SADRAJ

UVOD.......................................................................................................................................................................2
Aegosoma scabricornis (Scop.)............................................................................................................................3
Rhagium sycophanta Schrnk.................................................................................................................................4
Rhagium mordax (De Geer)..................................................................................................................................4
Strangalija maculata Poda...................................................................................................................................5
Stromatium fulvum ViII- ria kuna striibuba.....................................................................................................5
Cerambyx cerdo L. velika hrastova striibuba..................................................................................................6
Cerambyx scopolii Fussly. mala hrastova striibuba..........................................................................................7
Aromia moschata (L.) mousna striibuba........................................................................................................8
Rosalia alpina L. alpska striibuba...................................................................................................................9
Rhopalopus macropus (Germ.).............................................................................................................................9
Pyrrhidium sanguineum (L)................................................................................................................................10
Phymatodes testaceus L. promjenljivi kalidijum.............................................................................................10
Xylotrechus rusticus L.........................................................................................................................................11
Phymatodes alni L...............................................................................................................................................11
Xylotrechus arvicola (Oliv.)................................................................................................................................12
Clytus arietis (L.)................................................................................................................................................12
Clytus rhamni Germ............................................................................................................................................13
Neoclytus acuminatus F......................................................................................................................................13
Plagionotus arcuatus (L.) osolika striibuba...................................................................................................14
Plagionotus detritus (L.).....................................................................................................................................15
Chloroporus varius Mull.....................................................................................................................................15
Anaglyptus mysticus (L.) tamna osoliba striibuba.........................................................................................16
Morimus funereus Muls......................................................................................................................................17
Lamia textor L.....................................................................................................................................................17
Mesosa curculionides L......................................................................................................................................18
Saperda carcharias L. velika topolina striibuba............................................................................................18
Saperda populnea L. mala topolina stiibuba..................................................................................................19
Saperda octopunktata Scop. zelena lipina striibuba......................................................................................21
Saperda punctata L. zelena brestova striibuba..............................................................................................21
Oberea oculata L. vrbina striibuba................................................................................................................22
Oberea linearis L. lijeskina striibuba.............................................................................................................23
Tetrops praeusta L. vona striibuba...............................................................................................................23
Zakljuak.................................................................................................................................................................24
LITERATURA........................................................................................................................................................25

UVOD

Marko Kuzman

Seminarski rad

(Coleoptera, Cerambycidae) striibube

Striibube su dimenzija od nekoliko milimetara do 5 i vie centimetara. Veina vrsta je srednje
veliine. Tijelo je izdueno. Pipci su obino dugi (esto dui od tijela), konasti, rjee testerasti. Usni
aparat snaan, podeen za grickanje. Poloaj glave u odnosu na tijelo moe biti prognati, ortognati ili
hipognati. Grudi su snane, vratni tit na sredini bokova esto ima po jednu bodlju. Izmeu zadnjeg
dijela glave i prednjeg dijela vratnog tita sa unutranje strane nalaze se nabori koji, kada imago
pomjera glavu gore ili dole, proizvodi karakteristian zvuk, koji podsjea na zvuk testere za drva
(otuda ime striibube). Noge su tanke, vitke, podeene za hodanje ili tranje. Nekada su zadnje noge
daleko due od prednjih i srednjih, pokrioca su obino neto ira u osnovi (ira od vratnog tita),
postepeno se suavaju prema krajevima. Zadnja krila obino dobro razvijena i slue za letenje. Nekada
su zadnja krila zakrljala (rod Dorcadion). Trbuh je najee pokriven pokriocima, a kod enki nekih
vrsta zavrava se teleskopskom legalicom, koja viri ispod pokrioca (rod Aegosoma). Kod striibuba je
veoma izraen polni demorfizam mujaci imaju due pipke od enki.
Jaja su obino elipsoidna, nekada zailjena na polovima. Larve su apodne ili sa rudimentima
grudnih nogu. Bijele su ili svijetlo ute boje, sa smeim usnim aparatom za grickanje i jae
hitiniziranom lenom ploom prvog grudnog segmenta. Larva je najira u predjelu grudi, a segmenti
se postepeno suavaju ka zavretku trbuha. Razvijaju se u biljnim djelovima, rjee slobodno u zemlji.
Lutka je slobodna i uvijek se nalazi u lutkinoj kolijevki.
Generacija kod raznih vrsta striibuba je jednogodinja, dvogodinja, trogodinja ili
viegodinja. Nekada duina razvia zavisi od temperature i sadraja hranjivih materija u drvetu. Tako,
na primjer, kod kune striibube, razvoj traje od 3-5 godina, a u nepovoljnim uslovima do 37 godina.
Imaga se roje tokom vegetacije, najee u maju i junu. Dnevne su ili none ivotinje. Vrste koje su
aktivne danju, esto se mogu nai na cvjetovima raznih biljaka gdje se dopunski hrane, ili se kreu po
stablima hraniteljke, dopunski se hranei korom ili liem. Neke vrste se hrane sokovima koji istiu iz
drveta na mestima ozljede, a neki sokovima iz sonih plodova.
Poslije kopulacije enke polau jaja u pukotine kore, u pukotine drveta, pod koru ili u zemlju.
Larve se razvijaju pod korom ili u drvetu hraniteljke, pravei duge hodnike ispunjene crvotoinom.
Larve nekih vrsta ive u centralnom dijelu stabla ili u korjenu, a larve koje ive u zemlji hrane se
korijenjem biljaka. Kod veine vrsta prezimljava mlada ili potpuno odrasla larva u lutkinoj kolijevki,
rjee lutka, a nekad imago. Izletni otvor je okrugao ili eliptian. Striibube moemo podijeliti na:
primarne, sekundarne ili tercijarne tetoine. Primarne tetoine izazivaju suenje pojedinih biljnih
dijelova ili, pri jaem napadu celih biljaka. Sekundarne napadaju fizioloki oslabljena stabla i dovode
do njihvog suenja. Tercijarne napadju mrtvo drvo u umi ili ono koje je ugraeno u objekte. Takoe
ih moemo podijeliti na fizioloke, fizioloko-tehnike i tehnike tetoine. Fizioloke sue pojedine
grane i fizioloko slabe biljke. Fizioloko-tehnike napadaju iva stabla i u njima grade hodnike pri
emu fizioloki slabe biljku i smanjuju tehniu vrijednost drvne mase i tehnike, koje ive u mrtvom
drvetu i naruavaju tehnika svojstva. Mnoge vrste iz ove familije su prvorazredne tetoine u
umarstvu, manji broj vrsta su tetoine suvog tehnikog drveta, a samo nekoliko vrsta mogu biti
tetne u poljoprivredi.
Striibube imaju brojne prirodne neprijatelje. Sve vrste djetlia nalaze njihove larve pod
korom ili u drvetu. Iz grupe parazitoida brojne vrste ive na raun jaja, larve ili lutke striibube. To su
vrste opnokrilaca iz nadfamilije Ichneumonoidea i Chalcidoidea.

Aegosoma scabricornis (Scop.)

Marko Kuzman

Seminarski rad

Sinonimi. Cerambyx scabricornis Scop, Megopis scabricorne (Scop)

Opis. Imago je rastosmee boje, sa gornje strane mat, a sa donje sa sjajem, ukljuujui i noge. Pipci
mujaka neto dui od tijela sa trnolikim izratajima na 3, 4 i 5 lanku. Pipci enke neto dui od
polovine tijela. Pokrioca prekrivaju ceo trup, s tim, to kod enke iza pokrioca viri teleskopska
legalica. Duina tijela se kree od 30-50 mm. Larva je bijeloute boje. Odrasla je duga i do 10 cm.
Hraniteljka. Tilia, Aesculus, fagus, fraxinus, Ulmus, Populus, Juglans, Carpinus, Quercus, Salix,
Robinia, acer, sophora i dr.
Rasprostranjenje. Srednja i juna Evropa. Mala Azija, Iran.
Bionomija. Imaga se roje od kraja maja do poetka avgusta. Preko dana se skrivaju, najee ispod
mrtve, oguljene kore, a aktivna su nou. Dobro lete i privlai ih vjetaka svijetlost, te esto ulijeu u
osvjetljene stanove ili lete oko ulinih svetiljki. Posle kopulacije enka polae jaja u pukotine na kori
ili beljici raznih liara (najee na mestima gdje je deblo mehaniki oteeno). Ispiljene larve se
ubuuju pod koru i najprije tu grade hodnike, a zatim zalaze duboko u drvo. Pred kraj razvia hodnici
elipsoidni, irine do 20 mm. Pred kraj razvia larva gradi lutkinu kolevku na dubini od 5-10 cm od
povrine drveta i okruuje se dugim ivericama. U prolee hrizalidira, da bi se krajem juna pojavio
mlad imago, izgrizajui elipsast izletni otvor. Generacija traje tri godine.
Prirodni neprijatelji. Parazitoidi: Ontsira flavicoxa Tobias (fam Braconidae)
Znaaj. U gotovo svim udbenicima primjenjene entomologije ova vrsta se navodi da nema
ekonomsk znaaj, jer se larve razvijaju u trulom mrtvom drvetu, koje jo u momentu napada nema
ekonomsku vrijednost. Larve bue svoje hodnike u mrtvom delu drveta u centralnom delu debla.
Moemo je obrojiti u fizioloko-tehnike tetoine. U gradskim sredinama (parkovima i drvoredima)
je znatno tetnija nego u prirodnim umama.
Suzbijanje . Ova tetoina je dosta teka. Na raspolaganju nam stoje samo sledee mjere: A) sve
ozljede na stablu to pre premazati zatitnom pastom (Cambisan), kako bi se spreilo da enka na
ozljedu poloi jaja; B) sjea i brza upotreba jako napadnutih stabala (kao ogrevnog drveta npr.), kako
bi se smanjila brojnost vrste. Napadnuto drvo treba upotrebiti do sredine maja, odnosno pre eklozije
imaga. (Mihajlovi, 2008; Androi, 1981)

Slika 1. Aegosoma scabricornis

Rhagium sycophanta Schrnk.

Marko Kuzman

Seminarski rad

Veliine od 17-30 mm. Tijelo crne boje, obraslo krupnim uto smeim dlaicama. Na pokriocima ima
dvije crvenoute poprene pruge. Roji se od aprila do jula i esto se moe nai na hrastovim
panjevima i trupcima. Larva ivi po korom mrtvih stabala il na leavini hrasta, rjee joje, breze i
kestena. Hrizalidira pod korom u irokoj lutkinoj kolijevki i izgraenoj od iverica beljike.
( Mihajlovi, 2008)

Slika 2. Rhagium sycophanta Schrnk.

Rhagium mordax (De Geer).

Dug je 13-22 mm. Tijelo crne boje, obraslo utosivim dlaicama. Na svakom pokriocu ima po jednu
crnu pjegu. Imaga se javljaju od aprila do avgusta. esto se sreu na panjevima u trupcima, ali i na
Crataegus, Spirea, Sambucus, Sorbus i viburmum vrsta. Larve se razvijaju pod korom panjeva i
leavini bukve, hrasta, jove, breze, kestena, lipe i javora. Generacija traje dvije godine. Vrsta je esta,
ali bez ekonomskog znaaja. (Mihajlovi, 2008)

Slika 3. Rhagium sycophanta Schrnk.

Marko Kuzman

Seminarski rad

Strangalija maculata Poda.

Veliine od 14-20 mm, crnog tijela sa utim pokriocima na kojima se nalazi vie crnih pjega i
poprenih pruga. Imaga u maju i junu, esto na cvjetovima Rubus, Spirea, Sambucus ebulus L. Larve
se razvijaju u mrtvom, obino trulom drvetu raznih liara. Vrsta je u umama vrlo esta, ali bez
ekonomskog znaaja. (Mihajlovi, 2008)

Slika 4. Strangalija maculata Poda.

Stromatium fulvum ViII- ria kuna striibuba

Sinonimi. Unicolor Olivier; strrepens F; pallidum Zoub
Opis. Boja tijela je blijedouta do smeeuta, bez sjaja. Samo oi su crne. Pipci mujaka su dui od
tijela, a enke duine tijela. Duine 15-32 mm. Odrasla larva je duga od 30 mm.
Hraniteljke. Quercus, Fraxinus, Fagus, Carpinus, Castanea, Tilla, Pistacia, Citisus, Ficus i Prusnus.
Rasprostranjenje. Evropa-mediteransko podruje, Krim, Kavkaz, Iran, Turkestan, Mesopotamija, a
introdukovana je i u Junu Ameriku.
Bionomija. Roji se u junu i julu. Imaga su aktivna nou, kada rado doleu na svijetlost sijalica. Preko
dana se kriju u raznim puktinama. Poslije kopulacije enke polau jaja. Broj ploenih jaja na jednom
mestu varira od 1-83 jaja, najee polau u pukotine drveta, ali i na potpuno glatke povrine i pri tom
ih vrsto lijepe za podlogu. Za polaganje biraju vazduno suvo liarsko drvo bez kore, ili drvene
predmete. Embrionalno razvie traje oko 3 nedjelje. Ispiljene larve odmah se ubuuju u drvo i grade
hodnike u pravcu vlakana koji su vrsto nabijeni crvotoinom. Hodnici starijih larava mogu biti iroki
3-6 cm. Crijevni sok larve sadri fermente koji lako razlau celulozu, ak i kada je ona vezana za
lignin, a podmirivanje potreba za belanevine i vitamine vjerovatno zadovoljavaju simbiozom sa
mikroorganizmima. Stadijum lutke traje oko dvije nedjelje. Izletni otvori su elipsoidni, prenika 5-10
mm. Cjelokupno razvie traje 2-3 godine.
Prirodni neprijatelji. Parazitodi: Dendrosoter protuberans Nees (Braconidae)
Znaaj. Ria kuna striibuba je tipina tehnika tetoina suvog liarskog drveta. Naseljava
vazduno suve trupce bez kore, zatim rezanu grau, krovne konstrukcije i izraene predmete od
drveta. U umi moe naseliti okorane trupce, ako se dugo uvaju. Takoe, esto enka polae jaja u
rezanu grau koja je smjetena na stovaritima ili u drvo-industrijskim preduzeima.

Marko Kuzman

Seminarski rad

Suzbijanje. Kao preventivna mjera treba izbegavati due uvanje okoranih liarskih trupaca ili
rezane grae. Od direktnih mjera treba jako napadnuto drvo spaliti, kako bi se unitile brojne larve u
njima. Napadnute predmete u kojima se nalaze larve, a koji se lako prepoznaju po karakteristinom
zvuku koji proizvodi larva prilikom ishrane, mogue je premazati nekim piretroidom, ali prethodno je
potrebno sa strane koja se ne vidi izbuiti rupe, kako bi sredstvo to bolje prodrlo u drvo. (Mihajlovi,
2008)

Slika 5. Stromatium fulvum ViII

Cerambyx cerdo L. velika hrastova striibuba

Sinonimi. heros Scop
Opis. Tijelo je crne boje. Pokrioca su u osnovi takoe crna, a prema vrhu boja im prelazi u
crvenosmeu. Pipci su kod mujaka dvostruko, a kod enke neto dui od tijela. Vratni tit je jako
nabran i sjajan, na sredini bokova izvuen u snaan trn. Pokrioca se suavaju prema kraju, a vrh ruba
se zavrava u vidu trna. Donja strana tijela je sjajna i crna. Dostie veliinu 24-53 mm. Odrasla larva
dostie duinu do 90 mm.
Hraniteljke. Prvenstveno vrste iz roda Quercus, ali i rjee i na Fagus, Castanea, Juglans, Carpinus,
Ulmus,Malus i Fraxinus.
Rasprostranjenje. Evropa, Kavkaz, Mala Azija, Severna Afrika.
Bionomija. Odrasli insekti se javljaju krajem maja i u junu. U umama se esto nalaze na stablima ili
u krunama stabala. Posle kopulacije enka polae pojedinano jaja u pukotine kore. Za ovo bira stara,
ali vitalna hrastova stabla. Jaja polae u kasnim popodnevnim asovima i to na mestima koja su
osvetlena kosim sunevim zracima. Zato su stabla na junim i jugozapadnim stranama u umu najvie
napadnuta. Jakim napadom su izloena i usamljena stabla, kao i svjei panjevi. Jedna enka poloi
100-150 jaja, a maksimalno do 450. Posle dvije do tri nedjelje pile se larve, koje se ubuuju izmeu
kore i beljike, gdje prave nepravilne hodnike vrsto ispunjenje crvotoinom. U avgustu ili septembru
larva je potpuno odrasla i gradi kukast hodnik, koji je dug 15-50 cm. Na kraju ovog hodnika izgrauje
ovalnu lutkinu kolijevku, koju pregrauje vrsto sabijenim ivericama drveta. Larveni hodnici velike
hrastove striibube lako se razlikuju od hodnika ostalih vrsta ove familije. Oni su dugi 80-100 cm, na
preseku elipsasti sa veim prenikom do 50 mm i manjim do 20 mm. Razvoj generacije traje 3 godine
(u 4 kalendarske).
6

Marko Kuzman

Seminarski rad

Utvrivanje brojnosti: brojnost velike hrastove striibube moe se odrediti utvrivanje procenta
napadnutih stabala koja se lako poznaju po velikim izletnim otvorima na deblu i debljim granama. Na
povrini na 1 do 10 ha stare hrastove sastojine treba sluajnim izborom pregledati 100 stabala i
izraunati procenat napadnutih.
Prognoza: kritian broj za ovu vrstu nije poznat.
Prirodni neprijatelji. Parazitoidi: Ephialtes tubewrculatus Fours, e carbonarius Crist, E manifestato
L, Rhyssa persuasoria, Graf, Rh amoena F, Rh clavata F, Rh superba Schrk (Ichneumonidae),
Doryctes longicaudis Gir (Braconidae), Oobius rudnewi Now (Chalicidodea).
Znaaj. Velika hrastova striibuba najradije napada hrast, ali se moze nai i u drvetu drugih liara.
Napada iva stabla i to veih prenika, na kojima se razvija u najvrjednijem donjem delu debla. tete
su tehnike prirode. Iz otvora hodnika istiu biljni sokovi usljed ega stabla fizioloki slabi.
Suzbijanje. U borbi protiv velike hrastove striibube mogue je primeniti sledee preventivne i
represivne mjere. Od preventivnih mjera na ugroenim mestima ne ostavljaju pojedinana hrastova
stabla veih prenika. O ovome naroito treba voditi raun prilikom oplodnih sjea u hrastovim
sastojinama, jer su ostavljena stabla zbog obilnog uroda ira esto atraktivna za napad ove tetoine.
Od direktnih mjera treba vriti blagovremenu doznaku, sjeu i izvoz napadnutih stabala pre izleta
imaga. (Mihajlovi, 2008; Androi, 1981)

Slika 6. Cerambyx cerdo L

Cerambyx scopolii Fussly. mala hrastova striibuba

Sinonimi. Heros Berg; piceus Geoffr; niger gallicus Voet.
Opis. Boja tijela potpuno crna sa sjajem. Pipci kod enke malo dui, a kod mujaka dui od tijela.
Pokrioca jednobojna crna, skoro paralelna celom duinom, a na vrhu su zaobljena. Duina tijela 17-28
mm.
Hraniteljka. Najee Fagus, ali i Quercus, Carpinus, Juglans, Ulmus, Acer, Castanea, Betuli, salix,
Populus, Malus, Corylus, Pyrus, Prunus.
Rasprostranjenost. Srednja i juna Evropa, Alir, Tunis, mala Azija, Kavkaz.
Bionomija. Roji se od poetka maja do sredine juna. U liarskim umama imaga se tokom sunanih
dana mogu nai u velikom broju na cvjetovima vrsta iz rodova Sambucus, Crataegus, Rubus,
7

Marko Kuzman

Seminarski rad

Ligustrum, fraxinus, tilia, Spirea, Viburnum i dr, gdje se dopunski hrane. Oplaene enke polau jaja
na potpuno vitalna ili fizioloki oslabela stabla, kao i na svjee panjeve hraniteljke. Ispiljene larve
prodiru ispod kore, gdje grade nepravilne hodnike vrsto nabijene crvotoinom. Duina hodnika koji
prodire drvo iznosi 7-15 cm. Ve krajem avgusta formira se imago, koji prezimi i u prolee tree
kalendarske godine gradi elipsast izlet otvor i naputa drvo. Dakle, generacija je dvogodinja.
Prirodni neprijatelji. Parazitoidi: Atanycolus genalis Thoms (Braconidae)
Znaaj. Mala hrastova striibuba je u naim liarskim umama jedna od estih vrsta iz ove familije.
Najee se razvija u bukovom i hrastovog drveta. Naseljava i drvo drugih liara, a takoe razne vrste
voaka, gdje moe priiniti znatne tete. Vrsta je fizioloka i tehnika tetoina. Drvna masa takvog
drveta je proeta brojnim hodnicima i moe se upotrebiti samo za ogrev. (Mihajlovi, 2008; Androi,
1981)
Suzbijanje. Isto kao C cerdo

Slika 7. Cerambyx scopolii Fussly

Aromia moschata (L.) mousna striibuba

Veliina 13-38 mm. Boja tijela je metalno zelena, plava, bakarna ili bronzana. Pipci su dui od,
naroito kod mujaka. Imaga se roje od juna do avgusta, esto se mogu primjetiti na stablima vrba i
topola, gdje se hrane sokovima koji istiu iz neke mehanike ozljede na stablu. Takoe se esto nalazi
i na cvijetu Spiraea i Chaerophyllum. Veoma je esta u naim ravniarskim umama vrbe, ali i u
planinskim regionima gdje rastu njene hraniteljke. enke polau jaja ozleena mjesta i u pukotine kore
starih stabala vrba, rjee topola. Usljed napada stara stabla fizioloki slabe, a ako se napad nastavi vie
godina uzastopno (to se esto dogaa), takva stabla se sue. Njihova unutranjost je potpuno
ispresjecana brojnim larvenim hodnicima te nema tehniku vrijednost. Generacija je dvogodinja, ali
se pod nepovoljnim uslovima produava. (Mihajlovi, 2008)

Marko Kuzman

Seminarski rad

Slika8. Aromia moschata (L.)

Rosalia alpina L. alpska striibuba

Veliine 15-38 mm. To je jedna od naih najljepih striibuba. Tijelo je plaviasto siva boje sa crnim
arama. Pipci su kod oba pola dui od tijela. lanci bia su plavi sa crnim upercima dlaica na vrhu.
Na vratnom titu ima jednu, a na svakom pokriocu po tri crne pruge oiviene bijelom bojom. Imaga se
javljaju od juna do seprembra. Lete u popodnevnim asovima oko stabla u kojima razvijaju larve. To
su boleljiva i umirua stabla bukve koja su izloena suncu. Vrsta nema ekonomski znaaj, jer se
bukova stabla koja ona naseljava iskljuivo koriste kao drvo za ogrev. Generacija traje najmanje tri
godine. (Mihajlovi, 2008)

Slika 9. Rosalia alpina L

Rhopalopus macropus (Germ.)

Veliina 7-14 mm, crna boja bez sjaja. Kod nas je vrlo esta. Imaga se roje od maja do juna. Larve se
razvijaju pod korom mrtvih stabala i grana hrasta i raznim vokama i vrstama iz familije Rosaceae. Mi
smo larve konstatovali u drvetu ili granama hrasta, gloga, ljive, jabuke, kruke, trenje, bagrema,
glediije, kurike, drae, javora i duda. Larva se najprije razvija pod korom, a pred kraj razvia ubuuje
se na 2-4 cm u drvo, gdje kao odrasle prezimljavaju, a u proljee prelaze u stadijum lutk. tete od Rh
macropus su minimalne. Generacija je jednogodinja. (Mihajlovi, 2008)

Marko Kuzman

Seminarski rad

Slika 10. Rhopalopus macropus

Pyrrhidium sanguineum (L)

Veliine 8-12 mm, crne boje. Vratni tit i pokrioca su prekrivena gustim dlaicama koje tim dijelovima
tijela daju crvenu ili crvenoutu boju. Larva se razvija pod korom bukve, hrasta, pitomog kestena,
graba, brijesta i voaka. Krajem leta ubuuju se plitkou drvo i na (1-2 cm) grade lutkinu kolevku u
kojoj hrizalidiraju i tokom jeseni formiraju se imaga, koja prezime i narednog prolea ekodiraju.
Generacija je jedno ili dvogodinja. (Mihajlovi, 2008)

Slika 11. Pyrrhidium sanguineum (L)

Phymatodes testaceus L. promjenljivi kalidijum

Veliine 6-17 mm. Tijelo je dorzoventralno spljoteno. Po boji tijela vrsta je jako varijabilna. Tipina
forma smeeutog do crvenkasto utog tijela, sa crnim trbuhom. Pipci su kod enke neto krai, a kod
mujaka dui od tijela. Roji se u maju i junu. Imaga su aktivna kada istrauju neokorani suv materijal,
i na njemu teleskopskom legalicom enke polau jaja u pukotine kore. Larve se ubuuju pod koru,
gdje grade nepravilne hodnike. U jesen se ubuuju u biljku na dubinu 2-4 cm, gdje grade lutkine
kolijevke u kojima prezime, i u prolee hrizalidiraju. Preferira tvrde liare, naroito hrast, bukvu,
grab, brest, jasen, divlji kesten, bagrem. Kod nas je jedna od najjeih vrsta striibuba. U umi
naseljava svjea osuena ili posijeena stabla. (Mihajlovi, 2008)
10

Marko Kuzman

Seminarski rad

Slika 12. Phymatodes testaceus L

Xylotrechus rusticus L.
Veliine 9-20 mm. Tijelo crno, sa ukastosmeim pokriocima na kojima su dvije ili tri uske
bijeliaste poprene pruge. Kod nas je vrlo esta vrsta. Imago ne poseuje cvijetove, ve se esto
nalazi na osuenim stablima hraniteljke. Larva ivi pod korom, a pred kraj razvia ubuuje duboko u
drvo, gdje hrizalidira narednog prolea. Naseljava fizioloki jako oslabela stabla i deblje grane topole,
vrbe, ali i breze, hrasta, lipe i dr. (Mihajlovi, 2008)

Slika 13. Xylotrechus rusticus L.

Phymatodes alni L.
Veliine 4-6,5 mm. Tijelo je smeecrno do crno. Prva treina pokrioca je smea, a druga i trea crne
boje. Na sredini se nalaze dvije poprene bijele pruge. Roji se u aprilu i maju. Imaga se nalaze na
cvjetovima hrasta. enke jaja polau na tanke grane (1-3 cm) u prvom redu hrasta, ali brijesta, javora,
jasena, kestena. Naseljava grane umiruih ili svjee oborenih stabala. Larve najpre ive pod korom, a
11

Marko Kuzman

Seminarski rad

kasnije prodiru do srzi grana. U jednoj grani duine 25 cm moe da se nae i do dvadesetak larava.
Generacija je jednogodinja. Veoma je esta u hrastovim umama, posebno kitnjaka. (Mihajlovi,
2008)

Slika 14. Phymatodes alni L.

Xylotrechus arvicola (Oliv.)

Velicine 8- 20 mm. Boje crne, sa crvenkasto utim pipcima i nogama. Na pokriocima ima etiri
poprene pruge ute boje. Druga pruga je u obliku latininog slova (L). Kod nas je dosta esta vrsta.
Roji se juna,jula. Imaga ne poseuje cvijetove, ve se nalazi na deblima i granama gdje se razvijaju
larve. Naseljava debla ili grane boleljivih stabala raznih liara (grab, bukva, hrast, brest, lipa, topola,
ljiva, kruka). Larva najprije ivi pod korom, a kasnije se duboko ubuuje u drvo, pravei hodnike
paralelno sa vlaknima. (Mihajlovi, 2008)

Slika 15. Phymatodes alni L.

Clytus arietis (L.)

Imago 7-14 mm. Tijelo crno sa etiri ute poprene pruge na pokriocima koje jako variraju. Kod nas
najea vrsta ovog roda. Imaga se nalaze na cvjetovima raznih umskih biljaka tokom maja i juna.
Larve se razvijaju najpre pod korom, a zatim u drvetu (do 10 cm). Prezime kao odrasla larva, a u
prolee prelazi u stadijum lutke. Napada razne liare (hrast, bukva, grab, javor, kesten, bagrem, oras i
leska i dr.). Najradije naseljava fizioloki oslabela stabla, ali i svjeu leevinu. Kod nas je naroito
esta na kitnjaku u raznim fazama suenja. S obzirom da larveni hodnici prodiru duboko u biljku, vrsta
priinjava manje tehnike tete. (Mihajlovi, 2008)
12

Marko Kuzman

Seminarski rad

Slika 16. Clytus arietis (L.)

Clytus rhamni Germ.

Veliine 6-11 mm. Slino obojena kao prethodne vrste ovog roda (osnovna boja crna sa utim prugama
na pokriocima). Kod nas je veoma esta. Roji se maja i juna, a imaga su esta na raznim cvjetovima.
Larve se razvijaju u raznim liarima pod korom, a kasnije bue hodnike plie u drvetu. Napada hrast,
bukvu, kesten, jovu, dud, voke i dr. (Mihajlovi, 2008)

Slika 17. Clytus rhamni Germ

Neoclytus acuminatus F.
Veliine 5-15 mm. Tijelo je rastosmee. Pokrioca su takoe rastosmea sa etiri ute pruge. Noge,
naroito srednje i zadnje, su jako izduene, to imagu omoguuje veoma brzo kretanje. Imaga se
javljaju u maju i junu i mogu se primjetiti u najtoplije doba sunanih dana na granjevini ili kolju u
vinogradima ili batama. Larve se razvijaju u tanjem materijalu (3-10cm) raznih liara (jasena, hrasta,
orah, rue, duda). Larve samo nalazimo u mrtvom drvetu (glediije, brijesta, bagrema i duda). enka
polae jaja u fizioloki oslabijele grane ili mlada stabla, a larva zavrava razvie u mrtvom drvetu.
Larva najprije bui duge hodnike ispod kore, paralelno sa vlaknima, a zatim nastavljaju u istom pravcu
da bue hodnike u drvetu. (Mihajlovi, 2008)

13

Marko Kuzman

Seminarski rad

Slika 18. Neoclytus acuminatus F.

Plagionotus arcuatus (L.) osolika striibuba

Sinonimi. Lunatus Fabr; salicis Schr; Clytus arcuatus L
Opis. Tijelo je crno baz sjaja. Pipci i noge su rastocrvene ili utocrvene boje. Pipci dopiru do
polovine duine tijela. Na vratnom titu ima tri poprene usne ute pruge, a na pokriocima etiri.
Veliina tijela 9-20 mm. Odrasla larva duga do 20 mm.
Hraniteljka. Prvenstveno Quercus, ali i Fagus, Carpinus, Castanea i Salix.
Rasprostranjenje. Evropa, sjeverozapadna Afrika, Kavkaz, Iran, Mala Azija.
Bionomija. Rojenje tokom maja. U najtoplije doba dana imaga se mogu primjetiti kako se brzo krecu
po stablima. enke polau jaja u pukotine kore. Larve se ubuuju pod koru, gdje grade duge, pravilne
hodnike, koji imaju vrtikalnu tendenciju i vrsto su ispunjeni crvotoinom.
Prirodni neprijatelji. Parazitoidi: Xorides filiformis Gra, Arotes albicinctus Grav (Ichneumonidae);
Ontsira antica Woll, Glyptomorpha pectoralis Bru, Iphiaulax impostor Scop, Atanycolus neesii
Marsh, Pseudovipio castrator F, Bracon picticornis Wesm, Wroughtonia dentator L, Helcon tardator
L, aspicolpus carinator Nees (Braconidae).
Znaaj. Larve se razvijaju prvenstveno u hrastovom drvetu, a rjee u drvetu bukve, graba, drugih
liara. Napada fizioloki oslabela dubea stabla, ali i svjee oborena. Naroito je esta na ogrevnom
drvetu, koje iz zimskih sjea ostaje due u umi. Dakle, u pitanju je tipina sekundarna tetoina. S
obzirom da larve duboko prodiru u drvopriinjava znatne i tehnike tete na hrastovim trupcima.
Suzbijanje. Od preventivnih mjera dobre rezultate daje doznaka i sjea fizioloki oslabijelih stabala i
njihovo iznoenje iz ume najkasnije do polovine aprila. Ako izvoz nije mogu, odrjeeni materijal
treba sloiti na zasjenjena mjesta u umi ili ga krajem aprila treba tretirati insekticidima iz grupe
piretroidi. (Mihajlovi, 2008)

14

Marko Kuzman

Seminarski rad

Slika 19. Plagionotus arcuatus

Plagionotus detritus (L.)

Ova vrsta je slina prethodnoj. Imago se morfoloki razlikuje po pokriocima koja su u osnovi
crvenosmea, a zatim smea ili mrka sa dvije poprene ute pruge. Njihova zadnja polovina je uta sa
dvije poprene crne pruge ili mrlje. Ostale morfoloke karakteristike, nacin ivota, biljka hraniteljka,
znaaj i suzbijanje isti kao kod prethodne vrsta, sa kojom se gotovo redovno i javlja. (Mihajlovi,
2008)

Slika 20. Plagionotus detritus (L.)

Chloroporus varius Mull

Veliina 8-14 mm. Tijelo crno prekriveno utim dlaicama koje ne prekrivaju cela pokrioca, ve
ostavljaju crne are, koje su veoma varijabilne. Roji se od kraja maja do kraja avgusta, kada se imaga
esto mogu nai na cvjetovima raznih biljaka, naroito na Achillea millefolium L. i Daucus carota L.
15

Marko Kuzman

Seminarski rad

Larve se razvijaju pod korom tanjeg materijala (2-5 cm)raznih liara (brest, javor, breza, jova,
bagrem, kesten, trenja, dud, vinova loza). Lutkina kolijevka je u drvetu. Kod nas je veoma esta, ali
bez ekonomskog znacaja. (Mihajlovi, 2008)

Slika 21. Chloroporus varius Mull

Anaglyptus mysticus (L.) tamna osoliba striibuba

Sinonimi. Quadricolor Scop; germanijae Voet
Opis. Tijelo izdueno cilindrino, crne boje, veliine 9-13 mm. Osnova pokrioca je smeecrvena,
zatim se nastavlja pojas crne boje na kome se nalaze dvije poprene pruge obrazovane od kratkih
bijelih poleglih dlaica. Vrh pokrioca je crn obrastao sivobijelim dlaicama. Pipci su krai od duine
tijela. Noge crne sa zadebljalim butevima. Odrasla larva bijele boje, duga do 20 mm. Kod nas se pored
opisane tipine forme esto javlja i forma hieroglyphicus Hrbst, koja ima potpuno crna pokrioca sa
opisanim bijelim prugama.
Hraniteljka. Quercus, Fagus, Carpinus, Corylus, Robinia, Acer, Betula, Tilia, Sambucus.
Rasprostranjenje. Juna i srednja Evropa, Ukrajina, Zakavkazje.
Bionomija. Imaga se roje od sredine aprila do sredine jula. Aktivna su tokom sunanih dana kada se
esto nalaze na raznim cvijeu, najee na cvjetovima vrsta iz roda Crataegus i Spirea, gdje se
dopunski hrane. Posle kopulacije enka polae jaja pojedinano ili u manjim grupama u pukotine kore
ili beljike. Posle dvije nedjelje pile se parve i odmah ubuuju u drvo, i u zoni beljike grade vijugave
hodnike, koji se vrsto nabijaju crvotoinom. Larveno razvie traje dvije godine, a ako su temperatura
i vlanost drveta nepovoljni, ono se moe produiti i do est godina.
Znaaj. Larva ivi u mrtvom drvetu raznih laara. Jaja polau u mrtvo suvo drvo sa ili bez kote.
Larveni hodnici su dugi, vijugavi, ali uglavnom idu u pravcu vlakana. Pri jaem napadu drvna masa
napadnutih stabala biva potpuno pretvorena u crvotoinu. Dakle, vrsta je tehnika tetoina, ali mrtvo
drvo naseljava u umi, a razvie larve mogu da zavre i u ograenom i ugraenom drvetu.
Suzbijanje. Kao preventiva treba treba unitavati liarsko drvo koje je jako napadnuto larvama.
Izraeni drvni predmeti mogu se izloiti fumigantima ili premazivati nekim piretroidom, naravno ako
napad nije jak, odnosno ako je broj lrava i larvenih hodnika mali. (Mihajlovi, 2008)

16

Marko Kuzman

Seminarski rad

Slika 22. Anaglyptus mysticus (L.)

Morimus funereus Muls.

Imaga veliine 20-40 mm. Tijelo je veoma snano, snano hitinizirano, sive boje sa etiri krupna crne
pruge na pokriocima. Noge i pipci su crni. Pipci enke su duine tijela, a kod mujaka dui od tijela.
Imaga se javljaju od aprila do avgusta i esto se mogu nai na panjevima ili sloajima ogrevnog drveta
u umi. Larve se razvijaju u panjevima ili u oslabijelim stablima bukve, hrasta, topole, kestena,
brijesta, vrbe, oraha, lipe, jasena i dr. enka polae jaja na panjeve, leea stabla, a esto i na oslabela
dubea stabla koja imaju koru. Larva se najprije razvija pod korom, a zatim prodire u drvo. Lutkinu
kolevku gradi u beljici. Generacija je dvogodinja ili trogodija. (Mihajlovi, 2008)

Slika 23. Morimus funereus Muls

Lamia textor L.
Imago veliine 15-30 mm, crne ili smee boje bez sjaja. Po veliini i habitusu tijela slina je
prethodnoj vrsti. Tek izala imaga po telu imaju ukasti prah, koji se kasnije gubi. Imaga se javljaju u
maju i junu. Larve, koje dostiu veliinu i do 50 mm, razvijaju se u ivom drvetu vraba i topola i to u
donjim dijelovima stabla, a esto i u korjenu, gradei iroke hodnike nepravilnog pravca pruanja. U
plantaama koaraste vrbe izaziva suenje okota koja napadne i ako se javlja u vecoj brojnosti moe

17

Marko Kuzman

Seminarski rad

biti dosta tetna. Larva moe da dovri razvie i u posijeenom drvetu, tako da moe nekada biti i
tehnika tetocina. Kod nas se svuda javlja, ali retko kada u povienoj brojnosti. (Mihajlovi, 2008)

Slika 24. Lamia textor L

Mesosa curculionides L.
Veliine 8-18 mm, irokog tijela crne boje prekrivenog finim sivim dlaicama. Na vratnom titu ima
etiri krupne crne pjege, oiviene utom bojom, postavljene u kvadrat i na svakom pokriocu ima po
dvije krupne tanke prege i nekoliko manjih. Larva se razvija u osuenim stablima, pod korom grana ili
debla raznih liara. Hodnici idu u pravcu liara i dugi su do 30 cm, a iroki 1-1,5 cm. (Mihajlovi,
2008)

Slika25. Lamia textor L

Saperda carcharias L. velika topolina striibuba

Sinonimi. Punctatus De Geer; villosus Gmel
Opis. Tijelo je crno boje, ali je obraslo gustim ukastim dlaicama koje potpuno skrivaju osnovnu
boju. Na pokriocima se izmeu ukastih dlaica uoavaju brojne sjajne, crne takice. Pipci mojaka
su dugi koliko i tijelo, kod enke su neto krai, lani bia su na vrhu obrasli crnim dlaicama.
Veliina tijela 20-30 mm. Odrasla larva duga do 30 mm.
Hraniteljka. Populus, a rjee i Salix

18

Marko Kuzman

Seminarski rad

Rasprostranjenje. Evropa, Sibir, Mandurija

Bionomija. Rojenje imaga je u junu i julu. Posle ekozije imaga se oko nedelju dana dopunski hrane
korom mladih izbojaka ili liem topole, koga nagrizaju u sredini. Posle kopulacije enke biraju donje
partije (esto po zemlji) mlaih stabala (do 20 godina starosti) za polaganje jaja. enka u kori izgriza
jajnu komoricu u koju polae jedno ili vie jaja. Tokom leta pile se larve iu poetku bue hodnike pod
korom, a potom se ubuuju u drvo gdje grade dug hodnik (do 1 m) du vlakana na gore. Larva
delimino isti svoj hodnik. Napadnuta stabla se lako prepoznaju po obilnom izlivu biljnog soka u
osnovi stabla i velikoj koliini crvotoine oko stabla. Na mestima gdje su se larve ubuile u drvo javlja
se tumorasta izraslina, to takodje ukazuje na prisustvo tetoine. Poetni hodnik odrasle larve je
ovalan i irok do 20 mm.
Prirodni neprijatelji. Parazitoidi: Xorides cornutus Ratz, X wallbergi Hgn, Ishnocerus rusticus
Geoffr, I calligatus Grav, Ephialtes abdreviatus Thn, E populneus Ratz, Neoxorides nitens Gr,
Rhimphoctonia fulvipes Hgn, Xylophrurus dispar Thbg (ichneumonidae); Atanycolus meesi Marsh
(Bracnidae); Euderus caudatus Thoms, Centrodora italica Ferr (Chalcidoidea)
Znaaj. Velika topolina striibuba je veoma opasna tetoina svih vrsta i klonova tolola, rjee vrba.
Napada potpuno vitalna stabla sa intenzivnom cirkulacijom biljnih sokova, kojim se uglavnom i hrani.
Najee naseljava stabla od 5 do 20 godina starosti, ali nekad i starija. Imago priinjava fizioloke
tete izgrizajui lie ili koru maladih izbojaka. Larve su fizioloke i tehnike tetoine. Naseljavaju
potpuno vitalna stabla, svojim irokim hodnicima smanjuju njihovu fizioloku kondiciju i umanjuju
tehniku vrijednost drvne mase.
Suzbijanje. Protiv ove tetoine mogu se primeiti mehanike i hemiske mjere borbe. Napadnuta stabla
traba posjei i unititi donju partiju stabala koja je naseljena larvama. (Mihajlovi, 2008)

Slika 26. Saperda carcharias L

Saperda populnea L. mala topolina stiibuba

Sinonimi. Decempunctatus De Geer; betulina Geoffr; populi Dum.
Opis. Tijelo crno, prekriveno ukasto sivim dlaicama. Pipci su crni, a od teeg lanka u osnovi su
bijelicasti. Kod mujaka su pipci dui od tijela, a kod enke su neto krai. Na svakom pokriocu ima 5
utih pjega. Duina tijela 9-15 mm. Larva bijeliasta duga 11-15 mm.
Hraniteljka. Populus, a rjee i Salix vrste.
Rasprostranjenje. Evropa, severozapadna Afrika, sibir.
19

Marko Kuzman

Seminarski rad

Bionomija. Rojenje poinje poetkom, a zavrava se krajem maja. Imaga vre dopunsku ishranu
rupiastim izgrizanjem listova topole. Posle kopulacije enka poinje sa polaganjem jaja. Ona
prethodno na kori granice izgriza pokroviasti zarez u cilju odvajanje kore od biljke, a zatim
legalicom polae pod koru u temenu potkoviastog zareza jedno jaje. Na jednoj granici nedaleko
jedno od drugog poloi vie jaja na isti nain ukupno (30-40). Embrionalno razvie traje 10-14 dana.
Krajem maja ili poetkom jula pile se larve, koje se u prvom vremenu zadravaju plitko pod korom i
izgrizaju oko granice periferni hodnik. Za malu topolinu striibubu je karakteristino da se na mestu
polaganja jaja stvara oteklina na granici.
Utvrivanje brojnosti: brojnost male topoline striibube se u rasadnicima i kulturama topola
odreuje na osnovu prisustva gala na biljkama u periodu od septembra do aprila naredne godine.
Sadnice u rasadnicima koje e se koristiti za poumljavanje pregledaju se u jesen prije oznoenja na
teren. Broj napadnutih stabala iskazuje se u procentima od ukupnog broja biljaka.
Prognoza: za sada nema pouzdanih podataka o kritinom broju ove tetoine, da bi se dobila jo
preciznija predstava o stanju populacije male topoline striibube, potrebno je poetkom aprila sto gala
metodom sluajnog uzorka i u laboratoriji utvrditi procenat parazitiranih ili od drugih uronika
uginulih larava
Prirodni nerpijatelji. Parazitoidi: Townesia temiventris Holm, Helocostizus restaurator F, Echihrus
reluctator L, Xylophrus dispar Thunb (lchneumonidae); lphiaulas impostr Scop, astanycolus
denigrator L, Meteorus tabidus Wesm (Braconidae) i dr. Parazitoidi mogu da unite i do 50%
populacije male topoline striibube.
Znaaj. Mala topolina striibuba je vrlo znaajna tetoina raznih vrsta, varijateta i klonova topola.
Primeeno je da su neki klonovi euramerikih topola manje osetljivi na njen napad, dok su neki (kao
na primjer P. robusta) jako osetljivi. Sklona je gradacijama, koje po pravilu traju dugo i tada su tete
najvee. Manje tete priinjava imago zbog dopunske ishrane. Meutim, daleko je tetnija larva. Deo
granice topole iznad gale je tanji, a listovi su manji, zbog smanjenog protoka sokova sa hranjivim
materijama. Posledica oteenja od larava je fizioloko slabljenje napadnutih stabala, gubitak u
prirastu i promena habutusa napadnutih biljaka. enka polae jaja na stabla topola na sve kalase
starosti. Velike tete moe priiniti u rasadnicima i mladim biljkama.
Suzbijanje. Od preventivnih mjera preporuuje se sadnja manje osetljivih topola, kao i primjena
strogih mjera unutranjeg karantina. Od mehaniko-fizikih dobre rezultate sjea i spaljivanje grana sa
galama tokom zime i ranog proljea. Od hemijskih mjera dobri zerultati se mogu preventivnim
tretiranjem lia topola pred eklozijuimaga. Biljke treba tretirati kada su lutke potpuno
pigmentisale,odnosno 2-4 dana pre formiranja imaga u gali. (Mihajlovi, 2008; Androi, 1981)

Slika 28. Saperda populnea L

20

Marko Kuzman

Seminarski rad

Saperda octopunktata Scop. zelena lipina striibuba

Imago veliine 13-18 mm sverlozelene boje, koja potie od finog praha. Na vratnom titu ima dvije
crne take, a na svakom pokriocu po etiri takve crne take. Larve se razvijaju u fizioloki oslabijelim
ili svjee posijeenim stablima i debljim granama lipe. Razvija se pod korom, a pred kraj razvia
ubuuje se 2-3 cm duboko u biljku, gdje prelazi u lutku. Imago izgriza okrugao izletni ovor na kori,
esto se javlja zajedno sa lipinm krascem Lampra rutilans. (Mihajlovi, 2008)

Slika 29. Saperda octopunktata Scop

Saperda punctata L. zelena brestova striibuba

Imago 11-18 mm sivozelene boje koja potie od finog praha. Na vratnom titu ima ukupno 6 crnih
pjega, od kojih su 4 sa lene strane. Svako pokrioce ima 6-8 takvih crnih pjega. Larva ivi u umiruim
stablima brijesta. Razvija se pod korom, a pred kraj razvia ubuuje se na 2-3 cm u biljku gdje prelazi
u lutku. Redovno naseljava brestove koji su u fazi suenja usljed napada Holandski brest. (Mihajlovi,
2008)

Slika 30. Saperda octopunktata Scop

21

Marko Kuzman

Seminarski rad

Oberea oculata L. vrbina striibuba

Opis. Glava i pipci crne boje. Vratni tit, donja strana tijela i noge narandastoute. Pokrioca su crna,
gusto prekrivena finim dlaicama. Sa lene strane na vratnom titu ima dvije crne pruge, koje
podseaju na oi. Pipci mujaka duine tijela, a kod enke neto krai. Veliina tijela 15-21 mm.
Odrasla larva mlennobijele boje duga do 30 mm.
Hraniteljka. Salix vrste.
Rasprostranjenje. Evropa, Mala Azija, Jermenija, Kavkaz i Sibir.
Bionomija. Rojenje poinje poetkom juna i traje do polovine avgusta, sa najveim intenzitetom u
toku jula. Imaga su aktivna u najtoplije doba dana, hrane se liem ili mladim izbojcima hraniteljke
(raznih vrsta roda Salix), kopuliraju i polau jaja. enka jaja polae u mlade izbojke, sa glatkom
korom, prenika 7-12 mm. Sa june ili jugozapadne strane izbojka mandibulama priprema mjesto za
polaganje jaja, tako to maksimalno rairi mandibule, pritisne ih u koru, upravo na duu osu ozbojka i
privlai jednu drugoj, ostavljajui izmeu njih neoteenu koru irine 0,5 mm. Za jedno mjesto gdje e
ostaviti jaja napravi oko 20 ugriza, a cela figura je duga oko 10 i iroka 2,5 mm. U osnovi ove figure
enka izgriza tri jamice. Ukupna duina larvenog hodnika je 20-50 cm.
Prirodni neprijatelji. Parazitoidi: Ephialtes manifestator L, E messor Grav, Phaenolobus arator,
Rossi (Ichneumonidae).
Znaaj. Vrbina striibuba je veoma opasna primarna tetoina koaraste vrbe. tete priinjavaju imaga
dopunskom ishranom i pripremom mjesta za polaganje jaja. Pored izhrane liem, imago esto grize i
oteuje mlade izbojke. Larva izgriza hodnik kroz izbojak, usljed ega se ona sui i ne upotrebljiv je
za pletarske radove.
Suzbijanje. Zatita povrina pod koarastom vrbom od ove tetoine je neophodna. Postie se
mehanikim i hemijskim mjeram borbe. Mehaniki je mogue unitavati jaja pritiskom prsta na leglo,
koje se lako uoava na glatkoj kori izbojaka. Takodje, mogue je sei i uklanjati cela napadnute
izbojke sa larvama. Prvo tretiranje treba izvesti kad se uoe prva imaga koja polazu jaja, a drugo 2-3
nedjelje kasnije. (Mihajlovi, 2008)

Slika 31. Saperda octopunktata Scop

22

Marko Kuzman

Seminarski rad

Oberea linearis L. lijeskina striibuba

Celo tijelo je crne boje, izuzev nogu koje su svijetlo ute. Duina tijela 11-14 mm. Imaga se javljaju
od maja do avgusta. Nakon polaganja jaja, enka prstenuje koru na mladom prologodinjem izbojku,
nekoliko santimetara iznad mjesta gdje je poloeno jaje. Deo izbojka iznad prstena se sui i lomi.
Mjesto gdje je jaje poloeno vremenom hipertrofira, a larva bui hodnik du sri izbojka. Leskina
striibuba napada u prvom redu lesku, a i orah, jovu i brest. Fizioloka je tetoina. Moe biti
znaajna tetoina u kulturama leske ako se javi u veoj brojnosti. (Mihajlovi, 2008)

Slika 32. Oberea linearis L.

Tetrops praeusta L. vona striibuba

Veliine 3-5 mm. Glava i vratni tit crne boje, a pokrioca uto smea sa crnim vrhom. Imaga se roje
krajem aprila. Posle krae dopunske ishrane liem hraniteljke enke polau jaja na tanke grane raznih
umskih vokarica (jabuka, ljiva, kruka, glog, trnjina), ali i drugih vrsta iz familije Rosaceae, zatim
na hrastu, brestu, vrbi, lipi i dr. Sekundarna je tetoina jer naseljava fizioloki oslabljene grane i
ubrzava njihovo suenje. U Srbiji je vrlo esta, ali za sada bez veeg ekonomskog znaaja.
(Mihajlovi, 2008)

Slika 33. Tetrops praeusta L.

23

Marko Kuzman

Seminarski rad

Zakljuak
Familija Cerambicidae, spada u nae najbrojnije i jedne od najopasnijih insekata za nae
liarske ume. Velika veina insekata pravi tehnike tete koje dovode do unitavanja
tehnike vrednosti drvne mase debla, kao najvrednijeg sortimenta, pravei kroz njih hodnike
prenika i po desetak milimetara i duine po nekoliko desetina centimetara. Stadijum larve je
najopasniji za umu jer u tom stadijumu je najvei intenzitet ishrane, u itavom razviu jedne
generacije insekta. Toplo i suvo vrijeme pogoduje razvoju insekata, i u njima povoljnim
godinama mogu napraviti veoma velike tete za umu i umsku proizvodnju. Ova familija ima
dosta prirodnih neprijatelja koji mogu odravati njihovu brojnost na normalnom broju. Ali su
neophodna i stalna praenja nihove brojnosti, i blagovremena intervencija u sluaju naglog
poveanja brojnosti.

24

Marko Kuzman

Seminarski rad

LITERATURA
1. Androi, M. i sar., (1981) Prirunik izvjetajne i dijagnostiko prognozne slube zatite uma,
Beograd
2. Mihajlovi LJ. (2008), umarska entomologija, Beograd
3. http://en.wikipedia.org/wiki/Longhorn_beetle
4. http://sr.wikipedia.org/sr/
%D0%A1%D1%82%D1%80%D0%B8%D0%B6%D0%B8%D0%B1%D1%83%
D0%B1%D0%B5
5. www.cerambyx.uochb.cz
6. www.srpskosumarskoudruzenje.org.rs

25