Lingvazin II

Lingvazin
Magazin za jezik i knjievnost Broj II/23 Decembar 2014. ISSN 2303-4831

Intervju: William
Labov i Gillian
Sankoff
Za Lingvazin pie
Jonathan Culler
U ovom broju s
povodom: 240
godina od prvog
biljeenja balade
Hasanaginica
_____________ U ovom broju
Sadraj
Lingvazin Magazin za
jezik i knjievnost
03 Uvodnik
04 S povodom
04 Munib Maglajli
Izdava
Institut za bosanski jezik i
knjievnost u Tuzli
Adresa izdavaa
Dr. Tihomila Markovia 1
75000 Tuzla
Bosna i Hercegovina
Glavni i odgovorni urednik
Halid Buli
Konsultanti
Refik Buli (lingvistika)
Azra Verlaevi (knjievnost)
Najil Kurti (mediji)
Redakcija
Edna Klimenti
Erna Muri
Naida Osmanbegovi
Aida Sijamhodi
Anida Malki
Edina Ustavdi-Nuriki
Dizajn i prijelom
Halid Buli
Almir Halilovi
Ilustrator
Suad Veli
14 Dvadeset godina od objavljivanja

prvih udbenika bosanskog jezika nakon osamostaljenja Bosne i
Hercegovine
15 Husein Zvrko
Ratno iskustvo pisanja Gramatike
bosanskog jezika autora Hanke
Vajzovi i Huseina Zvrke
16 Enes Kari
Uspomene na objavljivanje
udbenika 1994.
18 Srebren Dizdar
Kako smo izradili udbenike u
ratnim uslovima
27 Intervju
27 William Labov i Gillian Sankoff
E-mail
institut@izbjik.ba
Jezik moramo prihvatiti onakav

kakav jeste
Lingvazin izlazi tri puta

godinje i besplatan je.
Objavljuje se na web stranici:
www.izbjik.ba.
Institut za bosanski jezik i
knjievnost u Tuzli
ISSN 2303-4831
Lingvazin je indeksiran u
bazi podataka EBSCO.
Miljenja i stavovi koje
zastupaju autori nisu nuno i
stavovi Redakcije.
02
Lokalna obiljeja u Hasanaginici

09 Naida Osmanbegovi
Onkraj toposa stida
10 Refik Buli
Na kome je jeziku spjevana
Hasanaginica
30 Radovi
30 Jonathan Culler
Lirika, jezik, kultura
32 Alma Hasuki
Drame Jasne ami
35 Douglas S. Bigham
Jedan planet, jedan jezik: Koliko
je realistina lingvistika naune
fantastike
37 Halid Buli
Rod pridjeva i drugo stanje
39 Nejla Kalajdisalihovi
O vanosti jednojezikih rjenika
dostupnih na internetu
41 Minela Kamenja
Kulinarski recept stilistici
zanimljivi elementi
44 Srebrenka Makovi
Ko je poeo rat? U orsokaku
izmeu diskursa i moi u filmu
No Mans Land Danisa Tanovia
52 Osvrti
52 Promocija novog broja Diwana
na 41. gradaakim knjievnim
susretima
53 Nauni skup Mihailu Laliu u
ast
54 Ruka koja vodi glumce Dani
grada Tenja
55 Meunarodni filoloki forum za
studente i doktorande
56 Lingvazin predstavlja
56 Mersina ehi
Zrinka orali: Bosansko-njemaki frazeoloki rjenik
57 Naida Osmanbegovi
Intimnost imaginarnog projekta
(Faruk ehi: Moje rijeke)
59 Vijesti o jeziku i knjievnosti

59 Deseti broj asopisa Bosanski
jezik
61 Najava dogaaja
61 Drugi bosanskohercegovaki
slavistiki kongres
Lingvazin Magazin za jezik i knjievnost | Broj II/23 | Decembar 2014.
Uvodnik _____________
Dobrodolica
a kraju jo jedne lingvistike godine predstavljamo vam novi Lingvazin. Ovaj put Lingvazin se pojavljuje kao dvobroj, na mnogo vie stranica i
sa mnogo vie tekstova i saradnika nego to
je uobiajeno. Ovim se dvobrojem i zaokruuje drugo godite magazina.
Iako je Lingvazin prva publikacija ove
vrste u Bosni i Hercegovini i definitivno nema prethodnika ni uzora u zemlji, kontinuiranim je izlaenjem i stalnim rastom kvaliteta pokazao da je mnogo vie od eksperimenta te da je odriv i da za njim itekako
ima potrebe.
Jedan od najvanijih i najvidljivijih
kvaliteta Lingvazina jo od prvog broja jeste otvorenost prema svjetskoj lingvistici i
saradnja s lingvistima iz inozemstva. Nekima su od njih tekstovi u Lingvazinu prvi
tekstovi na bosanskom jeziku. U ovom
broju nastavljamo s tom praksom. Za Lingvazin ovaj put pie Jonathan D. Culler,
ameriki lingvist i knjievni teoretiar. Njegov tekst na zanimljiv nain govori o lirici,
jeziku i kulturi. Takoer donosimo i tekst
amerikog lingvista Douglasa C. Bighama,
koji govori o lingvistikim problemima u
naunoj fantastici.
Osim u pogledu saradnje s pojedinim
lingvistima, Lingvazin se u prethodnom periodu otvorio inozemstvu i na druge naine. Prije svega istiemo ukljuivanje magazina u bazu podataka EBSCO, to e
svakako doprinijeti njegovoj boljoj vidljivosti u akademskoj zajednici. Takoer, ostvarena je saradnja sa srodnim projektom u
Velikoj Britaniji magazinom Babel.
Kao i u dosadanjim brojevima, i sada
u Lingvazinu imate priliku itati intervju s
poznatim svjetskim lingvistima. Ovaj put to
su William Labov i Gillian Sankoff, uveni
ameriki sociolingvisti.
U rubrici S povodom obiljeavamo dvije godinjice koje smatramo veoma znaaj-
nim za bosanski jezik, knjievnost i kulturu.

Prva je od njih 240. godina od prvog
objavljivanja bonjake balade Hasanaginica. Tim povodom za Lingvazin piu Munib
Maglajli, Naida Osmanbegovi i Refik Buli.
Za razliku od prethodne godinjice,
koju su kao znaajnu prepoznale i neke
druge organizacije, druga bi godinjica koju
obiljeavamo bez Lingvazina ostala zaboravljena. Rije je o dvadesetogodinjici izdavanja prvih udbenika bosanskog jezika i
itanki nakon osamostaljenja Republike Bosne i Hercegovine. O tim udbenicima, njihovu nastanku, znaaju i utjecaju za Lingvazin govore Husein Zvrko, Enes Kari i
Srebren Dizdar.
U posebnim radovima govori se o drugim temama zanimljivim za lingvistiku ili
nauku o knjievnosti: rodu pridjeva i drugom stanju, jednojezikim rjenicima na
internetu, kulinarskim receptima i stilskim
sredstvima koja se u njima koriste, diskursu
i moi u filmu Niija zemlja te o Dramama
Jasne ami.
Od ostalih sadraja izdvajamo osvrte na
etiri znaajna dogaaja, prikaze dviju
knjiga i najavu Drugog bosanskohercegovakog slavistikog kongresa. Na posljednjoj stranici donosimo Lingvazinov kalendar za 2015. godinu.
Najznaajnija aktivnost Instituta za bosanski jezik i knjievnost u Tuzli u prethodnom periodu bilo je izdavanje prve knjige. To je monografija Arhainiji govori u
gornjem toku Spree: iviniki kraj autora
Refika Bulia.
Na kraju nam ostaje da svima zahvalimo na saradnji i da, kao i uvijek, poelimo
da itanje Lingvazina bude ugodno i korisno svima do kojih on dopre te da svi oni
koji ga budu itali shvate njegovu pojavu i
kao poziv za saradnju.
Halid Buli
03
___________ S povodom
Munib MAGLAJLI
Lokalna obiljeja u Hasanaginici

literaturi o Hasanaginici
nezanemarljiv broj autora zastupao je miljenje da je ova balada pjesniki
odgovor na neko lokalno porodino zbivanje na podruju
koje se u vrijeme kada je pjesma nastala i objavljena nalazilo u sastavu Osmanskog carstva (Imotska krajina).
Alberto Fortis, u ijoj je
knjizi o Dalmaciji objavljen
tekst ove znamenite balade, biljei da Morlaci ije pjesnitvo jo nije posve zgaslo
niti se svelo na prepjevavanje
starinskih stvari pjevaju svoje
pjesme redovito uz gusle, nerijetko improvizirajui od poetka do kraja. Da stanovnici dalmatinske Zagore pjevaju pjesme putujui po pustim planinama, osobito nou ime se
dotie tematike alostne pjesance Fortis uoava na mjestu u njegovoj knjizi o Dalmaciji kada, osvrui se na sami
sadraj pjesama, primjeuje
kako Morlaci pjevaju o starim djelima slavenskih velikaa
i kraljeva ili o kakvom traginom dogaaju. S druge
strane, i Fortisov dalmatinski
prijatelj i pomaga, Splianin
Julije Bajamonti, takoer je zapazio kako ilirski Homeri sastavljaju nove pjesme prigodom kakva dvoboja, otmice ili
drugoga slinoga dogaaja.
Uzimajui u obzir ova Fortisova i Bajamontijeva zapaanja, Matija Murko tragajui u
Alberto Fortis
04
svom dugom terenskom i znanstvenom putovanju za pjesnikim zaviajem Hasanaginice

doao je do vrstog uvjerenja da
zbiljski dogaaj nedvojbeno stoji
iza pjesnikog zbivanja u ovoj
baladi, tj. da je bio neposredan
povod nastanku pjesme. Na
temelju bogatog terenskog iskustva i razgovora sa brojnim
pjevaima, Murko odluno zakljuuje da se prije nastanka
pjesme mora desiti qualcheavvenimento dogaaj. Murko istie ovu povezanost nastanka pjesama sa lokalnim zbivanjima koja se odvijaju u okolini
usmenih pjesnika-pjevaa, primjenjujui to posve odreeno
na okolnosti pod kojima je mogla nastati balada o plemenitoj
Hasan-aginoj ljubi: Ovo isto
ponavljali su mi svi pjevai-pjesnici sa kojima sam se upoznao na svojim putovanjima
mora biti neki dogoaj ili dogaaj da bi oni mogli o tome
pjevati. Takvi su dogaaji naroito enidbe (svadbe), kojih
u narodnoj epici imamo veoma
mnogo, i ovi pjevai su na
svadbama, esto vrlo dugim,
najvie pjevali. Meutim, Asanaginici nas najvie privlai
tragini dogaaj, o kakvima
po Fortisu Morlaci takoer rado pjevaju na svojim putovanjima kroz planine, naroito
nou. U takvoj sredini Asanaginica je nastala tamo gdje se
dogodio tragini dogaaj. To
znai u okolini vane tvrave
Imotski, iji je kadija uzeo enu to ju je Asanaga otjerao

Zanimanje za lokalna obiljeja u
Hasanaginici ponovno je
potaknuo, itav niz decenija nakon Murka, knjievnik Alija
Isakovi, odsudno zasluan za
obiljeavanje dvijestote obljetnice Fortisova objavljivanja
balade, koje je godine 1974.
oznailo obnavljanje zanimanja
za ovu pjesmu. Isakovi je u
ozraju ove godinjice pohodio
predjele u neposrednom zaleu
dalmatinske obale za koje se
misli da su bili prostor gdje su
ivjele linosti vezane za deavanja koja su bila povod nastanku usmene balade, kojoj su u
ivoj usmenoj tradiciji ovog kraja bezuspjeno nastojali ui u
trag zaljubljenici u pjesmu od
Vuka Karadia, preko Matije
Murka i Ivana Metrovia do
Alije Isakovia, koji je o tome
posvjedoio jezgrovito i spisateljski upeatljivo u putopisnom zapisu Hasanaginici u
pohode: Vuk je ovuda projahao
1838, ali vie nije bilo balade.
Svi koji su poslije Fortisa doli u
Imotsku krajinu, doli su kasno.
Tako je i sa mnom bilo. To sam
znao kad sam ve ljetos krenuo
tamo. Iz okrajka sjeanja silno
su izbijali likovi, razlijegale se
rijei, razaznavale namjere, vihorile udesne kretnje.
Meutim, ni do danas nije
razjanjen povijesni identitet likova opjevanih baladom niti se
saznalo neto vie o zbivanju
S povodom _____________
koje je pokrenulo nepoznatog
pjesnika ili vjerovatnije pjesnikinju da spjeva baladu koja je
brojnim naratajima uvijek nanovo privlaila panju. Najvie
truda je uloeno pri pokuajima
da se utvrdi historijski predak
Hasan-age iz pjesme, koji putanjem ljube izaziva baladina
zbivanja koja dovode do tragikog raspleta. Ipak, nije otkriveno nita opipljivo i nije se
saznalo nita odreeno o zbivanju, tj. zbilji pjesnikova okruenja, sa kojom balada o plemenitoj kaduni, tj. pjesnika tvorevina, stoji u sloenom suodnosu
kao i uvijek kada stvarno
zbivanje izazove raanje neke
pjesme. Kakav je odnos balade
o kobnom putanju ljube Hasan-agine prema dogaaju koji je
po svemu sudei na svojim
poecima moda i hroniarski
vjerno opjevala, ostalo je do
danas tajna, kao to je tajnovito i
mnogo ta drugo to stoji u vezi
sa ovom izuzetnom pjesmom,
sadrano u neznanom putu to
ga je ova balada prela od asa
kada ju je otpjevala ili izgovorila
njezina pjesnikinja do sretnog
trenutka kada se nala otisnuta
na stranicama knjige o putovanju po Dalmaciji Padovljanina
Alberta Fortisa.
Put je ovaj prepun zagonetki. Da li je Fortis osobno
sluao i zabiljeio baladu ili ju je
to je vjerovatnije dobio zabiljeenu? Ako pretpostavku da
ju je dobio zapisanu uvaimo
kao valjanu, slijedi pitanje: Ko je
Fortisu poslao zapis balade?
Ueni Splianin Julije Bajamonti ili neki drugi Fortisov znanac?
Ako je to bio, naprimjer, Bajamonti, slijedi opet pitanje: Da li je
Bajamonti sam zabiljeio baladu
ili mu ju je ve zapisanu poslao
neko s one strane mletako-osmanske granice, neko poput
Osman-bega Filipovia iz Odaka kod Glamoa, sa kojim se

Bajamonti dopisivao i kojeg je
posjeivao? To je, meutim, bio
tek dio u moguem nizu pitanja
koja iskrsavaju pri pokuaju osvjetljavanja puta koji je preao
Fortisov zapis ove balade do
trenutka tiskanja u poglavlju o
ivotu i obiajima Morlaka u
njegovoj knjizi o Dalmaciji.
Nerazjanjena tajna opjevanog zbivanja ne doputa, dakle, mogunost praenja odnosa pjesme i zbilje, tj. praenja
poetizacije na putu od dogaaja
do pjesme o istom dogaaju, to
se moe zorno uiniti na primjeru balade o pogibiji sarajevskih
janjiarskih prvaka Moria i
nekih drugih bonjakih alosnih pjesama.
Moda je tajnu opjevanog
zbivanja mogao javnosti otkriti
Oto Bihalji-Merin u davnom razgovoru sa uglednim Mostarcem,
Husagom iiem, da kazivanja
koja su prethodila razgovoru o
zbivanju opjevanom Hasanaginicom nisu kod njega izazvala
unekoliko razumljiv ironino-odbojni stav prema Husaginoj
familijarnosti sa linostima iz
bosanskohercegovake povijesti. Husaga ii je Otu Bihalji-Merinu saopio porodinu predaju prema kojoj je baladom
sauvano sjeanje na porodinu
dramu koja se odigrala u vrijeme
dok se porodica nalazila nastanjena na podruju Imotske krajine. Po iievom svjedoenju
ovaj je porodini zaplet opisan
tek nasumce i sa mnogo nedostataka. Ako je predaja vjerodostojna u smislu veze sa Hasanaginicom, to bi znailo da je u
procesu poetizacije, od dogaaja
do pjesme o njemu, dolo do
znatnijih promjena, to bi moglo
biti posljedica uobliavanja grae iz ivotne zbilje pjesnika
balade u novu stvarnost pjesnike tvorevine. Napokon, evo

tog dijela zapisa o Husagi iiu
iz pera Ota Bihalji-Merina, koji
je u tom davnanjem susretu u
Mostaru moda propustio priliku da skine veo sa jedne od brojnih tajni vezanih za ovu baladu:
Husagina intimnost sa likovima istorije jo nam doe
udnija pri pomenu imena
Hasanage, mada se tu ne
radi o simbolinoj ve stvarnoj familijarnosti, jer je Hasanaginica predak starog
gospodina koji sedi prekoputa nas i pokuava da iz
prolosti i dananjice sklopi
sliku i sudbinu ovog grada.
Tako velika je bila nesrea,
koja je iznenada i presudno
izbila u porodinoj istoriji,
da se preokrenula u uzvienost i slavu i, mada jo uvek
skrivena i preutkivana, postala ponos porodice. Podrugljiv je osmeh na starakim Husaginim usnama,
refleks stare nadmoi i lake
poruge prema pesniku koji je
porodinu dramu opisao tek
nasumice i sa mnogo nedostataka i propusta.
To je bila tajna porodice, o
kojoj se, prema tradiciji, ili
nije govorilo ili samo nagovetavalo. Tamna, potresna
kob, obavijena pijetetom.
Taj deo porodine hronike
odigrao se u Imotskom. Tamo je ranjen predak Husagin, muslimanski vo i borac, uven u ona nemirna
vremena, kada su se ak i
zanatlije upisivale u spiskove
janiara, naoruali se i oni
koji se nikad nisu borili. Zaljuljalo se veliko Tursko Carstvo. Je li to ono vreme kada
su i Tatari stali uz sultane i
kada ga je Sobjeski potukao
Alija Isakovi
05
___________ S povodom
pred Beom? U to doba, dakle, porodica je jo ivela u
Imotskom, u staroj, slavnoj
kuli
Na Bihalji-Merinovo pitanje o sudbini junaka balade,
Hasan-age, Husaga ii je
kazao: Hasanaga je ranjen u
borbi protiv Mletaka. Kod Imotskog, na prostranom polju, stajali su beli atori i po njegovom
pobednikom povratku. Posle
nesree, koju je porodica utanjem zastirala, kao to se zastiru
ogledala u kui koju alost
zadesi, a koju su pesnici u znaku
svemone ljubavi glasno proneli
kroz zemlje i vremena, posle
nesree, dakle, Hasan poe na
veliki hadiluk. Poao je, kaem,
ali se nije vratio. Njegova etiri
sina, Mehmed, Mustafa, Mahmud i Muhamed, u Carigradu su
uili teologiju. Pripadali su krugu vienih ljudi o kojima se govorilo. O enama porodice hronika uti...
Da li se u iievom kazivanju vezanom za Hasanaginicu
radi o predaji sa dokumentarnom osnovom, s obzirom na tragino zbivanje opjevano baladom, ili je rije o porodinom
poistovjeivanju, toliko estom
kada je rije o nekim poznatim
pjesmama kakva je naprimjer
sarajevska balada o na smrt osuenom (Ibrahim-begu) ostaje
zasada bez mogunosti da bude
istraeno. Meutim, i mimo Husagine porodine predaje postoje
u samom Fortisovom zapisu
tragovi koji su ranije istraivae
navodili na pretpostavku da je
baladom opjevana lokalna porodina tragedija na podruju
Imotske krajine sredinom 18.
stoljea. Na zakljuak da je pjesmu izazvalo stvarno lokalno
zbivanje navodi pojava Imotskog kadije, to je posluilo kao
06
osnova za rasprostranjeno miljenje da se pjesmom zapamena porodina drama odigrala

na podruju Imotskog. Ali, bez
obzira na injenicu da se zbivanje opjevano baladom moe sigurnije smjestiti na ire podruje
Imotskog ili nekog od susjednih
kadiluka jer je kadija Imotskog
kadiluka mogao prositi kadunu
sa podruja svoga, ali takoer i
susjednog kadiluka izvjesno je
da je lokalni karakter stvarnog
dogaaja, izveden na osnovi ove
pojedinosti, prilino siguran.
Druga pojedinost koja ukazuje
na pretpostavku da je pjesma u
dosta bliskoj vezi sa zbivanjem
koje ju je izazvalo jeste oblik
imena jednog od protagonista
balade, Hasanaginicinog brata,
bega Pintorovia. Tema kobno
putene ljube, u primjeru stvarnog porodinog dogaaja, koja
stoji u osnovi balade Hasanaginice, oito nije prela dug put
usmenog prenoenja od vremena kada ju je uobliila nepoznata
pjesnikinja do trenutka njezina
zapisivanja, jer bi inae ovo
imenovanje izblijedjelo i bilo
zamijenjeno nekim tipinijim za
bonjaku usmenu baladu. Drugim rijeima, moe se pretpostaviti da je pjesnikinja Fortisove
Xalostne pjesanze bila ili oevidac i hroniar dramatinog zbivanja ili je predaju o dogaaju
koji je izazvao nastanak pjesme

primila sigurnim tokom usmenopjesnike tradicije.
Na pretpostavku da se radi
o stvarnom lokalnom zbivanju
na koje se balada odnosi najmanje su upuivala imena glavnih
junaka, nosilaca radnje, iji tragiki sukob lei u osnovi ove
balade, Hasan-age i njegove ljube, kojoj iz pjesme ne saznajemo ime usljed ondanjeg uobiajenog oslovljavanja ene prema imenu mua, ali za koju je
izvjesno da joj je djevojako prezime bilo Pintorovi. Sticajem
okolnosti, jedan od pretpostavljenih historijskih predaka junaka balade iz mogueg vremena
njenog nastanka na podruju
Imotske krajine bio je Hasan-aga Arapovi, koji je bio
krajiniki etovoa na podruju
Zadvarja, Grabovca, Zagvozda i
upe, a kojeg je na poloaju
dizdara tvrave u Zadvarju zatekao dugogodinji Kandijski rat
(16451669). Meutim, uvidi u
pjesme sa lokalnim obiljejima
kod kojih su sauvana svjedoanstva o stvarnosnom okviru
njihova nastanka vode procjeni
da su male mogunosti da je
pjesma sauvala sjeanje na
porodino deavanje sa kojim je
u nekoj vezi mogao biti historijski utvreni krajiniki zapovjednik Hasan-aga Arapovi.
S povodom _____________
Naime, u stihovima pjesme donesene u Fortisovoj knjizi nalaze
se lokalna obiljeja vezana za
opjevano zbivanje, koja bi sigurno izblijedjela u usmenom
ivotu pjesme, u dugom razdoblju od vremena kada je ivio
krajiniki etovoa Hasan-aga
Arapovi, kao mogui historijski
predak junaka balade, do trenutka biljeenja pjesme. Drugim
rijeima, as biljeenja Fortisove
alostne pjesance bio je dovoljno blizu vremena odvijanja
bolne porodine drame koja je u
njezinoj jezgri da budu sauvani
tragovi iz zbilje pjesnika koji je
bio oevidac zbivanja ili naslijedio siejni obrazac koji nije bio
predugo u usmenom opticaju u
kojem bi lokalna obiljeja balade bila izbrisana. Bilo kako bilo,
ime vinovnika traginih zbivanja
u ovoj baladi izvjesno je najnesigurniji znak i najslabiji trag
za one koji nastoje utvrditi povijesni identitet opjevanih linosti i
porodino-lokalno zbivanje u
kojem su one eventualno uestvovale. Ve titula age, koja je
mogla znaiti i vojno zapovjednitvo odreenog podruja,
suzila je krug moguih historijskih linosti Imotske krajine,
koje su mogle biti zapamene
ovom pjesmom. Zato je nekoliko istraivaa i krenulo ovim
putem, nastojei da na temelju
onoga to im nude arhivski izvori vezani za onovremenu drutvenu zbilju podruja Imotske
krajine, s jedne, i legenda, s
druge strane otkriju identitet
linosti koja eventualno stoji iza
lika Hasan-age u ovoj znamenitoj baladi.
U tekstu pisanom povodom dvijestote obljetnice objavljivanja Fortisove alostne pjesance Radmila Pei se pozabavila pitanjem historinosti glavnih likova ove balade, Hasan-
-age i Hasanaginice. Osnovna

postavka od koje je autorica krenula u svome razmatranju sadrana je u uvjerenju da za pjesme
za koje je Vuk Karadi utvrdio
da se nalaze na mei pitanje istorinosti opjevanih linosti
esto je samo nepotrebna zagonetka koja ne prua prava saznanja. U primjeru Hasanaginice
nepotrebna zagonetka ogleda
se u gonetanju historijskog identiteta pokretaa zbivanja koji
nose imena tipina za bonjaku
kao muslimansku pjesmu, pa i
ire; gonetanju koje je zasnovano na naknadno stvorenoj tradiciji, kojoj je izvor bila oskudna beleka u Kronaki fra Pavla ilobadovia o pogibiji
izvjesnog Hasan-age Arapovia
u borbi oko Zadvarja, za koga
autor smatra da je ba on junak
proslavljene balade i da je rane
bolovao ba na Biokovu i sve
drugo da se ba i kao u pesmi
zbilo.
Meutim, nekritiko odreivanje povijesne opstojnosti junaka ove balade, na koje je
autorica s pravom ukazala, odvelo ju je u drugu krajnost da
poistovjeti dva u biti posve
razliita postupka onih koji su
nastojali da ustanove stvarnosnu
prepoznatljivost likova balade
jednog koji je zasnovan na
kakvim-takvim arhivskim istraivanjima i drugog koji se temelji na novijoj predaji, koju je
autorica nazvala novom, naknadno stvorenom, tradicijom, o
glavnim junacima proslavljene
balade, nastale posredstvom
tampane rei i obrazovanog
sloja ljudi.
U pokuajima da se uspostave mogue prilike vezane za
zbivanja opjevanog baladom
oito postoje dva bitno razliita
pristupa, iji nejednaki znaaj
autorica nije dovoljno uoila:
jedan, koji se zasniva na naknadno stvorenoj tradiciji o junacima balade, usmenoj predaji
koja je izvjesno mlaa od Fortisova zapisa i drugi, koji je tek
sporadino provoen, iji nosioci nastoje da u arhivskim izvorima koji svjedoe o vremenu
prije Fortisova zapisa, nau tragove u zbivanjima i linostima
koje su mogle biti opjevane
ovom baladom. Da je kao poetska jezgra Hasanaginici moglo
posluiti neko davno zbivanje,
o kome mi danas nita ne znamo, doputa na kraju i Peieva, uporedo sa mogunou da
je njen sie mogao nastati i kao
poetska sinteza mnogih u ivotu
moguih nesporazuma izmeu
oveka i ene, ija su razreenja
osjeajima i matom otkrivana,
ime je autorica zapravo izmirila
odreene protivrjenosti izmeu
stavova iznesenih u okviru
vlastitog teksta.
Na mogunost da je Hasanaginica nastala povodom neke
davne lokalne zgode ukazala je i
Maja Bokovi-Stulli, razmatrajui pitanje da li je ova pjesma
nastala na temelju kakva istinita
Autor ilustracije
Suad Veli
E-mail
velicsuad@hotmail.com
Radionica s pisatju
mainu i crtatji pribor
07
___________ S povodom
Munib Maglajli roen je 1945. godine u

Banjoj Luci. Bio je direktor Instituta za knjievnost u Sarajevu, a
kasnije i redovni profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Autor je desetak knjiga i
brojnih radova iz usmene knjievnosti i knjievne kritike.
dogaaja i je li Fortis tu pjesmu

preuzeo iz rukopisa ili iz usmenog kazivanja. Istiui da je ve
Fortisov prijatelj saradnik Bajamonti pronicljivo uoio sloenost pitanja odnosa faktografske istinitosti i opeg modela u
epskim pjesmama kada se
osvrtao na pjesme koje ilirski
Homeri sastavljaju prilikom kakva mejdana, otmice ili slinog
dogaaja, a zapravo se koriste
starim komadima, koje prilagoavaju datoj prilici Maja
Bokovi-Stulli primjeuje da
Asanaginica odgovara posve
sigurno tematskom modelu veeg broja srodnih balada, na
koje je skrenuo panju Gerhard
Gesemann u svojoj poznatoj
studiji. Meutim, to ne znai da
neki tragini obiteljski dogaaj
nije mogao neposredno izazvati
nastanak pjesme koja nam je
sauvana zahvaljujui Fortisu, s
napomenom da se zbivanja u
ivotu i u pjesmi mogu pri tom
znatnije razilaziti, ba zato jer se
pjesme stvaraju prema svojim

vlastitim pjesnikim pravilima.
Maja Bokovi-Stulli iznosi miljenje da ima vie razloga
za pretpostavku da Asanaginica
ima veze s nekim istinitim dogaajem i da je bila zapisana relativno nedugo poslije njega.
Na to posebno ukazuje lik
imotskog kadije, koji inae nije
poznat u junoslavenskom
usmenom pjesnitvu i koji ne
pripada njegovim opim likovima. Istoga znaaja je i lik bega
Pintorovia i vjerovatno je da
njegova pojava u pjesmi upuuje na neku lokalnu linost povezanu s dogaajima. Autorica na
kraju doputa mogunost da je
liku Hasan-age i pored injenice da predstavlja ope ime naih narodnih pjesama u cjelovitom kontekstu pjesme vezane
za Imotski, kao ivotni model
mogao posluiti Hasan-aga Arapovi.
Konano, kada se sagleda
sve to je napisano o moguoj
pjesnikoj jezgri koja je mogla

izazvati nastanak balade o plemenitoj Hasan-aginoj ljubi, moe se zakljuiti da do danas nije
utvrena povijesna opstojnost
njezinih junaka niti se otilo dalje od pukih nagaanja o moguem zbivanju od kojeg je mogao
poi neznani pjesnik u oblikovanju ove pjesme. Vjerovatno je
da se na primjeru Hasanaginice
nikada nee moi pratiti proces
uobliavanja grae iz zbilje u
novu stvarnost pjesnike tvorevine, kao na primjeru nekih drugih bonjakih balada, jer su tragovi i svjedoanstva, po svemu
sudei, zauvijek nestali, ali je izvjesno da ova pjesma ipak pripada krugu onih sa lokalnim
obiljejima, te da je njome, na
pjesniki neponovljivo upeatljiv nain sauvano sjeanje na
neku davnu porodinu dramu,
moda ak i onu o kojoj je
Husaga ii davnih dana u
Mostaru kazivao Otu i Lizi
Bihalji-Merin.
Lingvazin preporuuje knjigu
Djetinjstvo u ratu
Sarajevo 19921995.
Osim autora projekta Jasminka Halilovia, u stvaranju

ove knjige uestvovalo je 1.100 ljudi.
Naruite na adresu putem www.djetinjstvouratu.com.
U djetinjstvu se sve stvari doivljavaju u nekoj
pomaknutoj dimenziji, pa tako i najekstremnija
egzistencijalna iskustva kao to su rat, smrt, ljubav.
Mnoga svjedoanstva na koja sam naiao itajui ovu
knjigu govore o toj, na sreu, pomjerenoj percepciji.
Tu djecu znam danas kao mlade i kreativne ljude,
mnogi su mi prijatelji, i u njihovom karakteru i odnosu
prema ivotu prepoznajem te crte apsurdnog humora i
kreativnog prkosa koje su im pomogle da preive rat.
Knjiga Djetinjstvo u ratu trebala bi imati
univerzalni znaaj.
Braco Dimitrijevi
08
S povodom _____________
Naida OSMANBEGOVI
Onkraj toposa stida

aa najpoznatija balada,
poto je pro/ivjela razliite interpretacije, ekranizaciju, kazalina uprizorenja
i kroz prvu nacionalnu operu
neprikosnoveno zauzela mjesto
majke svih Bonjaka, odnosno kako je u tekstu Etike implikacije intervencije stranog
u tuem i imaginativne varijacije identiteta pisala Nirman
Moranjak-Bambura, nae predstave o Hasanaginici kao o baladi koja raskrinkava svijet intimnih odnosa i ljubavne kobi
rasprsnule su se u zahuktale
manufakture identitet. Svaki
nacionalni projekt pretpostavlja
tetu na raun ene, odnosno,
to u svojim radovima naglaava i Nira Yuval-Davis, nacionalni projekti uglavnom su u
vrstim vezama sa rodnim odnosima i politikama.
Budui da su se Hasanaginicom bavili, u ovom, ali i u itavom nizu drugih itanja, mnogi teoretiari i kritiari knjievnosti i kulture, i s tim u vezi
dolazili do razliitih zakljuaka,
ini se, ali samo na momente,
da Hasanaginica uiva status
potroenog teksta, pa bi onda
upravo zbog toga bilo zanim-
N
Naida Osmanbegovi
via je asistentica na
Filozofskom fakultetu
u Zenici. Magistrirala
na postdiplomskom
studiju Teorija i praksa postmodernog prouavanja knjievnosti
na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli 2011. Dobila je vie nagrada i priznanja
za knjievni rad, meu kojima je i nagrada
Mak Dizdar za prvu
neobjavljenu zbirku
pjesama na Kulturnoj
manifestaciji Slovo Gorina u Stocu 2006.
Ilustracija: N. O.
ljivo sagledati je kroz eksremno

provokativnu prizmu unutar
najnovijih teorijsko-kulturalnih
razmatranja. Razliiti vidovi nasilja nad enama, koji se preuuju i u naem naprednijem
drutvu zazivaju radikalne interpretacije, nesigurna uskrsnua
preitavanja teskstova. Feministikim platima zaogrnute ene, ma koliko se uprisutnjivala
ta nekakva (utopijska ili preciznije kazano lana) slika raznih
oblika ravnopravnosti unutar
bosanskohercegovake kulture,
jo uvijek su, kako Biti pretpostavlja zrcalo prinijeto terorizmu stvarnosti.
S obzirom na to da narodni
pjesnik, ili prema jednoj hipotezi anonimna pjesnikinja, ne objanjavaju uzroke stida koji je,
ini se inicijalna taka cjelokupne drame, i prema Nirman
Moranjak-Bambura polazite
za dalje interpretativne nadopune ili tekstualne prerade, onda
se valja zapitati ta on jeste i
koji su mehanizmi odravanja
njegova koncepta. Odsustvo
korporalnosti, potpomognuto
obredima duhovne dekontaminacije, odnosno uzmicanje od
enskih tijela i tjelesnosti, doslovce izraava mrnju i gnuanje prema njima. U knjizi enska psiha autorica Laura Kipins, u poglavlju Prljavtina upravo promatra taj, jo uvijek,
fenomen enske unutranje neistoe, koja je tokom povijesti
kontaminirala aspekte svakog
diskursa. Kako sve najvee religije, istie autorica, forsiraju

mrnju prema enskom tijelu
smatrajui ga neistim, naroito
u vrijeme menstrualnih ciklusa,
tako i neki od bizarnih tabua ili
praznovjerja opstoje i danas.
Troiteljice muke kulture zasute su savjetima o potrebama
unitavanja vanjske neistoe
koja vodi tjeskobi. ega se stidi
Hasanaginica? Ovom se pitanju
prilazilo kroz razliita tumaenja, od kastinskih preko drutvenih odnosa ili pravila koja nisu jednaka za svaku enu, s
obzirom da Hasan-agu u adoru
obilaze majka i sestra, ali da li
bismo, makar izmeu fikcije i
naunih istraivanja mogli pretpostaviti da je pozadina Hasanaginicinog stida utemeljena u
nedolinim mjesenim izluevinama. Prema istraivanjima koja navodi Kipnsova veinu ena
i danas, u seksualno naprednijim drutvima, prate odreeni
elementi srama, odnosno ene
se neprestano osjeaju postieno zbog tog stalnog osjeaja
unutranje neistoe.
Hasanaginica, po cijenu
braka i ljubavi, ne rui pravila
poretka nadmone kulture, odnosno ona zarobljena u andropocentrina uvjerenja ne prepoznaje ikakve mogunosti potraga za slobodom i samostalnou, kao to to, uostalom, 240
godina poslije ne ini veina ena u mnogim dijelovima svijeta.
09
___________ S povodom
Refik BULI
Na kome je jeziku spjevana

Hasanaginica
Iva Lukei, Dijalektoloko

itanje Fortisove Asanaginice, akavska ri, XXXIII,
br. 12, Split, 2005, 102103
na: http://hrcak.srce.hr/index.
php?show=clanak&id_clanak
_jezik=165453, pristupljeno
2. 1. 2015. Isticanja u citatima
R. B.
10
ajpoznatija i najvie
prevoena naa pjesma svakako je usmena balada Hasanaginica. Pjesma obiluje nizom nepoznanica
a o nekima od njih napisane su
brojne rasprave. Tako se nadugo i nairoko pisalo o tome ko
su likovi o kojima se u pjesmi
pjeva, gdje je pjesma nastala, je
li je Fortis zapisao ili dobio
zapisanu, ko je pjesmu spjevao,
ta znai sintagma uboke haljine, kakav je to stid Hasanaginicin, ija je balada Hasanaginica... Ovo posljednje pitanje otvara jo jedno drugo, sasvim
blizu prethodnom: na kome je
jeziku spjevana Hasanaginica?
Ne elim da ovo pitanje
izaziva konotacije sline onima
koje su pratile rasprave uz pitanje: ija je balada Hasanaginica?, ali elim ukazati na neke
neprihvatljive stavove koji se
spominju u raspravama o jeziku
balade.
Vuk je Hasanaginicu smatrao srpskom pjesmom jer je
srpskim jezikom smatrao sve
to je tokavsko narjeje. Hrvatski naunici smatraju da je balada Hasanaginica nastala na hrvatskom jeziku. Tako, naprimjer, Iva Lukei u svome radu
Dijalektoloko itanje Fortisove
Asanaginice pie:
Hrvatska puka balada o
plemenitoj Asanaginici nije
do danas argumentirano proitana (transkribirana) kao

hrvatski tekst, kako bi nalagala njezina ukupna logika
te:
Naime, pjesma je u izvorniku iz 1774. godine predoena hrvatskim jezikom na latinici grafijsko-ortografijskoga uzusa kakav se primjenjivao u junoj Hrvatskoj u
drugoj polovini 18. stoljea.
U izvorniku je usporedo s
njome predoen i Fortisov
prijevod pjesme s hrvatskoga na talijanski jezik.1
Da bi bilo jasnije otkuda
problem u vezi s jezikom balade Hasanaginica, neophodno je
vidjeti ta o tome kae sam Fortis. U poglavlju svoje knjige u
kojemu govori o glazbi, pjesnitvu, plesovima i igrama Morlaka Fortis pie:
Preveo sam na italijanski
nekoliko morlakih junakih
pjesama, a jednu od njih,
koja mi se ini da je u isto
vrijeme dobro sroena i zanimljiva, dodat u ovome
svome dugom pripovijedanju. (...) Ilirski tekst to ete
ga nai poslije moga prijevoda omoguit e vam da
prosudite koliko bi bio zgodan da poslui za glazbu i
pjesnitvo ovaj veoma zvuan i skladan jezik koji su

gotovo posve zapustili ak i
obrazovani narodi koji njime govore. Ovidije, dok je
ivio meu Slavenima na
Crnome moru, udostojao se
pokazati svoj pjesniki dar
piui stihove na njihovu jeziku, te je za njih dobio hvale
i pljesak tih divljaka, premda se poslije, kada ga je
obuzeo rimski ponos, sramio
to je oskvrnuo latinski metar. Grad Dubrovnik dao je
mnoge vrsne pjesnike pa i
pjesnikinje ilirskoga jezika,
meu kojima je najslavniji
Ivan Gunduli. Ni drugi primorski i otoni gradovi Dalmacije nisu njima oskudijevali, ali preesti talijanizmi
to su se uvukli u njihova
narjeja mnogo su promijenili starinsku jednostavnost
toga jezika. Njegovi poznavatelji (s najuenijim od
njih, a to je arhiakon Matej
Sovi iz Osora, vodio sam
veoma duge rasprave o ovoj
pojedinosti) nalaze da je
morlaki govor jednako tako barbarski i prepun tuih
rijei i izraza. U svakom sluaju, bosanski, kojim govore
Morlaci u unutranjosti,
mojem je uhu skladniji nego
ilirski u Primorju; ovo ne
smiju uzeti za zlo primorski
Dalmatinci, jer moje je uho
S povodom _____________
daleko od toga da bi polagalo pravo na to da upueno presuuje u ovakvoj stvari.2
Iz ovoga citata jasne su

sljedee Fortisove napomene:
-
Fortis je preveo na italijanski nekoliko morlakih junakih pjesama, a jednu od

njih dodat e svome dugom pripovijedanju;
pjesma koja je dodana je
Hasanaginica;
tekst Fortisove Hasanaginice je na ilirskom;
ilirski je veoma zvuan i
skladan jezik koji su gotovo posve zapustili ak i
obrazovani narodi koji njime govore;
grad Dubrovnik dao je
mnoge vrsne pjesnike pa i
pjesnikinje ilirskoga jezika, meu kojima je najslavniji Ivan Gunduli;
ni drugi primorski i otoni
gradovi Dalmacije nisu oskudijevali ilirskim pjesnicima, ali preesti talijanizmi to su se uvukli u njihova narjeja mnogo su
promijenili starinsku jednostavnost toga jezika;
poznavatelji ilirskog jezika
nalaze da je morlaki govor jednako tako barbarski
i prepun tuih rijei i izraza (kao i ilirski, nap. R. B.);
najueniji od poznavatelja
ilirskog jezika je arhiakon
Matej Sovi iz Osora;
Fortis je sa Soviem vodio
veoma duge rasprave o
ovoj pojedinosti (o morlakom i ilirskom govoru,
nap. R. B.);
bosanski, kojim govore
Morlaci u unutranjosti,
Fortisovu je uhu skladniji
nego ilirski u Primorju;
Fortis napominje da prethodno njegovo miljenje

ne smiju uzeti za zlo primorski Dalmatinci, jer moje je uho daleko od toga da
bi polagalo pravo na to da
upueno presuuje u ovakvoj stvari.
Za razrjeenje problematike u vezi s pitanjem jezika Hasanaginice iz ovih su Fortisovih

napomena vane sljedee pojedinosti:
-
Hasanaginica je morlaka
pjesma;
Fortisov zapis Hasanaginice u njegovoj je knjizi na
ilirskom jeziku;
Morlaci u unutranjosti govore bosanskim (jezikom);
bosanski, kojim govore Morlaci u unutranjosti, Fortisu
je bio skladniji nego ilirski
u Primorju.
Iz ovoga nije jasno da li je

Fortis ilirski jezik i bosanski,
kojim govore Morlaci u unutranjosti, smatrao dvama jezicima. Ne ulazei u problematiku odnosa termina govor i jezik
i shvatanja tih termina, elim
pokazati da se preko prethodnih
Fortisovih napomena olahko i
brzo prelazilo i da su neke nejasnoe u vezi s Hasanaginicom i
proizile iz toga. Bit e najprije
da je ilirski i bosanski Fortis
smatrao jednim jezikom. Ovo
ne treba uditi jer je u vremenu
u kome je ivio Fortis, pa i ranije, bilo uobiajeno da se jezik
naziva ilirskim, bosanskim, slavjanskim. Tako Devad Jahi u
svojoj knjizi Bosanski jezik u
100 pitanja i sto odgovora
(Ljiljan, Sarajevo, 1999) na str.
15 pie: Nai su slavenski preci sebe nazivali Ilirima, a svoj
jezik ilirskim (ilirikim).
Jo prije Fortisova vremena Matija Divkovi, roen u selu Jelake kod Olova 1563. godine, u svome Nauku krstjanskom pie: I ovo istomai aliti
privede iz jezika dijakoga u
pravi i istiniti jezik bosanski.3
Navoenje naziva jezika koji je
upotrebljavao Divkovi ovdje
nije bez znaaja s obzirom na to
da Divkovia spominje Fortis u
svome putopisu: Pria se da su
se u poetku ovog stoljea morlaki pastiri mnogo bavili itanjem debele knjige o kranskom, moralnom i povijesnom
nauku to ju je sloio neki o.
Divkovi, a vie je puta tiskana
u Mlecima njihovom irilicom
bosanicom koja se djelimino
razlikuje od ruskog pisma.4
Kao to se iz citata vidi, Morlaci
su imali isti jezik i pismo kao i
Divkovi.
Studija Vahide eremet

posveena Hasanaginici
Alberto Fortis, Put po Dalmaciji (priredio Josip Bratuli), Globus, Zagreb, 1984,
59 na: https://drive.google.
com/file/d/0B5HlfcYGiZiyS
FYzSEVfb1VHY3M/edit?pl
i=1 pristupljeno 2. 1. 2015.
U citatu su izostavljene urednike fusnote Fortisova izdanja jer nisu znaajne za ono
to je tema ovoga rada.
3
Zbornik radova o Matiji

Divkoviu, Institut za jezik i
knjievnost u Sarajevu, Sarajevo, 1982, 102.
4
Fortis, o.c., 4243.
11
___________ S povodom
Prema: Senahid Halilovi,

Bosanski jezik, Biblioteka
Kljuanin, Sarajevo, 1991, 22.
6
Prema: Svetozar Markovi,

Jezik Ivana Ania, SANU,
Beograd, 1958, 1.
7
Alberto Fortis, o. c., 58.
Prema Fortisu je u Dubrovniku bio ilirski jezik: Grad

Dubrovnik dao je mnoge vrsne pjesnike pa i pjesnikinje
ilirskoga jezika, meu kojima
je najslavniji Ivan Gunduli.
(Alberto Fortis, o. c., 59)
9
Navoenje stihova ovim pismima upuuje na to da je vrlo vjerovatno da je Fortisu u

tome mogao pomoi arhiakon Matej Sovi iz Osora, koji
je inae ranije u Rimu predavao staroslavenski jezik.
12
Takoer prije Fortisova vremena Jakov Mikalja (1601

1654) u predgovoru Blagu jezika slovinskoga iz 1649. kae
da je nastojao da u ovaj rjenik
uvrsti najodabranije rijei i najljepe narjeje; dodajui da u
ilirskom jeziku ima mnogo i
razliitih naina govora, ali svako veli da je bosanski jezik najljepi radi ega bi svi ilirski pisci morali nastojati da na njim
piu.5
Ilirikim je svoj jezik nazivao i bosanski pisac Ivan Ani,
roen u selu Lipi u Duvanjskom polju oko 1600-te godine.6
Iz konteksta u kome Fortis
spominje Ovidija i njegovo pjevanje meu Slavenima na njihovu jeziku na Crnome moru,
jasno je da on i ilirski smatra
slavenskim jezikom, tj. da on
spada u grupu slavenskih jezika, kako bismo danas kazali. U
jednom dijelu teksta u kojemu
govori o morlakim pjesmama
on kae kako je vidio gdjekojega (Morlaka, nap. R. B.)
kako plae i uzdie na nekom
mjestu koje u meni nije budilo
nikakva ganua. Vjerovatno je
da je taj uinak proizvela vrijednost ilirskih rijei koje su Morlaci bolje razumjeli....7 Iz ovoga se vidi da je Fortis jezik
Morlaka nazivao i ilirskim, ali
je jasno da je uoavao razliku
izmeu ilirskog u Primorju i bosanskog u unutranjosti. Zbog
toga onda ne treba uditi ni Fortisovo navoenje bosanskog
(jezika) kojim govore Morlaci u
unutranjosti, i ilirskog, kojim
se govori u Primorju. Mijeanje
naziva ilirski i bosanski, kao to
je pokazano u prethodnom dijelu rada, nije u prolosti bilo
neuobiajeno.
Navoenje ilirskog jezika
kao jezika na kojemu je pjesma
zapisana (a ne ispjevana, isticanje i napomena R. B.) moe

pokazati put rjeenja nekih jezikih pitanja iz Hasanaginice.
To je prije svega pitanje zamjene jata, koje je u pjesmi kao u
Fortisovu ilirskom, zapravo dubrovakom8, pitanje gubljenja
glasa h, pitanje biljeenja sintagme uboke haljine i dr.
Navoenje ilirskog jezika
kao jezika na kojemu je pjesma
zapisana, ne moe biti opravdanje da se Hasanaginica smatra hrvatskom baladom. Fortisovo navoenje ilirskog jezika na
kome je pjesma objavljena nikako ne znai negiranje jezika na
kome je pjesma spjevana, tj.
bosanskog, koji govore Morlaci
u unutranjosti, kako kae Fortis. Fortis u svojoj knjizi navodi
da je sluao morlake pjesme,
ali nigdje ne kae da je on zapisao Hasanaginicu, a to moe
upuivati na injenicu da ju je
dobio u ilirskoj varijanti. Fortis
je u napomenama ispod italijanskog prijevoda u svojoj knjizi
naveo prva etiri stiha Hasanaginice trima pismima: glagoljicom ili jeronimskim pismom
liturgijskih knjiga, irilicom starih dokumenata te morlakom
rukopisnom irilicom.9 Uz morlaki tekst on daje napomenu:
Morlaki kurziv ima slabiji
pravopis, ali sadri vie istine o
njihovu izgovoru, kakav god on
bio; ja sam se od njega u tekstu
malo udaljio.
Fortisova napomena da
morlaki kurziv ima slabiji
pravopis, ali sadri vie istine o
njihovu izgovoru, kakav god on
bio te da se on od njega u
tekstu malo udaljio pokazuje
da su prilikom zapisivanja pjesme vrena prilagoavanja onome to je on nazivao ilirskim
jezikom. Upravo bi ovaj podatak mogao ukazivati na uzrok
pojavama onih nerijeenih jezikih pitanja Hasanaginice o

kojima su napisane brojne rasprave.
Iz prethodnog dijela teksta
jasno je da se usmenoj baladi
Hasanaginica ne moe negirati
bosanski jezik, bez obzira na to
je li ga Fortis izjednaavao s
ilirskim ili ga smatrao posebnim jezikom.
Jo jedan podatak iz Fortisove knjige zasluuje posebnu
napomenu. To je podatak o tome da je Hasanaginica morlaka pjesma. Ovaj bi Fortisov
podatak bio taan samo ukoliko
se ovo odnosi na to da je pjesma zapisana od Morlaka, iako
ni to sa sigurnou ne moemo
smatrati tanim, a nikako na
njezino izvorno porijeklo. Fortis
nigdje ne spominje Bonjake,
ali je iz konteksta jasno da su to
oni koje Fortis smatra Turcima.
S obzirom na to da se u knjizi
na vie mjesta govori o neprijateljstvima izmeu Morlaka i
Turaka, jasno je da pjesmu nisu
ispjevali Morlaci, jer se pjesme
te vrste nisu pjevale o neprijateljima. Morlaci su je mogli
imati u svome usmenom repertoaru, ali je ona nastala u
drutvenom kontekstu kakav je
opjevan u pjesmi. Meu Morlake je mogla ui preko onih
Turaka koji su nakon nastanka pjesme i ratova na dalmatinskoj vojnoj granici bili pokrteni i ostali da ive na morlakoj teritoriji.
U literaturi se navodi i
podatak da je Fortisu tekst
Hasanaginice mogao dati i
Julije Bajamonti, u ijoj su
zaostavtini pronaena dva
zapisa Hasanaginice. Iako
cilj ovoga rada nije bavljenje
razliitim zapisima Hasanaginice, ipak bi trebalo znati
da je Bajamonti vie puta
S povodom _____________
10
Pisma donosi Muhamed Nezirovi u

knjizi Krajinika pisma, Preporod, Sarajevo, 2004, str. 402405.
dolazio u Bosnu. O tome svjedoe dva sauvana pisma. Jedno je ono koje je Bajamontiju
uputio Osman-beg Filipovi iz
Glamoa, najvjerovatnije 1780.
godine i najvjerovatnije pisano
bosanicom, i drugo, ono koje je
Bajamonti uputio Osman-begu
Filipoviu, vjerovatno izmeu
1771. i 1780. godine, takoer
pisano bosanicom.10 Ovi podaci mogu upuivati i na mogunost da su Hasanaginice iz Bajamontijeve ostavtine mogle
biti zapisane i u Bosni, odnosno
od Bonjaka.
Refik Buli profesor je na Filozofskom

fakultetu Univerziteta u Tuzli. Objavio je
trinaest knjiga i preko pedeset naunih i
strunih radova o bosanskom jeziku.
Alberto Fortis
Nova knjiga
Izdava: Dr. Enes Kujundi
Sarajevo, 2014, 136 str.
13
___________ S povodom
Dvadeset godina od objavljivanja

prvih udbenika bosanskog
jezika nakon osamostaljenja
Bosne i Hercegovine
Devedesetih godina dvadesetog stoljea u Bosni i Hercegovini desile su se mnoge promjene
promjena politikog sistema, dravnog ureenja, odnosno osamostaljenje od Jugoslavije, koje vie
nije bilo, uz koje su dole i promjene ekonomskih, kulturnih i meuljudskih odnosa u svakom
smislu. Najvea i najtraginija od svih pojava u devedesetim bila je agresija na Republiku Bosnu i
Hercegovinu, koju je drava uspjela izdrati, ali ije se posljedice i danas osjeaju. Agresija je
trajala etiri godine ispunjene tekim razaranjima i rtvama. U takvim uvjetima ipak je morao da
se organizira ivot. Izmeu ostalog, morao se organizirati i obrazovni sistem. Jedan od najveih
podviga vlasti Republike jeste komplet udbenika za osnovnu i srednju kolu koji su nastali u
najteim okolnostima i posluili generacijama mladih koje su pohaale osnovnu i srednju kolu u
vrijeme agresije i u desetljeu poslije nje.
Ti su udbenici nastali kao rezultat ope obrazovne politike Republike i obuhvatali su sve
predmete. Ipak, ovdje posebno istiemo znaaj udbenika za bosanski jezik i itanki, jer se oni
mogu smatrati i odrazom jezike politike Republike. Takoer, kontinuitet prouavanja nejezikih
oblasti bio je oigledan: historija, geografija, biologija, muzika kultura... bili su zastupljeni u
programima i prije agresije, dok kontinuitet izuavanja bosanskog jezika nije bio oigledan.
Bosanski se jezik desetljeima ranije nije spominjao u kolskim programima pod tim imenom,
nego je kao dio srpskohrvatskog jezika nepravedno bio pokriven (tanije reeno prekriven,
prikriven) imenom srpskohrvatski, u kome su oigledne bile jedino rijei srpski i hrvatski.
Ta injenica jo vie doprinosi znaaju ovih udbenika.
Mnogi aci iz tog doba sjeaju se sivih knjiga iji su listovi bili uti a korice ukraene motivima sa
steaka. Moda su zamiljali i eljeli bolje, moda i nisu voljeli uiti iz njih, ali je injenica da ti
udbenici zasluuju potovanje svih, ak i onih ija sudbina nije bila da ue iz njih. Oni su bili
jedan veliki podvig Republike, osnova za dalji napredak i razvoj, prijelaz prema neemu to je
dolo kasnije i to je trebalo biti tadanje bolje sutra i svakako, oni su jedan od pokazatelja da
se Republika bolje skrbila o jeziku nego to to ine savremene vlasti u miru.
Povodom dvadeset godina od izdavanja tih udbenika i radi podsjeanja na uvjete u kojima su
nastali razgovarali smo s nekim od autora i kljunih ljudi koji su doprinijeli njihovu nastanku i
izdavanju. Nadamo se da e prisjeanja naih sagovornika Huseina Zvrke, jednog od autora
Gramatike bosanskog jezika iz 1994, Enesa Karia, ministra za obrazovanje, nauku, kulturu i
sport RBiH u vrijeme kad su udbenici izdani, i Srebrena Dizdara, tadanjeg sekretara
Ministarstva, podsjetiti nekadanje ake na znaaj tih udbenika, a nove, koji su imali sreu da se
rode i koluju kasnije, nauiti neto o tom tekom zadatku i uvjetima u kojima je izvren, s eljom
da se takvi uvjeti nikad vie ne ponove.
14
S povodom _____________
Husein ZVRKO
Ratno iskustvo pisanja Gramatike

bosanskog jezika autora Hanke
Vajzovi i Huseina Zvrke
B
Husein Zvrko
io sam u Ministarstvu
za obrazovanje i nauku Republike Bosne i
Hercegovine, na poslovima savjetnika za gimnazije i uiteljske kole, dodue ne dugo.
Jednog dana me je pozvao ministar prof. dr. Enes Durakovi
i rekao mi da moramo imati
gramatiku bosanskog jezika.
Drugi dan je pozvao i profesoricu Hanku Vajzovi i dao
zadatak da napiemo gramatiku bosanskog jezika. Nas dvoje smo se dali odmah na posao
pisanja. Podijelili smo oblasti
ko e o emu da pie. Pomonik ministra Avdo Jabuar dao nam je kariranog papira za pisanje i po deset svijea, da bismo
mogli pisati nou, poto nije bilo struje.
Ta 1993. bila je najtea godina rata. Napadali su nas i sa
istoka i sa zapada, sa svih strana. Vrijealo nas
je to su agresori irili propagandu po svijetu da u Bosni i
Hercegovini ratuje vjerska sku-
skupina muslimana. Naa nejaka pria da smo Muslimani (sa

velikim M), to bi trebalo da
oznai naciju, nije se valjano
ula, pogotovo kad ode u eter,
jer usmene rijei ne razlikuju
veliko i malo slovo. Grupa
intelektualaca meu kojima su
se isticali rahmetli Alija
Isakovi i ugledni profesor
Enes Durakovi organizirali su
Bonjaki sabor 1993. u
Kongresnoj Sali sarajevskog
hotela Holiday Inn, na kojem
je donesena odluka o vraanju
tradicionalnih imena Bonjak i
Bonjaci umjesto razliito tumaenih (M)usliman i (M)uslimani. Ova odluka nije lako
prola. Bili su tu prisutni i ljudi
iz vrhova vlasti, a koji su nekada bili lanovi organizacije
Mladi muslimani. Njihova osnovna ideja, zbog koje su nekada proganjani, bila je da se
nasuprot komunistikog ateizma praktikuje vjerski, muslimanski nain ivljenja. Muslimane su vie gledali kao dio
umeta nego kao posebni nacionalni identitet.
Meni je toga dana ojaao
motiv da konkretno doprinesem jaanju jezikog obiljeja
bonjakog identiteta, koji je
vie od jednog vijeka guen i
prikrivan. Nije nam bilo teko
da napiemo gramatiku bosanskog jezika, jer je taj jezik bio

iv, normiran, nauno sagledavan, samo to se imenovao
drugaijim imenima, raznim
sloenicama i polusloenicama.
Kada je knjiga Gramatika
bosanskog jezika (I IV razreda gimnazije) izala 1994. godine, odmah je sedamdeset hiljada primjeraka podijeljeno za
upotrebu. Izdava i distributer
udbenika bilo je Ministarstvo
obrazovanja, nauke i kulture
Republike Bosne i Hercegovine.
U udbeniku je dat fonetski, fonoloki, morfoloki i
sintaksiki pregled bosanskog
jezika. U predgovoru smo istakli da bosanski jezik nije
ekskluzivno bonjaki, nego i
svih drugih koji ga osjeaju
svojim. Iako je ovo bio samo
udbenik, u naunom, lingvistikom smislu, ponudio je sasvim novu definiciju reenice
kao i originalnu definiciju padea. Koliko znam, do sada nije bilo primjedaba na te definicije, ali je primjeivano da je
previe prepoznatljivih bonjakih imena u rijeima i
reenicama koje su uzimane
kao primjeri.
15
___________ S povodom
Enes KARI
Uspomene na objavljivanje
udbenika 1994.
P
Enes Kari
16
roteklo je dvadeset godina od izdavanja i tampanja prvih udbenika

za osnovne i srednje kole u
meunarodno priznatoj Republici Bosni i Hercegovini.
Naime, u aprilu, odnosno
maju 1994. izvrena je rekonstrukcija vlade Republike Bosne i Hercegovine, vlada je
rekonstruirana i postala je Vlada Republike / Federacije Bosne i Hercegovine. (Da pojasnim ovaj dvojni naziv: sve od
Vaingtonskog sporazuma
1994. godine pa do Dejtonskog
sporazuma, Vlada je imala
dvojni naziv, Vlada Republike /
Federacije Bosne i Hercegovine. Tako sam ja bio ministar
obrazovanja, nauke, kulture,
sporta... R/F BiH). Sredinom
1994. godine glavna zadaa ministarstva kojim sam rukovodio
bila je da se tampaju i objave
novi udbenici za osnovne i
srednje kole u R/F BiH.
Sa velikim potovanjem
sjeam se da je ministar prof. dr
Enes Durakovi, moj prethodnik, sve ve bio uradio sa svojim saradnicima dr. Srebrenom
Dizdarom, Abdulahom Jabuarom, Mehmedom Akamijom, Gavrilom Grahovcem,
Kemom Bakariem (dragim
rahmetli Kemom) i drugima. Iz
Prosvjetno-pedagokog zavoda
na ovim udbenicima radila je

vrijedno i predano profesorica
Azra Jaganjac, zatim veliki broj
vrijednih ljudi, npr. Atija Fako,
Mira Merlo i mnogi, mnogi
drugi.
Kako rekoh, pod predanim
rukovoenjem ministra prof.
Enesa Durakovia sve je bilo
uraeno, mislim da je ministar
Enes Durakovi sa ovim spomenutim vrijednim ljudima pripremio 52 udbenika. Moja je
zadaa bila, da tako kaem, da
ja kao novi ministar koji je doao na tu poziciju krajem aprila
ratne 1994, sa svojim saradnicima sve te udbenike objavim i
odtampam. Naravno, ja sam
sa velikim zadovoljstvom nastavio raditi sa ekipom ovih vrijednih ljudi koje je ve uveo u
ovaj veliki projekat ministar

Enes Durakovi.
Danima su, u surovim ratnim prilikama, kad se nemilice
ginulo na ulicama Sarajeva,
trajale konsultacije sa raznim
tamparijama, ali je Vlada R/F
BiH odluila da se ovaj veliki
posao uradi u Ljubljani (Mladinska knjiga). Tadanji ministar finansija, dr. Sead Kreso,
mnogo nam je pomogao da sa
njim isposlujemo podrku ovom
projektu od predsjednika Predsjednitva Republike Bosne i
Hercegovine, gospodina Alije
Izetbegovia, te od predsjednika Vlade R/F BiH, gospodina
Harisa Silajdia. Radilo se o
odluci da se odobre znaajna
sredstva za tampanje ovih udbenika; mnogi su smatrali tada,
u opkoljenom Sarajevu, da se ti
novci trebaju potroiti za neke
urgentnije svrhe, kojih je svakako bilo. Ali su nam i ovi udbenici bili itekako vani.
Tokom ljeta 1994. udbenici su odtampani, a kako je
bio problem njihova dobavljanja u ratnim vihorom zahvaenu Bosnu i Hercegovinu,
zamolili smo amerikog ambasadora, gospodina Viktora Jakovia da nam u svemu pomogne. I, zbilja, on je bio na
usluzi sve vrijeme tokom kojeg
su leperi prebacivali udbenike
S povodom _____________
iz Ljubljane sve do Tuzle. Jedan dip sa amerikom zastavom iao je ispred konvoja, a
drugi dip, takoer sa amerikom zastavom, iao je na otragu
konvoja.
Tako su udbenici uli u
BiH, u one dijelove gdje su mogli ui. Ako se dobro sjeam,
ministar prof. dr. Hasan Muratovi i prof. dr Srebren Dizdar
(inae tada sekretar Ministarstva obrazovanja) uredili su sa
francuskim Unproforom (i sa
nekim drugim instancama) da
se u Gorade udbenici bace iz
humanitarnih aviona, padobranima (u tzv. paletama). Nekakvim slinim dovijanjem poslali smo i dovoljan broj paleta
u Biha, Cazin, Buim itd.
Dobro se sjeam, ovi udbenici su bili predmet ogovaranja u tadanjim diplomatskim
krugovima, kao i meu nekim
ambasadorima akreditiranim u
Bosni i Hercegovini. Neu sada
spominjati koji su mi ambasadori dolazili u ministarstvo i
pipkali da li mi to ovim udbenicima vrimo islamiziranje
obrazovnog procesa u Bosni i
Hercegovini. I mnoga njihova
druga pitanja bila su postavljana
u ovom smjeru.
Ja sam ih primao u ministarstvu i onda sam, tih dana,
stekao rutinu da im pokazujem
pjesme evropskih pjesnika i sastave evropskih knjievnika
koji su u izobilju uli u tadanje
udbenike. Kad bi vidjeli da
ima Dostojevskog, Tolstoja, Getea, Igoa, ekspira itd., onda bi
me ti diplomati pitali za srpske i
hrvatske pisce, da li smo i njih
ukljuili!!! A ja sam onda, po
nekom automatizmu, pronalazio srpske i hrvatske knjievnike i upinjao se pred tim diplomatama kako smo mi, za Boga
miloga, multikulturni, multire-
ligiozni i sve drugo to od nas

trai moderna i savremena Evropa... Sve to objanjavanje bilo je, naravno, veoma degutantno, svega toga sada se sjeam sa gaenjem.
Na kraju, rekao bih da su
ovi udbenici uli u veliki broj
kola u Bosni i Hercegovini.
Uskoro su (tokom 1995) objavljeni i planovi i programi za
osnovno i srednje obrazovanje,
u vie tomova. Pomogao nam
je u tome mnogo Fond Otvoreno drutvo Soros (sa sjeditem u Sarajevu), a koliko se
sjeam, tampanje nekoliko
udbenika pomogao je i ajatollah Denneti iz Irana; on je
bio na elu jedne fondacije za
pomo Bosni i Hercegovini. I
televizija MBC pomogla je ove

udbenike i nastavne planove i
programe nekim sredstvima.
Od svega toga proteklo je
dvadeset dugih godina. Ne
znam da li su ti tadanji udbenici bolji od ovih dananjih,
ali smatram da gori sigurno nisu. Zato, neka bude da se na
kraju sjetim sa velikim potovanjem i brojnih autora tih
udbenika. Neki vie nisu meu
ivima. Autori tih udbenika
zasluuju veliko potovanje, jer
su udbenike pisali u podrumima, uz svijee ili uljane kandilje itd. Mnogi su se pritom smrzavali u opkoljenom Sarajevu,
ali, eto, napisali su udbenike za
veoma male ili nikakve honorare.
17
___________ S povodom
Srebren DIZDAR
Kako smo izradili udbenike

u ratnim uslovima
U
Srebren Dizdar
18
rano proljee ratne

1993. godine imenovan sam za pomonika ministra obrazovanja, nauke, kulture i sporta u Vladi
Republike Bosne i Hercegovine. Na mjesto pomonika ministra za nauku doao sam iz
opkoljenog sarajevskog naselja
Dobrinja, gdje me je, kao i hiljade drugih stanovnika tog najveeg naselja u gradu, zatekla
agresija na nau zemlju i potonje ratnje patnje, nedae i
uasi. U Ministarstvo me je pozvao tadanji zamjenik ministra
prof. dr. Enes Durakovi. Kako
sam, nekako u isto vrijeme na
izmaku te prve ratne zime, trebalo da iz 1. dobrinjske brigade
preem za prevodioca u Glavni
tab oruanih snaga Bosne i
Hercegovine na poziv tadanjeg
komandanta G Sefera Halilovia, koji je, izuzetno korektno,
pozvao, a ne naredio da se prikljuim njegovim saradnicima
pred predstojee mirovne pegovore u enevi, zamolio sam
prof. Durakovia da razgovara
sa nekim na vioj razini. Bez
previe oklijevanja, on se obratio predsjedniku Aliji Izetbegoviu, ijom sam odlukom demobiliziran iz Oruanih snaga
BiH, u kojima sam bio od
izbijanja rata, i rasporeen na
radnu obavezu u Ministarstvo
obrazovanja, nauke, kulture i

sporta (MONKS). Kada je
zavrena potrebna procedura na
Vladi BiH i moje imenovanje
postalo konano, dobio sam
posebnu dozvolu od komandanta Dobrinje Ismeta Hadia
Mutevelije da sa suprugom
Nerminom preem u grad. Naime, zbog krajnje opasnog jedinog slobodnog izlaza iz naselja
Dobrinja, podno brda Mojmilo
na kojem je poginulo li ranjeno
na stotine ljudi od vatre sa etnikih poloaja u oblinjim
Nedariima, nije bilo mogue
svakodnevno putovati na posao
u centar grada i vraati se u
Dobrinju. Sa neto neophodnih
linih stvari smjestili smo se
kod Nermininh roaka u nedovreni stan nasuprot katolike
Bogoslovije, u kojem su se ranije sklonili njena rodica sa
suprugom. Narednih sedam
mjeseci spavali smo na betonskom podu na humanitarnim
madracima i preivljavali kako
smo znali i umjeli. Tek negdje u
novembru 1993. preli smo u
privremeno dodijeljeni stan na
Marin-Dvoru, gdje smo uspjeli
prenijeti stvari iz Dobrinje. Ni
danas mi nije jasno kako je
prof. Durakovi uspio da osigura 10 litara nafte i kamion, a pri
unoenju stvari su mi pomogle
kolege iz Ministarstva. Pomi-
njem sa dunom zahvalnou

njihova imena: Avdo Jabuar,
pomonik ministra za obrazovanje, Mujo Demir, pomonik
ministra za sport i rahmetli Kemal Bakari, koji e me uskoro
zamijeniti na mjestu pomonika
ministra za nauku. Prethodno je
tog ljeta dotadanji ministar,
moj nekadanji prof. dr. Nikola
Kova, imenovan za ambasadora Bosne i Hercegovine u
Parizu. Prof. Durakovi je imenovan za ministra, a ja za njegovog zamjenika u svojstvu
sekretara Ministarstva.
Ulazili smo u drugu neizvjesnu ratnu zimu, ali smo se
nastojali ponaati to je mogue
normalnije u nemoguim okolnostima bez struje, plina, vode,
hrane, normalnih komunikacija... Odlaskom prof. Kovaa i
Ministarstvo je prelo iz dotadanjih prostora u zgradi dananje Vlade Federacije BiH, nekadanjeg sjedita CK SK BiH
u ulici ure akovia, dananjoj Alipainoj. Dodijeljene su
nam prostorije u istonom krilu
na treem spratu zgrade Predsjednitva RBiH. Sobe su bile
okrenute Trebeviu, sa kojeg su
nas svakodnevno zasipale granate i paljba iz pjeadijskog naoruanja, ali bismo, im bi se
situacija donekle smirila, nastavljali da radimo i kujemo pla-
S povodom _____________
nove za budunost. Nismo
sumnjali da e se rat nekada zavriti. vrsto smo vjerovali da
emo se odbraniti od zla koje je
zaprijetilo da potpuno zatre sve
ono to su stotinama godina
zajedniki gradili narodi i graani Bosne i Hercegovine, isprepleteni u svojim tradicijama,
kulturama, religijama, obiajima, historijom, a nadasve umjetnikim stvaralatvom. Kao
ministarstvo kojem su u opsegu
djelatnosti bile sve navedene, a i
mnoge druge, aktivnosti, silno
smo nastojali da sauvamo to
je mogue vie od tog prebogatog naslijea. Ono se, naalost,
svakodnevno unitavalo irom
zemlje. Prisjetio sam se tada stihova Maka Dizdara iz pjesme
Poruka u zbirci Kameni spava:
Sjeam se da nas je posebno pogodilo ruenje Starog mosta u Mostaru 9. novembra

1993. godine. Osjeali smo se
kao da nam je otiao neko najblii i najroeniji, neko preko
ijeg sam elegantnog luka toliko puta prelazio u danima djetinjstva i mladosti prije odlaska
u IV. razred srednje kole u
SAD, nekih 20 godina ranije.
Dvadeset godina kasnije
od ruenja Starog, s neke jo
uvijek nedovoljno stabilne historijske distance, prisjeam se s
neskrivenim ponosom naeg
bosanskog i hercegovakog
inata i odlunosti da opstanemo,
da preivimo i otvorimo puteve
ljepe budunosti za tadanje i
naredne generacije mladih u naoj zemlji. Nakon, ili, moda,
ak i vie od Ministarstva od-
brane, koje je obuhvatalo pripadnike oruanih snaga, pod

naom nadlenou je bila najvea populacija na slobodnim
dijelovima teritorija uenici,
studenti, uitelji, nastavnici,
profesori univerziteta, administrativno i ostalo tehniko kolsko osoblje, te zaposleni u samom ministarstvu. Naime,
zbog ratnih neprilika, ba
nekako s mojim dolaskom u
Ministarstvo u aprilu 1993, pripojili smo dotadanje republike fondove za obrazovanje i
nauku te Pedagoki zavod, Zavod za kolsku izgradnju i Zavod za zatitu kulturnog naslijea u sastav Ministarstva. Pod
naom ingerencijom su bile i
vjerske zajednice te informiranje i mediji, jer je ve u narednoj rekonstrukciji Vlade
Doi e jednog dana na elu oklopnika sa sjevera

I sruiti do temelja moj grad
Blaen u sebi
Velei
Uniten je on sad
I unitena je
Nevjerna Njegova Vjera
Pa tajno kao vjet uhoda sa zapada
Moje ilite saei
Do samog dna
I pada
I rei e onda svoje tamne rijei
Sada je ovo gnijezdo ve gotovo
Crknut e kao pas psei
Od samih
Jada
Pa kao mudar badac sa istoka
to drugom brani da bdije i snije
Sasut e
Otrov
U moj studenac
Iz koga mi je
Piti
I smijat e se vas opijen
Kako me vie nee
Biti.
19
___________ S povodom
RBiH, Ministarstvo informisanja pripojeno naem. U novoj
organizaciji, stvorena je mamutska struktura sa 12 sektora, u
kojima je bilo ukupno oko 200
ljudi. U takvoj situaciji smo formirali Kolegij ministra u kojem
je bilo sedam doktora nauka,
dva magistra i troje ljudi sa fakultetskim diplomama, ali izuzetno sposobnih i radinih. Iako
smo bili razliitih godina starosti, a veina nije ranije radila u
nekom organu vlasti, osobito ne
u ratnim uslovima, ubrzo smo
se pretvorili u jak i kompetentan
tim. Potovana je svaija individualnost, i ljudska i profesionalna, ali smo sve nae sposobnosti, znanja i vjetine podredili
zajednikim ciljevima.
Meu najvanijim smo
prepoznali potrebu da se pokuamo pobrinuti za brojnu djecu
koja su protjerana ili izbjegla iz
svojih domova i nalazila se rasuta irom Evrope, ali i svijeta.
Danas znamo da su se u ratnom
vihoru izbjeglice iz nae zemlje
nale u 108 zemalja svijeta. Meu njima su se nali i uitelji i
nastavnici, pa ak i oni koji nisu
do rata radili u obrazovnim institucijama, ali su osjetili potrebu da se samoorganiziraju u
novim sredinama. Do nas su u
opsjednutom Sarajevu poele
sve vie dolaziti informacije o
osnivanju izbjeglikih kola za
nae ake u Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji, Njemakoj, Francuskoj, paniji, Danskoj, Norvekoj, vedskoj, Velikoj Britaniji, Turskoj, ali i dalekom Pakistanu, te nekim drugim zemljama. Osim potrebe da se toj djeci
omogui kakvo-takvo redovno
obrazovanje dok ne naue jezike zemalja domaina i krenu,
eventualno, u njihove kole; u
svim tim dopisima irom svijeta
isticala se potreba da se sauva
20
veza sa domovinom, njenim

obrazovnim sistemom i neskrivena elja da se, kada se rat jednom zavri i izbjeglice vrate na
svoja ognjita, i ti nai aci ponovo ukljue u nastavu bez izgubljenih godina ili razreda. I,
naravno, svi su traili da im dostavimo udbenike na naem jeziku iz kojih bi naa djeca mogla uiti, a ne iz knjiga koje su
stizale iz Hrvatske ili Srbije.
Tu smo se suoili sa ogromnim problemom. Do rata je,
kao i u svakoj drugoj republici
nekadanje SFRJ, postojao Zavod za izdavanje udbenika,
koji je vodio sve poslove na pripremi i izradi udbenika. Udbenici su blagovremeno tampani u velikim tiraima i za sve
predmete predviene nastavnim
planom i programom za osnovne i srednje kole. Uoi svake
kolske godine distribuirani su
iz centralnog skladita u Gladnom Polju pored Blauja u sve
pedagoke zavode u veim centrima u zemlji, odakle su distribuirane po kolama, ili u knjiarsku mreu. Naalost, skladite sa preko milion i po komada
udbenika nije bilo pod kontrolom Armije BiH, jer su ga, na
poetku agresije i rata, zauzele
srpske snage. Nismo ak bili sigurni ni da li su udbenici ostali
fiziki sauvani, ni da li su ih
odnijeli u kole na teritorijama
pod kontrolom vojske bosanskih Srba, ili su, naprosto, unitene u bjesomunom pljakanju, kao i brojne druge knjige iz
privatnih i javnih biblioteka.
Osim toga, udbenici su izraeni u nekom drugom vremenu i
sistemu, pa je i iz tih razloga
bilo potrebno pristupiti izradi
novih, budui je Bosna i Hercegovina sada bila nezavisna i
meunarodno priznata zemlja.
Naravno, niko od nas koji smo
se ukljuili u taj veliki poduhvat

nije dovodio u pitanje da bi se
neki od dotadanjih udbenika
mogao uz manje ili skoro nikakve prepravke nai u rukama
naih aka. To se, prije svega,
odnosilo na prirodne i tehnike
nauke, ali se posebno osjetljivom pokazala materija koja je
trebalo da se nae u onome to
se naziva nacionalnom grupom
predmeta. U nju spadaju jezik,
knjievnost, historija, geografija, likovna i muzika kultura;
dakle, sve ono to odreuje identitet neke drutvene zajednice, to je ini posebnom i drugaijom u okviru velike zajednice naroda svijeta i njihovih
drutvenih i kulturnih steevina.
U naem sluaju, nali smo se u
procijepu imeu doskoranje
zajednike drave, njenih ideolokih i kulturolokih vrijednosti usmjerenih ka irem geografsko-politikom prostoru, iji su
se dotadanji stanovnici i narodi
nali u krvavom ratnom vihoru,
zavaeni i posvaani, a nadasve
opredijeljeni da svoju budunost grade u samostalnim dravama. Kako je u jesen 1993.
eskalirao i sukob izmeu snaga
HVO i Armije RBiH, kao i
snaga oko Fikreta Abdia i V.
korpusa ARBiH u Bosanskoj
krajini, inilo se da je i budunost Bosne i Hercegovine kao
zajednike drave, koja je proizala iz one poznate definicije
usvojene na II. zasjedanju
ZAVNOBIH-a u novembru
1943. godine, da Bosna i Hercegovina nije ni srpska, ni
hrvatska, ni muslimanska,
nego je i srpska i hrvatska i
muslimanska zemlja posve upitna. Pedeset godina
nakon odluka ZAVNOBIH-a,
Republika Bosna i Hercegovina kontrolirala je manji dio svog teritorija, jer
S povodom _____________
su snage bosanskih Srba i njihovo politiko vostvo proglasile Republiku Srpsku (RS) na
dijelovima zemlje koje su vojno
kontrolirale, dok su snage
HVO-a i njihove voe formirale Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu (HR HB). Obje tvorevine su proglasile diskontinuitet prema Republici Bosni i
Hercegovini, te su, u okviru teritorija pod njihovom efektivnom vojnom kontrolom, formirale organe vlasti koje ni po
emu nisu priznavale, a kamoli
pokazivale spremnost, da prihvate bilo ta to je dolazilo, u
ovom sluaju, iz Ministarstva
obrazovanja, nauke, kulture i
sporta u Sarajevu.
Uostalom, mi smo za njih
bili nekakva muslimanska fildan-dravica, koja e, ako ne
prije, a ono kad-tad, biti podijeljena izmeu RS i HR HB, a
koje e se, opet, to prije, to
bolje, prikljuiti svojim dravama maticama, Srbiji i Hrvatskoj. To su bili jasni ratni ciljevi
Slobodana Miloevia i Franje
Tumana i voa bosanskih Srba Radovana Karadia i bosanskih Hrvata Mate Bobana,
koji su bili ovjereni na tajnim
sastancima uoi rata u Karaorevu i Grazu u Austriji. S druge
strane, potkraj septembra 1993.
godine u opkoljenom Sarajevu
odran je Prvi bonjaki sabor,
na kojem je bosanskim muslimanima vraeno njihovo historijsko ime Bonjak. Kako smo i
minstar prof. dr. Enes Durakovi i ja aktivno sudjelovali na
pripremi i odravanju Sabora,
odluili smo da se u okviru
Ministarstva upustimo u krajnje
neizvjestan projekat izmjene
nastavnih planova i programa,
te pripreme i izrade novih udbenika, koji bi se mogli jednako
koristiti kako u zemlji, tako i u
naim izbjeglikim kolama u

svijetu. Sreom je u Ministarstvu bilo veoma kompetentnih
osoba, koje su i ranije sudjelovale u takvim poslovima.
Neki meu njima, kao Mira
Merlo, su bili ukljueni i u aktivnosti na organiziranju kola
za djecu naih gastarbajtera u
Evropi, a neki su bili i profesori
u srednjim kolama ili na univerzitetu. Sa sjetom se sjeam
nekih od njih koji vie nisu ivi,
kao to je bio tihi i predani dr.
Safet Smajki, stameni dr. Fahrudin Kreho, djeaki zaneseni
dr. Kemal Bakari, na sistematini bogumil mr. Marko
Kovaevi, pedantna pravnica
Biserka Martinovi, te jo jedna
vrsna pravnica, mr. Ranka Cviji, ili krajnje ozbiljni ekonomista zaduen za finansije Akif
Bearevi. Pominjem i one druge koji su se bez ostatka upustili
u nau avanturu: Avdo Jabuar,
Atija Fako, dr. Azra Jaganjac,
dr. air Filandra, dr. Muhamed
Hamidovi, Branka Meki, Alma atovi i brojni drugi saradnici u okviru Pedagokog zavoda, te i direktori i nastavnici
sarajevskih osnovnih i srednjih
kola. Do onih izvan Sarajeva
smo teko mogli doprijeti usljed
prekinutih komunikacija, ali
smo, ipak, pronalazili naine da
ih obavijestimo o nekim naim
uredbama, te novim nastavnim
planovima i programima.
Inicijator i dua projekta
bio je ministar prof. dr. Enes
Durakovi. Uprkos svim zdravstvenim i drugim nedaama, on
je znao kako da nas motivira na
Kolegiju da krajnje ozbiljno
razgovaramo o tome kako emo sve to uraditi, i to do poetka
naredne kolske godine. Njegov
nesporni autoritet i nevjerovatna
intelektualna energija prelijevali
su se na svakog koga smo us-
pjeli da kontaktiramo kao potencijalnog autora novih udbenika. Meni je, sada ve kao sekretaru Ministarstva, data zadaa da koordiniram i neposredno
vodim poslove na izradi udbenika. U tom cilju smo sazivali
strunjake za pojedine predmete u Ministarstvo i u otvorenom
razgovoru pretresali brojna pitanja, ali i nedoumice sa kojima
smo se suoavali. Navest u
neke za koje mi se ini da ih je
bitno spomenuti. Od poetka
smo se rukovodili naelom da
se u udbenicima mora ouvati
duh zajednitva Bosne i Hercegovine kao kompozitne strukture, satkane od njenih naroda,
narodnosti, kako veih, tako i
onih najmanjih; njihovih tradicija, religija, kultura, knjievnosti, umjetnike i arhitektonske
batine, te potrebe da svakom
od tih elemenata omoguimo
da se predstavi u udbenicima
poput are ne bosanskom ilimu. Smatrali smo ne moemo i
ne smijemo ii putem iskljuivosti, nego primjerenog navoenja svega onog o emu se doskora uilo irom bive zajednike drave. eljeli smo da
afirmiramo sve ono to smo
smatrali da je dobro i da je potrebno da nai aci znaju, a ne
da negiramo, naprimjer, neke
pisce i njihova djela samo zato
to su iz Srbije, Crne Gore ili
Hrvatske, odnosno nekadanjeg
podruja srpskohrvatskog / hrvatskosrpskog jezika. Istine radi, disolucijom Jugoslavije, i
ovaj hibridni naziv za jezik se
razdvojio na srpski i hrvatski,
to smo tog ljeta 1993. godine,
dok je ministar jo bio prof. dr.
Nikola Kova, u nekoliko navrata razmatrali na Kolegiju
Ministarstva. Na zahtjev ministra Kovaa, predloio sam da se
u lanu 4. Ustava Republike
Enes Durakovi
21
___________ S povodom
Bosne i Hercegovine dotadanji
naziv slubenog jezika:
U Republici Bosni i Hercegovini u slubenoj upotrebi je
srpskohrvatski odnosno hrvatskosrpski jezik ijekavskog izgovora.
Oba pisma, latinica i irilica
su ravnopravna.
zamijeni ovom definicijom:
U Republici Bosni i Hercegovini u slubenoj upotrebi je
standardni knjievni tokavski
jezik ijekavskog izgovora koji
se imenuje bosanski, hrvatski,
srpski jezik.
Oba pisma, latinica i irilica
su ravnopravna.
Nakon to je ovu formulaciju usvojila Vlada RBiH u
julu 1993, o njoj je raspravljalo i
ratno Predsjednitvo RBiH i
svojom odlukom iz novembra
1993. izmijenilo gorepomenuti
stav 4 Ustava RBiH. Na taj
nain smo osigurali neophodni
princip jednakopravnosti svakog uenika da jezik kojim
govori nazove onako kako to i
osjea, te sauvali ravnopravnost oba pisma u daljnjoj kolskoj upotrebi. Na slian nain
smo uspjeli da razrijeimo i neke druge dileme. Naime, neki
od sudionika naih razgovora o
udbenicima historije su traili
da napustimo hronoloki prikaz kretanja bitnih dogaaja
iz prolosti kroz vrijeme, nego
da prihvatimo odvijanje historije od vremena Hidre naovamo, kako bismo izbjegli evropocentristiki pristup i afirmirali islamski orijentirano tumaenje historije. Kada sam
upozorio da se i u gotovo svim
islamskim zemljama primjenjuje uobiajeni slijed historije
22
kroz epohe antike, srednjeg vijeka i novog doba, sloili smo

se da zadrimo takav nain
prikaza historijskih dogaaja i
linosti, ali i da neminovno
damo vie prostora prolosti
Bosne i Hercegovine u okviru
balkanskih, evropskih i svjetskih gibanja, te da pokuamo
izbjei i stare i nove ideoloke
iskljuivosti u duhu objektivnog i tolerantnog prikazivanja i
dotad zanemarenih aspekata
drutvene stavrnosti. Pri tome
smo naroito isticali potrebu da
se u udbenicima ne govori jezikom revanizma i mrnje, da
se zbog zloina pojedinaca ili
grupa ljudi iz nekog naroda ne
anatemizira cijeli narod, uprkos
bolnim ranama i patnjama koje
su svakodnevno nanoene ponajvie Bonjacima. S druge
strane, bio bi zloin ne progovoriti o tim zloinima, ili ih relativizirati u duhu nekadanjih
slogana o bratstvu i jedinstvu.
Naravno, nismo mogli pretpostaviti kakva e Bosna i Hercegovina izgledati nakon rata,
iako smo svi eljeli da se nekim
arobnim tapiem sve vrati u
prvobitno stanje. Moda smo
potajno osjeali da to nije mogue, ali smo inili sve da ouvamo tu nau multukulturalnu,
multireligijsku i multinacionalnu posebnost. Iz tog razloga
sam u nekoliko navrata dovodio nae razgovore do apsurda
spominjui da emo biti ustavna monarhija ako uspijemo
pronai nekoga iz loze Kotromania, ili da emo se prikljuiti kao 51. savezna drava
SAD-u, te uvesti engleski kao
slubeni jezik.
Mnogo je ozbiljnije zvuao zahtjev da se odreknemo
Darwinove teorije evolucije, jer
je ona u suprotnosti sa religijskim tumaenjima o nastanku
svijeta i ljudske vrste. Pribjegao

sam nekoj vrsti kviza i rekao da
u to rado uiniti ako predlaga
bude znao koja se zemlja u Evropi zvanino odrekla Darwinovog uenja. Kako on nije mogao znati da je u pitanju Luxembourg, te time i meni dao
mogunost da ponudim prihvatljivu formulaciju, ja sam je
iznio na slijedei nain. Uenicima u kolama emo, na nivou
informacije, predavati da se, po
miljenju dananje nauke zasnovane na Darwinovoj teoriji,
ovjek kao drutveno bie razvio tokom evolucije, dok je, po
shvatanju velikih monoteistikih religija, Bog stvorio ovjeka. Od aka se nee traiti da se
opredijele da li je i koje je od
ova dva stanovita ispravno, ali
e se oekivati da znaju navesti
i jedno i drugo. Kada su me neki od uesnika u raspravi,
ukljuujui i predlagaa iskljuenja Darwina, pohvalili za domiljatu formulaciju, odgovorio
sam da je o tome svojevremeno
raspravljao dugo vremena Vrhovni sud SAD i da je donio
presudu vrlo slinu ovome to
sam ja predloio, te da sam
smatrao da se takvo to moe
primijeniti i kod nas, bez namjere na bilo kakvu originalost
s moje strane.
U duhu razumijevanja i
uvaavanja smo raspravili i neka druga, ne toliko zapaljiva
pitanja. Svjesni da su pred
nama veoma kratki rokovi, te
da smo zbog izoliranosti od
brojnih relevantnih izvora neophodnih za konsultiranje kod izrade udbenika, dali smo veliki
stepen slobode odabranim autorima u okviru zadatih parametara iz ve usvojenih nastavnih
planova i programa. Koliko
smo mogli, dali smo autorima
neto papira i olovaka, te ih
S povodom _____________
uputili da potrae izvore gdje
god to mogu uiniti. Sjeam se
da smo posuivali knjige iz
naih linih biblioteka, te iz
Gradske biblioteke Sarajeva, jer
je Nacionalna i univerzitetska
biblioteka (NUB BiH) izgorjela
pod kiom etnikih granata u
augustu 1992. i nismo se mogli
osloniti na njene nekadanje
bogate fondove knjiga i asopisa. Bilo je ponekad i aljivih
situacija, kao to je koritenje
druge, bijele strane papira na
kojm su se nalazili recepti za
kolae, a autori udbenika su
bili vie gladni nego siti u opoj
okudici u kojoj smo se nali u
zimu 1994. godine. Pokuavali
smo iz Ministarstva da povremenim skromnim paketima
brana i drugih namirnica donekle ublaimo tu teku situaciju.
Znali smo se aliti da je to
najbolji honorar koji moemo
osigurati, uz ve pominjane
skromne koliine papira i olovaka, odnosno, vrlo rijetko, i
traka za mehanike pisae maine. Bez obzira na to, uporno
smo ponavljali da oekujemo
da udbenici budu na vrhunskoj
sadrinskoj razini. To je trebalo
da garantiraju i bar po dva recenzenta za svaki od 52 predviena udbenika, to je bio neophodan uslov da krajnje uozbiljimo na projekat.
To nas je navelo da razmislimo i o njihovom tehnikom
izgledu te kako emo napraviti
njihovu tehniku pripremu za
tampu. U tom dijelu posla su
od presudne vanosti bili Mehmed Akamija i Gavrilo Grahovac. Obojica su donijela ogromno iskustvo naem projektu
Meho je ve u vie navrata
ilustrirao brojne knjige, a tada je
predano radio na kompjuterskoj
pripremi rukopisa prevoda
Kurana Enesa Karia, a Gavro
je do rata kao direktor uspjeno

vodio izdavaku kuu Svjetlost, koja se ubrajala u vodee
kue ne samo u bivoj Jugoslaviji nego i ire. Kada smo poeli
da razgovaramo i o samom
konanom procesu tehnike
pripreme i tampe, sloili smo
se da se to ne moe kvalitetno
uraditi u ratnim uslovima nigdje
na teritorijama pod kontrolom
Armije BiH. Zbog sukoba sa
HVO, nismo se usudili da uzmemo u obzir izdavae kue ili
tamparije u Hrvatskoj, koja je,
uostalom, i sama bila u ratu.
Gavro Grahovac je, u svojstvu
savjetnika ministra, predloio
Mladinsku knjigu iz Ljubljane, sa ijim je elnim ljudima
imao dugogodinje dobre poslovne kontakte. Sloili smo se
da je najbolji nain da se posao
obavi kako treba izmjetanjem
Mehe i Gavre u Ljubljanu, gdje
bi se obavili svi finalni poslovi
oko tehnike pripreme udbenika, nabavka potrebnih koliina papira i samo tampanje, nakon ega bi se oni distribuirali
kako naim izbjeglikim kolama u svijetu, tako i u samoj
Bosni i Hercegovini. Ili smo
tako daleko da smo traili da se
udbenici tampaju na posebnom, ukastom papiru da bi se
mogli itati i uz plamen svijee,
budui je snabdijevanje strujom
bilo neredovno, a ponekad se
znalo desiti da potraje i po nekoliko sedmica. Iz slinih razloga smo odluili da se priprema
knjinog bloka radi u crno-bijeloj varijanti, a da se samo udbenici geografije tampaju u
boji zbog karata koje e se, na
kraju, pojaviti u njima. Meho
Akamija je uradio i generalni
dizajn korica u sivkastoj boji sa
motivima preuzetim sa steaka,
ime je naglasio kako nau osobenu kulturnu batinu, tako i
olovna vremena u kojima su ti

udbenici nastajali.
udnim sticajem okolnosti, Meho i ja smo za dlaku izbjegli smrt na prvom masakru
na pijaci Markale u februaru
1994. godine. Bila je subota i
mi smo se uputili Mehinim
renoom na Bistrik, gdje smo iz
Merhameta trebali da preuzmemo neke pakete s hranom za
nae autore. Kako nismo zatekli
one koji su trebali da nam isporue te pakete, uputili smo se ka
Markalama, jer je Meho, kao
strastveni pua, htio da kupi
cigarete. Dok je on parkirao
auto negdje u blizini, ja sam
uao u zatvoreni dio Markala,
gdje sam bio u 12,25 kada je
granata s Trebevia pala na otvoreni dio pijace i ubila 69 ljudi,
a mnoge druge teko ranila.
Meho se zatekao na vratima
naspram tramvajske pruge, nakon to me je prethodno traio
skoro pa na mjestu gdje e koji
23
___________ S povodom
minut kasnije pasti granata. U
opoj pometnji koja je nastala,
Meho je svojim autom prevozio
ranjenike do bolnice, a ja sam
otiao u zgradu Predsjednitva,
gdje je trebalo da to popodne
budem na sjednici Vlade umjesto ministra Durakovia, koji je
bio na slubenom putu u Istanbulu. Bio je to jedan od najteih
trenutaka za mene u ratu, iako
sam se i ranije, pa i kasnije,
esto suoavao sa smru. Moda me je ba injenica da nisam
htio tog dana otii na premijeru
dokumentarnog filma Smrt u
Sarajevu prof. dr. Tvrtka Kulenovia, ili to sam vidio mnotvo hrizantema, zimskih rua
koje se nose na groblje, na otvorenom dijelu pijace i nagnala da
uem u zatvoreni dio Markala.
Kada se koji sat kasnije Meho
javio da je iv i zdrav, te objasnio kako nije imao vremena da
mi se javi, jer je vozio ranjene
sve dok je mogao, palo mi je na
pamet da nismo razmiljali ni u
24
jednoj prilici ta bi se desilo,

ako bi bilo koga od nas ili autora zadesila smrt. I onda sam pomislio da ne smijemo dozvoliti
da nas pojedinana sudbina
odvrati od naeg nauma. I da
treba da uinimo sve da ti udbenici izau na svjetlost dana i
u roku kako smo predvidjeli.
Intenzivirali smo napore oko
pripreme, te smo, negdje u
aprilu ili maju 1994. godine, poeli dobijati prve rukopise. S
njima su Meho i Gavro otili u
Ljubljanu, gdje su u narednim
mjesecima predano radili na njihovoj tehnikoj pripremi i osiguravanju velike koliine papira, jer smo sraunali da e tira
za sva 52 naslova dosegnuti
oko 1,5 miliona primjeraka!
Kako su pristizali drugi rukopisi, slali smo ih putem pouzdanih osoba, koje su po diplomatskim zadacima izlazile iz zemlje, ka naim ambasadama u
Zagrebu i Ljubljani. Istovremeno smo nastojali da osiguramo i
potrebni novac za nabavku papira i tampu. Tu nam je pomogao ministar finansija u Vladi
RBiH dr. Sead Kreso. Iako je
zbog rata prioritet bila nabavka
oruja, municije, vojne opreme
i hrane, on ni u jednom trenutku
nije ni pokuao da nas odbije.
Samo se nasmijeio i rekao da
je to njegova briga, iako se radilo o nekih 34 miliona tadanjih njemakih maraka. S tim
garancijama je Gavro Grahovac
mogao naruiti tone onog ukastog papira, koji se morao
posebno proizvesti za nae potrebe, te dogovarati ostale uslove proizvodnje udbenika s menadmentom Mladinske knjige.
U junu 1994. dolo je rekonstrukcije Vlade RBiH. Ministar Durakovi nije htio da
ue u Vladu koju je formirao
dr. Haris Silajdi s ministrima
iz Herceg-Bosne, kao rezultat

Washingtonskih sporazuma iz
marta 1994, kojim je okonan
sukob Armije BiH i HVO-a.
Umjesto njega, za ministra je
imenovan dr. Enes Kari. Ja
sam ostao na mjestu sekretara
Ministarstva i nastavio zapoete
poslove, koji su ve daleko odmakli na putu ka konanoj realizaciji. U jednom trenutku smo
se suoili sa dodatnim problemom. Prestavnici tamparija na
prostorima pod kontrolom A
RBiH su se poali premijeru Silajdiu zbog odluke da tampamo udbenike u Sloveniji. U
razgovoru s dr. Silajdiem,
koji je pozvao ministra Karia i
mene da mu objasnimo o emu
se radi, pojasnio sam da nijedna
tamparija nije mogla osigurati
tu koliinu papira, tamparske
boje, a naroito strune radnike,
te garantirati da e posao obaviti
na vrijeme. Osim toga, strahovali smo da bi eventualno uvezene koliine papira mogle biti
blokirane na putu ka krajnjoj
tampariji ka zemlji, kao i da se
eventualno odtampanim udbenicima moe desiti ista sudbina kao i sa knjigama iz zapaljene Vijenice da izgore u
dobro isplaniranom napadu.
Time bismo izgubili dragocjeno
vrijeme, a i sam projekat bi pretrpio ogromne tete. Premijer
Silajdi je uvaio nae razloge
i podrao ministra Karia i mene da nastavimo kako smo i
zamislili. Ujedno je i ministru
Kresi odobrio da pronae sav
potrebni novac za tampu i
distribuciju udbenika.
Bilo je i nekih drugih problema, od kojih treba spomenuti da smo u nekim prilikama
morali da iznova aljemo pripremu koju je radila firma B
koncept i njeni programeri. To
nam se desilo s udbenicima za
S povodom _____________
muziku kulturu, ali smo uspjeli
da u veoma kratkom roku uradimo novu pripremu i poaljemo je u Ljubljanu. Kada su prvi
udbenici uli u tampu, o emu
su nas redovno izjetavali Meho
i Gavro, napravili smo plan
koliina distribucije iz Ljubljane
za evropske zemlje. U ranijim
kontaktima koje sam i sm
imao sa predstavnicima naih
kola u Hrvatskoj, Austriji,
Danskoj i Francuskoj za vrijeme posjeta tim zemljama tokom druge polovine 1994, te uz
pomo naih diplomatsko-konzularnih predstavnitava, izraunali smo potrebne koliine i
dogovorili sa slovenakim pediterima kamo i kada da ih dostave. Mnogo je tee bilo organizirati dostavu udbenika iz
Slovenije u Bosnu i Hercegovinu.
Jedini mogui put je bio
preko Rijeke do Splita i Mostara, odakle bi se konvoj uputio
ka Sarajevu, Zenici i Tuzli. Za
Bosansku krajinu smo se nadali
da emo to moi uraditi preko
Zagreba, dok smo se dogovarali
s komandom UNPROFOR-a u
Sarajevu da za enklave Srebrenicu, epu i Gorade pokuamo dostaviti potrebne koliine
udbenika uz pomo padobrana
predvienih za vee terete u
ratnim uslovima. Najvea briga
nam je, ipak, bio prolazak kroz
Hercegovinu, odnosno preko
teritorija pod kontrolom HVO-a. U
pomo nam je pritekao prvi
ambasador SAD u Sarajevu, g.
Victor Jakovich. Kada sam ga u
vrlo konstruktivnom razgovoru
zamolio da uz konvoj budu prisutna i vozila Ambasade SAD,
otvorene u julu 1994. godine, te
pojasnio da bi bila katastrofa da
neko zadri ili uniti palete s
udbenicima, g. Jakovich je osigurao traena vozila, koja su
propratila nae kamione od

Splita do Jablanice. Otvoreno
nam je rekao da se divi naoj
namjeri da djeci pruimo mogunost da ue i da se nadaju
ljepoj budunosti, te da i on
vidi nadu u skori svretak rata,
ako smo mi u Ministarstvu nali
u sebi snage da, uz sve nedae i
strahote, zavrimo tako kapitalan projekat. Na poetku i na
kraju konvoja su bila slubena
vozila SAD sa amerikom zastavom i nisam mogao doekati
trenutak kada su mi javili iz
Jablanice da su vozila stigla bez
problema do tog odredita. Kasnije su prola ka Zenici i Tuzli,
a mi smo na dio konvoja iz
Pazaria preko Igmana i Hrasnice, te uvenog tunela ispod
aerodroma, unijeli u grad.
Naalost, iako smo imali
neka obeanja iz taba generala
Rosea, nikad nismo ostvarili
air drop, ili dostavu iz zraka,
za Gorade, epu ili Srebrenicu. Neke koliine smo uspjeli
da poaljemo preko pouzdanih
kurira, ali je vei dio kontingenta za ove krajeve doekao
kraj rata u magacinima u Pazariu.
Konvoji za Evropu su bez
veih problema doli na svoja
odredita. U njihovom iekivanju, organizirali smo u naim
kolama u inostranstvu seminare za nastavnike kako bi se oni
to bolje pripremili za rad sa novim knjigama. Seam se jednog
takvog susreta u augustu 1994.
u Kopenhagenu u prepunoj
dvorani u koju smo pozvali sve
one za koje smo smatrali da se
mogu ukljuiti u nastavu. Tih
dana sam uspio da postignem
sporazum s Minstarstvima
obrazovanja i unutranjih poslova Danske (pod ijim su nadzorom bile i izbjeglice) o dvojnim
diplomama na bosanskom i
danskom jeziku, te, uope, priznavanju naziva bosanski jezik, umjesto dotadanjeg srpskohrvatskog / hrvatskosrpskog. Zahvaljujui razumijevanju kolega iz Ministarstva obrazovanja Austrije i Turske, te
kasnije i drugih zemalja, nakon
iscrpnih razgovora, pa i pregovora, naziv bosanski jezik i
udbenici jezika sa itankama
su odobreni za upotrebu u naim kolama u inostranstvu.
To je bila naa najvea
pobjeda kao Ministarstva u
ratnim uslovima. U konanici smo uspjeli u naoj namjeri da osiguramo udbenike za djecu osnovnih i
srednjih kola i u zemlji i u
inostranstvu. Oni su bili jo
jedan dokaz nae rijeenosti
da opstanemo i kao ljudi i
kao narodi i kao graani, te
da naoj djeci pruimo priliku da se sklone s opasnih
ulica i da ue iz knjiga koje,
ak i iz dananje perspektive, mogu da izdre visoke
kriterije u pogledu kvaliteta
sadraja koji su u njima
obraeni. U tom cilju smo
morali izmijeniti i postojee
zakone i dati sebi pravo kao
Ministarstvu da se pojavimo kao izdavai, jer to nije
uobiajena praksa u svijetu.
Iz slinih razloga se na imprimaturu svih udbenika
pojavljuju imena oba ministra i prof. dr. Enesa Durakovia i prof. dr. Enesa Karia, jer smo smatrali da su
obojica zasluna da se pojave na tom mjestu, dok je
Abdulah Jabuar u ime Sektora za obrazovanje naveden kao odgovorni urednik.
U vie navrata sam bio
u prilici da u svijetu govorim ili piem o ovom projektu, o kome su napisane
25
___________ S povodom
To je bila naa najvea pobjeda kao

Ministarstva u ratnim uslovima. U konanici smo uspjeli u
naoj namjeri da osiguramo udbenike
za djecu osnovnih i
srednjih kola i u zemlji i u inostranstvu.
Oni su bili jo jedan
dokaz nae rijeenosti da opstanemo i
kao ljudi i kao narodi i kao graani, te
da naoj djeci pruimo priliku da se
sklone s opasnih ulica i da ue iz knjiga
koje, ak i iz dananje perspektive, mogu da izdre visoke
kriterije u pogledu
kvaliteta sadraja
koji su u njima obraeni.
i neke studije na osnovu radova koje sam

publicirao o ovoj temi. Dvadeset godina
kasnije nakon to smo obavili ovaj asni
zadatak, i dalje sam ponosan na svoju ulogu
u cijeloj toj prii, premda mi je ao to
nisam odrao rije datu samom sebi da u
sauvati jedan komplet svih udbenika za
neki budui Muzej kolstva Bosne i
Hercegovine. Naprosto nisam mogao odbiti
molbe aka ili njihovih roditelja koji nisu
mogli doi do nekih naslova, pa sam ih
davao na posudbu, ali se dobar dio nije
vratio u tu moju nultu kolekciju. Samo se
nadam da su aci koji su iz njih uili dobijali dobre ocjene i da su im iz njih steena
znanja pomogla da naue neto vie o ovoj
zemljici Bosni i Hercegovini, njenim narodima, kulturi kroz vjekove, te jo mnogo
emu to se nalo izmeu korica tih knjiga.
Uzimajui u obzir okolnosti u kojima su
pripremani i zavreni, a naroito vrijeme za
koje su izraeni i dostavljeni irom svijeta,
moram se opet prisjetiti stihova Maka Dizdara, sada iz pjesme Zapis o zemlji:
Bosna da prosti jedna zemlja imade
I posna i bosa da prosti
I hladna i gladna
I k tomu jo
Da prosti
Prkosna
Od
Sna
Uprkos kataklizmikim dogaanjima posvemanjeg razaranja i nitavila, napadnuti od

onih koji, kako kae veliki Mak u pjesmi
Poruka svojim oporim komentarom o svim
napadaima na ovu zemlju:
Ti nita ne zna o gradu u kome ja ivim
Ti nema pojma o kui u kojoj ja jedem
Ti ne zna nita
O hladnom zdencu
Iz koga ja
Pijem.
(Ne rekoh li ti ve jednom
Da o meni zaista ne zna nita
Da ne zna nita o mome luku i strijeli
Da nita ne zna o mome titu i mau
Da nema pojma o tim
Ljutim orujima
Da ne zna nita o mome bijednom tijelu
Niti kakav on arki plamen
U sebi
Ima.)
Tvrdoglavo ustrajavajui u svom opstajanju i svojoj vjeitoj prisutnosti i prkosnosti na
ovom tlu, ostavili smo u ovim udbenicima i
dokaze naeg plamena da nadvladamo Zlo i da
snagom Rijei i knjiga iskaemo nau opredijeljenost za ouvanje svega onog Dobrog
to ini nau zemlju, kao i da budemo most ka
budunosti kasnijim generacijama uenika u
naim kolama.
Ovo je bio moj zapis o tim vremenima.
Lingvazin
preporuuje
Babel, The language magazine
www.babelzine.com
26
Intervju _____________
Sagovornici
William LABOV
Gillian SANKOFF
Pitanja
Ella JEFFRIES
Jessica WORMALD
Rachelle PRICE
Prijevod s engleskog
Nejla KALAJDISALIHOVI
Jezik moramo prihvatiti

onakav kakav jeste
Kako ljudi zapravo kau ono to ele rei? Koji su to razliiti naini na koje
izgovaraju rijei i kako se te razlike odraavaju na njihov poloaj u drutvu? Na
ova pitanja, iako se moda to tako ini, nije lako dati odgovor. Izuzetno je teko
doi do korpusa prirodnog govora. Takoe, prirodni govor sadri mnoge
varijable koje je potrebno analizirati. Ugledni sociolingvisti, Gillian Sankoff i
William Labov, posvetili su cijelu svoju karijeru u pokuaju da odgovore na ova
pitanja. Primjenom svog lingvistikog znanja, tj. pomakom od vlastite intuicije i
usmjeravanjem panje na analizu onoga to ljudi zaista kau, ovi su sociolingvisti u velikoj mjeri izmijenili nain na koji razumijemo kako jezik
funkcionira na terenu.
William Labov
Gillian Sankoff
William Labov je u svojim ranim istraivanjima, koja se smatraju temeljnim za

sociolingvistiku, analizirao promjenu akcenata kod stanovnika otoka Martha
Vineyard (koji se nalazi na istonoj obali SAD-a) nakon porasta turizma u ovom
mjestu. Takoer je poznat njegov eksperiment kojim je u njujorkim robnim
kuama pokuao sistematizirati upotrebu ili izostavljanje glasa /r/ u sintagmi
fourth floor (bos. etvrti sprat). Pored toga, najveim utjecajem Labova mogla
bi se smatrati studija afroamerikog vernakulara (African American Vernacular
English (AAVE)) koji se nekad smatrao manjinskim dijalektom dok se danas
smatra legitimnom varijantom engleskog jezika, a ne nekom degenerativnom ili
neadekvatnom jezinom formom.
Gillian Sankoff se u svojoj bogatoj karijeri bavi izuavanjem pidina i kreola
(takoe izuava i razvoj tok pisina, slubenog jezika na Papui Novoj Gvineji),
montrealskog francuskog, a takoer se bavi izuavanjem jezikih promjena u
toku ivotnog vijeka pojednica. Kako se vidi iz intervjua koji slijedi, i Sankoff
(GS) i Labov (WL) i dalje se aktivno bave iznalaenjem naina da se djeci koja
ive u tekim uslovima omogui kolovanje, te analiziraju koliko je uloga jezika
vana u njihovom ivotu.
27
___________ Intervju
Babel*: Da li imate neki savjet za
nastavnike ili studente koji tek ulaze u
svijet lingvistike i sociolingvistike?
W. L.: Ono to lingvisti moraju rei ljudima
jeste da, na odreeni nain, jezik moramo
prihvatiti onakav kakav jeste. Svi mi govorimo
nekim dijalektom, pa ako elimo da se
razumijemo, moramo rei da je nain na koji
se jezik vremenom razvijao prirodan. S druge
strane, takoe moemo imati glasnu intuiciju
da neki glasovi nisu ispravni, te je za oekivati
i da emo ih i primijetiti. Prema tome, kao
lingvisti, jezik moramo posmatrati iz dva ugla:
iz ugla posmatraa koji kao lan drutvene
zajednice pristaje da prihati da postoji neto to
se smatra pravilnim govorom u koli, i ugla
posmatranja jednog uenika, koji izuavanjem
ljudskog roda razumije da je nain na koji
obavljamo odreene radnje rezultat prirodne
evolucije. Ovakav staloen, objektivni pristup
onome to jezik jeste je zapravo ono od ega
polazi lingvistika.
nastavni proces?
W. L.: Pa, ja mnogo radim na tome da se u
kolama vie ita. Mi se zaista trudimo da
djeca vie itaju i piu, tj. da shvate svrhu
itanja i razumijevanja teksta. Poduavanje
izgovora nije dio ovog procesa koji je vie
usmjeren na znaenje teksta. Meutim, ne
moemo a da ne spomenemo da nastavnici
(engleskog) jezika negativno reagiraju kada
uju neku pogreno izgovorenu rije. esto
e nastavnik u koli zagalamiti na dijete i rei:
Govori engleski! Pa e se to i desiti. Osoba
koja se na takav nain obraa ueniku nije
dovoljno educirana. Prema tome, smatramo da
e uenik, ukoliko eli da naui izgovarati
standardni jezik kao njegov nastavnik, na kraju
ui u sistem, nauiti itati, te tako ostvariti
rezultat. Meutim, afektivni stav prema
varijetetima u jeziku jedan je od glavnih
faktora kada govorimo o potekoama s
itanjem.
G. S.: Jer se djeca povlae u sebe.
Babel: Koliko vam je teko / lahko

razgovarati o sociolingvistici s onima
koji ne poznaju ovu disciplinu? Na
koji nain to radite?
* Ovaj intervju prenosimo iz

prijateljskog magazina Babel
(broj 5, novembar 2013) s
dozvolom Redakcije. Babel
je nauno-popularni lingvistiki magazin koji izlazi od
novembra 2012. Objavljuje
se etiri puta godinje. Vie o
Babelu, njegovu sadraju i
nainima pretplate moe se
proitati na internetskoj stranici www.babelzine.com. Na
toj se stranici moe besplatno
preuzeti prvi broj. (Napomena urednika)
28
G. S.: Smatram da svaki sociolingvist nalazi

da je teko objasniti taj cijeli koncept dualiteta.
I da ete, kao to svi znamo, biti kritizirani ako
odreenu rije ne napiete ispravno, ili da ete,
ako ne govorite onako kako propisuje drutvena norma ili obrazovni sistem, takoer biti
izloeni neugodnostima. ak moete izgubiti i
posao i sl. ukoliko ljudi izgrade odreeno
miljenje o vama. S druge strane, znamo i da
je svaki govor koji je razliit od onoga koji se
propisuje u kolama samostalan jeziki sistem,
a ne iskvarena verzija nekog drugog jezika.
Prema tome, smatram da je ljudima veoma
teko objasniti da postoji neto to bismo mi
nazvali nestandardnim dijalektom ili akcentom, te da je to sistem sam za sebe, kao i da je,
objektivno gledano, takav sistem jednako
dobar ljudski jezik kao i svi ostali, a ne neka
njegova iskvarena verzija. Meutim, mnogo
se u javnosti govori o toj iskvarenosti jezika.
Babel: Kako biste pomogli nastavnicima
da temu varijacija u jeziku uvedu u
W. L.: Ima jo neto. Kad smo na terenu,

obino sa starijim ljudima razgovaramo o
muzici. Mnogima se svia dananja muzika i
obino kau da ba vole ove nove kompjutere, muziku..., ali u hiljadama anketa koje
smo sproveli, niti u jednoj nismo nali da je
neko rekao: Svia mi se kako danas govore
mladi; govore puno bolje nego kad smo mi bili
djeca. Jezik je jedina nepromjenljiva kategorija dobrih starih vremena.
Babel: Moete li nam rei jo neto o
vjetinama itanja; da li saraujete sa
kolama?
W. L.: Mnogo sam godina radio sa Afroamerikancima i pokuavao da razumijem njihov dijalekt. Napisao sam mnogo radova o
ovoj temi, ali se do prije deset godina nisam
aktivno ukljuivao u rad kole. Predavao sam
jedan predmet u koli u koju su studenti ili na
praksu, pa smo razvili metode koje su bile
zasnovane na sljedee tri stavke: prvoj, da kao
lingvisti znamo vie o pismu i njegovoj primjeni; drugoj, da znamo po emu se razlikuje
djeiji jezik od jezika odraslih, pa tako znamo
da li dijete neku rije pravilno ita iz knjige ili
Intervju _____________
bira pogrenu rije; i, na kraju, iz svog rada na
terenu, znamo ta djecu zanima, ta vole i ta
im smeta.
Prema tome, na je program zasnovan na
mnogim individualnim priama u koje su inkorporirana ova tri principa. Ono to je najvanije naglasiti, a to svi pisci pria za djecu
znaju, jeste da nije zanimljivo itati ruiaste
prie. Veina onoga to djeca itaju u koli
uope se ne tie njihovih stvarnih briga, te je
na program usmjeren na razgovor o pitanjima
kao to su nepravda, moji najvei strahovi,
biti optuen za neto to niste uinili i sl.
Ovaj smo program razvili kako bi djeca govorila o onome to im je vano u njihovoj svakodnevici.
G. S.: Samo da i ja neto dodam. Bill to nije
spomenuo, ali on je sam napisao te prie, sve
te kratke prie koje se nalaze u njihovoj lektiri.
Jedna od pria se zove Duhovi u podrumu.
Rije duhovi (eng. ghosts) ima klaster od tri
suglasnika na kraju rijei pa je samim tim
zanimljivija kada govorimo o izgovoru. Djeca
e svakako usput morati nauiti ta su konsonatski klasteri i, samim tim, nauiti kako se
itaju. Svaka pria u sebi sadri mnogo ortografskih i pravopisnih zakoljica, ali ove
prie su zanimljive. Jer, ako siete u podrum
koji je strahobalan i u kojem se moda krije
neki duh itd., ili ako krenete u kolu pa
pokuate pomoi nekome ko se zaglavio na
drvetu da sie i tako poderete pantalone, pa
vas nastavnik pita zato sjedite u jakni... i
tako, eto, takve su te prie. One su namijenjene
djeci uzrasta od 8 do 10 godina koja imaju
potekoa s itanjem.
W. L.: Na moje veliko zadovoljstvo, studenti
predavai na ovom predmetu sada su dio studentske organizacije Penn Reading Initiative
[www.ling.upenn.edu/pri], u kojoj su studenti
dodiplomci sami razvili edukacijske programe
za obuku i angaman...
G. S.: ...nastavnika koji koriste ove materijale
i odlaze u kole da obuavaju djecu koja imaju
potekoa s itanjem.
W. L.: To se spontano odvija evo ve etiri ili
pet godina. I mene nekad pozovu da neto
uradim za njih. I koriste nae materijale.
Babel: Da li smatrate da je zadaa lingvista da djeluju van visokokolskih institucija?

W. L.: Napisao sam jedan rad upravo o tome
[Labov, W. (1982). Objectivity and commitment
in linguistic science: The
case of the Black English
trial in Ann Arbor. Language in Society 11(2):165201]. Taj je rad napisan
nakon sluaja Ann Arbor. Afroamerike majke
alile su se da njihova djeca koja su pohaala
osnovnu kolu (Martin Luther King Jr.
Elementary School) ne ue itati. I uspjele su
da se izbore da se niti jedno dijete ne smije
diskriminirati na osnovu jezike razliitosti.
Geneva Smitherman, jedna afroamerika lingvistica, potkrijepila je navedene argumente
svjedocima. U presudi je reeno da je bitno
prepoznati da ova djeca kod kue govore
jezikom koji nije isti kao jezik koji se govori u
koli, te da bi nastavnici to trebali znati. To je
bila vana presuda. Ja sam onda napisao jedan
rad u kojem sam pokrenuo neka pitanja koja
se tiu principa. Jedan od tih principa se odnosi
na sljedee onda kada lingvist dobije odreene podatke od ljudi kojima je njegova
pomo potrebna, njegova dunost je da im
pomogne. E, sad, ako izuavate govor vie
klase, obino niste duni da im pomaete, jer
im vaa pomo nije potrebna...
Profesorica Gillian Sankoff i

profesor William Labov
G. S.: Ako izuavate govor imigranata, moda im moete pomoi...

W. L.: Onda kada je lingvist svjestan da je
dolo do opeg nesporazuma ili do greaka,
duan je da to ispravi. Ova dunost spada u ne
tako veliku obavezu. E, sad, ono to ljudi
obino dobiju kao rezultat izuavanja ljudi
jeste da oni zapravo ostvare profit, zaposle se,
prihodi im se poveaju pet do deset puta, dok
oni koje izuavaju ostaju gdje su i bili. Pa
prema tome, itekako smatram da se morate
oduiti ako ste profitirali izuavajui ljudski
rod.
Koristan link
www.ling.upenn.edu/pri
Ella Jeffries, Jessica Wormald i Rachelle Price
studentice su postdiplomskog studija Univerziteta u
Yorku.
29
___________ Radovi
Jonathan CULLER
Lirika, jezik, kultura*

(odlomak)**
edna od promjena posljednjih godina u knjievnoj

kritici koja najvie iznenauje jeste da se sve manje znaaja pridaje lirskoj poeziji.
Poezija je nekad zauzimala centralno mjesto knjievnog doivljaja, pa je i analiza lirskog jezika ili jezika poezije nekada
takoer zauzimala centralno
mjesto u teoriji knjievnosti za
ruske formaliste i teoretiare
koji su, poput Romana Jakobsona, povezali ruski formalizam
i francuski strukturalizam. Danas to vie nije sluaj. Knjievnost je vana teoriji samo onda
kada se krije iza narativa. Zato
je to tako? Jasno je da bi odgovor na ovo pitanje mogao biti
da ne tako veliki broj ljudi ita
poeziju. Ipak, takvi empirijski
razlozi ranije nisu predstavljali
prepreku za teoriju, jer ko to ita
Lacana osim teoretiara? Jedan
jednostavan razlog mogao bi se
kriti i u sljedeem u dobu demistifikacije knjievne kritike,
ini se da je itanje poezije
prevazieno. Teoretiari mogu razmatrati iskonski znaaj
fikcijskog narativa koji je od
kljune vanosti za konstruiranje pojedinca, za njegova stremljenja, za identitet, za izmiljene zajednice koje su zapravo nacije itd. Takva je razmatranja tee iznositi ako se radi o
poeziji. Izravnost njenih retorikih alata i njeno tvrdoglavo ob-
J
* Ovaj je rad prvi put predstavljen na plenarnoj sesiji
konferencije o poduavanju
stranih jezika i knjievnosti na
Univerzitetu Costa Rica u decembru 2012. godine. Veoma
sam zahvalan Gildi Pacheco
Acua i njenim saradnicima
na pozivu i gostoprimstvu.
** Tekst koji nam je ustupio
prof. Culler mnogo je dui, ali
zbog prirode Lingvazina ovdje objavljujemo samo odlomak. Cijeli tekst objavit emo
u drugom broju naunog asopisa Bosnistika plus, iji je
izdava Institut za bosanski
jezik i knjievnost u Tuzli.
(prim. ur.)
1
J. L. Austin, How to Do
Things With Words, Cambridge, Harvard UP, 1954, str.
9.
2
Jacques Derrida Passions:

An Oblique Offering, On
the Name, ed. Thomas Dutoit,
Stanford, Stanford UP, 1993,
str. 28.
3
Karl Marx, pismo ocu napisano 10. novembra 1837.

http://www.marxists.org/archi
ve/marx/works/1837-pre/let
ters/37_11_10.htm
4
Mikhail Bakhtin, Discourse

in the Novel. The Dialogic
Imagination: Four Essays,
prijevod: Michael Holquist i
Caryl Emerson, Austin, U of
Texas P, 1981.
30
raanje pticama, urnama, cvijeu ili mrtvima kod ozbiljnih

teoretiara stvara osjeaj nelagode. U svojoj poznatoj definiciji performativnog jezika engleski filozof J. L. Austin (How
to Do Things With Words) navodi: Ne smijem se, primjerice, aliti, ili pisati pjesmu.1
Poezija je stavljena ustranu, kao
neozbiljna, parazitska ili blijeda
kopija jezika.
Jacques Derrida u svom
djelu Passions: An Oblique
Offering kae: Nema demokracije bez knjievnosti, niti
knjievnosti bez demokracije.2
Ipak, da li moemo tvrditi sljedee: Nema demokracije bez
lirike?
Poezija je, zapravo, obino
izopena iz teorije, kako kae
Julia Kristeva, tj. ono to teorija
treba da odbaci da bi se odrala.
Platon govori o vjekovnim nesuglasicama izmeu poezije i
filozofije, emu je vjerovatno i
on sam umnogome doprinio,
dok u modernom dobu moemo krenuti od Marksa, koji je u
redove teoretiara stupio odbacivanjem (pa i spaljivanjem)
poezije koju je pisao za vrijeme
svoje mladosti. Marks postaje
Marksom onda kada odbaci poeziju. O spomenutim opozicijama govori u svoja dva poznata
teksta, od ega je jedan pismo
koje je 10. novembra 1837. napisao svome ocu, a drugi Raz-
matranja jednog mladog ovjeka pri izboru poziva (Reflections of a young man on the
choice of a profession), kada
kae da u poeziji sve to je realistino postaje neopipljivo pa
se, da bi se dosegla jasnoa te
krenulo u potragu za uporitem
u realistinom, od poezije mora
velianstveno odstupiti.3 Mikhail
Bakhtin sebi doputa da roman
nazove dijalokim oblikom koji
se sastoji od drutveno obiljeenih diskurs koji se natjeu te
poeziju naziva monolokim oblikom koji ostavlja po strani bez
suoavanja s veim dilemama.4
Poezija je, navodno, monoloki
oblik zbog toga to njome dominira jedno gledite, te je iz
tog razloga nametljiva ili nepouzdana. Ovaj je pristup jedna
verzija uobiajenog strukturalistikog poimanja uspostavljanjem binarne opozicije izmeu
onoga to nazivamo poezijom i
prozom, kojim se potom odlike
koje pripadaju poeziji mogu
izuzeti iz razmatranja izopavanjem poezije. Dakle, predmet
izuavanja teorije postaje definiran izostavljanjem lirike.
Jean-Paul Sartre u djelu Questceque la littrature? definira
poeziju kao samosvjesnu igru
jezikom, kao in odbijanja koritenja jezikog instrumentarija na pravilan nain, tj. upotrebom transparentnih znakova.
Sartre, tako to poeziju ostavlja
Radovi _____________
postrani, moe da se usmjeri na
probleme poimanja svijeta i
(svoje) uloge u tome. U svojoj
prvoj knjizi, Le Degrzro de
lcriture, koja je jedna od glavnih prekretnica ka modernoj teoriji, Roland Barthes pie kao i
Sartre, iako ga nikad ne spominje, i kae da teorija o jeziku u
avangardi jeste vana za politiku. On obre Satreove teze o
prozi povezujui njenu politiku
relevantnost sa eksperimentiranjem u jeziku, dok pri tome ipak
zadrava Sartreovo izopavanje
poezije.
Proza je ta koja eksperimentira s jezikom na radikalan
nain, na naine koji mogu biti
relevantni za politiku. S druge
strane, poezija nastoji da nadraste ili uniti jezik, te je stoga moemo zanemariti. Iako imaju suprotna gledita, ova dva teoretiara se slau onda kada treba
ono to smatraju pogrenim pristupima jeziku pripisati poeziji,
kako bi se spomenuti pristupi, te
dimenzije jezika na koje se odnose, u potpunosti mogli izuzeti
iz razmatranja.
Danas poezija vie ne zauzima centralno mjesto niti u teoriji knjievnosti, niti na odsjecima za knjievnost, barem ne na
engleskom i francuskom govornom podruju. Danas na univerzitetima u SAD-u imamo veliki
broj studenata koji studiraju englesku knjievnost ili knjievnost na stranim jezicima koji tvrde da ili ne vole ili ne razumiju
poeziju. Iz tog razloga obino biraju predmete na kojima se izuava roman ili kulturoloke studije. S obzirom na to da studenti
izbjegavaju poeziju jer je smatraju nepoznanicom, odsjeci za
knjievnost, u svojim nastojanjima da privuku to vie studenata, stavljaju poeziju na marginu
svojih nastavnih planova i pro-
grama. Meutim, ukoliko izuavanje poezije vie nije u samoj

sri izuavanja knjievnosti, posljedice e biti katastrofalne, jer
slijedi da ni pomno izuavanje
jezika i jezikog umijea vie nije prioritet, to dovodi do toga da
tematski i ideoloki okviri stupaju na scenu bez velikih potekoa. A onda kada teme postanu
jedino to se smatra vrijednim,
zato onda jednostavno ne izuavati samo filmove ili sadraj
televizijskih programa, zato uope izuavati knjievnost koja trai posveenost itanju i samom
jeziku, a ne pukom (pre)gledanju?
Ono to se deava sa studijem knjievnosti ide ukorak s
onim to se deava kada govorimo o poduavanju jezika, gdje
se itanje knjievnosti svelo na
minimum. Komunikativni pristup poduavanju jezika panju
usmjerava na stvarni svijet, kao i
interaktivni pristup, koji jezik
smatra alatom za uspostavljanje
i odravanje drutvenih odnosa i
koji se posveuje izuavanju
kretnji, inova, tehnika pregovaranja ili razliitih situacijskih diskursa koje nalazimo u konverzacijskom jeziku, to nakraju ostavlja malo prostora za izuavanje pisanog teksta, koji biva potisnut na margine drutvene interakcije. U SAD-u se u Dravnim standardima uenja stranih
jezika (National Standards for
Foreign Language Learning),
koje su razvili predstavnici glavnih organizacija za poduavanje
stranih jezika unutar federalnih
inicijativa za obrazovanje, knjievnost gotovo i ne spominje,
iako bi ovi programi trebali sadravati raznolike pristupe i kompromisna rjeenja. Standard 1.2.
navodi da studenti razumiju i
tumae pisani i govorni jezik o
razliitim temama, te da se za
primjer razumijevanja jezika
Standardi i normativi dosuzima i razumijevanje bajki i

tupni
na: http://www.actfl.org.
ostalih narativnih oblika o poznatim temama, dok se na naprednijem nivou govori o razumijevanju kulturolokih aspekata znaenja u pisanom i govornom jeziku onda kada ih aktiviraju govornici i pisci na ciljnom
jeziku u formalnim i neformalnim kontekstima.5
Meutim, standardi koji se
odnose na izuavanje kulture neto jasnije govore o samom pristupu poduavanju, jer se u
Standardu 2.1. pojanjava da se
pod kulturolokim praksama
smatraju uzusi ponaanja koji su
prihvaeni u jednom drutvu,
odnosno aspekti kulture koji se
odnose na rituale, upotrebu oblika za oslovljavanje, hijerarhiju,
prostor i sl., drugim rijeima
konvencije, pri emu se knjievnost uope ne pojavljuje. Standard 2.2., koji se odnosi na kulturoloke proizvode, kae da
Jonathan D. Culler
kulturoloki proizvodi mogu
profesor je na Univerbiti opipljivi (npr. umjetnika slizitetu Cornell u Ithaci
ka, knjievno djelo, tapii za
(New York, SAD).
jelo) ili neopipljivi (npr. usmena
Autor je brojnih radopredaja, ples, ritual, obrazovni
va i knjiga o struktusistem). U kakvom god obliku
ralizmu, knjievnoj teda se odreeni proizvod javi,
oriji i kritici. Neka od
njegovo je prisustvo unutar jedpoznatijih djela su mu
ne kulture ili neophodno ili opStrukturalistika poeravdano sistemima (perspektivatika i Knjievna teorima) vrijednosti ili vjerovanjima
ja: veoma kratak uvod,
u datoj kulturi, te se pojavljuje u
Saussure (u Srbiji obonim kulturolokim praksama
javljena kao Ferdikoje ukljuuju njegovu primjenand de Saussure
nu. Iz ovoga proizlazi da su taosniva strukturalne
pii za jelo bolji izbor od nekog
lingvistike). U pripreknjievnog djela, jer su tapii za
mi mu je knjiga Thejelo proizvod koji ilustrira sveory of Lyric.
prisutnu praksu jedne kulture.
Vidite, ja ne predlaem da se vratimo u prolost, kada su
studenti stranih jezika uglavnom izuavali knjievnost,
prevodili je, odnosno izuavali ive jezike na isti nain kao to
se izuava, naprimjer, latinski. Ipak, smatram da gubimo
neto vrijedno ako izbacimo itanje poezije iz programa za
poduavanje stranih jezika zarad komunikacije ili
drutvene interakcije. O tome ja govorim.
31
___________ Radovi
Alma HASUKI
Drame Jasne ami

rije nego bude zapoet
govor o zbirci drama
Drame knjievnice Jasne ami, bit e zanimljivo i
korisno ukratko progovoriti o
bosanskohercegovakom enskom dramskom stvaralatvu s
obzirom na njegovu specifinu
poziciju u odnosu na druge
knjievne anrove. Naime, drama kao knjievni anr relativno
je mlada pojava u knjievnosti Bosne i Hercegovine. Njeno
egzistiranje poinje dosta kasno
u odnosu na evropske knjievne
tokove tek za vrijeme austrougarske vladavine 1885. godine
Ivan Lepui objavljuje prvi
bosanskohercegovaki dramski
tekst. Meutim, ensko dramsko stvaralatvo svoje prve tekstove biljei jo kasnije tek
poetkom XX stoljea. Kako u
svom tekstu Izmeu utanja i
psovke bosanskohercegovaka enska dramska knjievnost navodi Anisa Avdagi,
prve dramske tekstove na
panskom ladino jeziku ispisuje
u zvaninom bosanskohercegovakom kritikom diskursu zanemarena, a u irem kontekstu
ak i nepoznata autorica Laura
Bohoreta Papo. Tek krajem XX
i poetkom XXI stoljea, kada
se javljaju drame Ljubice Ostoji, Nermine Kurspahi, Jasne
ami, Radmile Smiljani, Elme Tataragi, Ines Tanovi,
Aide Pilav, Tanje ljivar, Nure
Bazdulj-Hubijar i drugih autorica, biljei se odreeni kvantita-
P
Jasna ami
32
tivni porast produkcije enskih

dramskih tekstova u knjievnosti Bosne i Hercegovine. Takoer, postoji tek nevelik broj naunih radova koji promiljaju o
ispisanim dramskim svjetovima
ili koji se bave periodizacijom,
sistematizacijom i modelativnim tokovima savremene bosanskohercegovake dramske
knjievnosti, kao i radova koji
sa novim teorijskim iskustvima
i iz savremene perpsektive ponovo iitavaju dramske tekstove starije bosanskohercegovake produkcije. Od tog nevelikog broja naunih radova izrazito je mali broj onih koji se
bave enskim dramskim tekstom. Stoga je kao ispomo za
kontekstualiziranje dramskih
tekstova (ili bilo kakav govor o
njima) unutar savremene knjievne scene nuno ponekad posegnuti za djelima kojima drama nije primarna tema istraivanja, nego, naprimjer, roman,
pripovijetka. Takav postupak
mogu je zbog toga to je i dra-
Gordana Muzaferija
ma dio istog poetikog okvira te

je prolazila kroz iste ili barem
vrlo srodne procese i modele
poetskog razvoja kao i roman ili
pripovijetka. Drama je kao i
druge knjievne vrste u bosanskohercegovakoj knjievnosti
nakon folklorno-romantiarskog zasnova s kraja prolog
vijeka i poetka ovog vijeka na
koncu milenija ula u postmoderni poetiki sistem koji
umjetniki uvjerljivo trijumfira
u ratnoj knjievnosti (Kazaz
2004: 152153), odnosno, od
prosvjetiteljskog poetikog modela preko artistikog, semiotikog te raznih njihovih oblika
savremena bosanskohercegovaka drama dospjela je u stanje koje Gordana Muzaferija
opisuje na sljedei nain:
(...) na vratima 21. stoljea
bosanskohercegovaka dramatika, sad ve potpuno
sklona artistikom konceptu
i estetizaciji zbilje, kroz polifonijsku miksturu egzistencijalistikog, poetskog i semiotikog modela probija do
literarno-scenskih ostvarenja izrazite estetske vrijednosti, koja u dramaturkoj
opservaciji ak i munih tema ratne stvarnosti ne doputaju ideoloku funkcionalizaciju diskursa, ve se okreu samim sebi i tragaju za
novim oblicima vlastite stvaralake svijesti. (Muzaferija
2004: 23)
Radovi _____________
Zbirka drama pod nazivom Drame knjievnice Jasne
ami objavljena je 2006. godine u izdanju Bosanske rijei
iz Tuzle. Sainjavaju je tri
dramska teksta: Sablast, Sjeanje na ivot i Susret. Stanje koje
moda na najbolji nain opisuje
tekstualnu politiku u zbirci Drame i koje se moe uzeti kao
osnov dramskih pria jeste stanje ratne i poratne traume (tranzicije), mjesto odakle moe krenuti mapiranje. Naime, cjelokupno knjievno stvaralatvo
bosanskohercegovakog prostora nakon ratnih devedesetih
pod snanim je utjecajem ratne
kataklizme i ratnih trauma. Iz
takvog ratnim traumama obremenjenog konteksta proizlaze
(dramski) tekstovi u kojima se
(uz svu sterilnost jezika) pokuava reprezentirati individualna
i kolektivna trauma, problem
nasilja, tortura nad slabijim, razliitim u etnikom i religijskom
smislu, odbacivanje drugih u
etnikom, religijskom i rodnom
smislu, identitarni lomovi, problematiziranje i dekonstrukcija
nacionalistikih
zloinakih
ideologija, izbjeglitvo i razliiti
progoni itd. Svjedoenje o ratu,
a prije svega o posljedicama i
traumama koje rat ostavlja u
zbirci Drame reprezentirano je
iz enske perspektive. U centar
sva tri dramska teksta Jasna
ami postavlja enu, umjetnicu, intelektualku to trpi ili je
istrpjela razliite oblike nasilja u
ratnom, egzilantskom i tranzicijskom vremenu maskuline
vladavine i tiranije. S obzirom
na to zbirka Drame mogla bi se
odrediti kao ona koja pripada
feministikom prostoru pregovaranja ispisuje ensku perspektivu, ensko iskustvo, ispisuje prie o poziciji ene u razliitim oblicima patrijarhalne
kulture, svjedoi o stalnom

simbolikom i svakom drugom
obliku nasilja nad enama te na
taj nain promovira opozicijsko, potencijalno subverzivno
znanje koje se suprotstavlja
vladajuim idejama, preispituje
literarni, filozofijski, povijesni
kanon, preoblikuje zvanino
znanje (Bahovec 2009: 2).
Uloga njenog glavnog sagovornika dodijeljena je mukarcu te
u dramskim tekstovima moe
biti prepoznato suprotstavljanje
ili razlika enskog i mukog
pogleda na rat, umjetnost, ljubav, narod, politiku, identitet...
Njihovim razgovorima otvaraju
se i nude na propitivanje razliiti drutveni problemi: imperijalistika narcisoidnost, superiornost i diskriminacija, problem
egzila prouzrokovanog ratnom
kataklizmom i svih tegoba koje
egzil kao takav moe da ima
(iskustvo izgnanstva, bezdomnosti, kulturolokih sudara, hibridizacije identiteta, identitarnih procijepa, neokolonizacije,
odnos individualnog sjeanja i
kolektivnog pamenja, traumu
odlaska kao i traumu povratka
na prisilno naputen prostor i
jo mnogo ta), pogubnost nacionalistike politike u razliitim historijskim vremenima
(Drugog svjetskog rata i rata na
podruju bive Jugoslavije),
tranzicijski kontekst bosanskohercegovakog drutva u kojem
subjekti ne uspijevaju da prevladaju ratne traume, nego ivotare u socijalnoj i duhovnoj
bijedi te na kraju i odnos izmeu mukarca i ene, preko
kojeg se problematiziraju inovi
nasilja nad enama, identiteti i
razliiti naini njihovog konstruiranja. Razliitim oblicima
nasilja koji su reprezentirani u
dramskim tekstovima zbirke
Drame (od bezazlenih seksis-
tikih izjava do silovanja svakodnevnog, ali i onog u ratu)

mogli bismo rei da se ukazuje
na nerazumijevanje i nepoznavanje ene, na stalne procese
stereotipizacije kroz koje ene
prolaze, to prouzrokuje omalovaavanja, diskriminaciju, stigmatizaciju, proizvodnju nasilnih
inova. Takav odnos prema enama dio je mizoginih procesa
koji su neprevazieni i uvijek
aktuelni u patrijarhalnim oblicima drutva (i ne samo patrijarhalnim), kakvo je i bosanskohercegovako, a takvo drutvo
nastoji nasiljem staviti pod kontrolu enu i njeno tijelo, podrediti ga, pokoriti i dodijeliti mu
poeljne funkcije. Stoga se reprezentacija inova nasilja nad
enama, kao krajnje posljedice i
rezultata neodgovarajueg, mizoginog ponaanja prema enama, moe izdvojiti kao zajedniki model i motiv konstruiranja razliitih pria u dramskim
tekstovima Sablast, Sjeanja na
ivot i Susret Jasne ami. Takvi elementi u dramskim tekstovima mogu da se tumae i kao
njihova tenja za prebolijevanjem trpljenja, prilagoavanja i
interiorizacije mizoginijskih obrazaca kulture (Moranjak-Bambura 2005: 58).
Glavni enski dramski subjekti u zbirci Drame postupcima, reakcijama i dijalozima ne
uklapaju se u nacionalne i rodno-patrijarhalne modele (enskog) ponaanja i razmiljanja
(koje najee konstruira mukarac), zbog ega njihove dramske prie dobivaju subverzivni
potencijal u odnosu na takve
kolektivne modele i sisteme,
prokazujui njihovu represivnost i nasilnost prema subjektima koji predstavljaju razliku na
bilo koji nain. inovi nasilja,
ponajvie seksualnog, ali i emo-
33
___________ Radovi
tivnog, psihikog, sa kojima se
ene susreu (gotovo) svakodnevno, provlae se kroz sva tri
dramska teksta Jasne ami i
mogu se iitati i kao oblik etikog angamana dramskih tekstova, u smislu ukazivanja na
kontinuitet i repetativnost takvih
za ene i drutvo poniavajuih
i pogubnih inova. Zajedniko
za sva tri dramska teksta iz zbirke Drame jeste i to to likovi
umjesto linih imena imaju
uopene odrednice (ena, Majka, Dijete, Mukarac, Ona,
On...). Takav tekstualni postupak mogao bi se protumaiti
kao nain zaobilaenja ili ublaavanja kolektivne, nacionalne i
lokalne konotacije, ime se pria moe prenijeti na iri (povijesni, prostorni, znaenjski)
kontekst, odnosno izbjegava se
postajanje prie nositeljicom ili
oznakom nekog kolektivnog
nazora ili ideje. S tim u vezi je,
naprimjer, i opis rata i borbe u
dramskom tekstu Sjeanja na
ivot, kojima je izbjegnuto imenovanje krvnika i rtve, nacionalnih strana: mrakovi natkriljuju grad bljujui po njemu vatru (ami 2006: 47).
Takoer, u dramskim tekstovima reprezentiraju se i prie
Izvori i literatura
Avdagi, Anisa (2012). Izmeu utanja i psovke bosanskohercegovaka enska dramska knjievnost. Tekst u pripremi za tampu.
Bahovec, Eva. Feminizam kao epistemologijski projekat.
http://www.zarez.hr/80/temabroja7.htm
(posjeeno u aprilu 2010)
Kazaz, Enver (2004). Bonjaki roman XX vijeka, Sarajevo Zagreb: Naklada ZORO.
Moranjak-Bambura, Nirman (2005). Mizoginija korijeni drutvene patologije. Zenike sveske 1/05,
Zenica: Opa biblioteka Zenica, str. 5158.
Muzaferija, Gordana (2004). initi za teatar, Teanj:
Centar za kulturu i obrazovanje.
ami, Jasna (2006). Drame. Tuzla: Bosanska rije.
34
koje su manje feministike.

To su prie koje se tiu stanja
bosanskohercegovakog drutva u poslijeratnom tranzicijskom trenutku na planu kulture,
politike i religije i prie kojima
se ulazi u iri politiki kontekst
dramskog teksta. Dramski tekstovi reprezentiraju sadraje kojima ukazuju na to da se drutvo
i kultura na prostorima Bosne i
Hercegovine nakon rata gube u
tranzicijskim procesima obremenjenim kapitalistikim nemanima i patrijarhalnim oblicima vladavine, svijesti i ponaanja. Stoga takva politiko-drutvena mjeavina kojom se organizira ivot na prostoru Bosne i
Hercegovine pravi od njega
podlono mjesto za razvoj razliitih vrsta drutvenih ekstremizama, kao to je, naprimjer,
vjerski radikalizam i fanatizam
koji se kritiki razmatraju u
dramskom tekstu. U takvim
ekstremistikim drutvenim pojavama moe se prepoznati proces retradicionalizacije bosanskohercegovakog drutva, nastao usljed krize na polju ekonomije, kulture, a ponajvie
identiteta.
Ono to dramske tekstove
Jasne ami ini jo zanimljivijim i interpretacijski zahtjevnijim jeste prisustvo citatnih postupaka od citiranja muzike,
do citiranja ekraniziranog dokumentarnog materijala u dramskom tekstu, pa ak i do preakcentiranja dijelova vlastitog pripovijednog teksta (to e, naravno, biti prepoznato samo od
strane itateljske publike koja je
vie upuena i u pripovjedaki
rad Jasne ami) (Avdagi
2012: 9), odnosno ukljuivanje
vanknjievnih medijskih elemenata kao znakovnih posrednika
u reprezentaciji simboliko-idejnog sloja dramske prie.
Na kraju, moemo prizvati

Michaela Foucalta i prisjetiti se
da je knjievnost jedan od diskursa, ona postaje prostor borbe
za ono to Foucault naziva mo
/ znanje. Na taj nain knjievnost postaje polje viestruko ispresijecano ideolokim silnicama i prostor na kojem mo
sprovodi ukrotiteljske mehanizme. Stoga knjievnost nikada
nije osloboena od ideologije i
utjecaja sprege moi / znanja,
ali pored toga ona sadri i spasonosnu mogunost antiideolokog, tj. mogunost da postane mjesto otpora moi, da pokae drugaije, alternativne, individualne oblike ivota i prie
kojima se oponira vladajuem
diskursu moi, a to navedeni
dramski tekstovi Jasne ami i
pokuavaju. Ruei stereotipe i
oponirajui dominantnim narativima, ove dramske prie ele
problematizirati i propitati protekli rat, tranziciju, rodno nasilje, kolektivne mitove i stereotipe, individualne traume. Odnosno, itateljima Drame nude
etiko iskustvo, sugeriraju potragu za etikom odgovornosti i
brinosti za druge, to moda
moe da prui nadu u mogunost drugaijeg i ireg koncepta ivota, solidarnog i tolerantnog.
Alma Hasuki roena je
1987. godine u Gradacu.
Dodiplomski i postdiplomski studij zavrila je na Univerzitetu u Tuzli. Od 2013.
godine magistrica je humanistikih nauka iz podruja knjievnosti.
Radovi _____________
Douglas S. BIGHAM
Mersina EHI
Jedan planet, jedan jezik:

Koliko je realistina lingvistika
naune fantastike?*
Govorite li romulanski, kadetkinjo?
Sva tri dijalekta, gospodine. Porunica Uhura,
Zvjezdane staze, 2009.
* Tekst je prvi put objavljen 8.

septembra 2014. na engleskom jeziku u internetskom
magazinu Slate (http://www.
slate.com/blogs/lexicon_valle
y/2014/09/08/one_planet_one
_language_science_fiction_ve
rsus_earth_linguistic_diversity
.html). Prijevod objavljujemo
s dozvolom izdavaa. (Napomena urednika)
egdje u svemiru, u
Beta kvadrantu Star
Trek univerzuma, postoji planet zvani Romulus. Taj
je planet malo vei od Zemlje, a
ima oko 18 milijardi stanovnika. No, Zemlja, s tri puta manje ljudi, ima oko 7.105 jezika,
dok Romulus ima samo tri
glavna dijalekta.
Ustvari, ako pogledate korisnike jezika u znanstvenoj
fantastici, od Kzinti u Poznatom
svemiru Lerija Nivena, Buba u
Svemirskim vojnicima te svih
vanzemaljaca u Ratovima zvijezda i nadalje, iako oni mogu
zapovijedati prostranom svemirskom imperijom sa zapreminom od mnogo kubnih svjetlosnih godina i milijardom, ako
ne i milijardama milijardi razboritih bia koja imaju sposobnost govora, ini se da oni nikada ne vladaju sa vie od aice
jezika. Nasuprot tome, na naoj
usamljenoj vodenoj stijeni u
mizernom malom kutku galaksije mi Zemljani imamo hiljade
jezika s moda i nekoliko desetaka hiljada dijalekata. ini se
da su pisci naune fantastike

stvarno uprskali, ha?
Pa, moda. Ili moda ne.
Postoje dva naina na koja moemo posmatrati ovaj jedan
planet, jedan jezik problem. A
oni bi moda mogli sauvati integritet i naune fantastike i lingvistike.
Prvi ima veze s teorijom
jezikih univerzalija, ili osobinama koje su zajednike svim
jezicima. Naprimjer, ini se da
svi jezici prave razliku izmeu
imenica i glagola, imaju razliite zamjenice za prvo, drugo i
tree lice (mi, vi, oni), a u govornom jeziku glasove koji
obuhvataju i suglasnike i samoglasnike. Ali zato? Zato bi
uope trebalo biti bilo kakve
slinosti izmeu jezika dyirbal,
koji se govori u Australiji, i baskijskog jezika, koji se govori u
Evropi, na drugoj strani svijeta?
Lingvist Noam Chomsky
smatra da ove univerzalije ukazuju na injenicu da su duboko
u sebi svi ljudski jezici temeljno
isti da u ljudskom mozgu postoji jedna Univerzalna grama-
tika i da se svaki jezik koji se

danas govori razvio iz istog prapra...prajezika, prvog jezika Homo sapiensa. Sve razlike koje
mislimo da ujemo kod, recimo, engleskog i jezika yupik,
zapravo su samo manje povrinske varijacije Univerzalne
gramatike malo vie nego kod
razliitih dijalekata jednog zemaljskog jezika. (Chomsky
ak tvrdi da bi lingvist s Marsa,
kad bi doao na Zemlju, zakljuio da 6 milijardi nas govori
samo jednim jezikom.) I tako,
ako bi romulanski oficir za komunikacije proletio kraj naeg
planeta, uo bi japanski i odibve kao to mi ujemo britanski i
ameriki engleski.
Onda, iz strogo chomskyjevske perspektive, apsolutno je
ispravno da ljudski lingvist opisuje sve varijacije jezika svih 18
milijardi govornika na Romulu
kao neto vie od tri glavna
dijalekta jednog jezika. Bez
obzira na to koliko velika njihova zvjezdana imperija bila, svi
e oni zvuati isto nama slabanim ljudima.
35
___________ Radovi
Douglas S. Bigham
docent je lingvistike na
Dravnom univerzitetu San Diega, gdje prouava interakciju jezika
i drutva. Takoer ima
YouTube kanal, gdje
ponekad govori o lingvistici.
Ali opet, ako ideje Chomskog prenesemo na vii nivo,

moda za poetak neemo ak
ni prepoznati vanzemaljski jezik. Budui da bi vanzemaljci
imali razliite mozgove, koji su
evoluirali pod razliitim skupom okolnosti, vanzemaljski bi
jezik takoer imao drugaiji
skup temeljnih univerzalnih
gramatikih naela, nevezanih
za bilo ta to imamo u ljudskom zemaljskom jeziku. Bili
bismo sretni ako bismo mogli
nauiti rei zdravo ovim biima, a kamoli: Odvedi me
svom voi.
No, Chomskyjeva Univerzalna gramatika nije jedini nain da se objasne jezike univerzalije. Postoji jo jedna skupina naunika koju predstavljaju lingvistiki antropolozi
Charles Hockett i Terrence
Deacon, koji vjeruju da je jezik
vie epifenomen nego samo-
stalan razvijen mehanizam

drugim rijeima, da se jezik najbolje opisuje (i, kada konano
izaemo u svemir, najbolje prepoznaje po) njegovim povrinskim znaajkama, a ne hipotetskoj mentalnoj strukturi. Pratei
ovu liniju razmiljanja, ako izvanzemaljci imaju neto to mi
prepoznajemo kao jezik na prvom mjestu, onda e to vjerovatno biti jezik kao i svaki drugi, s arbitrarnom povezanou
simbola i znaenja, razlikovnim
jedinicama (rijeima), sposobnou da govori o novim
stvarima i stvarima kojih nema i
tako dalje.
Ovo je isti osnovni argument koji mnogi egzobiolozi koriste za vanzemaljski ivot: vanzemaljski ivot mora barem malo nalikovati na ono na ta smo
navikli ili ga nikad ne bismo
prepoznali kao to to jeste.
S ovog gledita, Uhurina tri dijalekta romulanskog jezika moemo interpretirati malo slobodnije,
vie kao da govori da postoje tri glavne varijacije u nainu na koji je epifenomen
jezika izraen. A kad razmislimo o tome, to i nije tako
udno. Ovdje na Zemlji, na
kraju krajeva, moemo rei
da imamo barem dva razliita naina sluenja jezikom
jedan auditivni (govorni
jezik) i jedan vizualni (pisani jezik). Moda su oni na
Romulu otkrili trei nain,
kao to je koritenje dodira,
mirisa, okusa ili nekog drugog
ula koje ljudi ak ni nemaju?
Ili moda pisci naune fantastike jednostavno trebaju nauiti neto vie o lingvistikoj
raznolikosti na Zemlji prije nego to se odlue na osvajanje
zvijezda.
Nova knjiga
Izdava: Dobra knjiga
Sarajevo, 2014, 227 str.
36
Radovi _____________
Halid BULI
Rod pridjeva i drugo stanje

ijei bosanskog jezika
mogu biti promjenljive
i nepromjenljive. Nepromjenljive se uvijek pojavljuju u istom obliku, a promjenljive se u razliitim kontekstima
mogu pojaviti u razliitim oblicima. Tako se, naprimjer, rije
na uvijek pojavljuje u tom obliku (penjati se na drvo, nasloniti
se na klupu, stajati na hodniku
itd.). S druge strane, rijei kia,
kie, kii, kiu... (kia pada,
skloniti se od kie, nadati se
kii, voljeti kiu...) meusobno
se formalno razlikuju, ali se
ipak smatraju pojavnim oblicima iste jedinice, odnosno istog
leksema.
Za sve te razliite oblike
potrebno je pronai jedan oblik,
odnosno ime kojim e se u govoru, tekstu ili u rjeniku uputiti
na sve njih. Tako emo, naprimjer, leksem kome pripadaju
rijei kia, kie, kii, kiu...
oznaiti oblikom KIA. To je
takozvani kanonski oblik, oblik
kojim se oznaavaju leksemi i u
kome se biljee u rjenicima.1
Kanonski se oblici razlikuju u razliitim jezicima, a i u
okviru istog jezika razlikuju se
kanonski oblici pojedinih vrsta
rijei. Od vie inilaca zavisi
koji e se oblik uzeti za kanonski, ali najvie utjecaja imaju
tradicijski i praktini razlozi.
Obino se uzima najneutralniji
oblik, odnosno onaj koji je naj-
Skupa s kanonskim oblikom

treba spomenuti i citatni oblik.
Citatnim se oblikom jezikoslovci, leksikografi, fonolozi,
ali i govornici slue kad govore o leksemu kao predmetu,
izvaenu iz konteksta. Citatni
oblik, otprilike, onaj je koji se
dobije kao odgovor na pitanje
Kako se kae X? (Markovi
2013: 1011). Oni se u sluaju
bosanskog jezika ne razlikuju,
ali u nekim drugim lingvistikim tradicijama postoji razlika
meu njima. Tako se, naprimjer, u semitskim jezicima
kanonski oblik predstavlja
uglavnom trima konsonantima bez vokala, kao u primjeru
qtl ubiti. S druge strane, uobiajeni je citatni oblik 3.
lice sg., muki rod, perfekt,
ubio je, arap. qatala, hebr.
qtal (usp. Markovi 2013:
11).
manje kontekstualno uvjetovan.

U bosanskom jeziku tradicionalno je kanonski oblik imenica
nominativ jednine ako imenica
ima jedninu, a nominativ mnoine ako imenica ima samo
mnoinu (npr. makaze, pantalone, vrata...). Infinitiv se uzima
kao kanonski oblik glagola, ako
ga glagol ima. Ako ga nema,
uzima se najpogodniji od onih
oblika koji postoje (npr. vlm,
jer ne postoji *vliti, *vljeti).
Kanonski oblik zamjenica jeste
nominativ jednine (ako imaju
taj oblik) mukog roda (ako zamjenica poznaje kategoriju roda). Ako nema nominativ, kao
to je zamjenica sebe, se, uzima
se genitiv. Naposlijetku, kanonski oblik pridjeva jeste nominativ jednine mukog roda u pozitivu. I ovdje treba dodati ako
ima sve te kategorije. U gramatikim se tekstovima spominju sluajevi pridjeva koji nemaju oblik pozitiva, kao to su
donji, gornji i sl., zatim pridjevi
koji ne mijenjaju oblik u zavisnosti od kategorija roda, broja i
padea (indeklinabilni pridjevi).
U ovom tekstu elimo osvijetliti sluaj jednog pridjeva
koji se skoro nikad ne koristi u
mukom rodu i odgovoriti na
pitanje kako treba glasiti njegov
kanonski oblik. U praksi se pridjev koji razmatramo skoro iskljuivo koristi u obliku koji oznaava enski rod trudna. I to
je za praksu svakako i razumljivo, jer se mogunost trudnoe

u svijetu na kakav smo navikli
pripisuje iskljuivo enskim
primjercima ljudske vrste. To
se stanje iz govorne prakse prenosi i u leksikografsku pa se oblik trudna u rjenicima uzima
kao kanonski oblik ovog pridjeva.
Po naem miljenju, uzimanje oblika enskog roda pridjeva za kanonski oblik ima opravdanja jedino ako oblik mukog roda ne postoji. Pitanje je
ima li ovaj pridjev oblik mukog (i srednjeg) roda ili zbilja
ima samo oblike enskog roda.
Postoji li oblik trudan? Rjenici
registriraju pridjev trudan u
mukom rodu. Ali taj pridjev
koji biljee nije pridjev koji ima
veze s trudnoom, drugim stanjem, nego mu se pripisuje
drukije znaenje. Pogledajmo
kako je pridjev trudan prikazan
u Rjeniku bosanskoga jezika
(Halilovi Pali ehovi
2010: 1352):
trdan (trdan) prid. [Gjd.
trdna; odr. trdn, Gjd.
trdng(a)] 1. knji. koji je
obuzet umorom; umoran 2.
knji. koji zadaje truda i time
umara; teak, muan 3. v.
trudna
Dakle, ono znaenje koje
ima veze s trudnoom, znaenje
37
___________ Radovi
broj 3, navedeno je u obliku
trudna, obliku enskog roda, i
takvo se navodi i kao posebna
natuknica:
trdna prid. koja je u drugom stanju; bremenita, nosea: opet je ~ (Halilovi
Pali ehovi 2010: 1352)
To se moe shvatiti kao
implikacija da oblik mukog roda za to znaenje ne postoji.
Izbor oblika trudna za kanonski
oblik pridjeva, kao to smo ve
rekli, ima opravdanja jedino
ako oblik mukog roda ne postoji. Treba istaknuti da ovdje
nije bitna uestalost upotrebe,
nego princip. Za kanonski oblik
glagola bira se infinitiv, iako se
drugi oblici vjerovatno koriste
mnogo vie. I kad su u pitanju
imenice, kanonski oblik im je
nominativ jednine, premda je
genitivni oblik frekventniji i
manje kontekstualno uvjetovan (Markovi 2013: 10). To
vai za cijele vrste rijei, a pogotovo treba da vai za pojedine rijei.
Zato je potrebno ustanoviti
postoji li oblik trudan. to se tie same morfologije, ne postoje
nikakva ogranienja da se taj
oblik koristi, to potvruje i
prethodna reenica ovog teksta.
Ostaje nam jo pitanje njegove
upotrebe. Ovom emo prilikom
zanemariti mogue fantastine
kontekste u kojima postoji mogunost da muki primjerci
ljudske vrste zatrudne. Postoji

makar jedan film ija se radnja
zasniva na takvoj neobinosti.
Razmotrit emo neke sluajeve
koji se mogu desiti prilikom
svakodnevne upotrebe jezika i u
kojima se moe ili ak i mora
koristiti oblik pridjeva trudan u
mukom rodu.
Prvi sluaj koji emo razmotriti jeste poreenje. Zamislimo situaciju u kojoj elimo
prokomentirati izgled mukarca
koji ima velik stomak. Jedna od
mogunosti koja nam stoji na
raspolaganju jeste iskaz Vidi
koliki mu je stomak, kao da je
trudan. Navedeni je iskaz sasvim gramatian i prihvatljiv,
ak nije ni neobian.
Drugi sluaj u kome je
upotreba pridjeva trudan u mukom rodu obavezna jeste onaj
kad se taj pridjev pojavljuje uz
zamjenice ko, svako, neko i niko. Kongruencijski pokazatelji
potvruju da su navedene zamjenice uvijek mukog roda.
Tako e i pridjev trudan uz njih
biti u mukom rodu: Ko je trudan?; Ako sam ja trudna, svako
je trudan; Neko je ovdje trudan,
a ko je ja ne znam; Niko nije
trudan.
Trei sluaj koji emo razmotriti moda je najoigledniji i

najmanje neobian. Ako se elimo s potovanjem obratiti trudnici, koristit emo za nju zamjenicu Vi. A pridjevi i glagolski pridjevi uz tako upotrijebljenu zamjenicu koriste se u
mukom rodu mnoine, iako se
obraamo jednoj enskoj osobi.
Dakle, ako se s potovanjem
obraamo jednoj trudnici, rei
emo: estitam! Vi ste trudni!,
a ni u kom sluaju: estitam!
*Vi ste trudne! ili estitam! *Vi
ste trudna!.
Takoer, i partneri koji ele istaknuti svoje sauesnitvo u
trudnoi nerijetko znaju izjaviti:
Trudni smo, ali ti su sluajevi,
za razliku od ranije navedenih,
u veoj mjeri stilski obiljeeni.
Smatramo da su navedeni
sluajevi dovoljan dokaz da
postoje konteksti u kojima je ne
samo mogue nego je i obavezno upotrijebiti pridjev trudan u
obliku mukog roda. Zato moemo ustvrditi da nema razloga
za leksikografsku nedosljednost
i uzimanje oblika enskog roda
za kanonski oblik ovog pridjeva. To treba imati u vidu prilikom izrade buduih rjenika.
Halilovi, Senahid, Ismail Pali, Amela ehovi (2010).

Rjenik bosanskoga jezika. Sarajevo: Filozofski fakultet u Sarajevu.
Markovi, Ivan (2013). Uvod u jezinu morfolgiju. Zagreb: Disput.
Halid Buli roen je 1985. godine u Tuzli. Diplomirao je
na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 2008. godine. Na istom je fakultetu zavrio postdiplomski studij iz lingvistike, magistrirao 2010. i doktorirao 2013. godine. Predsjednik je Instituta za bosanski jezik i knjievnost u Tuzli
i docent na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Autor je
knjige Iz morfologije i sintakse savremenog bosanskog
jezika i pjesnike zbirke Televizionar. Objavio je dvadesetak naunih i strunih radova.
38
Radovi _____________
O vanosti jednojezikih rjenika

dostupnih na internetu
revoenje ne predstavlja
samo rezultat prevodilake aktivnosti jer obuhvata i samu prevodilaku aktivnost. Ova je aktivnost veoma
dinamina jer od prevodioca zahtijeva primjenu razliitih vjetina. Jedna od njih je upotreba
dvojezikih i jednojezikih rjenika. Iz tog razloga potrebno je
da svi oni koji se bave prevoenjem, a naroito studenti jezika,
dobro proue uneske u jednojezikim i dvojezikim rjenicima, rjenicima kolokacija, sinonima, antonima i sl.
S obzirom na to da ivimo
u digitalnom dobu, ne moemo
a da se ne osjeamo privilegirano zbog injenice da veliki
timovi strunjaka svaki dan vrijedno rade kako bi nam omoguili da do traenih podataka
doemo to prije. Ovdje emo
predstaviti jedan od najvie
koritenih rjenika dostupnih na
internetu Longman Dictionary of Contemporary English
Online. Ovaj je rjenik prvi put
objavljen 1987. godine, a danas
se korisnici mogu sluiti ne
samo njegovom onlajn verzijom ve i verzijom koja je dostupna na DVD-u.
Onlajn verzija sadri preko
207.000 pojmova koji su vanjskim poveznicama umreeni sa
reenicama i kontekstima u kojima se odreeni pojam pojav-
ljuje. Ukoliko korisnik nije siguran koje rijei ine dobitnu

kombinaciju za postizanje prijevodnog ekvivalenta, u dnu
stranice moe provjeriti listu
kolokacija.
Rjenik takoer izlistava
sloenice koje se najee
javljaju uz traeni pojam. Pa tako, ukoliko traimo znaenje ili
definiciju engleske imenice calorie, nalazimo i sljedee sloenice: a calorie-controlled diet
(niskokalorina dijeta), a low-calorie snack (niskokalorini
obrok) (usp. Sliku 1).
Upotreba odreenog pojma u kontekstu odmah se moe
i provjeriti te korisnici u isto vrijeme mogu samostalno anali-
zirati razliite upotrebe traenog

ili njemu slinih pojmova.
Ukoliko istraujete bilo
koji pojam, rjenik e vam ponuditi, ukoliko je to mogue, i
listu sinonima (rijei koje imaju isto ili veoma slino znaenje) i antonima (rijei koje
imaju suprotno znaenje) (usp.
Sliku 2).
Za razliku od onlajn verzije, verzija koja je dostupna na
DVD-u omoguit e vam da
ujete i pravilan izgovor rijei
za traeni pojam.
Longman Online Dictionary of Contemporary English
obiluje ilustracijama i vjebama
u kojima se, bilo da se radi o
imenici ili nekoj drugoj vrsti ri-
Slika 1
39
___________ Radovi
Slika 2
Nejla Kalajdisalihovi
magistrica je lingvistikih nauka i lektorica na
Odsjeku za engleski jezik i knjievnost Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Autorica je vie naunih i
strunih radova iz primijenjene lingvistike te autorskih prijevoda.
jei, posebno istie upotreba

rijei u svakodnevnom ivotu.
Verzija rjenika na DVD-u
mnogo je bolja ukoliko elite da radite gramatike vjebe, vjebate upotrebu odreenog i neodreenog lana, idiomatskih izraza, poslovica i sl.
Slika 3
U spomenuti program ukljuene su i vjebe sluanja, a

naroito zanimljivi tekstovi koje
nudi ovaj rjenik jesu oni koji
se odnose na upoznavanje drugih kultura i svih pojmova koji
su neophodni za razumijevanje
multidimenzionalnih kulturolokih okvira.
S tim u vezi, rjenik nudi
veliki broj unesaka koji korisnicima mogu pomoi da se upoznaju s mnogim poznatim linostima ili vanim historijskim
dogaajima (usp. Sliku 3), pa
ak i likovima iz poznatih knjievnih djela nastalih na engleskom govornom podruju i drugdje (usp. Sliku 4).
Osim spomenutog rjenika, postoje i mnogi drugi jednojeziki i viejeziki rjenici koje
moete koristiti putem interneta. Takoer, veoma je vano naglasiti da svaki pojam dobro pro-
uite, a naroito njegovu upotrebu u kontekstu i ne samo u

jednom rjeniku.
I na kraju, ne zaboravite da
podesite svoje pretraivae tako
da se Longman Dictionary of
Contemporary English Online
pokrene onog trenutka kad se
poveete na internet, jer ete na
taj nain svaki dan imati priliku
da nauite neku novu rije.
Slika 4
Nova knjiga
Izdava: Fondacija Batina duhovnosti
Mostar, 2014, 184 str.
40
Radovi _____________
Minela KAMENJA
Kulinarski recept stilistici

zanimljivi elementi
Ovaj dio recepta obino je u

obliku kratkog paragrafa, a
negdje susreemo vie paragrafa u obliku koraka za pripremu jela.
ulinarski recept kao

pisani diskurs i najmanja jedinica kuhara /
kuharica ili kuharskih prirunika pripada prvenstveno publicistikom stilu, mada esto sadri i elemente drugih funkcionalnih stilova. Javlja se esto u
veim publikacijama (knjigama, asopisima), a u novije vrijeme u sklopu TV emisija i videozapisa.
Osnovna funkcija kulinarskog recepta jeste konativna,
tekst upuuje na sagovornika.
Sadraj teksta openito je namijenjen iroj publici i njoj je i
upuen, a u uem smislu sagovornik je osoba koja kuha. Od
sagovornika ili primaoca poruke implicitno se i eksplicitno
samim tekstom, oekuje neka
akcija. Tome svjedoi esto
upotrijebljeno drugo lice mnoine unutar teksta. Takoer, kulinarski recepti imaju i referencijalnu funkciju usmjeravaju
na ono o emu se govori, u ovom sluaju na in pravljenja
jela.
Tekstovi ovog tipa veoma
se malo istrauju i stilistike ih
analize esto zaobilaze. Jedan
od razloga tog zaobilaenja jeste mogue neuklapanje u postojee klasifikacije stilova, jer
sadre osobine vie funkcionalnih stilova. Ipak, i ovi tekstovi,
gledajui to sa gledita diskur-
sne analize, imaju stilistika

obiljeja i svoj kontekst, jer nose neku stilistiku informaciju.
Skoro svi recepti imaju
istu strukturu:
- naslov,
- potrebni sastojci,
- objanjenje pripreme,1
- kvalitetniji nose i informaciju za koliko je osoba predvieno odreeno jelo, koliko je potrebno vrijeme
kuhanja, kakva je sloenost pripremanja te slikovit prikaz odreenog jela.
Uoljiva je ustaljena struktura, tako da tano znamo gdje
ta dolazi. To ih ini prepoznatljivim, to za stilistiku analizu moe imati malu vanost.
Marina Katni-Bakari (2001:
168, 169) kae da recepti, bez
obzira na to to imaju dosadnu strukturu i ustaljenost, pruaju mogunost individualnosti
u opremi recepata; to su razliite pojave figurativnosti u naslovu, komentari, zatim fotografije, simboli i sl.
Recept, kao i svaki drugi
pisani diskurs, ima svoj naslov.
Preko naslova se prua glavna
informacija o kojem je jelu rije, a nekada opisuje cijelo jelo,
jer je glavni sastojak jela zapravo dio naslova. Marina Katni-Bakari (2001: 169) kae:
Naslovi i podnaslovi u ovom
anru pokazuju jezinu raznolikost, te se tako mogu nai i

metafore i druge figure i igre rijeima, slino kao u urnalistikom i publicistikom stilu uope. U takve metaforine naslove mogu se uvrstiti sljedei:
Mramorni biskvit, Razigrana sangrija, Jesenja berba,
Blagdanski panj, Desert u
kojem uivaju sva ula, Konice, Medvjee ape, Arapski poljupci (Vaa kuharica
I) Bijela dama, Pijesak torta, Havana, Carska torta,
okoladni san, Princes krafne, Mirisna fantazija, Svekrvino oko, enski kapric,
Dan i no, Kola na metre,
Lijena pita, Slatka zebra,
upava Kata, Zlatine nite,
Turske kape, okoladni oblak, Diplomatski puding,
Student kola (Vaa kuharica II), Poljupci od kokosa,
Laice s orasima, Puevi,
Ruska pletenica, Dukati, Osja gnijezda, (Kolai: Va
ponos), Ujed pele, Snijena
kraljica, okoladni jastuii, okoladni puii (okoladni kolai).
41
___________ Radovi
U ovim naslovima jasno dolazi
do izraaja ekspresivna funkcija, usmjerenje na misli, osjeanja, stavove onoga ko je dao
takvo ime nekom jelu.
U nazivima jela esto su
prisutne rijei stranog porijekla.
Takvi su: Ameriki brownies,
Lemon curd panna cotta, Pesto
genovese, Bruschetta, Chili con
carne, Clafoutis, Zabaglione,
Souffle od okolade, Macaire
krompiri, Parmigiano od patlidana (Brza & ukusna jela).
Neke strane rijei (nazivi jela)
ve su ustaljene kod nas, to su
prilagoeni barbarizmi, poput
rahvanija, milk nite, sufle,
pun i dr. Pojava tih naslova u
receptima svjedoi o orijentiranosti na kuhinje razliitih kultura te naslov ostaje neizmijenjen kako bi odreeno jelo ostalo prepoznato i konotirano s nekom kulturom. Time se ostvaruje evokacija stranog ambijenta.
Naslovi su najee u nominativu. esto je to hiperonim
cijele jedne vrste jela: kuglof, pita, rolat. Sintagmatski najei
oblici su kombinacije nominativa s pridjevom, kao: Sono
meso, Filovana teletina, Omotano meso, areni rolat (Vaa
kuharica I), Voni uitak, Studentski kola, Lijena pita, Punjene paprike (Vaa kuharica
II), Povrtna supa, Punjena jaja,
Riblji tapii, Kuhana blitva
(Gusto). esti su i oblici nominativa s instrumentalom (N+I):
42
Desert sa ananasom, Zvijezde

sa cimetom, Kola s kafom,
Kocke s groicama (Vaa kuharica II), Bataci sa povrem,
Piletina sa ruzmarinom (Kuhinjica), Artioke s grakom, Sendvi s rotkvicom (Gusto), Ria
sa ampinjonima, Palainke sa
pinatom (Brza & ukusna jela) i
dr. Ovakvi primjeri, pored vrste
jela koja se nalazi u naslovu,
spominju i jedan od njegovih
glavnih sastojaka. U istoj se
ulozi umjesto instrumentala
moe nai i genitiv porijekla:
Dama od okolade, Kola od
kokosa i limete, Pita od ljiva,
Roii od maslaca (Vaa kuharica II), orba od karfiola,
Sos od luka (Kuhinjica), Pun
od narane, Kroketi od karfiloa
(Gusto), Kompot od jabuka,
Poslastica od groa, Puding
od vanilije (Brza & ukusna
jela).
U tekstu recepta esto se
pojavljuje drugo lice mnoine
imperativne forme, te infinitiv
umjesto linih glagolskih oblika, kao neutralna forma, a rjee
se javlja prvo lice jednine ili
mnoine koje bi imalo konotaciju solidarnosti i pribliavanja
adresatu. Primjeri za imperativ:
pagete sa ampinjonima:
(...) pagete skuhajte u malo
slane vode prema uputama s
pakiranja. Bijeli luk oljutite
i usitnite. Zainsko bilje
operite, posuite i otrgajte
mu listie. Dodajte parmezan i sve zajedno pomijeajte s vruom juhom u visokoj posudi i od toga napravite pire. Gljive obriite mokrom krpom i nareite. Otopite maslac, na njemu pirjajte ampinjone i zainite ih.
Ocijedite tjesteninu, dodajte
joj pire od zainskog bilja i
parmezana, pa dobro izmijeajte. Poslaite na tanjire i
dodajte gljive. Sve pospite

sjeckanim perunom i odmah posluite. (Gusto, 46)
Upotreba imperativa govori o jednosmjernom diskursu.
Marina Katni-Bakari (2001:
170) navodi da to i jeste karakteristino za instruktivne diskurse, kakvi su razni prirunici, naprimjer, za uenje stranog jezika ili uputstva za upotrebu nekog aparata. Panja je pritom
direktno usmjerena na primaoca poruke.
Primjeri sa infinitivom:
okoladni san: (...) Vrhnje
za lag i okoladu staviti na
laganu vatru ili na paru.
Mijeati dok se okolada
potpuno ne otopi i dok vrhnje ne doe do vrenja. Vruu kremu kutlaom izliti na
peeno tijesto. Ohladiti na
sobnoj temperaturi, pa staviti u friider na nekoliko sati. (Vaa kuharica II, 21)
Infinitiv potencira obezlienost i neutralnost teksta, tako
da je manje znaajan za jeziku
analizu. to se tie gramatike
informacije poznato je da infinitiv nita ne govori o uesnicima
u sadranom tekstu, ve samo
ukazuje na odreene radnje. U
tekstu recepta ea je imperativna forma.
Reenice u tekstu recepta
kratke su i koncizne. Preteno
su to proste reenice, a ako se
pojavi sloena reenica, ine je
najee sastavne, vremenske i
namjerne klauze. Nizanje prostih reenica koje imaju istu
shemu, predikat i objekat na
istom mjestu govori o brzini
prenoenja informacije i nezadravanju na detaljima. Cilj je
to krae objasniti neku radnju,
korak unutar recepta i sadraj
teksta uiniti to manjim, a to
Radovi _____________
jasnijim. Primjer prostih reenica: Pogaice od zelenog pira:

(...) Zagrijte polovicu ulja. Dodajte maslac. (Brza & ukusna
jel-a, 240) Bulgur s mljevenom
janjetinom: (...) Oistite luk i enjak. Sitno nareite luk. enjak usitnite. (Brza & ukusna
jela, 238)
Unutar recepata nailazimo
na mnoge kulinarske termine.
Neki od njih su: posoliti, pobiberiti, naribati, narezati, miksati, zainiti, pirjati, nasjeckati,
pjenasto umijeati, zamijesiti,
zgustiti, razmutiti, (pro)dinstati,
marinirati, narendati, panirati,
razvaljati, pohovati; vatrostalna
posuda, delikatesa, slatko vrhnje, tiha vatra, fil, preljev, kora,
jufka, lisnato tijesto, glatko vrsto tijesto, snijeg od bjelanca,
vrst snijeg, strugana kora limuna, kalup, ekstrakt (neega
ljute papriice, vanilije), nadjev,
poiranje, gusto, pjenasto i drugi pojmovi. Meu navedenim
moemo uoiti i metaforizirane
rijei poput snijeg, koja se koristi za pjenasto umueno bjelance.
esto je neizostavan dio
recepta slika koja dodatno opisuje neko jelo, a to mogu biti i
slike koje prate odreene korake u spremanju jela. Namjera i
funkcija takvog prenoenja
informacija jeste krae i efikasnije objanjavanje odreene
radnje. U novije vrijeme nalazimo i tabelarni prikaz energetske vrijednosti jela. To je,
zapravo, element
naunog stila u
sklopu teksta recepta.
Recepti su
najee objavljivani u pisanoj
formi, a susreemo ih i u usmenoj formi, gdje
nalazimo vie karakteristika razgovornog stila, kao razliite potapalice, deminutive: malkice,
ovaj, zna i slino. U tom je
obliku recept jo krai, jer se daju samo osnovne informacije.
Objavljivanje recepata u
veim publikacijama kakve su
knjige ima svoje osobenosti. Za
knjige je bitan harmonian raspored i organiziranost naslova i
podnaslova. Naslov knjige obino je hiperonim svim podnaslovima, a podnaslovi su hiperonimi naslovima recepata, to
znai da je knjiga organizirana
na temelju hiponimijskog niza.
Svi su recepti (unutar knjige) u
istom polju koje ograniava
naslov knjige. Takvi su naslovi:
Vone torte, Brza i ukusna jela,
okoladni kolai, Pikantna jela
i drugi, pa naslov Vone torte
ograniava izbor recepata na
one koji u svojim sastojcima
sadre voe.
Internetske stranice su najpraktiniji nain dolaska do odreenog recepta, pogotovo to
tamo nalazimo i videopregled
kuhanja nekog jela. Velika prednost ovog naina objavljivanja
recepta jeste mogunost komentiranja i ocjenjivanja. Time
komentari i ocjene postaju dio
ovog teksta. Komentiranje ima
bitnu karakteristiku stvaranje
konkretnog dijaloga izmeu poiljaoca i primaoca poruke.
Kako smo mogli vidjeti,
tekst recepta ne nudi mnogo
materijala za stilistiku analizu,
jer ne obiluje nekim razliitim

glagolskim oblicima, ogranien
je na odreenu kulinarsku leksiku i ima ustaljenu strukturu, ali
ipak sadri dovoljno elemenata
zanimljivih stilistici. Posebno se
istiu naslovi, jer nose nijanse
transponiranog znaenja.
Kako bi poruka bila deifrirana i primijenjena na bri nain, to i jeste svrha recepta,
tekst te poruke treba biti kratak,
koncizan. Zadravanje na detaljima moe biti redundantno, ali
pretjerana kratkoa moe uzrokovati manjak informacija. Struktura recepta mijenja se sporo i
teko, s tim da je uoljivo individualno dodavanje nekih novih elemenata, zbog kojih recepti nekada sadre i osobine
reklamnog stila.
Izvori
Brza & ukusna jela, Mozaik knjiga, Readers Digest,
Stuttgart, 2006.
okoladni kolai, Narodna knjiga, Katex, 2007.
Gusto, godina III, broj 32, april/travanj 2011.
Kolai: Va ponos, Podravka, Koprivnica, 1995.
Kuhinjica, broj 46, april 2011.
Vaa kuharica I, broj 55, decembar/prosinac 2010.
Vaa kuharica II, broj 58, mart/oujak 2011.
Vone torte i kolai, Jovan, Beograd, 2006.
Literatura
Katni-Bakari, Marina (2001), Stilistika, Ljiljan,
Sarajevo.
Minela Kamenja roena je u Vareu 1988.
godine. Zavrila je jeziku gimnaziju u Brezi a
nakon toga prvi i drugi ciklus studija na
Filozofskom fakultetu u Sarajevu Odsjek za
bosanski, hrvatski i srpski jezik i knjievnosti
naroda BiH.
43
___________ Radovi
Srebrenka MAKOVI
Ko je poeo rat?
U orsokaku izmeu diskursa i moi u
filmu No Mans Land Danisa Tanovia
N
Danis Tanovi
No Mans Land, dugometrani igrani film, scenario i

reija: Danis Tanovi, anr:
drama, kolor, trajanje: 98 minuta, glavne uloge: Branko
uri, Rene Bitorajac, Filip
ovagovi, produkcija: BiH,
Belgija, Slovenija, Francuska,
Velika Britanija, 2001.
44
egdje na polovici Oscarom nagraenog

filma scenariste i reditelja Danisa Tanovia (1969)
No Man's Land (2001)1 francuska patrola meunarodnih mirovnih snaga u Bosni (UNPROFOR) dolazi do srpskih poloaja
u nastojanju da sazna ta se,
ustvari, dogodilo u prostoru izmeu poloaja dviju zaraenih
strana. Na svako pitanje ko su
ljudi koji su se igrom ratne sudbine nali doslovno na niijoj
zemlji, to je vie nego jasna
aluzija na iskopani i utvreni
vojniki rov u koji ne smije da
ue nijedna strana, srpski vojnik neprestano ponavlja: Yes,
yes, yes... Kada mu njegov zapovjednik ljutito prigovori to
se pravi da razumije engleski
jezik, jer je oigledno da nema
pojma ta mu govori francuski
unproforac, srpski vojnik poneto rezignirano kae: Nema
veze, samo klimaj glavom i govori yes, yes... Ogoren to
ne moe komunicirati na istoj
ravni sa stranim mirotvorcima,
te to ispada budala i pred strancima i pred vlastitim ljudima,
srpski zapovjednik udara svog
poljuljani autoritet, ali i suptilno
Tanovievo poigravanje sa mnovojnika po glavi. U tom gestu

krije se njegova elja da povrati
gobrojnim temama kojima obiluje ovaj izvanredni film. Kao
scenarista i reiser filma, Tanovi esto ukazuje na odsustvo
mogunosti uspostavljanja elementarne komunikacije meu
likovima svog filma. Ova scena
je samo jedna od njih, jer se u
njoj gotovo groteskno u prvi
plan stavlja odnos izmeu moi
i diskursa kojom se ta mo nastoji uspostaviti u specifinim
ratnim okolnostima. Reakcija
srpskog zapovjednika je potpuno neprimjerena i, u krajnjoj
liniji, nevojnika, jer je fiziko
razraunavanje meu vojnicima, a posebno izmeu nadreenog starjeine i podreenog, u
organiziranim vojnim formacijama u savremenom svijetu strogo zabranjeno. Istina, ova scena
vie lii na djeiju igru u kojoj
se stariji i jai iskaljuje na mlaem, ali je poruka iskazana ne
ba jakim udaranjem vojnika po
glavi dodatno progovorila o
percepciji odnosa izmeu vojnik i njihovih komandira, koji
vladaju u srpskim redovima tokom jednog ljetnog dana.
ak i manje upuena osoba u ratna zbivanja u Bosni i Hercegovini u periodu od 1992. do

1995. godine ne moe, isprva,
da se ne nasmije ovoj sceni, ali,
kad se ponu dublje analizirati
dogaaji i situacije koje film pokazuje, stvar postaje znatno ozbiljnija. ini se da se, osim osnovne poruke filma, koja govori o apsurdnosti rata uope, odnosno o potpuno besmislenoj
situaciji u kojoj su se nali akteri
sa raznih strana svijeta na skuenom bosanskom komadu zemlje; mogu sagledati i neka
pitanja kojima se u svojim djelima, izmeu ostalog, bavio i
francuski filozof Michel Foucault (19261984).
U sreditu njegovih brojnih radova bilo je razmatranje
Michel Foucault
Radovi _____________
odnosa izmeu moi i diskursa
kojom se ta mo, u razliitim
oblicima, ispoljava. Prije svega
trebalo bi se osvrnuti na termin
diskurs i donekle ga terminoloki razgraniiti. Obino se smatra da je diskurs svaki jezik u
upotrebi, naroito u usmenoj
komunikaciji u svakodnevom
ivotu. Drugim rijeima, kako
se diskurs pojanjava u novijim,
preteno lingvistikim i stilistiki orijentiranim istraivanjima,
kao to ga odreuju G. N.
Leech i M. Short u svojoj knjizi
Style in Fiction, to je lingvistika komunikacija shvaena
kao transakcija izmeu govornika i sluatelja, kao interpersonalna aktivnost ija je forma determinirana njenom socijalnom
svrhom (Katni-Bakari 2001:
267). Za poststrukturaliste, diskurs nije samo jezik u upotrebi,
nego proistjee iz cjelokupnih
zbivanja u nekoj drutvenoj zajednici. Diskurs, prema miljenju A. Jaworskog i N. Couplanda u knjizi The Discourse
Reader iz 1999. godine, i treba
posmatrati ne samo kao refleksiju drutvenog poretka nego i
kao aktivnost koja oblikuje taj
poredak, oblikuje interakciju
pojedinca sa svijetom (Katni-Bakari 2001: 267). Iako se
Foucault jo za ivota jasno izjanjavao da nije strukturalista,
prouavatelji njegovih djela
uvidjeli su da se kod njega,
upravo na tom planu, dogodio
pomak od izvornih strukturalistikih naela ka onome to se
naziva Foucaultovom poststrukturalistikom metamorfozom (Kalanj 2002: 419). Ni u
njegovoj upotrebi diskurs nije
tek puki govor, ve specifina
tvorevina, koju treba razlikovati
od karakteristika govora kojom
se bave kao svojim predmetom,
naprimjer, lingvistika ili psiho-
analiza. Diskurs je u kasnijim

Foucaultovim radovima shvaen kao specifina drutvena
praksa. Kao takva, ona je nezavisna od bilo koje pojedinane
osobe, odnosno onoga to se
podrazumijeva pod ovjekom
kao subjektom u nizu dubljeg
promatranja i daljnjih istraivanja. Strukturalisti su ukazali na
dvosmislensot statusa subjekta,
jer je on, po miljenju Louisa
Althussera, izvor inicijativa, odluka ili akcija kao vrilac glagolske radnje u reenici, ali je
istovremeno i potinjen (u smislu kako se taj izraz pojavljuje u
engleskom pridjevu subjected,
ili u imenici subject podanik)
znaenjima i reeninim strukturama koje jezik dozvoljava.
(Belsey 2003: 39). Za Foucaulta je izraz subjekt nain da
se ljudska realnost shvati kao
konstrukcija, kao proizvod oznaiteljskih aktivnosti koje su
kulturno specifine i openito
nesvjesne (Kalanj 2002: 419).
Ljudska praksa podlona je vlastitim zakonima, ali je u velikoj
mjeri, bar naizgled, nepovezana
i ne daje mogunost uspostavljanja jasnih stavova u datom
vremenskom slijedu, ili na nekom odreenom prostoru. Navedeni stav srpskog vojnika o
pukom klimanju glavom i oiglednom pretvaranju da razumije engleski, pa ga ak i govori, u prvi mah tjera gledaoca
na smijeh, ali ga, potom, prosto
prisiljava da se zapita o emu se
tu, zapravo, radi. Foucault je
smatrao da se ba na takvim
primjerima iz stvarnosti, iz ljudske prakse, moe doznati puno
vie o odnosima meu ljudima
nego iz zvaninih historijskih ili
drugih izvora svega onoga to
se u strukturalistikim tumaenjima podvodi pod termin
tekst kao sinonim za stvarnost
ili kao stvarnost samu. U tom

smislu praksa se moe shvatiti
kao izvor veoma produktivnih
odnosa meu ljudima, odnosno
meu subjektima te prakse.
Pri tom se smatra da diskurs
nuno nije uspostavljen kao vlasnitvo neke osobe, odnosno
subjekta koji ga iznosi, ve se
dogaa upravo obratni proces.
Diskurs na sebi svojstven omoguava postojanje ovjeka
diskurs tvori subjekt barem u
tolikoj mjeri da ga tvori kao
ljudsko bie i odreuje ljudsko
bie kao specifinu formaciju. Iz tog razloga moglo bi se
smatrati da su takve diskurzivne
tvorevine nune kako za uspostavljanje, konstituiranje subjekta, tako i za njegovu raslojavanje ili razgradnju. U odreenim
situacijama i to upravo kod subjekata povezanih bilo jezikom,
profesijom ili na neki drugi na-
Plakat za film No Mans

Land Danisa Tanovia
45
___________ Radovi
in koji ih dovodi u neposrednu
vezu ba zbog situacije u kojoj
su se nali, makar i bez svoje
volje, nego prosto zbog datih
okolnosti, iz pojedinih elemenata ili dijelova analiziranog diskursa se mogu izdvojiti bitne
karakteristike na osnovu kojih
se daju sagledati mnogo suptilniji odnosi u nekom drutvu ili
u datom trenutku na specifinom prostoru.
Danis Tanovi je u svom
filmu odabrao moguu ratnu
situaciju iz novije kataklizmike
stvarnosti Bosne i Hercegovine.
On tu stvarnost na konkretnom
geografskom prostoru potkraj
XX stoljea metaforiki podvodi pod termin niija zemlja,
odnosno ve u izboru naslova
svog filma koristi engleski izraz
No Mans Land. Ve se pri odreivanju takvog naslova moramo zapitati zato ili iz kojih razloga Tanovi koristi englesku
sintagmu, a ne, recimo, francusku ili bosansku, uobiajenu u
vojnikoj terminologiji u cijelom svijetu. Da li je ve time
poslao poruku ne samo o prostoru odreenom na mikrolokaciji filma kao niija zemlja,
koji obino oznaava pojas
zemlje izmeu dvije linije fronta ili dviju dravnih granica
(Hrvatski enciklopedijski rjenik 2004: 26), ili ukazuje na to
da je u pitanju neto mnogo sloenije. Zanimljivo je da se u historijskim izvorima na engleskom jeziku, prema Oxford English Dictionary, ovaj termin
po-javljuje davne 1320. godine
u pisanom obliku kao nonesmanneslond. Od tada je on oznaavao prostor, zemljite ili teritoriju oko koje se spore dvije
strane, obino dva feudalca u
sudskom procesu. Rat u Bosni i
Hercegovini po mnogo je emu
bio spor o vlasnitvu nad terito-
46
rijem, koji kao da je proizaao

iz one poznate definicije o toj
zemlji usvojenoj na II. Zasjedanju ZAVNOBIH-a u novembru
1943. godine da Bosna i Hercegovina nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego je i
srpska i hrvatska i muslimanska zemlja. Takvo je shvatanje
umnogome osporeno suprotstavljenim politikim opcijama
poetkom 1990-tih godina, kada se raspadala dotadanja zajednika drava, pa je spomenuti
princip nije ni-ni-ni nego i-i-i
u ratnom sukobu bez izvjesnog
pobjednika, oigledno, Bosnu i
Hercegovinu pretvorio u niiju
zemlju. Treba rei da se u engleskim izvorima u kasnijoj upotrebi termin no mans land
koristio za komad zemlje izvan
sjevernog zida grada Londona,
koji je bio odreen da bude gubilite, to jest mjesto gdje su
javno pogubljivani osueni na
smrt.
Bez obzira na to to je vrlo
vjerovatno da autor filma nije
imao na umu ovakve daleke historijske reference koje donosi
ovaj izraz, kada se ovaj vojniki
termin postavi u iri drutveno-historijski kontekst i poneto
dublje zaeprka ispod njegove uobiajene upotrebe, daljnje
razmatranje mnotva povezanih
tema u ovom radu e pokuati
da povee bar nekoliko razliitih razina konotacija. Ovakav je
postupak neophodan da bi se
moglo ukazati na izvjesne isprepletene poveznice, koje se mogu otkriti u izuzetno sloenoj i
bogatoj strukturi Tanovievog
prvog filma sa razmiljanjima, a
posebno metodama, francuskog
filozofa i mislioca Michela Foucaulta. Film, naime, otvara cijeli
niz krajnje vanih pitanja o kojima se moe smisleno raspravljati u vezi sa idejama koje je
Foucault razmatrao u svom djelu Surveiller et punir: naissance

de la prison (Nadzirati i kanjavati: raanje zatvora), objavljenom 1975. godine u uglednoj
pariskoj izdavakoj kui Gallimard.
Pitanje prismotre ili nadzora usko je povezano s potrebom
kontrole ljudi ili prostora u kojima ljudi borave. Tanovieva
Niija zemlja prikazuje neobinu, ak bi se moglo rei bizarnu, epizodu kakvim je obilovao
rat u Bosni i Hercegovini od
1992. do 1995. godine. Film se
fokusira na odreeni utvreni
prostor u gotovo idilinom, pastoralnom krajoliku, smjetenom u udolini izmeu dvaju uzvienja na kojima se nalaze
ukopane snage bosanskih Srba i
Armije RBiH. Takvo je mjesto
izuzetno opasno, jer ga nijedna
strana ne moe zauzeti i efektivno vojniki zadrati, budui da
je, najee zbog nepovoljne
konfiguracije terena, takav poduhvat redovito povezan s velikim ljudskim gubicima. Zanimljivo je da se, opet u ratniko-vojnikoj terminologiji, za neki
takav vaan teren koristi i izraz
mrtva straa, koji oznaava
strau na poloaju koji se po
cijenu ivota ne smije prepustiti
neprijatelju. U Tanovievom
filmu prikazan je jedan takav
poloaj i situacija koja se postepeno poinje komplicirati. Kada
grupa boraca bosanske vojske,
na poetku filmske prie, upadne u zasjedu na brisani prostor u
rano ljetno jutro i bude doslovno pokoena protivnikom rafalnom vatrom, njihova tijela
ostaju na niijoj zemlji. U trenutku kada srpski zapovjednik
odlui da poalje dvojicu svojih
vojnika koji treba da provjere
ta se doista dogodilo nakon to
je utihnula vatra, poinje se od-
Radovi _____________
vijati udni niz dogaaja, koji
bitno odreuju umjetniku i
svaku drugu vrijednost ovog filma.
Kako niko od prisutnih ne
pokazuje spremnost da kao
dobrovoljac ode i provjeri ta
se desilo u naputenom rovu,
komandir odredi za opasnu misiju jednog starijeg vojnika (igra
ga izvrsni Mustafa Nadarevi) i,
oigledno, tek pristiglog neiskusnog novajliju po imenu Nino
(Rene Bitorajac) da izvre zadatak. Iskusni, premda angrizavi
i poneto suludi stariji vojnik,
otvoreno se buni to su mu za
partnera dali osobu koja ne
zna ni puku napuniti, na ta
mu komandir, bez imalo premiljanja, po principu zdravo za
gotovo odgovori da e ga ba
on tome nauiti. Stariji vojnik
se u udu eka po elavoj glavi, ali se ne usuuje da odbije
povjereni zadatak. Ve na tom
mjestu se, u naizgled bezazlenom odgovoru, u filmu poinje
uspostavljati specifini diskurs
moi. On se mora sagledati u
znatno irem kontekstu nego to
to omoguava ova scena. Pri tome moe biti od koristi istraivanje o procesima podvrgavanja ljudskog tijela novim zahjevima industrijskog drutva u
ve spomenutom djelu Nadzirati i kanjavati: nastanak zatvora.
U toj je knjizi Foucault
opisao bitne promjene koje su
se dogodile u strukturi zapadnoevropskog poimanja kanjavanja kao vida drutvene represije
nad pojedincem, a naroito u
posve drugaijem odnosu drutva prema javnom karakteru kazne za uinjeni zloin. Slijedei
svojom genealokom metodom
kroz nekih tristotinjak godina
postepeno mijenjanje stava prema nainu na koji treba sankci-
onirati prekritelje zakona i

drutvenih normi, Foucault je
posebnu panju posvetio razvoju institucija koje su, posredno
ili neposredno, posluile kao
inspiracija ili stvarni model za
uspostavljanje dananjeg zatvorskog sistema. Pri tome je
morao da uoi nain organiziranja vojnikih i bolnikih, te
obrazovnih institucija u vremenu kada je sve vea industrijalizacija prosto uvjetovala potrebu za daleko boljim i efikasnijim funkcioniranjem industrijskih pogona. Budui da su usavravanjem maina za obradu i
preradu sirovih materijala nametnuti vei kriteriji za radnu
snagu koja je trebalo da ih opsluuje u cilju stvaranja jednoobraznog i nadasve jeftinog
proizvoda, Foucault se u III
dijelu svoje knjige bavi ljudskim tijelom, koje treba tako
oblikovati na poseban nain:
U drugoj polovini 18. veka,
vojnik je postao neto to se
masovno proizvodi; od bezoblinog testa, od nevinog
tela, stvorena je potrebna
maina, postepeno je popravljeno dranje, proraunato i polako, prinudi se
podvrgava svaki deo tela,
podlee joj, ona ga potpuno
osvaja kao celinu, ini ga
stalno raspoloivim i prerasta neprimetno u automatizam, nastavljajui da deluje
kroz steene navike, ukratko, potisnut je seljak i dat
mu je izgled vojnika.
(Miel Fuko 1999: 131)
Oigledno je da se mladi
novajlija Nino iz Tanovievog
filma uope ne uklapa u ono to
je Foucault detaljno prikazao u
nastavku ovog poglavlja. Odaje
ga ve njegov izgled. Ninina
nova, nepohabana uniforma sa

utim remenjem ukazuje da je
on tek regrutiran u vojsku. U
vojnikom argonu, on je remac, jer ga odaje upravo to neprirodno uto remenje, po kome je ovaj termin i nazvan.
Sliku dodatno dopunjava njegova obrijana glava i naoari koje
odaju gradskog mladia, moda
ak i fakultetski obrazovanog. I
dok Nino prikuplja opremu
koju je dobio na upotrebu (ili,
vojnikim argonom reeno,
zaduio) kad je, vjerovatno
protiv svoje volje, navukao vojnu uniformu, njegov stariji saborac ga ironino posmatra prekrtenih ruku, kao da ga se to
nita ne tie. U njegovom stavu
osjea se prezir prema neznanju
koje ispoljava neiskusni novajlija, ali i odreena nadmo u situaciji kada treba pokazati na djelu sve ono to je trebalo da se
postigne u redovnoj vojnoj obuci.
Kako je ve na samom
poetku filma naznaeno da se
u ratu koji film prikazuje oigledno ne radi o sukobu dvije
dobro organizirane, a jo manje
vojno obuene zaraene sile,
mnogo toga e biti u suprotnosti
od procesa discipliniranja tijela
koje opisuje Foucault. Kada Nino nespretno prikuplja uturicu,
gas-masku i aov, stariji vojnik
mu manirom iskusnog ratnika
sve to pobaca na zemlju, uz napomenu da mu to nee trebati.
Nino na trenutak pomisli da mu
bezimeni stariji saborac eli pomoi i pristojno se formalno
predstavlja, na to ga iskusni
srpski ratnik samo prezrivo pogleda i ne kae svoje ime. I
ovdje je istaknut svojevrsni
diskurs (nad)moi starijeg i iskusnijeg nad tek pristiglim novajlijom. I ovo je podruje kojem je Foucault posvetio dobar
47
___________ Radovi
dio svojih analiza pokazavi da
diskurs ima direktan uticaj na
socijalne odnose i strukture moi u drutvu (Kosto 2008: 30).
Takav utisak pojaava se i podsmjeljivim komentarom komandira koji je svjestan da je
Nino preplaen, ali i znalakim
uvjeravanjem da ih neprijatelj
nee opaziti budui da mu sunce ide u oi. U trenutku kada
ponu puzati prema rovu, stariji
vojnik definitivno potvruje
svoj dominantni odnos nekom
vrstom polunaredbe: Prati me i
radi sve to ja radim. I nemoj
mi se praviti pametan! Drugim
rijeima, Nino moe ostati iv
samo ako se do kraja potini
pravilima surove ratne stvarnosti, u kojoj njegov eventualni civilni i intelektualni identitet mora biti potpuno poniten. Pamet
je, moda, potrebna u nekom
mirnodopskom okruenju, ali u
uvjetima konkretne realne ratne
situacije, ona postaje nepotrebna i izlina. Komandirova poruka Sretno! djeluje poneto cinino i zlokobno prema potonjem razvoju filmske radnje.
Dok se srpski vojnici uljaju prema rovu, kamera otkriva
da je od grupe bosanskih vojnika nekim udom ostao iv samo iki (igra ga Branko uri),
dok je drugi borac Cera (Filip
ovagovi) nepomian i naizgled mrtav. Dramska napetost
znaajno se pojaava nizom
nepoznanica pred kojom se nalaze akteri ove situacije. iki
uza se ima samo no i skriva se
u nadsvoenoj zemunici. Kada
srpski vojnici otkriju nepominog Ceru te ga unesu u rov,
iki iskoristi priliku i dograbi
automat koji je vidio ispred zemunice. Mislei da je bosanski
borac mrtav, stariji srpski vojnik
odlui da se, budui da imaju
vremena do noi, kada e se
48
eventualno vratiti na svoj poloaj, kako sam kae, malo zabave. Iz svoje torbice on izvlai neku napravu i propituje Ninu o njoj. U dijalogu koji slijedi,
kao veoma znakovitom vidu
diskursa, razvija se svojevrsna
igra u kojoj se prepoznaje bolesna mata jednog od njenih sudionika. Iskusni srpski vojnik
odlui da pod mrtvo tijelo bosanskog borca postavi odskonu nagaznu minu, odnosno
smrtonosnu zamku, koja e se
aktivirati i ubiti one koji dou
da odnesu poginulog saborca.
U filmu se problem uslonjava
ve time to su se u rovu nala
po dva vojnika sa svake strane.
Kako nepomino tijelo bosanskog vojnika na zemlji stvara
iluziju da je mrtav, in starijeg
srpskog vojnika je samo naizgled besmislen. Zato postaviti
odskonu minu ispod mrtvog tijela, osim ako to nije povod da
se napravi klopka za ive vojnike, koji e doi da sahrane poginulog druga, kako to nalau i
vojniki i ljudski obiaji? S druge strane, u trenutku kada gotovo pobono ljubi metalno tijelo
mine i zove je svojom bebom, srpski vojnik iskvareno
ita da je ona made in EU, ime direktno optuuje evropske
susjede da su ne samo izazvali,
nego i dobrim dijelom potpomogli krvavu bosansku tragediju orujem za masovno unitenje.
U zavrnom dijelu ove
scene stariji vojnik s neskrivenim ponosom govori da je on
smislio taj izum, premda ne razmilja da je svoju bolesnu matu do kraja razotkrio kako usvojenim utogljenim diskursom
preuzetim iz nekadanje JNA
(prema kojem se ponaa kao
smjerni potinjeni podanik i
pokazuje izvjesno strahoptova-
Branko uri u ulozi ikija u

filmu Niija zemlja
nje, ne dovodei u pitanje njegovu ispravnost), ali i svojim
pokuajem da pred novajlijom
ostvari dominantnu ulogu starijeg, jaeg i pametnijeg, dakle
nekoga kome se Nino mora
potiniti.
Ironijom ratne sudbine, iki ve u narednoj sceni ubije
starijeg srpskog vojnika, te rani
Ninu, ali se njih dvojica nau u
zamci bez izlaza. Za njih to postaje svojevrsna kazna, jer su se
nali u najgoroj vrsti zatvora iz
kojeg gotovo i da nema spasa.
Pri tome se vjetim scenaristikim zapletom situacija mijenja
gotovo iz scene u scenu. iki se
u poetku ponaa kao policajac
koji je uhvatio prijestupnike na
djelu. On prvo pregledava stvari
ubijenog starijeg vojnika, a nakon toga Ninin novanik i gleda
u linu kartu, fotografije i druge
line sitnice. U nagonu za preivljavanjem i potrebom da do
kraja ostvari svoju premo, iki
grubo ispituje Ninu o rovu u
kojem se nalaze i minskom polju koje vodi do njega. Kad se
brzo uvjeri da novajlija zaista ne
moe da mu da pouzdan odgovor, i iki ga prezrivo ocjenjuje
da nema pojma ni o emu. U
tom trenutku iki se ponaa
kao i srpski vojnik kojeg je upravo ubio, iako bi estoko reagirao kada bi mu neko to otvoreno rekao. Pri tome pribjegava i
ucjeni, maui zavojem kojim
treba previti Nininu ranu na sto-
Radovi _____________
maku, ali je daleko znaajniji
automat koji iki ima u ruci.
On je i najjai argument u toj
zloslutnoj igri gospodara i potinjenog, jer je stvarni simbol
moi jednog ovjeka nad drugim. Kada iki tjera Ninu da se
skine do gola i izae iz rova
maui potkouljom kao bijelom zastavom, on izrie kljuni
razlog zato moe da se tako
ponaa: Zato to ja imam puku, a ti nema! Ova e se reenica kasnije u filmu varirati
nekoliko puta, u zavisnosti od
toga ko je u datom trenutku u
posjedu oruja. ikijeva naredba treba da ponizi Ninu do kraja
i kao mukarca i kao vojnika,
ali i da pokae u kojoj mjeri on
ima nadmonu ulogu. Osim
toga, Ninino mahanje potkouljom kao bijelom zastavom
ukazuje na to da je iki pobijedio, a ne samo da je moguim
Nininim izlaganjem da ga ubiju
njegovi, htio da privue panju na nepodnoljivi poloaj u
kojem se nalaze.
U namjeri da provjeri ko
se nalazi u rovu, srpska strana
otpoinje da estoko bombarduje niiju zemlju. uureni
u zemunici, iki i Nino vode
dijalog koji veoma slikovito i
precizno razotkriva slojevite razine njihovog diskursa. U pojedinim trenucima iz obojice progovara jezik ratne propagande
kao neka vrsta defanzivnog mehanizma kojim svako od njih
dvojice brani svoju stranu.
Obojica optuuju drugu stranu
da je poinila strane zloine
nad nedunim civilima, a u njihovim rijeima ponavlja se iroki repertoar zapaljive retorike
u kojoj na vidjelo izbijaju osude
ponaanja onog Drugog kao
stvarnog krivca. Oigledno je
da su obojica pali u zamku sistematske propagande u kojoj
prevladavaju rijei nepovjerenja, straha, prezira, mrnje,

osvete prema onom Drugom.
Njihova prepirka na momente
neodoljivo podsjea na unu
djeiju raspravu, koja odmah
zatim postane ozbiljna, jer Nino
rezignirano kae da je doao u
vojsku prije deset dana i nije vidio svojim oima ko je zapalio
sela za koje njegova televizija
tvrdi da ih je spalila Armija
BiH, a iki, opet, kae da je
sam pobjegao iz svog zapaljenog sela i da ga to legitimira
kao pouzdanog svjedoka. Istina,
ni iki ne moe sa sigurnou
odgovoriti na Ninino pitanje ko
je spalio srpska sela, te se ini
da se meu njima moe uspostaviti nekakva normalna komunikacija. Meutim, im se
otvore teka pitanja o tome zato su jedni napali sopstvenu
zemlju, odnosno zato su drugi
htjeli da se izdvoje iz nekadanje zajednike drave, situacija
postaje veoma dramatina. U
unoj prepirci o tome ko je poeo rat, koja opet lii na djeiju
svau, iki uperi puku u Ninu
i golim argumentom oruja primora ga da prizna da su Srbi
poeli rat. Nakon toga ga istjera
iz zemunice uz brojne sone
psovke.
Paljivijom analizom suprotstavljenih diskursa moe se
vidjeti da na momente prepirka
iz djeje svae prelazi u surovo
ispitivanje koje se primjenjuje u
policijskim istragama, te kanjavanje istjerivanjem iz zatienog prostora, to podsjea na
primjere iz kole, kada se nemirni uenik izbacuje iz razreda. Ipak, ve u narednoj sceni
njih su dvojica zajedno ispred
zemunice i s drugim kljunim
pitanjem u filmu: ta emo
sad?, kao da se ponovo uspostavila neka ravnotea u odnosi-
ma. iki kae da moraju ekati

no, a onda pokuati da puui
dou na sigurno.
Situaciju zakomplicira Cerino jeanje. I on je nekim udom preivio i iki ga pregleda
svjestan da e i najmanje pomjeranje izazvati eksploziju mine i trenutanu smrt. Pri tome
mu panja skree sa Nine, koji
dograbi puku i postaje novim
gospodarem situacije. Sada on
komanduje kratkim, odsjenim
reenicama, te oduzima od ikija cigarete koje su obojici neophodne da bi se smirili. Kada
iki zatrai da i on dobije cigaretu, Nino ga odbija ironino
govorei da: Sad ja imam puku, a ti ne! Zatim mu nareuje da sjedne (opet se namee
situacija izmeu uitelja i uenika u razredu!), a onda trai da
iki kae ko je poeo rat.
Odgovor je posve oekivan, jer
iki, suoen s nianom, moe
rei samo isto ono to je Nino
ranije rekao u slinoj situaciji u
zemunici, to jest, jedno poluglasno: Mi.... Time je situacija,
bar u filmskom smislu, izjednaena, to e se desiti u narednoj
sceni kada Cera zgrabi Ninu i
pod prijetnjom da e aktivirati
minu uspostavi osjetljivu ravnoteu u rovu. Na ponovljeno pitanje: ta emo sad?, i Nino i
iki imaju slino rjeenje sada se obojica skinu do gola, izau iz rova i mau objema stranama da ih spase. Na tom mje-
iki (Branko uri) i Nino

(Rene Bitorajac) mau (Niija zemlja)
49
___________ Radovi
stu u filmu se uvode meunarodne snage (UNPROFOR), koje
jedino imaju pravo da stanu
izmeu zaraenih strana i eventualno razrijee situaciju. Situacija je dola u orsokak, ba
kao u slinim sporovima kada
se dvije strane spore oko konkretnog zemljita (kao to se
dogaalo u i dalje aktuelnom
sporu izmeu Hrvatske i Slovenije oko Piranskog zaliva), te
trae meunarodnu arbitrau u
cilju reavanja spora.
Dubljom analizom dosada
iznesenih dijelova diskursa mogle bi se otkriti brojne protivrjene pojedinosti. Tanovi se
kao scenarista (autor teksta u
doslovnom smislu) i reditelj
(autor filma kao specifine vrste
teksta) ove posve neobine
ratne situacije poigrava mnogim stereotipima, koji se vezuju
kako za konkretnu, datu situaciju, tako i za iri sklop vanih ivotnih pitanja. iki je sa sela, a
Nino iz grada (Banje Luke), to
se vidi u sceni kada se on (po
trei put u filmu) utivo predstavlja u nastojanju da uspostavi
svoj lini identitet pred drugim.
U tom gestu krije se vjeita njegova, iskonski duboka ljudska
potreba da se realizira kao pojedinac unutar mase, odnosno, u
ovom sluaju, Nino hoe da
personalizira svoju situaciju i da
je spusti na, moda posve naivno, razinu odnosa izmeu dva
obina ljudska bia koja su se
tek susrela. Ima u tom njegovom pokuaju i vidljive potrebe
da se negiraju uasne posljedice
rata koji je prekinuo komunikaciju meu ljudima, otuio ih u
toj mjeri da se ponaaju posve
neljudski. U ikijevom cininom odbijanju da razmijene
telefone i adrese, te zlokobnom podsjeanju da e se sljedei put, vjerovatno, opet gleda-
50
ti kao neprijatelji preko niana,

potvruje se fukoovsko tumaenje o veem stepenu spoznaje
o odnosima meu ljudima na
konkretnim primjerima iz ljudske prakse od svih historijskih
knjiga ili nekih drugih izvora. S
druge strane, Tanovi obre uobiajene klieizirane predstave
o srpskoj strani kao hordi neurednih, bradatih primitivaca sa
sela, jer je Nino prikazan kao
mladi pomno obrijanog lica,
bez etnike brade. Ni iki ni
Cera nisu obiljeeni izgledom
koji bi otkrio da, moda, potjeu iz muslimanskih porodica
(Cera ak nosi mornarsku majicu!), niti njihov govor, osim
neizbjenih psovki koje podjednako pripadaju svim etnikim
zajednicama na ovim prostorima, otkriva elemente nekog
karakteristinog jezikog registra ili porijekla. I njihovi nadimci ne daju mogunost da se
blie odrede u etnikom ili vjerskom smislu. Jedino to se iz
njihovog diskursa moe sa sigurnou zakljuiti jeste postojanje ogromnog jaza izmeu
nas i njih, postoveujui
njih sa zlom, a nas sa nedunou i dobrotom (Kosto
2008: 24).
U daljem toku filma teite
radnje se iz rova prebacuje na
ulogu mirovnih snaga koje se,
pod pritiskom jedne meunarodne TV ekipe i novinarke
Jane Livingstone (igrala je prerano preminula britanska glumica Katrin Cartlidge /1961
2002/), koja je namirisala neobinu ratnu priu kao pravu
temu za svoje izvjetavanje; nevoljko ukljuuju ovu priu. Iako
jedini imaju stvarnu mo oruja
i pravo da ga upotrijebe u cilju
postizanja osnovnog cilja misije
radi koje su i poslani u Bosnu,
meunarodni mirovnjaci ine
sve da tu misiju ne izvre. Iz

njihove meusobne interne komunikacije se, takoer, mogu
vidjeti mnogi primjeri odricanja
od upotrebe moi, odnosno samonametnute uloge pasivnog
posmatraa pod maskom cinine neutralnosti. Jedino strah
od osude meunarodne javnosti, koju mogu izazvati strani
mediji svojim vienjem situacije na terenu, samo prividno
pokree pukovnika Softa da
uputi svog deminera u rov na
niijoj zemlji. Iako se u jednom
trenutku ini da e uspjeti da
spasi Cerino tijelo, sada doslovno pretvoreno u ubitanu mainu, njemaki deminer mora priznati da ne zna kako da to uini.
U oajnikom pokuaju da ih
natjera da neto uine iki
zgrabi puku, ali ga unproforci
ubiju i ostavljaju Ceru samog u
rovu kao vjeitog osuenika
sudbine.
Tanovi je ovakvim zavretkom poslao veoma snanu
poruku. Pokazao je na izuzetno
efektan filmski nain kako je
ovjek kao nesretni subjekt u
apsurdnoj ratnoj situaciji do
kraja potinjen. Oduzeta mu je
mogunost govora i kretanja, a
njegovo tijelo je doslovno pretvoreno u smrtonosnu mainu
koja e biti vjeita prijetnja bilo
kome ko pokua da u budunosti Cerinom truplu osigura sahranu dostojnu ovjeka. U tom
smislu naputeni rov i naputeni
ovjek-naprava u njemu postaju
klopka, koja e, i kad se rat zaustavi biti mogue mjesto stradanja nevinih ljudi, najvjerovatnije radoznale djece.
Ostavljeni ranjeni vojnik u
rovu kao zatvorskoj samici na
niijoj zemlji kao i stvarna i
metaforika mrtva straa bez
ijedne izgovorene rijei ili pokreta u Tanovievom filmu os-
Radovi _____________
taje trajna opomena protiv rata
uope. No Mans Land je umjetniko djelo koje snano progovara protiv pokuaja da se
mo nad Drugim i drugaijim
ostvari nasiljem i kroz mnogobrojne primjere diskursa mrnje
i netrpeljivosti. Film ne daje odgovor o moguem izlazu iz orsokaka sa mnogim pitanjima
bez pravog odgovora u kojem
su se nali svi narodi u Bosni i
Hercegovini u ratnom meteu
izmeu 1992. i 1995. godine.
Moda to njegov autor nije ni
elio. On je na svoj nain, po
miljenju Stuarta Halla o podruju kojim se bavi analiza diskursa, svojim filmom pokazao
da
[....] ne istrauje samo to kako jezik i predstavljanje proizvode znaenje ve i to kako
se znanje to ga je proizveo
neki diskurs spaja sa moi,
kako ono regulie neki konflikt, kako uobliuje i konstruie identitet i subjektivitete, te kako odreuje nain
da se predstave odreene
stvari, da se o njima razmilja i da se one prouavaju.
(Kosto 2008: 33)
Ukazivanje na osobine nekih oblik diskursa i njihove
povezanosti sa predstavljanjem
pojava moi u konkretnoj historijskoj situaciji, kao to je to uraeno u ovom radu na primjeru
Tanovievog filma, bio je pokuaj da se kroz analizu nekih
elemenata ukae na to da je No
Mans Land, osim kao umjetniko djelo koje konstruira identitete i subjektivitete likova
koji se u njemu pojavljuju, mogue prouavati i kao jo jedan
od moguih izvora tumaenja i
znaenja jednog vremena i ljudskih sudbina u njemu.
Belsey, Catherine (2003). Poststrukturalizam. Sarajevo: TKP

ahinpai.
Foucault, Michel (2002). Rijei i stvari: arheologija humanistikih znanosti (s francuskog preveo Sran Raheli). Zagreb:
Golden marketing.
Fuko, Miel (1999). Nadzirati i kanjavati: nastanak zatvora
(prevela s francuskog Ana A. Jovanovi). Sremski Karlovci
Novi Sad: Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia.
Hrvatski enciklopedijski rjenik (2004). Tom 7 (Nes Per).
Zagreb: EPH i Novi Liber.
Kalanj, Rade. Pogovor, u: Foucault, Michel (2002).
Katni-Bakari, Marina (2001). Stilistika. Sarajevo: Ljiljan.
Kosto, Pol (= Kolst, Pl) (2008). Diskurs i nasilni sukob:
Predstave o sebi i drugima u dravama nastalim posle
raspada Jugoslavije, 139, preuzeto sa: www.media/ba/
mcsonline/files/shared/Pal-Kosto_-_Diskurs_i_nasilni_sukob
.pdf.
No Mans Land (2001). dugometrani igrani film, scenario i
reija: Danis Tanovi, anr: drama, kolor, trajanje: 98 minuta.
Glavne uloge: Branko uri, Rene Bitorajac, Filip ovagovi. Produkcija: BiH, Belgija, Slovenija, Francuska, Velika
Britanija.
Steven Holden (7 decembar 2001). No Mans Land In the
End, Its About Who has the Gun. www.NYTimes.com.
Srebrenka Makovi (Tuzla, 1988) zavrila je master

studij iz engleske knjievnosti na Odsjeku za anglistiku Filozofskog fakulteta u Sarajevu 2011. godine. Predaje engleski jezik kao opi predmet studentima I. i II. ciklusa na
Fakultetu politikih nauka u Sarajevu. Trenutno pohaa
doktorski studij knjievnosti na Filozofskom fakultetu u
Sarajevu. U sreditu njenog interesovanja su savremene
knjievnosti na engleskom jeziku (britanska, amerika i
postkolonijalne knjievnosti) i interaktivni odnos izmeu
proznih predloaka i njihovih narativnih struktura pretoenih u vidu adaptacija za film i TV, te drugih multimedijalnih oblika, kao svojevrsnog fenomena naeg vremena
u kojem se knjiga od nekadanjeg iskljuivo pisanog i
tampanog teksta sve vie pretvara u raznovrsne elektronsko-informatike forme.
Nova knjiga
Izdava: Narodna biblioteka Mostar
Mostar, 2014, 225 str.
51
___________ Osvrti
Naida OSMANBEGOVI
Promocija novog broja Diwana na

41. gradaakim knjievnim
susretima
ako su po obiaju trebali biti odrani proljetos, krajem
maja, nekadanji Kikievi,
danas 41. gradaaki knjievni
susreti, usljed poplava koje su
pogodile Bosnu, odrani su od
16. do 18. 10. 2014. godine. Uz
bogat knjievno-kulturni sadraj, likovne izlobe, pozorine
predstave i promocije novih
knjiga, na zavrnoj knjievnoj
veeri u Biblioteci Alija Isakovi, uz ugodnu veer sa ovogodinjim piscima i spisateljicama
gostima susreta (Amir Brka, Mirsad Beirbai, Fuad Kova,
Radmila Krla, Jagoda Ilii,
imo Ei, Kemal Mahmutefendi, Vahid Klopi, Naida
Mujki) promoviran je i novi
broj asopisa Diwan, koji je izaao dan prije zatvaranja. U broju 3738, na 220 stranica, ovaj
asopis dokazuje i pokazuje da
postoji grupa ljudi koji ele elaborirati svoj odnos prema pitanjima kulture, umjetnosti i drutvene stvarnosti. S druge strane,
element kontinuteta, ali i otvorenost ka mladim autorima i autoricama, novim imenima, ine
ga prepoznatljivim u vremenu u
kome malo koji asopis uspijeva da opstane. Mudro i iskustveno koncipirana raspoloiva
graa svjedoi o fantastinom
urednikom i redakcijskom sastavu, odnosno i ovaj broj odlikuje dinamian i raznovrstan
sadraj. Tematski pluralizam nekoliko cjelina: Poezija, Proza,
Votum separatum, Studije / Og-
Naida Osmanbegovi
via je asistentica na
Filozofskom fakultetu
u Zenici. Magistrirala
na postdiplomskom
studiju Teorija i praksa postmodernog prouavanja knjievnosti
na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli 2011. Dobila je vie nagrada i priznanja
za knjievni rad, meu kojima je i nagrada
Mak Dizdar za prvu
neobjavljenu zbirku
pjesama na Kulturnoj
manifestaciji Slovo Gorina u Stocu 2006.
52
ledi / Eseji i Kritika, u ovome

broju je vezan i tekstovima sa
Okruglog stola o djelu amila
Sijaria povodom stogodinjice
pieva roenja s prologodinjih Gradaakih knjievnih
susreta, gdje itamo tekstove
Envera Kazaza, Nijaza Alispahia, Faruka Dizdarevia i Edina Pobria.
Ugodno iznenaenje u ovome broju jesu prilozi u rubrikama Studije / Ogledi / Eseji i Kritika, u kojima se nekoliko autora i autorica (Brka, Agi, Aslan,
Alihodi itd., kao i Enver Kazaz, ija je studija o Njegoevom Gorskom vijencu u uvodu
asopisa) bave aktualnim i manje aktualnim temama.
Pa ipak, centrum ovoga
broja ili izdvojeni glas Diwana
jesu prijevodi ak 60 pjesama
Anne Sextone, amerike intimistike pjesnikinje, ija poezija
nije ni u kom smislu uprisutnjena u bh. prostor, ili, da budem
precizna, postoji mnogo prevedenih podataka o njenom ivotu
(koji je prema nekima kontroverzan, budui da je poinila i
samoubojstvo, te su je neki prozvali olienjem sinteze tabloidne Jackie O. i desperativne poetese Sylvie Plath), ali briljivih
interpretacija i analiza njenog
poetskog opusa nema. Meutim, uz ovaj fantastini prijevod,
koji jest zbirka sabranih pjesama Anne Sexton, za oekivati
je moda ve u narednom broju
Diwana i neki rad o njenoj poe-
ziji, koja je iznimna i originalna.

Budui da se Sexton suprotstavlja, to kroz lecriture feminine,
to kroz direktan pjesniki iskaz
zacrtan u ispisu line traume i
traume manjinskih diskursa, tradicionalnim modelima pisanja,
forsirajui liriku intimne neizmjernosti i konceptualno-minimalistike opise, koji su tada bili strani u amerikoj literaturi.
Pjesme je izabrao i preveo Petar
Opai.
Pored Sexton, Diwan nam
donosi i poeziju pjesnika starije
generacije, dakle poeziju eljka
Grahovca i Emsure Hamzi, ali
nam predstavlja i poeziju ovogodinje drugonagraene pjesnikinje na Kulturno-knjievnoj
manifestaciji Slovo Gorina
u Stocu, mlade vranduke pjesnikinje Emine Selimovi. Mogli bismo slobodno konstatirati
da je ovaj temat Diwana u znaku pjesnikinja, kao i maglajske
slikarice Admire Bradari, s obzirom na to da je ovaj broj opremljen njenim slikama. Za ljubitelje proze Diwan je ponudio
tekstove Marine ur Puhlovski,
Todora Vujasinovia i Ljuljane
op.
I, na kraju, vano je spomenuti da je ovaj broj izaao uz
finansijsku potporu Fondacije
za izdavatvo Fondacije za
nakladnitvo, a s obzirom na to
da je Diwan asopis koji ima
ta da ponudi, kao takav bi trebalo jo dugo da poivi.
Osvrti _____________
Anes OSMI
Meunarodni nauni skup

Mihailu Laliu u ast
organizaciji Studijskog programa za

crnogorski jezik i
junoslavenske knjievnosti
Filozofskog fakulteta u Nikiu 11. i 12. septembra 2014.
godine odran je meunarodni nauni skup Mihailu
Laliu u ast. Domain ovog skupa Studijski program za crnogorski jezik Filozofskog fakulteta u Nikiu u saradnji sa Centrom za
kulturu manjina na ovaj je
nain obiljeio stogodinjicu roenja jednog od najznaajnijih crnogorskih pisaca Mihaila Lalia. Skup
je tematski posveen knjievnohistorijsko-poetikim
i lingvistiko-stilistikim pitanjima u vezi s knjievnim
djelom Mihaila Lalia, odnosno crnogorskim romanom. Tako su radovi predstavljeni na ovome naunom skupu podijeljeni u
dva tematska okvira: Knjievno stvaralatvo Mihaila
Lalia poetika, jezik i stil,
te Crnogorski roman poetika, jezik, stil. Drugom su
temom, organizatorice i organizatori skupa, kako istiu u Pozivu, stogodinjicu
roenja Mihaila Lalia vidjeli kao priliku da se zapone sistematino izuavanje
crnogorskog romana i pro-
ces kanonizacije romanesknog anra u crnogorskoj

knjievnosti. Zbog toga, valja spomenuti i druge crnogorske pisce o kojima se na
ovom skupu razgovaralo:
Miodrag Bulatovi, amil
Sijari, edo Vukovi, Branimir epanovi, Mirko
Kova, Jevrem Brkovi. Ipak,
veina radova odnosila se
na knjievnoumjetniko stvaralatvo Mihaila Lalia. Za
organizaciju skupa pobrinuo se Organizacioni odbor
na elu s predsjednicom prof.
dr. Tatjanom Beanovi. Ostatak odbora inili su: prof.
dr. Rajka Gluica, prof. dr.
Sanjin Kodri, prof. dr. Perina Mei, dr. Dervi Beli
Selhanovi, mr. Nataa Jovovi. Na skupu je svoje radove izloilo 24 uesnika iz
Bosne i Hercegovine, Srbije, kao i zemlje domaina
Crne Gore. Ono to ovaj
skup izdvaja i ini posebnim jeste injenica da je
zamiljen i realiziran kao
dio ireg bilateralnog bosanskohercegovako-crnogorskog knjievnohistorijsko-lingvistikog naunog projekta,
te predstavlja poetak planirane akademske saradnje
BiH i Crne Gore u ovoj oblasti. U tom smislu, naredni
skup ove vrste odrao bi se
u Sarajevu u drugoj polovini 2015. godine, s temom

posveenom 100. godinjici
prvog bosanskohercegovakog romana, odnosno bosanskohercegovakom / bonjakom romanu uope.
Mihailo Lali
Anes Osmi student je
druge godine master studija Odsjeka za knjievnosti naroda BiH i bosanskog, hrvatskog i srpskog
jezika na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Urednik je u asopisima Slovo i Balkan express. Objavljivao je radove u vie domaih i inozemnih asopisa i uestvovao na vie naunih skupova i konferencija.
53
___________ Osvrti
Naida OSMANBEGOVI
Ruka koja vodi glumce Dani

grada Tenja
K
Plakat skupa
54
ulturna manifestacija
Dani grada Tenja
odrava se u decembru svake godine. Ove je godine otvorena je izlobom grafika
Safeta Zeca u Centru za kulturu
i obrazovanje, koji je pored organizacije ove izlobe, 13. decembra upriliio i Nauni skup
o djelu Vojislava Vujanovia,
kazalinog i likovnog kritiara i
publiciste. Prema rijeima Amira Brke, direktora Centra za
kulturu i obrazovanje, osebujno
djelo Vojislava Vujanovia, trailo je sagledavanje kroz razliite optike ili priloge, budui da
je njegov doprinos bosanskohercegovakoj kulturi i opoj
duhovnosti ogroman, ali i nedovoljno valoriziran. Tako su na
ovom skupu uee uzele etiri
autorice i jedanaest autora: Enver Kazaz (Vojislav Vujanovi, kulturni hroniar), Nedad Fejzi (Zadata mjera
Vojislava Vujanovia ili Hroniaru, ipak, svidjela se gluma),
Gradimir Gojer (Polivalentna
teatroloka misao o kritikom i
teatrologijskom djelu Vojislava
Vujanovia), eljko Grahovac (Sire, glumci su ostali...!
Monografske sinteze Vojislava
Vujanovia o glumakim karijerama za pamenje), Irina
Dobnik (Treba ih voljeti: Pur-
purna rua sjeanja sa 15 barunastih glumakih latica), Ranko Pavlovi (Pozorine monografije Vojislava Vujanovia),
Fehim Hadimuhamedovi
(Ouvanje tajne i otkrivanje
ovjeka u njoj: Crtice o umjetnosti i njenom itanju likovni
kritiar Vojislav Vujanovi),
Miralem Brki (Rije u dijalogu s bojom: O likovnoj kritici
Vojislava Vujanovia), Muhidin Danko (Hermeneutiko
obzorje Vojislava Vujanovia:
Biljeke uz knjige Kozmologija
rijei i Zatonik svjetlosti), Ljiljana op (U misiji tumaa
poezije: Razmiljanja nad knjigama Zatonik svjetlosti i Kozmologija rijei), Naida Osmanbegovi i Emina Selimovi (Dijalektika spoljanjeg i
unutranjeg u artikuliranju moi
jouissancea: O knjizi Kozmologija rijei), Alija Galijaevi
(Vojislav Vujanovi i Teanj), Sead Emri (Vojislav
Vujanovi i Serhat), Mirko Pejak (Vojislav Vujanovi afirmator likovnog ivota u Kiseljaku) i Momilo Spasojevi
(Vojislav Vujanovi skriveni
pjesnik).
Skupu je pored nabrojanih
uesnica i uesnika koji su govorili o stvaralatvu, radu, ali i
ivotu ove za bh. kulturu iznim-
no znaajne figure, uestvovao i

sam Vujanov, kome je Amir
Brka uruio portret Vojislav
Vujanovi, djelo teanjskog
slikara Miralema Brkia. Uesnicima se Vujanovi obratio i
zatvorio skup rijeima: U ivotu sam imao tri dogaaja. Prvi je bio kad sam se rodio. Drugi, kad sam upoznao svoju suprugu. I trei, ovaj dananji
dan.
Na kraju, vano je spomenuti da je najavljen i planiran
zbornik radova, koji bi trebao
objediniti ovaj nesvakidanji
poduhvat Centra za kulturu i
obrazovanje iz Tenja.
Amir Brka i Vojislav

Vujanovi
Osvrti _____________
Anes OSMI
Meunarodni filoloki forum

za studente i doktorande
d 13. do 16. novembra 2014. godine u

glavnom bugarskom
gradu na Univerzitetu Sveti
Kliment Ohridski odrana je
konferencija pod nazivom Meunarodni filoloki forum za
studente i doktorande. Konferencija je okupila preko stotinu i trideset uesnika i uesnica iz raznih dijelova svijeta,
od Bugarske, Hrvatske, Srbije, BiH, preko Rusije, Poljske, Ukrajine, Albanije, Rumunije, pa do Francuske, Danske, Grke i Italije.
U bogatom trodnevnom
programu radilo se u vie sekcija: Slavenska knjievnost,
Knjievnost i kino, Teorija
knjievnosti, Bugarska knjievnost, Klasina i zapadna
knjievnost, Ruska knjievnost
Detalj s konferencije
Balkanska knjievnost, Folklor i kulturalna antropologija,

Historija i ideologija, Socijalni mitovi i ideologija, Lingvistika, Leksikologija, Leksikografija i frazeologija, Gramatika, Komparativna gramatika, Filozofija jezika te Jezika
politika i edukacija.
Pored diskusije o aktuelnim i svevremenim jezikim
i(li) knjievnim problemima i
temama uesnici su mogli posjetiti i niz oficijelnih programa organiziranih u sklopu konferencije. Studente je, svakako, najvie zanimalo predstavljanje Programa razmjene
studenata, ali nita manje nisu
bili posjeeni ni programi
Edukacije i novih medija, Digitalnih publikacija u filologiji, Uenja bugarskog. Uesnici i posjetioci mogli su svaki dan konferencije i da sluaju poasna izlaganja priznatih imena bugarske akademske zajednice. Tatjana Slavova, Valentina Stefanova, Diana Dimova, Valeri Stefanov,
Vasilka Radeva i Iskra Hristova-omova samo su neka
od imena. Konferencija je
omoguila i predstavljanje
knjiga poput Jezikih portreta
bugarskih politiara i novina-
ra. Svoje knjievno stvaralatvo na ovoj konferenciji predstavilo je i vie afirmiranih

autora i autorica, od kojih je,
svakako, najpoznatiji Georgije Gospodinov, jedan od najuspjenijih savremenih bugarskih autora.
U organizaciji ove konferencije uestvovalo je preko
petnaest organizatora a Meunarodni filoloki forum za
studente i doktorande odran
je zahvaljujui saradnji sofijskog Univerziteta Sveti Kliment Ohridski i Fakulteta slavistikih studija sa Studentskim konzilom pri sofijskom
Univerzitetu Sveti Kliment
Ohridski, Centrom za analizu
politikog i novinarskog govora, University Pressa St.
Kliment Ohridski, te izdavake kue Enthusiast.
Detalj s konferencije
55
___________ Lingvazin predstavlja

Mersina EHI
Zrinka orali: Bosansko-njemaki

frazeoloki rjenik
(Pedagoki fakultet, Biha, 2013)
Mersina ehi asistentica je na Odsjeku

za engleski jezik i knjievnost Pedagokog
fakulteta u Bihau. Interesira se za frazeologiju i kontaktnu lingvistiku. Odbranila je
magistarski rad iz komparativne frazeologije
na Filolokom fakultetu u Banjoj Luci.
Sudjeluje u meunarodnim istraivakim
projektima Ivo Andri
u evropskom kontekstu i Lirski, humoristiki i satiriki svijet
Branka opia na Institutu za slavistiku
Univerziteta Karl-Franzens, Graz.
56
svom dugogodinjem
nastavno-naunom radu dr. Zrinka orali
dala je veliki doprinos prouavanju kontaktne lingvistike i
frazeologije na naim prostorima. Zajedno s Ilijasom Tanoviem, Aminom iljak-Jesenkovi i Melihom Hrusti svrstava
se u pionire kada je u pitanju
istraivanje svih aspekata frazeolokog blaga bosanskoga jezika, od klasifikacije i strukturalne analize frazema, sintagmatskih i paradigmatskih odnosa
frazema, upotrebe frazema u
razliitim funkcionalnim stilovima do kontrastiranja frazema
bosanskoga jezika sa frazemima turskog (iljak-Jesenkovi)
ili njemakogjezika (orali,
Hrusti).
Dr. Zrinka orali autorica
je vie knjiga i lanaka iz kontrastivne frazeologije: Hrana
kao simbol u frazeologiji njemakog i bosanskog jezika (Pedagoki fakultet Biha, 2009),
O odabiru, upotrebi i prevoenju modificiranih idioma u
knjievnom djelu Gntera Grassa (Pedagoki fakultet Biha,
2010), Bog u njemakoj i bosanskoj frazeologiji (Didaktiki putokazi, 2010), Prikaz sree u bosanskoj i njemakoj frazeologiji zdrav ovjek je sre-
tan ovjek (Zbornik radova

drugog meunarodnog simpozija Sport, turizam i zdravlje,
2011), Semantiko polje brak i
ljubav u njemakoj i bosanskoj frazeologiji (sa M. Kulenovi, Didaktiki putokazi, 2011).
Nakon objavljivanja svog prvog frazeolokog rjenika (u
koautorstvu sa S. Midi,
Bosanski frazeoloki rjenik,
2012), Z. orali objavila je i
dvojeziki frazeoloki rjenik.
Bosansko-njemaki frazeoloki rjenik, koji ima i status
univerzitetskog udbenika, izaao je iz tampe u septembru
2013. godine. Izdava rjenika
je Pedagoki fakultet u Bihau.
Na 298 stranica predstavljen je
rezultat viegodinjih frazeolokih i paremiolokih istraivanja (str. 8). Autorica se, dakle,
opredijelila za predstavljanje
frazeologije u irem smislu.
Ovaj leksikografski prirunik
sadri predgovor, popis kratica,
rjeniki korpus i popis literature.
Rjeniki korpus, koji ini
ukupno 1128 frazema, ralanjen je prema abecednom redu
prve jezgrene rijei frazema, a
to su najee imenice, neto
rjee glagoli i pridjevi (str. 8).
Tekst rjenikog korpusa tampan je dvostubano. Kada je ri-
je o strukturi rjenikog lanka, osnovu kolone na bosanskom jeziku ine, prema rijeima autorice, frazemi koji pripadaju raznim stilskim slojevima: to su frazemi koji se upotrebljavaju u novinskim i knjievnim tekstovima, koji se uju
na televiziji, u filmovima te u
svakodnevnom razgovornom
jeziku i argonu mladih (str.
8), a svakom od njih pridruena
je po jedna reenica koja predstavlja primjer upotrebe tog frazema u kontekstu, kao i skraenica za izvor iz koga je ta reenica preuzeta. Osnovu kolone
na njemakom jeziku ine frazemi koji su kao prijevodni ekvivalenti dodijeljeni frazemima
bosanskog jezika. Kao to je
sluaj sa frazemima u polaznom jeziku, i svakom frazemu
u ciljnom jeziku pridruena je
po jedna reenica te autorica
napominje: Dok su frazemi s
lijeve i desne strane rjenika
funkcionalno istovjetni, reenice-primjeri se u oba jezika
razlikuju (str. 8).
Rjenik je praktian i od
velike koristi za sve izvorne govornike bosanskog jezika koji
ele da se slikovito, ironino ili duhovito izraavaju i na njemakom jeziku, kao i za prevodioce,
studente, nastavnike i filologe.
Lingvazin predstavlja _____________

Naida OSMANBEGOVI
Intimnost imaginarnog projekta

(Faruk ehi, Moje rijeke, Buybook, Sarajevo, 2014)
Buybookovoj ediciji
Suvremena bh. knjievnost izala je i nova
zbirka pjesama jednog od najznaajnih savremenih bh. Autora, angairanog intelektualca,
Faruka ehia. Uz etiki i antropoloki direktan pjesniki iskaz, zacrtan u ispisu traume rata
i bosanskohercegovakog tranzicijskog beznaa, ali i sve stravine aspekte socijalne bijede,
ehi otvara mjesto mogunostima drugaijih razumijevanja
odnosa izmeu pojedinca koji u
ime sloboda p/ostaje graanin
postratnog limba i prava na taj
izbor. Drugim rijeima, autor
ulazi u ekstatini momenat bosanskohercegovake, ali i evropske, nunosti promiljanja,
upuuje na apsurdnosti ideologija koje je posljednji rat porodio, politike identiteta prevarenih, i zaboravljenih, koji, u ime
viih vrijednosti (banalno) rtvuju svoje ivote. Biti izvan
dekodiranih tokova elje ili propitati mehanizme humanistikih
ideala, u kulturi ije etiko uporite jeste prolost, prenatrpana
ratovima i brutalnim razaranjima emocije, tijela, metafizike,
vodi naposlijetku i ovu ehievu zbirku u domen svake otvorenosti subjekta koji premou-
je projicirajue uinke kulture

zla.
Slike rata (odnosno propedeutiki govor o tome kako ratu
ne treba da se udahne ikakav
vitalni art) nasluuju se na solitarnim mjestima u fantastinim
metaforama, koje, donekle jesu
most ka obnovi estetike ili revitaliziranja poezije koja nije nita
drugo do jezik u njegovoj estetskoj funkciji. istota jezika,
liena pretjeranih doznaka, jednostavnost, a izvan okvira umirue postmoderne, proiruje dosadanji pjesniki fokus ovog
pjesnika izgubljene generacije,
koji rekreirajui simbol dobrote,
kao povezujueg jedinstva koje
se potkrada u raznim vremenima, podriva maligno tkivo
drutvene zajednice kojoj pripada.
U tri ciklusa (Loara, Spree
i Drina) vezana za hidronime,
kao preduvjete transestetske
zbilje, ulazimo preko antologijske pjesme Rijeka, velikog italijanskog pjesnika G. Ungarettija,
jednog od utemeljitelja hermetizma, pjesnika antiratne propagande. Proces generiranja umjetnike zbilje, sueljen u kontekstu kulturnog i drutvenog
na(e)stanka, oivljen je u flebek drami ispisivanja kobne
ljudske egzistencije, koja kroz
naela ponovljivosti ispisuje
svoju sutinu, kao i bol. Razduhovljenost lirskog subjekta pulsira u traginom ratovanju sa
ivotom, u jedinom ready-made
establimentu poslikovljene stvarnosti, ali i u spoznaji o promaenosti revitalizacije ikakvog
oblika estetike u eri velikih digipodnoenja savremenosti svijeta. A to jesu rijeke. Autor e tako, introjekcirajui svakonevnicu (kroz medij tijela i tjelesnog)
u svoj poetski imaginarij, emanirati sliku svijeta za koju / nad
57
___________ Lingvazin predstavlja

talnih otkria. Rat koji se preselio s prve linije fronta u unutranje sfere bia, nagoni na lutanje u potragama za samim sobom. Upuivanje na dekadenciju izvodivo je u prostoru koji se
neprestano pomjera pri emu
reproducira neke od modela
kojom se umire, u obratu intime
neizmjernosti i slobode, kao jedine preostale, ali i mogue,
percepcije. O insuficijenciji ljubavi i dobrote, u svijetu koji
svjedoi meusobnoj ovisnosti
Erosa i Thanatosa, u ovoj knjizi

je rije. Zabrinutost nad tehnikama shvatanja svijeta, pri emu lirski subjekt zaboravlja sebe samog, apoteoze su besperspektivnim odjecima bliske budunosti, odnosno otuenje u
ovom sluaju referira na ieznue. Tako e svaki izraz ovjekovo bie defiksirati, stalnosti
doivljavati tek kad je izvan sebe. Pa, ipak, kako kae Bachelard, dijalektika unutranjeg i
spoljanjeg esto snagu dobija
putem koncentracije, ak i u
najogranienijem intimnom prostoru. ehi, u unutranjem prostoru ostvaruje tjeskobu, rastegljivost bia, i pri tom svim nejasnim stvarima vraa njihov poznati smisao. Moje rijeke, nevelika zbirka dobre poezije, animira, prije svega, revolucionara
u itatelju, pokazuje na nunost
obrane bosanskohercegovake
sadanjosti.
Lingvazin
preporuuje
Nova knjiga
Izdava: Dobra knjiga
Sarajevo, 2014.
58
Vijesti o jeziku i knjievnosti _____________

Edna KLIMENTI
Deseti broj asopisa Bosanski jezik
Edna Klimenti magistrica je humanistikih nauka iz podruja

lingvistike. Radi kao bibliotekarka na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli. Autorica
je vie radova iz lingvistike, a podruje interesovanja su joj i
teme iz bibliotekarstva.
asopis Bosanski jezik izlazi od 1997.

godine a u izdaje ga Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli. Namjera
izdavaa je bila da se asopis objavljuje
jedanput godinje, ali je usljed oteanih
ekonomskih prilika doivio nekoliko zastoja. asopis je ipak opstao te je njegov deseti broj objavljen krajem 2013. godine.
Imajui u vidu sveukupne prilike u izdavatvu Bosne i Hercegovine, upuujemo
estitke izdavau i lanovima Urednitva
koji su se zalagali da asopis Bosanski jezik
opstane.
U vrijeme kada je Bosanski jezik poeo izlaziti u Bosni i Hercegovini nije bilo
asopisa lingvistike orijentacije. Zapravo
je upravo te godine, sa zakanjenjem od

est godina, objavljen jedan broj asopisa
Knjievni jezik u izdanju Instituta za jezik u
Sarajevu. Bilo je to vrijeme kada se bosanskohercegovako drutvo suoavalo sa posljedicama rata i ratnih razaranja koje su ostavile dubok trag u cjelokupnom ivotu.
asopis je pokrenut iz strunih i naunih
razloga i sa jedinstvenim ciljem da doprinese revitalizaciji i usmjerenju strune i naune lingvistike misli u Bosni i Hercegovini,
kao i revitalizaciji i afirmaciji samoga naziva jezika kojim danas u Bosni i Hercegovini, i ire, govore svi oni koji taj jezik osjeaju svojim.
Od 1997. do 2013. godine u Bosanskom jeziku objavljena su sto dvadeset dva
rada. Najvie radova (80) objavili su autori
sa Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli. Trideset jedan rad su objavili autori sa
univerziteta u Sarajevu, Zenici i Mostaru, a
jedanaest radova objavili su autori sa univerziteta u Zagrebu, Osijeku i Pritini. asopis okuplja afirmirane lingviste, ali i mlade koji ele da se okuaju u lingvistikim
istraivanjima. Svi oni objavljuju radove iz
razliitih lingvistikih podruja: povijest jezika, gramatika, leksikologija, sociolingvistika, kontrastivna analiza bosanskoga jezika i nekog od stranih jezika i sl.
asopis Bosanski jezik uvrten je u tri
prestine svjetske baze podataka: EBSCOhost, C.E.E.O.L. (Central and East European Online Library) i MLA (Modern Language Association). lanci objavljeni u asopisu nalaze se u slobodnom pristupu (full
format) i svi su bibliografski opisani prema
uvjetima koje propisuju meunarodni standardi.
59
___________ Vijesti o jeziku i knjievnosti

Iz sadraja desetog broja asopisa Bosanski jezik
U desetom broju asopisa Bosanski jezik mogu se proitati sljedei tekstovi:
Halid Buli: O veznim sredstvima zavisnoupitnih klauza
Edna Klimenti: Funkcija i znaenje pridjeva bijel u usmenoj narodnoj
poeziji
Refik Buli: Akcent promjenljivih vrsta rijei u arhainijim govorima
ivinikoga kraja uz gornji tok Spree
Tanja Pavlovi, Sanel Hadiahmetovi Jurida, Alma Jahi: Uloga metode
TAP u istraivanju prevoenja kao procesa
Azijada Zahirovi: Ratno pismo Alme Lazarevske: Nova iskrenost ili
dokumentiranje uasa (Sarajevski pasijans)
Demir Alihodi: Stavovi postkolonijalnih afrikih pisaca prema
engleskom jeziku u njihovim pisanjima
Sead Nazibegovi: Nastavni sat sa Skenderom: Jezik Skendera Kulenovia
u nastavi bosanskoga jezika i knjievnosti
Najil Kurti: Novine u Bosni u osmanskom periodu i nacionalno
samoidentificiranje Bonjaka
Edna Klimenti: Uz deseti broj asopisa Bosanski jezik (ISSN 1512-5696)
Cio asopis moe se besplatno preuzeti na:
http://www.untz.ba/uploads/file/publikacije/2014-15/Bosanski_jezik_2013.pdf
Lingvazin
preporuuje
knjigu
Izdava: University Press, Sarajevo,
2013, 240 str.
60
Najava dogaaja ___________
Drugi bosanskohercegovaki
slavistiki kongres
(Sarajevo, 2830. maj 2015)
Drugi bosanskohercegovaki slavistiki

kongres odrat e se od 28. do 30. 5. 2015.
godine na Filozofskom fakultetu Univerziteta
u Sarajevu, koji je i suorganizator Kongresa.
Organizacijom ovog kongresa Slavistiki komitet namjerava nastaviti etverogodinja meunarodna slavistika okupljanja u BiH koja
su zapoeta Prvim bosanskohercegovakim
slavistikim kongresom, odranim od 26. do
28. 5. 2011. godine takoer na Filozofskom
fakultetu Univerziteta u Sarajevu, uz uee
vie od 200 slavista iz 20 drava svijeta.
Prilikom odreivanja tema Kongresa organizatori su se rukovodili namjerom da na
odgovarajui nain obiljee i godinjice znaajne za cjelinu bosanskohercegovake kulture
poput 120. godinjice objavljivanja prvog bosanskohercegovakog romana Bez nade
(1895) Osmana Aziza, tj. autorskog dvojca
to su ga inili Osman Nuri Hadi (1869
1937) i Ivan Milievi (18681950), odnosno
poput godinjica smrti posebno vanih bosanskohercegovakih autora kakvi su Musa azim ati (18781915), Antun Branko imi
(18981925) i Ivo Andri (18921975).
Drugi bosanskohercegovaki slavistiki
kongres bit e posveen sljedeim temama:
I. Teme iz oblasti lingvistike:
1. Standardizacija bosanskog, hrvatskog i
srpskog jezika krajem 20. i poetkom 21. stoljea
2. Historija jezika: Jezik bosanskih spomenika
pismenosti
3. Bosanskohercegovaki narodni govori
4. Bosanski, hrvatski i srpski jezik u svijetu:
Lektorati i status na odsjecima za slavistiku
5. Slavistike teme: Savremena slavistika
lingvistika istraivanja
II. Teme iz oblasti knjievnih i kulturalnih

studija:
1. Knjievnosti narod BiH i (juno)slavenske
knjievnosti u komparativnoj, interliterarnoj i
interkulturalnoj perspektivi
2. 120. godinjica prvog romana u BiH:
Historija i poetika romana u knjievnostima
narod BiH i (juno)slavenskim knjievnostima
3. 100. godinjica smrti M. . atia:
Moderna u knjievnostima narod BiH i
(juno)slavenskim knjievnostima
4. 90. godinjica smrti A. B. imia:
Avangarda u knjievnostima narod BiH i
(juno)slavenskim knjievnostima
5. 40. godinjica smrti I. Andria: Andrievo
knjievno djelo danas
Radni jezici Kongresa su svi slavenski
jezici i engleski jezik. Temu izlaganja sa saetkom (do 1.800 znakova) potrebno je prijaviti
putem prijavnog obrasca, koji se moe preuzeti na internetskoj stranici Slavistikog komiteta (www.slavistickikomitet.ba), na e-mail
kongres@slavistickikomitet.ba, i to najkasnije
do 31. 1. 2015. godine. Recenzirana izlaganja
na Kongresu bit e naknadno objavljena u
zbornicima kongresnih radova. Uesnici Kongresa ne plaaju kotizaciju, s tim to sami snose putne trokove te trokove boravka u Sarajevu.
SLAVISTIKI KOMITET
F. Rakog 1, Sarajevo
www.slavistickikomitet.ba
61
_____________ Institut
Prva knjiga u izdanju Instituta za bosanski jezik i knjievnost u Tuzli
62
Institut _____________
Proitajte i ranija izdanja Lingvazina, magazina za

jezik i knjievnost
http://izbjik.ba/Lingvazin/Lingvazin_I-1_08_2013.pdf
http://www.izbjik.ba/Lingvazin/Lingvazin_I-2_09_2013.pdf
http://www.izbjik.ba/Lingvazin/Lingvazin_I-3_12_2013.pdf
http://www.izbjik.ba/Lingvazin/Lingvazin_II-1_07_2014.pdf
63
Lingvazinov kalendar
2015.
Institut za
bosanski jezik
i knjievnost
u Tuzli
Znaajni datumi u 2015.
21. februar Meunarodni
dan maternjeg jezika
2. mart druga godinjica
osnivanja Instituta za bosanski jezik i knjievnost u
Tuzli
21. mart Svjetski dan
poezije
23. april Svjetski dan
knjige i autorskih prava
12. august Meunarodni dan mladih
29. august godinjica
potpisivanja Povelje
Kulina bana
8. septembar Meunarodni dan pismenosti
26. septembar Evropski dan jezik
5. oktobar Svjetski dan
uitelja
18. decembar Svjetski
dan arapskog jezika
Januar
P
5
12
19
26
U
6
13
20
27
Februar
7
14
21
28
1
8
15
22
29
2
9
16
23
30
3
10
17
24
31
4
11
18
25
2
9
16
23
3
10
17
24
4
11
18
25
5
12
19
26
6
13
20
27
7
14
21
28
Mart
P
2
9
16
3
10
17
23
30
24
31
4
11
18
25
5
12
19
26
P
6
13
20
27
4
11
18
25
U
5
12
19
26
S
6
13
20
27
7
14
21
28
1
8
15
22
29
P
6
13
20
27
7
14
21
28
1
8
15
22
29
2
9
16
23
30
3
10
17
24
4
11
18
25
5
12
19
26
Juni
7
14
21
28
1
8
15
22
29
2
9
16
23
30
3
10
17
24
31
1
8
15
22
29
2
9
16
23
30
3
10
17
24
4
11
18
25
5
12
19
26
6
13
20
27
7
14
21
28
7
14
21
28
1
8
15
22
29
2
9
16
23
30
August
Juli
P
6
13
20
27
7
14
21
28
1
8
15
22
29
2
9
16
23
30
3
10
17
24
31
4
11
18
25
5
12
19
26
P
3
10
17
24
31
U
4
11
18
25
7
14
21
28
1
8
15
22
29
2
9
16
23
30
3
10
17
24
4
11
18
25
5
12
19
26
6
13
20
27
P
5
12
19
26
2
9
16
23
30
3
10
17
24
S
4
11
18
25
5
12
19
26
P
6
13
20
27
5
12
19
26
6
13
20
27
U
6
13
20
27
7
14
21
28
1
8
15
22
29
2
9
16
23
30
3
10
17
24
31
4
11
18
25
Decembar
Novembar
U
Oktobar
Septembar
1
8
15
22
April
Maj
P
7
14
21
28
1
8
15
22
29
7
14
21
28
1
8
15
22
29
2
9
16
23
30
3
10
17
24
31
4
11
18
25
5
12
19
26
6
13
20
27

Lingvazin II

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Lingvazin II

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Lingvazin

Magazin za jezik i knjievnost Broj II/23 Decembar 2014. ISSN 2303-4831

_____________ U ovom broju

14 Dvadeset godina od objavljivanja

Jezik moramo prihvatiti onakav

Lingvazin izlazi tri puta

Lokalna obiljeja u Hasanaginici

59 Vijesti o jeziku i knjievnosti

Lingvazin Magazin za jezik i knjievnost | Broj II/23 | Decembar 2014.

nim za bosanski jezik, knjievnost i kulturu.

Lingvazin Magazin za jezik i knjievnost | Broj II/23 | Decembar 2014.

Lokalna obiljeja u Hasanaginici

svom dugom terenskom i znanstvenom putovanju za pjesnikim zaviajem Hasanaginice

Imotski, iji je kadija uzeo enu to ju je Asanaga otjerao

Lingvazin Magazin za jezik i knjievnost | Broj II/23 | Decembar 2014.

Osman-bega Filipovia iz Odaka kod Glamoa, sa kojim se

balade u novu stvarnost pjesnike tvorevine. Napokon, evo

Lingvazin Magazin za jezik i knjievnost | Broj II/23 | Decembar 2014.

osnova za rasprostranjeno miljenje da se pjesmom zapamena porodina drama odigrala

koji je izazvao nastanak pjesme

Lingvazin Magazin za jezik i knjievnost | Broj II/23 | Decembar 2014.

-age i Hasanaginice. Osnovna

Lingvazin Magazin za jezik i knjievnost | Broj II/23 | Decembar 2014.

Munib Maglajli roen je 1945. godine u

dogaaja i je li Fortis tu pjesmu

pjesme stvaraju prema svojim

pjesnikoj jezgri koja je mogla

Lingvazin preporuuje knjigu

Osim autora projekta Jasminka Halilovia, u stvaranju

Lingvazin Magazin za jezik i knjievnost | Broj II/23 | Decembar 2014.

Onkraj toposa stida

ljivo sagledati je kroz eksremno

diskursa. Kako sve najvee religije, istie autorica, forsiraju

Lingvazin Magazin za jezik i knjievnost | Broj II/23 | Decembar 2014.

Na kome je jeziku spjevana

Iva Lukei, Dijalektoloko

do danas argumentirano proitana (transkribirana) kao

pjesnitvo ovaj veoma zvuan i skladan jezik koji su

Lingvazin Magazin za jezik i knjievnost | Broj II/23 | Decembar 2014.

Iz ovoga citata jasne su

Fortis je preveo na italijanski nekoliko morlakih junakih pjesama, a jednu od

Fortis napominje da prethodno njegovo miljenje

Za razrjeenje problematike u vezi s pitanjem jezika Hasanaginice iz ovih su Fortisovih

Iz ovoga nije jasno da li je

Studija Vahide eremet

Zbornik radova o Matiji

Fortis, o.c., 4243.

Lingvazin Magazin za jezik i knjievnost | Broj II/23 | Decembar 2014.

Prema: Senahid Halilovi,

Prema: Svetozar Markovi,

Alberto Fortis, o. c., 58.

Prema Fortisu je u Dubrovniku bio ilirski jezik: Grad

Navoenje stihova ovim pismima upuuje na to da je vrlo vjerovatno da je Fortisu u

Takoer prije Fortisova vremena Jakov Mikalja (1601

zapisana (a ne ispjevana, isticanje i napomena R. B.) moe

pojavama onih nerijeenih jezikih pitanja Hasanaginice o

Lingvazin Magazin za jezik i knjievnost | Broj II/23 | Decembar 2014.

Pisma donosi Muhamed Nezirovi u

Refik Buli profesor je na Filozofskom

Lingvazin Magazin za jezik i knjievnost | Broj II/23 | Decembar 2014.

Dvadeset godina od objavljivanja

Lingvazin Magazin za jezik i knjievnost | Broj II/23 | Decembar 2014.

Ratno iskustvo pisanja Gramatike