja odgovarajuih toaka razvodnog poluja koji uzrokuje zatvaranje regulacijskih
ventila. Porast tlaka prvog oduzimanja izaziva istovremeno zatvaranje visokotlanih ventila i otvaranje
niskotlanih i srednjetlanih. Na taj se nain smanjuje koliina prvog oduzimanja, koliina drugog
oduzimanja ostaje nepromijenjena, a poveava se protok pare kroz niskotlani dio turbine, koji
nadoknauje smanjenu snagu visokotlanog dijela turbine. Porast tlaka drugog oduzimanja uzrokuje
zatvaranje visokotlanih i srednjetlanih ventila i istovremeno otvaranje niskotlanih. Tako se
smanjuje koliina drugog oduzimanja uz nepromijenjenu koliinu prvog oduzimanja i snagu turbine.
Porast broja okretaja izaziva istovremeno zatvaranje svih regulacijskih ventila bez obzira na poloaj
regulatora tlaka oduzimanja. To je naroito vano kod naglog rastereenja agregata (npr. kod ispada
generatora iz mree) jer se time zaustavlja protok pare kroz turbinu i smanjuje tetan utjecaj velikih
parnih volumena u vodovima oduzimanja na dinamiku procesa reguliranja.
17.12. Regulacija plinsko - turbinskog agregata

Tijekom eksploatacije esto puta plinsko-turbinsko postrojenje treba raditi na promjenljivom reimu.
Zbog toga je potrebno na svim reimima rada osigurati:
1) to viu iskoristivost plinsko-turbinskog postrojenja;
2) da temperatura plinova izgaranja na ulazu u turbinu ne prelazi doputenu iz razloga sigurnosti
i dugog radnog vijeka lopatinog ustrojstva;
347
3) stabilan proces izgaranja u komori izgaranja bez prekida plamena;

4) stabilan rad kompresora (bez pumpanja).
U svim se sluajevima promjena korisne snage plinsko-turbinskog postrojenja postie promjenom
protoka goriva. Zbog toga prije ulaska u komoru izgaranja gorivo prolazi kroz regulacijska ustrojstva
dovoenja goriva, koja se nalaze pod djelovanjem regulatora brzine, koji je upravljaki mehanizam
sustava. U ovisnosti od toga, kako se ostvaruje proces regulacije, razlikuju se dva osnovna naina:
kvalitativna i kvantitativna regulacija.
Kvalitativna se regulacija provodi promjenom temperature plinova izgaranja ispred turbine uz malu
promjenu protoka komprimiranog zraka. U tom sluaju kod smanjenja optereenja regulator broja
okretaja smanjuje koliinu goriva koja dolazi u komoru izgaranja. Pretiak zraka se poveava, a
temperatura plinova izgaranja se sniava, to dovodi do smanjenja toplinskog pada koji se prerauje u
turbini. Kod kvalitativne regulacije dolazi do male promjene protoka komprimiranog zraka i plinova
izgaranja kroz turbinu, pri emu se zbog odstupanja reima rada od nominalnog sniava iskoristivost
turbostroja. Kvalitativna regulacija je najjednostavniji nain, koji omoguuje rad plinsko-turbinskog
agregata na bilo kojem reimu. Primjenjuje se kod jednostavnih jednoosovinskih agregata, koji rade s
konstantnim brojem okretaja. Nedostatak je da se kod djelominih optereenja ekonominost naglo
smanjuje zbog znaajnog snienja temperature plina ispred turbine, a takoer i zbog smanjenja
iskoristivosti turbostroja. Snaga plinsko-turbinskog agregata moe se takoer mijenjati i promjenom
protoka plinova izgaranja i takav se nain zove kvantitativna regulacija. U osnovnom se obliku ona
moe primijeniti samo kod zatvorenih plinsko-turbinskih postrojenja. Kod otvorenih se plinsko-turbinskih postrojenja kvantitativna regulacija realizira promjenom broja okretaja kompresora, to
izaziva odgovarajuu promjenu protoka zraka i kompresijskog omjera postrojenja. Zbog toga se
kompresor ili jedan njegov dio izdvaja u samostalni agregat s pogonom od specijalne kompresorske
turbine, iji se broj okretaja u ovisnosti od zadanog reima rada regulira promjenom temperature plina
na ulazu. Druga se turbina, koja pogoni elektrini generator, regulira promjenom protoka plina kod
gotovo nepromijenjene temperature na ulazu, to osigura viu iskoristivost nego kvantitativna
regulacija kod djelominih optereenja. Na taj je nain, kvantitativnu regulaciju lako ostvariti kod
vieosovinskih postrojenja. Kod kvalitativne regulacije se zbog promjene temperature plina ispred
turbine manje ili vie intenzivno tokom vremena mijenja temperatura lopatica i drugih elemenata, to
ima za posljedicu u njima pojavu temperaturnih naprezanja. Kod viekratnih promjena temperature
obino dolazi u lopaticama do pojave pukotina zbog zamora. Iz toga slijedi da kvantitativna regulacija
osigurava ne samo bolju ekonominost, ve i veu sigurnost i radni vijek plinsko-turbinskih
postrojenja koja rade kod promjenljivih reima rada. No praksa pokazuje, da se kod otvorenih plinskoturbinskih postrojenja obino ne primjenjuje isto kvalitativna ili isto kvantitativna regulacija, ve
gotovo uvijek njihova kombinacija (kombinirana regulacija). Da bi se plinsko-turbinsko postrojenje
upustilo u pogon treba posebni agregat za uputanje u rad. To je potrebno zbog toga da bi se stavili u
rad kompresor i pumpa za gorivo te na taj nain osiguralo dovoenje zraka i goriva u komoru
izgaranja. Uputanje plinsko-turbinskog postrojenja ostvaruje se na jedan od naina:
1)
2)
3)
4)
pomou elektromotora, koji se napaja za vrijeme uputanja pomou vanjskog izvora;

pomou specijalne parne ili plinske turbine manje snage za uputanje;
pomou motora na unutarnje izgaranje;
pomou budilice elektrinog generatora, koja se za vrijeme uputanja prevodi u reim rada
elektromotora. U tom se sluaju napajanje budilice osigurava ili pomou akumulatorske
baterije ili istosmjernog dizel-agregata.
Snaga pomonih elektromotora za uputanje kod stacionarnih jednoosovinskih plinsko-turbinskih

postrojenja je 3 do 5% korisne snage postrojenja. Za uputanje dvoosovinskih plinsko-turbinskih
postrojenja ta snaga ima vrijednost oko 5%. Uputanje plinsko-turbinskih postrojenja koja normalno
rade s "teim" gorivima provodi se s "lakim" plinskim ili dizel gorivom.
348
18.AUTOMATSKI SUSTAV ZATITE TURBINE

18.1. Potreba za uvoenjem sustava zatite
Normalni rad turbine je osiguran sustavom regulacije uz uvjet zadovoljavajueg stanja svih njegovih
elemenata. Isto kao i kod sustava regulacije, tako se i u samoj turbini mogu pojaviti razliite
neispravnosti, u nekim sluajevima tako ozbiljne, da je potrebno brzo prekinuti dovoenje pare u
turbinu, a ponekad i iskljuiti generator s mree. Osim toga, turbina radi u kompleksu sa sloenim
agregatima, kao to su generator pare (ili reaktor), kondenzator, regenerativni predgrijai, a preko
elektrinog generatora turbina je povezana i s elektrinom mreom. Sloenost tih agregata takoer ne
iskljuuje mogunost naruavanja njihovog rada. to moe predstavljati opasnost za turbinu. Zbog toga
se parna turbina oprema sa sustavom zatite, koji je automatski titi od razaranja kod razliitih
kvarova, kako u njoj samoj tako i kod elemenata s njom povezanih u termoenergetskom postrojenju.
Potreba za brzim prekidom dovoenja pare u turbinu javlja se kod:
1)
2)
3)
4)
poveanja broja okretaja preko doputenog;

nedoputenog aksijalnog pomaka rotora spram statora;
nedoputenog poveanja tlaka u kondenzatoru;
nedoputenog pada tlaka u sustavu za podmazivanje i regulaciju.
Zbog sprjeavanja tekih posljedica uslijed navedenih pojava kod svake je turbine predvien
automatski sustav zatite. Kod turbine u radu moe se pojaviti stanje havarije kod neaktiviranja
odgovarajue zatite. U tom se sluaju turbina treba zaustaviti pomou automatskog izvrstioca, koji se
nalazi na vratilu turbine, uz mogunost djelovanja na njega kako kod same turbine, tako i s odreenog
mjesta ili komandnog pulta. Treba zamijetiti, da se uloga automatske zatite postupno poveava.
Svaka od zatite turbine radi tako, da se kod izlaska parametra, po kojem se provodi zatita, u podruje
nedoputenih vrijednosti prekida dovoenje pare i ne moe se ponovo automatski uspostaviti ak i tom
sluaju, ako se parametri vrate na normalnu vrijednost. Turbinu moe ponovo upustiti u pogon
personal samo nakon utvrivanja uzroka aktiviranja zatite, njegovog otklanjanja i uz potpunu
provjeru sigurnosti ponovnog uputanja.
18.2. Izvrsni elementi sustava zatite

Izvrni elementi sustava zatite su brzozatvarajui (stop) i protupovratni ventili. Svaka je turbina
opremljena s jednim ili nekoliko brzozatvarajuih ventila, koji su smjeteni ispred regulacijskih
ventila. Brzozatvarajui ventili trebaju brzo i sigurno djelovati u smislu prekida dovoenja svjee pare
u turbinu. Kod toga se, kod postrojenja blokovskog tipa, para ija se proizvodnja ne moe trenutno
prekinuti, odvodi preko brzodjelujuih reducir-rashladnih stanica (BRRS) u kondenzator ili preko
sigurnosnih ventila, smjetenih na parovodu u atmosferu. Kod turbina s meupregrijanjem pare nije
dovoljno samo iskljuivanje parovoda svjee pare, poto e neko vrijeme para pritjecati iz parovoda
meupregrijanja u kuite srednjeg tlaka te ubrzavati turbinu. Zato se neposredno ispred kuita
srednjeg tlaka ili direktno na njegovom kuitu ugrauju brzozatvarajui ventili koji prekidaju
dovoenje pare iz meupregrijanja u kuite srednjeg tlaka. Ispred brzozatvarajuih ventila kuita
srednjeg tlaka postavljaju se rasteretni ventili, koji odvode paru iz sustava meupregrijanja u
kondenzator. Kod turbina sa zasienom parom kod koji se izmeu kuita visokog i niskog tlaka
ugrauju separatori-pregrijai, predvia se ugradnja iza posljednjih brzozatvarajuih ventila
(zaklopki), koji su analogni brzozatvarajuim ventilima kuita srednjeg tlaka turbine s
meupregrijanjem.
Isto tako navedene zatite od dovoenja pare u turbinu nisu dovoljne, poto para u turbinu moe doi
iz parovoda reguliranih oduzimanja i regenerativnih predgrijaa. Takvo stanje nastaje kod zatvaranja
brzozatvarajueg ventila i brzog pada tlaka u turbini; tada u regenerativnim predgrijaima dolazi do
isparavanja kondenzata pare za zagrijavanje koja odlazi u turbinu. Zbog toga se na parovode
oduzimanja ugrauju protupovratni ventili, esto s prinudnim zatvaranjem posredstvom servomotora,
349
koji dobivaju impuls od krajnjih iskljuivaa, koji su ugraeni na brzozatvarajuim ventilima i koji
daju signal kod njihove gotovo potpune zatvorenosti. Konstrukcija brzozatvarajuih ventila
principijelno se ne razlikuje od konstrukcije regulacijskih ventila. Na sl.18.1 prikazana je konstrukcija
brzozatvarajueg ventila. Kuite ventila se montira na temeljnu plou pomou nosive konstrukcije.
Para se iz generatora pare dovodi ventilu kroz dva parovoda, a preko tri se odvodi regulacijskim
ventilima turbine. Ventil je izveden s rastereenjem: kod pomicanja servomotora (na slici nije
prikazan) vreteno prvo otvara mali rasteretni ventil, a zatim osnovni ventil. Da bi se sprijeilo
upadanje stranih predmeta u brzozatvarajui i regulacijske ventile, te protoni dio turbine u kuitu
ventila je ugraena metalna mrea.
Servomotori brzozatvarajuih ventila izvode se kao jednostrani: ulje se dovodi samo s jedne strane
stapa. Kod aktiviranja zatite tlak ulja ispod stapa servomotora naglo se smanjuje i opruga pritiskuje
pladanj ventila na njegovo sjedite. Kao to je ve reeno, brzozatvarajui i regulacijski ventili se kod
suvremenih turbina esto konstrukcijski izvode u jednom bloku, koji se postavlja u nizu s turbinom.
Na sl.18.2 prikazan je blok ventila, koji se koristi za turbine snaga 800 do 1.200 MW. Para koja se iz
generatora pare dovodi kroz prikljuak (1), prolazi prvo sito (2), koje sprjeava upadanje u blok
ventila i u turbinu stranih predmeta, i dolazi do brzozatvarajueg ventila (3). Kod dovoenja ulja u
prostor iznad stapa (6) servomotora, stap se sputa, sabija oprugu servomotora i pomie vreteno (5)
brzozatvarajueg ventila prema dolje. Kod toga se prvo otvara rasteretni, a zatim osnovni ventil. Para
dolazi u spojne prikljuke (4) i (7), a iz njih u kuita regulacijskih ventila (8). Kod dovoenja ulja pod
tlakom od strane glavnog razvodnika ispod stapa (11) servomotora nosai (9) i (12), koji su spojeni s
cijevima (10), premjetaju se prema gore, povlaei za sobom vreteno (13) ventila. Zbog toga se prvo
otvara rasteretni ventil (16), a zatim i osnovni ventil (14). Kod toga para iz ventilske kutije dolazi u
prikljuak (17), a iz njega u elastini parovod i zatim u turbinu. Blok ventila se preko draa (15)
ugrauje na zavarenu konstrukciju te se moe slobodno po njoj iriti po kuglinim osloncima.
Na sl.18.3 prikazana je konstrukcija kombiniranog ventila. Taj ventil ima jedno kuite (1), unutar
kojeg su smjetena dva ventila: brzozatvarajui (4) i regulacijski (3). Prije uputanja turbine
servomotor brzozatvarajueg ventila (na slici nije prikazan) pokree polugu (14), zaokree je oko
kuglastog oslonca u obliku zavornja i zahvaa preko drugog kuglastog oslonca (10) vreteno (7) u
obliku cijevi. Samim tim brzozatvarajui ventil (4) se otvara, odmie se od sjedita i prelazi u krajnji
gornji poloaj. Kod tog poloaja brzozatvarajueg ventila regulacijski ventil (3) moe poeti obavljati
svoju funkciju. Vreteno (8) pomie pladanj (5) regulacijskog ventila nakon to je prethodno otvoren
rasteretni ventil, koji je smjeten unutar vretena (7), pomou okvira (11) preko brijega, koji se pomie
pomou nosaa (12). Pogon nosaa se realizira na njegovim krajevima pomou bregova preko
razvodnog vratila, koje rotira pomou letve i servomotora. Zatvaranje regulacijskog ventila se izvodi
pomou opruge (13). Uz otvoreni brzozatvarajui i regulacijski ventil para dolazi u parnu kutiju (9),
prolazi kroz prvo sito (6), izmeu regulacijskog ventila i sjedita te se usmjerava u turbinu.
Brzozatvarajuim i regulacijskim ventilom upravlja se odvojeno i neovisno jedan od drugog pomou
pripadajuih servomotora. Osnovna prednost kombiniranog ventila analizirane konstrukcije u
usporedbi s odvojenim brzozatvarajuim i regulacijskim ventilima je praktiki upola manji gubitak
tlaka zbog priguivanja kod potpune otvorenosti. Osim toga manji je utroak materijala pri izradi i
laka je izrada.
Na sl.18.4 prikazan je kombinirani ventil koji se ugrauje ispred kuita srednjeg tlaka i koji slui prije
svega za smanjenje dinamikog porasta broja okretaja kod ispada optereenja i otkapanja generatora s
mree. Ventil ima jedno zajedniko sjedite, na ijim su suprotnim stranama smjeteni brzozatvarajui
i regulacijski ventil, kojima upravljaju pripadajui servomotori. Para kroz dva parovoda iz
meupregrijanja u pregrijaima pare u generatoru pare preko parnog sita dolazi u kuite
brzozatvarajueg ventila, prolazi redom kroz brzozatvarajui i regulacijski ventil i iz parne kutije
regulacijskog ventila ulazi u kuite srednjeg tlaka, na koje je spojen pomou prirubnice. Na sl.18.5
prikazana je protupovratna zaklopka, koja je ugraena na parovod promjera 1.200 mm, koji ide od
separatora-pregrijaa ka kuitu niskog tlaka. Kod naglog pada optereenja uz ispad generatora s
mree servomotor pomou letve zaokree vratilo zaklopke zatvarajui na taj nain parovod. Disk
zaklopke ima aerodinamiki profil tako da u otvorenom stanju na njemu ne dolazi do bitnog
priguivanja pare. Ventil, koji se ugrauje na parovode oduzimanja, istovremeno se izvodi kao
350
protupovratni, ali kao i zatitni. Na sl.18.6 prikazan je poloaj ventila kada je on zatvoren, kada je u
prostor iznad stapa doveden kondenzat iz tlane linije pumpi kondenzata. Pri tome se vreteno ventila
pomie prema dolje i pladanj ventila nalijee na sjedite. Kod pada tlaka kondenzata opruga pomie
ventil prema gore, no isto tako pladanj ostaje na mjestu sve do tada, dok kinetika energija pare koja
ulazi ne pomakne pladanj i otvori ventil do poloaja, koji je na slici prikazan crtkano. U sluaju
suprotnog toka pare ili vode dolazi do povlaenja pladnja ventila i njegovog nalijeganja na sjedite, to
dovodi do prekida toka; kod toga poloaj stapa (2) nee imati nikakav znaaj. Prilikom zatvaranja
brzozatvarajuih ventila turbine ili ispada generatora s mree ventilu se dovodi signal, koji dovodi
kondenzat pod tlakom u prostor iznad stapa te na taj nain dolazi do prinudnog zatvaranja
protupovratnog ventila, te se na taj nain ne doputa prolaz pare iz parovoda oduzimanja u turbinu.
18.3. Zatita turbine od pobjega

Pobjeg turbine preko doputenog broja okretaja je jako opasan. Do nedoputenog poveanja broja
okretaja turboagregata moe doi iz dva osnovna razloga: ili kod prekida veze (spojke) izmeu
pojedinih vratila turboagregata, kada kod nekog od vratila dolazi do pada optereenja ili kod ispada
generatora s mree. Prvi uzrok treba biti bezuvjetno iskljuen kod svih stanja putem pravilnog odabira
dimenzija i montae spojke. Drugi uzrok se u praksi eksploatacije dogaa dosta esto, zbog toga
turboagregat i njegov sustav regulacije i zatite trebaju biti izvedeni uz uzimanje u obzir takve
mogunost. Sustav zatite turbine od pobjega, isto kao i svaki sustav regulacije, sastoji se od osjetnika,
meuelemenata i izvrsnih elemenata. Osjetnik sistema je automatski izvrstilac.
Na sl.18.7 prikazana je konstrukcija automatskog izvrstioca, koji se pomou prirubnice privruje na
vratilo turbine i smjeta u kuite prednjeg leajnog bloka turbine. Osnovni elementi izvrstioca su dva
jednaka okidaa (udvostruavanje poveava sigurnost zatite), koji su smjeteni u radijalnim
provrtima. Teita okidaa su smjetena s obzirom na os rotacije tako da centrifugalne sile nastoje
izvui okidae iz provrta emu se suprotstavlja sila u opruzi. Pomou matice (1) opruge izvrstioca se
sabijaju tako da centrifugama sila okidaa nadvisuje silu u opruzi kod broja okretaja 10 do 12% povrh
nominalnog. Kod konstruiranja izvrstioca dimenzije okidaa i poloaj njihovih teita, a takoer i
krutost opruge se odabire tako, da kod radijalnog smjetaja okidaa njegova centrifugalna sila raste
bre, nego otpor opruge izazvan dodatnim sabijanjem. To dovodi kod broja okretaja aktiviranja do
praktiki trenutnog pomicanja okidaa to se koristi za ukljuivanje sustava zatite. Kod druge,
takoer esto koritene konstrukcije izvrstilac ima umjesto okidaa u obliku izdanka, ekscentrini
prsten, koji u odreenom poloaju dri opruga; kod poveanja broja okretaja rotirajui se prsten
pomie radijalno i djeluje na polugu za aktiviranje. Na sl.18.8 prikazan je dvostruki izvrstilac s
prstenom. Svaki se izvrstilac sastoji od prstena (1), koji ima pomaknuto teite s obzirom na os
rotacije, i opruge (2). Dok je broj okretaja turbine ispod 55 s-1, prsten pridrava sila u opruzi (2) u
takvom poloaju, da je njegov vanjski obod koncentrian s vanjskim promjerom vratila. Kod broja
okretaja, koji je jednak 55 s-1 centrifugalna sila prstena nadmauje silu u opruzi i prsten se pomie za 8
mm. Na sl.18.9 prikazana je principijelna shema zatite od pobjega turbine s meupregrijanjem pare s
pripadajuim elementima.
Osjetnik sustava zatite je dvostruki automatski izvrstilac (15) s okidaima (na slici je prikazan samo
jedan okida). Kod iskakanja samo i jednog okidaa, poluge (11) se zaokreu pod njegovim
djelovanjem, udarajui suprotnim krajevima po tzv. predrazvodnicima (16), koji su smjeteni unutar
osnovnih razvodnika (17) bloka razvodnika automatskog izvrstioca. Kod nominalnog broja okretaja
razvodnici (17) se nalaze u krajnjem gornjem poloaju poto, kada je razvodnik pritisnut k otrim
rubovima, razmjetenim na kuitu, sila koja djeluje na razvodnik u prostoru A, je vea nego sila u
prostoru B; kod toga se kroz srednje otvore kutije bloka razvodnika osigurava dovoenje ulja od
pumpe (1) po tlanom cjevovodu (2) k razvodnicima (5) i (7) servomotora zaustavnih ventila (6) i (8)
kuita visokog i srednjeg tlaka. Donji rubovi razvodnika (17) kod nominalnog broja okretaja odvajaju
impulsnu liniju razvodnika (10) i (18), ne ometajui rad sustava regulacije i upravljanja. Kod
pomjeranja predrazvodnika (16) prema dolje otvara se odvod iz prostora A, tlak u njemu pada, to
dovodi do brzog prijelaza razvodnika (17) u krajnji donji poloaj. To dovodi ne samo do prekida
dovoenja ulja od pumpe (1) k razvodnicima brzozatvarajuih ventila visokotlanog i srednjetlanog
kuita, nego i njegovog kontakta s odvodom. Razvodnici se pomiu prema dolje, otvarajui na taj
351
nain odvod ulja ispod stapova brzozatvarajuih ventila kuita visokog i srednjeg tlaka i osiguravaju
njihovo nalijeganje pod djelovanjem opruge. Istovremeno s dovoenjem impulsa za pomicanje
razvodnika (7) i (5) dovodi se impuls razvodnicima (10) i (18) koji izazivaju zatvaranje regulacijskih
ventila (9) i (19) kuita visokog i srednjeg tlaka. Na taj nain, aktiviranje okidaa automatskog
izvrstioca uzrokuje zatvaranje i brzozatvarajuih i regulacijskih ventila, to poveava sigurnost
odvajanja turbine od parovoda.
Kod smanjenja broja okretaja okidai automatskog izvrstioca i poluge (11) vraaju se u prethodni
poloaj. Isto tako do uspostavljanja tlaka ispod razvodnika, i u skladu s tim, otvaranja nekog od ventila
nee doi, poto se razvodnici (17) automatskog izvrstioca ne mogu pomaknuti prema gore bez
djelovanja strojara turbine. Pomicanje razvodnika automatskog izvrstioca u krajnji gornji poloaj
moe izvesti samo strojar, pomiui upravljaki razvodnik (4) u lijevo i samim time dovodei ulje od
pumpe pod razvodnik (17). Poslije pomicanja razvodnika (17) u krajnji gornji poloaj, u kojem e se
on drati ve zbog tlaka u prostoru A, upravljaki razvodnik (4) moe se vratiti u prethodni poloaj.
Automatski izvrstilac, kako je ve reeno prethodno, podeava se na broj okretaja koji je 10 do 12%
vii od nominalnog. Isto tako, mada je to malo vjerojatno, moe se dogoditi, da se automatski
izvrstilac ne aktivira ili njegovo aktiviranje zakasni. Zato u sustavu postoji jo jedan krug zatite. Kod
poveanja broja okretaja do 114 do 115% nominalnog kuglice regulatora broja okretaja se toliko
raziu, da omoguavaju razvodniku (3) pomak u tolikom stupnju u desno, da doe do otvaranja otvora
kuita razvodnika to osigurava takvo smanjenje tlaka u prostoru A razvodnika regulatora izvrstioca,
kao i kod aktiviranja okidaa. Ponekad se moe javiti potreba da personal treba brzo zaustaviti turbinu,
ponekad zbog pojava koje nisu povezane s njenim radom (npr. pojava poara na susjednom bloku).
Zbog toga sustav zatite ima dugme (12), ijim pritiskom se osigurava tono takav poloaj razvodnika
automatskog izvrstioca, kao i u sluaju pobjega turbine. Prekid dovoenje pare u turbinu moe se
ostvariti i s komandnog pulta bloka, dovodei napon na elektromagnetni ukljuiva (13), koji pomie
razvodnik (14).
Prethodno je reeno, da je turbina opskrbljena itavim nizom zatita: od pada tlaka ulja za
podmazivanje, od poveanja i smanjenja temperature svjee pare, itd. Elektrini impuls od tih zatita
uvodi se u elektromagnetski iskljuiva (13), koji se aktivira na isti nain, kao i kod daljinskog
iskljuivanja turbine s komandnog pulta bloka. U taj se iskljuiva uvode signali za iskljuivanje
turbine kod naruavanja normalnog rada i drugih komponenata postrojenja: kod unutarnjih oteenja u
generatoru, povienja razine kondenzata u predgrijaima visokog tlaka, naruavanja hlaenja statora
generatora, zaustavljanja generatora pare, itd.
18.4. Zatita turbine od aksijalnog pomaka rotora

Kod prekomjernog aksijalnog pomaka rotora dolazi do zapinjanja rotirajuih dijelova o mirujue, koje
dovodi do zagrijavanja i toplinskih deformacija elemenata koji su u dodiru. To prije svega dovodi do
neuravnoteenosti rotora, poveanja vibracija turbine i daljnjeg progresivnog zadiranja sve do
konanog razaranja turbine. Kao impuls za aktiviranje sustava zatite od prekomjernog aksijalnog
pomaka slui znaajno pomicanje diska odrivnog leaja, npr. kod topljenja bijele kovine s odrivnih
segmenata. Obino se primjenjuju hidrauliki ili elektrini osjetnici. Princip rada hidraulikog
osjetnika je isti kao i kod regulatora broja okretaja, s tom razlikom, to ulogu odbojne ploice
regulatora broja okretaja koja se premjeta, ima odrivni disk. Impuls o padu tlaka ispred hidraulike
sapnice zbog pomicanja grebena odrivnog diska koristi se za zatvaranje brzozatvarajuih, regulacijskih
i protupovratnih ventila. Kod turbina velike snage ee se primjenjuje elektromagnetski osjetnik,
sl.18.10, koji odailje kod opasnog pomicanja rotora impuls na elektromagnetski iskljuiva (13),
sl.18.9; on pomie razvodnik (14), koji osigurava aktiviranje automatskog izvrstioca (17) i cijelog
sustava zatite.
18.5. Zatita od poveanja tlaka u kondenzatoru

Ta je zatita trea po vanosti za turbinu. Do iznenadnog pada vakuuma u kondenzatoru turbine, u
pravilu, dolazi zbog prekida ili naglog smanjenja dovoenja rashladne vode. Pogoranje vakuuma
dovodi do poveanja temperature u ispunom kuitu, njegovog krivljenja i naruavanja rada blazinica
352
leaja, to izaziva poveane vibracije lopatica te njihove lomove. Zatita od poveanja tlaka u
kondenzatoru izvodi se kao dvostupanjska. Specijalni vakuum relej kod poveanja tlaka u
kondenzatoru (negdje oko 70 kPa) daje impuls na elektromagnetski iskljuiva (13), sl.18.9, koji
izaziva aktiviranje sustava zatite. Drugi sustav zatite ouvanja vakuuma su sigurnosne tanke
membrane, koje se obino ugrauju na ispunom kuitu. Kod normalnog rada turbine vrstoa i
nepropusnost membrana je dovoljna, da bi se sprijeilo usisavanje zraka u kondenzator, dok kod
povienog tlaka u ispunom kuitu preko atmosferskog dolazi do pucanja membrani uz isputanje
pare u strojarnicu. Takvi sluajevi se dogaaju veoma rijetko.
18.6. Zatita od pada tlaka u sustavu za podmazivanje

Zatita leaja turbine od nedoputenog smanjenja protoka ulja izvodi se pomou osjetnika tlaka, iji je
shematski prikaz dan na sl.18.11. Ulje se iz linije iza hladnjaka ulja kroz cijevni prikljuak dovodi
ispod dna ekspandera gdje se tlai. Kod normalnog rada glavne uljne pumpe vreteno osigurava takav
poloaj kontaktnih ploica, sl.18.12 , kod kojeg su krugovi za uputanje motora havarijskih pumpi
prekinuti. Kod pada tlaka u sustavu za podmazivanje, sila, koja djeluje na dno ekspandera, se
smanjuje, ekspander se produuje pod djelovanjem pritisnute opruge, vreteno se pomie prema dolje,
zatvarajui kontakte kruga (2), sl.18.12,koji daje svjetlosni signal "tlak ulja je nizak" i ukljuuje
havarijsku pumpu s motorom izmjenine struje. Obino se relej aktivira kod apsolutnog tlaka ulja 160
do 150 kPa. Kod daljnjeg pada tlaka u sustavu za podmazivanje vreteno se sputa jo nie i zatvaraju
se kontakti (3), sl.18.12, koji ukljuuju havarijsku pumpu s istosmjernim elektromotorom. Ako tlak i
dalje pada, to se kontakti (1) razmiu (oko vrijednosti apsolutnog tlaka 130 kPa), dajui signal preko
elektromagnetskog iskljuivaa za zatvaranje brzozatvarajuih ventila turbine te ne doputaju
ukljuivanje mehanizma za okretanje rotora da ne bi dolo do troenja bijele kovine nosivih blazinica.
Na isti se nain organizira ukljuivanje rezervnih i havarijskih pumpi u shemi ako pumpe stoje
odvojeno. Npr., kod sustava podmazivanja leaja turbine snage 300 MW mogu stajati na raspolaganju
dvije uljne elektropumpe koje imaju pogon pomou izmjeninih elektromotora, koji su ukljueni na
razliite izvore u sluaju nude, i dvije elektropumpe iji su elektromotori prikljueni na dvije razliite
akumulatorske baterije. Pumpe se upravljaju s dva releja tlaka. Kod normalnog rada apsolutni se tlak
od 220 kPa na razini osi turbine ostvaruje osnovnom elektropumpom.
Kod smanjenja tlaka do 195 kPa oba releja daju svjetlosni signal, prvi relej ukljuuje rezervnu pumpu
s izmjeninim elektromotorom, a drugi relej za 2s jednu od pumpi s istosmjernim elektromotorom.
Kod daljnjeg pada tlaka (do 130 kPa) prvi relej blokira ukljuivanje mehanizma za okretanje rotora, a
za 9s osigurava iskljuivanje turbine.
18.7. Zatita plinsko-turbinskog agregata

Sustav zatite plinsko-turbinskog agregata ima sljedee funkcije:
1) osigurava turbinu od pobjega;
2) iskljuuje postrojenje u sluaju pojave opasnosti loma elemenata agregata ili pregrijavanja
turbine kod poveanja temperature plinova izgaranja na ulazu u turbinu preko doputene
vrijednosti;
3) osigurava od havarija koje bi se mogle javiti zbog nepravilnog opsluivanja postrojenja.
Kod suvremenih plinsko-turbinskih postrojenja obino se ugrauju sljedei elementi sustava zatite:
automatski izvrstilac, relej za zaustavljanje i granini regulator temperature, koji mogu brzo prekinuti
dovoenje goriva u komoru izgaranja. Automatski izvrstilac prekida dovoenje goriva u komoru
izgaranja kod poveanja broja okretaja turbine preko granino doputene vrijednosti, koja se obino
uzima 10 do 12% preko nominalnog broja. Princip djelovanja je isti kao i kod parnih turbina. Relej za
zaustavljanje djeluje u svim sluajevima, kada se javlja potreba za brzim zaustavljanjem plinskoturbinskog postrojenja. Relej iskljuuje s mree elektromotore za uputanje u rad, ako su do toga
trenutka bili ukljueni, ukljuuje pomonu uljnu pumpu, relej za signalizaciju te druga ustrojstva, koja
353
osiguravaju sigurno zaustavljanje plinsko-turbinskog postrojenja. Kod sloenih i vieosovinskih

plinsko-turbinskih postrojenja zbog osiguranja slijeda operacija zaustavljanja sva zatitna ustrojstva,
osim dovoenja goriva u komoru izgaranja, djeluju preko releja za zaustavljanje. Relej za
zaustavljanje djeluje takoer u svim sluajevima, kada se javlja opasnost da doe do pojave havarije:
kod nedoputenog pada tlaka ulja u sustavu za podmazivanje ili regulaciju, kod pregrijavanja
generatora, kod razliitih oteenja elemenata plinsko-turbinskog postrojenja, itd. Granini regulator
temperature slui za ogranienje temperature plinova izgaranja na ulazu u turbinu, a takoer za prekid
dovoda goriva u sluaju njenog nedoputenog poveanja. U svezi s tim, da se tijekom eksploatacije
plinsko-turbinskog postrojenja, veoma esto javlja potreba za naglim podizanjem optereenja, granini
regulator prvo djeluje u cilju snienja temperature na ulazu u turbinu, a zatim, ako ta mjera nije
dovoljna i temperatura ostaje povrh doputene, regulator temperature preko releja za zaustavljanje
prekida dovoenje goriva.
Potreba za primjenu specijalnog ustrojstva za brzi prekid dovoenja goriva u komoru izgaranja postoji
kod iezavanja plamena izazvanog reimom rada kod kojeg se broj okretaja naglo sniava, a sustav
regulacije poveava dovoenje goriva preko brizgalica. Gorivo koje se tada nakupi u komori izgaranja
moe stvarati potekoe kod ponovnog paljenja. Zbog toga specijalno ustrojstva djeluje samo tada
kada se broj okretaja turbine snizi za vie od 15%.
Kod vrnih, poluvrnih i temeljnih plinsko-turbinskih postrojenja velike snage primjenjuje se sustav
automatske regulacije (SAR), koji omoguava potpunu automatizaciju rada postrojenja kod svih
predvienih reima, ukljuujui esto i uputanje i zaustavljanje.
354
19.LITERATURA
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
A. STODOLA, "Dampf-und Gas Turbinen", Verlag von Julius Springer, Berlin 1922.
G. FLGEL, "Die Dampfturbinen", Johann Ambrosius Barth, Leipzig 1931.
E.F. CHURCH, "Steam Turbines", McGraw-Hill Book Company, New York - London 1935.
E.E. KRAFT, "Die Dampfturbine im Betriebe", Verlag von Julius Springer, Berlin 1935.
T.CROFT, S.A. TUCKER, "Steam Turbine - Principles and Practice", McGraw-Hill Book
Company, New York-London 1940.
[6] L.E. NEWMAN (Editor), "Modern Turbines", John Wiley & Sons, New York 1947.
[7] R.T. SAWYER, "Modern Gas Turbine", Prentice-Hall, New York 1947.
[8] W.J. KEARTON, "Steam Turbine-Theory and Practice", Sir Isaac Pitman & Sons, London 1948.
[9] H. COHEN, G.F.C. ROGERS, "Gas Turbine Theory", Longmans, Green and Co., London - New
York-Toronto 1950.
[10] B.H. JENNINGS, W.L. ROGERS, "Gas turbine Analysis and Practice", McGraw-Hill Book
Company, New York-Toronto-London 1953.
[11] J.F. LEE, "Theory and Design of Steam and Gas Turbines", McGraw-Hill Book Company, New
York-Toronto-London 1954.
[12] W. TRAUPEL, "Thermische turbomaschinen", Erster und Zweiter Band, Springer-Verlag,
Berlin-Gottingen-Heidelberg 1958.
[13] J. KRUSCHIK, "Die Gasturbine", Springer-Verlag, Wien 1960.
[14] D.G. SHEPHERD, "Introduction to the Gas Turbine", Constable & Company Ltd., London 1960.
[15] G.S. IRICKIJ, "Konstrukcija i rasjot na procnost detalej parovih turbin", Gosudarstvenoe
energetieskoe izdateljstvo, Moskva-Leningrad 1960.
[16] J.B. WILOCK, "Dinamic Balancing of Rotating Machinery", Pitman, London 1961.
[17] B.T. RUNOV, "Uravnoveivanje turboagregatov na elektrostancijah", Gosenergoizdat, MoskvaLenjingrad 1963.
[18] J. MILER, "Parne i plinske turbine"- II dio, Tehnika knjiga, Zagreb 1965.
[19] N. ERMAN, "Prikaz regulacionih sistema stacionarnih parnih turbina domae proizvodnje",
Tehnika 5(1967), str.746-756.
[20] G.S. IRICKIJ, "Konstrukcija i rasjot na pronost detalej parovih i gazovih turbin",
Masinostroenie, Moskva 1968.
[21] G.S. IRICKIJ, V.I. LOKAJ, M.K. MAKSUTOVA, V.A. STRUNKIJ, "Gazovie turbini
dvigatelej letateljnih apparatov", Masinostroenie 1971.
[22] D. STOJANOVI, "Toplotne turbomaSine", Graevinska knjiga, Beograd 1973.
[23] P.N. LJAHIN, "Parovie i gazovie turbini", Energija, Moskva 1974.
[24] I.T. VEC, E.P. DIBAN, "Vozdunoe ohlazdenie detalej gazovih turbin", Naukova dumka, Kijev
1974.
[25] A.V. EGLJAEV, "Parovie turbini - teorija teplovogo processa i konstrukcii turbin", Energija,
Moskva 1976.
[26] I.I. KIRILLOV, V.A. IVANOV, A.I. KIRILLOV, "Parovie turbini i paroturbinnie ustanovki",
Masinostroenie, Lenjingrad 1978.
[27] JU.M. MACEVITIJ, V.A. MALJARENKO, "Modelirovanie teplovogo sostojanija elementov
turbomain", Naukova dumka, Kiev 1979.
[28] E.R. PLOTKIN, A.. LEJZEROVI, "Puskovie reimi parovih turbin energo-blokov", Energija,
Moskva 1980.
[29] B.V. EGOROV, A.I. PASS, "Sudovie turbini", Sudostroenie, Lenjingrad 1981.
[30] A.V. LEVIN, K.N. BORIANSKIJ, E.D. KONSON, "Pronost i vibracija lopatok i diskov
parovih turbin", Masinostroenie, Lenjingrad 1981.
355
[31] A.D. TRUHIJ, S.M. LOSEV, "Stacionarnie parovie turbini", Energoizdat, Moskva 1981.
[32] V.I. ZAJCEV, L.L. GRICAJ, A.A. MOISEV, "Sudovie parovie i gazovie turbini", Transport,
Moskva 1981.
[33] S.Z. KOPELEV, "Ohladaemie lopatki gazovih turbin", Naukla, Moskva 1983.
[34] A. KOSTYUK, V. FROLOV, "Steam and Gas Turbines", Mir Publishers, Moscow 1988.
[35] A.D. TRUHNIJ, "Stacionarnie parovie turbini", Energoatomizdat, Moskva 1990.
356

Zvonomir Guzovic - Kostrukcija I Proracun Cvrstoce Elemenata Parnih I Plinskih Turbina PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Zvonomir Guzovic - Kostrukcija I Proracun Cvrstoce Elemenata Parnih I Plinskih Turbina PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Zvonomir Guzovic - Kostrukcija I Proracun Cvrstoce Elemenata Parnih I Plinskih Turbina PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE

Prof. dr. sc. Zvonimir Guzovi:

Definicije i nazivi ....................................................................................................................................... 6

1. STATORSKE LOPATICE, SAPNIKI SEGMENTI, DIJAFRAGME, SKRETNE

Statorske lopatice ...................................................................................................................................... 22

1.4.1. Lijevana dijafragma .............................................................................................................................................. 29

1.5. Materijali za izradu dijafragmi i izbor doputenog naprezanja ................................................................. 30

2. KONSTRUKCIJA ROTORSKIH LOPATICA .......................................................................... 32

Tipovi rotorskih lopatica ........................................................................................................................... 32

3. PRORAUN VRSTOE ROTORSKIH LOPATICA ............................................................ 42

3.3. Proraun lopatice aksijalne turbine na savijanje ....................................................................................... 47

3.4. Proraun na savijanje lopatica povezanih bandaom ................................................................................ 52

Povrina profila .................................................................................................................................................... 58

3.6. Proraun bandae i vrha lopatice .............................................................................................................. 60

3.8. Specifinosti konstrukcije i proraun lopatica radijalnih turbina.............................................................. 69

4. LOMOVI I HAVARIJE TE EROZIJA I KOROZIJA LOPATICA. HLAENJE LOPATICA

Konstrukcija i proraun vrstoe elemenata parnih i plinskih turbina

4.2. Erozija i korozija lopatica ......................................................................................................................... 77

Materijali rotorskih lopatica parnih turbina ......................................................................................................... 85

5. KONSTRUKCIJA I TEHNOLOGIJA IZRADE TURBINSKIH DISKOVA I BUBNJEVA,

Konstrukcija diskova i bubnjeva ............................................................................................................... 89

5.5.1. Aksijalne parne turbine ......................................................................................................................................... 94

6. PRORAUN VRSTOE TURBINSKIH DISKOVA, BUBNJEVA I ROTORA ................. 99

Osnovna diferencijalna jednadba za tanki disk ....................................................................................... 99

6.9.1. Metoda dva prorauna ........................................................................................................................................ 121

6.10. Proraun vrstoe turbinskih bubnjeva ................................................................................................... 133

7. VIBRACIJE TURBINSKIH LOPATICA ................................................................................. 149

Osnovni pojmovi .................................................................................................................................... 149

7.4.1. Statika frekvencija savojnih vibracija ............................................................................................................... 152

7.6. Oblici savojnih vibracija paketa lopatica ................................................................................................ 166

8. VIBRACIJE TURBINSKIH DISKOVA .................................................................................... 181

Konstrukcija i proraun vrstoe elemenata parnih i plinskih turbina

Utjecaj temperaturnih naprezanja na vlastite frekvencije diska .............................................................. 185

Glavina diska ...................................................................................................................................................... 189

8.7. Kinetika energija vibrirajueg diska ..................................................................................................... 195

Glavina diska ...................................................................................................................................................... 195

8.8. Odreivanje statike frekvencije vibracija diska .................................................................................... 198

Glavina diska ...................................................................................................................................................... 202

9. KONSTRUKCIJA, MATERIJALI I TEHNOLOGIJA IZRADE TURBINSKIH VRATILA,

10. VIBRACIJE TURBINSKIH VRATILA .................................................................................... 213

Utjecaj poprene sile ................................................................................................................................. 222

Pojam neuravnoteenosti krutog rotora .................................................................................................... 232

11. TURBINSKE SPOJKE I MEHANIZAM ZA OKRETANJE ROTORA ............................... 241

12. TURBINSKA KUITA ............................................................................................................. 248

Konstrukcija i proraun vrstoe elemenata parnih i plinskih turbina

13. TEMELJ I TEMELJNA PLOA TURBO AGREGATA, UGRADNJA TURBOAGREGATA

14. LABIRINTNE BRTVE I BRTVLJENJE KOD TURBINA ..................................................... 277

15. TURBINSKI LEAJI .................................................................................................................. 285

16. SUSTAV ZA OPSKRBLJIVANJE ULJEM I PODMAZIVANJE TURBINSKOG

Spremnik za ulje ........................................................................................................................................ 323

16.4. Turbinska ulja ......................................................................................................................................... 326

17. SUSTAV REGULACIJE I UPRAVLJANJA TURBINOM ..................................................... 328

Regulator broja okretaja ........................................................................................................................... 336

Naelne regulacijske sheme .......................................................................................................... 345

Konstrukcija i proraun vrstoe elemenata parnih i plinskih turbina

Kondenzacijska turbina ............................................................................................................................. 345

Regulacija plinsko - turbinskog agregata ...................................................................................... 347

18. AUTOMATSKI SUSTAV ZATITE TURBINE ...................................................................... 349