Stanley Coren

Inteligencija pasa
Svijest i umne sposobnosti pasa
COREN, Stanley
Inteligencija pasa : svijest i umne sposobnosti pasa / Stanlev Coren ; /prijevod i jezina obrada teksta
Palmina Dujmeid/ - Iidi : Primula, 1996. - 255 str., /8/ str. s tablama : ilustr. ; 22 cm
Prijevod djela: The intelligence of dogs. ISBN 953-96603-1-9
Naslov izvornika:
Stanlev Coren
The Intelligence of Dogs
Copvright 1994 by Stanley Coren
Copyright 1996 za hrvatsko izdanje PRIMULA d.o.o. Iidi
u suradnji s EWO Ljubljana
Prijevod i lektura:
Palmina Dujmeid, prof.
Urednik:
Damir Dujmeid
Tehniki urednik:
Adam urdinjakovid
Prijelom:
Boris Cecid Karuzid
Fotografija na naslovnici:
Ferdo Buva
Nakladnik:
PRIMULA d.o.o. Iidi
Tisak:

IT-GRAF d.o.o. Zagreb, 1996.

Za fotografije na koricama knjige, strpljivo su pozirali: graniarski kotski ovar Germal Handy Lass i zlatni
retriver Canina Romancing the Stone
Predgovor
Knjige o psima, a najede su to prirunici o kolovanju i uzgoju pasa, itatelju ne nude podatke pomodu
kojih bi i sam lako oblikovao toniju predstavu o inteligenciji pasa, stoga se nadam da de ova knjiga
popuniti prazninu u kinolokoj literaturi. Kao psiholog, trener i veliki ljubitelj pasa vjerujem da du uspjeti
prikazati umne sposobnosti koje u sebi krije svaki pas, a pokuat du napraviti i korak dalje razvrstavajudi
razliite pasmine po njihovoj sposobnosti i prilagodljivosti za kolovanje. No, prije nego to uinim,
itatelje du podsjetiti i upoznati s osnovnim znanjima o psima. Najprije du opisati povijesni razvoj pasa,
jer su umne sposobnosti ivotinja uvjetovane i omeene biolokim posljedicama koje je za sobom
ostavila evolucija. Potom du se kratko osvrnuti na rad znanstvenika koji su prouavali pasji um i pojasniti
neke suprotnosti izmeu prirode pasjeg uma i pasje svijesti. Na kraju du predstaviti razliite tipove
inteligencije pasa i opisati kako i sami moete provjeriti sposobnosti vaeg psa. Nadam se kako du ovom
knjigom uspjeti dokazati daje svaki pas sposoban izvravati odreene naloge, iako de se pokazati da sve
pasmine nisu jednake po pitanju "bistrine" i mentalne spretnosti.
Ova knjiga ne bi bila moguda bez pomodi mnogih ljudi. Meu najzaslunijima svakako moram istaknuti
dvjesto osam sudaca koji ocjenjuju poslunost pasa. To je vie od polovice ukupnog broja takvih znalaca
u cijeloj Sjevernoj Americi. Svaki od tih dvjesto osam strunjaka poklonio mi je svoje dragocijeno vrijeme
kako bi sudjelovao u
ispunjavanju vrlo sloenih upitnika pomodu kojih sam sakupio mnotvo korisnih podataka. Vedina sudaca
napisala je podrobne odgovore pomodu kojih sam dobio izuzetno irok pogled u nain pasjeg
razmiljanja. Priblino sa dvadeset i pet strunjaka koji prouavaju ponaanje pasa, vodio sam duge
razgovore to su ponekad trajali i po nekoliko sati. Sve to pomoglo mi je u stvaranju slike o radnoj
inteligenciji pasa. Pri pisanju knjige nisam mogao zaobidi ni ezdeset i tri veterinara koji su strpljivo
odgovarali na moja pitanja o osobnosti i karakternim znaajkama pojedinih pasmina. Nadalje, etrnaest
vodia slubenih pasa pruilo mi je mnotvo podataka i zapaanja o radnim pasminama. I konano,
bezbroj kinologa pa i obinih vlasnika pasa, u razgovorima ili pismima, podijelili su sa mnom svoja
iskustva. Posebnu zahvalnost dugujem strunjacima Centra za kolovanje pasa u Vancouveru,
podjednako njihovim instruktorima kao i lanovima, koji su mi u vrijeme dugog perioda nae suradnje, uz
mnotvo novih spoznaja, poklonili i iskreno prijateljstvo. Naravno, posebna zahvala ide i mojoj eni Joan
koja je itala i komentirala rukopis, a osobito stoga to je, uz samo povremene ispade histerije, izdrala u
kudi zajedno sa mnom i oporom pasa. Njezina ljubav i potpora bili su stalni poticaj mojem radu.
Stanley Coren
I.
Da li psi misle?

Na tom planetu elja bili smo potpuno sami. I od svih ivih bida, koja su ivjela u naoj blizini, s nama se
sprijateljio samo pas.
Maurice Maeterlinck
Nevjerojatno je kad pomislimo da su u kamenom dobu, prije nekih 14.000 godina, uz noge naih predaka
koji su se jo tiskali oko pedinskog ognjita, leali upravo takvi psi kakve i danas moemo vidjeti po
gradskim ulicama ili psi to upravo ovaj trenutak lee uz nae noge. Ljudi i psi dugih su 140 stoljeda
meusobno dijelili sve - hranu, buhe i ivot. Psi su pomagali u lovu i uvanju stada. U dugoj zajednikoj
povijesti povremeno su imali ulogu vodia, uvara stanita, sakupljaa smeda, pomodnika u voj nim akcij
ama, radne snage, a ponekad su koristili i kao hrana. Bili su portvovni prijatelji koji su nas znali zabaviti,
ali i pomodi u tekim trenucima.
Usprkos meusobnoj dugoj povezanosti sa psima, ljudi su kroz povijest razliito doivljavali ta
sveprisutna bida. U nekim vremenima i na nekim mjestima dralo se da su psi privrene, vjerne,
elegantne, inteligentne, hrabre i drutvene ivotinje. Istovremeno, u drugim vremenima i na drugim
mjestima, mislilo su da su prljavi prenositelji bolesti, opasni i nepouzdani. U nekim kulturama i u vrijeme
odreenih povijesnih perioda vjerovalo se daje pas sveta ivotinja, prijatelj bogova,
Inteligencija pasa
voditelj izgubljenih dua ili ak sam bog. Druge kulture vidjele su ih kao demone, navjestitelje smrti i
utjelovljenje vraga. Neki su vjerovali da je ovjek kojeg je polizao pas obiljeen i neist, dok je
istovremeno negdje drugdje na zemaljskoj kugli to znailo izliv pasje naklonosti u kojoj se krije
iscjeljiteljska mod. Vjerovalo se da pas svoju naklonost iskazuje samo moralno istom i potenom ovjeku
koji ima istu savjest. Kao to vidimo ovjekov i pasji povijesni razvoj tijesno su povezani, stoga bi se
moglo pomisliti da znamo sve odgovore na vana pitanja o njihovoj prirodi i ponaanju. No, u stvarnosti,
nae predodbe o psima najede su sloene i meusobno suprotstavljene. Moemo ivjeti, raditi ili igrati
se sa psima, ali jo uvijek ostaje mnogo pitanja na koje prosjean vlasnik psa nede znati odgovoriti. Jedno
od moda najvanijih odnosi se na nain djelovanja pasjeg uma. Kao psiholog, trener pasa i dugogodinji
sudionik natjecanja u poslunosti, do sada sam uo mnoga pitanja i miljenja o osnovnim pojmovima
poput ovih: Misle li psi ili su samo jednostavni bioloki strojevi koji reagiraju na dogaaje u svojoj okolici?
Ukoliko misle, imaju li svijest kao ovjek?
Sjedaju li se prolosti ili mogu zamisliti i predvidjeti dogaaje koji dolaze?
Razumiju li ljudski jezik?
Imaju li neki poseban nain kojim komuniciraju s nama (ili sa svojim srodnicima) ?
Osjedaju li krivnju, privrenost, potrebu da uvaju ovjeka i njegov imetak ili imaju tek jednostavne
osjedaje kao to su veselje i alost?
Razlikuju li se psi razliitih pasmina po svojoj inteligenciji?

esto, kada me pitaju o inteligenciji pasa, njihovoj svjesnosti ili sposobnosti rjeavanja problema,
nehotice se sjetim dogaaja iz daleke prolosti.
Bio je to jedan od toplih dana kasnog proljeda u Philadelphiji. Vlaga i opojna toplina djelovali su
oputajude. Do posljednjih ispita na pensilvanijskom sveuilitu, dijelila su me tri ili etiri tjedna. Stoga
sam s najvedim veseljem uivao u svakoj minuti koja me razdvajala od
nannrnno
tim
itr\ tam \rpr
Da li psi misle?
primljen na Stanford Universitv gdje sam kasnije nastavio studij psihologije. Bezbrino ljenarenje
odjednom je prekinuo ljutit glas moje majke: "Penny, to si to uinila?"
Penny je bila obiteljska mezimica iz perioda mojeg studentskog ivota. Bila je njemaki bokser preniskog
rasta, s licem koje nije u potpunosti zadovoljavalo njezin pasminski standard. U ranoj mladosti doivjela
je prometnu nesredu u kojoj je skoro izgubila ivot i od tada je lagano epala. Penny je bila armantna,
iako je imala nekoliko loih navika. Jedna od najgorih svakako je bila sklonost alkoholu. Prodala bi se za
gutljaj burbona ili scotcha. Na zabavama, koje su se povremeno odravale u naoj kudi, gosti su obvezno
bivali upozoravani da ne odlau svoje ae na pod ili niski stol u dnevnoj sobi, jer pogled na pijanog
boksera nije ba najljepi.
U kuhinju sam stupio u trenutku dok se tamo odvijala prava drama. Penny je stajala (moda bi bolje bilo
redi pokunjeno uala) u kutu kuhinje, prestraeno zuredi u majku koja je bjesnila u sredini sobe. Moja je
majka jedna od najprijaznijih dua na svijetu i to 99,9 posto svog ivota. U desetinki postotka koji
nedostaje moe se pretvoriti u pravi vulkan. Rezultat njezinog bijesa ovisi o nekoliko imbenika. Ukoliko
je okruje uglavnom prazno, vikat de glasno, ali de njena ljutnja uskoro prestati i ona de se vratiti poslu.
No, ukoliko se dogodi da ima neto u rukama (ili u blizini), bacit de to prema onome tko je uzrokovao
njenu ljutnju. Meu njenim najomiljenijim "projektilima" znale su se nadi posude pune vode, lubenice,
kutije sa sladoledom i jo cijeli niz drugih predmeta koji na sredu nisu bili smrtno opasni. Toga se dana u
njenim rukama zatekao snop kljueva na konom privjesku koji je u trenutku dok sam ulazio u sobu,
poput bljeska munje odletio prema Penny.
"Zloesti pas!" vikala je mama dok je s velikom spretnodu, koju je istrenirala na ostalim lanovima
obitelji, zavitlala kljueve prema pasjoj grenici. Kada ju je letedi objekt pogodio u sapi, Penny je
prestraeno zajeala. Majka je izjurila iz kuhinje, najvjerojatnije pospremiti Pennyine grijehe, mrmljajudi
usput neto o njezinom podrijetlu i o tome kako de kratka biti njena bududnost.
Inteligencija pasa

I inae imam potekoda u strogom pristupu prema psima pa, kako nisam znao to je Penny uinila, priao
sam nesretnici i potapao je po glavi. Njukom se oeala o moju nogu i pogledala me svojim dubokim
smeim oima.
"Idemo u moju sobu da ne stoji tu na samoj liniji bojinice," predloio sam joj tapudi se po bedru kako
bi me slijedila. Dok smo prolazili kroz kuhinju, primijetio sam kako je u velikom luku zaobila kljueve koji
su samo pred nekoliko trenutaka letjeli zrakom. Na vratima je iznenada zastala i osvrnula se na snop
kljueva, inilo se kao da misli. Potom se vratila do kljueva, zgrabila ih u gubicu i istrala iz prostorije.
Zaueno sam je slijedio u dnevnu sobu gdje se uputila prema kauu. Osvrnula se preko svojih ramena te
se dudurila uz kau. Sveanj kljueva, izvor njezinog straha i nesrede, ispustila je na pod i gubicom ga
potisnula pod zadnji dio kaua. Potom se zadovoljno ddmaknula i smireno krenula prema stepenicama
koje su vodile u moju sobu.
Dogaaj moda nije vrijedan tolike pozornosti koju sam mu ja namijenio, no ipak iz njega moemo izvudi
nekoliko vanih zakljuaka. Kada bi se ovako kako je to uinila Penny ponaalo dijete, rekli bismo daje
ono shvatilo uzrok svoje boli. Ili bismo i dalje tvrdedi daje dijete zakljuilo kako se ovo "oruje" moe
opet upotrijebiti pa je njegovim skrivanjem sprijeilo tu mogudnost. Mentalni proces koji bismo pripisali
djetetu ukljuuje predvianje bududnosti, planiranje, zamiljanje te donoenje zakljuka kako bi se u
slinom poloaju mogao nadi i netko drugi. Iako sam se tada smijao svojoj analizi dogaaja u kuhinji,
spoznao sam da objanjenje nije tako djeje, besmisleno ili jednostavno. To se pokazalo i kasnije kada
sam zavravao studij psihologije i uvjeravao svoje profesore da je Pennvno ponaanje dokazalo pasji
razum i inteligenciju. Osporavali su da psi nemaju takvu sposobnost uzrono -posljedinog razmiljanja.
Tvrdili su da se u njezinom sluaju ne moe raditi o razumnom odnosu prema stvarnosti, niti o
posljedinom predvianju bududnosti, to bismo svakako rekli da se radilo o djetetu. Dokazivali su mi
kako sam poovjeio Penny, to drugim rijeima znai da sam joj pripisao sposobnosti koje imaju ljudi, ali
ne i ivotinje. Po tada vladajudem znanstvenom miljenju, ivotinje nisu bile dovoljno
Da li psi misle?
inteligentne da bi mogle izvriti sve navedene umne procese. Jesu li bili u pravu?
U modernom drutvu nema dvojbe da psi zauzimaju znaajno mjesto u ivotima mnogih ljudi. Samo u
Velikoj Britaniji postoji vie od 9 milijuna pasa, a u Sjevernoj Americi vie od 52 milijuna. Statistike
pokazuju da u Velikoj Britaniji svaka druga obitelj ima kudnog ljubimca, a polovica od tog broja su psi. U
velikim gradovima Sjeverne Amerike vie od 20 posto ljudi dijeli svoj ivot sa psima. Usprkos velikom
zanimanju za te najstarije ovjekove pratioce, zauujude je kako ljudi esto nemaju ni najobinije znanje
o njima.
Po mnogim kolama svijeta danas se, uz itanje, pisanje, matematiku, zemljopis te povijest, ue i
predmeti koji sadre upute o osnovnim ivotnim potrebama i navikama; na primjer, predmeti o prehrani,
osobnoj higijeni, socijalizaciji, socijalnoj i moralnoj odgovornosti. U prirodoslovnim predmetima djecu
vie poduavaju o kitovima, sovama i abama nego o psima, iako prosjeno gradsko dijete moda nikada
nede vidjeti ivog kita, a sovu i abu vjerojatno de upoznati tek u zoolokom vrtu. U kolama, dakle,

prevladava miljenje da smo sve to treba znati o psima nauili u meusobnim svakodnevnim susretima
na ulici ili u parku.
Meutim, znanje o psima kod vedine ljudi najede je vrlo povrno. Dok smo bili mala djeca roditelji su
nas savjetovali da pse treba njeno milovati po glavi, a nikako ih udarati. Kasnije, kada vie nismo bili tako
nesigurni i savladali smo svoje motoriko i umno djelovanje, dozvolili su nam da ih ak i hranimo. Jo
kasnije mogli smo istiti za njima i voditi ih u etnju. Tada smo odrasli, odselili se i moda nabavili
vlastitog psa. Po prvi puta pojavila se misao da bi psa trebalo kolovati i nauiti ga kako de na zapovjed
sjesti, ledi i potom opet ustati. Njegovi treneri, koji su ga svemu tome nauili, nikada nam nisu objasnili
nita o tome kako psi razmiljaju ili komuniciraju. Iz osobnog iskustva otkrili smo da njegovo mahanje
repom znai pozitivne osjedaje, a rezanje negativne.
Usprkos svemu, ini nam se da razumijemo pse i znamo to misle. O njihovom ponaanju itamo u
knjigama, a to sve mogu nauiti ponekad vidimo u koli za pse ili ak u cirkusu. O psima su pisali i
Inteligencija pasa
mnogi veliki zabavljai, meu njima James Thurber, Will Rogers i Ogden Nash. U tim djelima psi su uvijek
imali ulogu heroja ili su dogaaji opisivani oima pasa. O njihovom ivotu pisao je i Mark Twain u romanu
Aileen Mavoureen: "Moj otac je bio bernardinac, mama ovarka, a ja sam prezbiterijanac. Tako mi je
objasnila mama iako ni sam ne znam zato je to tako."
Drugi, mnogo ozbiljniji pisci kao to su E. B.White, Louis Unter-meyer, Eugene O'Neill, John Galsworthy
pa ak i lord Byron, takoer su pisali o psima. U djetinjstvu su nas oduevljavali psi za vuu Jacka Londona
i kotski ovari u knjigama Alberta Pavsona Terhuna. U svim su nabrojenim djelima imali osjedaje,
sposobnost miljenja i inteligenciju. Knjige su bile pune opisa poput ovog:
"Shep je shvatio da se njegov gospodar nalazi u opasnosti. Kroz rastrgani rukav gospodara Dana, na
mjestu gdje ga je dohvatila medvjea apa, tekla je krv. Znao je da mora to prije dovesti pomod. Ali,
koga i gdje nadi?
Tada se sjetio starog lovca iz kude u dolini koji se jednom pokazao vrlo ljubazan. Moda de ga uspjeti
nagovoriti da krene s njim. Zajedno bi mogli spasiti ranjenog gospodara.
Posljednji put obliznuo je Danov blijed obraz, kao da je htio redi da de se brzo vratiti. Kada je slab osmijeh
zatitrao na gospodarevom licu, Shep je zalajao onako kako je obiavao Danu pokazati da je spreman za
akciju. Kutravi smei pas osvrnuo se jo jednom i dugim skokovima poeo se probijati kroz duboki
snjeni pokriva."
Pisci ovakvih djela ne pokuavaju sakriti da psi govore i time umanjiti istinitost svoje prie. Usprkos tome,
nehotice opisuju pse koji znaju misliti i zakljuivati, analizirati probleme, planirati i komunicirati.
ak i ako nismo redoviti itatelji, o pasjoj inteligenciji moemo nauiti gledajudi filmove s pametnim
psima u akciji. Sve je zapoelo s Rin Tin Tinom, izuzetno naoitim njemakim ovarom, otenjenim 1916.
u Njemakoj. U vrijeme rata posvojio ga je kapetan Lee Duncan, a po zavretku rata, Rinty, kako su ga od

milja zvali, se s novim gospodarom preselio u Los Angeles. Dvadesetih godina ovog stoljeda postao je
glavni
Da li psi misle?

junak mnogih poznatih nijemih filmova kao to su Pronai svojeg gospodara, Napad vukova, elina
eljust i Dok London spava. Glumio je i u seriji Usamljeni zatitnik, u kojoj njegovom filmskom gospodaru
postavljaju zasjedu na putu iz skrivenog rudnika zlata te ga ubiju. U sljededih dvanaest nastavaka, Rinty
se osveduje za smrt svojega gospodara, dok Cactus Kid i njegovi zli sljedbenici, kao u pravom filmu, ele
unititi njega.
Nekoliko godina Rin Tin Tin je bio jedan od glavnih, a moda i jedini, izvor prihoda filmske tvrtke Warner
Brothers. Sam Rinty primao je vrhunske honorare koji su bili vedi od honorara njegovih kolega glumaca.
Scenarije, u kojima su se po obiaju ispreplitali elementi drame i komedije, a sve skupa bilo zainjeno s
dobrom mjerom akcije i pustolovine, pisali su najbolji scenaristi kao stoje npr. Darrvl F. Zanuck. ak i
onda kada je kino dvorane preplavio zvuni film, to je pokopalo vedinu glumakih zvijezda nijemog
filma, Rin Tin Tinova zvijezda jo je jae zasjala. Gledatelji su bili oduevljeni njegovim gromkim laveom
pa se njegova filmska karijera produila sve do uginuda 1932. godine. Nekoliko drugih pasa nastavilo je
njegovu tradiciju. Prvi je bio Rin Tin Tin Jr., ali ni jedan nije mogao dosedi slavu koju je u izuzetno dugoj
filmskoj karijeri ostvario Rinty, ujedno i prvi filmski pas iji je ivotopis ovjekovjeen filmom. Godine
1976. snimljen je film Won Ton Ton -pas koji je spasio Hollywood, kao prvi film u kojem je nastupio
njemaki ovar koji nije nosio Rintvjevo ime: glavnu ulogu igrao je pas zvunog imena Augustus von
Shumacher.
Mnogobrojna filmska uprizorenja Rin Tin Tinovih pustolovina oblikovala su kod gledatelja i ljubitelja pasa
miljenje da su psi inteligentni gotovo kao i ljudi. Rinty je samostalno rjeavao probleme i izbjegavao
opasnosti, a iz svih potekoda mudro se izvlaio. Paljivo je mogao donijeti ue gospodaru koji se okliznuo
na strmoj padini i pao u provaliju, a u nekom drugom nastavku donosio je pokrivae i hranu izgladnjeloj
djeci... Gotovo smo mogli vidjeti da misli, iako je istina bila sakrivena iza kamera, gdje su njegovi treneri
znakovima nareivali to treba uiniti. Snimatelji i redatelji s izuzetnom su strpljivodu snimali kadar za
kadrom, a potom ih paljivo pregledavali, provjeravajudi je li
8

Inteligencija pasa

ponaanje psa dovoljno prirodno i spontano. Imali smo dojam da je Rinty pametan, gotovo smo u nekim
trenucima vjerovali da mu je bilo dovoljno pokazati scenarij pa je on svojom inteligencijom i savjesnodu
ved znao to oekuju od njega. Ili se to samo inilo.
I tada je stigla Lassie.
Psa koji je kasnije pomogao u stvaranju sveopdeg miljenja o visokom stupnju pasje inteligencije, 1938.
godine, u kratkoj je prii prvi opisao Eric Knight. Knjiga je kasnije postala svjetski bestseler, a 1943. po
njoj je snimljen srceparajudi film Lassie se vrada kudi. Lassie, najpoznatiji svjetski collie, u tom je filmu po
razmiljanju, osjedajnosti i ustrajnosti u potpunosti poistovjeden s ovjekom.

U svakodnevnom ivotu Lassie je bila sve drugo samo ne ljupka "glumica" s filmskog platna. Bila je
uspjena filmska prevara: tijekom snimanja pojedinog filma cijeli niz slinih kotskih ovara bili su njezini
dvojnici, a filmom zanesen gledatelj najede nije ni opazio da skoro u svakom prizoru nastupa drugi pas.
Sedam generacija Lassie su zamjenjivali muki potomci prave Lassie - mujaka s pravim imenom Pal.
Muke predstavnike pasmine radije su koristili pri snimanju, jer su bili vedi i nisu bili tako plaljivi kao
enke. Oigledne tjelesne razlike, gledatelji nisu ni zapaali, jer je ved unaprijed svaki kotski ovar s
bijelom lisom na glavi bila Lassie. Razlike u oznakama pojedinih pasa - glumaca uspjeno su prikrivane, ne
bi li i neki od preopreznih gledatelja otkrio da glavna glumica nije ona nego on.
Pal je skoro izgubio svoju veliku ivotnu priliku. Redatelj Fred M. Wilcox, koji je za ulogu u filmu Lassie se
vrada kudi na audiciji pregledao preko 300 pasa, zaobiao je Pala zbog primjedbi o njegovom izgledu.
Popustio je tek na nagovor voditelja Rudda Weatherwaxa koji ga je uvjerio da je pas izuzetno dobro
kolovan te ga moe koristiti i u onim scenama gdje bi ga inae morao zamjenjivati pasji kaskader. Kako
Wilcox nije imao dovoljno vremena za organizaciju nove audicije, odluio je napraviti pokusne snimke sa
psima koje je izabrao. U jednom tada snimljenom prizoru, Lassie se oajniki bori za ivot u nabujaloj
rijeci. Poto su svi mokri kotski ovari meusobno slini, Wilcox je odluio da de u filmu sve teke scene
snimiti s Palom. Na snimanju je
Da li psi misle?

Pal pokazao upravo one osobine koje smo poslije gledanja filma pripisivali svim kotskim ovarima. Prizor
u kojem se bori s vodenom bujicom bio je posebno dojmljiv, premda je na Wilcoxovu odluku da za ulogu
izabere Pala, utjecao tek kraj prizora kada se iscrpljeni Pal izvlai iz vode. Nije imao ni toliko snage da
otrese svoje krzno. Napravio je nekoliko klecajudih koraka i sruio se pred kamerom. Palova gluma bila je
tako uvjerljiva i patetina da je Pal dobio ulogu i tako je zapoela dinastija Lassie.
Nakon to je film Lassie se vrada kudi ostvario izuzetan uspjeh, snimljena je jo cijela serija slinih filmova
o bistrom kotskom ovaru koji je u konanici utjecao na nae vjerovanje o inteligenciji pasa. U poetku
je snimljeno devet filmova, potom je zapoela radijska emisija koja je trajala punih est godina.
(Zanimljivo je pripomenuti daje osim Palovog lavea sve ostalo bilo snimljeno s pravim glumcima.) Tada
je dola na red televizijska serija, koju su prikazivali punih osamnaest godina, i u tom periodu ak su est
puta zamjenjivali glumce. Neke njezine dijelove mogude je vidjeti i danas kao seriju crtanih filmova koji su
se u Americi prikazivali subotom prije podne.
Kroz sve ovo vrijeme prava zvijezda bila je zamiljena Lassie koju je jedan od filmskih kritiara u svojoj
ocjeni prvog filma opisao kao "dlakavog Greera Garsona". U dugoj glumakoj karijeri zasjenila je i
najpoznatija imena Hollywooda kao to su Roddy McDowell, Eliza-beth Tavlor, Nigel Bruce, Elsa
Lanchester, James Stewart i Mickev Roonev. Gledatelje je uvijek vie oduevljavala Lassie nego njeni
ljudski filmski partneri. Cloris Leacheman, mama u jednoj od Lassienih filmskih obitelji, izjavila je da su
scenaristi krivi to se inteligencija psa pokazuje dominatnom na utrb ostalih glumaca: "Od nas
neprestano rade budale kako bi pas izgledao to pametniji."
Svi mi koji smo oboavali Lassie, nismo uvidjeli ili nismo htjeli priznati da vedina opasnih prizora nije bila
tako spektakularna kao to se inilo. Dok se Lassie provlaila ispod rafala strojnice ili potrganih elektrinih

vodova, dok je skakala s visokih prozora na lopove i slino, zaboravljali smo daje sve to rezultat
promiljene uporabe, gledateljima nepoznatih, filmskih trikova. Dok je Lassie u filmu pozorno promatrala
okolinu,
10 Inteligencija pasa
Pal je u stvarnosti promatrao svog voditelja koji je iza kamera mahao njegovom omiljenom igrakom. Svi
ti eznutljivi pogledi i snana koncentracija izazivani su takoer pomodu trenera, koji je u svom depu
uvijek imao dovoljno pasjih kolaida za koje bi Pal bio spreman prodati svoju duu. Usprkos svega, sa
psiholokog gledita, uinak Lassie bio je izuzetan. Vjerovali smo da ona (a s njom i ostali psi) moe
misliti, planirati, izraavati naklonost, osjedati bol, pokazivati osjedaje tuge i veselja, da se moe sjetiti
sloenih dogaaja pa ak planirati i osvetu. Nismo li doista i vidjeli Lassie kako sve to radi?
U nedostatku literture o inteligenciji pasa svo smo znanje sakupljali iz filmova, radio i televizijskih emisija
u kojima su nastupali nestvarni pasji junaci kao to su Lassie, Rin Tin Tin, Bullet Rova Rodgersa i drugi.
Istovremeno, pisci su marljivo pisali o Bobu, Bucku, sto i jednom dalmatincu i tako su gradili lanu sliku o
pravoj prirodi umnih procesa koji se odvijaju u glavi jednoga psa. U usporedbi s ovim briljantnim psima
bilo je oigledno da nai vlastiti ljubimci ne pokazuju takve intelektualne sposobnosti. Ipak, bili smo
zadovoljni ved i pri samoj pomisli da se inteligencija, koju su pokazali filmski psi, skriva i u naim
miljenicima.
Mnogi od vas itatelja vjerojatno su do sada pomislili da sam sve skupa previe pojednostavio i da de se
moje pisanje pretvoriti, u strunom smislu, u potpuno neuporabljivo tivo. Uistinu nismo sve to znamo o
psima nauili samo iz filmova. Konano, postoji na policama svake knjiare i neto knjiga koje se bave
inteligencijom pasa i njihovim miljenjem. Ved i povrnim pogledom uoit demo da njihove naslove
moemo razvrstati u tri osnovne kategotije: veterinarski prirunici, knjige o odgoju i uenju poslunosti te
knjige o pasminama.
Najedi naslovi veterinarskih prirunika su Njega psa, Zdrav pas, Kudni veterinarski vodi i slino. U njima
se autori bave prehranom, rastom i specifinim problemima pasa. Ponekad u takvim knjigama moemo
proitati kako kastracija utjee na ponaanje psa ili se opisuju psiholoki problemi pasa (agresivnost,
unitavanje pokudstva ili vrenje nude u stanu). Pri tome se nitko ne uputa u podrobniju analizu umnih
sposobnosti pasa. To je potpuno razumljivo, jer su pisci tih knjiga
Da li psi misle?

11

vedinom veterinari, upoznati naroito s fiziologijom pasa i nemaju potrebno znanje o sloenim procesima
pasjeg uma.
Sljededa velika grupa knjiga donosi sadraje o kolovanju i odgoju pasa. Najuobiajeniji su jednostavni
naslovi: kolovanje pasa - korakpo korak, Trening kroz igru, Prirodna metoda kolovanja pasa... Neke
knjige su specijaliziranje: kolovanje slubenog psa, Psi tragai, kolovanje lovakih pasa. Mnoge od ovih
knjiga izuzetno su korisne jer opisuju postupke u odgoju i kolovanju, a pomau nam i kada naiemo na
neki problem. Naalost, i usprkos svojih zvunih naslova, mnoge od njih ne donose savjete koji su
primjenjivi. Svaki pisac na svoj nain zagovara vlastitu metodu kolovanja, stoga nisu rijetke upute kao

to su: "Svakoga psa, bez obzira koje je pasmine, najlake demo kolovati prirodnom metodom," ili
"Poslunost psa ovisi prije svega o strpljivosti i dosljednosti njegovog trenera, bez obzira na razliitost
pojedinih pasmina." Ponekad naiemo i na besmislenosti kakve ne bismo smjeli proitati u takvim
strunim knjigama: "Svi su psi jednako spremni za uenje, te stoga svaki pas moe dostidi najvii stupanj
kolovanja," ili "Pas poput kompjutora, samo eka pametnog voditelja koji de ga programirati."
Pretpostavljam da de ovakve izjave biti upravo ono to traite, ukoliko ste neku od ovih knjiga kupili stoga
to va Jack Russell terijer grize po kudi kakav antikni hrastov namjetaj, ubija svaku maku koju vidi ili ne
gleda u vas ak i onda kada ga pozivate pomodu megafona. Autori ovakvih neumjerenih izjava, naalost,
zaboravljaju prirodne razlike meu pasminama koje se oituju u njihovoj inteligenciji, temperamentu i
elji za uenjem. Ovi imbenici, tek svi zajedno, utjeu na konani rezultat kolovanja.
Razumljivo je to u knjigama koje govore o kolovanju pasa nailazimo na ranije spomenuta stajalita, jer
su njihovi autori najede treneri pasa i nisu posebno upoznati s procesima koji se odvijaju u psedem
mozgu. Mnogi od njih, kao to su Diane Bauman, Carol Lea Benjamin, Patricia Gail Burnham, William
Koehler, Michael Tucker ili Joachim Volhard, izuzetni su voditelji pasa i mogu se pohvaliti dugom listom
priznanja koja su stekli kolujudi pse. Njihovi uspjesi, na kojima im pomalo zavidim, neosporno dokazuju
kako su to uistinu pravi strunjaci na svom podruju. Iako u knjigama ne piu o tome da se pasmine pasa
12

INTELIGENCIJA PASA

razlikuju po inteligenciji, takve je zakljuke mogude izvesti iz njihovih komentara. Tako je na primjer,
jedan od voditelja pasa, izdao video kasetu sa snimljenim teajem kolovanja, pri emu je sve vjebe
izvodio s njemakim i graniarskim kotskim ovarima, a u zakljunoj izjavi je napomenuo: "Ukoliko
ozbiljno razmiljate sudjelovati na takmienjima poslunosti, nemojte ni pomiljati to uiniti s nekim
terijerom."
Gotovo svaki uitelj poslunosti ima svoju teoriju o pasjoj inteligenciji koja proizlazi iz metoda to ih
koristi pri kolovanju. Neki treneri polaze od toga da psi imaju ogranienu sposobnost miljenja pa stoga
jednostavno ue po uzorcima koje u odreenim okolnostima, na nae traenje, jednostavno ponavljaju.
Drugi vjeruju kako su psi sposobni potpuno samostalno razmiljati i uz pomod loginog miljenja rjeavati
probleme, no ipak im ne pripisuju pravu svijest ili razum. Samo mala skupina voditelja pasa misli da su psi
razumna bida koja, po umnim sposobnostima, moemo uporediti s djecom. Zastupaju miljenje da se um
ovjeka i psa razlikuju po uinkovitosti i "manevarskom prostoru". Naalost, vedina njih ograniava svoje
pisanje o ovoj tematici, tek na nekoliko kratkih odlomaka ili stranicu knjige, a potom se opet brzo vrati
glavnoj temi, objanjavanju tehnika uz iju pomod itatelji mogu kolovati svoje pse.
Posljednju, tredu grupu knjiga, koju jo nismo spomenuli, ine knjige o pasminama. One variraju od
malih, neuglednih knjiica s crno bijelim slikama do ogromnih knjiurina s fotografijama u boji i
podrobnim opisima svih poznatih pasmina na svijetu. Prepoznajemo ih ved po naslovima Enciklopedija
pasa, Knjiga opsima itd. Najede su sadrajno ograniene na opise pojedinih pasmina, njihovu povijest,
veliinu, temperament i ponaanje. Mnoge su doista korisno tivo, naroito za skupljanje povijesnih
podataka o nastanku razliitih vrsta i, naravno, oduevljavaju njihove velike fotografije na kojima se
epure najljepi predstavnici svih pasmina. Naalost, autori tih knjiga najede su uzgajatelji koji posebno
lijepo i precizno predstavljaju sve prednosti i odlike "svoje" pasmine, dok manjkavosti preuduju. U

takvim knjigama nikada nedete proitati da velika vedina buldoga ima potekoda s disanjem, da su
dalmatinski psi esto gluhi i da im je to nasljedna
Da li psi misle ?

13

pogreka, da jazavari imaju velikih problema s kraljenicom i da male simpatine iuaue trpe od bolesti
zglobova. Nadalje, nedosljedni su i pri opisu temperamenta i mentalnih sposobnosti pojedinih pasmina.
Sve odreda su "bistre i bez smetnji u ponaanju". Tako ni u jednoj od tih knjiga nedemo nadi podatak da
psi pasmine baseni napadaju iznenada i bez povoda, da mnogi akite mogu biti posebno opasni za djecu
koja nisu odrasla s njima ili da mnogi engleski hrtovi, izuzetno ljubazni prema ljudima, mogu u trenu
postati pravi strojevi za ubijanje maaka i drugih pasa.
Najveda manjkavost ogleda se u opisima mentalnih sposobnosti pojedinih pasmina. Vjerujem daje
najmanje 90 posto pasa, opisanih u mnogim ovim knjigama, nazvano inteligentnim psima. Nekim
pasminama njihova je inteligencija upisana ak i u uzgojni standard.
Autori, naalost, ne znaju koliku tetu izazivaju svojom neobjek-tivnodu. Pogledajmo to na primjeru
Dandie Dinmontovog terijera. Taj ljupki pas dubokih tunih oiju dosie vedinom dvadeset pet
centimetara u ramenima i tei oko deset kilograma. Spada u starije pasmine terijera i postoje nepobitni
dokazi da su u gorju Cheviot, na granici Engleske i kotske, jo 1700. godine koriteni u lovu na jazavce,
lisice i vidre.
Dananjoj popularnosti ovih pasa doprinijela je izmiljena pria Sir Waltera Scotta, koji je najednom od
svojih putovanja upoznao Jamesa Davidsona, vlasnika itavog opora prelijepih terijera. ovjek i njegovi
mali psi impresionirali su Scotta do te mjere da im je 1814. godine posvetio priu Guy Mannering (vidi si.
1). Zamiljeni lik koji je nastao po uzoru na Davidsona nazvan je farmer Dandie Dinmont, a njega su
posvuda, gdje god iao, pratila "estorica besmrtnih": Stari Papar, Stari Senf, Mladi Papar, Mladi Senf,
Mali Papar i Mali Senf (papar i senf oznaavaju boju pasa). Scott je kroz priu precizno opisao i narav
malih terijera: "Nisu se bojali niega to je bilo obueno u krzno." Odvani mali psi uskoro su nazvani po
Dandie Dinmontu, a njihov arm oarao je ljubitelje pasa i izvan njihove domovine.
Problem s ovim terijerima mogli bismo raspraviti teoretski. Zamislite malog psa koji se neustraivo baca u
svaku jazbinu lisice ili vidre. Lisica je? dodue, velika i teka kao terijer, ali ga vidra, ak i tri puta,
14 Inteligencija pasa
nadmauje. Nekoga bi uistinu mogla impresionirati pokazana hrabrost, ali moda bi se trebao upitati ne
bi li doista inteligentan pas morao (figurativno) zakljuiti: "Ovo je preopasno. Odustajem. Vidra mi ionako
nije nita naao uinila". Pa ipak, ameriki Kennel Club opisuje Dan-die Dinmontove terijere kao
"neovisne, odlune, neustraive i inteligentne pse". I dok su prva tri pridjeva neosporna, o posljednjem bi
se moglo na dugo i iroko raspravljati.
Jedan od uitelja poslunosti ovako je opisao svoje iskustvo:

"Par pedesetogodinjaka doveo je na poetni teaj par terijera. Zarana je postalo jasno da bi vjebu
pored lake savladala vreda krumpira nego ovi psi (na poetnom stupnju uvjebavanja hoda uz nogu, od
psa se oekuje samo to da na uzici, lijevom stranom, prati svojeg gospodara). Kada je enka bila dobre
volje ponekad bi uz svoju gospodaricu napravila nekoliko koraka, dok je mujak redovito sa sve etiri
noge ostajao ukopan na jednom mjestu. Kada bi ga gospodar pokuao lagano povudi, jednostavno bi se
prevalio na bok i zanemario prijetnje ljutitog vlasnika. Oba psa nisu se obazirala na svoje vodie, ak ni
onda kada su glasnije izdavali naredbu. Jedina vjeba koju su nakon sedam tjedana napornog rada
savladali, bila je naredba sjedi.
Gospoa je stalno ponavljala kako su to inteligentni psi. Uvjeravala me kako ih je kupila stoga jer je u
nekom lanku proitala da su ovi terijeri "lakrdijai pasjeg svijeta". Opisivala mi je itav niz neobinih i
smijenih stvari koje su uinili u kudi i vrtu. Sve te dogaaje prepriavala je s tolikim zanosom da nisam
imao srca redi joj istinu. Glavni razlog njihovog nepredvidljivog i neobinog ponaanja (koje je ona
smatrala smijenim i zabavnim), leao je u injenici da oni jednostavno nisu imali pojma to se od njih
oekuje".
Uvijek kada ujem kakvu slinu priu, upitam se lei li krivica u psu ili njegovom vlasniku? Kako i sam
vodim poetne teajeve uvjebavanja poslunosti, zapazio sam da ved po ponaanju vlasnika mogu
zakljuiti kakve de rezultate postidi pas.
Ne bih li do kraja provjerio svoje zakljuke o Dandie Dinmontovim terijerima, prouio sam tri sluajno
izabrana broja asopisa Gazette, slubenog glasila amerikog kinolokog saveza, u kojem se svake godine
Da li psi misle ?

15

objavljuju rezultati takmienja poslunosti. Provjeravajudi tri godine unatrag, na podruju itavih
Sjedinjenih Amerikih Drava ni jedan Dandie Dinmontov terijer nije osvojio nikakvu titulu. Slab rezultat
pasa iz nae prie, stoga je najvjerojatnije posljedica smanjene inteligencije itave pasmine, a ne
nesposobnost njegovih voditelja.
16 Inteligencija pasa
17
II.
Povijesni razvoj pasa
ivotinje nisu naa brada, one nisu nia vrsta; one su drugi narodi, uhvadeni zajedno s nama u mreu
ivota i vremena.
Henry Beston
Napokon, svi smo zatoenici nae fiziologije. Uporeujudi grau miida i kostiju pojedinih vrsta, lako
demo uoiti daje pasjaci od mia, a slabiji od gorile. Zbog fiziologije oka, pas vidi loije nego ljudi, ali zbog
grae nosa bolje njui. Slino tome, ponaanje i mentalne sposobnosti pasa odreene su fiziolokom

graom mozga. Njihov je mozak, kao i na, rezultat posebnog procesa evolucije. Dakle, da bismo shvatili
razum domadega psa, moramo najprije upoznati njegovo bioloko podrijetlo, evoluciju i povijesni razvoj.
PRVI PSI
Postoje brojne narodne prie o prvom psu. Prema legendi Kato Indijanaca iz Kalifornije, svijet je stvorio
bog Nagaicho. Prvo je na krajeve neba postavio etiri stupa, da ga dre, kako bi se vidjela zemlja. Zatim je
proetao tim novim svijetom i poeo ga popunjavati raznim stvorenjima. Legenda opisuje kako su
mukarac i ena stvoreni od
IrnVr* Cll nr\ trarrr7a NTa rr a i rVi/-rt 71'Vi ctnnala 11 r^Ii
nactall nr\tf\P1
18

Inteligencija pasa

i rijeke, kako su stvorene ivotinje i svaka je postavljena na svoje mjesto u svijetu. Svaka ivotinja - osim
psa. Nigdje se u prii ne spominje kako je Nagaicho, Stvoritelj, stvarao psa. Jer kada je Nagaicho krenuo u
etnju tek stvorenim svijetom, uz njega je ved hodao pas. ini se da je Kato Indijancima bili nezamislivo
podi u etnju bez psa. Kada je svijet bio stvoren, pasje trkarao oko Stvoritelja, njukajudi, istraujudi i
sluajudi Nagaichove komentare o stvorenome: "Pogledaj kako je voda u ovome potoku bistra. Hode li
se, moj psu, napiti prije nego to naiu druge ivotinje?"
Ljepota ovoga mita je u tome to u njemu, vjerojatno nehotice, ima istine. ovjekovo druenje sa psom
starije je od same civilizacije. Koliko znamo, prve pripitomljene ivotinje bili su psi, tisude godina prije
pojave drugih domadih ivotinje (goveda i/ili sobova).
Teko je udi u trag prvim psima. Najstariji fosil koji sigurno potjee od domadeg psa (zapravo samo donja
eljust s nekoliko zuba) star je oko etrnaest tisuda godina. Ovaj je pas ivio s grupom ljudi iz vremena
paleolita (staro kameno doba), koji su ivjeli u piljama na podruju dananjeg Iraka. Kost je iskopana oko
1950. godine, no njezina starost i vanost nisu bile odmah pravilno procijenjene, jer je fosil bio toliko
slian kostima suvremenih pasa da su arheolozi mislili kako je neki suvremeni pas dolutao do stare pilje i
tamo uginuo. Uinilo im se da bi kost mogla biti stara, ali vjerojatno ne jako stara, bududi da je bila
zakopana na dubini od samo pola metra.
Meutim, 1974. godine, istraivai londonskog British Museuma, odluili su pomnije prouiti fosil.
Njihova znanstvena metoda temeljila se na mjerenju fluora u kosti. (Takve kosti tijekom vremena upijaju
predvidljive koliine fluora iz podzemnih voda.) Starost fosila procijenjena je na etrnaest tisuda godina, a
isto toliko vremena je, po procjeni arheologa, proteklo od kada su u toj pilji ivjeli i ljudi.
Na prvi pogled, etrnaest tisuda godina moda ne izgleda tako mnogo - dinosauri su lutali zemljom prije
sto i pedeset milijuna godina, a i naa vrsta, Homo sapiens, pojavila se prije tristo tisuda godina. Do prije
etrdeset tisuda godina, Europom su dominirali Neandertalci, a prvi ljudi koji se tjelesno nisu razlikovali
od nas pojavili su se prije trideset
Povijesni razvoj pasa

19

do trideset i pet tisuda godina. Stanovnici Azije po prvi su put preli Beringov tjesnac i poeli naseljavati
Ameriku prije dvadeset i pet tisuda godina. Zanimljivo je napomenuti da su prvi dokazi organizirane
poljoprivrede stari samo deset tisuda godina, etiri tisude godina mlai od prvog dokaza o prijateljstvu
izmeu ovjeka i psa.
Postoji jo jedan nalaz, otprilike iz istog perioda kao i fosil iz Iraka, pomodu kojega takoer moemo
dokazati da su psi sluili kao uvari i pratioci ovjeka. Iskopavanjima u junoj Europi otkriven je kostur
djevojke iz kamenog doba. Bila je pokopana s mnogo ljubavi, skvrenih ruku i nogu, poput fetusa, u
tradicionalnom poloaju kakav se obino nalazi u iskopinama nastambi Kromanjonaca (izumrlih predaka
Homo sapiensa). Meutim, ovaj grob razlikovao se od drugih, jer su oko djevojke, okrenuta na etiri
razliite strane, bila i etiri psa. Teko je ne pomisliti da su psi tu postavljeni kako bi uvali i pratili voljenu
osobu na nesiguran, daleki put u drugi svijet.
Dokaze o davnom druenju ovjeka i psa pronadi demo na svim krajevima svijeta. U Americi su, na mjestu
zvanom Jaguarova pilja, pronaene kosti koje pokazuju da su psi ivjeli u zajednici s ljudima prije
jedanaest tisuda godina. U Danskoj su, prije desetak tisuda godina, ved postojale dvije vrste pasa razliite
veliine. Iz istog razdoblja potjeu i dokazi o prijateljstvu ovjeka i psa, pronaeni u Kini. ini se da su se u
to doba psi ved proirili po itavom svijetu i posvuda se sprijateljili s ljudima (vidi si. 2).
PODRIJETLO PASA
Postoje mnoge teorije o biolokom podrijetlu dananjih udomadenih pasa, ali dokaza ima malo. Prvi
dokazi o postojanju porodice pasa, Canidae, potjeu iz perioda prije trideset i osam milijuna godina. U
porodici kanida, iz skupine Carnivora (mesodera), nalazimo mnoge ivotinje nalik psu. Najpoznatiji su
vukovi, lisice, agljevi, kojoti, dingo i divlji psi. Nagaajudi o tome koji je od ovih kanida bio pripitomljen i
postao domadi pas, znanstvenici najede spominju vuka i aglja.
Inteligencija pasa
Vjerojatno nikad nedemo upoznati sve pretke psa, ali barem o nekima postoje dokazi. Paleontolozi se
opdenito slau da je najstariji predak psa bio miacis, udna ivotinjica koja je ivjela na drvedu. Miacis je
ivio prije oko etrdeset tisuda godina, to znai da se pojavio nedugo nakon prvih dananjih sisavaca, ali
mnogo prije prvih velikih majmuna. Bio je veliine kune, imao je kratke noge, dugi rep, dugako tijelo,
srednje dugi vrat i iljaste ui (ilustracija 2.1). Osim pasa, potomci miacisa su svi medvjedi i, udom, sve
make.
Grana evolucije koja od miacisa vodi do psa nastavlja se ivotinjom zvanom cynodicitis (ilustracija 2.2).
Ova vrsta pojavila se u doba pliocena, prije oko dvanaest milijuna godina. Djelomino je mogla uvudi
kande pa se pretpostavlja da je ivjela na drvedu ili se na njega mogla popeti radi zatite i lova.
Cynodicitis je na zemlji provodio vie vremena nego
Ilustracija 2.1
Miacis, predak svih pasa i maaka koji je ivio na drvedu prije etrdeset milijuna

Povijesni razvoj pasa 21

miacis i bolje je trao. Od njega potjeu dvije razliite evolucijske grane. Prva je cynodesmus, skupina
velikih ivotinja slinih hijeni s nekim karakteristikama maaka. Iako je vedina tih ivotinja izumrla, ini se
da divlji afriki psi i lovaki psi s Cape Horna potjeu od njih, kao i dananja afrika hijena. Druga grana je
tomarctus, od koje potjeu svi kanidi. Na prvi pogled, tomarctus je slian dananjem psu (ilustracija 2.3).
Meutim, postoje naznake daje tomarctus, osim to se malo razlikovao u anatomiji, bio i manje
inteligentan od dananjeg psa. Vano je znati da je dananji pas preko tomarctusa povezan sa svim
drugim kanidima, ukljuujudi vukove, agljeve, lisice i divlje pse.
Danas postoji barem trideset i devet razliitih vrsta kanida. Svi domadi psi pripadnici su vrste Canis
familiaris, koja ukljuuje veliki broj razliitih pasmina. Pri raznim kinolokim drutvima registrirano je vie
Ilustracija 2.2
Cynodititis, prva ivotinja evolucijske grane koja se od maaka odvojila prije
22 Inteligencija pasa
od etiri stotine vrsta domadih pasa, a procjenjuje se da ih irom svijeta ima vie od osam stotina. Unato
ovog velikog broja pasmina, slinost s drugim kanidima je tolika, da se moemo zapitati, nije li domadi
pas jednostavno pripitomljena verzija jednog od divljih kanida? Ukoliko nije tako, da li se domadi pas
razvio nekim biolokim procesom iz jedne od mnogih podvrsta kanida? Prouimo li karakteristike
pojedinih divljih kanida, dodi demo do zanimljivih spoznaja, premda moda ne i do konanog odgovora.
Vukovi
Prema miljenju vedine strunjaka za pse, psi su se razvili od vukova. Britanski kinolog i veterinar Bruce
Fogle vrlo jasno kae: "Psi su vukovi,
Ilustracija 2.3
Tomarctus, zajedniki predak svih kanida - tjelesno jako slian dananjem
Povijesni razvoj pasa

23

iako se ponekad kriju u ovjoj koi." Ukoliko je to istina, tada treba samo prouiti razum vukova da bismo
otkrili prirodu pasjeg razuma, ponaanja i inteligencije.
Ovakav pristup zvui vrlo prihvatljivo. Vukovi su doista slini psima, dapae, sjeverni vukovi se na prvi
pogled i ne razlikuju od njemakog ovara (vidi si.3). Drugi, vedi vukovi, sliniji su aljakom malamutu ili
haskiju, dok istovremeno ima pasa koji, svojom veliinom, oblikom i bojom, nalikuju lisicama. Kod toliko
varijanti, ponekad je teko odrediti da li su pojedine ivotinje pravi vukovi ili ne. Tako se kojot (vidi si. 4),
koji je oito pripadnik obitelji Canidae, esto naziva prerijskim vukom, iako ga neki smatraju potpuno
odvojenom grupom, potpuno drugaijom od vukova. Jo je tee klasificirati jednog od manjih vukova, ije

je znanstveno ime prilino dugako - Canis niger seu rufus - koji je bolje poznat kao crveni teksaki vuk. U
nekim katalozima, ovaj se kanid klasificira kao lisica, drugdje kao agalj, a ponegdje i kao kojot.
Strunjaci koji tvrde da psi potjeu od pripitomljenih vukova smatraju kako velike razlike u veliini i obliku
pasa proizlaze iz injenice to su u pojedinim razdobljima bile pripitomljavane razliite lokalne vrste
vukova. Tako se misli da sjeverni vukovi nisu samo preci njemakog ovara (kojima toliko slie), nego i
aljakog malamuta, samojeda, haskija, zatim au-aua, norvekog sivog gonia, kotskog ovara, ali i
nekih manjih vrsta kao to su pomeranski pic, belgijski pic i velki ovar (corgi). Karakteristike ove grupe
su uska, dugaka glava, iroke iljate ui, i dugi kitnjasti rep (naravno, ako se rep ne krati). Planinski
vukovi (npr. tibetski vuk) imaju malo kradu njuku i smatraju se precima snanijih pasa, mastifa i buldoga.
Ovaj ogranak karakterizira krada, etvrtasta njuka i snana eljust. Da pas i vuk nisu u najbliem
srodstvu, dokazuju njihove oi. Vukovi imaju jedinstvene, prelijepe oi. Samo jedan pogled u oi vuka
podsjetit de vas da domadi pas nije tek pripitomljeni vuk. Pas, Canis familiaris, ima okrugle zjenice.
Mnoge vrste vukova, naprotiv, imaju ovalne, duguljaste zjenice, koje im daju uznemirujudi, nimalo psedi
izraz lica.
Na stav znanstvenika, koji vjeruju da je upravo vuk predak domadega psa, oigledno su utjecala
mnogobrojna narodna vjerovanja o ponaanju
24 Inteligencija pasa
Povijesni razvoj pasa

25

i karakteru vuka. Zbog tih legendi, vedina ljudi uiva u pomisli da je njihov kudni pas zapravo pripitomljeni
vuk. I sam razvoj te predaje zanimljiva je pria.
Mnogi doivljavaju vuka kao snanu i plemenitu ivotinju. U naoj mati on je uporan lovac koji, voen
velikim vujim kraljem - voom opora, luta snjenim ravnicama. Vukovi love u grupi i pri tome znaju
kako treba iz stada odvojiti starijeg soba kojeg mogu lake savladati. Izmuenu i progonjenu ivotinju,
koja se ipak odupire i snanim de rogovima vjerojatno raniti najblieg vuka, svi okruuju, potaknuti i
koordinirani voom opora. Dre je opkoljenom dok jedan od njih ne zaskoi na njezina lea i ubije ju
smrtonosnim ugrizom za vrat. Kada se lovci dobro najedu, opor se polako vrada u svoje stanite, gdje ih
oekuju enke i mladi. Zanimljivo je da se vukovi brinu i za ranjene pripadnike opora, odvlae ih sa
sobom u brlog i enke ih njeguju do ozdravljenja.
Ovakvo idealizirano i pozitivno gledanje na ivot vukova, zapravo je posve novo, jer su jo donedavno
ljudi imali potpuno drugaije miljenje o vukovima; tradicionalno ih se smatralo okrutnim i opasnim
lovcima. Svi smo se ved nasluali pria o velikom zloestom vuku i odmah nam je jasno kada netko kae
da mu je vuk doao na vrata, kako time ne najavljuje dobrog prijatelja. Tijekom cijele ljudske povijesti,
vukovi su imali reputaciju divljih i stranih bida. Njih se optuivalo da kradu djecu, rue jahae s konja i
spontano koriste lovnu formaciju opora napadajudi ljude. Bili su poznati kao ubojice iz obijesti, koji
masovno kolju ovce i stoku. Siromanom pastiru i farmeru unitavanje stada sigurno je znailo
ekonomsku propast, vjerojatno i glad, stoga nas ne treba uditi iracionalni strah i mrnja onih koji su
vjerovali da su te zle ivotinje, vraji sluge.

Najbolju predstavu o strahu koji su vukovi ulijevli ljudima moemo dobiti iz nekih legendi i pria o tim
ivotinjama po kojima se krvoedni vampir, primjerice, mogao pretvoriti u vuka. U romanu Brama
Stokera Dracula (iz 1897.), grof Drakula kae daje vuje zavijanje "pjesma moje djece". U drugim priama,
pogotovo o vukodlacima, vuk se povezuje s vragom, pa zli ljudi poprimaju oblije vukova dok izvravaju
vraje naputke.
- \L.
Slika vuka, kao opasne i zle ivotinje, zdruena s potranjom za njegovim krznom, dovela je do lokalnih,
pa ak i nacionalnih, kampanja protiv vukova. U lovu su ljudima najede pomagali irski vuji hrtovi, ruski
i kotski jelenski hrtovi.
U Sjedinjenim Amerikim Dravama program kontrole ovih grabeljivaca zapoet je 1915. godine, a prva
je meta postao sivi umski vuk. Program je bio stravino uspjean pa je vuk, ved do 1930. godine, u
mnogim podrujima potpuno istrijebljen. Sivi vuk, nekadanji lutalica itavog sjevernoamerikog
kontinenta, danas se moe nadi samo na Aljasci i, u malom broju, u dijelu Minnesote. Slina sudbina
snala je vukove diljem svijeta, posebno na Britanskom otoju, gdje su neke pasmine, kao to je
falklandski vuk, potpuno istrijebljene.
Zaslugom knjievnih djela raznih autora, pogreno miljenje o vukovima ipak se poelo mijenjati.
Ameriki romanopisac Jack London, u jednom je svojem romanu, prikazao vuka kao plemenitu ivotinju.
Dakle, u novom, mnogo boljem svjetlu, sugerirajudi da su vuk i pas brada. Bio je dobar poznavatelj
ponaanja pasa te je uspjeno i vjerodostojno napisao dvije knjige. Prva je Zov divljine (1902.) u kojoj se
pas, primamljen divljinom, pridruuje vujem oporu, dok druga, Bijeli onjak (1907.), opisuje vuka
prilagoenog ljudskom drutvu.
Sudut prema vuku, koju danas mnogi osjedaju, vjerojatno potjee iz knjige Ne plai, vue, kanadskog
pisca Farleva Mowata, iz 1963. Knjiga je postigla nevjerojatan uspjeh te je kasnije snimljen i film istog
naslova. Osebujan opis vuka, nazvanog George i njegove druice Angeline, provlai se cijelim djelom.
Movvat opisuje Georgea kao vuka "kraljevskog dranja, dostojanstvenog i uzvienog". Vuk George bio je
"savjestan, paljiv prema drugima i njean, ali u razumnim granicama,... prava slika oca, ija se
idealizirana pojava opisuje u mnogim eznutljivim knjigama o obiteljskim uspomenama, ali iji je stvarni
prototip rijetko koraao zemljom na dvije noge."
Movvat personificira i Angelinu, nazivajudi je Georgovom "suprugom" i opisujudi je kao "prekrasnu,
estoku, strastvenu i ponekad vraje naravi". U zakljuku je zapisao: "Jako sam zavolio Angeline i jo
uvijek ivim u nadi da du negdje naidi na enu koja ima sve njezine vrline."
26

Inteligencija pasa

Ovakvi opisi povedali su simpatiju prema vukovima. George i Angelina gotovo preko nodi preobratili su
itatelje koji vukove vie nisu doivljavali poput krvoloka, ved kao progonjene ivotinje koje su se
nehotice zamjerile cijelom ovjeansvu. Mowatova knjiga utjecala je na snaniju javnu kritiku programa
za kontrolu broja vukova u Sjevernoj Americi i ak je potaknula pokuaj da se 1974. godine sivi vuk
ponovno nastani u sjeverne dijelove drave Michigan. Meutim, umarska sluba kanadske pokrajine

Britanske Kolumbije, pokuavajudi spasiti stada jelena i karibua, ipak je razvila program kontrole broja
vukova, kako se ljepe naziva nekontrolirano ubijanje vujih opora. Zbog modernog pozitivnog stava
prema vukovima, gotovo svake godine ovaj program postaje meta protesta i demonstracija. Gledao sam
snimku televizijske reportae o jednom takvom protestu i uo kako reporter velia vrline vuka, pripisujudi
mu hrabrost, potenje, sudut, ljubav, osjedajnost, potenje, inteligenciju, opreznost, nesebinost i smisao
za humor. Zapanjen onim to sam uo, morao sam premotati vrpcu i posluati jo jednom taj govor, kako
bih se uvjerio da se doista radilo o vuku, a ne o predizbornoj kampanji nekog politiara. U svakom
sluaju, zbog ovakvih stavova, ideja da su domadi psi potekli od vukova iznimno je popularna i lako
prihvatljiva. Ukoliko i nije tako, ovakva plemenita ivotinja zasluuje nau ljubav i drutvo.
agalj
Premda su neki vrlo ugledni znanstvenici, poput nobelovca, zoologa i etologa Konrada Lorenza, mislili da
psi potjeu od agljeva (vidi si. 5), a ne od vukova, ova zamisao nikad nije bila prihvadena meu
kinolozima. ini mi se da odbijanje ove teorije nije toliko utemeljeno na znanstvenim razlozima, koliko na
izmiljenim priama i predrasudama. Naalost, nije se kao kod vukova pojavio nikakav knjievni rad koji
bi opovrgnuo te poetne predrasude. U usporedbi s literaturom posvedenom vukovima, radovi o
ponaanju i mentalnim sposobnostima agljeva mnogo su rjei.
Uvrijeeno je miljenje da se cagljevi, koji preteno ive u Sjevernoj
,...t. Amprici i i
A vr'ii Viran/=- ctnn'rama i ntnafima T inrli 1V1 7ami51iain
Povijesni razvoj pasa

27

kako se uljaju ulicama, prodirudi otpatke, smrdljivo meso i svakojako smede. Smatra se da slijede prave
grabeljivce, preuzimajudi od njih natrule ostatke lovine. Pria se da su vieni kako trkaraju oko hrpa
smeda ili po grobljima, te koriste svaku prigodu ne bi li iskopali i pojeli tijela plitko ukopanih osoba.
Pripisuju im mnoge niske i rune karakterne osobine, od toga da smrde do toga da su lijeni i prevelike
kukavice za samostalan lov.
Poznavajudi ovaj negativni odnos prema agljevima, nije udno to je tek mali broj ljudi ustao u obranu
teorije kako je ba agalj neposredni predak psa. Tko eli vjerovati daje njegov kudni ljubimac, njegov
najbolji prijatelj, ivotinja koja s njim dijeli dom, a moda ak i krevet, genetski zapravo smrdljiva
kukavica, koja jede smede i kopa po grobovima? Psiholoki je mnogo prihvatljivije povezati naega psa s
plemenitim vukom.
Meutim, predrasude su uvijek utemeljene na pogrenim pretpostavkama. Cagljevi su neto manji i laki
od prosjenog vuka i nemaju njegovu divlju obrambenu mod (stoga su i sami esto lovina velikih maaka,
posebno leoparda). No, nema ba nikakvih anatomskih razlika koje bi ih razdvajale od vukova ili domadih
pasa pa bilo koji podrobniji opis fiziologije i ponaanja aglja moemo jednako dobro primijeniti i na bilo
koju pasminu manjih vukova, kojota ili nekih domadih pasa.

Cagljevi imaju i jednu genetski zanimljivu slinost sa psima. Mnogi tvrde da svaki pas koji ima i najmanju
bijelu tokicu na tijelu, ima i poneku bijelu dlaku na vrhu repa. Izgleda daje vrh repa i kod agljeva esto
bijel. Ova udna injenica esto slui kao dokaz teorije da podrijetlo psa moda ukljuuje i gene aglja. Isti
takav karakteristini bijeli vrak repa mogude je nadi i kod lisice, ali nikada kod vuka ili kojota.
Premda cagljevi imaju reputaciju strvinara, njihov nain hranjenja zapravo se gotovo i ne razlikuje od
vujeg. Poput agljeva i vukovi esto jedu strvine, a na krajnjem sjeveru njihovi su pohodi na smetlita
uobiajen problem. Cagljevi, poput vukova, vedinu vremena provode lovedi male ivotinje i glodavce. U
mnogim podrujima ive u malim
28 Inteligencija pasa
oporima, lovedi svoj plijen na isti nain kao i opori vukova. Poput vukova i lisica, i oni se kote u
jazbinama.
Meutim, ono to mene najvie zapanjuje je injenica da oi agljeva nimalo ne slie oima vuka. Njihove
oi imaju okrugle, a ne duguljaste zjenice, i upravo to im daje prijateljski izgled koji najede vidimo kod
domadeg psa...
Lisice
Meu svim kanidima, lisice se najrjee spominju kao mogudi preci pasa (vidi si.6). Njihova su obiljeja
duguljasta glava, kratke noge, dugako, gusto krzno i rep koji moe dosizati polovinu, do dvije tredine,
duine tijela. Uglavnom su manje od pasa. Prosjena duljina tijela iznosi oko pedeset osam centimetara,
a vede vrste mogu u grebenu biti visoke do etrdeset centimetara. Sitne su grae, teke samo dva do pet
kilograma, s ponaanjem podosta drugaijim od pasa.
<
Lisice jedu sve: kukce, gliste, manje sisavce, ptice, jaja, strvine, ali i biljke (ak vole neke vrste voda). Za
razliku od vedine drugih lanova porodice pasa, ne progone lovinu. One se tiho uljaju, a onda zaskoe
svoj plijen, kao make. Plaljive su i esto ih love vukovi, risovi i drugi veliki mesoderi. Mlade lisice esta
su lovina ptica grabljivica.
Za razliku od drugih kanida, ive usamljeno tijekom vedeg dijela godine, a drue se samo u doba parenja.
Iako mlade odgajaju u jazbinama, ne ive u brlozima, nego spavaju sakrivene u travi ili gutari. Tada do
izraaja dolazi njihov krasni kitnjasti rep kojim se, kao velikim krznenim alom, omotaju dok spavaju.
Lisice i psi imaju drugaiju tjelesnu grau. Lubanja vedine lisica toliko se razlikuje od lubanje pasa (ak i
onih slinih lisicama) da je ved i na prvi pogled jasno kako izmeu tih kanida ne postoji neko blie
srodstvo. Nadalje, vedina lisica ima uske, poput proreza, duguljaste zjenice koje im daju maji izgled.
Nita slino ne moemo nadi ni kod jedne pasmine domadih pasa. Jo je vanija injenica da obina
crvena lisica, ije je stanite proireno diljem Europe, Sjeverne Amerike i sjeverne Afrike, nema isti broj
kromosoma kao pas. To bi trebalo znaiti
Povijesni razvoj pasa 29

pouzdanih podataka, saznajemo da su se psi povremeno parili s lisicama i dobili mlade sposobne za dalje
razmnoavanje. Ovakvi sluajevi mogu uzrokovati potekode u klasifikaciji nekih vrsta lisica, koja je
jednako zamrena kao i klasifikacija vukova. Krianje je moda mogude kod onih lisica koje su genetskom
strukturom slinije agljevima ili vukovima.
Spomenimo i zanimljiv ruski eksperiment s lisicama, koji se izravno tie domadih pasa. U jednom
sibirskom laboratoriju biolozi su pokuavali pripitomiti srebrne lisice, ne bi li ih lake uzgajali zbog
njihovog cijenjenog krzna. Bududi da divlje lisice znaju biti prilino nemirne i ponekad grizu, u uzgoju su
izdvajali pitomije primjerke i samo su njima dozvoljavali parenje. Nakon dvadeset generacija uspjeli su
dobiti pitome, domade lisice.
Ovi eksperimenti izazvali su brojna iznenaenja. Uzgojene i udomadene pitome lisice postale su
ponaanjem vrlo sline psima: traile su ljudsko drutvo, poele su mahati repovima u istim situacijama u
kojima to ine i psi, pokazivale su sklonost da ljudima liu lice, da cvile i laju. Dolo je i do znaajnih
tjelesnih promjena. enke su se poele tjerati dvaput godinje, poput enki pasa. Ui nekih lisica savile su
se kao kod nekih pasa. No, na veliku alost uzgajatelja, krzno je vremenom postajalo raznobojno, slinije
krznu pasa, pa je izgubilo visoku trinu cijenu.
Uzbudljiv i moda najhitniji rezultat ovog istraivanja pokazao je da su pripitomljene lisice, iako nisu bile
kriane sa psima, razvile ista psihika i tjelesna obiljeja kao i psi. To bi moglo znaiti da su geni koji u sebi
nose blagost (po kojoj su lisice selekcionirane), na neki nain povezani s nekim drugim gentskim
predispozicijama. Takve genetske veze prilino su este. Na primjer, postoje dokazi da su bijeli psi ede
gluhi, to znaiti da su geni koji odreuju boju krzna povezani s genima koji odreuju sustav osjetila.
Ukoliko to vrijedi za sve kanide, vjerojatno bi sam in pripitomljavanja vukova, akala ili divljih pasa,
uzgajanjem pitomijih primjeraka, trebao u njih proizvesti tjelesne i psihike karakteristike sline onima
kod pasa.
30

INTELIGENCIJA PASA

Dingo psi, divlji psi i parije

Posljednja grupa unutar koje moemo potraiti pretka domadeg psa je grupa takozvanih divljih pasa. Njih
karakterizira trokutasta glava, iljaste uspravne ui, nisko postavljene obrve i naglaen stop. Ovi psi ive
na podrujima Bliskog i Srednjeg Istoka, a velike populacije prisutne su u itavoj Africi, Australiji i junoj
Aziji (ukljuujudi Maleziju i Indiju). Naalost, o grai njihovog mozga znamo jo manje nego o mozgu
vukova, agljeva ili lisica.
Pretpostavlja se da su vrstu zvanu dingo (vidi si. 7), fiziki vrlo slinu azijskom vuku, u Australiju doveli
nomadi koji su kasnije postali australski domoroci. ini se da su na to podruje stigli pred kraj posljednjeg
ledenog doba dok je razina mora jo bila niska. Postoji mogudnost da je dingo u to vrijeme bio
polupripitomljen pa su ga ljudi namjerno poveli sa sobom, a tek kasnije je on ponovno podivljao.
Prvi Europljani koji su stigli u Australiju, zapazili su da mnoge domorodake obitelji imaju pse o kojima se
posebno dobro brinu, iznimno ih cijene i koriste u lovu. Neki od prvih istraivaa zapisali su kako ih je
nemogude razlikovati od divljeg dinga. To nije neobino, jer i danas mnogi domoroci nabavljaju pse

kradudi tenad divljeg dinga. Ukoliko ih odgajaju ljudi, mladi postanu odani i vjerni kudni psi, jednako
povjerljivi kao i ostale pitome pasmine pasa.
Dingo je jedini veliki sisavac mesoder u Australiji koji poput vuka ivi u oporu. Iako su vieni vrlo veliki
opri od sedamdeset i pet, pa i vie primjeraka, obino se lovna grupa sastoji od pet do est ivotinja. Kao
i ostali kanidi, i dingo se koti u jazbinama, a esto je njegovo leglo pronaeno i u upljem drvetu. Uz
ostalo, imaju snaan osjedaj teritorijalne pripadnosti te ustrajno brane svoje podruje, potujudi zemljite
drugih opora.
Divlji psi u Africi i Aziji jako su slini dingu, jedino su malo krupniji i zdepastiji. Dok dingo, poput vuka, dri
rep sputen preko stranjice, vedina divljih pasa svoje kratke, savijene repove dri podignuto i nagnuto
prema leima. Od udomadenih pasmina pasa, najsliniji prvotnom divljem psu je baseni, koji se tjelesno
uopde ne razlikuje od divljih
Povijesni razvoj pasa

31

pasa Konga i Sudana. Njegove enke ne tjeraju se dvaput godinje kao kod domadeg psa, ved samo
jednom.
Neki prouavatelji pasa, na primjer Michael Fox, vjeruju da su se domadi psi mogli razvili iz pojedinih
vrsta divljih pasa. Takav stav potkrepljuju tezom da je divlji pas slian baseniju sluio kao spona izmeu
vuka i domadeg psa. Meutim, paleontolozi nisu pronali nikakav fosilni dokaz u prilog toj tvrdnji. S druge
strane, postoje dokazi da se parenjem divljih i domadih pasa mogu dobiti priznate pasmine. Osim
basenija, i rodezijski goni je pod velikim utjecajem gena divljih pasa. To su krupni psi, visoki ezdeset do
sedamdeset centimetara u grebenu, s teinom od oko trideset i pet kilograma. Uzgojeni su od divljeg psa
kojega je pripitomilo pleme Hotentota, zvanog Khoikhoi. Ovo pleme u uskom je srodstvu s afrikim
Bumanima i ivjelo je u predjelu Rta dobre nade u Junoj Africi. Krajem devetnaestog stoljeda, do
nekoliko primjeraka takvih pasa doao je Junoafrikanac Cornelius van Rooven, lovac na visoku divlja.
Kriao ih je s nekim uvezenim europskim pasminama i dobio "lavljeg psa", poznatog kao "Van Roovenov
pas". Najizrazitije obiljeje rodezijskog gonia je griva na leima koju stvara dlaka to raste u suprotnom
smjeru od ostale dlake. Ova griva poinje na ramenima i polako se suava do toke iznad kukova. Upravo
ovo obiljeje povezuje pasminu s divljim psima, jer dingo i ostali divlji psi imaju slinu grivu. Ona nije tako
naglaena, ali se istie kod prestraenog ili uzbuenog psa.
Ukoliko nisu pod utjecajem ovjeka, divlji se psi ponaaju kao tipini kanidi. Organiziranim oporima love
male ivotinje i u koordiniranim akcijama hvataju antilope ili gazele, obino tako da izdvoje mladu ili
bolesnu ivotinju. Meutim, divlji psi ved dugo ive u blizini ovjeka. Mnogi opori odustali su od lova i u
potpunosti su postali ovisni o smetlitima velikih gradova. Takvi se psi obino zovu parije. To ime ne
oznaava neku posebnu pasminu ili vrstu, nego psa koji se hrani otpacima i smedem urbanih sredina.
Slini psi su, pogotovo u ranijim povijesnim periodima, bili dobro poznati po itavoj Indiji i Egiptu, kao i
ostalim podrujima Srednjeg Istoka. U biblijsko doba nalaze se u Palestini, a spominje ih i Sveto Pismo.
32

Inteligencija pasa

ZAJEDNIKA OBILJEJA PASA I NJIHOVIH

ROAKA
Bududi daje krajnji cilj ove knjige unaprijediti razumijevanje ponaanja i inteligencije domadih pasa,
potrebno je neto redi i o onim karakteristikama koje su zajednike svim kanidima. irok prsni ko i uski
bokovi, to ih ini vrlo dobrim trkaima, zajednika su tjelesna obiljeja svih kanida. Ujedno, svi imaju
istanan njuh i sluh. Glede njihovih umnih sposobnosti, zoolog Fredrick Zeuner zakljuuje da je
"inteligencija kanida mnogo veda nego kod drugih mesodera, ukljuujudi i velike make". Sve psu srodne
vrste sporazumijevaju se na sline naine: koriste iste tjelesne i facijalne znakove za izraavanje ljutnje,
straha, ugode, nadmodi i pokornosti. Svi zavijaju i svi mogu lajati. Kada se uzgajaju s domadim psima
naue lajati, iako to u divljini obino ne ine. Napokon, svi zakopavaju kosti i viak hrane, koristedi te
zalihe u vrijeme neimatine.
Svi kanidi uivaju se povremeno uvaljati u smede i druge smrdljive otpatke. Izgleda da je ovo udnovato
ponaanje povezano s njihovim estetskim doivljavanjem mirisa, kojega neki strunjaci usporeuju s
naim doivljajem glazbe; u tome nema nekog stvarnog cilja, ali izgleda da ih veseli. Mnogim vlasnicima
pasa smeta takvo ponaanje pa ih kanjavanjem pokuavaju oduiti od ove neobine navike, no od toga
obino nema koristi. Ponekad nekom upornom vlasniku poe za rukom pronadi parfem ili miris kojega
pas prihvada i tada je dovoljno nanijeti ga na obje strane vrata i iza uiju. To bi psa moglo odvratiti od
traenja svake prigode da se uvalja u najbliu hrpu gnoja ili smeda, ali se moe pokazati i kao dvosjekli
ma.
Moja snaha Kari ima krasnu mjeanku Tessu, koju esto vodimo sa sobom na nau malu skrovitu farmu.
Iza kude je iroki odvodni kanal, koji u toplije doba godine poprima poprilino neugodan miris. Kada kanal
dostigne vrhunac smrada, Tessa ne proputa skoiti u njega i dobro se provaljati u blatu. Svakako da nas
ovaj njezin obiaj nimalo ne uveseljava i tada je nekoliko sati, sve dok smrad ne ispari, ne putamo u
kudu. Jednom sam, prije jutarnje etnje, pokuao izbjedi neizbjeno
Povijesni razvoj pasa

33

kupanje u smrdljivom kanalu, namirisavi Tessu losionom ugodnog mirisa koji koristim poslije brijanja.
Izgledala je poprilino zbunjena tim postupkom i im sam otvorio ulazna vrata, umjesto da se, kao
obino, pone igrati donoenja tapa, odjurila je ravno u blatnjavi kanal. Vratila se malo kasnije, potpuno
mokra i smrdljiva, spremna zapoeti igru. Oigledno je osjedala potrebu da svoj novi udni miris maskira
neim estetski prihvatljivijim njezinom psedem ukusu.
Svi pripadnici porodice pasa, osim lisice, vrlo su drutveni. Zbog lova ili jednostavno zbog drutva, vedina
ih ivi u oporima i svi pokazuju dobro razvijene drutvene navike. Uspostavljaju i odravaju hijerarhiju
kojoj je na vrhu voa opora. Odani su oporu i svim njegovim lanovima. Svi se brinu za mlade pa esto,
ako nema majke, uvaju i odgajaju tenad u leglu.
Tipino za sve kanide je i oznaavanje teritorija mokradom, pomijeanom sa sekretom iz prepucijske
lijezde. Kod mujaka, ovo je oznaavanje obino povezano s dizanjem noge pokraj velikih predmeta
(stabala, stijena, grmova), kako bi miris dosegao visinu njuke drugih pasa i kako bi se mogao

rasprostrijeti na to vedem podruju. Neki afriki divlji psi ak se stranjim nogama penju po deblu, prije
nego li trcnu svoju poruku.
Strunjaci misle da pripadnici obitelji kanida mogu saznati mnogo poruka iz ovih mirisnih obiljeavanja.
Miris identificira psa koji ga je ostavio, otkriva njegov spol, dob i zdravstveno stanje, pa ak i to je jeo.
Pojedini hormoni otopljeni u mokradi pruaju psima obavijesti o psiholokom stanju onoga koji je ostavio
oznaku - da li je bio ljut, prestraen, zadovoljan ili se nedavno pario. (Izgleda da grebanje po zemlji pokraj
izmeta, to radi vedina pasa, slui istoj svrsi, iako se, iz znoju slinog sekreta, koji se izluuje iz apa moe
sakupiti bitno manje obavijesti nego iz mokrade.) U prirodi visoko drvo ili stijena, a u gradu ulini hidrant
ili stup, postaju psede novine i mjesto ogovaranja svih pasa iz susjedstva. Nakon to su pronjukali
posljednje vijesti, vedina de pasa (pogotovo mujaka), ostaviti svoj miris i prekriti prethodnu poruku
svojom vlastitom.
34

Inteligencija pasa

Moda je najvanije zajedniko obiljeje kanida njihova sposobnost meusobnog krianja. Vuk, kojot,
agalj, dingo, divlji i domadi pas mogu se kriati i donijeti na svijet ive mlade koji se mogu razmnoavati.
Nije sasvim jasno mogu li se kriati psi i lisice, jer vedina pasa nede se ni obazirati na lisicu koja se tjera, a
meu njima ima i genetskih nepodudarnosti, barem kod obine crvene lisice i psa.
Krianje razliitih pasmina uglavnom provodi ili potie ovjek. Kao to sam ved spomenuo, uobiajeno je
krianje dinga i divljeg psa. Eskimi i drugi sjevernjaki narodi redovito kriaju svoje radne pse za vuu s
vukovima, kako bi dobili jae i vede primjerke. Dovoljno je enku koja se tjera ostaviti, vezanu za tap, na
podruju u kojem ima vukova. Zainteresirani vuk rado de se zaustaviti i iskoristiti priliku, a ini se da i
enke prihvadaju vuje udvaranje. Naravno, u tekim vremenima nestaice hrane, vjerojatno de vukovi
kuju radije pojesti, nego se pariti s njom.
,
U Njemakoj i Nizozemskoj uspjeli su kriati njemakog ovara i europskog sivog vuka. Mjeanci su
nazvani "vujaci" i postali su popularni kudni ljubimci. Na prvi pogled ne moemo ih razlikovati od
istokrvnog njemakog ovara, a i ponaanjem su im vrlo slini.
Poznati su i mnogi namjerni ili nenamjerni sluajevi krianja agljeva i pasa. Stari Egipdani ostavili su
detaljne opise takvih krianja. Imati mjeanca psa i aglja donosilo je tada izuzetnu sredu, jer se time
astio bog mrtvih - Anubis. Sam bog imao je agljevu glavu i dobre je vodio u vjenu sredu poslije smrti.
Biolozi vjeruju da se ovim krianjem psa i aglja razvila dananja pasmina poznatija pod imenom
faraonski pas. Rezbarije, hijeroglifi i slike dokazuju njegovo postojanje ak 3000 godina prije Krista,
(ilustracija 2.4)
Postoje zapisi o faraonskom psu faraona Tutankamona, vladara Gornjeg i Donjeg Egipta, koji je ivio oko
1350. prije Krista. Poznato je ak i ime psa - Abuwitiyuw. Tutankamon je uivao gledajudi svog draesnog
ljubimca kako skae od srede im bi ugledao gazelu i rado ga je vodio u lov. Kada je pas uginuo, naredio je
da ga pokopaju kao pripadnika visokog plemstva. Abuwitiyuw je bio zamotan u fino platno i poloen u
lijes. Bio je namirisan i namazan pomastima koje uvaju
Povijesni razvoj pasa

35

tijelo od raspadanja kako bi mogao biti aden kod boga Anubisa. Kip toga psa kasnije je postavljen
pokraj ulaza u Tutankamonovu grobnicu, koju su, gotovo nedirnutu, 1922. godine pronali Howard arter
i Lord Carnarvon u Dolini kraljeva kraj Luxora.
STVARNO PODRIJETLO DOMADEG PSA
Uz tolike potencijalne pretke i praoce domadega psa i tolike fizioloko - psiholoke slinosti meu raznim
vrstama kanida, moemo li uopde izvesti neke vrste zakljuke o stvarnom podrijetlu psa? Neki biolozi
sumnjaju u to, ali najvjerojatnije je da domadi pas ima, u razliitim omjerima, gene svih divljih kanida. Ja
mislim da pripitomljavanje pasa nije bio jedinstveni dogaaj. Najvjerojatnije su ljudi pripitomljavali pse u
raznim periodima i na raznim mjestima. Mogude je i da su pripitomljavali razliite vrste kanida. Drugim
rijeima, bilo koji pripadnik porodice pasa mogao je postati kandidat za pripitomljavanje.
Lovci iz kamenog doba vjerojatno su pronali mlade vuide i udomadili ih. Na nekom drugom mjestu,
druga grupa lovaca mogla je nadi i pripitomiti male agljeve. Drugdje je opet, moda kojotu ili divljem
psu, netko ukrao i zatim uz ognjite odgojio njihovu tenad. Pokorniji i korisniji primjerci ostajali su uz
ovjeka i kroz nekoliko generacija bila je stvorena odreena pasmina: ovdje pitomi sjeverni vujak, ondje
azijski vujak, tu pitomi dingo, a tamo mjeanac divljeg i pitomog psa u Africi, ili mjeanac psa i kojota na
nekom drugom mjestu ili u nekom drugom vremenu. U vrijeme velikih seoba naroda svi su sa sobom
sigurno vodili i svoje pse.
Susreti pripadnika razliitih naroda razvijali su njihove meusobne odnose i dok su ljudi razmjenjivali
robu, prie, hranu ili neprijateljstva, psi su razmjenjivali gene.
Trgovina i putovanja diljem svijeta stvorili su toliko pasmina domadeg psa da bismo za svaku sigurno
mogli redi kako u sebi nosi "vuk - agalj - kojot - dingo - lisica - pas" genetske komponente. Jedna
pasmina moe biti 30 posto vuk, 30 posto agalj i 40 posto dingo, dok je druga 60
nnstn vuk 10 nnstn tnint 90 nnctn Hivlii nas i 1D nnctn rttazK Rnrhiri
36

Inteligencija pasa

da ne poznajemo genealogiju svakoga od njih, sve ih zovemo psima, dodajudi razlikovne rijei, kao to su:
"panijel", "lovaki pas", "ovar" i slino, pa tim nazivima pokuavamo odrediti vidljive karakteristike
rezultata raznih mjeavina.
Bogata mjeavina raspoloivih gena iz cijele obitelji kanida koja je ugraena u domadeg psa, omogudila je
ovjeku da kontroliranim krianjem stvori na stotine razliitih pasmina. Na razliitim stupnjevima ovoga
postupka, ljudi su izolirali gene za donoenje lovine, markiranje lovine, sposobnost pradenja tragova,
uvanje stada, straarenje i mnoge druge tjelesne i psihike znaajke. Povijest pasa ui nas da, ako dobro
potraimo, obino moemo nadi neku specifinu genetsku mjeavinu koja tono odgovara naim
potrebama, ma kakve one bile; sve to
Ilustracija 2.4
Primjer psa kojeg su stari Egipdani dobili krianjem psa i aglja. Ovo je moda

Povijesni razvoj pasa

37

trebamo uiniti je nadi pse koji imaju eljene karakteristike i zatim ih selektivno uzgajati kako bismo
stvorili novu vrstu domadega psa.
UTJECAJ PRIPITOMLJAVANJA NA PSA
Zaboravite sve to je do sada reeno i zamislite da u obitelji kanida postoji samo jedan jedini predak
domadega psa (nazovimo ga kanid X). To bi nas moglo navesti na zakljuak da de pripitomljeni pas imati
istovjetna obiljeja ili mentalne sposobnosti kao i kanid X. Naalost, ne bi to bilo tako jednostavno. Kada
bi domadi psi i imali gene samo jednog od divljih kanida, oni ne bi bili jednostavno pripitomljene verzije
divljeg varijeteta. Sam proces pripitomljavanja promijenio je pse pa se oni od svojih divljih roaka ne
razlikuju samo tjelesno, nego i psihiki.
Glavne razlike potjeu zbog injenice to su ljudi pri uzgoju pasa sustavno odabirali znaajke tenadi.
Takvom selekcijom odrasli psi poeli su poprimati znaajke nedorasle mladunadi. Ova pojava, koja se
odnosi na fizioloke i psiholoke karakteristike, struno se naziva neotenija.
Tjelesne razlike pasa i divljih kanida uoljive su ved u izgledu njuke, koja je kod pasa krada, stoje tipino
za tenad. Nos je malo spljoten, a kod nekih pasmina zubi su jedva nagurani jedni do drugih. Krajnost do
koje je doveo takav razvoj pojedinih pasmina danas nose buldozi, mopsi, pekinezeri, engleski panijeli,
bokseri i drugi, kao takozvani psi "zguvanih lica". Manje ekstremni primjeri su retriveri i panijeli, dok
ak i "psi duge njuke" poput engleskog hrta, dobermana, afganistanskog hrta, ruskog hrta ili faraonskog
psa, imaju kradu njuku od svojih divljih predaka.
Druga razlika je u veliini. U prosjeku su psi manji od vukova i agljeva, iako postoje i iznimke. Velika
doga, mastif, bernardinac, veliki pirinejski pas, njufaundland, irski seter i kotski jelenski hrt takve su
iznimke, no, kako du pokazati kasnije, ti su psi selektivno uzgajani upravo zbog svoje veliine i stoga
odstupaju od prosjeka.
Mijenjale su se i boje. Vukovi, agljevi i divlji psi vedinom su jednobojni s pokojim svjetlijim uperkom na
glavi, trbuhu ili vrhovima
nnmi 7a
nr\ niih
38

Inteligencija pasa

pasa ima vie nego to ih postoji u prirodi. Neobini su i prekrasni crveni irski seteri, plavi irski terijeri s
osebujnim krznom ljubiastog odsjaja, pa raskone toke dalmatinskih pasa i harlekinskih doga. Oarava i
arenilo kotskih i etlandskih ovara. Ljudski rod doista voli izuzetne i zanimljive uzorke, a ini se da se
time povodio i u uzgoju pasa.
Krzno pasa i njihovih predaka ne razlikuje se samo po boji. Krzno vukova, agljeva i divljih pasa drugaije
je samo po duljini i gustodi, to ovisi o hladnijoj ili toplijoj klimi u kojoj ive. Kod pasa demo pak nadi

mnogo, selekcijom uzgojenih, vrsta krzna. Jazavar moe imati glatku, tvrdu, kratku dlaku, zatim dugaku
i mekanu, ili pak gustu i kovravu. Veliki psi uvari stada, puli i komondor, imaju udnovatu dlaku koja se
mota u duge kovre; njihovo krzno je toliko teko da bi odrastao pas, kada bismo ga potpuno oiali,
teio i do pet kilograma manje. Neki terijeri, kao kernski terijer i zapadnokotski bijeli terijer, imaju
dvostruko krzno koje se sastoji od vanjskog grubog, zatitnog sloja i unutarnjeg mekanog, izolirajudeg
krzna. Meksiki goli pas uopde nema dlaku, dok pudlama dlaka stalno raste i tako teoretski nema
maksimalne duljine.
Neke od tih varijacija proizvedene su iz umjetnikih pobuda, dok su druge funkcionalne prirode. Gruba
dlaka, tvrda poput ice, uspjeno de zatititi terijera od otrog stijenja ili zuba njegovog mogudeg plijena.
Gusto krzno aljakog malamuta izuzetno de posluiti kao zatita od polarne hladnode. Istovremeno, dlaka
pudla koja stalno raste, jednostavno prua nebrojene mogudnosti sisanja i mijenjanja "frizura" prema
naim trenutnim modnim prohtjevima.
Razlike su uoljive i na primjeru uiju. Ui divljih kanida u prirodi, uspravne su i zailjene. Dodue, tenad
mnogih divljih pasa esto ima mlohavo objeene ui, ali se one uvijek usprave kada psidi narastu.
Naravno, mnogi domadi psi djetinjastog izgleda, poput panijela i nekih lovakih pasa, cijelog ivota
zadre objeene ui.
Nai domadi psi i ponaanjem su cijeloga ivota slini tencima. Liudi lice svojega gospodara, oni zapravo
imitiraju ponaanje tenadi. Mladi liu majino lice ne bi li im ona povratila malo hrane. Ono to
Povijesni razvoj pasa

39

mnogi vlasnici pasa vole nazvati poljupcem, ustvari je znak da vas pas smatra svojim roditeljem i trai od
vas uinu.
Druga psiholoka karakteristika domadeg psa je njegova relativna poslunost i podreenost ovjeku.
Zbog neotenije nai se psi ponaaju poput tenadi te stoga ne osjedaju potrebu izazivati odrasle
pripadnike opora kako bi preuzeli njihovo vodstvo ili dominantni poloaj. U prirodi, mladi kanidi najprije
izazivaju najmanje i najslabije pripadnike opora, a zatim, kako rastu, prelaze na one s viim poloajem.
Bududi da su se ljudi zarana suoili s ovim problemom, a eledi izbjedi opasnost da psi napadaju njihovu
djecu (najmanje i najslabije lanove ljudskog opora), selektivnim je uzgojem ublaen taj snani
unutranji nagon kod pasa. Podlonost, pokornost i djeja ovisnost nisu neobine i kod vedih pasmina. Psi
kao to su doge, bernardinci ili njufaundlandi esto se nazivaju "psima s prostiraa", jer de se, ako mogu,
najradije sklupati na prostira ispred kamina i mirno leati gotovo cijeli dan.
Nadalje, pri uzgoju domadih pasa ljudi su se susreli s neofobijom, strahom od novih, nepoznatih stvari i
osoba. Divljim kanidima taj je strah uroen i nije ga lako odstraniti, dok se kod domadih pasa smatra
nepoeljnom osobinom. Neofobine pse nazivamo straljivima, bojaljivima ili zatvorenima. Oni
izbjegavaju ovjekov dodir, a kada do njega i doe, postaju posebno uznemireni. Iz genetskog nasljea
domadih pasa namjerno su izdvojene ove znaajke pa smo uspjeli stvoriti ivotinje koje su prema
strancima tolerantne i dobro se snalaze u novim situacijama.

Vjerojatno je jedna od posljedica selektivnog uzgoja i ljubav pasa prema igri. Koliko smo se puta nasmijali
lakrdijama naeg psa! Iako to najede ne bismo nikome priznali, prilino mnogo vremena provodimo u
besmislenoj igri s njim. ak je i ozbiljni pastor Henry Ward Beecher, poznat po svojem zalaganju za
pomirenje Sjevera i Juga nakon amerikog graanskog rata, uoio tu potrebu za igrom te je zapisao kako
je "pas stvoren posebno za djecu. On je bog ale." Knjievnik i knjievni kritiar Samuel Butler otiao je
korak dalje uz zakljuak da psi postoje stoga kako bi se i odrasli mogli igrati, rekavi: "Najvede
zadovoljstvo koje nam prua pas je to pred njim moemo od sebe
40

Inteligencija pasa

napraviti budalu, i ne samo da nas nede prekoriti, nego de i od sebe napraviti budalu."
Poto pse koristimo u razne svrhe, namjerno su razvijene neke pasmine s izrazitim sposobnostima za
obavljanje pojedinih zadataka i karakteristinih poslova, dok su druge uzgojene zbog njihovih karakternih
osobina (na primjer, otri i agrestivni psi slue kao uvari, a njeni i blagi psi predstavljaju drutvo ili
igraku). Nikada nedemo saznati na koji su nain primitivni ljudi otkrili kako mogu manipulirati genima
raznih vrsta pasa. Mnogo toga sigurno se dogodilo sluajno, metodom pokuaja i pogreaka. Vjerojatno
su prvi namjerni eksperimenti bila parenja potaknuta iskustvenom spoznajom da potomci dvaju pasa s
poeljnim karakteristikama esto nasljeuju dobre kvalitete svojih roditelja. U uzgoju su zadravani samo
potomci koji su "ispali dobro" i tako su nastajale pasmine.
Selektivni uzgoj je dinamian proces. Mnoge pasmine koje opisuju stariji autori, danas su ved izumrle. U
izmijenjenim uvjetima, njihove karakteristike moda vie nisu bile poeljne ili su se neka njihova obiljeja
izrodila. Iako moemo redi da geni u kromosomima naeg ljubimca mogu potjecati od jednog, vie ili svih
divljih kanida, ivudi primjerci pasa zacrtani su i odabrani od ljudi kako bi zadovoljili njihove potrebe i
elje. Nije udno to psi tako savreno odgovaraju ljudskim zahtjevima i to su tako dobro prilagoeni
naem nainu ivota, jer smo ih mi takvima stvorili. Meutim, kako de ova knjiga uskoro pokazati, na
utjecaj na uzgoj raznih vrsta pasa, stvorio je takve vrste koje se razlikuju po svojoj inteligenciji i
mentalnim sposobnostima.
41
III.
Povijesni pogledi na pasje miljenje
Psi nisu "skoro ljudi" - takva usporedba bila bi zasigurno najveda uvreda cjelokupnoj pasjoj obitelji.
John Holmes
Dok sam pripremao pisanje ove knjige, jedan od mojih prijatelja upozorio me da knjiga s naslovom
Inteligencija pasa, moe biti vrlo kratka. Svoje uvjerenje temeljio je na pretpostavci da du, kao psiholog,
jednostavno definirati pojam inteligencije ili u krajnjem sluaju miljenja, kao osobinu ili sposobnost koja
iskljuivo pripada ljudima. Savjetovao me da bih tako mogao utedjeti svoje dragocijeno vrijeme za kakvo
konkretnije i korisnije istraivanje. Mnogi psiholozi, biolozi i etolozi (naroito oni koji sebe vole nazivati

bihevioristima) ine upravo to. Na primjer, u nedavno izaloj knjizi s naslovom Kognitivna psihologija i
obrada informacija, trojica psihologa (R. Lachman, J. L. Lachman i E. R. Butterfield) su ustvrdili da se, po
pitanju viih mentalnih procesa, "nikako ne moe redi da bi se ljudi i ivotinje u slinim situacijama ravnali
po istim uzorcima ponaanja."
Problem nije jednostavan, iako se mnogi eminentni znanstvenici ne bi sloili s negativnim zakljukom
spomenutih psihologa. ak ie i Charles
42

Inteligencija pasa

Darwin u svojoj studiji Izvor ovjeka, zapisao kako jedina razlika u inteligenciji izmeu ovjeka i vedine
njegovih manje razvijenih srodnika iz roda sisavaca, lei "u stupnju, a ne u vrsti". Svoju hipotezu temeljio
je na zakljuku da se "osjetila i intuicija, razliiti osjedaji i sposobnosti, kao to su ljubav, pamdenje,
pozornost, radoznalost, oponaanje, razboritost i slino, a koji su odlika ovjeka, mogu pronadi, u
poetnom ili ak ponekad u dobro razvijenom obliku, i kod niih ivotinja."
Oito, ni Danvin, niti ijedna razumna osoba, nede pokuati dokazivati da je inteligencija pasa u svim
oblikima ista kao i ovjekova. Granice pasje inteligencije potpuno su jasne. Nijedan pas nikada nije
napisao operu ili roman, niti je ikad projektirao mostove i istraivao teoriju kibernetike. Nijedan pas nije
nikada postao predsjednik ili premijer neke drave (osim u kakvom nelaskavom, poredbenom smislu
neke opozicijske stranke).
No, moda bih morao biti mudriji dok ovo piem, dredi se podalje od teme pasa i njihovih politikih
poloaja. Moram'priznati da ipak postoje prie o psima - kraljevima, i vjerojatno je najpoznatija od njih,
jedna islandska saga o psu, poznatom pod imenom Evstein Zloesti. Evstein je najprije osvojio
Drontheim, a potom je svog sina Onunda proglasio kraljem. Mjetani Drontheima nisu time bili
zadovoljni pa su iznenada, prevratom, prekinuli Onundovu vladavinu. eledi pokazati svoje
nezadovoljstvo obratom situacije, Evstein se vratio u Drontheim, opustoio zemlju i potpuno porobio
stanovnitvo. Tada je, kao krunu svojoj osveti, preivjelima ponudio uistinu poniavajudu mogudnost da
sami izberu bududeg vladara, birajudi izmeu njegovog roba ili psa. Stanovnici Drontheima oito su mislili
da de lake utjecati na psa pa su ga i izabrali. Sve u svemu, ini se da taj pas (ije je ime bilo Saur) nije bio
lo vladar. Saga opisuje da je "imao mudrost tri ovjeka" te da je "izgovarao po jednu rije na svake dvije
koje bi odlajao", to valjda znai daje rezanjem i cviljenjem proizvodio odreene zvukove kojima su ljudi
tumaili njegova trenutna raspoloenja. Stanovnici su prihvatili svu uobiajenu pompu i ceremonijale koji
se inae ukazuju nekom vladaru. Dali su mu prijestolje pa je "sjedio na uzvienom i poadenom
kraljevskom mjestu". Dobio je i pripadajude obiljeje - zlatnu ogrlicu.
Povijesni pogledi na pasje miljenje 43
Njegovi podanici i dvorjani, koji su ga za runog vremena morali nositi na ramenima, imali su srebrne
lance, znamen svoje slube.
Naalost, pria ne zavrava sretno. Kao u svakoj slinoj legendi, i u Drontheimu su se nali buntovnici
nezadovoljni novim kraljem pa su smislili urotu. Saura nisu mogli ubiti, jer bi se sumnjiavi Evstein mogao
jo opasnije osvetiti, pa su smislili nain kako sve prikazati kao nesretan sluaj. Jednog su dana u

kraljevski obor provalili vukovi. Umjesto da u pomod pozovu naoruane straare, dvorjani (izdajice?)
pozvali su psa
- kralja da obrani svoju stoku. Uza svu hrabrost, koju sage pripisuju osobama kraljevskoga roda, kralj je
odmah krenuo u napad, no, napadaa je bilo previe i bio je ubijen. Tako je zavrila vladavina Saura, psa
- kralja.
Kao to vidite, opirna se mogu napisati sjajna knjievna djela, ali ni jedno nije napisao pas. Gdje, onda,
na ljestvici inteligencije ivotinja, ili u usporedbi s inteligencijom ovjeka, stoje psi?
Isto kao bilo tko u ljudskoj zajednici, i mi znanstvenici, odrasli smo s nizom stavova oblikovanih kulturnim
nasljeem iz kojeg potjeemo. Premda se u svojem radu istinski trudimo udaljiti od svih kulturnih,
religijskih i filozofskih stavova koji nas okruuju, njihov je, ponekad vrlo suptilan, utjecaj ipak prisutan.
Ved je jedan od prvih amerikih psihologa, William James, upozoravao kako "velika vedina ljudi vjeruje da
misao nastaje tek prevladavanjem vlastitih predrasuda." Moramo imati na umu da su psi danas nazoni u
svim porama drutva, stoga je opdi stav javnosti prema njima i te kako oblikovan. Taj stav zasigurno
utjee i na sve znanstvenike koji prividno objektivno pristupaju pojmovima pasje inteligencije i
ponaanja. Upravo zato, ini mi se potrebnim na trenutak zastati i pogledati kakav je bio ovjekov odnos
prema psima kroz povijest.
Kada sam tek poinjao studirati psihologiju, prilino se vrsto vjerovalo da psi (a i sve ostale ivotinje)
nemaju svijesti. Uvjeravali su nas, na primjer, da bigl nije svjesno bide koje misli i osjeda, ved samo
"biglovski oblikovana" vreda refleksa, automatiziranog ponaanja i genetski programirana. Uili su nas da
pse doivljavamo iskljuivo kao nekakve bioloke naprave. ak ni odgoj psa nije trebalo uzimati kao
44 Inteligencija pasa
uenje koje ukljuuje sve vrste kognitivnih modifikacija tipinih za ljude, ved su nam objanjavali da je to
reprogramiranje refleksa, pri emu svijest ivotinje nije prisutna nita vie no kod reprogramiranja nekog
kompjutora.
Ovakav nain razmiljanja o psima, u prvom je redu rezultat nekih analiza Renea Descartesa, francuskog
filozofa sedamnaestog stoljeda, poznatog po svojem doprinosu u razvoju matematike, fiziologije i
psihologije. Descartes je tvrdio da ivotinje nemaju svijest, inteligenciju ili bilo kakav oblik razuma koji bi
se mogao poistovjetiti s razumom ljudskog bida. Zahvaljujudi takvoj teoriji, pas je samo oivljeni stroj.
Njegovo miljenje posvojili su mnogi psiholozi i fiziolozi, pa ak i danas, ono dominira brojnim
znanstvenim tekstovima.
Primitivni narodi, meutim, nikada nisu imali takve predrasude. Dozvolili su mogudnost da psi imaju
inteligenciju, a ak su ih podarili i govorom. Na primjer, kada su Europljani poeli kolonizirati afriki
Kongo, naili su na niz domorodakih pria u kojima j@ pas donositelj vatre, veliki lovac pa ak i uitelj.
Po legendi plemena Nvanga, njihov je narodni heroj Nkhango, pregovarao o vatri sa psom Rukubom. Pas
je u zamjenu za vjeno prijateljstvo s ljudima, trebao velikom bogu Nvamurairiju ukrasti malo vatre. Kada
je ispunio svoj dio pogodbe, pridruio se Nkhangu u lovu. Zajedniki lov bio je posebno uinkovit pa su,

po potrebi, mogli uloviti i opasnog divljeg vepra. Mudrost psa postajala je sve oitijom i Nkhango je
uvidio da mu moe povjeriti odgovornije zadatke. Konano mu je namijenio ulogu glasnika. Rukuba,
meutim, nije elio postati glasnik; elio je samo udobno leati pored vatre, a bududi da ju je upravo on
donio, vjerovao je da na to ima posebno pravo. Pametni pas odmah je shvatio kako bi ga, radi njegove
mudrosti i povjerljivosti, ljudi iskoritavali da po itavom svijetu raznosi njihove poruke, pa je pas Rukuba,
koji je znao i govoriti, zakljuio: "Da sluajno ne znam govoriti, ne bih mogao postati glasnik. Dakle, vie
nikada nedu progovoriti!" Od tog dana, pas naroda Nvanga, prestao je govoriti; i dalje je imao svu
potrebnu inteligenciju i sposobnost govora, no jednostavno je izabrao vjeni muk.
Povijesni pogledi na pasje miljenje 45
Na isti nain kao najprimitivniji narodi, u visoku inteligenciju pasa, vjerovali su i prvi znanstvenici,
prouavatelji ponaanja ivotinja. Prije Descartesa, znanstvenici su slijedili zakljuke koje je ponudio grki
filozof Aristotel. Predmet njegovog zanimanja nije bila iskljuivo inteligencija, ved ivot sam po sebi.
Aristotel je vjerovao kako na svijetu postoji nekoliko razliitih kvaliteta ivota i da razliita bida vladaju
samo razliitom koliinom tih kvaliteta. Najjednostavniji oblici ivota dosiu najosnovnije ivotne
kvalitete - sposobni su uzimati hranu, produavati vrstu i imaju mogudnost kretanja u svojoj okolini.
Preostali se oblici ivota, naravno, odnose na umne procese i sposobnosti koje jednostavnije nazivamo razum. Te sposobnosti ukljuuju mogudnost opaanja svijeta putem osjetila, mogudnost posjedovanja
emocija, motivaciju i, konano, intelektualna svojstva, kao to su sposobnost uenja, logikog miljenja i
analiziranja. Kao pretea Darwinovih zakljuaka o pasjoj inteligenciji, ini se da Aristotel pronalazi razlike
izmeu ljudi i pasa jedino u stupnju do kojeg seu neke njihove mentalne sposobnosti. I ljudi i psi imaju
osjedaje, no ljudski osjedaji su sloeniji. I ljudi i psi imaju sposobnost uenja, pamdenja, rjeavanja
problema i koritenja iskustva, no ljudi svaku od nabrojenih stvari ine bolje.
Aristotelovo miljenje dobilo je podrku mnogih mislilaca, izmeu ostalih i Svetog Tome Akvinskog koji je
u trinaestom stoljedu, kao slubenu crkvenu doktrinu, postavio teoriju da se ljudi i ivotinje razlikuju
samo kvantitativno (po stupnju izraenosti njihovih umnih sposobnosti), a ne kvalitativno (po vrsti tih
umnih procesa). Ova teorija prouzroila je svom autoru gomilu potekoda, jer su filozofi toga vremena
nastojali sagledati inteligenciju i svijest kao dva aspekta duhovnog bitka kojeg nazivamo duom. Stoga je
nekim skolasticima, pogotovo unutar krdanske crkve, prihvadanje ideje da psi (ili druge ivotinje)
posjeduju inteligenciju, imalo jednaku vrijednost kao i priznanje da imaju duu; premda takav zakljuak
ipak nije bio prihvatljiv mnogim tadanjim teolozima i intelektualcima.
Uplitanje religije u objanjavanje pojma ivotinjske inteligencije, nanijelo je nepopravljivu tetu kasnijim
znanstvenim razmiljanjima o psihologiji i, pogotovo, inteligenciji pasa.
46

Inteligencija pasa

PSI I RELIGIJA
Mnoge religije sadre samo opdenitu ocjenu o psima. Ponekad ih smatraju simbolom dobra ili zla, ili im
pripisuju ulogu pomagaa, pratioca i uvara. O inteligenciji i mentalnim sposobnostima pasa postoji tek
mali broj komentara, mada se u mnogim priama mogu pronadi neki stavovi na tu temu.

v
idovstvo i pas
Hebrejci su sve pse smatrali krajnje neistima. Razlog treba traiti u injenici to su mnogi psi koje su
susretali u svakodnevnom ivotu bili parija psi - lutalice i istai. ivedi izvan gradskih zidina, parije su
preivljavali hranedi se otpacima, smedem pa ak i ljudskim leevima. Prezir i odbojnost, koje je izazivao
ved sam pogled na te smrdljive ivotinje, opisan je u prii o Jezebel. Prema Bibliji, ena kralja Ahaba
obnovila je tovanje idola boga Baala. Kraljica Jezabel, biblijsko utjelovljenje pokvarene ene, meu svoje
grijehe ubrojila je i ismijavanje velikih proroka Ilije i Elizeja te nepriznavanje bojih zapovijedi. Uskoro je
uslijedila teka kazna: baena je sa gradskih zidina i preputena psima da je rastrgaju. Iako nam se ovakav
dogaaj danas ini bizarnim, u ono je vrijeme bilo uobiajeno bacati leeve psima lutalicama - pogotovo
tijela kriminalaca, siromaha ili onih koje "oalodeni" prijatelji ili roaci nisu marili pokopati.
Izraelci su svaki dodir s truplom doivljavali kao neto ritualno neisto, djelomino zbog religioznih
razloga, ali i stoga to je dodir s tijelom iju je smrt uzrokovala bolest, mogao izazvati zarazu. Upravo t
zato su Hebrejci zakljuili da svaka ivotinja koja se hrani tako neistom hranom i sama mora biti neista.
Mogude je da se jedan dodatni negativni bod za pse pronaao u injenici to su ih egipcani posebno
tovali i visoko cijenili, a bogovi vaeg neprijatelja lako postaju vragovi vlastite religije.
Usprkos svemu, idovstvo ipak ima i neka pozitivna miljenja o psima. Talmud, priznati autoritet svih
ortodoksnih Zidova irom svijeta, savietuie da nse. nnntnr. neistodi treba nnHnnsiti 11 nip.mii se: 117
nstaln ........
Povijesni pogledi na pasje miljenje

47

tvrdi, kako je pristup ritualno neistoj hrani, psima bio boja nagrada za njihovu utnju u nodi kada su
Izraelci zapoeli svoj egzodus iz Egipta. No, moda najpozitivnija misao o psima, izreena je u prii o
Kainu i Abelu u kojoj je bog Kainu podario psa kao znak svoje zatite.
Jeruzalemski Talmud (komentar biblijskih zapisa, napisan oko 5. godine nove ere) jedno je od rijetkih
mjesta gdje se raspravlja o pasjoj inteligenciji. U njemu pie da se psi razlikuju od maaka po tome to
prepoznaju i priznaju svoje vlasnike, a make ne. Meutim, najvedi dio rasprave o psima odnosi se na
njihovu vjernost i privrenost ovjeku. Jedna od pria rabina Meira govori o pastirskom psu koji je
primijetio zmiju kada je kriomice ubrizgla otrov u zdjelu usirena mlijeka. Kada su se pastiri pripremili za
jelo, pasje poeo kruiti oko zdjele i bjesomuno lajati na gospodara koji je prvi posegnuo za otrovanom
hranom. Poto gospodar nije razumio upozorenje, pas je uinio oajniki korak i, u dva velika zalogaja,
progutao je sve. Uginuo je u agoniji, ali je spasio ljude. U znak zahvale i priznanja ovog hrabrog ina,
vjernog su pomodnika pastiri sahranili sa svim dunim poastima i molitvama.
Krdanstvo i pas
Krdanstvo je, najvedim dijelom od judaizma, naslijedilo negativni odnos prema psima. Takav stav, do
neke je mjere, ublaen u mnogim crkvenim priama i legendama. Ved i samo Kristovo roenje povezano
je s pastirima, pa se na freskama, koje oslikavaju taj dogaaj, esto mogu vidjeti i psi. Pri tome, naravno,

nikada nisu obiljeeni kao neiste ivotinje. Iz okolice Granade potjee pria koja pripovijeda o tri pastira i
njihova tri psa na putu u Bethlehem. Sasvim sluajno na tom putu naili su na roenje dijeteta - Isusa i
bili su prvi koji su ga ugledali. Mjetani i dan danas pamte imena tih pasa (Cubilon, Lubina i Melampo) te
esto, u znak srede, tako nazivaju svoje pse.
Najede se krdansko gledanje na pse svodi na doivljavanje psa kao vjernog pratioca. U Tobijinoj knjizi,
iz Starog Zavjeta, nalazi se pria o Tobiji koji krede na put po svijetu ne bi li utjerao dug i tako pomogao
svom slijepom ocu. Putem ga prate anel Rafael i jedan mali
~rr

-n r

48 Inteligencija pasa
Tobije najavljuje njegov dolazak. Predaja kae da je taj pas pretekao Tobiju i na putu u raj. Ova pria
zasigurno puno objanjava dananju popularnost Tobijinog imena meu mnogim etveronocima.
I u krdanskim priama o ivotima poznatih svetaca, spominju se psi, iako najede ne zauzimaju
znaajnije mjesto. Legenda o svetoj Margareti iz Cortone pripovijeda o lijepoj seoskoj djevojci koja je
ivjela u sredinjoj Italiji. Kada joj je bilo sedamnaest godina, zaveo ju je mladi plemid. Odana djevojka
ivjela je sa svojim ljubavnikom devet godina, tijekom kojih mu je podarila sina. Idila je naprasno
prekinuta kada je jednoga dana plemid netragom nestao. Vjerojatno bi njegov nestanak zauvijek ostao
tajnom da se u potragu nije ukljuio i mladidev pas. Nakon upornog traenja pronaao je, naalost
ubijenog, gospodara kojemu vie nije bilo pomodi. Ipak je otrao kudi po Margaretu, ali joj nije mogao
objasniti svoje otkride. Stoga je zagrizao rub njene haljine i vukao je do mjesta na kojem je leao mrtav
plemid. Oajna se Margareta vratila svom rodnom domu, no svi su je prezreli zbog grene i nemoralne
veze s plemidem. Za pokoru se zaredila i itavog je ivota bila krajnje pobona, to ju je na kraju i dovelo
do posvedenja. Uz nju je ostao samo vjerni pas koji joj je, sve do svoje smrti, bio jedina utjeha i drutvo.
Tradicionalne umjetnike slike svete Margarete obino su upotpunjene i psom koji potee njene skute ili
jednostavno sjedi na uzici pokraj nje (ilustracija 3.1).
Ima i pria u kojima je pas posebno privren nekom svecu ili mudracu. Pogledajmo samo Patricka
MacAlperna, kasnije svetog Patrika, iji je ivot udnovato isprepleten psima. Oko 400. godine nove ere,
u dobi kada je imao esnaest godina, Patrika su oteli irski pljakai. U zarobljenitvu je est godina sluio
kao pastir, sa psom, kao jedinim drutvom. Jedne je nodi sanjao neobian san o brodu koji de ga vratiti u
* zaviaj. Kako je san bio posebno uvjerljiv, odluio je pobjedi. Nakon dugog puta do obale, nekih
tristotinjak kilometara daleko, doista je pronaao brod iz sna.
Brod je bio galski i u irske je vode doplovio u potrazi za dragocjenim teretom lovakih pasa koji su na
europskom tritu dostizali basnoslovne cijene. Strogi kapetan nemilosrdno je odbio sa sobom povesti
odbjeglog
Povijesni pogledi na pasje miljenje

49

roba koji, uostalom, u depu nije imao ni prebita novida. No, upravo kada je Patrik odlazio, pozvali su ga
natrag. Kapetan je iznenada sagledao svoj veliki problem - da bi ostvario to vedi profit, na brodu se nalo
previe pasa i ini se da nisu ba bili legalno kupljeni, ved ukradeni.
Ilustracija 3.1
Margareta iz Cortone, jedna od mnogih krdanskih svetica ija je ivotna pria
povezana s viernim nsom.
50

Inteligencija pasa

U brodskim skladitima i na palubi odjednom se nakupilo preko stotinu velikih irskih vujih hrtova. Oteti
od svojih gospodara i u nepoznatom okruenju, ti su gigantski psi bili doista razdraeni, spremni
raskomadati svakoga tko bi im se pribliio. Poto su neki mornari, za vrijeme kratke Patrikove posjete
brodu, primijetili njegovo smirujude djelovanje na pse, predloili su mu da skrbi o njima. Tako je Patrik u
zamjenu za svoje usluge - hranjenje, idenje i brigu o psima - osigurao toliko eljeni prijevoz na
kontinent (ilustracija 3.2).
Brod je bio toliko loe opskrbljen hranom da su putem bili prisiljeni pristati uz obalu kako bi upotpunili
svoje zalihe. No, obreli su se u razorenom i naputenom dijelu Galije, gdje nisu uspjeli dobiti potrebnu
hranu. Bududi daje vrijedan teret pod svaku cijenu trebalo spasiti (psi su vrijedili vie od broda), posada
je napustila brod i s gladnim psima pjeice se zaputila u unutranjost. Naalost, nisu pronali ni hranu ni
pomod, te su se ubrzo, i psi i ljudi, nali u opasnosti da svi izginu od gladi. Kapetan, koji je tijekom
plovidbe saznao da je Patrik krdanin, podrugljivo mu se obratio: "Ako je taj tvoj bog uistinu tako velik,
zamoli ga da nam poalje hrane." Patrik ga je posluao i, po predaji, dogodilo se udo. Niotkud se pojavilo
itavo krdo divljih svinja, koje nisu, kao to je uobiajeno, uplaeno pobjegle, ved su se u blizini zadrale
taman toliko koliko je gladnim ljudima trebalo da ih, uz pomod pasa, pohvataju za hranu. Patrikov ugled
naglo je porastao i, nakon to su psi bili prodani, posada mu je poklonila neto hrane i novca kao pomod
na njegovom putu.
Patrikovo druenje sa psima nije zavrilo u Galiji. Mnogo godina kasnije, nakon niza dogodovtina, opet
se vratio u Irsku. Ovoga puta svojevoljno, s ciljem propovijedanja krdanstva. Kada su irskom princu Dichu
dojavili daje na obale njegove drave doplovio udan brod, pun stranaca obrijanih glava i obuenih u
bijele odore, koji su govorili nepoznatim jezikom, odluio je sam pogledati pridolice. Pratio ga je njegov
miljenik, veliki lovaki pas. Primijetivi misionarsku grupu svetog Patrika, Dichu se uinilo da bi te
neobine svedenike bilo najbolje ubiti, stoga je mahom ruke i povikom nahukao svog psa na svetog
Patrika. Pas je bijesno jurnuo naprijed, a svedenik je prekriio ruke u kratkoj
Povijesni pogledi na pasje miljenje 51
molitvi. Opet se zbilo neto neoekivano: pas se zaustavio, smirio, priao Patriku te mu njukom
pomilovao ruku. Dichu je bio toliko dirnut ovim prizorom da je odustao od svojeg nauma. ak je kasnije i
pomagao Patrikovu misiju u Irskoj.

Prema irskoj predaji, sveti se Patrik oduio psima za njihovu poslunost tako to je legendarnom liku
Oissainu, sinu junaka Finna MacCumhaila, dozvolio da sa sobom u raj povede i svoje pse, gdje,
pretpostavljamo, prave drutvo Tobijinom psidu.
U drugim priama psi nemaju tako veliku ulogu, ali ipak govore o ivotinjama vrijednim divljenja. Na
primjer, dobro je poznat ivot svetog Roka. U vrijeme teke bolesti, dok je bolovao od kuge, o njemu se
brinuo njegov vjerni pas. Nesebino mu je donosio kruh i time ga spasio.
Ilustracija 3.2
52 Inteligencija pasa
Manje poznata, ali suvremenija, je pria o svetom Giovanniju Boscu, koji je ivio "nedavno", gotovo do
dvadesetog stoljeda, tonije do 1888. godine. Boscov ivot bio je posveden zatiti, rehabilitaciji i
kolovanju mladih beskudnika. Da bi organizirao svoj rad, osnovao je salezijanski red. Pas koji je u svemu
tome sudjelovao, bio je ogroman, nespretni, sivi mjeanac imenom Grigio. Grigiovo rodoslovlje, srodstvo
i podrijetlo bilo je nepoznato jednako kao i podrijetlo one brojne naputene djece kojoj je utoite i
utjehu pruio ovjek, poznatiji pod imenom Don Giovanni. Grigio se pojavio bukvalno niotkud i
svojevoljno je preuzeo ulogu tjelesnog uvara Don Giovannija. Jednoga dana Don Giovanni je etao uskim
ulicama Torina, na predjelu nazvanom Vadocco, blizu mjesta na kojem je otvorio svoje prvo konaite.
Iznenada je pred njega iskoio razbojnik, zgrabio ga i zatraio novac. Don Giovanni doista nikad nije imao
vlastita novca, jer bi sve dobiveno odmah troio na naputenu djecu, i kada je svojem napadau obznanio
tu injenicu, lopov je postao opasan. Maio se noa i zaprijetio svecu da de ga ubiti ne bude li mu ubrzo
stvorio nekakav novac. Tada se iznenada pojavio Grigio - divlja siva mrlja snano se bacila na lopova,
oborila ga i udaljila od Giovannija. Potom se reedi postavio izmeu Giovannija i napadaa, koji je, brzo
shvativi svoj poloaj, netragom nestao niz ulicu.
Nakon tog prvog susreta Grigio je prigrlio Don Giovannija. Uvijek je bio tu, im bi se svetac naao u
opasnosti; to je, izgleda, bilo prilino esto. Nekoliko je puta na isti nain obranio Don Giovannija od
nasrtljivaca, uvijek se postavljajudi izmeu sveca i opasnosti, a jednom gaje ak upozorio na postavljenu
zasjedu. Grigio je imao nevjerojatnu sposobnost: uvijek se pojavljivao kada je Giovanniju trebala pomod,
ostajao bi taman toliko da se uvjeri kako je s njegovim tidenikom sve u redu, a onda bi opet nestao i ne
bi ga bilo danima. Bio je uvar i prijatelj Don Giovannija upravo kada mu je najvie trebao.
Garibaldijeva vlada vremenom je dozvolila salezijancima voenje kola. U obrazovne i druge projekte
Don Giovannija nitko se nije uplitao, a javnost, vlada, lokalno stanovnitvo, beskudna djeca, pa ak i
kriminalci, nisu ga vie smatrali prijetnjom. Naprotiv, priznavali su njegovu portvovnost i titili ga od zla.
Grigiove usluge oito vie nisu
Povijesni pogledi na pasje miljenje

53

bile potrebne. Jedne veeri, dok je svetac za vrijeme veere sjedio u blagovaonici, Grigio je opet doao.
Glavom je okrznuo Don Giovan-nijeve skute, mirno mu liznuo ruku, a potom podigao apu i poloio je
svecu na koljeno. Iznenada se, bez ijednog glasa, taj veliki sivi pas okrenuo i nestao u nodi. Od tada ga
vie nitko nije vidio.

Islam i pas
Islamska tradicija takoer polazi od negativnog poimanja pasjeg svijeta, iako je, pod utjecajem mnogih
pozitivnih elemenata, konana slika ipak neto sloenija. Kao i u judaizmu i krdanstvu, unaprijed je
oblikovan zakljuak da je pas neist, emu su sigurno pripomogli parija psi. Za islamske fundamentaliste
tjelesni dodir sa psom znak je oneidenja koje zahtijeva posebno idenje. Zdjelu iz koje je jeo ili pio pas
treba sedam puta oprati i istrljati zemljom prije nego je opet mogu uporabiti ljudi.
Skupine parija bile su glavni urbani problem mnogih islamskih sredita, jer su psi lutalice prenosili
bjesnodu i mnoge opake bolesti. Pa ipak, ponekad bi netko pokazao razumijevanje za njihovu vanu
ulogu gradskih istaa. Sredinom devetnaestog stoljeda Xavier Marmier je zapisao da "su te neugodne
ivotinje, na podruju Konstantinopola, nuno zlo. Nadomjetajudi nedostatnu skrb gradskog redarstva,
psi s ulica iste ogromne koliine svakojakih otpadaka koji bi inae trulili i tako ispunjavali zrak zaraznim
klicama."
S problemom lutajudih pasa u Medini se susreo i prorok Muhamed. Najprije je zauzeo neprijeporan stav
da sve pse treba istrijebiti, ali je ipak, nakon kradeg razmiljanja, iz dva razloga promijenio odluku. Prvi je
bio religioznog karaktera: psi su Alahovi stvorovi, pa samo On, koji je tu rasu stvorio, moe narediti njeno
uklanjanje s kugle zemaljske. Drugi razlog, pragmatinije prirode, temeljio se na zakljuku da neke vrste
pasa, osobito psi uvari, lovaki i pastirski psi, koriste ovjeku te time stjeu pravo postojanja. (Neke
legende kau da je i sam prorok imao salukija s kojim je lovio.) Polazedi od ovih razmatranja, Muhamed je
na kraju zakljuio da treba istrijebiti samo parije crne boje, pogotovo
54 Inteligencija pasa
one sa svijetlijom dlakom blizu obrva (to je po arapskom vjerovanju jasno obiljeje vraga).
Najvedi islamski hvalospjev o psima pronalazimo u prii o sedmero uspavane brade; pria potjee iz
Kurana (premda postoji i krdanska inaica). Dogaaj se zbio oko 250. godine nove ere, tijekom kratke
vladavine rimskog cara Deciusa. Njegova drava podravala je posebnu religiju i u nastojanju da je puk
prihvati, krdani i ostali nevjernici sustavno su proganjani. Iz grada Efeza (u dananjoj zapadnoj Turskoj)
pobjeglo je od progona sedam mladih vjernika. Sklonili su se u spilju na planini Coelius, a putem ih je
svojevoljno slijedio pas, ljubimac jednog od brade. Nekolicina njih, bojala se da bi pas - imenom Kitmir lajudi mogao otkriti njihovo skrovite, pa su ga nastojali otjerati. No, odjednom je bog psu podario govor i
on je progovorio: "Volim one koji slave boga. Mirno spavajte, a ja du vas uvati." Nakon to su se ljudi
smjestili i legli na poinak uz stranji zid pedine, pas se protegao du pijelog izlaza i poeo straariti.
Ubrzo se proulo da se nevjernici kriju po mjesnim pedinama pa je Decius naredio zatrpavanje svih ulaza
u tajna skrovita. Kitmir je straario ak i onda kada su Rimljani zatrpavali pedinu i budno je pazio da nitko
ne ometa spavae. Svi su zaboravili na zatrpane mladide i oni su ostali spavati punih 309 godina, sve dok
ih napokon nisu probudili klesari kamenih blokova. Pas se tek tada pomakao i dozvolio svojim
gospodarima povratak u Efez, grad u kojem njihova vjera vie nije bila ugroena. Po muslimanskom
vjerovanju, Kitmir je nakon uginuda otiao u raj.
Narodna vjerovanja i pas

Neka uvrijeena narodna vjerovanja o psima toliko su se ukorijenila u ljudskoj svijesti da su prodrla u
mnoge religije, idovstvo, krdanstvo, islam i hinduizam, podjednako nas ue da su psi sposobni osjetiti
dolazak smrti.
Vjerojatno stoga mnogi ljudi zavijanje psa doivljavju kao lo znak kojim se najavljifje smrt. Dok sam bio
na odsluenju vojnog roka u
Povijesni pogledi na pasje miljenje 5 5
ove "tajne": kada pas zacvili dvaput zaredom, znai da se smrt pribliava mukarcu; ukoliko pak zacvili tri
puta, umrijet de ena. "Psi gledaju u smjeru osobe koja de umrijeti", govorila je. "Moj je otac uvijek
ponavljao da je dobar znak kada pas zavija leima okrenut od tebe".
Mnoge narodne prie povezuju psa sa smrdu: od meksikog vjerovanja da psi alosno zavijaju zato jer
vide borbu vraga i anela uvara oko due netom preminulog, do vjerovanja rairenog u Walesu, da pas
uje dolazak sablasnog jahaa i njegovog opora pasjih duhova kada dolaze po duu umrlog nesretnika.
Poto ovakvih i slinih pria ima mnogo, ne bih htio pretjerati, ali mi dopustite da vam prepriam priu
mojeg djeda i bake iz Istone Europe. U njoj se ispreplidu svi elemenati i shvadanja zajednika mnogim
narodnim vjerovanjima o psima, a ujedno je i tipian primjer nastajanja predrasuda.
Mogao sam imati otprilike est ili sedam godina kada je jedno predveerje moj pas Skipper (kojeg
pamtim kao bigla) iznenada poeo tiho zavijati. Nemirno se ogledavao po sobi iako se inilo daje sve na
svom mjestu. Uz mene su se u tom trenutku nalazili djed i baka, majini roditelji. Baka Lena kratko je
podigla pogled s pletiva i pozorno promotrila Skippera. Onda se okrenula prema meni i rekla: "On vidi
anela smrti. Ime mu je Azrail i kada dolazi u svijet ivih, vide ga samo psi. Govori se da jedino psi mogu
vidjeti vragove, anele i duhove. I ti moe u tome ponekad uspjeti, samo ako pogleda na isto mjesto na
koje gleda i pas. Mora gledati jako precizno, psu ravno iznad glave, kroz razmak izmeu uiju."
Djed Jacob sluao nas je neko vrijeme, zapalio je jednu od svojih cigara koje su mu bile posebna strast i
nastavio priati bakinu priu.
"Ukoliko je to hrabar pas koji doista voli svojega gospodara, zalajat de. Time on ustvari doziva proroka
Iliju koji moe dobrog ovjeka spasiti od anela smrti. Snaniji lave ponekad de probuditi i duhove
umrlih lanova obitelji koji de odmah zapoeti boj s Azrailom, ne bi li tako zatitili voljenog roaka.
Nekada je vedi sama buka dovoljna da se crni aneo povue; on zna da slijedi otra borba pa jednostavno
zakljui kako je mudrije vratiti se neki drugi put i obaviti posao bez problema. Upravo zato, nikada ne
smije prekinuti psa dok laje, jer u tom trenutku
56 Inteligencija pasa
moda pokuava zatititi ivot nekoga od tvojih najbliih - moda ak i tvoj. im uje svojeg psa kako
laje, pripazi da su vrata ili prozor uvijek malo odkrinuti kako bi Ilija i dobri duhovi mogli udi, a Azrail
mogao brzo pobjedi prije nego li napravi neto loe."

Djed se na trenutak zamislio, otpuhnuo dugi dim svoje cigare i, promekoljivi se malo, nastavio: "Kae se
da psi imaju kratak ivot zato to je Azrail ponekad toliko odluan da svakako mora uzeti duu. Kada do
toga doe, pas ga pokuava zaustaviti i ne doputa mu pribliavanje voljenoj osobi. Nama se ini da pas
rei i laje u prazno, ali se on zapravo postavlja izmeu svog gospodara i anela. Kada se aneo smrti
uporno vrada, neki de psi pokuati skoiti na njega i ugristi ga, dok de mu drugi samo preprijeiti put.
Naalost, jedan jedini Azrailov dodir ih ubija. Zna, uistinu je hrabro ono to psi rade, a jo je zanimljivije,
to to obino i urodi plodom. Aneo smrti, naime, moe sa sobom na drugi svijet ponijeti samo jedan
ivot pa kada na njegovim rukama lei pasja dua, mora se s njom vratiti natrag. To, naravno, znai da se
vrada bez svoje prave rtve. Bilo kako bilo - a to je dobro -kada Azrail uzme jedan ivot (zapamti, to je
njegov glavni posao), na svom popisu mora precrtati jedno ime. Ne znam da li taj aneo voli poinjati sa
psima ili ih moda samo cijeni jer su hrabri, no ini se da esto precrta ime vlasnika psa. Znai, sve dok
bog Azrailu ne napravi novi popis, on se jo dosta dugo nede vratiti po istog ovjeka. Iako pas ponekad
izvue kradi kraj i izgubi ivot, ne umire uzalud, jer je spasio voljenog gospodara kojeg je pred Azrailom
pokuao zatititi."
Sjedam se da me tada obuzela neopisiva panika, otrao sam do svojeg psa, zagrlio ga i neprestano
ponavljao: "Ne! Skippv, ne diraj ga! U redu je - pobjedi de!" Djed i baka samo su nas s nevjericom
promatrali.
Premda religiozna gledita o psima mogu biti i pozitivna i negativna, a esto ih i sama religija mijea,
oito je da su u poetku svi vjerovali kako psi posjeduju inteligenciju, razum i svijest; u protivnom sve te
prie o odanosti i hrabrosti pasa ne bi imale nikakva smisla. Takoer su svi bili suglasni da je kvaliteta
ivotinjskog razuma vrlo slina razumu ljudskog bida, samo to on kod ivotinje nije tako izotren i jak.
Drugim
Povijesni pogledi na pasje miljenje

57

rijeima, govorenje o djelotvornosti razuma, podrazumijevalo je kvantitativnu, a ne kvalitativnu razliku

izmeu ljudi i zvijeri.
Jedno novije zapaanje o psima i religiji dolazi od veterinara Brucea Fogla, koji je opirno analizirao
ponaanje pasa. Meu britanskim veterinarima proveo je anketu o njihovim religioznim pogledima i
vjerovanjima, pokuavajudi odrediti koliki upliv imaju na njihov odnos prema psima. Najprije ih je pitao
to misle o zagrobnom ivotu. Otkrio je da su veterinari izuzetno skeptina grupa znanstvenika, jer su
samo dvojica, od svakih pet, vjerovala u ovjekovu besmrtnu duu koja nastavlja zagrobni ivot. Polovici
onih koji vjeruju u ivot poslije smrti, bliska je ideja da su i psi besmrtni pa im je i u zagrobnom ivotu
doputeno postojanje. Godinu dana kasnije Fogle je, igrom sluaja, istu anketu proveo s grupom
japanskih veterinara. Japanska kultura razvijala se pod snanim utjecajem budizma i intoizma koji su, po
svojem poimanju due, mnogo liberalniji od zapadnjakih tradicija (gotovo svakom ivudem stvoru
nastoje pripisati neku vrstu svjesnosti i svetosti). Japanska anketa pokazala je da veterinari, svi od reda,
priznaju postojanje due i zagrobni ivot pasa!
Pitanje da li pas ima duu ili ne, ved dugo izaziva oprena miljenja meu psiholozima, biolozima i svima
onima koji prouavaju njihovo ponaanje, te ih, kada treba odgovoriti na naizgled objektivno nauno

pitanje o prirodi i veliini pasje inteligencije, o njihovoj svijesti i sposobnosti rasuivanja, dijeli u dvije
velike grupe.
58

Inteligencija pasa

59
IV.
Suvremeni pogledi na pasje miljenje
Psi nisu ljudi obueni u krznene kapute i odriudi im njihovu prirodu, inimo veliko zlo.
Jeanne Schinto
Dok je Rene Descatres tek poeo razmiljati o pojmu ivotinjske inteligencije, najvii krdanski
velikodostojanstvenici ved su po drugi put preispitivali svoja gledita po kojima se ivotinjama priznaje
inteligencija i svijest. Iako je crkva prihvadala Aristotelove postavke i odravala ih sve do vremena svetog
Augustina, izgleda da su se odjednom pojavila dvojbena miljenja potaknuta nekim neugodnim
pitanjima. inilo se da de sada, kada je crkva ivotinjama priznala neku vrstu razuma, moda morati
priznati da posjeduju i sve njegove oblike, ukljuujudi duhovni ivot i duu. A ukoliko ivotinje imaju duu,
tada su i one kandidati za nebo i zagrobni ivot.
Upravo se po pitanju postojanja due u ivotinja sve skupa zapetljalo. I dok nitko nije sporio mogudnost
da due naih omiljenih etvetonozaca (psa ili make) dolaze na nebo, crkvenoj je doktrini bila
neprihvatljiva ved i sama pomisao kako tamo treba nadi mjesta i za krave, svinje, muhe ili pauke. Ngbpbi
stakvom koliinorn.dua bilo pretrpano do
60 Inteligencija pasa
prelijevanja, a zagrobni bi ivot izgubio idilinu sliku blaenstva kojom se vjernike u zemaljskom ivotu
usmjeravalo da ustraju na pravom i uskom putu vrline. Osim toga, priznati postojanje ivotinjske due
znailo bi pokrenuti niz etikih pitanja vezanih uz nau prehrambenu naviku hranjenja mesom. To bi
ujedno znailo da ivotinje ne bi smjele biti vezivane i zatvarane, a moralo bi im se dati pravo pristupa u
crkvu, krtenja i tako dalje. Nastao bi uistinu pravi filozofski i teoloki kaos. Potrebno je naglasiti da je u
Descartesovo vrijeme crkva upravljala vedim dijelom naobrazbe i znanstvenim istraivanjima. Uivala je
ogromnu mod kojom je lako zatirala sve nepodudne ideje i proganjala one koji se nisu slagali s njezinom
doktrinom. Znanstvenici toga vremena posustajali su pod tim pritiskom i bili su nemodni priznati
mogudnost da ivotinje imaju duu. Kako su se morali odredi svojih hipoteza da je ivotinjski mozak
sposoban ovladati nekim umnim procesima, jednostavno su, dosljednosti radi, to pojednostavili i
ivotinjama zanijekali sve umne sposobnosti. Drugim rijeima, s namjerom da se sprijei kriza
prenapuenosti na nebu i filozofski problemi na zemlji, morali su odbaciti i mogudnost da ivotinje imaju
inteligenciju, osjedaje, svijest i sve ostale oblike razuma.
MEHANIKI PAS

Descartes, uvijek osjetljiv prema crkvenom sudu, opisao je svoje gledite u djelu nazvanom Rasprava o
metodi. Prihvativi osnovnu premisu o ivotinji bez due, usmjerio je svoj modni um prema opravdavanju
te pozicije na znanstvenim, filozofskim pa ak i teolokim osnovama. Uinkovito je utiao i ponizio sve
one koji su se drznuli osporiti njegovu "bezdunu" tezu primjedbom da "nema vede zablude, koja bi
povodljiv um mogla odvudi od pravog puta vrline, od pretpostavke kako su due divljih ivotinja iste
prirode kao i naa vlastita".
Descartes je htio dokazati hipotezu da su ivotinje samo strojevi bez svijesti i inteligencije. Bio je uvjeren
u razumnost svojeg motrita nakon to je paljivo prouio automatizirane kipove prirodne veliine
17 kralifivskih vrtnva n Slnint-frprrrmTn-pn-T nvpn rnHnnm mipstii i Hnmii
Suvremeni pogledi na pasje miljenje 61
Luja XIV. Kipovi su bili izum talijanskog inenjera Tommasa Francinija i svaki je predstavljao vrstan stroj
pokretan hidraulikom, tako dobro opremljen daje mogao izvoditi sloeni niz radnji. U jednoj spilji nalazio
se lik mitolokog grkog sviraa Orfeja koji je uspjeno svirao na svojoj liri. Dok bi on svirao, oko njega su
plesale ivotinje i pjevale ptiice. Na drugom kraju vrta, hrabri se Perzej borio sa zmajem. Moda je
najzanimljivije bilo to to su kretnje kipova izazivali sami posjetioci, a da toga nisu bili ni svjesni. Kada bi
hodajudi puteljkom, svojom teinom opteretili ploicu prikrivenu travom, pokretali bi se ventili i otvarali
protok vode kroz mreu cijevi u kipovima i poelo bi njihovo pomicanje.
U Raspravi o ovjeku, tiskanoj 1664. godine, Descartes povlai paralelu izmeu ljudskog tijela i
animiranih kipova - automata iz kraljevskog vrta. Mislio je da sustav ivaca ljudskog tijela i pokretaka
snaga koju oni osiguravaju odgovara sustavu hidraulinih cilindara pokretanih vodom i sprovedenih kroz
kipove. Srce je usporedio s vodenom crpkom, razne upljine mozga sa spremnicima vode, a miide s
mehanizmima, oprugama i zupanicima to pokredu pojedine dijelove kipova.
Descartes smatra da se, poput tih statua, i ljudsko tijelo, voeno zakonima mehanike, pokrede na
predvidiv nain. Meutim, bez obzira na to koliko su pokreti nekog stroja sloeni, i bez obzira na to to su
graditelji njihovo ponaanje uinili raznovrsnijim i zamrenijim, stroj de se uvijek razlikovati od ljudskog
bida: ljudska bida nemaju samo tijelo (kojim upravljaju mehanizmi), ved imaju i duu (kojom upravlja
duh). Imati duu ili razum znai imati sposobnost razmiljanja i posjedovanja svijesti. Dakle, prema
Descartesu, razlika izmeu ljudi i mehanikih kipova je u tome to ljudi razmiljaju, a strojevi ne.
Tu je Desacartes uinio i posljednji iskorak poevi dokazivati da su ivotinje doista samo bioloke
naprave. On tvrdi da se ponaanje ivotinje moe u cijelosti mehaniki reproducirati. Takoer sugerira
kako se sve aktivnosti ivotinje, bez obzira koliko bile sloene, odvijaju bez prisutnosti svijesti ili miljenja.
Konano, i nama samima ne treba nikakva svijest za pravilan rad naeg srca; to je jedan od prirodnih
auto-matizama ugraenih u ovjeka, isto kao ^probava, disanje ili itav niz
62

Inteligencija pasa

drugih ivotno vanih tijelesnih funkcija. ak i one aktivnosti, za koje nam se ini da su temeljene na
razumu i inteligenciji, zapravo ne zahtijevaju ili ne koriste svijest, ved se zbivaju refleksno, bez nae volje

(ruku pomiemo s vrude povrine bez namjerne ili svjesne naredbe miidima da tako urade; uistinu,
osjedaj boli u pravilu se javlja nakon to je njegov uzrok ved nestao). Prema Descartesu, to je nivo na
kojem "djeluju" ivotinje. Njihove osnovne tjelesne funkcije i prividno reagiranje na okolinu, nemaju
nikakve veze sa svijedu, inteligencijom, samosvijedu ili duom.
Descartes je u potvrdu svoje teze ponudio mnogo takozvanih dokaza da su ivotinje samo strojevi bez
due. Neki od njih bili su isto teoloki argumenti. Na primjer, markiza od Newcastla potaknula je
raspravu koju je Danvin ponudio dva stoljeda kasnije. Zamolila je Descartesa neka preispita mogudnost da
ivotinje, koje imaju organe tako sline naima, moda imaju i misli sline naima, "iako mnogo
nesavrenije". Umjesto da problemu pristupi na osnovu dokaza, Descartes je jednostavno pronaao
rjeenje kako na drugi nain redi svoju osnovnu postavku. U pismu upudenom markizi 23. studenoga
1646. godine, odgovorio je: " Nemam to redi osim ponoviti: kada bi ivotinje razmiljale poput nas,
imale bi besmrtnu duu poput nas. To nije mogude, jer je vedina ivotinja, a navest du samo ostrige i
spuve, na preniskom stupnju razvoja da bismo im olako pripisali neto tako sloeno kao to je dua."
udan je to argument. Tvrdi se da ako ostriga ne moe razmiljati, tada ne moe ni pas, jer su oba stvora
ivotinje. Ne bi li razumnija dopuna ovog polazita bila: ako pas ne moe razmiljati, onda ne moe ni
ovjek, jer i on je takoer ivotinja? Nadalje, markizino pitanje odnosilo se na ivotinje koje imaju organe
sline naima - kao to ih imaju psi, ali ih nemaju ostrige. Kada se ved radi o slinosti, zar Descartes nije
mogao preokrenuti svoj argument i redi ako ljudsko bide razmilja, onda mora razmiljati i pas, jer i jedan
i drugi su ivotinje sa slinim organima? Stoga, ako je fizioloka slinost dokaz duhovne slinosti, onda
ovjekova sposobnost razmiljanja ne moe imati nikakve veze s
Suvremeni pogledi na pasje miljenje

63

ostrigom, jer su to tjelesno razliiti organizmi. Descartes je, meutim, odluio kako je bolje ne razmatrati
sline alternativne teorije.
Drugi Descartesovi dokazi vezani su uz dva testa kojima, po njegovom miljenju, misaono bide uspjeno
moemo razlikovati od obinog stroja. Prvi se zasniva na tvrdnji da samosvjesno racionalno bide
kreativno komunicira govorom. Descartes tvrdi kako nema te ivotinje koja moe "slagati razne rijei i
smisleno ih povezivati u reenicu." Za razliku od ivotinja, ak i najgluplji ljudi mogu govorom izraziti
barem svoje misli. Descartes zakljuuje: "To pokazuje, ne samo da zvijeri imaju manje razuma od ovjeka,
nego ga uopde nemaju". esto poglavlje ove knjige posvedeno je jeziku i komunikaciji pasa, i svojim bi
sadrajem, kada bi to bilo mogude, vjerojatno zapanjilo Descartesa.
Drugi test vezan je uz kreativno djelovanje. Descartes polazi od uvjerenja da ivotinje i strojevi mogu
raditi samo ono za to su stvoreni. Mehaniki Orfej iz kraljevskog vrta nikada se nede spontano okrenuti
prema posjetitelju i mahnuti mu; on moe slijediti samo unaprijed predvieni uzorak sviranja na liri.
Razumska bida, meutim, svoje ponaanje mogu neprestano prilagoavati trenutnom procesu
razmiljanja. Descartes dodaje: "Iako mnoge ivotinje pri obavljanju odreenih zadataka, pokazuju vie
vjetine i spretnosti od nas samih, to jo uvijek ne znai da de s jednakom spretnodu izvravati i ostale
radnje." Sugerirajudi ovim zakljukom kako ivotinje nisu sposobne prilagoditi se novim nepoznatim
situacijama, on nastavlja da "uopde nemaju inteligenciju, ved svakim njihovim djelovanjem upravlja

priroda u skladu s predispozicijama njihovih organa", na istovjetan nain kao to zupanici i mehanizmi
usmjeravaju gibanje pokretnih kipova.
Oigledno je da Descartes nije vrio sustavno promatranje ponaanja ivotinja, nuno potrebno za
primjereno provjeravanje svoje hipoteze. Postoji, naime, mnotvo primjera i situacija u kojima psi
pokazuju svoju kreativnu reakciju. Jedan od takvih ivih dokaza je foksterijer Charger, pas mojeg dobrog
prijatelja koji za doruak voli piti bijelu kavu. Jednog je jutra podgrijao previe miljeka pa je viak odluio
ponuditi Chargeru (tada je bio tek tene). Psid je halapljivo gurnuo njukicu u ponueni
64 Inteligencija pasa
tanjurid i dobro se opekao. Moj je prijatelj naalost zaboravio da je mlijeko prevrude, a pas je jo bio
premalen za neko "vrude" iskustvo. No, od tog dana nadalje, kad god mu netko ponudi posudu s
mlijekom, Charger se najprije paljivo priblii i krajnje oprezno umoi apu, vjerojatno provjeravajudi da li
je tekudina prevruda. Ovakvo ponaanje sasvim sigurno ne spada u tipine uzorke ponaanja vedine pasa,
ali dokazuje njihovu sposobnost pamdenja, predvianja mogudih posljedica i prilagoavanja trenutnoj
situaciji.
Drugu priu, koja govori o njufaundlendki Peggy i njenoj mladoj vlasnici, uo sam u koli za pse. Jednoga
dana posjetila ih je neka prijeteljica i sa sobom je dovela svog psa, malenog bijelog maltezera (ije ime
nikada nisam saznao). Maltezer je bio izrazito ivahan. Neumorno je i nestano optravao Peggy, nudedi
joj igru. Nekoliko se puta zatrao meu njene ape i u jednom trenutku, kada je njoj sve to oito
dosadilo, Peggy ga je jednostavno poklopila svojom velikom apom. Dok je mali pas tako priklijeten
leao na tlu, u sobi je kratko zavladao blaeni mir. No, mali je napasnik ovo Peggvno upozorenje shvatio
kao igru. Iskoprcao se nekako iz nezavidnog poloaja, a kada je ponovno osjetio slobodu, postao je jo
razigraniji. Za Peggy je sve to ipak bilo previe. Saekala je da joj se nestako dovoljno priblii pa gaje
spretno zgrabila za vrat (poput kuje koja prenosi svoje mlade) i dok su obje ene zaprepateno gledale, sa
svojim je teretom u ustima izala iz sobe. Uputila se u kupaonicu sa starinskom kadom visokih rubova i
malenog je psa ispustila ravno u nju, promatrajudi nekoliko trenutaka kako jadniak bezuspjeno
pokuava iskoiti van. Tada se okrenula i s vidnim olakanjem vratila na svoje mjesto u sredini dnevnog
boravka, udobno se smjestila i zaspala. Zanimljivo je stoje, od nebrojenih mogudih naina da pas rijei
problem dosadnog gosta, ovo zasigurno bio najnenasilniji i najkreativniji izbor koji je mogao uiniti.
ETIKE POSLJEDICE
Naalost, kada je Descartes ivotinjama zanijekao intelekt, razum i
imaln ip tn eirp rmcliprUr-p r\r\ rictr\ vnanet^^T-iili i itntolV+no1ni-Vi
Suvremeni pogledi na pasje miljenje 6 5
Negirajudi ove vie mentalne sposobnosti ivotinja, Descartes im je ujedno odrekao osjedaje i duevna
stanja. Po njemu, krik udarene ivotinje ne odraava njenu bol, ved je to svojevrsno sudaranje opruga,
zvuk slian onom koji nastane kada vam padne sat ili neka igraka na navijanje. Nicloas de Malebranche,

francuski filozof koji je nastavio Descartesov rad, preuzeo je tu ideju i objasnio kako ivotinje "jedu bez
zadovoljstva, zavijaju bez boli, rade bez svijesti; one ne ele nita, ne boje se nieg, ne znaju nita".
Naalost, ovo Descartesovo miljenje kasnije se koristilo za opravdavanje masovne okrutnosti prema
ivotinjama. Bernard le Bovier de Fontenelle posjetio je jednom zgodom spomenutog Malebrancha u
Oratoriju u ulici Saint-Honore. Dok su razgovarali, Malebranche je nemarno utnuo skotnu kuju koja mu
se motala oko nogu. Kuja je bolno jauknula i Fontenelle je skoio u njenu obranu. Domadin je preao
preko incidenta rekavi: "Zar jo nisi uo da ivotinje ne osjedaju?" Svojevremeno je takav odnos prema
ivotinjama doveo do okrutnih eksperimenata u kojima su lijenici, na primjer, eledi "u ivo" prouiti rad
krvoilnog sustava, pribijali nesretne ivotinje na daske i na ivo ih rezali. Svi oni koji su ih saaljevali,
ismijavani su kao glupe neznalice, jer ivotinje nije trebalo smatrati stvorenjima koja imaju osjete i
osjedaje; one su bile samo bioloki strojevi koje se moglo rastavljati i tako bolje prouavati. Prema tome,
moralna zabrinutost bila je potpuno izlina, jer ivotinje nisu osjedale i zato nisu ni trpjele.
Moda de neki od itatelja pomisliti kako sam ove neslavne odlomke iz povijesti znanosti trebao ispustiti,
meutim, i danas, gotovo tristo pedeset godina nakon Descartesovih teoretiziranja, jo uvijek se
pojavljuju jednako ekstremni stavovi. Na primjer, 1989. godine P. Carruthers je u prestinom Dnevniku
filozofije pisao o ivotinjama: "bududi da su njihova iskustva, ukljuujudi i bol, nesvjesna, bol ivotinja ne
zasluuje nikakvu neposrednu moralnu zabrinutost. Poto su svi njihovi misleni procesi nesvjesni, o
njihovim ozljedama ne bi trebalo govoriti ak ni u indirektnim moralnim raspravama."
Zanimljivo je primijetiti kako znanstvenici i filozofi koji dijele takvo miljenje, u privatnom ivotu esto
postupaju i misle drugaije. Tako je
66 Inteligencija pasa
iskljuivu ideju, po kojoj su samo ljudi svjesna i inteligentna bida te je stoga vana samo njihova bol i
patnja, mnogo tee zastupati u privatnom ivotu, pogotovo kada i sami imamo kudnog ljubimca. Na
primjer, povijest kae daje i Descartes imao psa imenom Gospodin Grat. Bio je to maeni kudni ljubimac s
kojim je Descartes razgovarao na isti nain kako mi priamo s naim psima. Brinuo je o njegovom
zdravlju, ugaao mu onim to je pas volio, a ponekad je ak, privatno u uskom krugu prijatelja, potajno
spekulirao to bi pas mogao misliti. Toliko mnogo brige oko stroja bez svijesti? Mislite li da netko govori
sa svojom runom urom, brine za njeno zdravlje i elje? Oito daje u svojim svakodnevnim razmiljanjima
i Descartes neizbjeno morao pretpostaviti mogudnost razvijene svijesti kod svojega psa, iako ju je u
profesionalnoj karijeri uporno nijekao.
STAV BIHEVIORISTA
Bududi da sam itavog svog profesionalnog ivota bio eksperimentalni psiholog, suraivao sam s mnogim
predanim istraivaima koji sebe nazivaju bihevioristima - nasljednicima Descartesove filozofske
ostavtine. Njihovo je osnovno gledanje na ponaanje mehanicistiko (premda se u modernoj znanosti
zna da mehanizmom upravljaju neuroni, miidi i hormoni). I sam izraz biheviorist (am. behavior ponaanje, op.prev.) upuduje na takav pristup ivotinjskim reakcijama koji je vie usmjeren na vidljivo,

vanjsko ponaanje nego na unutranja stanja. Iz njihovog profesionalnog rjenika iskljuene su rijei elja,
namjera, razlog i ostale koje bi mogle ukazivati na bilo kakvu svjesnu misao.
Neki povjesniari znanosti upozoravaju da biheviorizam nije samo nastavak Descartesove filozofske
pozicije, ved je to i odgovor na naunu pomutnju i ponienje koje su, na samom poetku dvadesetog
stoljeda, pred drugim znanstvenicima doivjeli mnogi psiholozi. Naime, tih je godina cijeli svijet poput
munje obila senzacionalna vijest o konju koji zna misliti i raunati. Konj je dobio ime Pametni Hans, jer je
svoju mudrost mogao pokazati i drugima. Njegov bi mu vodi najprije predoio
nnnKan
vnrlntoV _ nKi?nn
Suvremeni pogledi na pasje miljenje

67

oduzimanje, mnoenje ili dijeljenje, a nakon kradeg raunanja, konj bi traeni rezultat iskazao udarcima
noge po tlu. Mnogi su ondanji poznati psiholozi bili uvjereni kako konj doista samostalno rauna i
predstavljali su Hansa kao ivi dokaz ivotinjskog razuma i inteligencije.
Kao uvijek, i tada je bilo skeptika koji su primijetili kako Hansu za rjeavanje laganih zadataka treba isto
toliko vremena koliko mu treba i kod teih zadataka, a to se inilo udnim. Najprije je postao sumnjiv
njegov vlasnik pa su ga optuivali za prijevaru. Meutim, kada su pokuali s novim vodiem, ak i bez
Hansovog vlasnika u blizini, konj je s jednakom lakodom i tonodu rjeavao postavljene zadatke. Mnogim
znanstvenicima bio je to dovoljan dokaz Hansove inteligencije, a nekoliko svjetski poznatih psihologa,
napisalo je i posebne radove kojima potvruju Hansove visoke mentalne sposobnosti. No, iluzije o
konjskom matematinom geniju razbio je 1911. godine, do tada gotovo nepoznati psiholog, Oskar
Pfungst. Nizom paljivo provedenih eksperimenata dokazao je da Hans i ne gleda napisane brojeve. Pa
kako je onda uspijevao? Pozorno je promatrao ljude koji su mu zadavali zadatak i reagirao je na njihove
neprimjetne znakove koje su nesvjesno pokazivali iekujudi pravi odgovor. ak i kada su okupljeni ljudi
namjerno pokuavali prikriti svoje reakcije (mirno su stajali i kontrolirali izraz svog lica), ini se daje Hans i
dalje mogao pronadi jedva primjetne znakove koji su ga upudivali na ispravan odgovor. Njegova konjska
pamet otkazala bi samo onda kada nije mogao nikoga vidjeti ili kada njegov "ispitiva" i sam nije znao
odgovor. Tada bi jednostavno nasumce tapkao nogom nekoliko puta.
Cijeli sluaj postao je sinonim za najvedu sramotu koja moe zadesiti znanstvenike u njihovom radu,
kada, zasljepljeni rezultatima i bez znanstvene provjere, olako donose zakljuke. Dok sam studirao i moji
su profesori esto priali o Pametnom Hansu, navodedi ga kao upozoravajudi primjer kako svako
prouavanje viih umnih sposobnosti kod ivotinja nuno vodi samo do ponienja i sramote. Tek mnogo
godina kasnije shvatio sam da smo svi mi znanstvenici pomalo paranoini i da je na raun nae bojazni za
vlastitu karijeru dugo godina trpio sav ivotinjski svijet kojem smo uporno nijekali bilo kakve umne spo68

Inteligencija pasa

sobnosti. injenica da konj ne moe rjeavati aritmetiku, "izrasla" je u zakljuak kako ivotinje uopde ne
mogu razmiljati ili zakljuivati. Pamtim ispad u razredu kada je jedan od studenata, nakon to je uo

priu o Pametnom Hansu, upitao "Zar konj ipak ne bi mogao imati svijest? Znamo da ne moe raunati
aritmetiku, ali ne znamo to je on u tom trenutku mislio. Moda je mislio da mora toptati nogom sve dok
se ovjek pred njim ne nasmijei? Ne bi li ovaj oblik svjesnog razmiljanja i dalje bio sukladan
rezultatima?" Profesor je odbio pitanje uz obrazloenje: "Za to, dragi kolega, doista nije potrebna svijest;
to je samo odgovor na podraaj."
Kada bolje razmislim, ini mi se kako je nakon tog incidenta jedan od glavnih ciljeva biheviorista bilo
prouavanje ivotinjskog ponaanja s naglaskom na izbjegavanju takvih okolnosti u kojima bi se mogao
pojaviti neki novi Pametni Hans. Bihevioristiki usmjerene psihologe nije omela ni mogudnost da su
moda upali u suprotnu greku i da odbacujudi sve to ne valja, odbacuju i ono to je dobro. Nisu priznali
svjesnu mentalnu aktivnost ivotinja, ak i onda kada je u njihovim eksperimentima bila oigledna, ved su
sve skupa radije pripisali pogrekama pri izvoenju pokusa.
Izgleda da se miljenje znanstvenika biheviorista, kako su ivotinje obini strojevi, ograniava iskljuivo na
laboratorij i analize naunih studija koje iz njih proizlaze. Slino poput Descartesa, i bihevioristi se izvan
laboratorija odriu svoje teze da ivotinje nemaju svijest. Gotovo svi biolozi bihevioristi koji imaju psa, a
poznajem ih mnogo, o svojim kudnim ljubimcima misle kao i svaki drugi vlasnik psa koji nije znanstvenik.
Kada se radi o njihovim vlastitim kudnim ljubimcima i svakodnevnim situacijama, tj. kada se ne radi o
laboratorijskim ivotinjama ili uvjetima u kojima se vre eksperimenti, psiholozi bihevioristi nalaze sasvim
razumljivim - a moda, zapravo, i sasvim potrebnim - da vlastitim psima pripiu svjesna mentalna stanja.
Time nikako ne elim ismijati nedosljednost nekih mojih kolega, ved bih posebno htio naglasiti da, psima i
ostalim ivotinjama, u svakodnevnom ivotu priznaju svijest i inteligenciju ak i oni koji im to u javnosti
osporavaju.
Suvremeni pogledi na pasje miljenje 69
injenica je da puno bolje razumijemo svoje ljubimce ako prihvatimo pretpostavku kako i oni imaju
jednostavne osjedaje, strahove, elje i uvjerenja, da planiraju, imaju ciljeve i slino. Tko moe, pri pogledu
na psa koji stoji nad praznom posudicom za vodu, laje i onda je nosom gura prema vama, ne pomisliti da
je pas koji se tako ponaa, vjerojatno edan? Zato psi laju i apama grebu po ulaznim vratima, ako time
ne ele pokazati svojem vlasniku elju za izlaskom? I koliko je jo drugih reakcija po kojima lako moemo
zakljuiti da psa neto boli, da voli djecu, da se eli igrati, da ne podnosi vlasnikovu punicu, da je sretan,
da mu nedostaje neki obiteljski lan, da ne voli odreenu hranu, da se mota oko nogu jer oekuje
veeru? Popis bismo mogli nastaviti u nedogled. Svi se spomenuti izrazi, poput voli, eli, nedostaje mu,
oekuje i tako dalje, odnose na unutarnji mentalni ivot i svijest.
Ukoliko, dakle, ovakvi mentalistiki opisi, prema bihevioristikoj psihologiji, nisu znanstveno vaedi, zato
ih ti isti briljantni znanstvenici rabe samo onda kada ne piu svoje znanstvene izvjetaje, a svakodnevno
ih koriste u opisu vlastitih pasa, pa ak i laboratorijskih ivotinja? Odgovor je sljededi: jer ti izrazi i
mentalistike analize imaju predvidivu i objanjavajudu snagu. Dozvoljavaju nam da odaberemo radnje
koje de na predvidiv nain promijeniti ponaanje naih pasa. Pogledajmo to bi se dogodilo kada bismo se
strogo drali bihevioristike doktrine. To znai da ne bismo mogli dopustiti nikakva objanjenja o
svjesnom iskustvu ili miljenju, ved bismo sve trebali smjestiti unutar jednostavnih reakcija na ulazne

podraaje, te unutar instinktivno i genetiki programiranog koda. Sumnjam da bismo na taj nain uopde
mogli ponaanju pasa pridati neki smisao.
Neka nam kao primjer poslui springer panijel Rowdy i jednostavan slijed radnji u njegovom ponaanju
kojima on svojoj gospodarici pokazuje da eli van. Sve poinje Rowdyjevim odlaskom u ormar na
hodniku. Ormar ima klizna vrata koja pas moe otvoriti apama. Unutra na jednoj kuki visi uzica, njegov
cilj. Bududi daje dio uzice - oma koju drimo u ruci - prebaena preko kuke, pas mora skoiti i gurnuti je
u stranu ne bi li je oslobodio. S uzicom u ustima odlazi u dnevnu sobu gdje sjedi njegova
gospodaricaJECada ga ona ne primijeti odmah, Rowdy
70 Inteligencija pasa
ispusti uzicu i zalaje. Ukoliko gospodarica podigne pogled, pas uzima uzicu i baca joj je u krilo, poskoi
nekoliko koraka prema vratima i ponovno zalaje. No, ako se ena jo uvijek ne mie, pas ponovno doede
do nje, zubima ponovno uhvati jedan kraj uzice, jednom ili dvaput zamahne, ispusti je, opet zalaje i
ponovi svoj mali ples prema ulaznim vratima. I najjednostavniji opis ovog ponaanja je oit: pas eli idi u
etnju i zna kako de svoje elje priopditi gospodarici.
alim jadnog bihevioristu koji mora opisati ovaj slijed radnji. U istom bihevioristikom opisu nije
dozvoljeno upotrijebiti nikakav oblik namjere, a pas u svojoj svijesti ne smije imati cilj koji motivira
njegovo ponaanje. Biheviorist se, barem u naunoj raspravi, ne moe pozivati ni na kakvo razmiljanje o
tome gdje je uzica, na plan psa da je skine s kuke, ni na kakvu predodbu o tome gdje se nalazi vlasnica,
ni na kakvu uzrono - posljedinu vezu koja bi mogla potaknuti slijed hoda prema vratima i natrag kojim
pas ohrabruje gospodaricu da ga izvede u etnju. Umjesto toga morao bi koristiti podraaje koji izazivaju
automatske i mehanike reakcije, zajedno s jednostavnim, nauenim slijedom radnji bez ikakvog
elementa svjesnosti. Samo, koji je to poticaj koji pokrede slijed "idemo u etnju"? Moda pun mjehur?
Ako je tako, pas bi se jednostavno morao olakati na tom istom mjestu, zar ne? "Ne", kae biheviorist,
"on je nauio da takvo ponaanje donosi kaznu". Zar pas onda ne bi trebao jednostavno apama grepsti
po vratima koja su jedina prepreka izmeu njega i mjesta nekanjavanja? Zato bi pas provodio itavo
vrijeme radedi navratima ormara, ako nema sliku uzice u njemu? Psa nitko nikada nije slubeno uio
otvarati vrata ormara. Ako je to nauio, zato otvara samo ta odreena vrata, a ne otvara vrata svakog
ormara kojeg vidi? Jo jedna pojedinost: zato u neko drugo doba dana obino prolazi pored tih vratiju
bez otvaranja, ako ved i sam pogled na njih automatski pokrede reakciju otvaranja? A koje znaenje ima
uzica? Pas je oito ne treba da bi vrio bilo koju od svojih aktivnosti. Uzica nema nikakvu ulogu u ovom
slijedu radnji, osim ako nema neke svjesne povezanosti, moda ak i simboline, u kojoj moe
posredovati i pomodi psu da se priblii eljenom cilju, etnji. Ukoliko je uzica cilj - predmet sam po sebi,
zato bi je onda pas bacao gazdarici u krilo, umjesto da s
Suvremeni pogledi na pasje miljenje 71
njome uini neto drugo? emu lave, ako ne slui upozoravanju gazdarice? emu skakutanje prema
vratima i pogledavanje unazad kao provjera da li je postignut eljeni cilj? Zato ..?

Biheviorist mora analizirati svaku sastavnicu svake pojedine radnje bez da se pozove na predumiljaj,
inteligenciju, razmiljanje ili svijest. Otrouman biheviorista moda de biti u stanju napraviti takvu
teoretsku analizu. Trebat de, naravno, izdvojiti niz specifinih podraaja i povezati ih s automatskim,
mehanikim reakcijama. Moralo bi postojati nebrojeno mnotvo pojedinano nauenih elemenata, od
kojih je svaki tijekom vremena oblikovan pomodu specifinih nagrada (pojaanja) koja bi takoer trebalo
opisati. Zatim bi morao postojati neki postupak za povezivanje svih tih reakcija koje de na kraju rezultirati
jednim integriranim, automatskim, nemisledim slijedom miidnih pokreta. Svaka i najmanja promjena
podraaja u okolini zahtijevala bi, naravno, dodatno uenje i novi slijed podraaj - reakcija. Biheviorist bi
morao objasniti zato se ponaanje prilagoava raznim okolnostima - recimo, kada je gospodarica u
kuhinji, a ne u sobi? Zato pas svoje ponaanje mijenja na znaajan i prilagodljiv nain - na primjer, dok
gospodarica stoji, pas uzicu baca pred njene noge, a kada sjedi, polae joj je u krilo? Zato nastavlja
otvarati vrata ormara i onda kada ga obojimo drugaijom bojom pa izgleda i mirie drukije? Svaka, i
najmanja promjena morala bi ovisiti o zasebnom nizu podraaja, reakcija, nauenih komponenti, i tako
dalje, na isti nain kao to svaka pojedinost u nekom kompjutorskom programu zahtijeva dodatne linije
programskih kodova i specifian nain grananja iz prijanjih linija programa.
Realno govoredi, moe li i najpredaniji biheviorista svako od spomenutih ponaanja razbiti na sloene
nizove poput ovih prethodno opisanih, bez obzira na zahtjeve teoretske orijentacije? Sumnjam da de
ijedan bihevioristiki psiholog koji je sjededi kod kude primijetio model radnji kakav je upravo analiziran,
redi supruzi: "Draga, pas je upravo izveo slijed ponaanja koje je zavrilo stavljanjem uzice u moje ruke.
Vjerujem da bi sljededi niz podraaja kojem bi ga trebalo izloiti, morao dolaziti izvan kude. Ukoliko to ne
dozvolimo, pas de ostati bez nagrade za svoje ponaanje te de se taj slijed reakcija uskoro ugasiti i pas ih,
u ponovljenim
72 Inteligencija pasa
uvjetima, vie nede biti u stanju ponoviti. Moe se dogoditi da pun mjehur, koji je pretpostavljam inicirao
ponaanja to su rezultirala sadanjim modelom odgovora i koji spada u snanije podraaje, uskoro
potpuno nadjaa naueno suzdravanje od olakavanja u kudi, pa demo morati za njim istiti." Vjerojatno
nede to redi. Naprotiv, kladio bih se da de jednostavno zakljuiti: "Draga, pas eli izadi u etnju." Takva
elja objanjava sva ponaanja koja su se dogodila i predvia bududa, kao, na primjer, njegovo uzbuenje
i tranje prema vratima kada gospodar napokon ustane s uzicom u ruci', te veselo mahanje repom koje
potom slijedi (naravno, ako priznamo daje pas sposoban osjedati radost).
PONOVNO VRADANJE DUE U STROJ
Izuzmemo li ove neslubene argumente koji bihevioriste procjenjuju izvan njihove profesionalne okoline,
i sama logika pobija osnovu njihovog uvjerenja da su ivotinje nita drugo do bioloki strojevi bez svijesti.
Kada ih se u kakvom znanstvenom okruenju direktno izloi pritisku, najede de polemizirati: "Bududi da
ne moemo direktno znati subjektivno iskustvo ili osjedaje nekog drugog ivog bida, najjednostavnije je
pretpostaviti da ona nemaju svijest, osjedaje i tako dalje". Bihevioristi su odabrali karakteristino gledite
utemeljeno na takvoj metodi razmiljanja koje poinje sumnjom doslovce u sve, a potom se, kada su
objanjeni svi podaci, prouava ono stoje ostalo. Tako je polazna toka njihovih rasprava zakljuak da kod
pasa ne postoji svijest i inteligentno planiranje, sve dok se ne dokae suprotno.

Zanimljivo je napomenuti da utemeljujudi svoju tezu ne zalaze u krajnost; isto to govore o psima i
drugim ivotinjama primijenjuju i na ljudska bida. Prihvatim li ovu igru, ne mogu im priznati svijest i
inteligenciju, sve dok mi to ne dokau! A kako bi to mogli dokazati? Kako bih mogao znati da su doista
svjesni i da se pri tom ne koriste nekim sloenim mehanikim nainom i nekakvim automatskim ili
programiranim reakcijama? Naposljetku, neki kompjutorski programi,
Suvremeni pogledi na pasje miljenje

73

da s njima razgovarate. Mogu ak tvrditi da je "razgovor" s takvim napravama ponekad smisleniji od

izvjesnih razgovora koje sam na nekim cocktail - primanjima vodio s ljudskim bidima za koje sam
pretpostavljao da su svjesna. Bihevioristi, meutim, sa svojom sumnjom ne idu tako daleko. Umjesto
toga, postavili su aksiom, kojega zbog njegove prirode nikada ne provjeravaju i ne suprotstavljaju svojim
nejasnim hipotezama: dre za sebe da su svjesna ljudska bida, pa je potpuno razumljivo to iste osobine
pripisuju i drugim ivim bidima koja se mogu smatrati ljudskima. Svijest i inteligenciju poriu samo kod
"neovjekolikih" ivotinja.
Naravno, bihevioristi su, voeni istom logikom, mogli krenuti i od druge krajnosti: ako su ljudska bida
svjesna, tada je logino pretpostaviti da i sva ostala bida koja ive i mogu razumjeti takoer imaju svijest,
osim ako se ne moe dokazati suprotno. Ova je hipoteza jednako prihvatljiva kao i prethodna, a obje bi
suprotnosti na kraju morale otkriti istinu, u najmanju ruku na podrujima gdje se mogu osigurati
objektivni podaci.
Kada kaem da bismo trebali poeti s pretpostavkom o svjesnosti i inteligentnom predumiljaju, ne
kaem da to moemo raditi nasumce. Potrebno je zadovoljiti nekoliko vanih preduvijeta. Najvaniji je
zasigurno Morganov kanon, jedan od onih gotovo religioznih principa kojega upoznajemo na fakultetu,
na svim predavanjima psihologije ili biologije koja do detalja govore o ponaanju ivotinja. To je pravilo
prvi predloio C. Lloyd Morgan, britanski psiholog koji je, u periodu od 1890. i sve do 1930. godine,
napisao niz utjecajnih knjiga o psihologiji ivotinja. Prema Morganovim rijeima, princip je sljededi: "
Nikada ne smijemo pojedinu reakciju objasniti kao rezultat vjebe viih psihikih sposobnosti, ako je
moemo interpretirati kao vjebu onoga uvrtenog na donjem dijelu psiholoke ljestvice." Bihevioristi su
uglavnom prihvatili ovo polazite kao vlastito, djelomino ga prilagodivi vlastitim potrebama. Po njima
se pripisivanje svjesnosti ivotinjama ne moe opravdati, jer njihovo ponaanje moemo opisati na bilo
koji drugi nain, a svjesnost je sasvim sigurno "via psihika sposobnost". Takva je interpretacija potpuno
pogrena, jer je ved i sam Morgan bio uvjeren u
74 Inteligencija pasa
postojanje svijesti kod ivotinja: ak nudi primjere, uzete upravo iz ponaanja psa, kojima dokazuje svoje
stajalite. Tako, u knjizi Granice ivotinjske inteligencije opisuje psa, koji se "umoran" i "gladan" vrada iz
etnje i odmah odlazi u kuhinju "eznutljivo" gledajudi kuhara. Morgan zakljuuje: "to se mene tie, ne
bih dalje istraivao da li je pas imao na umu manje ili vie definiranu ideju kosti".
Morganov kanon zapravo se odnosi na sve one primjere kada ivotinjama pripisujemo vedu razinu
inteligencije od stvarno potrebne, takvu razinu koja je daleko od jednostavnog i razumnog objanjenja.

Morgan upozorava, da izgubljenom psu, koji se nakon nekoliko dana vratio kudi, ne moemo i ne
smijemo pripisati sposobnost "itanja" zemljovida, kao to, za psa koji uvijek u est sati poslije podne
ulazi u kuhinju, jer ga oko est i trideset redovito hrane, nedemo redi da zna gledati na sat. Takvim i
slinim laikim zakljucima, ivotinjama se pogreno pripisuju one razine inteligencije koje nisu jii
potrebne u objanjavanju njihovog ponaanja.
Pravilna primjena Morganova kanona, moda je mogla sprijeiti debakl s Pametnim Hansom. No,
zanemarili su ga ved na samom poetku prihvativi mogudnost da Hans zna raunati. To je via mentalna
sposobnost, koju ne moemo pripisati vedini ivih bida (ukljuujudi i mene, to neosporno dokazuje
alosni nesklad izmeu mojih prorauna o stanju na ekovnoj knjiici i stvarnog salda mog bankovnog
rauna). Glede Hansa, psiholozi su trebali postaviti mnogo opreznije pitanje: "Mora li Hans doista
raunati kako bi pravilno odgovorio? Da li bi isti zadatak izvrio jednako uspjeno da se zatekao u nekim
drugim ivotnim situacijama?" Odgovori na ova pitanja pokazali bi Hansovu nesposobnost matematikog
razmiljanja, no isto bi tako dozvolili postojanje svijesti u nekim drugim ponaanjima (npr. "iitavanja"
reakcija okupljenih ljudi na njegovo tapkanje kopitom).
Imajudi na umu sva ta ogranienja, elio bih ponuditi svoj skroman prijedlog alternativnog razmiljanja o
razumu pasa i ostalih ivotinja. Ponimo s tvrdnjom da, zato jer svijest i inteligenciju pripisujemo ljudima,
nemamo pravo, u nedostatku drugih podataka, isto poricati ivotinjama, naravno, onima na viem
stupnju razvoja, poput pasa.
Suvremeni pogledi na pasje miljenje

75

Njihov ivani sustav graen je jednako kao i na pa djeluje na istim fiziolokim principima. Psiholozima
su izuzetno znaajne te slinosti u strukturi ivanog sustava kod svih sisavaca, od grae mozga pa sve do
kemijskih reakcija i mikroelektrinih impulsa koji prenose informacije prema mozgu i od njega. Stoga se,
uostalom, ivotinje i koriste u bihe-vioristikim studijama, kao to i psiholozi, opaajudi ponaanje
obinog takora, mogu predvidjeti ponaanje djece u razredu.
Priznajem da nije uvijek lako odrediti imaju li svijest i inteligentno planiranje neku ulogu u odreenom
ponaanju, pogotovo kada jedinu informaciju dobijamo samo promatrajudi to ponaanje. Takoer je
vjerojatno istina da, analizirajudi neku reakciju, moemo pronadi dokaze za i protiv svijesti bez da se
objektivno zapaene injenice dovedu u izravnu suprotnost. I to to znai? Oigledno je da nauno
promatranje i psiholoki eksperimenti mogu razjasniti situaciju. Podaci, dobiveni na taj nain, koristan su
izvor informacija i pomodi de nam da, usporeujudi ponaanje pasa i ostalih ivotinja sa ponaanjem
ovjeka u objektivno slinim situacijama, iz vlastitog iskustva odgovorimo ima li u nekoj reakciji svjesnosti
ili ne. Otkrijemo li u nekim naim ponaanjima svjesno razmiljanje i, primijetimo li i kod pasa slinu
reakciju (na koju utjeu isti imbenici kao i kod nas), predlaem da kao mogudu hipotezu prihvatimo
svijest i inteligentno razmiljanje i kod psa. Krenimo korak dalje i postavimo se (figurativno) u poloaj psa,
pa zamislimo kako bismo u situaciji, u koju demo kasnije dovesti psa, reagirali sami. Ukoliko, koristedi na
vlastiti razum i svijest, uspijemo precizno predvidjeti njegovo ponaanje, rekao bih da je to daljnji dokaz u
prilog miljenja kako svijest i inteligentna analiza igraju vanu ulogu u ponaanju psa.

Na kraju, bojim se kako pravog odgovora, na pitanje da li ivotinje doista imaju svijest, sposobnost
predvianja, razmiljanja, stvaranja predodbi i racionalnog planiranja, nema. Osim toga, sa ivotinjama
ne moemo razgovarati pa je teko znati koji bi nam to argument bio dostatan pri dokazivanju ili
nijekanju ivotinjske svijesti i svih njenih oblika. Jasno, u situacijama kada objektivan dokaz ne moe
rijeiti problem, zakljuke treba zasnivati da nekom obliku logikog i filozofskog vrednovanja situacije.
Tako je sve preputeno filozofskim predrasudama
76 Inteligencija pasa
pojedinog znanstvenika ili pojedinca, sve dok neka bududa pametnija generacija ne otkrije nain kako
pogledati u ivotinjski mozak i time nedvosmisleno rijei zagonetku.
Na ovom sam poglavlju radio jednog tmurnog i kiovitog proljeda i, onoga dana kada sam ga zavrio, iza
mene je ostao naporan tjedan bez i jednog sunanog dana. No, upravo tog jutra, oblaci su se napokon
razili i kroz prozor je udarila sjajna zlatna zraka popodnevnog sunca, oslikavajudi na drvenom podu veliki
zlatni krug. Zavrio sam pisanje i uputio se u kuhinju po alicu kave, kada sam ugledao Wiza, svog
kavalirskog panijela kralja Charlesa, kako stoji usred osunanog kruga. Pogledao je gore prema prozoru,
onda u pod, kao da neto misli, a tada se okrenuo i istrao iz sobe. Vratio se nekoliko trenutaka kasnije,
vukudi za sobom veliki runik, ukraden iz kupaonice. Dovukao ga je u sredite sunanog kruga, provjerio
pogledom, i potom, prednjim apama, izravnao jedan izguvani kraj. Kada je bio zadovoljan uinjenim,
obiao je posljednji put svoj novonapravljeni krevet i konano se udobno razvalio na toplom
popodnevnom suncu. Da je to uinio moj mali sin, rekao bih da je osjetio toplinu sunca i pomislio kako bi
tu bilo lijepo zadrijemati. Ugoda ne bi bila potpuna bez mekanog leaja pa je, sjetivi se runika u
kupaonici, otiao po njega. Za sve to potrebna je svijest, razmiljanje, inteligencija i planiranje. Da li sve
to posjeduje i Wiz? Jednostavnije mi je priznati, kako bi se u slinoj situaciji na slian nain ponaao i
ovjek. Upravo stoga, u nedostatku bilo kakvog suprotnog dokaza, pretpostavit du da se i kod mojeg psa
radi o svjesnom i inteligentnom ponaanju.
77
V.
Priroda pasje inteligencije
Moj pas zna lajati poput kakvog kongresmena, donositi stvari
kao najbolji pomodnik, prosjaiti poput novinarskog tajnika
i praviti se mrtvim poput recepcionera kojemu zvoni telefon.
KONGRESMEN GERALD SOLOMON
Ved due vrijeme rabimo termin "inteligencija pasa" i bilo bi vrijeme, upitati se to on zapravo znai? Kao
i kod mnogih pitanja, ini se da je odgovor oit sve dok ga ne moramo glasno izredi. Rije inteligencija nije
strana u svakodnevnom jeziku i esto je koristimo kao sinonim za otrouman, pametan, briljantan,
mudar, koji opaa, razborit i tako dalje. Takoer esto, opisujudi ljude i njihove radnje, rabimo i antonime

poput glup, tup, ogranien, nerazuman, spor, imbecilan i ostale. Pa ipak, kada od nekoga zatraimo
odreeniji odgovor na pitanje to podrazumijeva pod inteligencijom, vedina ispitanika najede nema
konkretniju predodbu o tom pojmu. Gdje su granice inteligencije? Kako je graena i kako djeluje? Kako
razluiti ponaanje koje je posljedica razuma i inteligencije od refleksnog i nesvjesnog ponaanja? Ta
sloena pitanja trae svoje odgovore, iako ih vedina ljudi jednostavno izbjegava pripremljenim frazama:
"Teko je objasniti djelovanje uma, no odmah dete ga prepoznati kada se s njim sretnete u
svakodnevnom ivotu".
78

Inteligencija pasa

Odgovarajudi na ta pitanja ni psiholozi nisu pronali puno bolje odgovore od laika. Daleke 1929. godine, u
strunoj publikaciji Dnevnik edukacijskepshologije, objavljeni su rezultati ankete kojom je od vodedih
uenjaka i psihologa tog vremena zatraeno da definiraju pojam inteligencije. Iako su psiholozi imali svaki
svoju teoretsku definiciju i neku loginu zakonitost te definicije, koja je imala smisao i mogla se koristiti,
grupa kao cjelina nije dala usuglaeni odgovor. Pedeset est godina kasnije, dakle 1983. godine, psiholozi
Robert J. Sternberg s Univerziteta Yale i Douglas K. Detterman s Univerziteta Case Western Reserve,
pokuali su ponovno s istim pitanjem. Nagovorili su dvadeset tri svjetski priznata strunjaka, koji se bave
prouavanjem inteligencije, da iznesu svoja saznanja, sve su ih sakupili i, uz svoja osobna, objavili u knjizi
to je inteligencija? Pokazalo se da, i pola stoljeda kasnije, znanstvenici jo uvijek ne mogu s usuglaenim
stavovima objasniti stoje to inteligencija i kako je organizirana. No, ipak je primjeden napredak u odnosu
na prvi pokuaj definiranja inteligencije, jer je nekolicina istraivaa pokazala isto miljenje o njenom
ustrojstvu, ime su znatno pripomogli unapreivanju dotadanjeg znanja i razumijevanja ovog problema.
OPDA I SPECIFINA INTELIGENCIJA
Kada sakupimo i razmotrimo sve ono to se zna, ili ak nagaa, o prirodi ljudske inteligencije, naidi demo
na niz ideja koje nam mogu pomodi u lakem razumijevanju prave prirode pasje inteligencije. Jedna
vana spoznaja ui nas da inteligencija ima razliitu irinu i doseg. Mnogi misle kako inteligentni ljudi
pokazuju svoju inteligenciju u svemu to rade. U to sam se osobno uvjerio razgovarajudi s Davidom
Hubelom, jednim od dobitnika Nobelove nagrade za psihologiju i medicinu. Usko podruje njegovog rada
su neuroloki imbenici koji osiguravaju pretvaranje ivanih impulsa u vizualnu informaciju oka. On je
briljantan istraiva, strunjak za psihologiju mozga i ivanog sustava, a do visokog stupnja je
kompetentan govoriti i o mikroelektrinim tokovima te kemijskim aktivnostima koje se zbivaju u ivanim
stanicama. Nekoliko
ina nakon tO \e. rinhin Nnhpinvn naarnHu r\nctpti
in i/=. m
Priroda pasje inteligencije 79
Zajedno smo veerali i avrljali, kada je poeo opisivati do koje je mjere ova prestina nagrada
promijenila njegov ivot. Mnogi ljudi su (pravilno) uvjereni da Nobelovu nagradu dobivaju samo
"neopozivo inteligentni" ljudi na svijetu, ali grijee kada ih, doslovce u svemu, smatraju vrhunskim
strunjacima. "Postavljaju mi pitanja o knjievnosti i muzici, odgoju djece, ekologiji, o tome kako sprijeiti

nestajanje riba u Atlantskom oceanu, od mene trae rjeenje svjetske politike krize i vjerskih previranja.
Oekuju da du u trenutku imati osobno miljenje o svemu to se u svijetu dogaa. Izgleda kako vjeruju da
su dobitnici Nobelove nagrade "stvarno pametni" pa moraju imati inteligentna rjeenja o svemu". Otpio
je gutljaj vina, urotniki se osmjehnuo, a onda nastavio: "Jo je dobro to od mene ne trae da znam
pjevati ili plesati!"
Ovo uopdeno i uvrijeeno miljenje, po kojem je inteligencija sposobnost koju je mogude primijeniti na
sve vidove ponaanja, zapravo i meu psiholozima ima poprilian broj pobornika. Najprepoznatljiviji od
njih je Charles E. Spearman, britanski psiholog koji je 1904. objavio klasini rad pod nazivom Objektivno
odreena i izmjerena opda inteligencija. U tom je djelu ustvrdio kako postoji neki opdi imbenik
inteligencije (nazvao gaje g) koji se moe primijeniti na sve to pojedinac radi. Njegov je zakljuak
utemeljen na rezultatima brojnih istraivanja, koji su pokazali odnos dobivenih podataka postignutih na
razliitim testovima specifinih mentalnih sposobnosti. Pretpostavimo da je ispitanik dobio dvanaest ili
vie testova. Ukoliko svaki od njih mjeri neku zasebnu i neovisnu mentalnu sposobnost, njihovi de
konani rezultati biti meusobno nepovezani. Tako se moe dogoditi da netko pokae dobar rezultat iz
aritmetike, ali lo iz jezika. To, takoer, moe znaiti da razni dijelovi inteligencije nisu meusobno
povezani. Moemo ak pretpostaviti, kako je dio inteligencije univerzalan pa de nam podjednako koristiti
u rjeavanju svih testova. Taj opdi faktor inteligencije odnosio bi se na sve i znaio bi da de ispitanik, koji
je uspjeno rijeio jedan test, s jednakim uspjehom rijeiti i svakoga drugoga.
Spearman je sakupio brdo podataka i usporedio je dobivene rezultate. Pokazalo se da pri razliitim
testovima postoji odreena povezanost^
80 Inteligencija pasa
izmeu uspjenosti provedenog testiranja i ispitanika. Rezultati testova, kojima su mjerene neke
specifine intelektualne sposobnosti, pokazali su sljedede: ukoliko je ispitanik bio nadprosjean u
testovima aritmetike, postojala je velika vjerojatnost da de i u drugim testovima (itanja, pamdenja,
analitikog razmiljanja) postidi iznadprosjene rezultate. Spearman je zakljuio da rezultate testova
povezuje opdi imbenik inteligencije (g). Meutim, bududi daje odnos izmeu dobivenih podataka bio
srednje jaine, morao je malo prilagoditi svoju polaznu pretpostavku i priznati da se iza svega ne krije
samo opdi imbenik inteligencije. injenica, da rezultati testova nisu bili potpuno predvidivi jedni na
osnovu drugih (neke su osobe bolje u rjeavanju tekstualnih zadataka, za razliku od onih koji ukljuuju
geometrijske odnose), upudivala je na zakljuak kako u rezultatu svakog testa sudjeluje i sklop specifinih
sposobnosti (koje je nazvao s).
Uz ovo Spearmanovo otkride, lake demo objasniti zato kod jednog ovjeka postoje tako velike razlike
pri rjeavanju razliitih zadataka. Na primjer, Napoleon Bonaparte, briljantan vojni strateg, pokazivao je
istovremeno i neke znakove opde inteligencije po tome to je svojim govornim i intelektualnim umijedem
mogao utjecati na francusku javnost. Nadalje, mnoge zakonske, kolske i politike reforme, koje je tada
uveo, odrale su se do dananjeg dana. Pa ipak, u nekim je podrujima pokazao specifine nedostatke.
Na primjer, dokazao je pravu glupost kada je zapoeo neuspjelu invaziju na Rusiju, koja je na kraju dovela
do pada njegova reima. Pogledajmo i dobitnika Nobelove nagrade, Alberta Einsteina, meu ijim su
otkridima teorija relativiteta i fotoelektrini efekt. Njegovu opdu inteligenciju dokazuju velika govornika

spretnost (brojni filozofski zapisi), ali i zamjetno izraen muziki talent (svirao je violonelo), dok mu je
prava propast bila obina aritmetika. Toliko je loe zbrajao i oduzimao da nikada nije pravilno izraunao
koliko novaca jo ima u banci.
Ovakvi primjeri pokazuju nam kako ovjek moe odreene intelektualne sposobnosti imati nadprosjeno
razvijene, dok druge istovremeno ne dosiu ni prosjek. Puno je pria koje to potvruju. Svi smo ved uli
za slavnog ahovskog majstora koji se jedva provukao u
Priroda pasje inteligencije

81

koli i u obinim je razgovorima najede bio potpuno izgubljen. Poznato je, takoer, da jedan od
dananjih najuglednijih teoretiara fizike ne zna zamijeniti pregorjeli osigura, da vrlo struan istraiva
kemiar ne moe razumijeti ni najobiniji recept i uspjeno ispedi kola, da jedan od najautoritativnijih
generala dananjice ne zna disciplinirati vlastitu djecu, da uspjeni psiholog koji svakodnevno spaava
tue brakove zapale u krizu, istovremeno ne zna kako postupiti kada se raspada njegov vlastiti. Kod svih
njih u istoj osobi, ali u razliitim ivotnim situacijama, nalazimo tendenciju inteligentnog i glupog
djelovanja, ime se samo moe potvrditi postojanje specifinih intelektualnih sposobnosti u svakom
pojedincu.
Isto vrijedi i za pse. Dok se ini kako su neki psi izuzetno pametni i mogu nauiti doslovce sve to zamisli
njihov vlasnik (imaju visoki g ili opdu inteligenciju), neki drugi pokazuju usko usmjerene sposobnosti, a
samim time i "iroke" nedostatke. Engleskog setera i pointera ne treba posebno uiti da lovcu pokau
gdje se krije divlja, ali ih je nemogude nauiti da ratrkane ovce sakupe u stado. S druge strane, ini se
da je sposobnost uvanja stada, ved samim roenjem, "uroena" etlandskim i kotskim ovarima, koji
pak ni nakon upornih pokuaja nede nauiti ukazivati na divlja. Te prednosti i nedostaci, odnosno visoke
i niske toke njihovih sposobnosti, dokazuju da i psi posjeduju specifine sposobnosti (s).
VIESTRUKE INTELIGENCIJE
injenica da se ljudi meusobno toliko razlikuju po svojim sposobnostima, navela je neke istraivae na
ideju da bi inteligenciju trebalo promatrati kao zbir primarnih mentalnih sposobnosti, od kojih se svaka
moe smatrati zasebnom sposobnodu ili zasebnom dimenzijom inteligencije. Harvardski psiholog
Howard Gardner te sposobnosti naziva "viestrukim inteligencijama". Prema Gardneru, jedna
inteligencija je jedna sposobnost rjeavanja problema i iznalaenja novih prilagoenih reakcija
primjerenih okolini. Pod okolinom se, pored
i nrt rni
r\nrlra7limi1PVain 1
82

Inteligencija pasa

kulturne aktivnosti te drutveni odnosi. Za Gardnera postoji sedam vanih inteligencija: lingvistika,
logiko - matematika, prostorna, glazbena, tjelesno - kinestetika, interpersonalna i intrapersonalna

inteligencija. Iako je Gardner svojom teorijom ralanjivao inteligenciju ovjeka, ona ukljuuje i neke
specifine sposobnosti tipine za pse, te neke druge o kojima se moe raspravljati.
Zaponimo stoga s onim Gardnerovim inteligencijama koje "moe imati pas". Prva neka bude prostorna
inteligencija. Ona predstavlja sposobnost da se u glavi zadri model organizacije vanjskog svijeta -pozicija
predmeta u prostoru, relativna udaljenost izmeu njih, i tako dalje. Pas, koji pokazuje ovu vrstu
inteligencije, pamti gdje se u kudi nalazi omiljena igraka, gdje ste pohranili njegovu uzicu ili gdje je
njegov krevet.
Jedan od mojih prijanjih pasa, kernski terijer Feldspar, imao je dobru prostornu inteligenciju i jasno je
oitovao tu svoju sposobnost. im bih ga upitao gdje se nalaze moja djeca, odmah bi otrao tamo gdje ih
je zadnji put vidio i na tom bi mjestu poeo snano lajati. Dok su djeca jo bila jako mala, obiavali smo se
igrati skrivaa, a gotovo uvijek bi upravo mene zapala nezahvalna uloga tragaa. Vremenom je igra
postajala sve tea, jer kako su djeca rasla, s njima je "rasla" i sposobnost iznalaenja takvih skrovita koja
je bilo sve tee otkriti. Nije stoga udo to sam pribjegao lukavstvu. Kradomice bih Feldsparu naredio da
ostane s djetetom koje je tog dana bilo najtee pronadi. Na primjer, rekao bih: "uvaj Bena" i pas bi
posluno tumarao za mojim sinom. Kada bi se Ben sakrio, pas bi se vratio k meni. Potrebno je bilo samo
pitati: "Gdje je Ben?" i odmah bi me poveo u tajno skrovite, lajudi pri tom na sav glas. Slijedilo bi glasno
djetetovo negodovanje: "Feldspar, odlazi!", a onda i zakljuak: "Tata, vara!" Pas se pri traenju oslanjao
iskljuivo na pamdenje prostora (nije traio dijete pratedi trag) - to je postalo jasno kada je moja kdi
Rebecca nauila kako nadmudriti i oca i psa. Najprije bi se pritajila i ekala da Feldspara pozovem k sebi,
a tada bi kriom prela na drugo mjesto. Feldsparova reakcija bila je utemeljena na prostornom sjedanju
pa bi se vratio pred ormar i glasno lajao, iako se Rebecca ved neprimjetno preselila u kupaonicu preko
Priroda pasje inteligencije 8 3
puta. Sredom, i tada je nije bilo teko pronadi, jer se nadaleko moglo uti njeno hihotanje zbog uspjele
prevare. Feldspara nikada nisam koristio zato da bih pod svaku cijenu pobijedio, ved me zanimala djeja
reakcija na mojeg pasjeg pomodnika. Iako nije bilo teko pronadi Rebeccu, svejedno bih se pravio daje ne
vidim, jednostavno stoga daje nagradim za njenu mudrost.
Druga dimenzija Gardnerove viestruke inteligencije je tjelesno -kinestetika inteligencija. Ona psima
omoguduje koordinaciju tjelesnih pokreta, jednakih onima koji su ovjeku neophodni za tipkanje,
plesanje ili portske aktivnosti. I psi naue preskakati prepreke, skakati u dalj, balansirati na gredi ili
penjati se ljestvama, stoga im je ovaj vid inteligencije neophodan za takmienja u poslunosti i agilitiju. U
Kanadi ak postoji i plesno natjecanje u slobodnom sastavu, stoje pseda inaica umjetnikog plesa, s tom
razlikom da je ne izvode samo pojedinci s jednim psom ved mogu nastupati i itave ekipe od etiri do est
voditelja s odgovarajudim brojem pasa. Takmiari nauene vjetine izvode uz glazbenu pratnju, a suci
ocjenjuju koliko su pri tom jedinstveni pas i njegov vodi. Ponekad pas treba skakutati izmeu
voditeljevih nogu, preskoiti preko ispruene ruke, praviti krugove i vratiti se svom partneru, a posebno
je vano da se irokim prostorom ringa krede usklaeno s ostalim lanovima ekipe. U mnogim
elementima to su iste tjelesno - kinsetetike vjetine koje koriste pravi plesai.

Izgleda da pas posjeduje je intrapersonalnu inteligenciju. To je svojevrsno samoznanje, neto poput

poznavanja vlastitih mogudnosti i granica. Pas koji se koleba ili odbija skoiti preko prepreke, zna da je
ona za njega previsoka ili preiroka te time dokazuje ovu vrstu inteligencije. Intrapersonalna inteligencija
teoretski je jako vana, jer pas vjerojatno mora koristiti neku vrstu svjesne obrade podataka, ili ak
prostornog rasporeda, kako bi pokazao tu inteligenciju. Dakle, pas razmilja o visini skoka, ocjenjuje ga
prema vlastitim mogudnostima, moda zamilja koliko visoko moe skoiti i tako dalje. Naravno, postoje i
druga moguda objanjenja onoga to psi rade u ovakvim situacijama i uskoro du se vratiti na tu temu.
84 Inteligencija pasa
Sljededa vrsta pasje inteligencije odraava injenicu da su psi drutvena bida. To je interpersonalna
inteligencija koja psima omogudava meusobnu komunikaciju, tovanje voe opora i prihvadanje pravila
zajednice. Naravno, jo izraajnije od domadih pasa, svojeg vou potuje grupa divljih kanida. U susretu s
ljudima i drugim psima svi psi reagiraju na isti nain, odgovarajudim drutvenim signalima (mau repom,
a pri susretu s ovjekom tom mahanju pridodaju jo i molediv pogled kojim mogu isprositi kakav slatki
komadid hrane). Interpersonalna inteligencija se pokazuje i u trenucima zajednike igre s drugim psima ili
onda kada pas vlasniku pokuava priopditi svoje potrebe. Drugim rijeima, interpersonalna inteligencija
je temelj komunikacije: ukoliko netko - ovjek ili pas - ne primjeduje postojanje drugih jedinki i ne pridaje
vanost njihovom ponaanju, onda nema ni potrebe za komunikacijom.
Moda dete se pitati zato sam drutvenu odgovornost uvrstio meu sposobnosti koje nazivamo
inteligencijom'? Kako bih odgovorio na to pitanje, moram se opet vratiti na pitanje svijesti. Neki
psiholozi, kao i Nicholas Humphrev, tvrdili su da ivotinje za spoznaju i uspostavu drutvenih odnosa
moraju imati neto vie od same svijesti, moda ak i viu inteligenciju. Humphrev misli, kako je
vjerojatno najtea zadada s kojom se u ivotu srede ivotinjski um, prilagodba drugim pojedincima
vlastite vrste, predvianje njihovog ponaanja, prepoznavanje njihovih motiva i ciljeva, traenje
odgovarajudeg partnera te prilagodba vlastitog ponaanja trenutnoj hijerarhiji u oporu. Stoga nas i ne
udi mnotvo mozgovnih mogudnosti koje omogudvaju savladavanje tako zahtjevnih izazova.
Zamislite bide koje ima sve potrebno za samostalni ivot. Ima noge za kretanje, sposobnost hvatanja i
premjetanja predmeta, dobar osjetilni sustav za primanje podraaja i informacija iz okoline, i mozak,
neku vrstu centra za obradu podataka i donoenje odluka. Takvom bidu jedino jo nedostaje svojevrsno
unutarnje oko svijesti. Usporedimo tjelesno identine ivotinje, od kojih jedna ima svijest, odnosno to
unutarnje oko kojim promatra razliita stanja vlastitog uma. Na bihe-vioristikoj razini, rekli bismo da su
ta dva stvorenja potpuno istovjetna,
Priroda pasje inteligencije

85

jer ih se u osnovi ne moe razlikovati. Obje mogu pokazati veliku mjeru inteligencije i osjedaja, ukljuujudi
i ono to nazivamo "eljama", "raspoloenjima" ili "strastima". Razlika bi bila jedino u tome to bismo za
ivotinju bez svijesti rekli kako se ta ponaanja jednostavno dogaaju i kako njima rukovodi nekakav
psiholoki automatski pilot, dok bismo, kod ivotinje koja ima svijest, zakljuili kako su njena inteligentna
ponaanja popradena svijedu o prisutnom procesu miljenja. Uz to "svjesna" ivotinja svjesna je onoga
to vidi i osjeda. Unutarnje oko neprimjetno prati sve to se dogaa s tijelom, ita um. "Svjesna" ivotinja

svjesna je i svojeg postojanja te stoga lake predvia i razumije ponaanje srodnika, jer moe bez tekoda
zamisliti to u nekom trenutku misle drugi i kako de reagirati u odreenoj situaciji. Koristedi vlastiti
obrazac ponaanja, svojevrsno "samopoznavanje", lake de objasniti ponaanje drugih lanova opora.
ivotinja koja ima svijest moe zamisliti to osjedaju druge ivotinje i moe predvidjeti njihove reakcije.
Na temelju vlastitog "samopoznavanja", zamiljajudi kako bi i sama reagirala u slinoj situaciji, donosi
realne procjene o unutarnjem ivotu drugih ivotinja. Ustvari, svijest o vlastitim stanjima omogudava joj
da "proita" misli drugih, a to je ved sposobnost koja moe pokazati dvije strane medalje. Po jednoj,
takva je ivotinja sposobna s drugima uspostaviti odnos suosjedanja, suduti i povjerenja, a po drugoj,
njena se sposobnost lako moe izroditi u podmuklost, prijevaru i izdaju. Drugim rijeima, otvoren je put
bezbrojnim prijetvornim ponaanjima koja svakodnevno vidimo kod ljudi, pasa i drugih drutvenih
ivotinja. Prema ovoj teoriji, dakle, biti djelotvorna drutvena ivotinja podrazumijeva imati i inteligenciju
i svijest. Ukoliko je ova teorija tona, lako demo razbiti sve dvojbe glede ivotinjske inteligencije, jer bi
ved i samo postojanje sloenih uzajamnih drutvenih djelovanja, moralo biti dokaz da neka ivotinja ima i
svijest i inteligenciju.
I dok su neke dimenzije pasje inteligencije sasvim oite, postoje i one ije je postojanje upitnije. Jedna od
njih je glazbena inteligencija. Vjerojatno demo se lako sloiti s pretpostavkom postojanja takve
inteligencije, samo ako dokaemo da pas moe osjetiti neke elemente glazbe, kao na primjer harmoniju,
ali je nedvojbeno jasno daje stvaranje
86 Inteligencija pasa
glazbe potpuno izvan svakog pitanja. Promatrajudi natjecanja u slobodnom glazbenom sastavu, koja sam
ranije opisao, gdje se psi i njihovi voditelji kredu ili pleu u ritmu neke glazbe, nikada nisam primijetio da
psi doista dre takt s glazbom. Oni se pokredu sa svojim voditeljima, slijede njihove pokrete, ali sami ne
razvijaju nikakav ritmiki pokret. Privid plesa, dakle, prua ovjekova reakcija na glazbenu dionicu.
Pa ipak, postoje prie o psima koji nisu ravnoduni prema glazbi. Cesto sam uo vlasnike kada kau: "Moj
pas stvarno voli Mozartovu komornu glazbu. Kada pustim neko slino klasino djelo, on doe u sobu i
legne pored zvunika. Meutim, kada stavim vrpcu s rock glazbom, nastoji napustiti sobu". Teko je redi
da lije takvo ponaanje odraz injenice da pas razlikuje glazbu ili ga samo smetaju neki pojaani
elektronski zvukovi, neprijatni njegovu uhu.
esto se uju i prie o psima koji pjevaju. I sam sam imao priliku sluati jednog baseta, koji bi uvijek
poeo tuliti, im bi se njegova "ljudska" porodica za Boid okupila oko glasovira. Pas je, navodno, zavijao
samo kada su pjevali skladno, a prestajao bi kad je njihova pjesma postala vieglasje. Treba li ovo
basetovo zavijanje interpretirati kao pasje glazbeno stvaralatvo i time mu priznati da posjeduje glazbenu
inteligenciju? Na alost, nemam potrebne dokaze da bih u tu mogudnost mogao povjerovati; meutim,
kada dobro promislim, ipak mi se ini nemogudim. Cijeli opori divljih pasa i vukova zajedno zavijaju i
tako se odazivaju zavijajudim pripadnicima drugih opora ili nekom vlastitom lanu. Pretpostavlja se da je
to neki oblik komunikacije kojom pas zapravo kae: "Ovdje sam," ili "Svi smo dio istog opora", a nikako
njegov pokuaj muziciranja. Pa opet, kada sam u danima svoje najranije mladosti uz pratnju havajske
gitare pokuavao pjevati, uvijek kada bih svirao, moj bi pas Tippy, mjeanac beagla i foksterijera, poinjao
alosno zavijati. Ne mogu, naalost, tvrditi da je tako pokazivao svoju ljubav prema glazbi, ali moji su

ukudani bili sigurni kako je njegovo zavijanje najuinkovitije i najiskrenije izraavalo sud o mojem
pjevanju!
Sljededi oblik inteligencije, o kojoj bismo mogli raspravljati, je logiko - matematika inteligencija. Ljudi je
koriste pri rjeavanju matematikih problema, pri traenju znanstvenih spoznaja i u svim onim
situacijama
Priroda pasje inteligencije 87
kada moraju raunati. Poto znamo da psi ne raunaju, potrebno je ovaj oblik inteligencije donekle
prilagoditi, razjasniti i na neki nain ograniiti, prije nego li uopde krenemo razmatrati prisutnost ovakve
inteligencije kod pasa. Psi se ne bave naukom, ne rjeavaju zadatke iz algebre, ne istrauju djelovanje
svijeta prirode. Stoga demo, govoredi o prisutnosti ove komponente u inteligenciji psa, imati na umu sva
nabrojena ogranienja.
No, ne treba ved unaprijed zakljuiti kako se o ovom sklopu sposobnosti kod pasa nema to redi. Sasvim
je sigurno da psi mogu rjeavati probleme i u novim situacijama primjenjivati racionalne strategije, pa
opet im se, pri razmatranju odnosa izmeu koliine i veliine, a one ine dio matematikog carstva,
osporava sposobnost takvog razmiljanja. Na primjer, Samuel Johnson, engleski pisac i kritiar
osamnaestog stoljeda, autor prvog rjenika engleskog jezika, jednom je odbio priznati sposobnosti pasa u
ovom podruju inteligencije, izjavivi: "Zar doista jo niste zapazili da psi nemaju sposobnost
usporeivanja? Pas de jednako spremno uzeti mali komad mesa, kao i veliki, kada se oba nau pred
njim."
Daniel Greenberg, izdava lista Science and Government Report, predloio je lak i jednostavan pokus
kojeg moete izvesti kod kude i pobiti Johnsonovu tvrdnju, te dokazati kako psi ipak vre logiku
usporedbu koliine. Napravite mekoliko manjih i vedih kuglica mljevenog mesa (za velike pse poput
njemakog ovara ili rotvajlera, neka male kuglice budu veliine loptice za stolni tenis, a vede kao teniske
lopte, dok malim psima, poput jorkirskog terijera ili patuljastog naucera, manje kuglice napravite velike
kao pekule, a vede kao loptice za golf). Dok pas gleda, manju i vedu kuglicu poloite na pod. Opazit dete
da uvijek prilazi blioj i nju pojede, bez obzira da li je manja ili veda. Donosedi ishitreni zakljuak, mogli
bismo redi kako pas ne zna usporediti i procijeniti veliinu, no sljededi test pokazat de daje to samo
rezultat obinog oportunizma i odraz naela po kojem je bolje imati vrapca u ruci, nego goluba na grani;
bliu je kuglicu jednostavno lake dohvatiti. Povedate li udaljenost izmeu psa i mamca, tako da obje
kuglice budu jednako udaljene, pas de jgotovo uvijek najprije krenuti po
88 Inteligencija pasa
vedu. Ovime moemo dokazati sposobnost pasa u usporeivanju koliine i oblikovanju plana akcije na
osnovu matematike (dodue primitivne) procjene.
Postoje i drugi primjeri kada pas vri kvantitativnu procjenu. uo sam priu o dva lovca, kojima je u lovu
na patke pomagao zlatni retriver Buck. Nakon jednog zajednikog lova, kada su se ved vratili do
automobila, jedan se lovac dosjetio zaboravljenih eira koji su ostali pored zaklona. Buck je bio nauen
donijeti svaki predmet koji mu pokae vlasnik, pa su, umjesto da se sami vrate po eire, po njih poslali

Bucka. Dva eira, kapa za bjezbol i kaubojski eir, leali su jedan pored drugog. Dok su ljudi gledali, pas
je najprije uhvatio kaubojski eir i potom pokuavao uzeti kapu. Kako nije imao uspjeha, bacio je vedi
eir i podigao najprije kapu, no nikako nije mogao pronadi takav zahvat kojim bi odjednom uzeo oba
eira. Ispustio je kapu i na trenutak promatrao oba eira. Na kraju je uzeo kapu, ubacio je u kaubojski
eir, a onda je, pomaudi se prednjom apom, potisno kapu dublje kako bi ostala bolje privrdena. Na
kraju je zgrabio vedi eir, koji je sada sluio kao neka vrsta koare za manjeg i, veselo maudi repom,
donio ih zauenim lovcima.
Rjeavajudi ovaj problem, pas se oigledno posluio logikom i rijeio ga je zahvaljujudi svojoj sposobnosti
prosudbe u pogledu koliine i meusobnog odnosa predmeta. Treba naglasiti da je pas stavio manji eir
u vedi, a ne obrnuto, to gotovo dokazuje postojanje predodbe o veliini.
Psi mogu idi i dalje od ovakvog procjenjivanja, sve do momenta kada bi se povrnom promatrau moglo
uiniti da pas stvarno broji. Jednog proljetnog poslijepodneva sudio sam na ispitima poslunosti i, kako je
grupa koju sam trebao ocijeniti bila manja od grupa ostalih sudaca, zavrio sam neto ranije od drugih. S
jednim natjecateljem i njegovom prekrasnom labradorkom nazvanom Poco, krenuo sam u etnju na
oblinje veliko polje. ovjek je sa sobom nosio kutiju punu gumenih mamaca za pronalaenje i pomodu
njih mi je htio dokazati kako njegov pas moe brojiti.
Priroda pasje inteligencije 8 9
"Poco moe sasvim pouzdano brojiti do etiri, a pri brojenju do pet samo ponekad pogrijei ", rekao mi
je. "Pokazat du vam kako to radi. Izaberite neki broj od jedan do pet."
Odabrao sam broj tri. Dok je pas gledao, njegov je vlasnik bacio tri mamca u visoku travu na polju.
Mamce je bacio u razliitim smjerovima i na razliite udaljenosti. Nakon to sam se, puzedi na rukama i
koljenima, uvjerio da pas sa svoje visine i s polazne toke nije mogao vidjeti mamce, ovjek je
jednostavno rekao: "Poco, donesi", bez usmjeravanja rukom ili koritenja ikakvog znaka. Pasje krenuo
prema posljednjem mamcu, podigao ga i donio natrag. Vlasnik je uzeo mamac i ponovio: "Poco, donesi",
i pasje krenuo traiti. Nakon stoje donijela i drugi mamac, opet je slijedila ista naredba: "Poco, donesi" i
kujica je otrala po tredi, posljednji mamac. Kada joj je iz usta uzeo i posljednji mamac, vlasnik je ponovio
naredbu: "Poco, donesi". Kujica gaje samo pogledala, jednom je zalajala, primakla se njegovoj lijevoj nozi
u uobiajeni poloaj pored i sjela.
Onda se ovjek okrenuo prema meni i rekao: "Poco zna daje donijela sva tri mamca. Ona stalno rauna.
Kada vie nema mamaca koje treba donijeti, lajanjem mi kae - svi su ovdje, glupane - i jednostavno je
spremna na novi zadatak".
Ponavljali smo vjebu vie od pola sata, mijenjajudi broj mamaca do ukupno pet, a ja i jo jedan usputni
prolaznik, koji je zaueno zastao promatrajudi pokus, bacali smo mamce i slali psa po njih kako bismo
provjerili nije li moda postojala neka tajna u nainu kako su predmeti bacani ili kako su davane naredbe
na koje je kujica uspjeno izvravala zadatke. Na kraju smo pokuali i ono stoje "otkrilo prevaru"
Pametnog Hansa. Bilo je baeno nekoliko mamaca, ali tako da je pas vidio kamo su popadali, no sam

baca nije znao koliko je mamaca u igri pa nije psu mogao nehotice odavati nikakve tajne znakove. Nije
bilo vano o kojoj se varijanti radilo, ak i kada je bilo pet mamaca, pas nikad nije pogrijeio u broju.
Iako nikome ne pada na um tvrditi da su psi matematiari ili logiari, svejedno je oito da ipak posjeduju
neke matematike i logike sposobnosti. Sposobnost kvantitativne procjenei brojanje osnova su
90

Inteligencija pasa

svake matematike, a sposobost rjeavanja novih problema dokazuje logiku i razmiljanje.

Posljednja od Gardnerovih inteligencija je lingvistika inteligencija, pri ijem se spomenu Descartes
vjerojatno opet okrede u grobu. I ovdje je potpuno jasno da pas ne moe govoriti i proizvoditi jezik pa
tako ne moe ni dostidi vie jezine oblike. No, ako pas kao pjesnik - laureat mora ostati tlapnja, poricati
sve njegove lingvistike sposobnosti moglo bi otidi predaleko.
Postojanje lingvistike inteligencije kod pasa neobino nam je vano, jer oito elimo komunicirati s
naim ivotinjama. To je vano i psima, jer su po svojoj prirodi drutvene ivotinje, a ustrojstvo nekog
drutva i strukture ne moe postojati bez odreenog oblika komunikacije. Stoje struktura drutva i
aktivnosti sloenija, sloeniji je i jezik ili komunikacija. U divljini, psi i vukovi koordiniraju grupe koje vode
lov, zadravaju drutveni poloaj u oporu i dijele dunosti, poput uvanja mladunaca koji vie ne siu, ali
su premladi za lov. Sve to ukazuje da moraju imati bogat sustav komunikacije. Filozofski gledano,
naravno, pojam ivotinjskog jezika bio je sreditem rasprava o tome da li ivotinje koje nisu ljudi mogu
misliti i imati svijest. Zbog svih ovih razloga, ini mi se prikladnim pojmu lingvistike inteligencije pasa
posvetiti vie vremena od onoga kojeg sam posvetio ostalim oblicima mentalnih sposobnosti pasa u
ovom poglavlju.
91
VI.
Lingvistika inteligencija
pasa
Nitko ne cijeni posebnost vaeg razgovora kao to to cijeni va pas.
Christopher Morley
Jezik je oduvijek bio povlastica koju smo smatrali iskljuivo ljudskim obiljejem. Selekcionirajudi
prisutnost lingvistikih sposobnosti kod ivotinja (pokuajima da se i ivotinje naue govoriti, koji dakako
nisu bili uspjeni), Descartes je postavio granicu izmeu ljudi i svih drugih ivotinja koje nisu ljudi,
razraujudi tu misao i dalje tvrdnjom kako nesposobnost govornog komuniciranja dokazuje i
nepostojanje ivotinjskog razuma i inteligencije. Meutim, tijekom sedamdesetih godina naeg stoljeda
zadan je udarac Descartesovom vjerovanju. Psiholozi Beatrix i Allen Gardner probili su tu barijeru sa
svojim impanzama. Znali su za nekoliko ranijih pokuaja kojima su znanstvenici, metodom odgoja
djeteta svakodnevno izloenog ljudskom govoru, pokuavali impanze uiti govoru. Naalost, rezultat

najuspjenijeg od tih eksperimenata bio je tek primitivno izgovoren rjenik od samo etiri rijei.
Gardnerovi su poli od pretpostavke kako su prethodni neuspjesi rezultat neumjerenih oekivanja da de
ivotinje doslovno Droaovoriti. Bududi da mnoei Drimati (a svakako i psi) nemaju
92

Inteligencija pasa

mogudnost upravljanja jezikom, usnama, nepcem i glasnicama na nain kako to rade ljudi, shvatili su da
primati ne mogu koristiti govor, ak i ako su njihove mentalne sposobnosti dostatno razvijene za uenje
ostalih oblika govora. Pokuavajudi prevladati vokalnu komponentu govora, Gardnerovi su poeli jednu
impanzu pouavati amerikom jeziku znakova gluhih (ASL - American Sign Language), koji umjesto
glasnica koristi znakove rukama. Ovakav je pristup posebno odgovarao impanzama, poznatima po
svojim vjetim rukama i prstima. Njihova prva impanza, Washoe, nauila je opiran rjenik od preko sto
pedeset znakova. Mogla je slagati jednostavne reenice, koristiti osnovna gramatika pravila i izraavati
nove ideje. Ove i druge sposobnosti pokazale su daje impanza razvila jezik do one razine koja je bila
jednaka djetetu u dobi od dvije i pol do tri godine.
Neki znanstvenici otili su i dublje u istraivanje jezika ivotinja. Koristedi plastine simbole umjesto rijei,
David Premack je uspio svoju impanzu Saru nauiti itati i pisati. Sue Savage-Rumbaugh i njeni suradnici
u Yerkes laboratoriju izradili su za svoje impanze, Shermana i Austina, poseban pisadi stroj sa
specijalnom tastaturom na kojoj je svaka tipka predstavljala neku rije ili dio slian rijei. impanze su
uskoro razvile sposobnost komunikacije do te mjere da su jedna drugoj mogle tipkati poruke, koristedi se
pojmovima koji su im bili posebno jasni i jako vani. Jedna od vjerojatno najsadrajnijih poruka odnosila
se na izbor pravog orua kojim je trebalo doprijeti do skrivene hrane. Tako je jedna impanza drugoj
"poruila" to treba izabrati kako bi lake dohvatila hranu. Odgovarajude sredstvo potom je trebalo
dodati blioj ivotinji, a kasnije su obje dijelile plijen dobiven tako uspjenom suradnjom.
Ne slau se svi psiholozi sa tvrdnjom da se znakovi i signali impanza, gorila i ostalih primata, mogu
nazvati pravim jezikom, jer takvom jeziku nedostaje kompleksnost pravog jezika ljudi. Osobno mislim
daje razlika vie u razvojnom stupnju jezika, nego u njegovom sadraju. Na primjer, vedina antropologa
polazi od pretpostavke kako je sposobnost primitivnih naroda da zbrajaju i oduzimaju dokaz osnovnog
znanja iz matematike, iako bismo stvarni dokaz matematikih sposobnosti trebali
Lingvistika inteligencija pasa 93
temeljiti na viem kriteriju - recimo, poznavanju mnoenja, dijeljenja ili ak rjeavanja algebre. Mnogi
bihevioristi, koji ele zanijekati sposobnost ovjekolikih majmuna da se slue jezikom, od njih izgleda
trae lingvistiki ekvivalent raunanja pa bi tek to prihvatili kao dokaz da ivotinje govore. Drugim
rijeima, toliko su netolerantni prema ivotinjama da od njih trae ono to im onemogudava njihova
tjelesna graa.
ini mi se da je najbolji nain procjenjivanja jezika ivotinja, promatrati ga kao jezik malog djeteta. Djeci
redovito priznajemo lingvistike sposobnosti i onda kada znaju samo nekoliko rijei i pokreta kojima
mogu izraziti svoje elje i razmiljanja. Websterov rjenik Tenth New Collegiate Dictionary, u kojem su
zabiljeene najuestalije uporabe pojmova, ne definira rije jezik samo kao "ujni, artikulirani zvuk s

tono odreenim znaenjem, proizveden radom glasnih organa", nego i kao "sustavno izraavanje misli
ili osjedaja pomodu ustaljenih signala, zvukova, pokreta ili znakova, ije znaenje razumijemo", gdje
uostalom i pripadaju svi opisani naini sporazumijevanja impanzi.
Nedavno sam prelistao MacArthurovu knjigu Inventar razvoja komunikacije, u kojoj se izmeu ostalog
nalazi test za provjeru jezinih i izraajnih sposobnosti dvogodinjeg djeteta. Siguran sam da bi Washoe i
arah na tom testu postigli izuzetno visok rezultat. Stoga mislim da bi bilo poteno, pri mjerenju jezinih
sposobnosti ljudi i ivotinja, polaziti od istih mjerila, a ne da ljudima, ved pri najmanjem uspjehu,
priznamo odreenu sposobnost, dok je istovremeno ivotinjama, ak i za bolji rezultat, uporno odriemo.
RECEPTIVNA SPOSOBNOST PASA
Sve je lijepo i dobro dok govorimo o jeziku primata, no to je s jezikom pasa? Ovdje moramo dodatno
razjasniti ono to je Descartes izgleda zaboravio: najranija faza razvoja jezika ukljuuje vie razumijevanje
jezika nego sam govor. Tek nakon razvoja sposobnosti da se proizvode zvukovi ili signali kako bi se
komuniciralo s drugima, slijedi razvoj
94

Inteligencija pasa

sposobnosti razumijevanja (recepcije) jezika, a to predstavlja vii nivo lingvistikog dosega.

Takozvana receptivna sposobnost (sposobnost razumijevanja jezika) kod pasa je prilino dobra; psi nam
je svakodnevno pokazuju kada primjereno reagiraju na nae rijei. Pogledajmo, na primjer, navedeni
mini-rjenik, sastavljen od rijei koje i sam koristim u "razgovoru" sa svojim psima. Svaka od njih
pojanjena je radnjom ili ponaanjem koje pokazuje daje pas razumio. Naravno, neke od tih rijei ili
izraza, moje su kovanice. Osim toga, svi moji psi ne reagiraju na sve rijei; to ovisi o stupnju njihove
uvjebanosti. Pored svega, treba jo dodati i to da postoje rijei koje pas moda razumije, ali formalo nije
duan na njih odgovoriti te one nisu predstavljene u ovom pasjem fondu rijei. (Imepsa): Svaki od mojih
pasa zna svoje ime i im ga uje okrede glavu prema meni ekajudi daljnja uputstva.
Blie: Pribliit de mi se pas koji u etnji zaostaje.

Brisanje: Pas odlazi na sredinu kuhinje i eka suenje.

Brlog: Pas odlazi u moj kudni ured i eka me.
ekaj: Pas stoji na mjestu dok ga ne opozovem drugom naredbom.
Daj glas: Pas se postavi izmeu mene i neznanca te zastraujudi laje.
Daj pusu: Pas mi lizne obraz.
Daj apu: Pas podie apu koja je najblia mojoj ruci.
Dobar pas: To je izraz pohvale i pas obino poinje mahati repom (moe se zamijeniti s dobar deko,
bravo).

Doi: Pas doe i sjedne ispred mene. Dolje: Pas ide niz stepenice.
Donesi: Pas iz grupe predmeta donosi stvar s mojim mirisom (dio slubene vjebe poslunosti).
Fuj to: Pas ispljune sve to dri u ustima.
Gdje je Joannie?: Pas odlazi prema prostoriji u kojoj je moja supruga, a
kada je na katu ili u podrumu ide prema stepenicama.
Gdje je lopta?: Pas trai svoju loptu (umjesto gdje je, ede demo uti
Lingvistika inteligencija pasa 95
Gdje je tap?: Pas trai svoj tap. Gledaj: Pas stalno gleda u mene. Gore: Pas se penje stepenicama.
Hop: Pas preskoi preko predmeta ili prepreke koju mu pokaem. Hop gore: Pas skae na pokazanu mu
povrinu. Idemo: Pas me slijedi s moje lijeve strane, no ne nuno uz nogu. Idemo vjebati: Na tu naredbu
pas eka pored poligona za vjebanje. Igra: Na to pas pone veselo kruiti, lajati i prigibati se. Ispred: Pas
zauzima poloaj ispred mene (dio slubene vjebe poslunosti).
Iza: Moe se koristiti samo u automobilu kada elimo da se pas premjesti s prednjeg na stranje sjedalo.
Lake: Pas usporava hod ili zastaje kako bi popustio napetost uzice. Lezi: Pas legne.
Makni se: Pas se odmie od svega to je istraivao ili ime se bavio. Mir: Ovo je varijanta naredbe ekaj i
koristim je pri eljanju pasa. Psi ba ne vole kada ih se vue za dlaku pa ipak, zbog izdane naredbe,
ostaju u mirnom poloaju.
Miran: Obino popraden pokretom ruke, ovaj izraz psu govori da mora tiho ostati na mjestu na kojem se
zatekao (moe se redi i ostani). Momci: Ovaj izraz rabim kada se obradam svim mojim psima odjednom.
Svaki od njih na tu rije reagira kao da sam izgovorio njegovo ime.
Na mjesto: Pas odlazi u svoju kudicu.
Nazad: Pas se u pokazanom smjeru udaljava od mene.
Ne: Pas se ukipi, prekine svaku akciju.
O.K.: Ovaj izraz govori psu da je vjeba gotova i iza nje nema novih
naredbi. Pas najede zalaje i prilazi po pohvalu ili nagradu.
Oistimo oi: Ovo kaem samo svojem panijelu, koji mi onda poloi
glavu na moju lijevu ruku pa lake mogu obaviti ritual idenja tragova
suza oko njegovih oiju,........._

.......____.................__ ... ___.................... .._......_^._.

96 Inteligencija pasa
Ogrlica: Pas spusti glavu i doputa skidanje ili stavljanje ogrlice. Okolo: Pas obie oko mene i ide u poloaj
pored. Okreni se: Pas legne na lea kako bih ga pogladio po trbuhu. Oprosti: Uvijek to kaem kada mi pas
preprijei put ili legne preko praga; pas na to ustane i stane sa strane, proputa me da proem. Otvori
usta: Pas otvori usta tako da mu mogu oistiti zube. Popravi: Pas popravlja poloaj pored (dio vjebe
poslunosti).
Pored: Pas seta uz moj lijevi bok ili se vrada sjesti uz moju lijevu nogu (poloaj k nozi, uz).
Pouri: Tu rije rabim onda kada moram brzo izadi pa psa, prije odlaska, jo jednom pustim van. Jednom
nauena, ova de ga rije uvijek potaknuti da trai mjesto za vrenje nude.
Prosi: Pas sjedne na stranje noge, a prednje podigne kao da prosi.
Pusti: Na to pas poputa stisak predmeta kojeg dri u ustima tako da ga mogu izvaditi.
Sjedi: Pas sjedne.
Stani: Pas zastane u onome to je taj as radio i gleda me.
Tiho: Pas prestaje lajati.
Tko eli jesti?: Pas otri u kuhinju pred svoju zdjelicu za hranu.
Tko eli kolaid?: Pas potri u kuhinju i eka svoj pasji kolaid.
Tko de se provozati?: Kada smo vani, pas otri do automobila i eka
dozvolu da ue unutra (kada je u kudi, odlazi pred vrata i eka).
Tko ide u etnju?: Pas prilazi ulaznim vratima i eka.
Trai: Pas slijedi pokazani miris (dio vjebe pradenja traga).
Trai rukavicu: Pas donosi rukavicu koja je izvan njegovog vidnog polja (dio slubene vjebe poslunosti).
Tu: Na to se pas koji se slobodno krede prostorom vrada uz moj lijevi bok, blizu poloaja k nozi, uz.
Unutra: Pas otri kroz otvorena .vrata kude ili vrta, u smjeru koji mu pokaem pokretom ruke.
Lingvistika inteligencija pasa 97
Uzica: Pas se umiri i podie glavu da mu lake prikopam ili skinem
uzicu.
Uzmi: Pas uzima predmet sa tla ispred sebe.

Van: Pas izae iz sobe ili iz svoje kudice.

Zagrli me: Pas se ispred mene podie na stranje noge, a apama me obgrli oko slabina kako bih ga bez
saginjanja mogao milovati. Zloest pas: Ovo je izraz negodovanja na koji pas obino otpuze i potrai izlaz
iz sobe.
Ovaj popis od ezdesetak rijei nije cjelovit. Kao to sam rekao, naveo sam samo izraze koje najede
rabim, a izostavio sam sve one koje psi takoer razumiju, ali ne u smislu naredbe. Na rije kupanje, na
primjer, moj kernski terijer poinje traiti mjesto gdje de se sakriti, dok moj kavalirski panijel kralja
Charlesa jednostavno ode na vrata kupaonice i eka neizbjenu sudbinu. Siguran sam da odgovaraju i na
neke druge rijei, kao na izraz sat vjebe, no odgovori su manje predvidivi. J.Paul Scott, psiholog koji se, u
vrijeme dok je bio ravnatelj laboratorija za ponaanje ivotinja na Hamiltonovom institutu u amerikoj
saveznoj dravi Maine, intenzivno bavio prouavanjem pasa, siguran je da psi mogu razlikovati preko sto
izgovorenih rijei.
Receptivna sposobnost pasa ne odnosi se samo na rijei, ved ukljuuje i niz gesta ili pokreta (istovjetnih
jeziku znakova). U komunikaciji sa psom mnogi od tih znakova mogu jednostavno zamijeniti obine rijei i
naredbe, dok se drugima dodatno upotpunjuje i pojanjava izgovorena naredba. Tako postoji poseban
pokret sa znaenjem doi, dva razliita znaka rukom za dolje i dva za sjedi (ovisno o tome da li je pas sa
strane ili je neto udaljeniji ispred mene), znak za pored, jedan znak za stani te jedan pokret rukom za
nazad. Postoje dva zasebna znaka rukom kojima moemo psa poslati u poloaj pored, ovisno o tome
elimo li da pas napravi krug oko nas ili piruetu s lijeve strane. Postoje i dva znaka za stani, jedan kada se
pas krede i drugi dok sjedi. Ja koristim i brojne znakove kojima pokazujem smjer: pokaem rukom lijevo ili
desno; pokaem luk u kojem treba preskoiti prepreku; pokaem smjer iz kojeg treba neto donijeti kada
je izdana naredba^
98 Inteligencija pasa
uzmi; uz naredbe unutra ili van uputim psa rukom prema vratima, ulazu ili otvoru; tapkam prstima po
povrini na koju pas treba skoiti nakon naredbe hop gore; poslije naredbe vrati se, rukom pokaem psu
smjer u kojem se treba vratiti. Koristim i poseban pokret kojim elim potaknuti psa na traganje nakon
izreene naredbe trai.
Pored naredbi i pokreta koje sam opisao, psi prepoznaju i takozvani govor tijela. Nain na koji se
kredemo, mjesto koje zauzimamo u prostoru ili izraz naeg lica, dakle govor naeg tijela, govori mnogo o
nama, jer se svi ti rjeiti znakovi tijela mijenjaju pod utjecajem razliitih osjedaja ili u razliitim
drutvenim situacijama. Psi su posebno spretni u iitavanju razliitih "govornih" nijansi naega tijela.
Sigurno ste ved zamijetili kako se ponekad, kada se ljutite na svog psa, ali to zbog odgoja ne elite
pokazati, pas svejedno pokunjeno mota oko vas s repom savinutim izmeu nogu - on reagira na znakove
koje mu nesvjesno dajete. U koli za pse esto moete vidjeti povezanost izmeu raspoloenja vlasnika i
uspjenosti kolovanja. Uz napetog voditelja ili vlasnika ni pas se nede ba najbolje iskazati - ini se kao da
je i sam napet pa se ne osjeda ugodno. Izreka iskusnih kinologa: "Napetost se slijeva niz uzicu", moda
najbolje upuduje na vanost nesvjesnog govora tijela svakog vlasnika psa. No, teko je oekivati da
svjesno moemo ukloniti sve te naoko neprimjetne znakove koje pas ipak uspjeva "proitati". Ovu

njegovu sposobnost vjerojatno treba shvatiti kao dodatni imbenik kada se govori o receptivnim
sposobnostima pasa.
GOVOR PASA
Svi prethodno opisani znakovi i rijei namijenjeni su prenoenju informacija od ovjeka prema psu.
Meutim, psi su sposobni komunicirati i u obrnutom pravcu. Pri tome, kao i mi, koriste glasove, govor
tijela i geste. Neki znakovi zajedniki su gotovo svim pasminama pa ak i divljim kanidima, dok drugi
imaju samo lokalno znaenje u odreenim okolnostima (slino narjejima u naem govoru). Tim pasjim
"narjejima" bavili su se mnogi, ali je moda najdalje otiao Douglas
Kirk koil ie istraivan 73 liHnimi 7iuntinip 7n iimietnirh-o nnvfjino On
Lingvistika inteligencija pasa

99

smatra da bi svi ljudi koji sudjeluju sa ivotinjama u filmskim i video produkcijama, morali poznavati
naine ivotinjske komunikacije. Ovim problemom bavili su se i psiholozi koji su otkrili da znakove i
glasove pasa moemo podijeliti u tri osnovne skupine. Znakovi prve grupe govore o njihovim
emocionalnim stanjima. Druga skupina vezana je uz drutvene odnose (poloaj na hijerarhijskoj ljestvici,
dominantnost nad odreenim podrujem), dok se tredom izraavaju njihove potrebe i elje. Upravo u
ovoj posljednjoj grupi pokazuju se najvede razlike meu pojedinim pasminama, ali i pojedinim psima, jer
im ti znakovi nisu bioloki i genetski uroeni ved su iskustvom naueni.
Glasanje pasa
Ljude bismo mogli ukoriti zato to ne sluaju paljivo svoje pse i stoga im vedina znaenja, prisutnih u
glasanju psa, ostaje nerazjanjena. No, ljudsko je uho nesposobno razlikovati nijanse pasjeg lavea. Do
koje je to mjere izraeno, najbolje de vam pokazati sljededi niz izraza kojima diljem svijeta ljudi oponaaju
lajanje pasa. Englez ili Amerikanac redi de bow-wow, woof-woof ili arf-arf. panjolac je uvjeren kako psi
kau jau-jau, Danac misli daje to waf-waf, Francuz woa-woa, dok Rusu zvui kao gav-gav, a Izraelcu havhav. Njemac de prisegnuti kako uje wau-wau, eh ponavlja haff-haff, a Kinez, zamislite, wung-wung\
Naravno, nemojmo zaboraviti da psi moda govore lokalnim narjejima...
S neto vedom pozornodu pasji su lave sluali i znanstvenici, kojima je ipak uspjelo razaznati znaenje
pojedinih oblika glasanja pasa. Nabrojit du najznaajnije i pokuat du ih "prevesti" na ljudski jezik,
opisujudi situacije u kojima ih psi koriste.
Postoje neke vane odrednice pasjeg lajanja. Najznaajnije su visina i zvuk. Lave i svi zvukovi niskih
tonova obino predstavljaju prijetnju, ljutnju i najavljuju mogudnost napada, dok vii tonovi mogu znaiti
strah, bol ili, kada su manje prodorni, zadovoljstvo i elju za igrom. Psiholozi su otkrili da se na isti nain
oglaavamo i mi ljudi. Kada smo ljuti, pada visina tona, a kada smo uplaeni, glas postaje prodorniji, ton
visok, dok rijei zvue izlomljeno. Kada pokazujemo razigranost ili se obradamo
\i

r\i

i-\*i? /ri oo n

100 Inteligencija pasa

psihologinja, Janet Werker, uspjela je dokazati da se po tonu i visini ljudskog glasa, ak i kada se radi o
istim rijeima, moe prepoznati obrada li se netko odrasloj osobi ili malom djetetu.
Druga odrednica pasjeg glasanja je uestalost ili brzina ponavljanja nekog zvuka. Glasovi koji se vedom
brzinom uestalo ponavljaju, oznaavaju stupanj uzbuenja i urbe. to su oni rjei, sigurnije je da se radi
o niem stupanju uzbuenja ili nekakvom prolaznom stanju. Vano je i trajanje zvuka. Visoki, kratko
odrezani i brzo ponavljajudi tonovi esto znae strah ili bol, dok isti glasovi ponovljeni sporijim ritmom
pokazuju elju za igrom ili zadovoljstvo. Opdenito govoredi, trajniji zvukovi znae namjeru, najavljuju
ponaanje koje de se dogoditi, poput niskog rezanja koje prethodi napadu.
LAJANJE
Neprekidno brzo lajanje, zvuk srednje visine: "Pozovi opor! Neto nije u redu! Netko dolazi na na
teritorij!"
Neprekidno lajanje, malo sporije i malo nieg tona: "Uljez (ili opasnost) je vrlo blizu. Pripremite se za
obranu!"
Brzi lave, niz od tri do etiri glasa, s pauzama izmeu, srednje visine: "Osjedam problem (ili uljeza) blizu
naeg teritorija. Mislim da bi voa opora morao podi u izvidnicu."
Produeno lajanje koje ne prestaje, s umjereno dugakim stankama izmeu pojedinog glasanja: "Ima li
koga? Sam sam i treba mi drutvo." To je najedi odgovor psa na zatoenitvo ili duu naputenost.
Jedan ili dva kratka zvuka, srednje visine: "Zdravo!" To je najtipinije glasanje za pozdrav.
Jedan otar zvuk, niim glasom: "Nemoj!" Ovako kuja esto umiruje mlade, no tako se glasa i pas kojega
neto ometa dok spava ili pas kojeg smo pri eljanju snanije povukli za dlaku.
Mijenjajudi visinu ili "naglasak" glasanja, psi mogu promijeniti i smisao svoje poruke. Moemo to
usporediti s reeninom intonacijom bilo kojeg jezika. Izjavna reenica "Gotovo je." postat de pitanje ako
Lingvistika inteligencija pasa 101
intonacija na kraju izjave raste umjesto da pada. Slinu tehniku oglaavanja koriste i psi:
Jedan otar zvuk, srednje visine: "to je sad to?" ili "to?" To je zvuk iznenaenja ili zaprepatenja.
Ukoliko se ponovi jo dva ili tri puta, njegovo znaenje se mijenja u "Doi, pogledaj ovo!" Ista vrsta
lavea, no ne s tako kratkim i otrim glasanjem, obino znai "Doi!" Mnogi psi rabe ovu vrstu glasanja
pred vratima kada ele izadi van. Sputajudi visinu intonacije na oputeni ton, pas uzvikuje "Jedinstveno!"
ili neto kao "Super!" Moj kernski terijer, koji s posebnim uitkom voli preskakati prepreke, tako de se
oglasiti u znak srede kada ga poaljem skoiti preko visoke prepreke. Neki psi tako zalaju pred punim
tanjurom hrane.
Pas jednom zacvili, jako kratko i visokim tonom: "Au!" To je reakcija na

iznenadnu, neoekivanu bol.

Serija cviljenja: "Boli me!" ili "Jako sam uplaen!" Ovakvim glasanjem
psi upozoravaju na jaki bol ili strah.
Zamukao lave, srednje visine: Ako bismo lajanje opisali kao "ruff" onda
bi za zamukao lave rekli "ar-ruff". Ono znai "Igrajmo se!" i izraava
spremnost psa na igru.
Lajanje s rastudom intonacijom: Neto gaje tee opisati, no kada ste ga samo jednom uli, ne moete
pogrijeiti. To je obino serija lajanja, svaki put poinje sredinom tona koji naglo raste - slii cviljenju,
premda nije tako visoko. To je lave koji pas koristi prilikom grube igre i prevrtanja kako bi pokazao
uzbuenje i mogli bismo ga prevesti sa "Ba je zabavno!"
REZANJE
Rezanje se moe rabiti kao samostalan jezikovni znak ili kao dodatak laveu, kojemu tada pridodaje
odreeni prijetedi izraz. Meko rezanje niskog tona: "Pazi!" ili "Odstupi!" Ima znaenje prijetnje i obino
potjera onoga kome je upudeno.
102 Inteligencija pasa
Tiho rezanje, koje povremeno prelazi u lave niskog tona: "Zabrinut sam (ili preplaen), ali branit du se."
Ovo je prijetnja ivotinje s manje samopouzdanja koja de, meutim, najvjerojatnije odgovoriti na napad.
Valovito rezanje (s promjenjivom visinom): Ovo je rezanje koje ide od niskog do visokog tona, s nekom
vrstom polulajanja kako ton raste. Poruuje nam: "Uasnut sam. Prie li blie, vjerojatno du se boriti, ali
moda i pobjegnem." Takvim prestraeno-agresivnim rezanjem, oglasit de se vrlo nesiguran pas.
Glasno rezanje, ne vide se zubi: "Odlina igra!" ili "Zabavljam se!" Obino je dio igre, moe biti umetnuto
u seriju zamuklog lavea. Kazuje nam koliko se pas uivio u igru i s kojim arom oekuje pobjedu.
DRUGI NAINI GLASOVNOG SPORAZUMIJEVANJA
Tiho cviljenje: "Boli me!" ili "Bojim se!" Takve demo glasove najede uti kod veterinara, kada pas trpi, ili
kada se neki plaljiv pas nae u nepoznatom okruenju. Taj je zvuk svojevrsni nastavak poznatog cviljenja
tenaca koji njime poruuju da su gladni, da im je hladno ili ih je strah.
Glasniji, neto dui zavijajudi zvuk: "Molim daj mi.. " ili: "elim ... " Pas obino koristi ovaj zvuk dok eka
hranu, kada oekuje prikopavanje uzice ili kada pokuava privudi gospodarevu pozornost. Uzdisanje:
Ovakvi zvukovi, nakon kojih pas uvijek legne i poloi glavu na prednje ape, mogu imati dva znaenja,
ovisno o kontekstu i obraznoj mimici. Kada su psu napola zatvorene oi, to je znak zadovoljstva i znai:
"Zadovoljan sam to du ovdje ledi." Ako su mu oi poptuno otvorene, izraava svoje razoarenje jer se
nije ostvarilo ono stoje zamislio, a najbolje bi se moglo prevesti kao: "Predajem se!"

Muklo lajanje: To je karakteristian zvuk lovakog psa za vrijeme lova. Obino ga treba tumaiti kao:
"Slijedi me!" ili: "Ulovi ga!"
Zavijajude lajanje: uje se priblino kao: "jip-jip-jip-hov" pri emu je zavrni zvuk je prilino produen.
Obino znai: "Usamljen sam", "Osjedam se naputeno!" ili: "Ima li koga?"
Lingvistika inteligencija pasa 103
Zavijanje: "Ovdje sam!", "Ovo je moj teritorij!" ili: "ujem vas!" Samouvjerena ivotinja esto de zavijati
samo zato da druge upozori na svoju nazonost. Zavijanje se esto javlja i kao odgovor na zavijajude
lajanje nekog drugog psa. Ljudskom uhu zvunije je od zavijajudeg lajanja, koje se obino opisuje kao
tugaljivo.
Stenjanje: uje se neto poput "ar-ovl-vovl-vovl...", ne traje dugo i ne znai nita loe. Njime pas izraava
spontano zadovoljstvo i uzbuenje, kao da hode uskliknuti: "Uzbuen sam!" ili "Idemo!" Pas obino
stenje kada de se dogoditi neto to on jako voli.
Kratko, odrezano muklo lajanje: Znak je pasje uzbuenosti ili nestrpljivosti, neto poput: "Idemo ved
jednom!"
Psi mogu nauiti i neke posebne glasove. Na primjer, lajanje nakon naredbe daj glas zvui kvalitativno
drugaije od spontanog lajanja. Isto se moe redi i za glasanje policijskih pasa i pasa uvara. Neke je pse
mogude nauiti posebnim zvukovima koji nisu slini ni jednom od poznatih naina lajanja, ved su blie
nekakvom rezanju, za koje demo prije redi da podsjeda na nekakvo jodlanje ili pokuaj govora.
Psihologinja Janet Werker ima na primjer pudlu koja tijekom dana ostaje sama u kudi. Svake veeri kada
se lanovi porodice vradaju kudi, veselim i pjevuedim glasom kau joj "Bok!" (eng. hello - op. prev.). Pas
se ubrzo naviknuo na taj uestali ritual pa sada i on, isputajudi nekakav dvosloni "arl-row", spontano
pozdravlja ukudane kada se vradaju kudi. Ono to je jo zanimljivije vezano je uz podatak da se ovaj
pozdrav govori samo lanovima obitelji, a nikako strancima.
Znakovi i geste u sporazumijevanju pasa
I psi pri sporazumijevanju koriste govor vlastitog tijela kako bi izrazili svoja drutvena i emocionalna
stanja. Pas govori s repom, oima, uima i njukom, ali i dranjem tijela, s kojim moe dodatno upotpuniti
sadraj i smisao svoje poruke.
104 Inteligencija pasa
REP
Poloaj repa rjeit je pokazatelj pasjeg drutvenog poloaja i mentalnog stanja. Nain komuniciranja
repom, razlikuje se od pasmine do pasmine, to ovisi o prirodnom poloaju samoga repa: zapadnokotski
bijeli terijer nosit de svoj "mrkvasti" rep vie od zlatnog retrivera s kitnjastim i objeenim repom, dok de
rep bilo kojeg hrta visiti jo oputenije. Rep u gotovo vodoravnom poloaju, uperen unazad, no ne
ukoen: Znak pozornosti. Grubo prevedeno govori: "Ovdje bi se moglo dogoditi neto zanimljivo."

Vodoravno izbaen rep, uperen unazad: Tako pas izaziva kada naleti na nepoznatog psa ili uljeza, kao da
hode redi: "Samo ekaj, ved de ti vidjeti tko je ovdje gazda!"
Rep podignut, izmeu vodoravnog i okomitog poloaja: To je znak dominantnog psa, ili psa koji eli
ostaviti takav dojam,,a prevodi se kao: "Ovdje ja vladam!"
Rep podignut, leerno zabaen preko lea: "Ja sam najbolji." To je izraz samouvjerenog, dominantnog
psa, koji je svjestan svojeg utjecaja i modi.
Rep sputen neto ispod vodoravne linije, ali jo uvijek malo udaljen od nogu: "Oputen sam." ili: "Sve je
u redu."
Rep sputen, blizu stranjih nogu: Znaenje ovog poloaja repa ovisi o cjelokupnom dranju tijela. Ako su
noge jo uvijek uspravne i rep se lagano mie naprijed - natrag, to znai: "Ne osjedam se dobro" ili: "Malo
sam potiten." Ako su noge neto svinute prema unutra, zbog ega su lea lagano sputena, to znai: "Ne
osjedam se sigurno." Ovakvo dranje tipino je u nekom nepoznatom okruenju ili situaciji. Rep uvuen
izmeu nogu: "Prestraen sam!" ili: "Nemoj me ozlijediti!" Pas zauzima ovaj stav u nazonosti
dominantnog psa ili osobe, i eli poruiti: "Prihvadam svoj nii poloaj u oporu i ne mislim te izazvati."
Poruke, koje pas odaje repom, mogu mijenjati znaenje ovisno o nekoliko imbenika:
Nakostrijeenost dlake uzdu repa: Kod pasa je nakostrijeena dlaka uvijek znak napada i njome se moe
dopunjavati znaenje bilo kojeg
Lingvistika inteligencija pasa 105
poloaja repa. Tako, kada je rep ravno izbaen, pasje spreman na napad; ukoliko je malo podignut ili
lagano povijen iznad lea to znai: "Ne bojim te se i dokazat du ti da sam ja glavni!"
Visoko podignut i otro zavinut rep: Ovo je dranje karakteristino za pse sline vukovima, poput
njemakog ovara, a znai isto to i nakostrijeen rep. Predznak je mogudeg napada.
Maudi repom psi mogu jednostavno pokazati svoje zadovoljstvo. to bre i vie mau, to su veseliji i
razigraniji. Pri procjenjivanju uzbuenja kod psa treba prije svega pratiti brzinu mahanja, a ne otklon repa
od osnovne crte. Pas s velikim dlakavim repom, mahat de raskonije od kakvog terijera koji de, i onda
kada bude najuzbueniji, mahati tako kao da drhti. Pa ipak, u oba sluaja brzo mahanje repom znai:
"Uzbuen sam!" Duina repa ne utjee na kvalitetu i smisao poruke koju pas pokazuje.
Neznatno mahanje repom: Tako pas najede izraava dobrodolicu, najbolje gaje prevesti kao: "Pozdrav
svima!" Na isti nain mae repom kada ugleda svojega gospodara. Tada je to samo izraz drutvene
naklonosti i znai: "Vidim da me gleda. Voli me, zar ne?"
iroko mahanje repom: "Svia mi se!" Pas ovako mae najede za vrijeme igre ili kada se dva psa,
igrajudi se, zalijedu jedan u drugoga, prijateljski se bore i bezopasno ree. Maudi repom, meusobno si
poruuju da se ne radi o pravom napadu, ved je sve samo igra. esto ovakvo mahanje znai: "Zadovoljan
sam."

Polagano mahanje repom, pri emu je rep "na pola koplja" (srednje podignut): Za vrijeme kolovanja
moemo ovaj poloaj razumijeti kao: "Pokuavam te razumijeti. Trudim se otkriti to misli i eli od
mene, ali jednostavno ne mogu shvatiti." Kada pas konano rijei problem, brzina mahanja i veliina
pomaka obino zamjetno porastu.
Mahanje repom tipina je drutvena gesta, koju vrlo uspjeno moemo usporediti s ljudskim smijehom.
ini se da ljudi vedinu svojih osmijeha uvaju za posjetitelje ili kada razmiljaju o neem posebno dragom.
Slinu ulogu ima pasje mahanje repom, najede upudeno nekoj osobi ili drugom psu; pas moe mahati i
maki, konju ili miu, svemu
106 Inteligencija pasa
to doivljava kao ivo bide. Ipak, kada je sam, nede mahnuti repom prema neivoj stvari. Maudi repom
izrazit de vam svoju zahvalnost kada mu donosite tanjur pun hrane. No, kada ue u sobu i tamo ved
zatekne pun tanjur, pridi de i jednako zadovoljno pojesti hranu, ali nede mahati, osim moda, lagano
drhtati uslijed uzbuenja. Upravo ovo ponaanje upuduje na zakljuak kako mahanje repom znai
komunikaciju, odnosno govor. Kao to mi ne priamo sa zidovima, tako ni psi ne mau repom prema
neivim stvarima koje se ne ponaaju drutveno.
Za vedinu pasa je karakteristino da se boja dlake na repu mijenja prema njegovom vrhu. Gotovo uvijek
ide od tamne boje u korijenu repa, pa do svjetlije ili potuno bijele na samom vrhu. Tako je i kod agljcva,
lisica, divljih pasa i dinga, stoga neki biolozi tvrde kako se priroda sama pobrinula da repni signali budu
to uoljiviji. Kod vukova je sve sasvim suprotno - vrh repa je crn i u kontrastu je s prevladavajudom
bojom ostalog krzna to, naravno, ima isti uinak: poloaj i pomicanje repa postaju uoljiviji. Vjerojatno
ne treba posebno opisivati kako je psima s kupiranim repovima nasilno oduzeta ovakva mogudnost
komunikacije sa svojim srodnicima.
S druge strane, postoje i mnogi dokazi koji govore da pas, vedinu podataka koje prenosi repom, moe
nadomjestiti nainom na koji gleda, dri ui ili mie ustima.
UI
Kao i kod repa, sve poloaje uiju treba gledati u odnosu na to kako ih pas dri dok je oputen.
Djelotvornost prenoenja podataka uima upravo je suprotna od "repnog" pravila - to su ui due, pas
de njima tee komunicirati.
Uspravne ui ilimalo nagnute naprijed: "Stoje to?" To je znak pozornosti kada pas oslukuje novi zvuk ili
poloaj u kojem prouava novu situaciju. Ukoliko pas pri tome ima lagano nagnutu glavu, s oputenim ili
malo otvorenim ustima, poruka mijenja znaenje u: "Ovo je doista zanimljivo." ili: "Ne razumijem to", a
javlja se u novoj, nepoznatoj situaciji.
Lingvistika inteligencija pasa 107
Pokazuje li pas zube i nabora kou na njuki, tada je to, naravno, ozbiljna prijetnja samouvjerenog psa.

Nazad, prema glavi sputene ui: "Strah me je." ili: "Budem li napadnut, branit du se." Ovako de najede
reagirati pas kojega izaziva neka ivotinja ili ovjek.
Ui potpuno priljubljene prema natrag: Kod pasa uspravnih uiju, poput njemakog ovara, ui su
poloene malo ukoso i bono se ire. Poruka je jasna: "Ovo mi se ne svia", "Spreman sam se boriti ili
pobjedi." Zanimljivo je da psi koriste ovaj poloaj u trenucima kada su spremni napasti, ali i onda kada
misle odmah pobjedi.
OI
Postoje dvije osnovne poruke oima i obje se odnose na dominaciju ili
podreenost.
Izravno buljenje u oi (fiksiranje): "to misli tko si?" ili: "Izazivam te
na dvoboj za prevlast." Ovako se ponaaju dominantni psi ili njihovi
suparnici koji de se svaki trenutak sukobiti.
Pogled skrenut u stranu, izbjegavanje neposrednog pogleda: "Istina je, ti
si gospodar." i "Ne elim neprilike." Ovako na izravan izazov odgovara
podreeni pas.
USTA
Psi ne mogu ustima izraziti toliko poruka kao ljudi; meutim, nekoliko
osnovnih poloaja usana posebno su vani.
Oputena i malo otvorena usta, jezik se nazire ili malo visi preko donjih
zubi: Ovaj "izraz" inaica je ljudskom osmjehu, pas njime poruuje:
"Sretan sam i oputen."
Zijevanje: Ovo je moda jedan od izraza koji se najede pogreno
tumai. Dok je ljudima to znak zamora ili dosade, kod pasa se radi o
stresnoj situaciji: "Napet sam, zabrinut i neraspoloen."
Malo podignute usne iza kojih se tek naziru zubi, usta su jo uvijek gotovo zatvorena: "Dosauie mi!" To
ie nrvi znak nriietnie.
.. ....,____-___
108 Inteligencija pasa

Iskrivljene usne iza kojih se dobro vide zubi, koa iznad njuke lagano je naborana, usta djelomino
otvorena: "Uini li neto to nalikuje prijetnji, mogao bih te ugristi." To je sljededa faza prijetnje;
ponekad ovako reagiraju i prestraeni psi. Nastavimo li vriti prisilu na psa koji se tako ponaa, moemo
izazvati agresivni napad.
Usne podignute prema gore toliko da se vide prednji zubi i desni iznad njih, vidljivi nabori iznad njuke:
"Povuci se ili uini neto slino!" To je pravi izraz negodovanja koji znai da je pas spreman opasno
napasti. Zateknete li se ikad u takvoj situaciji, ne smijete se okrenuti i poeti bjeati: uzbuenost psa
dosegla je onu kritinu razinu kada bi va pokret vjerojatno izazvao reakciju "slijedi i napadni". Umjesto
bjeanja, skrenite pogled (pokaite podreenost), malo otvorite usta (naznaka uzvradanja prijetnje,
pokazujete da ste spremni na obranu) i polagano uz-miite.
Kod svih izraza prijetnje, zakrivljenost usnica malo otvara usta pa se ini kao da su se kutevi usana
pomakli prema naprijed. Konana poruka nije uvijek ista. Kada je donji ugao usta malo gurnut prema
dolje, to upuduje na element straha u agresivnom nastupu psa. Pas jo uvijek moe napasti, ali moe i
pobjedi ako ga se snano napadne. Kutovi usana, povueni prema natrag, pretvaraju dominantnu
prijetnju u neto poput: "Plai me, ali borit du se ako me prisili."
TIJELO I APE
Psi u mnogim situacijama koriste svoje tijelo i ape, no sigurno se najvedi broj odnosi na poruke
drutvene prirode.
Pas isprui prednje noge, podigne stranji dio tijela, a glava mu je gotovo na zemlji: To je klasini primjer
"igrajudeg klanjanja" kojim pas poziva: "Igrajmo se!"
Ravno tijelo, uspravan poloaj i nekakvo usporeno "paradno" kretanje prema naprijed s ukoenim
nogama: " Ovdje sam ja glavni!" i "Izazivam te na dvoboj!" Dominantan pas koristiti ovaj poloaj kako bi
pokazao svoj autoritet i vlast nad odreenim podrujem te spremnost da se za njeg bori.
Lingvistika inteligencija pasa 109
Tijelo malo nagnuto naprijed, noge napete: "Prihvadam tvoj izazov i
spreman sam za borbu!"
Pas se prevali na lea i otkriva trbuh: "Ne prepirimo se." ili: "Potpuno
priznajem tvoju nadmod i autoritet." Ovo je ponizan odgovor, pas
poruuje da nije spreman boriti se i eli izbjedi sukob. esto u prirodi
kanidi zauzimaju ovaj poloaj prilino oputeno i zadovoljno dok su u
blizini voe opora. Stoga, kada se pas valja kako biste ga pogladili po
trbuhu, on zapravo prihvada vau dominantnost.

Pas poloi glavu na rame drugom psu ili stavlja apu na lea drugog psa:
"elim da zna tko je ovdje glavni." Te kretnje obino koriste dominantni
psi, voe opora i psi koji ele postati voa opora.
Brz, povran ugriz: Pojavljuje se jedino u odnosu ovjeka i psa; pas uzima
u usta voditeljevu ruku ili, dok ede, nosi ustima uzicu. Takvo "grickanje"
moe biti ozbiljan znak kunje dominacije i pokazuje da pas ne prihvada
ovjeka kao vou opora.
Pas stavlja apu na gospodarevo koljeno: "Pogledaj, ovdje sam." ili "Obrati
malo panju na mene." Pas pokuava privudi pozornost. Moe to initi
na razne naine: grebudi apom po zraku ili kliudi glavom po
gospodarevoj ruci.
Kostrijeenje dlake na leima i ramenima: To je znak koji najavljuje
agresivno ponaanje. Greben nakostrijeene dlake niz lea poruuje:
"Ne gnjavi me, ljut sam!" Kada se nakostrijeenost proiri i na ramena,
to znai: "Dosta sam te podnosio." i znak je neposrednog napada. Neki
vukovi imaju na leima, a ponekad i na ramenima, prugu tamne dlake,
koja dodatno pojaava izraajnost poruke.
Pas sjedi ijednu apu dri malo podignutu: Ovo je jo jedan znak stresa,
ali upotpunjen osjedajem nesigurnosti. Pas poruuje: "Nesiguran sam,
osjedam se nelagodno i zabrinut sam."
Pas je prevaljen na lea i trlja se o tlo: Ovom ponaanju ponekad prethodi
trljanje nosom i prsima po tlu ili pas jednostavno poloi glavu na tlo pa
prednjom apom trlja lice, od oiju prema nosu. Mislim da je sve to
svojevrsni obred zadovoljstva, kojeg psi pokazuju u najrazliitijim
110 Inteligencija pasa
Uspravne ui (nisu usmjerene naprijed)

Podignuta glava
Usta malo otvorena, jezik visi van
Rep sputen i oputen
Oputeno dranje, sva teina jednakomjerno je prebaena na stopala
Ilustracija 6.1
Oputen, prilino zadovoljan pas, nije zabrinut ni preplaen aktivnostima koje
se odvijaju u njegovoj neposrednoj okolini.
Ui usmjerene naprijed
Oi jako otvorene
Usta zatvorena
Rep poloen vodoravno (nije ukoen ni nakostrijeen)
Noge malo nagnute naprijed, stoji visoko na vrhovima prstiju
Ilustracija 6.2
Oprezan pas kojem neto iz okoline privlai pozornost.
Lingvistika inteligencija pasa 111
Ui usmjerene naprijed
Naborana njuka
Iskrivljene usne, vide se zubi, kutovi usana pomaknuti naprijed
Ukoene noge, tijelo lagano nagnuto naprijed
Rep uspravan i nakostrijeen
Ilustracija 6.3
Izuzetno dominantna ivotinja koja pokazuje svoj autoritet i prijeti napadom
ako bude izazvana.
Dlaka nakostrijeena
Ui zabaene nazad
Naborana njuka

Malo iskrivljene usne, kutovi usana povueni natrag

Ilustracija 6.4
Preplaen pas koji bi mogao napasti.
Rep podvuen medu noge
Tijelo sputeno
112 Inteligencija pasa
Lizanje glase dominantnog psa
Kulovi usana povueni natrag
Rep sputen (moe malo mahati)
Ilustracija 6.5
Bojaljiv pas koji se podreuje kako bi izbjegao daljnje izazovj: i prijetnje.
Ui polegnute unatrag
I/micanje pogleda
Nos i elo glalki.be/ bora
Rep muen medu nosie
Kutovi usana povueni natra
Pas se izvali na leda, izlae trbuh i m'lo
Ilustracija 6.6
Pas koji pokazuje potpunu predaju, strab i poniznost.
Lingvistika inteligencija pasa 113
Ui uspravne
Usta otvorena, vidi se jezik
Prednji dio noge polegnut, ape svinute
Rep podignut
Ilustracija 6.7
Poziv na igru; moe biti popraden uzbuenim lajanjem ili zaigranim napadima

i povlaenjima.
vlasnik tek poinje pripremati hranu. Takoer moe prethoditi ili slijediti nakon drugih ugodnih
aktivnosti.
Povlaenje po tlu i grebanje apama po livadi: Psi ovo rade najede nakon vrenja nude, no mogude ih
je vidjeti i u nekim drugim prilikama. Na donjem dijelu apa nalaze se posebne lijezde koje izluuju
njihove mirisne "potpise". Pas poruuje: "Neka svi znaju da sam bio ovdje. Ostavljam svoju posjetnicu!"
Mokrenje: Markiranje mirisom obino se vri na okomitim predmetima kako bi se miris irio zrakom, u
visini nosa sljededeg psa. Poruka je vrlo jasna: "Ovaj teritorij je moj", "Ovaj predmet je moj." ili: "Sada
sam u susjedstvu." Pas uvijek eli pokriti ved obiljeeno mjesto i miris drugog psa, no ako mokri na
drugog psa ili ovjeka, poruka se mijenja u pretenziju dominacije i posjedovanja.
Mnogi od ovih znakova toliko su oigledni da ih nije teko opaziti. No, neto ih je tee zorno opisati
rijeima. Stoga pogledajte ilustracije
114 Inteligencija pasa
od 6.1 do 6.7, neku vrstu slikovnog pasjeg rjenika, na kojima se dobro vide znakovi o kojima sam pisao u
prethodnom poglavlju, vam daju.
JESU LI TI ZNAKOVI DOISTA GOVOR?
Onoga trenutka kada se dijete prvi put odazove na vlastito ime, okredudi se prema osobi koja ga doziva,
psiholog de mu priznati rudimentarnu lingvistiku sposobnost. Kasnije, kada se pokae njegova
receptivna sposobnost (sopsobnost razumijevanja govora i pokreta drugih osoba), zakljuit de kako dijete
posjeduje i govorne sposobnosti. Iako de malo dijete svoju prvu rije izgovoriti najede do dvanaestog
mjeseca starosti, neki psiholozi tvrde kako ved pla, gugutanje i brbljanje imaju lingvistiki i
kominukacijski sadraj, jer vrlo uinkovito govore o ugodi, neugodi i djetetovim potrebama. Uostalom,
prve rijei ionako su samo naznaka stvarnog govora. Moja kderka je, na primjer, s "na na" dozivala baku,
a sinje s "mik" upozoravao daje edan. Djeca za sporazumijevanje rabe i druge zvukove. Ponekad je to
cviljenje uslijed iekivanja ili dahtanje zbog uzbuenja. Oba zvuka prenose informaciju o djetetovu
stanju i iznenaujude su nalik zvukovima koje u slinim situacijama proizvodi i pas.
Pored govora, psiholozi i gestikuliranje priznaju kao sastavni dio komunikacije. Na primjer, MacArthmov
Inventar razvoja komunikacije (kako sam ved spomenuo, to je ljestvica za ocjenjivanje govornih
sposobnosti djece) itav jedan dio posveduje komunikacijskim gestama. To su na primjer: upiranje
prstom na zanimljive predmete ili zbivanja, mahanje rukom kada netko odlazi, pruanje ruku prema gore
kao znak djetetove elje da ga podignemo ili cmakanje usnicama kada pokazuje daje neto ukusno.
Komunikacijske geste pasa, po svojoj su sloenosti, naravno, jednake ovima.
Kod tenadi i male djece pojavljuje se ista stvar: njihov receptivni fond rijei mnogo je iri i pouzdaniji od
produktivnog, tj. razumiju vie rijei nego su ih sposobni izgovoriti. Njima razumljivi pojmovi, najede
sadre informacije o vanjskom svijetu i stvarima koje elimo da uine.

n Hiipfp nrnvilnn
al-itio
Lingvistika inteligencija pasa 115
lingvistiku sposobnost; nije li onda i pravilna reakcija psa na izraz: "Daj apu", jednakovrijedna
lingvistika sposobnost? Govor male djece i pasa najvedim je dijelom drutvene prirode, jer njime
pokuavaju na sebe svratiti pozornost drugih. Jezik pasa ak je sloeniji od djetetovog, poto su psi
zarana sposobni iskazati nadmod i autoritet te mogu uinkovito razlikovati tue elje i raspoloenja.
Djeca de tek nekoliko godina kasnije poeti pokazivati i provoditi svoju volju. x Usporedba izmeu djejeg
govora i naina pasje komunikacije tu se i zavrava. im se pone postavljati pitanje gramatike ili sintakse
vie ih ne moemo promatrati zajedno. Jednostavno reeno, ljudi mogu na sintaktikoj razini, mijenjajudi
redosljed znakova ili rijei, mijenjati znaenje poruke. Tako postoji jasna razlika izmeu morskog psa koji
jede ovjeka ili ovjeka koji jede morskog psa, iako su glasovni elementi "ovjek", "morski pas" i "jede"
istovjetni. U dobi izmeu osamnaest i dvadeset dva mjeseca vedina de djece ved slagati reenice od dvije
rijei, a tijekom tog perioda poet de savladavati i osnovna gramatika pravila. ini se da psi nisu osjetljivi
na gramatiku i sintaksu, jer zvuk svakog pojedinog glasa uzimaju kao zasebnu lingvistiku jedinicu.
Kako, dakle, definirati govor pasa u odnosu na govor ljudi? Pa, moji psi vladaju receptivnim jezikom od
otprilike ezdeset pet rijei ili fraza i oko dvadeset pet znakova ili gesta, to sainjava receptivni fond od
otprilike devedeset pojmova. Produktivni jezik ipak je suen i sveden na oko dvadeset pet izriaja i oko
trideset pet pokreta tijelom, odnosno ukupni produktivni vokabular od otprilike ezdeset pojmova. Do
danas ni jedan pas nije pokazao nikakve naznake poznavanja sintakse ili gramatike. Da su oni kojim
sluajem djeca, priznali bi im nivo jezinog izraavanja djeteta od osamnaest do dvadeset dva mjeseca
starosti. impanze koje su nauile jezik znakova mogle bi postidi rezultat jednak rezultatu djeteta od oko
trideset mjeseci starosti.
Nisam ba siguran da sam u ovom poglavlju doista obuhvatio sve oblike pasjeg sporazumijevanja.
Takoer ne znam da li se, ovdje analizirane govorne sposobnosti pasa, uopde pribliavaju krajnjoj granici
onoga to su psi kadri uiniti. Nije mi poznata nijedna znanstvena studija kojom bi se pokualo odrediti
sve receptivne i produktivne sposobnosti
116 Inteligencija pasa
psa. Naravno, kada bismo promatrali, pratili i analizirali fond rijei, pokreta i gesta kod dobermana, pudle
ili njemakog ovara, pasa s visokim sposobnostima uenja i pamdenja, pretpostavljam da bi njihove
produktivne sposobnosti bile zamjetno vie od onoga to sam postigao s mojim neslubeno treniranim
kudnim ljubimcima. Bilo bi uistinu zanimljivo jednoga dana provesti slubena ispitivanja.
Bilo kako bilo, ini se neopravdanim negirati lingvistiku inteligenciju pasa. Ukoliko djeci od osamnaest
do dvadeset dva mjeseca starosti priznajemo govor, i ukoliko psi pokazuju iste takve sposobnosti, onda
bismo im, bez obzira na Descartesa, trebali priznati odreenu lingvistiku inteligenciju. Moda psi doista
nisu ozbiljni kandidati za Pulitzerovu nagradu, no svejedno se moramo sloiti s tvrdnjom kako je njihova

sposobnost komunikacije, s nama i drugim psima, otprilike na istoj razini kao i kod djeteta u dobi do dvije
godine.
117
VII.
Razliite vrste pasje inteligencije
Psu moe redi bilo kakvu glupost, a on de te pogledati kao da kae: "O, Boe, TAKO JE! JA SE NIKAD toga
ne bih sjetio!"
Dave Barry
Prijateljstvo ovjeka i psa izraslo je iz injenice da su nam psi korisni. Svakako treba naglasiti da motiv
korisnosti nije jedini razlog zbog kojeg imamo pse, jer postoje i razlozi osobnije i psiholoke prirode.
Korisne osobine pasa ukljuuju mnogobrojne sposobnosti: zatitu vlasnitva i osoba (npr. policijski i vojni
psi), pomaganje u lovu (traenje, povlaenje, iskopavanje i donoenje lovine), obavljanje pastirskih
poslova (uvanje ovaca, stoke, sobova, pa ak i gusaka i pataka), teglenje (vua kola ili sanjki, noenje
paketa), traenje i pronalaenje predmeta, osoba ili tvari (psi tragai, psi za detekciju droge ili plinova, psi
za traenje tartufa), spasilaki poslovi (pomod utopljenicima ili iskopavanje iz snijega i ruevina) te
pomaganje invalidima (psi za slijepe, gluhe ili hendikepirane osobe). Meu razlozima psiholoke prirode,
zasigurno je najbitnija sposobnost pasa da ljudima prave drutvo. U posljednje vrijeme ova je uloga
dobila i svoj slubeni dio, jer se psi koriste kao dio preventivne ili kolektivne terapije za.steriie,
pomaudrutvejio jzolkafiim ili psihiki
118 Inteligencija pasa
bolesnim osobama. Iako nepotpun, ved i ovaj popis pasjih vjetina, pokazuje koliko se toga od njih trai.
Neke od njih (kao to su vjetina lova, traganja ili gonjenja) dio su normalnog ponaanja svih divljih pasa i
njihovih roaka te su one vjerojatno naslijeene ili nagonske. S druge strane, pas koji bi trebao postati
vodi slijepoj osobi, mora prodi mnogo uenja i kolovanja.
Pri dokazivanju pasje inteligencije moda je najbolje podi promatrajudi nain na koji psi izvravaju
zadatke, svejedno da li to ine za vlastite potrebe ili potrebe ovjeka. Razlikujemo tri oblika manifestativne inteligencije: adaptivna, radna i instinktivna inteligencija.
ADAPTIVNA INTELIGENCIJA
Kada u svakodnevnom razgovoru govorimo o inteligenciji, obino, mislimo na sposobnost uenja i
rjeavanja problema. Ukoliko Paulette zna rijeiti sloene matematike probleme, kaemo: "Kako je ona
pametna!", a ako Paul, nakon samo jednog ili dva itanja, moe napamet izrecitirati pjesmicu,
zakljuujemo: "Vidi kako je on mudar deko!" Sposobnost uenja obino se definira kao broj iskustava
koja su pojedincu potrebna da neto zadri u relativno stalnom pamdenju. Onima s dobrom sposobnodu
uenja dovoljno je samo nekoliko puta ponoviti istu situaciju i iz toga de im ostati trajna korisna sjedanja i
asocijacije. Sposobnost rjeavanja problema definira se kao sposobnost misaonog savladavanja prepreka,

sastavljanje i slaganje raznih podataka u toan odgovor ili traenje novih naina kojima se prethodno
nauena znanja primjenjuju u novim situacijama. Bolji rjeavai problema bre dolaze do rjeenja i rjee
krenu krivim putem. U svjedodbama nae djece, upravo su uenje i rjeavanje problema, one dimenzije
inteligencije koje se obino ocjenjuju.
Kod ljudi i ivotinja ove dvije sposobnosti ine adaptivnu inteligenciju. Uz njezinu pomod lake se
prilagoavamo okolini ili razvijamo odreene vjetine koje nam u tome pomau. Primjera svakodnevne
uporabe adaptivne inteligencije ima mnogo. Kod ovjeka, to je potraga za naiboliim nainom kalcn
nrnHnti ncW nrm'nrl ;i; l-c^n ?<-,-. hnVo c-v,,!-.-;
Razliite vrste pasje inteligencije 119
ruak, a kod divlje ivotinje, kako uloviti veeru ili odgojiti mlade. Rjeenje problema koji se ede
pojavljuju, pohranjuje se u memoriji (naui se) i u svakoj se slinoj situaciji opet koristi. Dakle, uenje i
rjeavanje problema se nadopunjuju pa ponaanje postaje uinkovitije.
Robert Sternberg, psiholog sa sveuilita Yale, koji je mnogo pridonio razumijevanju ljudske inteligencije,
u teorijskom dijelu svojih istraivanja, analizirajudi adaptivnu inteligenciju kod ljudi, podijelio ju je na
nekoliko sastavnica. Stoga je izraz adaptivna inteligencija, koji mi koristimo, zamijenio izrazom
komponentna inteligencija. Prema njegovim analizama, vane sastavnice adaptivne inteligencije su
metakomponente (meta - gr. na viem stupnju, nadreen). One su zaslune za upravljanje ili
organiziranje vedeg broja naih posebnih naina ponaanja. Metakomponente su mehanizmi koje
koristimo za planiranje i izvravanje zadataka, rjeavanje problemskih situacija ili pri odreivanju plana
ponaanja. Ljudi s dobro razvijenom adaptivnom inteligencijom, obino brzo razvijaju korisne planove
akcije i odluni su glede svojeg bududeg ponaanja. Adaptivna inteligencija sadri i izvedbene
komponente, u koje treba ubrojiti sposobnost biranja odreenih radnji i metoda potrebnih za
ispunjavanje pojedinih zadataka. Tako, izvedbene komponente ukljuuju sposobnost izvrenja planova ili
ostvarenja odluka donesenih pomodu metakomponenti. Zatim su tu stjecajne komponente, procesi
potrebni za stjecanje novih informacija. One ukljuuju procese koji pojedincu omoguduju stjecanje novog
znanja i izdvajanje vanih od nevanih podataka. Pojednostavljeno: pojedinci s dobrim stjecajnim
komponentama brzo ue. Postoje i komponente pamdenja koje omoguduju brzo pribavljanje informacija
sauvanih u memoriji. Napokon, Sternberg kae da adaptivna inteligencija sadri i prijelazne komponente
pomodu kojih se informacije nauene u jednoj, prenose i primjenjuju u novim situacijama.
Prednost ovakvog poimanja adaptivne inteligencije je u tome to
jasnije pokazuje stvarne mentalne sposobnosti koje su ukljuene u
rjeavanje problema: planiranje ponaanja, biranje pojedinih radnji,
uenje ili pribavljanje informacija iz sjedanja i primjena tih informacija
jia konkretnu situaciju. Kod pasa., adaptivna intaligencija predstavljala
_j

120 Inteligencija pasa

bi ono to pas moe uiniti za sebe i oitovala bi se u uspjenosti uenja i rjeavanja problema. Sve de
vjerojatno biti jasnije poslije ovog jednostavnog primjera.
Neki moj gost jednom je zgodom ostao zapanjen vidjevi kako moj kernski terijer Flint preko kuhinjskog
poda gura do mene praznu zdjelicu za vodu. Flint ju je malo gurnuo i pogledao me, oekujudi odgovor.
Kada nisam reagirao, gurnuo ju je jo malo i opet me pogledao. Sve je ponovio nekoliko puta, dok nisam
upitao: "Hode li vode?" Zalajao je i, gledajudi kako punim zdjelu, mahanjem repa pokazivao to misli.
im sam je stavio na mjesto, dobro se napio i sretno odleprao iz sobe.
Iako se mojem gostu uinilo da ovakvo ponaanje od psa zahtijeva mnogo razmiljanja, planiranja i
razumijevanja, to je ustvari prilino jednostavan primjer adaptivne inteligencije. Proces uenja bio je
gotovo sluajan, temeljen na neplaniranim dogaajima iz Flintove okoline. Taj prilagodbeni rezultat
Flintovog ponaanja vjerojatno je zapoeo kada je njegova zdjelica za vodu jednom ostala gotovo prazna.
Pokuavajudi polizati zadnje kapi, malo je gurnuo zdjelu, a bududi da je metalna, zvuk njenog guranja
sigurno me potakao da je napunim. Flint je dobio ono to je htio. Nakon ovog dogaaja, stjecajne
komponente njegove inteligencije pomogle su mu stvoriti veze izmeu struganja prazne zdjele po podu i
mogudnosti da utoli e. Komponente pamdenja omogudile su da ova uzrono - posljedina veza ostane
zapamdena, pa ak i upotpunjena spoznajom da de glasnija buka, obino bre uroditi plodom. Sada, kada
god zdjela ostane prazna, izvedbene komponente ga potiu da izvede radnju koja de proizvesti buku, tj.
guranje zdjele po podu. Kada bi Flint isto to pokuao izvesti s drugom osobom ili kada bi na taj nain htio
dobiti dodatni obrok hrane, pokazao bi i prijelazne komponente svoje adaptivne inteligencije.
Razliite vrste pasje inteligencije 121
RADNA INTELIGENCIJA ILI INTELIGENCIJA POSLUNOSTI
Kada govorimo o pojmu inteligencije kod pasa, mnogi najprije pomisle na pse koji izvode sloene vjebe
na stazi ili pozornici. Ponekad pomisle i na dobro uvjebane policijske pse, pse vodie, pastirske pse ili
pse tragae koji savrenom tonodu ispunjavaju sloene zadatke svojeg specifinog zanimanja. Vie puta
uo sam i miljenje potpunih laika da je pas koji pokorno eka naredbu i znak svojega gospodara, te brzo i
sigurno ispunjava zadatke, dostigao vrhunac pasje inteligencije. Pas koji pokazuje razumijevanje
odreenih naredbi tako to na njih ispravno reagira, ipak pokazuje tek jedan od vanih vidova svoje
vidljive ili mjerljive inteligencije - vaan stoga, jer nam psi koji ne bi odgovarali na naredbe i upute, ne bi
bili ni od kakve koristi u prolosti i ne bi mogli ispunjavati korisne zadatke zbog kojih ih danas cijenimo.
Bududi da su ove kvalitete inteligencije sastavni dio takmienja poslunosti na kojima psi moraju, prema
naim uputama, izvoditi nauene vjebe, mogli bismo ovu dimenziju inteligencije nazvati inteligencijom
poslunosti. Meutim, mogli bismo je isto tako nazvati i radnom inteligencijom, jer je psi koriste u
izvravanju naredbi za koje su kolovani pod naim nadzorom.
ini se loginim pretpostaviti da de psi s visokim stupnjem sposobnosti uenja i rjeavanja problema
imati i najvedu radnu inteligenciju ili inteligenciju poslunosti, ali nije tako. Mnogi psi koji pokazuju visoku
razinu adaptivne inteligencije esto se opiru naim pokuajima da ih nauimo nekoj vjebi; i

najjednostavnije naredbe ponekad ih potpuno zbune. S druge strane, neki psi s umjerenim stupnjem
adaptivne inteligencije, naravno uz pravilan nain kolovanja, mogu dobro nauiti i izvoditi oigledno vrlo
sloene trikove i vjebe.
Za uspjeno izvravanje ovjekovih naredbi, psu je potrebno tek onoliko adaptivne inteligencije koliko mu
treba da bi shvatio kakvo ponaanje se od njega oekuje. S pasjeg gledita je smisao gotovo svake rijei ili
znaka koji mu kaemo ili pokaemo, tek jedan od problema koji treba rijeiti. Iskusni treneri esto kau
daje najtei dio kolovanja pasaa natjecanja u viim.x^gdima poslunosti, objasniti im to se od
122 Inteligencija pasa
njih oekuje. Na primjer, jedna od vjebi koju mora izvriti pas da bi dobio titulu "Utilitv Dog" (radni ili
koristan pas - op. prev.), to ju dodjeljuje ameriki kinoloki klub (AKC), je traenje tono odreenog
predmeta. Pas mora po naredbi, koristedi se samo njuhom, u hrpi razliitih stvari razbacanih po zemlji,
pronadi posljednji predmet koji je njegov gospodar imao u ruci, uzeti ga i donijeti vodiu. Sam po sebi
ovaj zadatak nije teak kada pas shvati to se od njega trai. Naalost, u nedostatku razvijenih jezinih
sposobnosti, koje bi treneru omogudile izdavanje izravnih uputa psu, ovjek mu moe samo naznaiti to
se od njega trai, putajudi ga da sam shvati to bi mogla znaiti naredba "nadi". Cesto je taj
komunikacijski proces nalik igri zagonetki, s trenerom koji daje razliite upute i psom koji iskuava vie
mogudih rjeenja traedi pravo. Iskusan trener daje bolje upute, no pas ih mora shvatiti i sam prepoznati
ispravno rjeenje. Potom postupak mora dobro izvjebati, kako bi ga se i u drugim prigodama opet sjetio.
Visoki stupanj adaptivne inteligencije sam po sebi ipak nije dovoljno jamstvo da de pas pouzdano
reagirati na naredbe poslunosti, jer on mora imati i elju i volju izvravati nauene radnje. Mora pokazati
spremnost posluati svog ljudskog gospodara kako bi mu time ugodio. To je ved pitanje karaktera, a ne
inteligencije (vanost karaktera u odreivanju ponaanja pasa podrobnije du objasniti u 11. poglavlju).
Osim toga, a to je opet jedan od imbenika inteligencije, pas mora imati sposobnost koncentracije - na
due vrijeme mora usmjeriti svoju pozornost prema nekom problemu. Kod kolovanja je to posebno
vano, jer ponekad pas ne moe odmah shvatiti znaenje nove naredbe; treba vie puta pokuati, a zatim
nekoliko puta ponoviti vjebu, kako bi je pas dobro zapamtio. Nije dovoljno da se pas samo usredotoi na
problem, ved treba biti i ustrajan. Pri uenju se ne smije dosaivati, ali ga ni pogreke ne smiju lako
obeshrabriti. Pas mora imati i umnu prilagodljivost. Ukoliko njegova reakcija ne postie eljeni uinak,
mora biti spreman pokuavati iznova u traenju drugog odgovora, a ne stalno ponavljati onaj prvi,
pogreni. Posebno je vano, a takoer je povezano s koncentracijom, da pas moe kontrolirati svoje
reakcije na privlane prizore, zvukove ili mirise. Rastresenost mu za vrijeme treninga ili rada
Razliite vrste pasje inteligencije 123
moe samo odmodi. Usput, psiholozi ovu sposobnost koncentracije pripisuju samo vrlo inteligentnim
ljudima. Nadalje, svaki rad ovjeka i psa ukljuuje i njihovu meusobnu socijalnu povezanost; dakle, pas
mora imati i komunikacijske sposobnosti. Mora shvatiti da njegov trener pokuava komunicirati s njim,
mora odgovoriti na znakove i zvukove koji trebaju odrediti njegovo ponaanje i mora znati da li je ono to
trenutano radi pravilno.

Dok adaptivna inteligencija pokazuje ono to pas zna napraviti za sebe, radna inteligencija ili inteligencija
poslunosti je mjerilo onoga to pas moe raditi za ovjeka. To ne znai da je radna inteligencija vana
samo za domade pse. Ona je vana i kod divljih kanida, jer u sebi sadri drutvenu komponentu. S naeg
gledita, pas izvrava naredbe ljudskog gospodara, ali s gledita psa, on se podreuje voi opora. U
prirodi, vedina kanida lovi u grupi, a njihovim akcijama upravlja voa opora, dominantna ili "alfa"
jedinka. Svaka ivotinja u oporu zna sluati naredbe voe i naui svoju ulogu u lovu. To su one iste
komponente uenja i socijalizacije koje pas koristi u sklopu radne inteligencije.
INSTINKTIVNA INTELIGENCIJA
Postoji i oblik inteligencije o kojoj rijetko razmiljamo, a ukljuuje sve vjetine i naine ponaanja koji su
dio naeg genetskog naslijea. Kod pasa ona upravlja velikim brojem njihovih sposobnosti.
Mi ljudi smo poznate ljenine. No, istovremeno smo dovoljno pametni i snalaljivi u pronalaenju naina
kako smanjiti ili olakati svoje poslove. Ved sam ranije spomenuo da su selektivnim uzgojem ljudi stvorili
brojne pasmine, posebno prilagoene razliitim potrebama. Jo u najranijoj povijesti razvoja domadeg
psa, shvatili su da kriajudi pse poeljnih karakteristika, ponekad mogu dobiti niz ivotinja koje de ta
obiljeja nositi u svojim genima. Selektivnim uzgojem namjerno su odreene veliina, oblik, boja i
temperament pasa, a oblikovane su i neke karakterne znaajke. Uzmimo za primjer amerike retrivere iz
rnlif
} r\an \ra
r>rxrfr\ i
124 Inteligencija pasa
mujak i crna enka, koji su 1807. spaeni iz olupine engleskog broda negdje pred obalom Marvlanda.
Oboje su postali dobri retriveri pa su ih sparili, a potom su parili najbolje retrivere iz njihovih legala,
povremeno ih kriajudi s izrazito dobrim retriverima iz okolice. Nakon nekoliko generacija oblikovana je
posebna i prepoznatljiva pasmina poznata kao Chesapeake Bay retriver ili ameriki retriver (to retrieve engl. nadi i donijeti ubijenu divlja, op.prev.). to je jo vanije, pasmina je "uhvatila" takve karakterne
osobine koje lovci najvie cijene. Ovi psi doslovno automatski donose lovinu pa su na cijeni kao jedni od
najboljih retrivera, a posebno u situacijama kada po plijen treba idi u hladnu vodu.
U mnogim drugim sluajevima genetski odabir nije se provodio samo zbog jedne izdvojene osobine, kao
to je donoenje lovine, ved zbog itave skupine sposobnosti odjednom. Dobar primjer za to je povijest
panijela. Rije spanyell potjee iz kasnog dvanaestog stoljeda i tada se koristila za pse koji su iz
panjolske bili uvezeni u Englesku (dodatak "pan" navodno oznaava zemlju podrijetla). Ovi psi su ved
tada bili popularni u Irskoj, jer su lovci otkrili njihovu spretnost u donoenju ustrijeljenih ptica iz vode.
Zapisi iz sredine XIV. stoljeda govore o sustavnom selektivnom uzgoju panijela. Jedna uzgojna linija
selektirana je za rad u vodi, dok je druga uzgajana za rad na kopnu. Dananji ameriki i irski vodni
panijeli potjeu iz "vodene linije", dok su najpoznatiji "kopneni" panijeli koker panijel (nazvan po ljuki
- engl. woodcock, koju je najede lovio) i springer panijel, koji natjera ptice da uzlete i tako "uskoe" (to

spring - engl. skoiti, op. prev.) u mree. Drugi, jednako spretni strunjaci za rad na kopnu su: manje
poznati -poljski (field - engl. polje, op. prev.) panijel, sasekski (Sussex) i klamberski panijel. injenica da
moemo vriti njihov selektivni uzgoj po principu "dobro radi u vodi" ili "bolje radi na kopnu" oito znai
da njihovi geni sadre veliku grupu prepoznatljivih karakteristika za rad u vodi i rad na kopnu, a mi nismo
izabrali samo jednu sposobnost.
ini se da su mnoge sposobnosti pasa genetski predodreene pa se selektivnim uzgojem mogu
kontrolirati. Primjer za to je lajanje. Da li pas laje ili ne, koliko esto i pod kojim okolnostima, ovisi velikim
dijelom
Razliite vrste pasje inteligencije 12 5
o genetskim predispozicijama. Genetiar L. F. Whitney uoio je da vedina pasa sv. Huberta laje dok slijedi
trag, a tek rijetki izuzeci ne. Selektivnim uzgojem pasa koji nisu lajali dobio je vrstu "utljivih" gonia.
Moda je najznaajniji primjer genetski kontroliranog ponaanja pasa ispitivanje vreno tridesetih godina
ovoga stoljeda, kojeg su znanstveno popratila dvojica istraivaa s Harvarda. Prouavali su dalmatinske
pse. Nekad su ih nazivali i "koijakim psima" zbog njihove posebne sklonosti konjima i tranju ispod
koija koje vuku konji (u 19. stoljedu selektivnim uzgojem izotren im je osjedaj privrenosti gospodaru,
postali su popularni psi za pratnju i od tada slijede gospodara bez obzira da li hoda, jae ili se vozi
koijom). Prema tadanjoj engleskoj modi, koije su pratili psi. No, nije bilo dovoljno da tre uz koiju, ved
su morali trati ispod prednje osovine kola, tako da pas bude to blie kopitima stranjeg konja. Naravno,
psi koji su trali ispod sredine koije ili ispod stranje osovine nisu zadovoljavali, a najgore je bilo kada su
trali iza koije.
Istraivai su iskoristili svoje poznanstvo s uzgajateljem koji je dvadeset i pet godina uzgajao dalmatinske
pse koji tre ispod koija. Opazili su da neki psi nemaju osjedaj za pratnju kola na pravom mjestu.
Pregledavajudi podatke o parenju pasa, koje je uzgajatelj dosljedno vodio, utvrdili su da potomci pasa
koji zauzimaju dobru poziciju i sami ede tre na pravom mjestu, nego mladi iji je jedan roditelj
zauzimao dobar, a drugi lo poloaj pri tranju. Najgori rezultati postizali su se parenjem dvaju "loih"
pasa. Posljednja grupa bila je, kao to se i oekivalo, najmanja, jer uzgajatelji nisu imali nikakve koristi od
takvih pasa.
Sposobnosti koje pas nasljeuje, bilo namjernim utjecajem ovjeka na njihov genetski potencijal ili
prirodnim odabirom, postaju karakteristike koje odreuju razlike izmeu pojedinih pasmina. Ove
genetski odreene sposobnosti i karakterne predispozicije pasa ubrajamo u instinktivnu inteligenciju one elemente njegovog mentalnog sklopa koji se mogu prenositi iz generacije u generacijvi biolokim
mehanizmima nasljeivanja. O instinktivnoj inteligenciji ovise neki specifini oblici ponaanja kao npr. to
da li de pas lajati ili ne? te da li de donositi lovinu
126 Inteligencija pasa
ili ne. Neke sposobnosti su opdenite, ali toliko znaajne da mogu utjecati na nain rjeavanja problema,
poslunost i druge oblike ponaanja.

PREPLITANJE INTELIGENCIJA
Ukoliko psi ved pokazuju tri razliita oblika inteligencije (adaptivnu, radnu i instinktivnu), koja je od njih
najvanija ili dominantna u ponaanju psa? Da li se na neki nain te tri vrste inteligencije meusobno
ispreplidu ili utjeu jedna na drugu? Ved sam ranije spomenuo da pas mora imati bar minimalni stupanj
adaptivne inteligencije kako bismo mogli uoiti i mjeriti njegovu radnu inteligenciju, ali to ne znai da pas
sa slabije razvijenom radnom inteligencijom ima i slabu adaptivnu inteligenciju. Uzorak po kojem se
instinktivna inteligencija ispreplide s drugim dimenzijama inteligencije ipak je malo sloeniji. Sigurno je da
vedina pasmina ima neke osebujne oblike instinktivne inteligencije koji ih ine posebnima, to se oituje
u odreenim vjetinama, sposobnostima, karakternim predispozicijama itd. No, izgleda daje kod nekih
pasa instinktivna inteligencija dominantnija nego kod drugih, dok istovremeno kod nekih pasmina ne
dolazi do izraaja ba nikakva naroita instinktivna vjetina.
Na primjer, doberman i pudl ne pokazuju posebne instinktivne sposobnosti koje bi ih razlikovale od
drugih pasmina. Oba imaju vrlo visoku adaptivnu i radnu inteligenciju, ali unato tomu, profesionalni
treneri koji su dobermane uili uvati ovce, a pudle loviti takore i ostale tetoine, izjavili su da obje
pasmine nisu bile u stanju na zadovoljavajudi nain izvriti te zadatke. tovie, ak i kada je takvo
kolovanje bilo privedeno kraju, psi nisu bili naroito spretni. Izdane naredbe mogli su izvriti, moda ak
i dobro, ali nikada u tom poslu nisu postigli savrenstvo, kao oni psi kojima su te sposobnosti priroene.
Za razliku od njih, kotski graniarski ovar i manesterski terijer nemaju samo poznate i odredive granice
instinktivne inteligencije, nego takvi, genetski odreeni naini ponaanja, dominiraju njihovim
karakterom. kotskog graniarskog ovara ne treba ni poduavati kako
Se UVahi OVCe: tovie nn tn eli vim srrpm r>Q taVn vna' nn Izliti
Razliite vrste pasje inteligencije 127
lanove obitelji i drati ih u grupi kao da su stado ovaca, i to ba u trenutku kada im se posebno uri.
Manesterskog terijera, opet, ne treba uiti loviti mieve, takore i druge tetoine. On de instinktivno
loviti i pokuati napasti sve to je maleno, tri ili se mie amo - tamo. Njegov instinkt je toliko jak, da de
ostaviti i svoj obrok ukoliko mu netko zakotrlja krpenog mia po sobi. Uz minimalnu vjebu, obje de
pasmine savreno izvravati zadade zbog kojih su i stvorene. Isto tako, nemogude je manesterskog
terijera nauiti uvati ovce ili kotskog graniarskog ovara loviti takore. Manesterski terijer bi prije
rastjerao stado, juredi za ovcama ili njihovim sjenama, nego ih okupio tredi oko njih. Istovremeno,
kotski graniarski ovar vjerojatno bi trkarao sa takorima pokuavajudi ih sakupiti u stado.
ini se da postoji neki uzorak po kojem su adaptivna i instinktivna inteligencija rasporeene meu
razliitim pasminama. Pasmine koje imaju slabije razvijenu instinktivnu inteligenciju, gotovo uvijek je
nadopunjuju viim stupnjem adaptivne inteligencije. Obrnuto, psi sjako izraenom instinktivnom
inteligencijom (s mnogo priroenih osobina), pokazat de slabiju prilagodljvost u nepoznatim ivotnim
situacijama, to je tipino za ivotinje s niom adaptivnom inteligencijom. To smo do neke mjere, ini se,
"skrivili" mi sami stvarajudi razne pasmine. Kod nekih pasmina, na raun radne sposobnosti, rtvovana je
adaptivna inteligencija, kako bismo dobili pse koji, uz minimalno uenje, mogu dobro obavljati odreene

poslove. Svjesno smo pristali na to da se pasmina koja odlino ispunjava neke nae zahtjeve, ne moe
dobro prilagoditi drugim uvjetima u kojima takvo ponaanje nije potrebno ili se ne cijeni. S druge strane,
pas koji nema izraene instinktivne vjetine, imat de bolju adaptivnu inteligenciju, pa de, ovisno o svom
karakteru i nekim drugim imbenicima, biti bolji izbor za sloene i raznovrsne situacije.
128 Inteligencija pasa
129
VIII.
Instinktivna inteligencija
Svako dijete mora svemir uiti ispoetka. Svako tene nosi svemir u sebi. Ljudsko znanje je izvan ovjeka pohranjeno u muzejima, knjinicama i spisima uenih. Mudrost psa nalazi se u njegovoj krvi i kostima.
Donald McCaig
Vjerojatno nedemo nikada sa sigurnodu znati kako su prvi ljudi zapoeli svoj prijateljski i radni odnos sa
psima. No, postoji mogudnost da nisu ljudi bili ti koji su izabrali pse za svoje pratioce, nego su psi izabrali
ljude. Kako sam ved ranije zapisao, prijateljstvo ljudi i pasa poelo je jo prije razvoja proljoprivrede.
Uzmemo li u obzir loe sanitarne navike ljudi iz tog doba, moemo pretpostaviti da je oko ljudskih
nastambi uvijek bilo razbacanih kostiju, komada koe i ostalih otpadaka od rtava posljednjeg lova. Preci
dananjih pasa (vrlo savjesni kada je hrana u pitanju), sigurno su brzo shvatili kako se uz ljude moe
leernije ivjeti, bez potrebe da sami odlaze u lov. I primitivnim ljudima, iako se nisu ba jako brinuli za
istodu, zdravlje i sanitarne navike, sigurno su dosaivale muhe koje je privlaio miris natrulih ostataka
hrane, pa je vrlo vjerojatno tadanji ovjek pristao podnositi pse u blizini naselja kako bi mu oni istili
smede. Ova istaka uloga pasa nastavila se jo stoljedima, a i danas je obavljaju parije u mnogim
nerazvijenim podru130 Inteligencija pasa
Ljudi i psi imali su jo jednu dodirnu toku: susretali su se s istim problemom - kako napuniti eludac.
Nai ljudski preci vjerojatno su shvatili da psi koji se vrzmaju oko njihovih naselja mogu posluiti i za
neto drugo, a ne samo za idenje i odnoenje smeda. Napokon, psi su iva bida graena vedinom od
proteina i prilino jestiva, pa su nai lovaki preci ubrzo shvatili da de, u tekim vremenima nestaice, lako
ubiti i pojesti pse koji su sami doli u njihovu blizinu. Kosti pasa pronaene u iskopinama nastambi iz
kamenog doba pokazuju tragove kakve za sobom ostavljaju ljudski zubi. Pas koji je doao rfa veeru,
ponekad je i sam postao veera.
Koliko god se dananjem ovjeku, odgojenom u zapadnom drutvu, ovo moe initi odvratnim, ljudi su i u
kasnijim razdobljima jeli pse, a ponegdje se to i danas obiava. Mnogi starogrki i rimski sladokusci
posebno su cijenili pasje meso i puno su pisali o najboljim nainima njegove pripreme. U Meksiku su mali
psi, kao iuaua i meksiki goli pas, bili popularna hrana te su uzgajani upravo zbog mesa.
Sjevernoameriki Indijanci esto su jeli pse, ponekad kao poslasticu, a ponekad iz potrebe. Narod

Samojed (ije ime danas nose poznati bijeli psi), koristio je svoje pse ne samo za vuu sanjki u ruskim
polarnim krajevima, ved i za jelo.
Kroz povijest ljudi su esto bili prisiljeni iz potrebe jesti pse. Za vrijeme opsade Pariza u francusko pruskom ratu 1870. godine, stanovnici su u nedostatku hrane, uz ostalo, jeli i pse. Engleski radikalni
novinar i politiar Henry Du Pre Labouchere posjetio je Pariz u tim tekim trenucima, odsjevi kod
bogataa koji su si jo mogli priutiti kupovinu mesa, premda samo pasjeg. Zapisao je kako meso psa ima
dobar okus, pa je ak i poredao razne okuse: "panijel je kao janjetina, pudl je daleko najbolji, a buldog
tvrd i neukusan."
Na Havajima i uzdu itave Polinezije i Mikronezije nije se cijenilo samo psede meso, ved su na cijeni bili i
zubi, dlaka i koa koji su se koristili kao odjeda i ukrasi. Psi uzgajani za jelo hranjeni su povrdem pa su ih
esto zvali "poi psi" (poi je mljeveni korijen biljke taro). Najviu cijenu dostizalo je meso mladih pasa, a
pripremalo se slino kao i svinjetina - u oidenu trbunu upljinu stavilo bi se vrelo kamenje i sve
Instinktivna inteligencija 131
skupa zamotalo u lide ili bi ih se peklo na ranju. Na Havajima je 1880. godine, u Lahainiji osnovano je
udruenje pasojedaca. lanovi udruge prvo bi u okolici pohvatali sve pse bez ogrlice, potom bi ih okupali i
hranili, dok se malo ne udebljaju. Napokon, 11. lipnja, na havajski nacionalni praznik, odravali su banket.
Jedan od organizatora u novinama je objavio reklamu: "Toga dana posluivat demo samo pasje meso i
slatki krumpir."
Kinezi jo uvijek meso au-au pasa smatraju delikatesom. Prema narodnom vjerovanju, crni psi su
hranjiviji, kao stoje za prenje najbolja njihova mast. U Kini i susjednim zemljama nije teko nadi farme
koje uzgajaju pse, mesare koji ih prodaju i posebne restorane u kojima se pripremaju specijaliteti od
pasjeg mesa. Za vrijeme odravanja ljetnih olimpijskih igara 1988. godine u Seulu, u Junoj Koreji, vlada
je, zbog straha da bi to moglo uvrijediti goste sa Zapada, privremeno zabranila posluivanje takvih
specijaliteta. Meutim, odmah po zavretku igara, pod pritiskom javnosti ponovno je razvrgnuta ova
odluka te se opet moglo vidjeti pse kako vise u lokalnim mesnicama.
No, ukoliko vas psi zanimaju samo kao izvor hrane, tada je pitanje njihove inteligencije potpuno sporno.
Sto de vam pametna hrana? U tom sluaju, ono to vam treba je pas koji se polagano krede (kako ne bi
troio mnogo kalorija i kako mu meso, od previe tranja i tjelesne aktivnosti, ne bi postalo ilavo). Takav
pas ne mora biti ni previe pametan kako ne bi bjeao kada ga elite uhvatiti. Stoga i nije udno to su
psi, koriteni za jelo, bili mentalno retardirani lanovi pasjeg svijeta, koji ba i nisu na ast svojoj vrsti.
Izgleda daje ba svatko tko je posjetio Polineziju i Mikroneziju, te usput zabiljeio postojanje lokalnih "poi
pasa", uoio i njihov nedostatak inteligencije. U knjizi Put oko svijeta iz 1777. godine, Johann Georg Adam
Forster, jedan od prirodoslovaca koji su pratili kapetana Cooka, opisao je pse iz Polinezije i otoka Junog
mora kao "lijene i neinteligentne". Izmeu ostalog zapisao je:
"Toga smo dana prvi puta jeli njegovu peenu nogu, iji je okus bio toliko slian ovetini da se uopde nije
osjedala razlika... Na Novom Zelandu i tropskim otocima Junoga mora, psi su najgluplje i najtuplje
ivotinje koje

132 Inteligencija pasa

se mogu zamisliti i, po pitanju razuma, nemaju nikakve prednosti pred
naim ovcama."
Ravnatelj zoolokog vrta u Honoluluu, Jack L. Throp, pokuao je 1967. godine ponovo uzgojiti
polinezijskog psa, koji je zbog kulinarskih obiaja i krianja sa psima koje su doveli Europljani, bio ved
gotovo nestao. Projekt je imao isto povijesnu vanost i upravo njemu moemo zahvaliti to i danas ima
nekoliko predstavnika te pasmine. No, ako znamo kako su rani istraivai, poput Fofstera, opisali te pse,
nije ni udno to ponovo stvorena pasmina nije postala popularna. Tromi, glupi, tupi pas nije se ba
svidio ljudima, iako je moda jo uvijek bio vrlo ukusan.
PSI UVARI ISTRAZARI
Osnovna zadada psa uvara je dati uzbunu. Stoga je njihov lave, koji se dobro i daleko uje, savreni znak
upozorenja svakom nasilniku. Prvotna svrha lavea bila je upozoriti opor na mogudeg uljeza i on je
mnogim psima, bez obzira na njihovu veliinu, uroen - pa ako elite psa uvara, treba vam bilo kakav
budni pas koji laje, a ne troma i mirna krepalina. kotski knjievnik i pjesnik, sir Walter Scott, jednom je
zgodom, iz vrlo pouzdanog izvora, dobio savjet o psima uvarima. Svoju odvjetniku karijeru zapoeo je u
oevom uredu, a njegov prvi nastup u sudnici bila je uspjena obrana jednog provalnika. Provalnik, koji je
ustvari bio kriv za krau zbog koje je bio optuen, kao i za nekoliko drugih, nauio je Scotta ovoj
mudrosti: "Uvijek uzmi maloga psa koji laje, a ne velikog koji ti se moda ini boljim uvarom, ali stalno
spava. Nije vana veliina, nego zvuk." Scott je posluao ovaj savjet i uvijek je drao male, ali budne i
glasne terijere, koji su uvijek bili spremni zalajati na svaki zvuk ili neiji dolazak.
Vjerojatno je prvi, od ovjeka svjesno odabran pas, bio upravo pas uvar. Prethistorijski ovjek doista je
ivio u neprijateljskom okruju. Lovile su ga svakojake ivotinje, a i njegova obitavalita bila su laki ciljevi.
Potajni grabeliivac. oosebno onai koii nanarin nnr.n Hnk- svi
Instinktivna inteligencija 133
spavaju, mogao je biti vrlo opasan. Gotovo jednako opasni bili su i napadi drugih plemena, voeni, bilo
zbog meuplemenskih ratova, bilo zbog krae hrane, dobara, ena ili djece. Ugroenim ljudima sigurno
je mnogo znailo kada bi psi, koji su oko naselja traili ostatke hrane, podigli buku im bi se pojavila
grabeljiva zvijer ili neki nepoznati ljudi. Ponekad, nisu samo na vrijeme upozorili stanovnike naselja, ved
su grabeljivce nagnali u bijeg. Kada je postalo jasno da naselju pruaju sigurnost, psi su poeli sluiti ne
samo kao istai, nego i kao uvari.
Vjerojatno je sklonost lajanju bila prva karakteristina osobina pasa koju su ljudi pokuali selektivno
uzgojiti. Od prvih usvojenih kanida, najede tenadi vukova ili agljeva, zadravani su oni primjerci koji
su se, lajudi na svaki um, dokazali kao dobri uvari. Takvi psi dalje su se uzgajali, dok su ostali mogli
posluiti i kao ruak.

Postoji bezbroj sluajeva u kojima su psi uvari spasili ljude. Na primjer, 1572. godine, kada su se
Nizozemci borili za osloboenje od panjolskog jarma, panjolska vojska krenula je u iznenadni nodni
napad namjeravajudi zarobiti nizozemskog vou, princa Williama Oranskoga. Napad je bio pomno
planiran: izabrano je est stotina najboljih vojnika pod vodstvom iskusnog Juliena Romera. Iznenaenje je
bilo potpuno. panjolci su nizozemske straare i vojnike na spavanju, ubili bez vedih potekoda. Jedna
mala grupa, koju je vodio sam Julien, krenula je ravno u prinev ator. Princ i njegovi straari su spavali,
ali je mali pas koji je uvijek boravio na prinevom krevetu, bio dovoljna straa. Kao pravi pas uvar, poeo
je bijesno lajati kada je zauo korake koji su se pribliavali. William se probudio i u posljednji tren skoio
na konja, koji je za njega, iz sigurnosnih razloga, uvijek bio spreman, i pobjegao. Njegovi straari, sluge,
konjuar i dva tajnika (koji su uspjeli stidi do svojih konja tek nekoliko trenutaka nakon princa) bili su
ubijeni. John Lathrop Motlev zabiljeio je ovaj sluaj u knjizi Uspon Nizozemske Republike, gdje je
zapisao: "Da nije bilo budnosti maloga psa, William Oranski, o kojemu je ovisila sudbina itave zemlje, u
roku od tjedan dana umro bi sramotnom smrdu. Sve do svoje smrti, princ je u spavadoj sobi uvijek imao
psa iste rase. Na prinevim skulpturama, esto se kraj njegovih nogu pojavljuje i sklupani psid."
134 Inteligencija pasa
Dogaaja, u kojima su psi svoje gospodare upozorili na nazonost divljih ivotinja, kradljivaca i
provalnika, ima toliko da vie nisu ni zanimljivi. Ima i mnogo pria o ljudima koje su budni psi uvari
spasili od vatre, plina, poplave ili drugih katastrofa. Evo jedne takve prie:
Stephen Marks pokuavao je u maloj, drvenoj jedrilici preplovili Tihi ocean. Jedino drutvo bio mu je
patuljasti naucer Major. Dani su prolazili, a vrijeme im ba nije bilo naklonjeno. Ved su bili preivjeli dvije
velike oluje, pa je Stephen satima morao deurati kraj kormila. im bi se vrijeme malo smirilo, iscrpljeni
mornar padao je u dubok san. Iznenada ga je probudilo Majorovo bijesno lajanje. Potpuno
dezorijentiran, Stephen nije odmah shvatio to se dogaa, ali je primijetio da Major laje u potpalublje.
Siao je i zapanjeno otkrio daje, kao posljedica nevremena, u trupu broda nastala velika pukotina pa je
voda ulazila unutra. Stephen je odmah, improvizirajudi, zaepio rupu i ispumpavi vodu privremeno je
rijeio problem. Vratio se na palubu i krenuo prema trenutno najbliem kopnu, Filipinima. Meutim,
uzbuenje zbog pukotine i teki rad na popravku broda jo su ga vie iscrpili i ubrzo je ponovno zaspao.
Ne zna se koliko je spavao, ali gaje Majorovo uporno lajanje opet probudilo. Po drugi put je siao u
potpalublje i vidio da voda ponovo prodire. Ovoga puta napravio je vrdu zakrpu i sljededeg jutra
sigurno se domogao kopna. "Siguran sam da mi je Major spasio ivot", rekao je. "Da me nije probudio
prvi puta, kada je barka propustila vodu i drugi puta, kada je voda probila zakrpu, ja bih spavao dok cijela
paluba ne bi bila pod vodom."
Iako vedina pasa laje kada se dogodi neto neobino, neke pasmine su budnije od drugih. Pokuao sam
podatke o tome dobiti kod etrnaest poznavatelja pasa, od kojih su jedanaestorica bili strunjaci u
dresuri pasa za osobnu obranu i obranu vlasnitva, a trojica treneri i vlasnici policijskih pasa. Svi zajedno
imenovali su petnaest najboljih pasmina pasa uvara koji su grubo rangirani u ovoj listi:
1. rotvajler
2.

Najbolji psi uvari

3. kotski terijer x^_.*-._-.__4.zaDadnokotski biieli teriier
Instinktivna inteligencija 135
5.

patuljasti naucer

11.

bostonski terijer

6.

jorkirski terijer 12.

i-cu

7.

kernski terijer 13.

jazavar

8.

iuaua 14.

9.

erdelski terijer 15.

svilenasti terijer
foksterijer

10. pudl (srednji ili patuljasti)

Sve nabrojene pasmine lako se uzbude i glasno laju na strance, kao i u svim situacijama koje smatraju
nenormalnima. Iako je vedina pasmina prilino budna i najede de lajati kada treba, moji su se suradnici
sloili da ima i onih pasa koji to moda i ne bi uinili. Nisu se ba mogli uskladiti po pitanju rangiranja tih
pasmina, ali ih je barem pola spomenulo sljededih dvanaest vrsta kao pse koji vjerojatno ne bi zalajali.
Imenovali su ih loim uvarima. Psi su poredani od najljenijih do najbudnijih.
Psi koji nisu prikladni uvari
1.

pas sv. Huberta 7.

klamberski panijel

2.

njufaundland

8.

irski vuji hrt

3.

bernardinac

9.

kotski jelenski hrt

4.

engleski baset 10.

mops

5.

engleski buldog 11.

sibirski haki

6.

stari engleski ovar

12.

aljaki malamut

Na ovaj popis treba gledati i s pozitivne strane. Ukoliko traite psa koji de biti miran i nede vas ometati
bez obzira na to to se dogaa u blizini, trebali biste izabrati nekog od ovih pasa - mogao bi to biti dobar
izbor.
Ved smo utvrdili koliko je lajanje pasa korisno ljudima. No, vaan je i sljededi, vii, stupanj uvanja uoljiv
kod pasa straara. Pas straar treba fiziki intervenirati ako neki uljez ugroava vlasnitvo, bez dozvole
ulazi na posjed ili napadne ovjeka. Dobar pas straar je prirodno agresivan prema neznancima koji ulaze
na njegov teritorij, iako je sumnjiav i prema svim ostalim strancima. Osjeti li se ugroen moe snanp
napatii tada je posebno opasan, Neki od njihnaueni su stjerati

136 Inteligencija pasa

uljeza u kut i sa sigurne udaljenosti, zauzimajudi agresivni poloaj, lajanjem i rezanjem dozvati gospodara.
Agresivno ponaanje pasa straara potaknuto je istim pojavama koje poti agresiju kod vukova i drugih
divljih kanida. Najedi je teritorijalni motiv. Vedina pasa straara fiziki de zaprijetiti svakome tko, po
njihovom miljenju, ugroava nadzirano podruje. Ljudi koji koriste pse straare u trgovinama,
tvornicama ili skladitima, obino se oslanjaju upravo na ovaj teritorijalni instinkt. Nakon radnog
vremena jednostavno puste pse da slobodno lutaju objektima'koje treba uvati. Psi takve prostore
doivljavaju kao svoje podruje i uvaju ih instinktivno, sustavno patrolirajudi tijekom itave nodi. Njihovu
pozornost privlai svaki um.
U itavoj povijesti psi su se koristili kao straari. Stari Rimljani esto su pored ulaznih vrata, vezane
lancem, drali vri agresivne pse. (Dranje psa na lancu ili psa ograenog u malom prostoru, znatno
povedava njegov agresivnost.) Nije udno to su rimske kude estp imale oznake "uvaj se psa" u obliku
mozaika koji je prikazivao reedeg psa na lancu, uz upozoravajudi natpis Cave Canem (lat. Pazi pas!) (vidi
si. 8).
Pored osjedaja za obranu teritorija, vukovi i ostali divlji kanidi imaju i istanan osjedaj za obranu opora,
no, ipak de uljeza napasti tek kada ga voa opora procijeni kao prijetnju. Ovi se instinkti cijene kod pasa
straara uvjebanih za napad. Oni moraju spontano ili na zapovijed goniti i napasti bilo koga tko ulazi na
njihov teritorij ili moraju napasti osobu koju im pokae trener. Policijski se psi, na primjer, uvjebavaju za
napad u dva sluaja: kada osjete da je gospodar u opasnosti ili napadaju na naueni znak. Treneri pasa za
zatitu tvrde daje prirodno nadarenim psima straarima potrebno tek malo uvjebavanja kako bi se
potaknula njihov agresivna reakcija; njih, naprotiv, treba uiti da, na zapovijed, pouzdano puste rtvu.
Pored toga treba ih nauiti da svoj agresivnost usmjeravaju na prave ciljeve. Dakle, dok su sposobnosti
povezane sa uvanjem dio instinktivne inteligencije psa, upravljanje tim sposobnostima zahtijeva radnu
inteligenciju i inteligenciju poslunosti.
Uinkovitost pasa straara ne moe se poredi. Postoji doslovno na tisude pria o tome kako je pas spasio
ivot ili posjed svojega gospodara. Navest du vam samo jedan upeatljivi primjer iz 79. godine prije Krista,
Instinktivna inteligencija 137
kojega su otkrili arheolozi, kopajudi po vulkanskom pepelu u ruevinama Pompeja.
Tijekom iskopavanja znanstvenici su pronali tijelo psa koje je lealo preko tijela djeteta. Glavni dio prie
ispriala je ogrlica toga psa. Pas, koji se zvao Delta, tri puta je spasio ivot svoga gospodara, djeaka
Severinusa. Najprije ga je kao utopljenika izvukao iz mora, onda je drugom zgodom potjerao etvoricu
nasrtljivaca koji su Severinusa pokuali opljakati i konano, tredi put, spasio je Severinusa kada gaje
napao vuk za vrijeme posjete svetom grobu boice Dijane u Herku-lanumu. Delta se i u trenutku
katastrofe u Pompejima oito ponio kao zatitnik. Herojski je jo jednom pokuao zatititi mladoga
gospodara, zaklanjajudi ga vlastitim tijelom od vrelog vulkanskog pepela kada ih je oboje uguio otrovni
plin to se irio gradom. Prije gotovo dvije tisude godina, Delta je rtvovao sve u oajnikom pokuaju da
jo jednom ispuni dunost psa zatitnika.

Psi uvari, naalost, nisu nepogreivi i najvedi je problem nauiti ih da razlikuju bezopasne strance od
neprijateljski raspoloenih uljeza. Previe je pria, gotovo svakodnevnih, o djeci koju su ugrizli takvi psi jer
su pogreno, kao prijetnju, protumaili djeju potrebu da ih samo malo pomiluju. Postoji i zanimljiva
pria iz koje bismo mogli zakljuiti da je osnivanje anglikanske crkve bilo ubrzano stoga to je jedan pas
krivo procijenio situaciju i agresivno reagirao prema pogrenoj osobi. Dogodilo se to oko 1530. godine,
kada je grof od Wiltshirea bio poslan u Vatikan s molbom da papa poniti brak Henrika VIII. i Katarine
Aragonske, kako bi se kralj mogao vjenati s Anne Bolevn. U audijenciju kod pape grof je poveo i svoga
psa, koji je od dugog puta sigurno jo bio u oku, pa je pogreno protumaio papin pokret kojim je on
pred grofovo lice ispruio nogu kako bi ga ovaj mogao poljubiti u prste. Pasje trenutno reagirao
instinktom uvara i napao je svete none prste. Jedan povjesniar iz toga vremena opisao je rezultat ovog
sastanka rijeju "buntovniki", a papino nezadovoljstvo bilo je mnogo snanije od jada ili ljutnje graniilo je s bijesom. Naravno, ne moemo sa sigurnodu redi koliko je ovaj susret utjecao na konanu
odluku, bududi da su i politiki uvjeti bili vani, ali znamo da se grof Wiltshire vratio kudi bez
138 Inteligencija pasa
eljenog ponitenja. Takoer znamo daje Henrikov odgovor ukljuivao kraj njegovog lanstva u katolikoj
crkvi i stvaranje anglikanske crkve, kojoj je na elu kralj, to jami ispunjavanje svih njegovih elja. Tko
zna bi li do svega toga dolo da pas nije, u nesretnom pokuaju obrane gospodara, zario zube u palac
Njegove Svetosti?
Ratni psi
Pasju priroenu agresivnost ljudi su koristili u mnoge svrhe, a vrhunac je sigurno dosegnut kod ratnih
pasa. Stari Egipdani, Rimljani, Gali i Kelti za rat su najradije rabili mastifa koji svojim modnim izgledom i
danas izaziva strahopotovanje. Znam jednog koji je teak oko sto deset kilograma i igra se s dvanaest
kilograma tekim kamenjem, gotovo jednako kao to se drugi psi igraju loptom. Preci dananjeg mastifa,
moloki psi, bili su jo snaniji. Teili su oko sto etrdeset kilograma i bili poznati po svoji agresivnim
sklonostima. Koritene u ratu, ove ogromne zvijeri opremali su iljatim oklopima, kojima su mogli
uinkovito napadati neprijateljske konje ili pjeake kada bi se previe
Ilustracija 8.1
Dva oklopljena ratna psa s razliitim orujem: prvi s kopljem i zdjelom gorude smole, koriten u borbi
protiv konjice, a drugi s otrim bodljama na ogrlici, za borbu nroriv nie.ntvn____._____
Instinktivna inteligencija 139
pribliili. Neki su, naoruani kopljima, bili ujebavani za napade na vojnike ili konje, dok su drugi na
leima nosili posude s gorudom smolom kojom bi popalili sve to im se nalo na putu. Drugim rijeima,
mogli bismo mirne due redi da su bili ravnopravni nadomjestak dananjim raketama zemlja - zemlja
(ilustracija 8.1).
Prije otkrida vatrenog oruja, psi su bili jedno od glavnih oruja u ratu. Terorizirali su pjeatvo, a esto su
bili i vrlo uspjeni u borbi protiv konjice. Kelti su ih uvjebali da grizu konje za njuku. Zbog snanog bola

konji bi tada zbacili svoje jahae. Ova taktika pokazala se uinkovitom u onesposobljavanju rimske
konjice u vrijeme njihovog osvajanja Britanije. I germanska plemena su vrlo spretno koristila pse. Hunski
vojskovoa Atila, u svojim je pohodima upotrebljavao divovske molose i talbote (pretke dananjeg
bloodhounda - psa sv. Huberta). I u kasnijim periodima, ratni psi odigrali su vanu ulogu u ratovima
panjolaca i Indijanaca June i Srednje Amerike.
Zastraujuda snaga ratnih pasa moda je najbolje dola do izraaja u borbama Cimbra i Rimljana. Cimbri
su bili germansko pleme koje se udruilo s drugim plemenima, izmeu ostalih i s Teutoncima, te je vrilo
upade u rimski teritorij. Pomodu svojih velikih ratnih pasa Cimbri su, u nekoliko poznatih napada 113.,
109., 107. i 105. godine prije Krista, porazili Rimljane. To je potaklo Rimljane da organiziraju dvojicu
svojih najboljih zapovjednika, Gaja Marija i Kvinta Lutacija Katula, koji su se 101. godine prije Krista kod
grada Vercelli u sjeverozapadnoj Italiji, suprotstavili snanoj vojsci Cimbra. Cimbri su doivjeli teak
poraz, no usprkos pobjedi Rimljana, konano zauzimanje bojnog polja bilo je odgoeno gotovo pola
dana. Ratni psi Cimbra i dalje su se uspjeno borili, iako su njihovi ljudski gospodari ved bili poraeni.
Psi su se opet vratili na bojita tijekom prvoga svjetskog rata. Nijemci su ih uspjeno rabili kao uvare i
straare, a do kraja rata na obje strane bilo je unovaeno vie od sedamdeset i pet tisuda pasa. Francuzi
su se posebno oslanjali na njihov dobar sluh. Obiavali su postaviti pse straare uzdu linije bojinice,
obino po dva psa meusobno udaljena tridesetak metara. Kada bi psi zalajali na uzbunu ili rezanjem
najavili neku ljudsku aktivnost izvan rovova, vojnici bi na karti oznaili pravac
140 Inteligencija pasa
gledanja dva susjedna psa. Koristedi se tim smjerovima, trigonometrijski su izraunavali poloaj
neprijatelja, koji bi zatim postao cilj francuskog artiljerijskog napada. Na taj nain otkriveno je i uniteno
mnogo njemakih poloaja, bunkera i mitraljeza.

Procjenjuje se daje u drugom svjetskom ratu koriteno vie od dvjesto tisuda pasa. Tada ih nisu
upotrebljavali samo kao straare i uvare, ved i kao kurire, tragae i spasitelje. Na brodovima su, prije
izuma radara, upozoravali na nadolazede avione. Rabili su ih i kao padobrance, zajedno sa zranim
trupama, kako bi na zemlji uVali logore desantnih jedinica (no, iz aviona su ih morali izbacivati, jer sami
nisu htjeli skakati). Pse -kamikaze ili sline samoubilake trupe imale su obje strane. Rusi su pse hranili u
tenkovima ili oklopnim vozilima. Prije akcije nisu im davali jelo, opremali bi ih privrdenim
elektromagnetskim minama i tako izgladnjele slali ih na neprijateljske tenkove. Slino su postupali i
Japanci, njihovi su psi u saveznike logore dovlaili kqla s bombama tekim i do dvadeset pet kilograma.
U novije doba, Sjedinjene Amerike Drave upotrebljavale su pse u korejskom, vijetnamskom, pa i u
kratkom zaljevskom ratu protiv Iraka. U Vijetnamu su uz njihovu pomod sprijeavali sabotae i krae
amerike opreme. est mjeseci nakon uvoenja pasa, broj teta i kraa smanjio se za polovicu.
Da bi pas bio dobar straar, mora imati neto vie od teritorijalnog instinkta i elje za fizikim napadom.
iuaua glasno laje i uspjean je branitelj, no, ma koliko velika bila njegova hrabrost i odanost, kilogram i
pol teki pas jednostavno ne moe zaustaviti uljeza. Mali nauceri, foksterijeri, kotski terijeri,

zapadnokotski bijeli terijeri i kernski terijeri osjedaju potrebu obraniti svoj teritorij ili opor i svi su
dovoljno hrabri fiziki napasti uljeza. Ipak, ni oni ne mogu biti dobri straarski psi, jer samo jedan snaniji
udarac nogom moe onesposobiti njihov napad. Psi za obranu, dakle, pored snanog temperamenta
moraju imati potrebnu veliinu i tjelesnu snagu.
Isti strunjaci koji su ocijenili pse prema sposobnosti uvanja, prosudili su i sposobnost nekih pasmina
odgovarajudih za zatitu ljudi i objekata. Svoje ocjene temeljili su na njihovoj agresivnosti, tjelesnoj
Instinktivna inteligencija 141
snazi, hrabrosti i sposobnosti da izdre protunapad. Barem polovica strunjaka navela je ovih trinaest
pasmina:
Najbolji psi straari i branitelji
bulmastif
doberman
rotvajler
komondor
puli
veliki naucer
njemaki ovar
rodezijski goni kuvasz
stafordski terijer au-au mastif
belgijski ovari (Malinois, Tervuren)*
*Strunjaci meu njima nisu pravili razlike.
Zanimljiva mi se uinila napomena trojice strunjaka koji su, neovisno jedan o drugome, iznijeli zanimljivo
zapaanje. Svi su rekli da obian pudl moe biti izuzetno uspjean pas zatitnik; po njihovom je miljenju
jedino to mu nedostaje - veliina. Najvedi problem je uvrijeeno miljenje daje pudl "modni pas" koji ne
izaziva strahopotovanje. Jedan od njih je napisao:
Glavna uloga pasa straara je zastraivanje. Takav pas treba mogudi napad odvratiti ved samo svojim
zastraujudim izgledom. Pudli mogu biti prilino ilavi agresivni uvari, ali jednostavno tako ne izgledaju i
to im smanjuje uinkovitost. Tromi njemaki ovar bolje de ispuniti ulogu zastraivanja, jer ljudi ved
unaprijed imaju predodbu da su to uvjebani policijski psi i psi uvari pa ih nitko i ne pokuava izazvati.
LOVAKI PSI

Druenje ovjeka i psa zapoelo je jo u vrijeme dok je prvi ovjek ivio preteito od lova. Psi su ved tada
poeli pokazivati neke svoje jedinstvene odlike pa je prvi selektivni uzgoj pasa zapoeo upravo zbog lova.
Ljudi su odabirali pojedine pasmine zbog njihovih korisnih lovakih
ili A

iiVti

itliilf) XT\C\7.&

142 Inteligencija pasa

sustavno prilagoavati. Psi su sudjelovali u svakoj fazi lova. Traili su divlja, tjerali je iz skrovita, hvatali i
donosili gospodaru.
Nevjerojatna je slinost uzorka po kojem su svoj lov organizirali vukovi i primitivni ljudi. Jedni i drugi lovili
su na isti nain: potraili bi plijen, pokazali njegovo sklonite drugim lanovima grupe, opkolili ga i istjerali
prema onima koji su ekali u zasjedi. U divljini, cijelom ovom operacijom rukovodi voa opora. U
procesu pripitomljavanja pasa, mjesto voe opora preuzeo je ovjek pa je on poeo upravljati lovom.
Psi su se toliko nauili na novi nain lova, 'da gotovo vie i ne love sami, nego surauju s ljudima. Poznato
je da su jo paleolitski lovci rabili pse za tjeranje lovine u zamke. Natjeravali su divlja u unaprijed
pripremljene duboke jame ili je dovodili u zasjede gdje su, naoruani strijelama ili kopljima, ekali ljudi.
Psi su nauili potjerati ptice iz gnijezda upravo u trenutku kada su lovci s napetim lukovima bili spremni
odapeti strijele. Na slian nain lovili su ptice i u unaprijed postavljene mree. Ovu taktiku i danas koriste
neka primitivna plemena u Africi. U zajednikom lovu progone divlje ivotinje (najede divlje svinje) do
mrea ili zaslona, gdje ih doekuju kopljima.
Ptiari
Danas su najpoznatiji lovaki psi - ptiari. Toj grupi pripadaju pointeri, spanijeli, seteri i retriveri. Svaki od
njih stvorenje paljivim selektivnim uzgojem za odreene lovake zadatke. Engleski naziv ovih pasa je gun
dogs (gun - engl. vatreno oruje, op. prev.) i posebno je prikladan, jer se takvi psi koriste pri lovu u kojem
se lovina ustrijeli vatrenim orujem. Pointere su, na primjer, poeli uzgajati tek nakon izuma posebne
ptiarske puke koja se punila sprijeda. Da bi se takvo oruje moglo djelotvorno koristiti, lovcu je trebao
pas koji ga moe tiho dovesti do mjesta gdje se skriva lovina. Pointeri imaju dobro razvijen sluh i njuh.
Mogu se kretati polako, paljivo i tiho. Beumno puze kroz gutaru s visoko podignutom glavom pa
hvataju mirise koje im donosi vjetar. Kada pointer otkrije lovinu, ukipi se s uzdignutom jednom nogom i
nepomino stoji pokazujudi glavom, a esto i cijelim tijelom, ravno u
(Vidi si. 9V PnnelcaH Invri Vnristp ncp n nam <\i7nVi nrt niih tirb-a-7iii
Instinktivna inteligencija 143
smjer u kojem se nalazi plijen, ali ne i udaljenost. Uz pomod dvaju pasa, udaljenost se odreuje jednako
kao to su je odreivali francuski artiljerci. Toan poloaj cilja bit de u sjecitu vidnih pravaca oba psa.
Dokazano je da dobri pointeri mogu u istom stavu ostati itav sat, pa i vie, ako treba. Upravo je ova
sposobnost bila presudna u doba tih prvih puaka. Lovac je tako imao dovoljno vremena priuljati se i
istjerati pticu kako bije mogao bez greke pogoditi tim jednim jedinim pucnjem. Nije smio promaiti, jer
bi mu trebala itava minuta, pa i vie, da ponovno napuni puku.

Znanstvenici misle da se pointeri "okamene" stoga to ih uzbuenje pri otkridu plijena, dovede do neke
vrste ivanog kratkog spoja ili prenapregnutosti, koja psa ukoi trenutak prije nego to bi, u normalnim
uvjetima, skoio na plijen. Slino ponaanje primjedeno je i kod vukova; voa moe zastati i zadrati stav,
oznaavajudi time poloaj lovine. Zadrat de taj stav sve dok se ostatak opora ne sakupi i otkrije eljenu
lokaciju. Meutim, vuk moe tako ostati samo nekoliko sekundi, a najdue minutu.
Premda se vjebom postie veda preciznost i bolja kontrola poin-terove reakcije, ona je zapravo uroena.
Tko ne vjeruje da su im te sposobnosti priroene, neka uzme ptije krilo i zaljulja ga pred tenetom
pointera. Vidio sam tromjesenog psida koji je, unato neiskusnosti, kod ovakvog pokusa zauzeo klasian
poenterski stav.
Usavravanje lovakog oruja potaklo je i promjene kod pasa. Puke ostrague (koje se pune straga)
ubrzale su pucanje, a razvoj tehnologije omogudio je preciznije gaanje i na vedim udaljenostima. Javila
se potreba za brim i inteligentnijim psima pa su uzgajatelji razvili setera. Naziv seter dolazi od engleske
rijei "sitter" (engl. onaj koji sjedi, op. prev.) kojom je opisan poloaj to ga pas zauzima kada pronae
lovinu. Kada mu lovac dozvoli da ustane, krivudavim se pokretima pribliava plijenu, istovremeno sve
bre i bre maudi repom. Ovo mahanje repom pomae iskusnom lovcu jer moe tono odrediti trenutak
u kojem de ptica izletjeti iz skrovita.
Lov sa panijelima nije toliko discipliniran, ali je uzbudljiviji. Spanijeli su posebno pogodni za lov u gutari
ili movari. Neposredno ispred
144 Inteligencija pasa
lovca pretrauju zemljite i kada nau plijen, ne daju nikakav znak. Suvremeno lovako oruje
omogudava ovakav bri, ali manje predvidiv nain lova; stoga, kada se kudi eli donijeti mnogo plijena,
ptice se obino tjeraju u mree, a ne pred lovce. panijeli se mogu rabiti i kao gonii; u prolosti su tjerali
ptice pred pripitomljene sokole ili su istjeravali zeeve i kunide, koje bi potom lovili brzi hrtovi (vidi si.10).
Krajem osamnaestog stoljeda, naini lova postepeno su se poeli mijenjati. Naseljenih mjesta i ljudi bilo
je sve vie, a pristupanih lovita (uglavnom krevina), sve manje. Lovci su razvili nov nain lova u kojem
red lovaca seta poljima, gaajudi preplaene jarebice i fazane koje izlijedu pred njima. Opet se javlja
potreba za takvim psima koji de na naredbu pronadi ustrijeljene ptice i neotedene ih donijeti lovcu. Iako
je donoenju mogude nauiti pointere, setere i panijele, uzgojen je novi pasji strunjak - retriver (engl.
to retrieve - donijeti natrag, op. prev.).
Za lov u movarnim ili jezerskim predjelima posebno su korisni labradori, koji oboavaju vodu. Koriste ih
u lovu na eki* gdje de satima tiho i strpljivo ekati. Kada lovac ustrijeli pticu, sami odrede smjer i kredu
po plijen, ako treba i u vodu. Sposobnost retrivera da precizno odrede putanju pogoene ptice i otkriju
tono mjesto gdje de ona pasti, doista je zapanjujuda. Budete li imali prigodu u gradskom parku gledati
labradore ili zlatne retrivere u igri s frizbijem ili lopticom, vidjet dete kako nepogreivo odreuju njihovu
putanju i hvataju ih jo u zraku. Doima se da u svojim genima imaju neku vrstu uroenog radara.
Kada pas otri po plijen i neotedenog ga donese gospodaru, on ustvari pokazuje jedan oblik ponaanja
divljih predaka. Vieni su vukovi kako svoj plijen odvlae u brlog gdje ga dijele enkama koje doje,

mladima koji su netom odbijeni od sise, pa ak i lanovima opora koji su ostali uvati i osiguravati brlog
dok su drugi bili u lovu.
Gonii
Lov s goniima podosta se razlikuje od lova s ptiarima. Za poetak, gonii se obino koriste u oporu,
tako da jedan pas nikada ne dobiva onu pozornost i uvjebanost koju imaju ptiari. Stoga gotovo da i
nema
koii bi nekll nasminil armira u mrtvni qp7nni uifr!nn rlr7an hn
Instinktivna inteligencija 145
kudnog psa. Pointeri, seteri, panijeli i retriveri dodatak su lovakom oruju, dok goniima lovac ni ne
treba: oni love i ubijaju sami.
Postoje, ustvari, dvije prilino razliite vrste gonia, iako se ponekad koriste zajedno. Prvi su gonii visoke
divljai koji "love oima". Tipini predstavnici te skupine su hrtovi (engleski hrt, mali engleski hrt - whippet, afganistanski hrt, borzoi - ruski vuji hrt). Kao to im i ime kae (engl. sight hound - psi koji love
pogledom, op. prev.) ovi psi love oima. im ugledaju plijen, nevjerojatnom brzinom ga sustiu i odmah
ubiju. Perzijski hrt (saluki) i afganistanski hrt koriste se u lovu ili ,bolje redi, "gonjenju" antilopa i gazela,
kao i lisica i zeeva. Meu visoke gonie ubrajamo neke od najviih i najhrabrijih pasa. Divovski irski vuji
hrt i kotski jelenski hrt koristili su se u lovu na jelene, karibue pa ak i lavove. Prvi zapisi o irskim vujim
hrtovima pronaeni su jo u starorimskim spisima iz etvrtog stoljeda. Cijenili su ih zbog njihove
krvolonosti i hrabrosti te su ih esto rabili u borbama s gladijatorima.
Najvaniji zadatak visokih gonia bio je progon vukova. U Rusiji je, na primjer, svaki lovac uz konja imao i
po tri, bojom, veliinom i stasom savreno usklaena ruska hrta, koje je drao na uzici. Kada je vuk
osjetio pribliavanje lovaca, obino bi izaao iz zaklona, a lovci bi odmah oslobodili pse i gonjenje je
moglo poeti. Lov se smatrao savrenim ukoliko su psi drali vuka za vrat sve dok ne bi stigao voa lova
koji bi noem prekinuo agoniju uhvadene ivotinje. Meutim, esto su vuka u divljoj hajci ubili i sami psi.
Psi nisu bili tako savreno usklaeni veliinom i bojom samo zbog estetskih razloga ili hirova bogatog
ruskog plemstva. Imalo je to i svoje praktine razloge. Kad bi jedan pas bio bri od drugih, vuk bi ga
prisilio na otpor, a u takvoj borbi i sam bi mogao stradati. No, ako tri psa stignu istovremeno, to postaje
njihova velika prednost.
Ovi su gonii tako djelotvorno radili svoj posao da je u pojedinim podrujima visoka divlja, zbog koje su i
bili uzgojeni, potpuno unitena. U Engleskoj su tako potpuno istrijebljeni srndadi, jeleni, vukovi i velike
make, a njihov se broj drastino smanjio i u preostalom dijelu Europe. Kada vie nisu imali to loviti i
sami su poeli nestajati. Na primjer, ogromni irski vuji hrt, osim vukova, lovio je i divovske irske jelene.
146 Inteligencija pasa
Njihova impozantna visina od 1,80 m u hrptu nije hrtove nimalo plaila, bududi da su i sami bili visoki oko
1,20 m. No, nestankom visoke divljai, pasmina je gotovo izumrla. Zahvaljujudi samo velikim naporima

kapetana Georgea A. Grahama, Skota koji je sluio u britanskoj vojsci, 1862. godine s velikim
potekodama prikupljeno je nekoliko uzgojnih parova. Pasmina je ponovno uzgojena, iako promijenjene
veliine, sa "samo" 90 cm u grebenu, to je jo uvijek ini najviom od svih pasmina. U 19. stoljedu na
slian je nain lord Colonsav od izumiranja spasio kotskog jelenskog hrta, dugo nakon nestanka velikog
kotskog jelena (vidi si. 11).
Drugu grupu gonia ine psi koji "love nosom", tj. psi tragai niske divljai (engl. scent hound - pas koji
njui, op. prev.). Tipini predstavnici su lisiari, engleski kunidari, baseti, engleski zeari, gonii rakuna i
psi sv. Huberta. Uglavnom se koriste za lov na tetoine koje smetaju ratarima, jer im unitavaju usjeve i
male domade ivotinje. U Europi su to lisica, jazavac, kunid i zec, a u Sjevernoj Americi jo i rakun, divlja
maka, puma i oposum. U Engleskoj, kao i drugdje, tradicionalno se organiziraju sveanosti i povorke u
ast lova s ovakvim psima.
Psi tragai uzgajaju se najvie zbog izotrenog njuha, elje za traganjem i glasnog lavea. Njihove iroke
nosnice pomiu se gore -dolje, omogudavajudi im hvatanje mirisa iz zranih struja koje se podiu sa tla.
Te "rjeite" mirise za sobom ostavljaju njihove budude rtve, bilo da se radi o mjestu gdje su apama
dotaknule tlo, oeale se o stijenu ili grm, ili su ostavile trag sitnih ljuskica koe ili dlake koja im otpada.
Njuh ovih pasa doista je zapanjujudi: prosjeni pas ima oko dvjesto dvadeset milijuna njunih stanica, za
razliku od ovjeka, koji ih ima samo pet milijuna. Kada bismo mogli skinuti i rairiti osjetilne membrane
koje se nalaze u njuki psa, njihova povrina bila bi veda od povrine cijelog tijela.
Meutim, olfaktorna adaptacija jako oteava njuh goniima -tragaima. Uemo li u sobu, obino
osjetimo neki blagi miris (miris neijeg parfema, buketa cvijeda, prene kave i slino). Nakon nekoliko
minuta, zbog olfaktorne adaptacije, vie ne osjedamo nita, jer je dolo do zamora naih nosnih osjetila.
Upravo to se dogaa i Lsima. Kada
Instinktivna inteligencija 147
pas otkrije neki miris, obino pone lajati ili tektati. Meutim, kod intenzivnih mirisa olfaktorna
adaptacija javlja se ved nakon dvije minute pa pas vie ne moe pratiti trag. On se tada stia, podigne
glavu i udahne svjei zrak bez mirisnih tragova, kako bi omogudio svojim osjetilima da opet prorade.
Stoga se gonii koriste u oporima pa tako u svakom trenutku jedni psi mogu njuiti i tektati, dok drugi
tiho tre za oporom. Psi se u pradenju traga stalno izmjenjuju i nikada se ne odmaraju svi u isto vrijeme.
Glasanje pasa za vrijeme traganja i gonjenja plijena ima posebnu ulogu, jer lovcima u svakom trenutku
otkriva toan poloaj opora. Broj pasa koji u nekom trenutku ute te intenzitet lavea, pruaju korisne
podatke o jaini i svjeini mirisa, a samim time i o blizini plijena. Kretanje opora, ali i lovaca koji se
najede zagube po umi, moe se kontrolirati pomodu lovakog roga.
Lave cijelog opora ponekad zna biti prilino melodian, stoga lovci namjerno biraju pse koji de
proizvesti najharmonicnije kombinacije tonova. Na primjer, 1615. godine je Gervase Markham, u svojoj
knjizi Seoska zadovoljstva, opisao kako treba sastaviti opor pasa da bi ga bio uitak sluati. elite li dobiti
njenu melodiju, on preporuuje da se za poetak u opor ukljui "nekoliko velikih pasa s dubokim,
sveanim glasom...koji bi u grupi trebali voditi bas - dionicu, zatim dvostruko toliko bunih i zvonkih

glasova, koji de biti kontra - tenori, pa nekoliko obinih, blagih glasova, koji de imati srednju dionicu".
Napokon, predlae: "meu ove ubacite jo jedan ili dva para melodinih kunidara (bigla), koji de visokim
glasom pjevati meu njima" da bi se dobila uravnoteena simfonija.
Psi tragai meusobno se ipak razlikuju jer su stvarani i mijenjani da bi odgovarali odreenim zahtjevima.
Na primjer, lisiari i kunidari moraju trati uz lovce s konjima, prvi za lisicama, a drugi za zeevima ili
kunidima (vidi si. 12). Njihova brzina zna dovesti do ivahnih, a ponekad i opasnih demonstracija jahakog
umijeda, pa se lov pretvara u divlju trku preko polja i livada. Lisiari su stvoreni da gone samo lisice i
slijededi njihov najsvjeiji trag, nede se ni obazirati na druge mirise. Nevjerojatno su snani i izdrljivi.
Skau preko ivica, zidova i
146 Inteligencija pasa
Njihova impozantna visina od 1,80 m u hrptu nije hrtove nimalo plaila, bududi da su i sami bili visoki oko
1,20 m. No, nestankom visoke divljai, pasmina je gotovo izumrla. Zahvaljujudi samo velikim naporima
kapetana Georgea A. Grahama, kota koji je sluio u britanskoj vojsci, 1862. godine s velikim
potekodama prikupljeno je nekoliko uzgojnih parova. Pasmina je ponovno uzgojena, iako promijenjene
veliine, sa "samo" 90 cm u grebenu, to je jo uvijek ini najviom od svih pasmina. U 19. stoljedu na
slian je nain lord Colonsav od izumiranja spasio kotskog jelenskog hrta, dugo nakon nestanka velikog
kotskog jelena (vidi si. 11).
Drugu grupu gonia ine psi koji "love nosom", tj. psi tragai niske divljai (engl. scent hound - pas koji
njui, op. prev.). Tipini predstavnici su lisiari, engleski kunidari, baseti, engleski zeari, gonii rakuna i
psi sv. Huberta. Uglavnom se koriste za lov na tetoine koje smetaju ratarima, jer im unitavaju usjeve i
male domade ivotinje. U Europi su to lisica, jazavac, kunid i zec, a u Sjevernoj Americi jos i rakun, divlja
maka, puma i oposum. U Engleskoj, kao i drugdje, tradicionalno se organiziraju sveanosti i povorke u
ast lova s ovakvim psima.
Psi tragai uzgajaju se najvie zbog izotrenog njuha, elje za traganjem i glasnog lavea. Njihove iroke
nosnice pomiu se gore -dolje, omogudavajudi im hvatanje mirisa iz zranih struja koje se podiu sa tla.
Te "rjeite" mirise za sobom ostavljaju njihove budude rtve, bilo da se radi o mjestu gdje su apama
dotaknule tlo, oeale se o stijenu ili grm, ili su ostavile trag sitnih ljuskica koe ili dlake koja im otpada.
Njuh ovih pasa doista je zapanjujudi: prosjeni pas ima oko dvjesto dvadeset milijuna njunih stanica, za
razliku od ovjeka, koji ih ima samo pet milijuna. Kada bismo mogli skinuti i rairiti osjetilne membrane
koje se nalaze u njuki psa, njihova povrina bila bi veda od povrine cijelog tijela.
Meutim, olfaktorna adaptacija jako oteava njuh goniima -tragaima. Uemo li u sobu, obino
osjetimo neki blagi miris (miris neijeg parfema, buketa cvijeda, prene kave i slino). Nakon nekoliko
minuta, zbog olfaktorne adaptacije, vie ne osjedamo nita, jer je dolo do zamora naih nosnih osjetila.
Upravo to se dogaa i psima. Kada
Instinktivna inteligencija 147
pas otkrije neki miris, obino pone lajati ili tektati. Meutim, kod intenzivnih mirisa olfaktorna
adaptacija javlja se ved nakon dvije minute pa pas vie ne moe pratiti trag. On se tada stia, podigne

glavu i udahne svjei zrak bez mirisnih tragova, kako bi omogudio svojim osjetilima da opet prorade.
Stoga se gonii koriste u oporima pa tako u svakom trenutku jedni psi mogu njuiti i tektati, dok drugi
tiho tre za oporom. Psi se u pradenju traga stalno izmjenjuju i nikada se ne odmaraju svi u isto vrijeme.
Glasanje pasa za vrijeme traganja i gonjenja plijena ima posebnu ulogu, jer lovcima u svakom trenutku
otkriva toan poloaj opora. Broj pasa koji u nekom trenutku ute te intenzitet lavea, pruaju korisne
podatke o jaini i svjeini mirisa, a samim time i o blizini plijena. Kretanje opora, ali i lovaca koji se
najede zagube po umi, moe se kontrolirati pomodu lovakog roga.
Lave cijelog opora ponekad zna biti prilino melodian, stoga lovci namjerno biraju pse koji de
proizvesti najharmoninije kombinacije tonova. Na primjer, 1615. godine je Gervase Markham, u svojoj
knjizi Seoska zadovoljstva, opisao kako treba sastaviti opor pasa da bi ga bio uitak sluati. elite li dobiti
njenu melodiju, on preporuuje da se za poetak u opor ukljui "nekoliko velikih pasa s dubokim,
sveanim glasom...koji bi u grupi trebali voditi bas - dionicu, zatim dvostruko toliko bunih i zvonkih
glasova, koji de biti kontra - tenori, pa nekoliko obinih, blagih glasova, koji de imati srednju dionicu".
Napokon, predlae: "meu ove ubacite jo jedan ili dva para melodinih kunidara (bigla), koji de visokim
glasom pjevati meu njima" da bi se dobila uravnoteena simfonija.
Psi tragai meusobno se ipak razlikuju jer su stvarani i mijenjani da bi odgovarali odreenim zahtjevima.
Na primjer, lisiari i kunidari moraju trati uz lovce s konjima, prvi za lisicama, a drugi za zeevima ili
kunidima (vidi si. 12). Njihova brzina zna dovesti do ivahnih, a ponekad i opasnih demonstracija jahakog
umijeda, pa se lov pretvara u divlju trku preko polja i livada. Lisiari su stvoreni da gone samo lisice i
slijededi njihov najsvjeiji trag, nede se ni obazirati na druge mirise. Nevjerojatno su snani i izdrljivi.
Skau preko ivica, zidova i
148 Inteligencija pasa
ograda, guraju se kroz gusto grmlje i idu naprijed sve dok postoji i najslabiji miris kojega mogu slijediti. U
sezoni lova u Engleskoj (koja traje od rujna do travnja), aktivni opor moe pretrati od ezdeset do sto
kilometara po lovu, a obino se organiziraju dva lova tjedno.
Za razliku od njih, drugi tragai kao npr. baseti, namjerno su uzgojeni niski i teki, tako da lovedi kunide i
jazavce ne bi mogli pobjedi lovcima koji ih slijede pjeice. Lov s njima je mirniji, s manje raskoi i divlje
akcije, ali i manje opasan.
Oko 1960. godine, bio sam na vojnoj vjebi amerike vojske u Fort Knoxu, u dravi Kentuckv, i uglavnom
zbog moje ljubavi prema psima, upoznao sam neke ljude koji su ivjeli u selima nedaleko utvrde. Jednom
zgodom pozvali su me u lov na lisice koji se trebao odrati kasnog zimskog poslijepodneva. Oekivao sam
lovce obuene u crvene lovake jakne i visoke sjajne izme kako jau dobro njegovane konje i jure za
oporom uzbuenih pasa, a sve pod vodstvom tugaljivog zvuka roga. Stvarnost je bila potpuno drugaija.
Organizator lova bio je stariji gospodin, kojega su svi zvali ujak Tyler. Vie ljudi dovelo je pse (vedinom u
parovima), kako bi se sakupio opor. etvorica su oito bila lisiari, bio je tu i par plavih gonia rakuna,
par kunidara, jedan pas sv. Huberta, neto to je nalikovalo crno - utom goniu rakuna, zatim pas kakvog
nikad prije nisam vidio, a rekli su mi da se zove drever (vedski niskonogi goni, op. prev.) i jo nekoliko

najobinijih mjeanaca. Voa grupe bio je crveni goni rakuna imenom Hamilton, poznat u cijelom
okrugu po svojoj sposobnosti da pronae divlje make i potjera ih na drvo. Sve u svemu, bilo je vie od
dvanaeset pasa.
Lov je poeo pjeke. Ljudi su odveli pse u brdo, na podruje gdje su lisice napravile tetu. Psi su ubrzo
osjetili svjei trag, poeli su tektati i zatezati uzice. Dok se mrailo, pustili smo ih s uzica i opor je
pojurio uz glasan lave. Dvadesetak minuta kasnije, sjedio sam s lovcima visoko u brdima, oko vatre koja
je plamsala na mjestu oidenom od snijega. Psi su nastavili lov i bez naeg vodstva, a mi smo poeljno
gledali kako ujak Tyler toi burbon u metalne lonide. Polako smo srkali viski, puili i sluali lave koji se
razlijegao kroz nod. Tu i tamo, netko bi ispriao
Instinktivna inteligencija 149
kratku priu koja je poinjala sa: "Sjedam se kad je...". No, vedi dio veeri sluali smo melodian lave,
popraden pucketanjem vatre.
Terijeri
Posljednja meu specijaliziranim lovakim pasminama su terijeri. Rije terijer ima korijen u rijei tena,
ije je znaenje u romanskim jezicima "zemlja" ili "tlo". U imenu ove skupine nala se stoga to terijeri
svoju lovinu slijede u rov ili brlog, odakle je istjeraju ili ubiju (vidi si. 13). kotski uzgajatelji terijera kau
da terijeri moraju imati "krzno i hrabrost". Teka, gruba, kovrava dlaka titi ih od ozljeda dok skau po
kru ili ulaze u jazbine lisice i jazavca. Takoer ih titi od snanih ugriza progonjenih ivotinja, koje svoj
brlog ne naputaju bez borbe. Posebno im je potrebna hrabrost, jer moraju raditi potpuno sami, esto u
mraku pod zemljom, u situacijama gdje je povlaenje teko, ponekad i nemogude, i gdje im ivot ovisi o
njihovoj borbenosti. Mnogi su terijeri poginuli, ivi zakopani, u pokuaju da proire podzemne hodnike
rova ili u zavrnoj borbi sa svojim plijenom.
kotski uzgajatelji nisu spomenuli jo jednu, ivotno vanu, karakteristiku terijera: lajanje. Dobar terijer
mora lajati kada je i najmanje uzbuen ili uzrujan. Upravo takvo bijesno lajanje upozorava lovce na
mjesto gdje je brlog. Lave koji dolazi ispod zemlje pokazuje mu gdje treba kopati da bi otkrio lovinu.
Prvi terijeri nisu oduvijek lajali pa su im na ogrlice stavljali posebne zvonide, koji su zvonjenjem
oznaavali u kojem je rovu pas. Naalost, mnogim su psima donijeli i smrt kada bi pod zemljom zapeli za
korijenje pa se psi nisu mogli pomaknuti ni naprijed ni nazad.
Terijeri se istiu i posebnom spretnodu u lovu na takore i druge tetoine. Uvrijeeno je miljenje da su
make jedino oruje protiv glodavaca. No, iako im je uroena posebna strpljivost nuno potrebna za
uspjean lov, takori su za njih esto preveliki i previe opasni. Stoga je u prolosti posebno uzgojeno
nekoliko pasmina terijera iskljuivo za lov na takore. Terijeri obino usmrte glodavce tako to ih uhvate
za vrat i s jednim ili dva snana zamaha prelome im kimu. Za takav zahvat
on im on

i ob"ir
150 Inteligencija pasa
zubima. Jo i danas mnogi ratari, pogotovo u itorodnim podrujima, koriste terijere u borbi protiv
takora. Najprije njihove jazbine ispune dimom i tako ih istjeraju na otvoreno, gdje ih terijeri bez vedih
potekoda mogu uloviti. Manesterski terijer, kotski terijer, kernski terijer, zapadnokotski bijeli terijer,
foksterijer i bulterijer prvoklasni su takorai. ak je i sitni jorkirski terijer prilino dobar u toj ulozi.
U viktorijansko doba, posebno meu niim klasama, ali i meu mladima iz viih slojeva, popularan sport
predstavljale su borbe sa takorima. Terijeri i takori stavljali su se u posebna borilita gdje su se borili do
smrti. Padale su i oklade, na preivljavanje psa ili takora, a kod boljih pasa na vrijeme koje de psu biti
potrebno da dokraji odreeni broj glodavaca. Rekordni rezultati zasluili su biti zabiljeeni pa tako danas
znamo da je prvak meu takoraima bio Tiny, bulterijer koji je teio neto manje od tri kilograma. Jedne
veeri Tiny je, za dvadeset osam minuta i pet sekundi, ubio pedeset takora (od kojih su neki bili veliki
skoro kao i on). Njegov vlasnik procijenio je da je Tiny u ivotu ubio vie od pet tisuda takora, to bi
ukupno teilo oko tonu i pol!
Sklonost lovu na tetoine i nain napada dio je instinktivne inteligencije terijera. Vedina vlasnika terijera
zna da obinom upaljenom baterijskom svjetiljkom mogu izluditi svoga psa ako je brzo pomiu tako da
svjetlo titra po podu. Mali pokretni cilj momentalno ih potie na lov. I njihov nain napada takoer je
uroen. Moj kernski terijer Flint bio je star devet godina kada je poeo ivjeti na selu. Kupili smo
zaputenu farmu, a prostor ispod male, stare kude bio je sklonite najrazliitijih ivotinja iz okolice.
Jednog popodneva zapanjeno sam gledao kako je Flint gonio oposuma, uhvatio ga za vrat i estoko
zatresao, usmrtivi ga na mjestu. Flint je bio stari pas koji je cijeli svoj ivot proveo u gradu i nikada se
prije nije zatekao u slinoj situaciji za kakve su terijeri i uzgojeni. Meutim, im se pojavio pravi poticaj,
Flintove genetske predispozicije su se probudile i on je demonstrirao ovaj vid svoje instinktivne
inteligencije.
Instinktivna inteligencija 151
PASTIRSKI PSI
Jedan od moda najedih zadataka radnih pasa bio je vezan uz pastirske poslove i rad sa stokom. ak i u
zemljama gdje su pse iz religioznih razloga prezirali ili smatrali prljavim ivotinjama, priznavali su im
vanu ulogu pastirskih pomagaa. Pastirski psi vedim dijelom slue kao uvari koji na okupu dre stado
(ovce, guske, stoku, koze, svinje, sobove, ak i patke) i po potrebi ga sele s panjaka na panjak (vidi si.
14). Neke pasmine pastirskih pasa, npr. puli i komondor, imaju sasvim drugu ulogu - tite stado od
grabeljivaca.
Svoju pastirsku sposobnost psi su naslijedili od vukova i drugih divljih kanida koji i danas love u oporu.
Njihova usklaena akcija lova ukljuuje opkoljavanje stada i dranje lovine na okupu toliko dugo dok se
ne izdvoji mlada ili ostarjela ivotinja koja de postati plijen. Ovakav nain lova temelji se na pet genetski
naslijeenih uputa. Prve dvije odnose se na opkoljavanje rtve: svaki vuk treba se divljai pribliiti na
priblino jednakoj udaljenosti i mora biti meusobno jednako udaljen od svoga lijevog i desnog susjeda.

Pridravanje ovih uputa osigurava elegantan i sloen nain opkoljavanja, pri kojemu opor stvara gotovo
savren krug koji se tijekom lova stalno zatvara.
Kako moe samo jedan ovarski pas nadomjestiti cijeli oporvukova? Ved od malena, svaki ovarski pas
pokuat de zaokruiti i uvati sve to se mie. Nije teko naidi na prie o takvim psima koji su u stado
spontano natjeravali ne samo janjad, nego i kokoi, pa ak i djecu. No, jednom mi je vlasnica nekog
graniarskog kotskog ovara pripovijedala kako je njezin pas pokuao u stado sakupiti kukce na stazi
pred kudom, a uo sam i za etlandskog ovara koji je pokuao sakupiti kine kapi u lokvi vode. Oba
primjera predstavljaju pokuaj ispunjavanja prvih dviju genetskih uputa koje se odnose na opkoljavanje
plijena u lovu. Jedini problem na kojega nailazi pas je pomanjkanje drugih lanova opora koji bi mu
trebali pomodi, stoga pokuavajudi nadomjestiti tucet vukova, obavlja cijeli postupak kao da je on sam
itav opor. Najprije odlui na kojoj de se udaljenosti od stada nalaziti "opor". Zatim tri uokolo
zauzimajudi mjesta koja bi trebali zauzeti ostali lanovi opora. Tredi
___j
152 Inteligencija pasa
od mjesta do mjesta, igrajudi ulogu svakog lana opora po redu, u divljem trku zaokruava stado. Ova
kruna trka, s kratkim pauzama na svakom straarskom mjestu (gdje bi inae trebao biti drugi vuk),
potjera ovce prema sredini stada i tako ih dri na okupu.
Treda genetski programirana lovna uputa odnosi se na zasjedu. Kada lovi opor vukova, jedan se odvaja
od ostalih i uedi na tlu eka dok mu drugi ne dotjeraju stado. Slino se ponaa i ovarski pas koji
najprije tri, a onda se baci na zemlju i gleda u ovce. Tada ustvari igra ulogu vuka koji eka u zasjedi. Pas
pozorno promatra svaku ovcu koja se pokua maknuti od stada. No, im se stado zajedno pokrene, on
opet postaje opor vukova koji opkoljava krdo.
etvrta uputa vezana je uz voenje stada. Poznato je da vukovi opkoljeno krdo bivola, antilopa ili jelena,
odvode u podruja gdje je njihovo kretanje ogranieno, na primjer u blizinu vode ili ponora. Kada su
mogudnosti bijega smanjene, lake se izdvaja rtva. Vukovi ovo izvode tako to se zalijedu u ivotinje i
time ih prisiljavaju na promjenu smjera. Ponekad ih pri tome grizu za noge ili bokove. Na isti nain ovari
usmjeravaju svoje stado.
U tome je posebno uinkovit flandrijski govedar, veliki belgijski pas uzgojen iskljuivo za tjeranje goveda.
Jednog takvog psa, nedugo nakon to je postao predsjednik Sjedinjenih Amerikih Drava, dobio je na
poklon i Ronald Reagan. enka, imenom Lucky, neprestano je pokuavala predsjednika stjerati u stado, i
pri tome se nije ustezala gricnuti ga za pete, a jednom ga je ak ugrizla do krvi. Skakala je i na gospo"u
Reagan, gurajudi je u stranu kao da tjera svoju stoku u odreenom smjeru. Jednom zgodom u novinama
su objavljene neugodne fotografije koje pokazuju kako uporan pas tjera predsjednika i njegovu enu u
stado, pa je Lucky, iako su je svi voljeli, protjerana na Predsjednikov kalifornijski ran u Santa Barbari,
gdje je umjesto politiara, bez tetnih posljedica, mogla tjerati goveda.

Posljednja genetska uputa koju je naslijedio pastirski pas povezana je s drutvenom organizacijom vujeg
opora. Svaki opor ima vou, kojega znanstvenici obino zovu "alfa" vukom. Voa zapoinje lov i
upravlja kretanjem opora, dok ga drugi paljivo promatraju i slijede
Instinktivna inteligencija 153
njegovo vodstvo. Time se odrava usklaenost opora i on postaje uinkovita lovna organizacija.
Pastirskom psu, alfa vuka predstavlja njegov pastir koji se oslanja na poslunost i radnu inteligenciju psa.
Ona mu omogudava upravljanje instinktivnim karakteristikama psa pa je dovoljno da pastir naui psa
samo desetak naredbi kako bi potpuno mogao upravljati njime: Doi: Pas dolazi do pastira.
Stani: Pas staje.
Kreni lijevo ili Kreni desno: Pas skrede po potrebi, ovisno o poloaju stada.
Opkoli lijevo ili Opkoli desno: Pas okruuje stado u naznaenom smjeru. Lezi: Pas "postavlja zasjedu", lei
i nepomino zuri u stado. Blie: Pas tri ili krui blie stadu. Dalje: Pas se udaljava od stada.
Sporije ili Bre: Ovim naredbama pastir utjee na brzinu ili estinu radnje koju pas u tom trenutku
obavlja.
Dosta: Pas prekida s radom i prilazi pastiru.
Ove naredbe mogu se izdavati rijeima, znakovima ruke, zviducima ili nekom kombinacijom ovih naina.
Zaudo, ovaj kratki popis naredbi (upotpunjen s pet genetskih uputa) dovoljan je za upravljanje sloenim
procesima koji jednom jedinom ovjeku i psu omogudavaju upravljanje velikim stadima. Nije teko
zakljuiti da bi se, bez pomodi pasa, daleko sporije odvijao i razvoj ljudske civilizacije. Stoarstvo bez
pastirskih pasa, bilo bi nemogude pa bi ukupni razvoj poljoprivrede, na kojemu se velikim dijelom temelji
ekonomija ljudskog drutva, bio odgoen ili ak zaustavljen.
Neke pasmine uzgojem su prilagoene posebnim nainima stoarenja ili posebnim vrstama stoke.
kotski ovar - collie (ime im potjee od planinskih ovaca crnih nogu i glave, zvanih "collev"), graniarski
kotski ovar i etlandski ovar izuzetno su bistri i dobri ovari. Kao pastirski psi posebno se istiu:
belgijski ovari, njemaki ovari, bradati kotski ovari i brijardski ovari. Njihova je veliina dovoljna da
stoku mogu
154 Inteligencija pasa
zatititi od vukova, kojota i drugih grabeljivaca. Velki ovari (Cardi-gan i Pembroke) namjerno su
uzgojeni niski, kako ih stoka, dok je ugrizima usmjeravaju u odreenom pravcu, ne bi ozlijedila kopitima.
PSI ZA VUU
Pri samom spomenu pasa za vuu, vedina ljudi odmah pomisli na polarne pse haskije. Rije haki zapravo
potjee od argonizma esky, to zanai Eskim. Vjeruje se da su upravo Eskimi uzgojili pse za vuu sanjki.
Vedinu takvih pasa mogude je prepoznati ved na prvi pogled. Potjeu od piceva, imaju iljaste ui, gusto

dugo krzno koje ne prilijee tijelu i, naravno, karakteristini kitnjasti rep draesno savijen preko lea. Psi
za vuu su: aljaki malamut, samojed, sibirski haki, nizozemski vuji pic (kees-hond) i norveki sivi goni
(elkhound).
Pseda zaprega organizirana je slino kao i vuji opor. Zapregom upravlja jedan voa (ponekad ga zovu
"kralj") i njegovi pokreti usklauju aktivnosti drugih pasa upregnutih u sanjke. Zanimljivo je da psi u
zaprezi iskljuivo sluaju samo svojeg vou i uopde ne obradaju pozornost na vozaa sanjki. To dokazuju
brojne prie o zapregama koje su odjurile i bez vozaa koji su pali ili se nisu dovoljno brzo popeli u sanjke.
Pasje zaprege odigrale su znaajnu ulogu u naseljavanju arktikih predjela. Meu prvima, pomagali su
Inuitima, amerikim Indijancima iz polarnih podruja, a kasnije i ljudima iz suvremenih naselja krajnjeg
sjevera. Stoga i ne udi da je njihova uloga zabiljeena u folkloru tih naroda (vidi si. 15).
Danas mnogi ne znaju da su se i u drugim dijelovima svijeta, nekod redovito, psi koristili za vuu kolica ili
paketa. Njufaundland, pirinejski planinski pas, bernardinac i bernski planinski pas, bili su zbog svoje snage
i izdrljivosti posebno cijenjeni meu mesarima, prodavaima povrda, mljekarima, tkalcima, kotlokrpama
i pekarima. U osamnaestom i ranom devetnaestom stoljedu, u Engleskoj, takvim je kolima prevoena riba
(koja zahtijeva prilino brzi transport) od Southamptona do Londona. Obino su u zaprezi bila etiri
njufaundlanda koji su vukli
Instinktivna inteligencija 15 5
teinu od sto pedeset do dvjesto kilograma ribe. U Bernu, jedan jedini bernski planinski pas lako je vukao
tkalaka kola sa vie od pedeset kilograma tkanina. ak su i mali, zajedno upregnuti, psi prilino dobro
vukli kola. Zaprega koja se sastojala od etiti lisiara mogla je ovjeka prosjene teine voziti na lakim
kolima brzinom od dvadeset kilometara na sat.
Psi su, posebno sirotinji, predstavljali najbolje prijevozno sredstvo. Bilo ih je lako nabaviti, mogli su ivjeti
i u stanovima, a u tekim trenucima prehranjivali su ih ostacima svakojake hrane. Osim to su vukli kola,
psi su uvali robu na kolicima kada bi se vlasnik udaljio, a podjednako dobro titili su i njegovu kudu (vidi
si. 16).
U mnogim dijelovima svijeta jo i danas se psi koriste kao ivotinje za vuu. No, u Engleskoj je to
zabranjeno zakonom. Od 1824. godine, kada je osnovano Drutvo za zatitu ivotinja (SPCA - Societv for
the Prevention of Crueltv to Animals), njegovi se lanovi bore protiv okrutnosti prema psima. U okrutne
postupke ubrajano je i koritenje pasa za vuu, iako su ih njihovi vlasnici esto uvjeravali kako je vedina
tih pasa dobro zbrinuta. Meutim, udruenje SPCA je lako dokazalo neke konkretne primjere okrutnosti
pri uporabi pasa za vuu, koje su kasnije uporno koristili u novinskoj kampanji i lobiranju kod
parlamentaraca. Sredinom devetnaestog stoljeda, nakon njihovih dugogodinjih prosvjeda, usvojen je
zakon kojim se zabranjuje uporaba pasa za vuu. Istovremeno je uveden i zakon o porezu na pse, to je
urodilo katastrofalnim posljedicama za itavu populaciju pasa. Poto se psi vie nisu mogli rabiti za vuu,
a jo je za njih trebalo pladati i porez, irom Engleske uslijedio je val stranih masakara. Samo u
Birminghamu poklano je vie od tisudu pasa, a slino se dogodilo i u Liverpoolu. Ubijene pse ostavljali su
po ulicama pa se Cambridgem irio straan zadah. Strvine su postale prijetnja po zdravlje te je
gradonaelnik Cambridgea organizirao masovni pokop za etiri stotine pasa.

15 6 Inteligencija pasa
PSI S POSEBNIM ZADACIMA
Mnogi dananji psi upotrebljavaju se za najrazliitije poslove koje, zahvaljujudi svojoj instinktivnoj
inteligenciji, mogu savladati. Evo kratkog popisa nekih suvremenih zadataka pasa: psi za slijepe, vode
slijepe gospodare, pomau im zaobidi prepreke, upozoravaju ih na dolazeda vozila i omogudavaju im
samostalno kretanje, ak i u gradskoj guvi;
psi za gluhe, upozoravaju svoje gluhe gospodare na zvukove, npr. zvono na vratima, telefon ili zviduk
ajnika;
psi tragai i spasilaki psi, koriste se za traenje izgubljenih osoba te traenje i spaavanje zakopanih pod
ruevinama, u potresima ili osoba zatrpanih u lavinama;
psi za spaavanje iz vode, iz vode izvlae osobe i stvari, plivaju do nasukanih amaca, po potrebi vuku
male amce;
psi za pronalaenje droge i eksploziva, koriste njuh za pronalaenje krijumarene robe. Podvrsta ovih
paa su psi tartufari, koje su poeli rabiti umjesto svinja i to iz dva razloga: imaju bolji njuh i ne vole
tartufe pa im ni ne pada na pamet probati tu dragocjenu poslasticu;
psi za zabavu, ukljuuju pse trkae, ronioce, plesae i glumce.
Kada vidimo kako psi obavljaju neke od ovih sloenih zadada, teko je zamisliti da se njihovo ponaanje
zapravo sastoji od istih instinktivnih komponenti koje slue za uvanje, straarenje, uvanje stada i lov.
Na primjer, kada pas pratilac gluhih upozorava gluhu osobu da netko zvoni, njegova uroena sposobnost
zatite i upozoravanja drugih lanova opora samo je kolovanjem prilagoena novom zadatku. S druge
strane, traenje i spaavanje ovise o istim vjetinama koje su potrebne u lovu i donoenju plijena, itd. Za
obavljanje sloenijih zadada, uroene sposobnosti moraju se prilagoditi i podrediti izravnom ljudskom
upravljanju. To se postie kolovanjem, a uspjeh uenja ovisi o adaptivnoj i radnoj inteligenciji psa.
Slika 1
Dandie Dinmont i njegovi terijeri, portretirani za roman Maniri mladida Sir Waltera Scotta, iz 1815.
godine. Ova je pasmina hrabra i srana, ali joj oito nedostaje via inteligencija.
Slika 2
Slika 3
Mnogi vjeruju kako su domadi psi zapravo pripitomljeni vukovi i da se meusobno tako dobro razumiju
stoga to na isti nain dre opor na okupu, kao uhodanu socijalnu jedinicu.
Slika 4

Kojot je ved neko vrijeme jabuka razdora meu biolozima. Ponekad se klasificira kao vuk, ponekad kao
posebna vrsta kanida - no, ugledate
li trn n:i.iilif.i simirnn ro.te.
Slika 5
Iako postoje znanstveni razlozi prema kojima se agalj moe smatrati pretkom psa, isto kao i vuk, ova
ideja opdenito nije prihvadena zbog njegove nezasluene reputacije kukavice i strvinara.
Slika 6
Od svih divljih kanida, lisice se najrje
spominju kao mogudi preci domadih pa
No, psi i lisice imaju neke zajednk
tjelesne i psihike karakteristike pa post
mogudnost da su ponekad kriane
psima.
Slika 7
Vjeruje se kako je dingo stigao u Austral
u ledeno doba s nomadima koji su kasu
postali australski domoroci. Neki smatr;
da je bio domadi pas koji je kasn
podivljao.
f hA
Slika 8
Jedna od najstarijih uloga pasa bila je uvanje
vlasnitva i osoba. Slika prikazuje rimski mozaik
iz Pompeja, s upozorenjem Cave Canem (lat. Pazi
pas!).
Slika 9

Psi esto sudjeluju u lovu. Pointer instinktivno reagira na nazonost lovine tako to se ukipi, glavom ili
tijelom pokazujudi ravno na plijen.
Slika 10
Lov sa panijelima (ispod) je manje discipliniran, ali esto uzbudljiviji od lova s pointerima ili seterima.
Oni tiho pretrauju tlo ispred lovca, ne laju, ved samo istjeraju ptice.
Slika 11
Mnogi od velikih gonia visoke divljai, poput kotskog jelenskog hrta prikazanog na ovoj slici, tako su
uspjeno lovili visoku divlja da su u nekim podrujima vukovi, jeleni i njima srodne vrste istrijebljene.
Zbog pomanjkanja plijena i ovi su psi bili ugroeni te su gotovo izumrli.
Slika 13
Svi terijeri uzgojeni su s instinktivnom sposobnodu za lov na tetoine i spremnodu da ulaze u jazbine
malih ivotinja, kao to su lisice i jazavci. Kada lovci po laveu pronau pse, irokim vilama i lopatama
iskopaju zarobljenu lovinu.
*: Slika 14
Mnoge vrste pastirskih pasa uzgojene su zbog posebnih osjpbina. Jedna od najudnijih bila je odsutnost
repa kod staro-engleskog ovara (bobtaila) - osobina poeljna zbog poreznog zakona, prema kojem se na
sve ivotinje s repom, pladao porez.
Slika 15
Timovi haskija jo se koriste za vuu sanjki po snijegu. Organizirani su poput vujeg opora, s voom iji
pokreti upravljaju aktivnostima drugih pasa. Vedina pripadnika tima slua samo vodu i ne obazire se
previe na vozaa sanjki.
Slika 16
Psi su esto koriteni za vuu kolica, pogotovo sirotinjskih. Ilustracija prikazuje New York 1867. godine.
Grupa skupljaa starih krpa prevozi otpad koji se jo mogao prodati.
,u*
SlikaU
Mnogi psi nikada nisu imali nikakvu drugu namjenu, osim to su trebali biti kudni ljubimci. Mops, za
kojega se vjeruje da potjee iz Kine, na Zapadu je stekao posebnu popularnost; primjer je psa koji je
uzgojen kao pas za pratnju.
Slika 18

Neke pasmine stvorene su da bi se istaknule pojedine povoljne psiholoke karakteristike. Kavalirski

panijel kralja Charlesa uzgojen je radi izrazite njenost i blagosti svojeg temperamenta.
Slika 19
Liudi i njukajudi svoju tenad, majka gradi
Instinktivna inteligencija 15 7
PSI ZA PRATNJU
Psi ispunjavaju jo jednu vanu ulogu u naem ivotu: prave nam drutvo. Za to im ne treba posebna
instinktivna inteligencija, ved sve ovisi o karakteru psa. Postoje dokazi da su ved u starom Egiptu ljudi
pokazivali zanimanje za male pse, nekakve ive igrake, ija je jedina zadada bila praviti ljudima drutvo.
Crtei, slike i razni kipovi takvih pasa svjedoe da su prvi psi za pratnju bili maltezeri ili pomeranski
picevi. I kasnije su diljem svijeta nastale mnoge druge pasmine s istom ulogom psa kao kudnog ljubimca:
u Engleskoj - kavalirski panijel kralja Charlesa i engleski patuljasti panijel, a u Kini - pekinezer.
Povremeno su psi za pratnju, zbog predrasuda, bivali osuivani da ne rade nita korisno. Mops se (vidi si.
17), na primjer, spominje ved 400. godine prije Krista, kada je uzgojen kao ljubimac budistikih svedenika
na Tibetu. U viktorijanskoj Engleskoj ova je pasmina jednom u novinama grubo napadnuta. Pisac je tvrdio
da su takvi psi potpuno "beskorisni" i alio se kako ni najbolji uitelji "mopsa nisu mogli nauiti da neto
ulovi". Ovom pragmatiaru, ini se, mopsova sposobnost da svojem vlasniku donosi veselje i
zadovoljstvo, nije predstavljala koristan rad.
Danas su se stavovi promijenili. Priznaje se da psi kroz igru mogu posluiti u odgoju djece. Jo je
znaajnije to osobama svih uzrasta pruaju potrebnu ljubav i drutvenost, stoga ih esto koriste za razne
psiholoke terapije: pomau djeci s potekodama u komuniciranju, depresivnim osobama i starijim
ljudima koje pate od izolacije i osamlje-nosti. tovie, postoje dokazi da tjelesni kontakt sa psima
uinkovito umanjuje stres i razne napetosti. Psihijatri James Lynch i Aaron Katcher, sa Sveuilita u
Pennsvlvaniji, dokazali su da se osobama koje miluju psa usporava rad srca, smiruje disanje, poputa
napetost miida: drugim rijeima, nestaju tjelesni simptomi stresa. Mnoge druge studije pokazuju da
stariji ljudi koji ive sa psima imaju manje zdravstvenih problema i rjee odlaze lijeniku nego ljudi istih
godina bez psa. Psihologinja Erica Friedman nedavno je prouavala koliko dugo nakon hospitalizacije
mogu preivjeti ljudi sa ozbiljnim sranim problemima. Otkrila je
158 Inteligencija pasa
zanimljiv podatak: meu ivim pacijentima, broj vlasnika pasa bio je ak etiri puta vedi nego kod onih
koji nisu imali nikakve ljubimce. ini se da vam kudni pas stvarno moe produiti ivot!
159
IX.
Adaptivna inteligencija

Znam za pse, pogotovo mlade, koji su po pitanju pameti skoro jednako nepametni kao i ljudi.
ROBERT BeNCHLEY
Dok pasja instinktivna inteligencija otkriva koje su karakteristike i vjetine zapisane u njegovom
genetskom kodu, adaptivna inteligencija ukljuuje sve znanje, vjetine i opde sposobnosti koje on tijekom
ivota moe nauiti. Adaptivna inteligencija pasa sastoji se od dviju osnovnih komponenti. Prva je
sposobnost uenja i njome se oznaava brzina kojom pas ui. Postoji mnogo oblika uenja stoga du ih
malo pojasniti. Uenje promatranjem je sluajno, prirodno uenje temeljeno na uzrono -posljedinoj
vezi, ali ono ne zahtijeva izravno ukljuenje promatraa. Tako de pas, promatrajudi gospodara, nauiti da
se iz hladnjaka vadi hrana pa de uvijek zajedno s vlasnikom odlaziti u kuhinju s nadom da de se i za njega
togod nadi. Uenje prepoznavanjem okoline je takvo pamdenje koje psu pomae u izradi svojevrsnog
mislenog zemljovida ili prikaza neposredne okoline u kojoj se krede. Ono ukljuuje i posebne predmete,
osobe ili mjesta uz koje se neto redovito dogaa. Socijalno ili drutveno uenje je posebno vano u
odnosu ovjeka i psa. Pomae psu odgonetnuti ovjekove (ili pasje) emocionalne i drutvene znakove.
Razumijevanje jezika omogudava psu uenje ljudskih usmenih znakova.
160 Inteligencija pasa
Napokon, kod uenja i savladavanja naredbi pas se aktivno ukljuuje. Iako se ono esto temelji na metodi
pokuaja i pogreaka, uenje zavrava pravilnom reakcijom na odreene poticaje i dobivanjem nagrade.
im pas uje zapovijed sjedni, najede je odmah poslua, jer zna da demo ga pogladiti ili nagraditi
hranom.
Ruku pod ruku s razliitim vrstama uenja ide i sposobnost pamdenja. Kao to se pojedinci razlikuju u
brzini uenja i uinkovitosti, razlikuju se i po svojim sposobnostima kratkoronog i dugoronog pamdenja.
Kratkorono pamdenje je prvi korak bilo koje obrade informacija. Siguran sam da ste ponekad, prijatelja
ili slubenika sa 988, zamolili telefonski broj koji ste odmah potom i birali. Taj broj bio je pohranjen u
vaem kratkoronom pamdenju. Ukoliko je veza bila zauzeta i morali ste ponovno nazvati, niste ga se vie
mogli sjetiti. Tridesetak sekundi, koje su prole od kada ste dobili broj i prvi puta ga birali do trenutka
kada ste opet htjeli nazvati, bilo je dovoljno da broj izblijedi u,pamdenju.
Dugorono pamdenje je relativno neograniena sposobnost pohranjivanja informacija koja proizvodi
trajna sjedanja. Psiholozi su dokazali da se informacija, koja je bila zadrana u memoriji oko pet minuta, u
vie od 50 posto sluajeva moe dozvati iz sjedanja nakon mjesec dana, a u vie od 40 posto sluajeva i
nakon godinu dana.
Drugi vaan element adaptivne inteligencije je sposobnost rjeavanja problema - sposobnost
savladavanja fizikih ili pojmovnih prepreka koje psa spreavaju u dostizanju cilja (npr. nagrade). Postoje
dva oblika rjeavanja problema. Prvi je sposobnost planiranja i izbor ponaanja koji psa vodi do rjeenja,
a drugi je sposobnost pohranjivanja nauenih strategija i podataka koji mu omogudavaju prisjedanje na
prijanje problematine situacije u kojima je ved stekao potrebna iskustva pa ih moe primjeniti na
trenutane prilike.

Dok instinktivna inteligencija gotovo u cijelosti ovisi o pojedinoj pasmini, adaptivna inteligencija ovisi o
pojedincu. Mnogo je tee uzgojiti pse s visokom adaptivnom inteligencijom nego uzgojem razviti jednu ili
dvije grupe posebnih sposobnosti. Stoga de nam u mjerenju adaptivne inteligencije nekog psa najvie
pomodi testiranje ba te ivotinje. Ono
Adaptivna inteligencija 161
se ne mora izvoditi u laboratoriju i ne treba ga voditi strunjak, no elimo li pouzdane rezultate, moramo
ga briljivo pripremiti i provesti. Za sve one koji bi eljeli ispitati adaptivnu inteligenciju vlastitog psa
sastavio sam niz od dvanaest testova inteligencije (CIQ - Canine IQ Test) koji pokrivaju veliko podruje
adaptivne inteligencije pasa. Pet testova ispituje sposobnost rjeavanja problema, dok ostali mjere
brzinu i kvalitetu uenja i pamdenja. Neki od njih, npr. prvi test, bit de psima prelagani (iako, vjerujte mi
na rije, ima onih kojima su prilino teki), dok de druge mnogi rjeavati s odreenim potekodama. Svaki
test utemeljenje na slubenim laboratorijskim i praktinim ispitivanjima, koje sam do neke mjere
(smanjivi potrebnu opremu) prilagodio kudnim uvjetima kako bi ih svaki zaineteresirani vlasnik psa lake
mogao organizirati i provesti.
TEST INTELIGENCIJE ZA PSE (CIQ)
Svih dvanaest testova ukljuenih u CIQ prilino su jednostavni, a vedinom i zabavni. I psi ih najede vole,
jer nisu svjesni da ih se ispituje. Njima je sve to tek nova igra. Testovi su neovisni jedan o drugome pa se
mogu provoditi odvojeno i bilo kojim redom. Izuzetak su sedmi i osmi test (kratkorno i dugorono
pamdenje) koji moraju slijediti jedan za drugim. Nije nuno sve testove provesti isti dan, jer prilikom
testiranja pse esto treba motivirati hranom pa je primjerenije ispitivanja organizirati u dva ili tri navrata.
Tako se pas nede zasititi ni umoriti, to bi moglo utjecati na ishod testa. Cijeli CIQ traje od trideset do
ezdest minuta, ovisno o ispitivau i psu. U nekim testovima moramo priekati na pravilnu reakciju psa
stoga de oni jednostavno due trajati.
Ispitiva koji se dobro pripremio, moe ubrzati testiranje. Od pomagala najede nije potrebno nita
drugo osim ogrlice i uzice. Povremeno de vam trebati toperica, ali de posluiti i sat sa sekundarom. Za
drugi test potrebna je prazna limenka, za etvrti veliki runik, a za esti mali runik. U devetom testu
trebat de vam velika hrpa tekih knjiga ili daska s nekoliko opeka, a za dvanaesti test veliki komad kar162 Inteligencija pasa
tona. Skoro u svim testovima nuno je pripremiti nekoliko komadida hrane. Neka to budu poslastice koje
va pas posebno voli kako bi mu predstavljale pravu motivaciju za rjeavanje problema. Ukoliko va pas
ne zna sjesti ili ustati na zapovijed, neke testove (na primjer 2, 7, 8, 9 i vjerojatno 12) lake dete provesti
uz pomodnika, koji de vam pomodi zadrati psa na mjestu dok vi provodite test.
Kako bi CIQ pokazao to objektivnije rezultate treba zadovoljiti neke uvjete. Pas mora biti star barem
godinu dana, iako neke pasmine koje bre sazrijevaju (vedinom su to veliki psi) moemo testirati i ranije,
tj. kada psi navre devet ili deset mjeseci. Ipak, preporuujem vam da ne urite. Bila bi prava teta loe
ocijeniti psa samo zato to je bio premlad da u potpunosti pokae svoje umne sposobnosti. Nadalje, pas
mora najmanje tri mjeseca ivjeti s osobom koja de provoditi testiranje, inae prvi, peti i deseti test nede

biti mjerodavni. Takoer je vano da pas ivi na istom mjestu barem deset tjedana, jer inae, nedemo
modi uzeti u obzir ishod tredeg testa. Napokon, treba imati na umu da su rezultati prvog testiranja
najobjektivniji. Stoga, ukoliko elimo dobiti mjerodavne vrijednosti, ne bismo smjeli testove ponavljati
vie od dva puta. Ponekad vlasnici pasa vole promatrati promjene njihovih reakcija pri izvoenju
pojedinih testova pa ih uestalo ponavljaju, ali dobivene
Test
Vrijeme Bodovi
1

Uenje promatranjem (prilaenje vratima)

Rjeavanje problema (hrana ispod limenke)

Pozornost i prepoznavanje okoline (premjetanje predmeta u sobi)

Rjeavanje problema (pas pod runikom)

Uenje drutvenih odnosa (osmijeh)

Rjeavanje problema (hrana pod runikom)

Kratkorono pamdenje (traenje hrane nakon kratkog vremena)

Dugorono pamdenje (traenje hrane nakon duljeg vremena)

Rjeavanje problema (izvlaenje stvari ispod prepreke)

10

Razumijevanje jezika (pravilno/pogreno ime)

11

Proces uenja (uenje zapovijedi sprijeda)

12

Rjeavanje problema (zaobilaenje prepreka) Ukupnu broj bodova

Tablica 9.1
Adaptivna inteligencija 163
vrijednosti tada su samo informativne. Mnogi su priznali da sa psima ede izvode neke testove samo
radi zabave u kojoj posebno uivaju psi.
Prilikom testiranja, bez obzira na to hode li se va pas pokazati boljim ili loijim od oekivanog, morate
ostati mirni. Nemojte ga zbunjivati vikom, zgraanjem ili omalovaavanjem. Svaki test uzmite kao igru i
pokuajte da ga tako doivi i pas. U nekim testovima bit de potrebno psa bodriti i poticati, u drugima se
mora utjeti, a ponekad dete psa "nagovarati" komadidima mesa.
Izvoenje CIQ testa

Koristedi se tablicom za zbrajanje bodova prikazanoj na tablici 9.1, upiite bodove vaeg psa na tono
predviene crte. Model tablice moete preslikati ili prepisati.
TEST1
Prvi test ispituje sposobnost uenja promatranjem koje pas svakodnevno primjenjuje u razliitim
situacijama i trebao ga je ved stedi u svom sadanjem domu. Ovim testom demo na jednostavni nain
zapoeti testiranje adaptivne inteligencije vaeg psa.
Izaberite dio dana u kojem psa obino ne vodite u etnju. Budite s njim u istoj prostoriji. Pas mora biti
budan, a kada vas pogleda tiho uzmite svoj kaput, kljueve i uzicu (ako je rabite) te ostanite na mjestu ne
prilazedi vratima. Ako pas odjuri do vrata ili vam prie s oiglednim uzbuenjem i zanimanjem, dajte mu
5 bodova. Ne uini li tako, krenite ravno prema vratima pa zastanite. Ukoliko vam tada prie,
predviajudi odlazak u etnju, upiite 4 boda. Ako ne, snanije pritisnite kvaku tako da se zvuk dobro
uje. Priblii li se sada, upiite 3 boda. Pokae li zanimanje za ono to radite, ali ne dolazi do vas, dajte mu
2 boda. Ako se uopde ne obazire na vas, upiite 1.
164 Inteligencija pasa
TEST 2
Ovaj test ispituje sposobnost rjeavanja problema. Potrebna vam je prazna limenka, komadid mesa i
toperica (ili sat sa sekundarom). Prvo pokaite psu komadid mesa i dozvolite da ga ponjui. Potom ga
naglaenim pokretima spustite na pod i pokrijte limenkom. Ponite mjeriti vrijeme i potaknite psa da
uzme meso. Ukoliko va pas prevrne limenku i uzme meso za manje od pet sekundi, dajte mu ocjenu 5;
uini li to za pet do petnaest sekundi, upiite 4, za vrijeme od petnaest do trideset sekundi dajte mu 3
boda, a za trideset do ezdeset sekundi 2 boda. Pokua li pas njukajudi oko limenke jednom ili dvaput
dodi do mesa, ali ne uspije u tome niti nakon jedne minute, upiite mu 1 bod. Ako se uopde ne potrudi
dodi do hrane, upiite 0.
TEST 3
Ovo je test pozornosti i prepoznavanja ivotne okoline. Dok je pas izvan kude, vi ili va pomodnik
premjestite namjetaj u sobi koju dobro poznaje. Moete donijeti jo nekoliko stolica, premjestiti veliki
komad namjetaja u sredinu sobe, staviti stolid u drugi kut ili stol iz kuta premjestiti u sredinu sobe. Bilo
kako bilo to moraju biti uoljive promjene. Pokuajte premjestiti barem pet stvari. Tada uvedite psa u
sobu i ponite mjeriti vrijeme, ali nastojte biti tihi i nemojte se micati. Uoi li pas u roku od petnaest
sekundi da se u sobi neto izmijenilo te pone istraivati ili njukati po premjetenim stvarima, dajte mu
5 bodova. Ako razlike primijeti u roku od petnaest do trideset sekundi, upiite 4 boda. Treba li mu za to
trideset do ezdeset sekundi, upiite 3. Gleda li po sobi oprezno, kao daje uoio promjenu, ali nita ne
istrauje, dajte mu ocjenu 2. Ukoliko proe cijela minuta, a pas jo uvijek nita ne primjeduje, upiite 1.
TEST 4

Ovim testom opet demo provjeriti sposobnost rjeavanja problema. Trebat de vam veliki runik, manji
pokriva ili neki vedi komad tee tkanine. Kada ie oas budan i aktivan, daite mu da nonnii runik. Rr/im
Adaptivna inteligencija 165
i spretnim pokretom koji ste ranije uvjebali, prebacite mu tkaninu preko glave i ramena. Ponite mjeriti
vrijeme i promatrajte u tiini. Uspije li se pas osloboditi u roku od petnaest sekundi, dobit de 5 bodova; za
petnaest do trideset sekundi zasluuje 4 boda, za trideset do ezdeset sekundi dajte mu 3 boda, za
minutu ili dvije samo 2 boda. Ukoliko ni nakon dvije minute ne uspije zbaciti pokriva, upiite mu 1 bod.
TEST 5
Ovim testom otkrivamo pasju sposobnost socijalnog uenja, tj. koliko brzo moe shvatiti drutvene
odnose. Izaberite trenutak kada pas sjedi udaljen od vas oko dva metra, ali mu nije izriito nareeno da
ostane na mjestu. Zagledajte se u njega. Kada vas pogleda, nabrojite u sebi do tri, a potom mu se iroko
nasmijeite. Priblii li vam se maudi repom, dajte mu ocjenu 5. Ako doe, ali to uini polako ili pak samo
krene, ali ne mae repom, upiite 4. Ustane li, ali ne prilazi, dobit de 3 boda. Ako se pas udaljava, upiite 2
boda. U sluaju da se uopde ne obazire na vas, dajte mu 1 bod.
TEST 6
Ovaj test rjeavanja problema slian je drugom testu, ali je malo tei. Glavna razlika je u tome to
zahtijeva neto vie spretnosti. Treba vam mali runik ili kuhinjska krpa (nemojte uzeti veliki runik koji
ste koristili u etvrtom testu). Pokaite psu komad hrane - odlino de posluiti keks za pse. Neka ga
ponjui i gleda oko pet sekundi. Zatim ga, vrlo naglaenim pokretima, stavite na pod i, dok pas gleda,
pokrijte ga runikom. Ponite mjeriti vrijeme i potaknite psa da uzme keks. Ukoliko ga pronae u roku od
petnaest sekundi, dajte mu 5 bodova; uspije li to uiniti za petnaest do trideset sekundi, upiite 4;
vrijeme od trideset do ezdeset sekundi ocijenite s 3 boda, a za minutu ili dvije dajte mu 2 boda. Ako pas
pokua dodi do zalogaja, ali odustane, upiite 1, a ukoliko ga ne pokua traiti ak ni u roku od dvije
minute, upiite 0.
166 Inteligencija pasa
TEST 7
Ovo je test kojim mjerimo kratkorono pamdenje. Nakon njega odmah provedite osmi test. Izaberite
prosjeno veliku sobu koja nije pretrpana namjetajem ili drugim stvarima. Potreban vam je komadid
hrane slabog mirisa, jer bi u suprotnom njuh vaeg psa pokvario rezultat. Ukoliko pas ne zna na zapovjed
ostati na mjestu, neka ga pridri va pomodnik. Pas, vezan uzicom, mora sjediti u sredini sobe. Pokaite
mu zalogaj; moe ga ak i ponjuiti. Potom ga vrlo naglaenim pokretima, bez rijei, stavite u kut. Budite
sigurni da vas je pas pratio pogledom. Izvedite psa, proetajte u krug, a onda ga opet uvedite i dovedite
do sredine sobe. Izlazak iz sobe ne bi trebao trajati dulje od petnaest sekundi. Pustite psa s uzice i
ponite mjeriti vrijeme. Krene li pas ravno do hrane, dobiva 5 bodova. Ako pas sustavno njui po sobi i
nae zalogaj, upiite 4. Trai li okolo bez nekog reda, ali pronae zalogaj u roku od etredeset i pet

sekundi, dajte mu 3 boda. Trai, ali ne uspjeva nadiii vremenu od etrdeset i pet sekundi, dobij a 2 boda.
Ukoliko i ne pokuava traiti, upiite 1.
TEST 8
Ovo je test dugoronog pamdenja. Povezan je sa sedmim testom i treba ga provesti neposredno nakon
njega. Okruje treba biti identino. No, ovoga puta zalogaj hrane ostavite u nekom drugom kutu. Zatim
psa izvedite van i nakon pet minuta vratite se u sobu, stanite u sredinu, pustite psa s uzice i ponite
mjeriti vrijeme. Krene li pas ravno do zalogaja, upiite mu 5 bodova. Ako najprije poe tamo gdje se
zalogaj nalazio u prethodnom testu, a onda brzo pronae pravo mjesto, dajte mu 4 boda. Njui li
sustavno po sobi i nae zalogaj, treba dobiti 3 boda. Ako ga trai bez nekog reda, ali ipak uspije pronadi u
roku od etrdeset pet sekundi, dobit de ocjenu 2, a ukoliko ga trai i ne uspijeva otkriti u vremenu od
etrdeset pet sekundi, upiite mu 1 bod. U sluaju da pas ni ne pokua traiti, upiite 0.
A daptivna inteligencija 167
TEST 9
Ovo je test sposobnosti rjeavanja problema i manipulativnih vjetina. Potrebna vam je konstrukcija
slina niskom stolu, koju moete napraviti od drvene ploe i nekoliko opeka ili od nekoliko velikih knjiga.
Dva
Ilustracija 9.2
Postava za deveti test. Umjesto knjiga moete rabiti cigle ili blokete koji su
dovoljno teki da ih pas ne moe pomaknuti.
168 Inteligencija pasa
jednako visoka kupa knjiga poloite na pod, meusobno malo razmaknuta, a preko njih poloite tredu da
izgleda kao stol. Vrh dodatno opteretite s teim knjigama, kako ih pas ne bi mogao pomaknuti (najbolje
de posluiti teki svesci enciklopedije). Trebali biste dobiti konstrukciju slinu stolu, koja de biti dovoljno
niska da pas ne moe ispod nje provudi glavu, ali dovoljno visoka da moe podmetnuti ape (ilustracija
9.2). Za pse male i srednje veliine poeljna je visina od sedam do osam centimetara. Moda dete otkriti
da ved imate kakav niski stolac ili kau koji de posluiti umjes'to mojeg prijedloga.
Postavite psa blizu sebe tako da vas dobro vidi. Pokaite psu komadid mesa, dozvolite mu da ga ponjui, a
potom ga, naglaenim pokretima, stavite pod va "stol". Ponite mjeriti vrijeme i potaknite ga da uzme
meso. Uspije li ga izvudi apama za manje od ezdeset sekundi, ocijenite ga s 5. Ako ga se domogne za
manje od tri minute, upiite 4. Koristi li se samo njukom i ne uspijeva dohvatiti zalogaj, ili ga ni apama
ne moe izvudi za tri minute, upiite mu 3 boda. Ukoliko pas uopde ne koristi ape, nego samo njui
meso, ili ga pak pokuava njukom izvaditi, pa odustane, dajte mu 2 boda. U sluaju da niti nakon jedne
minute uopde ne pokua dodi do zalogaja, upiite mu 1 bod.
TEST 10

Ovaj test mjeri sposobnost razumijevanja jezika. Neka pas udobno sjedi ili stoji udaljen od vas barem dva
metra. Glasom kojim ga inae zovete, kaite "hladnjak". Ukoliko krene prema vama, dajte mu 3 boda.
Ostane li na mjestu, istim tonom recite "kino". Doe li, upiite 2. Ako ni tada ne odgovara, zovite ga
imenom koristedi pri tom dodatak "doi". Doe li ili krene prema vama, ocijenite ga s 5. U suprotnom,
jo jednom ga pozovite imenom. Doe li tada, dajte mu 4 boda. Ako ne, upiite 1 bod.
TESTU
Ovim testom ispitujemo brzinu procesa uenja kod psa. Naravno, ovu demo sposobnost najbolje izmjeriti
pozorno pratedi koliko je vremena potrebno psu u savladavanju nove naredbe. Stoga sam izmislio
naredbu
Adaptivna inteligencija 169
koju psi ne poznaju - zovimo je naredba "sprijeda". Ona potie reakciju koja de vjerojatno biti isto toliko
nepoznata vaem psu kao i sama naredba: pas se treba ustati iz poloaja "pored", napraviti korak
naprijed, okrenuti se prema vama i sjesti tako da gleda u vaa koljena. (Ponekad se ova vjeba pokae
korisnom pa dete je moda htjeti zadrati u komunikacijskom repertoaru sporazumijevanja s vaim psom
i nakon testiranja.) Da biste postigli valjane rezultate, morate test provesti u ujednaenim i dosljednim
uvjetima. Posebno je vano drati se uputa o broju ponavljanja i nainu kretanja za vrijeme treninga. Za
ovaj test potrebno je vie vremena, no usprkos svemu, ne bi trebao trajati due od deset minuta.
Trebat de vam pun dep "nagradnih" komadida hrane, a dok traje uenje ne smijete krtariti s
pohvalama. Ponite tako da pas sjedi uz vau lijevu nogu u poloaju "pored". (Pretpostavljam da ste psa
ved nauili ovoj naredbi. No ukoliko niste, to je prvo to treba nauiti. Svaki program kolovanja poinje
ovom naredbom, jer je ona osnovni civilizacijski minimum svakog psa.) Pas treba imati ogrlicu i uzicu.
Piva tri pokuaja: Jasnim glasom izgovorite zapovijed sprijeda, pljesnuvi se lagano dlanovima iznad
koljena (ako ved rabite tu zapovijed za neto drugo, moete izabrati i drugu naredbu, recimo gledaj me.)
Naravno, pas nede odmah znati o emu govorite. Stoga ga morate postaviti u poloaj sprijeda. To dete
uiniti tako da desnom nogom koraknete naprijed i istovremeno psa povuete za sobom. Povucite ga
taman toliko da ustane i krene korak - dva naprijed. Potom desnom nogom koraknite natrag i potegnite
uzicu kako biste prisilili psa da se okrene prema vama u smjeru kretanja kazaljke na satu. Imate li vedeg
psa, moda dete morati napraviti jo jedan korak natrag. Nakon toga potisnite psa u poloaj sjedi. Odmah
ga pohvalite ili nagradite komadidem mesa. Vratite ga u stav pored i sve ponovite jo dva puta.
etvrti i peti pokuaj: Postupak je isti kao i u prva tri pokuaja, samo to nakon izdavanja zapovijedi jedan
trenutak treba priekati pa tek onda pomaknuti psa u stav sprijeda. Pritom nastojte to manje pomicati
desnu nogu. Vjebu ponovite dva puta.
170 Inteligencija pasa
esti pokuaj: Ovo je test. Zapovijedite sprijeda, ali nemojte micati psa. Zauzme li sam traeni poloaj, pa
makar i nespretno, dajte mu 6 bodova i smatrajte test zavrenim. Ako se pas nakon pet sekundi ne
pomakne, postupite kao daje ovo jo jedna vjeba: dovedite ga u pravilan poloaj i nagradite ga.

Dodatni pokuaji i testovi: Uinite dodatnih deset vjebi kao u etvrtom i petom pokuaju, pa onda
ponovite test iz estog pokuaja. Ukoliko pas dobro izvri zapovijed, ocijenite ga s 5 bodova, a ako ne
uspije, napravite jo deset vjebi. Po zadnji puta ponovite test. Izvede li pas vjebu bez vae pomodi (nije
vano koliko loe, polako ili nespretno), dajte mu 3 boda. Ako doe naprijed, ali ne sjedne, upiite 2.
Ustane li, ali se ne okrene, upiite 1. Ostane li pas sjediti, upiite 0.
TEST 12
Ovaj test je prilino teak problemski zadatak, jer se pas^na neki nain treba udaljavati od predmeta koji
eli dobiti. Potrebno je malo pripreme. Trebat de vam veliki komad kartona, kojega va pas ne moe
preskoiti ako je okomito postavljen. U kartonu izreite okomiti otvor, irok oko osam centimetara, koji
de poeti i zavriti nekoliko centimetara od ruba kartona. Postavite karton okomito, zalijepite ga ili
zaveite na dva bona nosaa (to mogu biti druga dva komada kartona, dvije kutije ili dvije polegnute
stolice) tako da dobijete zaslon kakav je prikazan na ilustraciji 9.3. Postavite psa pred zaslon (ako treba,
moe ga netko drati,) i kroz okomiti otvor privucite njegovu pozornost. Kroz prorez mu pokaite hranu i
poloite je na pod, ali ne preblizu kako je pas ne bi dohvatio apom. Pomodnik neka pusti psa, a vi ga
potiite da uzme meso, istovremeno ponite mjeriti vrijeme. Ukoliko pas u roku od petnaest sekundi
zaobie zaslon i uzme zalogaj, ocijenite ga s 5. Bude li mu trebalo od petnaest do trideset sekundi, upiite
4 boda, a za trideset do ezdeset sekundi, 3. Ne uspije li ni nakon ezdeset sekundi, prestanite ga poticati
i stanite mirno sa strane, ali i dalje mjerite vrijeme. Doe li do zalogaja za jednu do dvije minute, upiite
2. Pokua li apama dosegnuti zalogaj, pa odustane, upiite mu 1 bod, no ako nakon dvije minute, ne
Dokae nikakavu inicijativu, uoiite 0. ...........................----Adaptivna inteligencija 171
Objanjenje rezultata CIQ testa
Zbrojite bodove i objanjenje potraite u narednom tekstu.
54 ili vie bodova: Va pasje pravi pasji genije. Rijetki su psi s takvim stupnjem inteligencije. U naoj
kontrolnoj grupi ovu razinu dostiglo je manje od pet posto pasa (prosjek svih testiranih pasmina).
Ilustracija 9.3
Postava za dvanaesti test.
172 INTELIGENC1JA PASA
48 do 53 boda: Vlasnik ste natprosjeno inteligentnog psa.
42 do 47 bodova: Va pas ima visoku inteligenciju i vjerojatno moe bez potekoda izvriti sve zadatke
koji se obino postavljaju pred pse.
30 do 41 bod: Ovakav rezultat predstavlja prosjeno inteligentnog psa koji povremeno moe pokazivati
genijalne reakcije, ali de u drugim situacijama biti loiji.

24 do 29 bodova: Va pas pripada u donju polovicu prosjeno inteligentnog pasjeg svijeta. Iako ponekad
moe izgledati prilino pametan, u vedini sluajeva treba uloiti mnogo truda dok ne shvati to se od
njega trai.
18 do 23 boda: Inteligenciju ovoga psa nazvao bih graninom. Pas s ovim stupnjem inteligencije teko se
prilagoava zahtjevima svakodnevnog ivota i ne dosie oekivanja svojeg vlasnika. Ipak, u staloenom
okruenju bez stresnih podraaja, to bi mogao postati dobar pas.
Ispod 18 bodova: Psi s ovakvim rezultatom pokazuju sve znakove pomanjkanja adaptivne inteligencije. S
njima je doista teko ivjeti.
RAZLIKOVANJE POJEDINIH PASMINA PO STUPNJU ADAPTIVNE INTELIGENCIJE
Unutar svake pasmine postoje velike razlike u adaptivnoj inteligenciji. Naalost, CIQ test provodio se na
premalom uzorku da bismo na temelju dobivenih rezultata mogli stvarati zakljuke o svim pasminama.
Moje iskustvo u radu s ovim testom, govori da su neke popularnije pasmine pokazale izuzetno dobre
rezultate. Najvie rezultate postigli su (abecednim redom): dobermani, norveki jelenski gonii, njemaki
ovari, pudli (standardni, mali i patuljasti), puliji (maarski ovari) i etlandski ovari. Nabrojene pasmine
odstupaju od ostalih na svim razinama adaptivne inteligencije: u uenju, pamdenju i rjeavanju
problema.
Iznenauje injenica da usporeivanje rezultata postignutih u testovima uenja i pamdenja (pogotovo u
testovima 1, 3, 7 i 8) s rezultatima problemskih testova (testovi 2, 4, 6, 9 i 12), pokazuje kako
Adaptivna inteligencija 173
su neke pasmine u jednom podruju iznimno dobre, a u drugom loe. Psi koji izuzetno dobro ue i pamte,
ali ne pokazuju veliku inteligenciju u rjeavanju problema su (abecednim redom): belgijski ovari (Malinois i Tervuren), bernski planinski psi, bigli (engleski kunidari), flandrijski govedarski psi, graniarski
kotski ovari, labradori, velki kratkonogi ovari (Cardigan i Pembroke) i zlatni retriveri.
Terijeri i radni psi osobito dobro rjeavaju probleme, ali loije ue i pamte. Meu njima su: australski
terijer, foksterijer (kratkodlaki i otrodlaki), kernski terijer, plavi irski terijer i zapadnokotski bijeli terijer.
Radni psi koji dobro rjeavaju probleme su aljaki malamut, samojed i sibirski haki. Drugi dobri rjeavai
problema su i baseni, belgijski pic, iuaua i svi nauceri.
Ova analiza zorno pokazuje da je adaptivna inteligencija zapravo spoj dvaju vrlo razliitih oblika
intelilgencije. Sposobnost uenja i pamdenja ne podrazumijeva ujedno i sposobnost rjeavanja problema.
Dok su kod nekih pasmina obje visoko razvijene, kod drugih dominira samo jedna sposobnost, dok druga
moe biti tek prosjena. Osim toga, u svakoj pasmini ima i pametnijih i glupljih jedinki.
174 Inteligencija pasa
175
X.

Radna inteligencija ili inteligencija poslunosti

kolovan ili ne, on de do neke mjere uvijek biti samouvjereni pas.
Carol Lea Benjamin
Svatko tko se bavi psima moe vam redi kako se pojedine pasmine jako razlikuju po svojoj inteligenciji, i
gotovo uvijek odmah de vam nabrojiti prednosti ili nedostatke svake od njih. Takvi ljudi najede pojam
inteligencija koriste kada ele redi da je pas sposoban za kolovanje, a njihova zapaanja odnose se na
radnu inteligenciju ili inteligenciju poslunosti. U raznim tekstovima mogu se proitati mnogi komentari o
inteligenciji pasa. Izdvojit du neke. Diljem svijeta poznati televizijski voditelj Peter Jennings o aljakom
malamutu kae: "Njihov je mozak tvrd poput rijenog kamena", veterinar Michael Fox govori o irskim
seterima: "Tako su glupi da se izgube na kraju vlastite uzice", pisac Donald McCaig: "Graniarski kotski
ovari su vrlo bistri, brzi i prilino udni." Neki i pretjeruju u svojim pohvalama odreenih pasmina. Evo
to je profesionalni dreser pasa Morton Wilson rekao o dobermanu: "Svi dobermani bi se trebali zvati
Einstein. Dodue, moda je to ipak previe velikoduna pohvala. Malo su slabiji u matematici, ali bi iz bilo
koiee drueoe predmeta sieurno moeli Dostidi doktorat znanosti." Drugi
176 Inteligencija pasa
iznose poraavajude primjedbe; uzmite, na primjer, E. B. Whiteov komentar o jazavaru: "Jednog dana,
ako ikako uspijem, napisat du knjigu upozorenja o karakteru i temperamentu jazavara i o tome zato ga
se ne moe i ne treba kolovati. Prije bih nauio zebru drati tap na nosu nego naveo jazavara da me u
bilo emu poslua."
Iza takvih ili slinih komentara, bili oni objektivni ili ne, krije se spoznaja kako je neke pasmine lake
kolovati od drugih. Vedina strunjaka ipak priznaje da svaki pas mora imati odreeni stupanj instinktivne
ineteligencije koja ga ini korisnim ovjeku. S druge strane, polaze od pretpostavke kako su neke pasmine
prespore ili tvrdoglave te stoga i ne mogu nauiti nita vie od onoga to im je uroeno. Je li to tono?
Razlikuju li se pojedine pasmine doista po radnoj inteligenciji ili inteligenciji poslunosti?
MOGU LI SE DOKAZATI RAZLIKE ^VIEU PASMINAMA?
Po struci sam psiholog istraiva, stoga nije ni udno to sam se poeo baviti pitanjem inteligencije raznih
pasmina. No, ipak moram priznati, naivno sam pretpostavio da o toj tematici sigurno postoje brojne
sustavne laboratorijske studije pa du samo morati prouiti znanstvenu literaturu kako bih odredio
relativnu inteligenciju pojedinih pasmina. Naalost, pokazalo se da nije tako.
Trebao sam odmah na poetku shvatiti da je takav istraivaki rad jednostavno prevelik zalogaj za svaki
dananji laboratorij. Zamislite ovo: za odreivanje relativne radne inteligencije neke pasmine potrebno je
imati deset primjeraka pojedine pasmine (zbog mogudnosti varijacija u sposobnostima pojedinih jedinki).
No kako nas mnogi uitelji i vodii pasa uvjeravaju da postoje oigledne razlike izmeu mujaka i enki,
morali bismo, zbog tonosti istraivanja, taj broj povedati na dvadeset -deset mujaka i deset enki. To
znai da bi se za obradu svih stotinu trideset etiri pasmine registrirane pri amerikom Kennel Clubu
(AKC), u vrijeme pisanja ove knjige trebalo testirati 2680 pasa. Kada bi istraiva

Radna inteligencija ili inteligencija poslunosti 177

psu, raun bi iznosio 938.000 dolara, s napomenom da tom iznosu nisu pribrojeni trokovi veterinara,
lijekova, hrane, osoblja itd.
U sluaju da nabavi pse, istraiva bi ih morao sustavno kolovati, jer jedino tako moe krenuti u
ispitivanje njihove radne inteligencije i inteligencije poslunosti. Pri tome ne bi svakog psa trebalo dovesti
do njegovih krajnjih granica, jer bi za to bile potrebne stotine pa i tisude sati vjebe, no, svaki bi pas
morao zavriti najosnovniji program kolovanja kojim bi dostigao onaj stupanj na kojem razlike mau
pasminama postaju vidljive. Za dostignude tog stupnja kolovanosti svaki bi pas trebao savladati teaj
naprednih poetnika. Jedan takav teaj (za poetnike ili napredne poetnike) obino traje deset tjedana,
s jednim satom treninga tjedno, to iznosi deset sati teorijske nastave. Naueno treba vjebati i utvrivati
cijeli tjedan barem oko deset minuta dnevno (bez nedjelje) to donosi jo jedan sat praktine nastave
tjedno, a to ukupno iznosi dvadeset sati treninga. Psi moraju zavriti dva teaja (poetni i napredni) kako
bi stekli minimum znanja potreban za pravovaljano testiranje. Svaki bi, dakle, morao imati oko etrdeset
sati kolovanja -jedan cijeli radni tjedan po psu. Kako godina ima pedeset radnih tjedana, istraivau koji
bi kolovao 2680 pasa, za taj bi posao trebale skoro pedeset etiri godine. Budimo realniji, bududi da bi
psi i ugibali, bio bi to Sizifov posao! U ovaj proraun nismo uopde pribrojili vrijeme potrebno za
hranjenje, vjebu, njegu i idenje.
Ipak, po mojim procjenama ovakav projekt mogao bi ostvariti tim od dvadeset i pet ljudi, s ukupnim
godinjim dohotkom od 3,5 milijuna dolara. Nije teko izraunati ukupne trokove od 14 milijuna dolara.
Ukoliko ovo ita neki lan izvrnog odbora amerikog, kanadskog, britanskog, australskog ili bilo kojeg
drugog kinolokog drutva, i sluajno ima ovaj iznos na raunu predvienom za financiranje istraivanja,
neka zna da bih s veseljem prihvatio rad na takvom projektu!
Kada sam shvatio da podaci ne postoje i da bi mi za njihovo nabavljanje trebao proraun koji prelazi
godinji iznos to ga neke drave mogu izdvojiti za zdravstvena istraivanja bolesti raka, srca ili AIDS-a,
shvatio sam da du morati koristiti neke druge naine ako elim sakupiti potrebne podatke. Sjetio sam se
da bijedan od mogudih izvora podataka
178 Inteligencija pasa
o radnoj inteligenciji mogli biti zapisnici s ispita poslunosti (engl. obe-dience trial - ispit poslunosti; takvi
ispiti popularni su u Americi, a kod nas se ne odravaju, op.prev.).
STO S REZULTATIMA ISPITA POSLUNOSTI?
Ameriki i kanadski Kennel Club istim rijeima opisuju smisao ovih ispita: "Svrha ispita poslunosti je
pokazati korist istokrvnog psa kao ovjekovog pratioca.... Osnovni cilj ocjenjivanja je kolovati i nauiti
pse da se podjednako civilizirano ponaaju kod kude, na javnim mjestima i u nazonosti drugih pasa i to
na nain koji de biti na ast sportu poslunosti." kolovanjem pas ne ui samo izvoditi vjebe; naprotiv,
posebne vjebe koje se ispituju u ringu trebaju pokazati mogudnost takvog kolovanja kojim ga je
mogude potaknuti na spremnost za rad pod ljudskim nadzorom. Ispiti poslunosti testiraju upravo one
njihove reakcije koje odreuju radnu inteligenciju i inteligenciju poslunosti.

Na prvoj razini takmienjau poslunosti, zahtjevi su vrlo jednostavni. Da bi pas bio proglaen psom za
pratnju, treba samo znati hodati uz nogu, sjesti, ledi i ustati na zapovijed te dodi na poziv i ostati na
mjestu nekoliko minuta kada mu se to zapovijedi. Pas koji je dobio tu kategoriju pokazao je minimum
znanja potrebnog dobrom pratiocu pod nadzorom gospodara. Na viim stupnjevima takmienja, zahtjevi
su sloeniji. U takmienju na otvorenom psi moraju na zapovijed donositi predmete, skakati u vis i u dalj.
Kod natjecanja korisnosti, trebaju nadi i donijeti predmete koristedi se njuhom, donijeti odreeni baeni
predmet, odgovarati i na znakove, a ne samo na usmene zapovijedi itd. ak i na ovoj razini ispita, svaka je
pasmina tjelesno sposobna izvesti sve vjebe. Premda neki psi imaju bolji njuh, a drugi uroene
sposobnosti donoenja, svi ipak imaju dovoljno dobar njuh i dovoljno su dobri retriveri da bi ispunili
zadatke koji se od njih trae. To znai da de uspjeh svakog pojedinog psa ovisiti o tome koliko je dobro
treniran i s kolikim veseljem radi za ljude.
Radna inteligencija ili inteligencija poslunosti 179
Na sljededoj razini ispita poslunosti postavlja se jo jedan zahtjev, koji nam omogudava koritenje
rezultata s natjecanja za odreivanje relativne radne inteligencije. Pravila odreuju da "svi takmiari u
nekoj klasi trebaju istu vjebu izvesti na isti nain, kako bi se mogla usporediti i ocijeniti razmjerna
kvaliteta razliitih izvedbi." To znai da de, bez obzira na pasminu, svi psi istu vjebu izvesti jednako, osim
to se visina skoka u vis i duina skoka u dalj prilagoava visini psa. Stoga bi, iako je stupanj provjere
manji nego u laboratorijskim uvjetima, testovi trebali biti dovoljno ujednaeni za valjano usporeivanje
pasmina.
Ameriki Kennel Club redovito tiska broure s rezultatima svojih takmienja pa sam sakupio
jednogodinje podatke koji pokrivaju skoro dvije tisude takvih ispita u Sjedinjenim Dravama, ukljuujudi
oko 125.000 kandidata, i dodjelu vie od jedanest tisuda diploma iz poslunosti. Mislio sam da du s ovom
ogromnom bazom podataka, lako odrediti "najbolje" i "najgore" pasmine pomodu njihovih rezultata u
natjecanju. Jasno je da pasmina koja cijele godine nije zasluila niti jednu diplomu ima potekoda s
poslunodu i radnom inteligencijom. Na temelju ove pretpostavke, dobio sam sljededi popis pasmina
neprimjerenih za kolovanje: Dandi Dinmontov terijer, ameriki i engleski lisiar, jezerski terijer,
australski uvar stada (kelpie) i engleski zear (harrier). Pasmine sa samo jednom diplomom iz
poslunosti u cijeloj godini bile su: engleski patuljasti panijel, minijaturni bulterijer, tibetski panijel,
sasekski panijel (Sussex), tibetski terijer, goni vidra, ven-dejski otrodlaki goni, izraelski pas i
komondor. Deset pasmina s najvedim brojem diploma su: zlatni retriver, etlandski ovar, njemaki
ovar, labrador, rotvajler, pudl, doberman, graniarski kotski ovar, koker panijel i kotski ovar.
Pregledavajudi ovaj popis, shvatio sam da je moja analiza previe pojednostavljena. Na primjer, vidrai u
toj godini nisu dobili nijednu diplomu, za razliku od zlatnih retrivera koji su zaradili 1284 diplome -razlika
je velika i oevidna. Te je godine u Sjedinjenim Dravama ivjelo i bilo registrirano 670.000 zlatnih
retrivera, ali samo oko 300 vidraa. Iz toga proizlazi zakljuak da su vidrai najpametniji od svih pasa, jer i
da je svaki tejjodine dobio diplomu, mogli su ih zaraditi samo 300. S druge
180 Inteligencija pasa

strane, 1284 diplome zlatnih retrivera znae da su diplomu dobila samo dva psa od tisudu. Relativno
rijetki psi, dakle, ne mogu sakupiti toliko diploma iz poslunosti kao popularne pasmine.
Ipak, ovi podaci nisu pravi pokazatelji popularnosti neke pasmine. Na primjer, istovremeno je u Americi
bilo oko 570.000 registriranih bigla, za razliku od oko 200.000 dobermana, pa ipak su u toj godini 446
dobermana dobila diplomu, a samo 34 bigla. Drugim rijeima, iako je bigla bilo skoro tri puta vie, kao
pasmina su zaradili deset puta manje diploma. Ovakav podatak zasigurno oznaava stvarnu razliku ovih
pasmina.
Vrlo pomno iskuao sam nekoliko drugih metoda i analiza kako bih dobio mjerodavnu rang - listu
pasmina. Naalost, svaka metoda imala je i svoje nedostatke. Na primjer, vlasnici popularnih pasmina
svoje pse esto dre samo kao kudne ljubimce i rjee ih vode na ocjenjivanja poslunosti ili izgleda.
Upravo suprotno rade vlasnici rijetkih pasmina koji esto posjeduju izlobe pasa, moda u nadi da de
povedati popularnost pasmine. To znai da nam jednostavna obrada statistikih podataka, kao to je
postotak registriranih pasa koji dobivaju diplome iz poslunosti, nede pomodi nadoknaditi popularnost
pojedinih pasmina kako bismo ih uspjeno rangirali.
TO KAU STRUNJACI?
Dok sam bez uspjeha sate i sate pregledavao obraene statistike podatke i meusobno ih usporeivao,
shvatio sam da su rezultati dobiveni dugim analizama, potpuno bezvrijedni. Bio sam uistinu frustriran.
Morao je postojati nain da iskoristim podatake iz svih tih ispita poslunosti, kao stoje morao postojati
nain da se usporedbe ogranie samo na pse koji su se takmiili, kako bih otkrio koje su pasmine
najbolje. Pitao sam se ne bih li trebao pitati za savjet nekog kinolokog suca. Onda sam se dosjetio:
trebam razgovarati sa svakim kinolokim sucem do kojega mogu dodi. Ti ljudi kolovani su za
promatranje i ocjenjivanje ponaanja pasa u kontroliranim uvjetima. Suci nerijetko vikendom
nrnveHll nc\ Hvanapct r\n rlvnHpcpt cati rtrncii^iiin^i' .' ^>^;a>'.,;,,/:; nn -.'U
I
Radna inteligencija ili inteligencija poslunosti 181
rasa. Osim toga, mnogi su i treneri pa je ukupno vrijeme koje posveduju psima doista veliko. Stoga, ako
itko neto zna o radu pojedinih pasmina, to su kinoloki suci.
Uz pomod amerikog i kanadskog Kennel Cluba dobio sam popis svih sudaca, a onda sam svakom
registriranom sucu u Sjevernoj Americi poslao prilino dug i sloen upitnik. Morali su razvrstati
sedamdeset i etiri najpopularnije pasmine prema njihovim sposobnostima i inteligenciji. Nakon toga
slijedila je zavrna grupa pitanja kroz koja su trebali iznijeti svoje miljenje o tome koje bi pasmine svrstali
u listu od deset najinteligentnijih i deset najmanje inteligentnih.
Na moje veliko uenje, odgovorilo mi je 208 sudaca - gotovo polovica svih kiniolokih sudaca Sjeverne
Amerike. Od njih, 199 je u svim dijelovima upitnika pruilo iscrpne odgovore, a ak etvrtina sudaca
dodala je svoja posebna razmiljanja i zabijeke, od kojih su se mnoge bavile nainom razmiljanja pasa.

Neki su priloili i korisne statistike podatke s kojima sam preciznije mogao rangirati pojedine pasmine.
Napokon sam, nakon poetne analize, dvadeset pet sudaca zamolio za dodatni razgovor kako bih bolje
pojasnio neke njihove izjave i primjedbe.
Razvrstavanje pasmina po radnoj inteligenciji i poslunosti
Prije nego ponem pisati o tome to sam otkrio u razgovorima sa sucima, redi du vam na to su me mnogi
upozorili. Svi su se sloili da meu pasminama sigurno postoje vede ili manje razlike u inteligenciji i
spremnosti za kolovanje; meutim, upozorili su me i na velike razlike koje se pojavljuju kod nekih pasa
iste pasmine. Kao to se kod "najteih" pasmina ponekad pojavljuju psi s izvrsnim rezultatima, i pojedini
predstavnici najbistrijih pasmina ne moraju pokazati nikakvu sposobnost uenja ili rada. Jedan od sudaca
mi je rekao: "Puno toga ovisi o osobi koja koluje psa. S dobrim trenerom, od nerazumnog psa moete
stvoriti pametnog." Moj je sugovornik nehotice govorio o manifestativnoj (vidljivoj) inteligenciji -zbroju
svih oblika pasje inteligencije. Slino kao i kod ljudi, tek mali broj pasa uspije dostidi svoj puni psiholoki
182 Inteligencija pasa
potencijal. Razlika meu pasminama, dakle, ogleda se u tome s kolikom lakodom svaka od njih moe
postidi odreenu razinu kolovanja i koliko uopde od pojedinih pasmina moemo oekivati. Vjeti treneri
mogu od bilo koje pasmine dobiti ono najbolje; samo to im je posao puno laki kada koluju pse visoke
poslunosti i radne inteligencije.
Posebno me iznenadilo to su odgovori sudaca pokazali visoki stupanj meusobne podudarnosti, iz ega
se moe zakljuiti kako su razlike meu pasminama oigledne i tako jasne, a samim time i primjenljive na
cijelu pasminu. Na primjer, 190 od 199 sudaca postavilo je graniarskog kotskog ovara meu prvih
deset pasmina! Slino tome, 171 sudac uvrstio je etlandskog ovara u najbolju grupu, 169 je ukljuilo
pudla, 167 njemakog ovara, a isto toliko sudaca svrstalo je zlatnog retrivera meu deset najboljih.
Neto su manje bili ujednaeni u odgovoru na pitanje koje pasmine pokazuju najmanju radnu
inteligenciju. Od 199 sudaca, 121 je meu deset pasmina najneprjmjerenijih za kolovanje ubrojio
afganistanskog hrta, 99 je uvrstilo basenija, a 81 je izdvojio au-aua.
Tablica 10.1 pokazuje kako su 133 pasmine, za koje sam dobio potrebne podatke, razvrstane po radnoj
inteligenciji i poslunosti od 1. do 79. mjesta. Psi s istim ocjenama dijele mjesto. Kako se moglo i
oekivati, najvie je takvih sluajeva oko sredine popisa (prosjeni stupanj radne inteligencije). Sigurno
dete zamijetiti da pastirski psi obino imaju najvie ocjene, a hrtovi najnie; ipak, u svakoj grupi ima
velikih razlika meu pripadnicima iste pasmine.
Stoje s mjeancima? Suci koji ocjenjuju ponaanje istokrvnih pasa, na ovo pitanje nisu mogli precizno
odgovoriti. No, ipak sam u razgovoru s nekima od njih doznao kako je i mjeance mogude rangirati,
dodue, uz neto grublju procjenu ponaanja. Pas mjeanac najvjerojatnije de se ponaati kao pripadnik
pasmine kojoj najvie slii. Na primjer, ako mjeanac bigla i pudla vie nalikuje biglu, vjerojatno de se tako
i ponaati. Ukoliko izgleda poput pudla, i njegovo de ponaanje to pokazivati. Ovo mogu potvrditi i
vlastitim iskustvom. Moja snaha Kari ima mjeanku Tessu koja slii svojoj majci, njemakom ovaru. Po
svojim dosezima u kolovanju Tessa pokazuje istu visoku radnu inteligenciju koju

Radna inteligencija ili inteligencija poslunosti 183

oekujemo od "pravog" njemakog ovara. S druge strane, vedina mjeanaca ima neke predispozicije i
reakcije karakteristine za obje pasmine iz kojih su nastali. Stoga, mjeanci kojima je u izgledu teko
dokuiti prave roditelje (jer su njihove karakteristike vie izmijeane) imaju osobine koje nalikuju
mjeavini karaktera obaju roditelja.
Objanjenje rang - liste
Sama tablica, ak i ako se na njoj nalaze iskljuivo istokrvni psi, nije dovoljan izvor podataka pomodu
kojih bismo mogli predvidjeti potencijal pojedinih pasmina. Kolika je stvarna razliitost pasmina
smjetenih izmeu 30. i 35. mjesta? Nadam se da de vam sljededi opis i pojanjavanje znaenja pojedinih
mjesta pomodi u pravilnijem tumaenju rang - liste.
Mjesta od 1 do 10 zauzimaju pasmine s najizraenijom poslunodu i radnom inteligencijom. Vedina pasa
razvrstanih u toj kategoriji razumjet de jednostavniju novu zapovijed nakon manje od pet ponavljanja i
upamtit de je bez vidljive potrebe za vjebom. U najmanje 95 posto sluajeva ovi psi od prve posluaju
zapovijed. Osim toga, reagiraju na naredbu u roku od nekoliko sekundi pa i onda kada je gospodar
udaljen. Ovo su oito najbolje pasmine koje, ak i uz neiskusne ili relativno loe trenere, postiu zavidne
rezultate.
Mjesta od 11 do 26 pripadaju odlinim radnim psima, koji uvjebavanje jednostavnih zapovijedi
savladavaju u pet do petnaest ponavljanja. Dobro pamte naredbu, iako moraju vjebati da bi
napredovali. U barem 85 posto sluajeva odgovorit de na prvu zapovijed. Kod sloenijih naredbi, dogodi
im se da prije reakcije kratko, ali ponekad primjetno, zastanu. Ovakve stanke mogude je vjebom ukloniti.
Ponekad mogu malo kasniti u odgovoru ili kad su udaljeni od gospodara. Unato tome, svaki trener moe
ih nauiti na dobar rad. U tome de uspjeti i sam vlasnik ukoliko ima malo iskustva i minimum strpljenja.
Mjesta od 27 do 39 zauzimaju natprosjeno dobri radni psi. Iako de ponekad pokazati da nove
jednostavne zadatke razumiju ved nakon petnaestog ponavljanja, najede im za uspjeno izvravanje
zadatka treba petnaest do dvadeset i pet pokuaja. Osobito na poetku uenja,
184 Inteligencija pasa
Tablica 10.1
Rang

- lista pasa prema poslunosti

Mjesto Pasmina

i radnoj inteligenciji

Mjesto Pasmina

graniarski kotski ovar

pudl

njemaki ovar

zlatni retriver

28

jorkirski terijer

veliki naucer
portugalski vodni pas
29

erdelski terijer

dobcrman

flandrijski govedar

etlandski ovar30

graniarski terijer

labrador

briard

kontinent, patuljasti panijel

31

velki pringer panijel

(papillon)

32

manesterski terijer

rotvajler

33

samojed

10

australski govedarski pas

34

11

velki korgi (Pembroke)

njufaundlend

12

patuljasti naucer

australski terijer

13

engleski pringer panijel

14

belgijski ovar (Tervuren)

15

belgijski pic

bradati kotski ovar

belgijski ovar 35

kernski terijer

kotski ovar

irski modri terijer

vuji pic

irski seter

16

poljski (field) panijel

ameriki stafordski terijer

-

gordon seter

17

njemaki kratkodlaki ptiar

36

18

ravnodlaki retriver

majmunski pin

37

norveki sivi goni

engleski koker panijel

australski svilenasti terijer

standardni naucer

patuljasti pin

19

bretonski ptiar

engleski seter

20

koker panijel

faraonski pas

21

vajmarski ptiar

klamberski panijel

22

belgijski ovar (Malinois)

38

bernski planinski pas

39

dalmatinski pas

23

njemaki mali pic

40

mekodlaki peninobojni

24

irski vodni panijel

terijer

norviki terijer

25

vila

26

velki korgi (Cardigan)

kratkodlaki foksterijer

27

retriver zaljeva Chesapeake

41

puli

bedlingtonski terijer

retriver kovrave dlake

irski vuji hrt

Radna inteligencija ili inteligencija poslunosti 185

Mjesto Pasmina

Mjesto Pasmina

42

akita

43

kuvasz

australski ovar 55

Sky terijer

perzijski hrt (saluki)

56

finski pic

silihemski terijer

pointer 57
44

mops

kavalirski panijel kralja 58

Charlesa

norfolki terijer

59

francuski buldog

briselski grifon

njemaki otrodlaki ptiar

goni rakuna

60

mali talijanski hrt

ameriki vodni panijel 61

45

sibirski haki

62

kovravi bion

maltezer

kineski kukmasti goli pas

Dandi Dinmontov terijer

otrodlaki vendenski baset

engleski patuljasti panijel

46

tibetski terijer

tibetski panijel

japanski in

engleski lisiar

jezerski terijer

vidra 63

stari engleski ovar - bobtail

ameriki lisiar 64

pirinejski ovar

engleski hrt

kotski terijer

65

otrodlaki grifon

bernardinac

47

48

49

zapadnokotski bijeli terijer

66

kotski jelenski hrt

iuaua

bokser 68

67

lhasa apso

njemaka doga 69

bulmastif

jazavar

i-cu

70

stafordski bulterijer

71

50

aljaki malamut 72

mastif

51

mali engleski hrt (vipet)

ar-pej 73

bulterijer

ameriki baset

bigl

pekinezer

otrodlaki foksterijer

74

52

rodezijski goni 75

ruski hrt - borzoj

53

ibiki hrt

76

au-au

velki terijer

77

buldog

irski terijer

78

baseni

ZA

pas sv. Huberta

ofrrrit-itotnncVi Hrt

.........

_.

186 Inteligencija pasa

Obino reagiraju na prvu zapovijed, barem u 70 posto sluajeva, a njihova sigurnost ovisi o stupnju
uvjebanosti. Sve u svemu, ponaaju se slino kao odlini psi iz gornje grupe, samo to nisu toliko
pouzdani, a esto se javlja i osjetni zastoj izmeu zapovijedi i odgovora. Udaljenog gospodara nede uvijek
posluati, a to je udaljenost veda, i mogudnost da se nede odazvati je veda. Neredovito ili loe vjebanje
s neiskusnim trenerima ili grubo i nestrpljivo ponaanje poluit de kod ovih pasmina loe rezultate.
Mjesta od 40 do 54 pripadaju psima s prosjenom radnom inteligencijom i inteligencijom poslunosti. Psi
ove grupe, shvatit de novu naredbu nakon petnaest do dvadeset ponavljanja: meutim, za
zadovoljavajude izvrenje zadataka bit de potrebno vjebu ponoviti jo dvadeset i pet do etrdeset puta.
Ukoliko dovoljno vjebaju dobro pamte, a dodatno uvjebavanje posebno im koristi na poetnom
stupnju. Bez povremenog ponavljanja izgubit de i ved steenu naviku., Reagiraju na prvu zapovijed u vie
od 50 posto sluajeva, ali de nain izvravanja zadatka i pouzdanost reakcije ovisiti o koliini vjebanja i
ponavljanja tijekom kolovanja. I u odazivu su primjetno sporiji nego pasmine vieg ranga. Naroito su
osjetljivi na udaljenost od gospodara. Kada je vlasnik blizu i reakcija psa je sigurnija, no s rastom
udaljenosti izmeu psa i vlasnika, izvravanje zapovijedi postaje loije. Nakon odreene udaljenosti (koja
i nije posebno velika), zapovijed se mora izdati nekoliko puta ili je treba ponoviti snanijim glasom. Ovim

je psima dobar trening najvaniji uvjet kvalitetne izvedbe. Bolji treneri mogu ih uiniti jednako dobrima
kao to je bilo koja od najboljih pasmina, ali ih loi i nestrpljivi uitelji mogu unititi.
Mjesta od 55 do 69 pripadaju psima ija se poslunost i radna sposobnost mogu nazvati dovoljnom.
Ponekad de nakon dvadeset pet ponavljanja pokazati samo iskru razumijevanja nove zapovijedi, a tek
nakon etrdeset do osamdeset ponavljanja modi de je dobro izvriti. No i tada, njihova steena reakcija
bit de slaba. Za korektno i pouzdano izvravanje zapovijedi potrebno im je mnogo vjebe i ponavljanja.
Bez dodatnih sati vjebe psi ovih pasmina esto se ponaaju kao da su zaboravili to se od njih oekuje.
Povremeno je korisno ponoviti neke
Radna inteligencija ili inteligencija poslunosti 187
satove treninga da bi osvjeili znanje i odrali ga na prihvatljivom stupnju. Uz prosjeno kolovanje samo
de u 30 posto sluajeva reagirati na prvu zapovijed. ak i tada najbolje rade tek kad su im uitelji vrlo
blizu. Vedinom izgledaju rastreseno i dobro se ponaaju samo kada to oni ele. Njihovi vlasnici uglavnom
viu, a psi im se ni ne odazivaju. Stoga ne udi kada, poput vlasnika maaka, neprestano pokuavaju
opravdati njihov neposluh objanjavajudi da su to "neovisne", "neopredijeljene" ivotinje kojima je
"dosadno sluati zapovijedi". To nisu pasmine za nevjeste ljude. Iskusni ih trener moe, uz puno vremena
i vrste, ali njene panje, nauiti dobrom odazivu. No, i on de ih teko natjerati na pouzdanu reakciju.
Mjesta od 70 do 79 zauzimaju pasmine koje su ocijenjene kao najtee, s najniim stupnjem poslunosti i
radne inteligencije. Tijekom poetnog kolovanja treba im trideset do etrdeset ponavljanja kako bi
uopde nagovijestili da su poeli shvadati to se od njih oekuje. Osnovne vjebe esto treba izvesti i vie
od stotinu puta dok postignu ikakvu pouzdanost. ak i kada prou nekoliko teajeva uvjebavanja,
njihove su reakcije spore i nesigurne. Nakon savladane teorije, potrebno im je jo mnogo praktinih
teajeva, inae sve to znaju ishlapi i ponaaju se kao da nikada nisu nita nauili. Neki su ih suci proglasili
nesposobnima za kolovanje, dok drugi objanjavaju kako potekode vjerojatno proistjeu iz injenice da,
uz prosjene gospodare, poetni teajevi i vjebe nisu trajali dovoljno dugo pa njihove reakcije nisu
prerasle u trajne navike. I onda kada steknu naviku, jo uvijek prave nepredvidljive pogreke. Obino
reagiraju na prvu zapovijed u manje od 25 posto sluajeva. Ponekad vlasniku okrenu lea, kao da
namjerno ignoriraju zapovijed ili kao da se bore protiv njegovog autoriteta. Kada i posluaju, esto to
ine sporo, nesigurno ili nevoljko. Neki od njih dobro se ponaaju samo na uzici i ne moe im se vjerovati
dok su slobodni. Od svih ostalih pamina, upravo njima su najpotrebniji struni i iskusni vlasnici. Prosjeni
treneri mogu biti frustrirani njihovim naizgled nepravilnim i neprilagodljivim nainom rada, jer kolovanje
ovih pasa predstavlja iskuenje i onima s vie iskustva.
188 Inteligencija pasa
Posebno je vano napomenuti da je za konani rezultat kolovanja pasa naroito zasluan trener, to se
najbolje primjeduje kod "teih" pasmina. Barbara Baker, uiteljica pasa u Centru za uvjebavanje
poslunosti iz Vancouvera, posjeduje enku stafordskog bulterijera imenom Meg. Ova pasmina zauzima
tek 49. mjesto na popisu, skoro pri dnu prosjene grupe. Unato tome, Barbara je uspjela Meg uvjebati
do najvieg stupnja poslunosti, dobivi i ameriku i kanadsku titulu Koristan pas i ampion poslunosti.

Jedne godine postigla je trede mjesto na takmienju u Kanadi, s daleko boljim rezultatima od mnogih
genijalnih graniarskih kotskih ovara, pudla, njemakih ovara i zlatnih retrivera.
Mogli bismo se zapitati nije li Meg iznimka? Moda je Barbara jednostavno naletjela na Einsteina meu
stafordskim bulterijerima? To sigurno nije tono: nekoliko godina prije, Barbara je kolovala drugog
staforda, imenom Mori, koji je na takmienju u Kanadi osvojio osmo mjesto. Ni jedan od ovih pasa nije
bio posebno izabran, a nije niti bio podvrgnut prethodnom testiranju. Bili su samo kudni ljubimci izvrsne i
strpljive uiteljice koja je eljela dokazati da, uz pravilno kolovanje i vjebanje, ak i navodno teka
pasmina moe pokazati izvrsne rezultate u radu i poslunosti.
U trenutku dok piem ovu knjigu imam dva psa: kernskog terijera (35. mjesto na rang - listi) i kavalirskog
panijela kralja Charlesa (44. mjesto). Oba na takmienjima postiu zapaene rezultate (stoje velikim
dijelom zasluga iskusnih uitelja kao to su Barbara Baker, Barbara Merklev i Emma Jilg). Ipak, bududi da i
sam treniram pse, lako sam i sam vidio kako se nizak poloaj mojih pasa odraava na njihovo ponaanje.
Jednom je na poetniki teaj polazila neka ena s labradorom (7. mjesto). Propustila je nekoliko prvih
vjebi i zamolila me da "neto napravim s njime". Nakon teaja ostao sam sa psom na vjebalitu jo
jedan sat i u to kratko vrijeme nauio je osnove svih sedam poetnikih zapovijedi, to je mojemu
kernskom terijeru uspjelo tek nakon deset tjedana intenzivnog uvjebavanja.
Usprkos tog saznanja, i dalje namjeravam zadrati i trenirati svoje pse zbog toga to volim njihov
temperament, izgled, veliinu i nain
Radna inteligencija ili inteligencija poslunosti 189
ponaanja. Samo ponekad, kada sa svojim kavalirskim spanijelom kralja Charlesa po dvadeset peti put
ponavljam neku vjebu, sjetim se brzih reakcija onoga labradora. Moji su psi dokazali da ih, uz dovoljno
vremena i vjebe, mogu uspjeno kolovati i premda me ljudi ponekad upitno, veselo ili samilosno
gledaju dok s njima ulazim u ring, oni sve vjebe izvravaju dobro i pouzdano. Tada sam posebno sretan i
uivam u natjecanju.
..j
190 Inteligencija pasa
191
XI.
Utjecaj osobnosti
Ono to moe uzrujati jednog terijera, njemaka doga nede ni primijetiti.
Smiley Blanton

Treneri pasa, slino kao i osnovnokolski uitelji, stalno sluaju pohvale vlasnika na raun svojih
ljubimaca: "Moj je pas toliko pametan da moe nauiti sve to god hodete. U vaoj grupi trenutno je
najgori zato to...." Na kraju najede slijedi jedna ili vie narednih isprika:
1.

ne zanimaju ga takve stvari,

2.

pone se dosaivati,

3.

previe je neovisan,

4.

misli o vanijim stvarima,

5.

smetaju mu drugi psi (ili ljudi, buka, sunano svjetlo, zidovi ili bilo to),

6.

lako gubi koncentraciju,

7.

uzgoj en j e da bude lovac (pastir, uvar, pratnj a), a ne posluan pas,

8. previe je stidljiv (ili previe dominantan, hirovit, povuen, lakomislen, depresivan, manijakalan,
lijen, orijentiran na pse, orijentiran na ljude..),
9.

voa je, a ne sljedbenik.

192 Inteligencija pasa

Isprikama nema kraja, a sve polaze od toga da pas nije glup nego ima tipine karakterne osobine koje ga
ometaju u uenju.
Iako mnogi izgovori esto izrastaju iz vlasnikovog straha da je njegov ljubimac zapravo mentalno zaostao,
ima istine u tvrdnji da je za sposobnost odaziva na ovjekovu zapovijed i rad jednog psa, uz inteligenciju
jednako vaan i njegov karakter. Upravo stoga razdvojio sam adaptivnu inteligenciju, koja odraava
sposobnosti uenja i rjeavanja problema, od radne inteligencije (inteligencije poslunosti). Uostalom i
mnogi kinoloki suci naglasili su vanost osobnosti, dovodedi je esto u vezu s razlikom spolova.
Kada danas netko razlike meu spolovima dovodi u vezu s ponaanjem, osobnodu ili inteligencijom,
trenutno ga proglaavamo nepristojnim, punim predrasuda, politiki nekorektnim i mukim ovinistom.
Ipak, kod pasa postoje vidljive razlike mujaka i enki (barem kod pojedinih pasmina), naroito pri
rjeavarjju problema i poslunosti. Mujaci su esto tjelesno krupniji, jai i ivlji od enki. Kod nekih
pasmina, pogotovo dobermana i labradora, postiu bolje rezultate u testovima rjeavanja problema,
poput onih opisanih u devetom poglavlju. Za razliku od njih, enke tih pasmina obino se istiu u radu i
poslunosti. Jedan od kinolokih sudaca je, rangirajudi pse po poslunosti, pribiljeio uz dobermana:
"samo enke, mujaci su previe tvrdoglavi i njima se tee upravlja."
Ovo ne vrijedi za sve pasmine. Kod terijera nema razlika ni u adaptivnoj inteligenciji, ni u poslunosti.
Njihove karakterne razliitosti takoer nisu toliko izraene kao kod nekih radnih ili lovakih pasmina.
Hrtovi pokazuju velik utjecaj osobnosti (enke su drutvenije), ali u mjerljivoj inteligenciji ili testovima
poslunosti nema bitnijih razlika.

VANOST OSOBNOSTI
Neki kinoloki suci poslunosti (obediance judges) izdvajaju osobnost psa kao jedan od najvanijih
elemenata uspjenosti u radu. Jedan od njih je napisao: "Za ishod kolovanja najhitnija je spremnost psa
da
Utjecaj osobnosti 193
poslunosti ne postiu zapaene rezultate, jer ih u tome spreavaju njihova neovisnost i samotnjatvo.
Iako su to vrlo pametni psi, ne brine ih na doivljaj njihovog ponaanja pa u ringu ne mogu postidi dobre
rezultate. Pastirski psi, kao etlandski ovari ili graniarski kotski ovari dobri su u ispitima poslunosti,
jer ele raditi za ljude i nesretni su kada ih ostavljamo bez posla."
Drugi sudac je zapisao: "Najbolji pas za natjecanja poslunosti je glupi zlatni retriver. ak i kad je takav,
dovoljno je pametan da shvati to se od njega trai. Osim toga, toliko vas eli usrediti da de odmah
napraviti sve to moete zamisliti. Moda je najvanije da se nikad ne dosauje i uvijek je koncentriran.
On ne pokuava razumjeti to se dogaa pa i ne razmilja o postavljenom zadatku, ved uini tono ono
emu ste ga nauili."
Uzgajatelji i treneri pojam osobnost rijetko povezuju sa psima, jer ga smatraju razumskom oznakom koja
ukljuuje previe svijesti i ovjeku svojstvenih obiljeja. Umjesto toga, rabe pojam temperament, koji se
smatra objektivnijim i neutralnijim. Isti pojam rabio je i Clarence Pfaffenberger, koji je meu prvima
ukazao na vanost pasje osobnosti pri stjecanju nekih radnih odlika i poslunosti.
Clarence Pfaffenberger sigurno je bio jedna od najznaajnijih osoba u razvoju programa odabira i
kolovanja pasa vodia slijepih. Kada je sredinom etrdesetih godina ovoga stoljeda zapoeo taj projekt,
od ukupnog broja odabranih pasa, tek je 9 posto uspjeno zavrilo kolovanje. Zabrinut loim uspjehom
Pfaffenberger je razvio seriju novih testova, uglavnom testova adaptivne inteligencije, kojima je
provjeravao sposobnosti pasa pri uenju i rjeavanju problema. Mislio je da de tako izdvojiti pse s
najboljim predispozicijama za voenje slijepih osoba. Meutim, uskoro je otkrio da inteligencija nije
dovoljna: psi s dobrim ili ak izuzetno dobrim sposobnostima uenja i rjeavanja problema ipak nisu
uspijevali postati vodii slijepih. Pfaffenberger je ubrzo shvatio vanost karakternih osobina psa. Dobar
pas vodi slijepih, mora zadovoljavati svojom inteligencijom, ali i osobnodu. ini se da neke osobine
omoguduju psima potpuno iskoritavanje njihove adaptivne inteligencije i tada postaju izvrsni radni i
slubeni psij_dok ih druge osobine zauvijek
i
194 Inteligencija pasa
prijee u dosizanju visokih dometa. Pazedi na ove pojave, poeo je odabirati i uzgajati pse po osobnosti i
inteligenciji te je do kraja pedesetih godina povedao postotak pasa koji su uspjeno zavravali program s
9 na 90 posto.
GENETIKA I OSOBNOST

Mnogi elementi osobnosti genetski su odreeni, to znai da ih selektivnim uzgojem moemo mijenjati i
izdvajati isto onako kao to to radimo s drugim uroenim obiljejima. Karakteristina osobina pasa za
pratnju sigurno je njihova njenost. Dananji panijeli, ili njima srodni psi, odabirani su po temperamentu
- naglaenoj njenosti - i veliini, a krajnost takvog odabira je kavalirski panijel kralja Charlesa.
Kao to sam ved spomenuo, jedan od mojih pasa je kavalirski panijel kralja Charlesa, imenom Wiz.
Patuljasti panijeli, poput kavalira, poznati su u Europi i Velikoj Britaniji od esnaestog stoljeda. Omiljeni
zbog svoje drutvenosti i nedostatka agresivnosti, postali su najdrai kudni psi. Ovjekovjeili su ih veliki
majstori slikarstva kao Tizian, Van Dyck, Velazquez, Vermeer i Hogarth, prikazujudi ih najede kao kudne
ljubimce ili samo kao lijepi ukras (vidi si. 18). Ved je iz njihovog imena oigledno tko je najvedim dijelom
odgovoran za popularnost ovih pasa. Britanski kralj Charles II. naprosto ih je oboavao pa su kroz
nekoliko generacija uzgojeni kao njeni kudni ljubimci koji su tijekom cijele njegove vladavine (od 1660.
do 1685.) smjeli slobodno trkarati dvorcem.
Putujudi jednom zgodom kroz Englesku, uo sam priu o kavalirskom panijelu kralja Charlesa koja
pokazuje koliko je neizmjerno Charles volio svoje pse. Pria govori o gospodinu koji je nedavno u
Londonu bio pozvan na sud. Na zakazano roite poveo je sa sobom svog kavalirskog panijela. Kada je to
vidio sudac, prekinuo je proces i povienim glasom naredio da se pas smjesta udalji iz sudnice. Vlasnik se
usprotivio: "Oprostite, asni suce, ali znam da svi kavalirski panijeli kralja Charlesa imaju pristup u Tajno
vijede. Takoer, kavaliru koji zagrebe po ulaznim vratima Buckinghamske palae otvaraju se
-----1----TT

!,: ^rr.

Utjecaj osobnosti 19 5
nije ponitena, kavalirski panijeli imaju kraljevsku titulu, stoga im je dozvoljeno ulaziti u sudnicu i ne
smiju biti istjerani ni iz jedne kraljevske palae, vladine ustanove ili ustanove koja radi pod zatitom i za
raun Krune." Zapanjeni sudac nije mogao drugo nego dopustiti psu dalji boravak u sudnici.
Iako mnogi zapisi pokazuju da su neki plemidi opore ovih malih panijela rabili u lovu, teko mi je to
povjerovati. Moja snaha Kari najbolje ih je opisala kada je Wiza nazvala "spuvom za ljubav". Kavalirima
treba mnogo ljubavi, imaju malo takmiarskog duha i nikakvih agresivnih nagona. Osim toga, ove se
osobine nasljeuju i karakteriziraju svakog psa ove pasmine kojeg sam ikada sreo.
Primjer kavalirskog panijela kralja Charlesa nije usamljen. Pfaffenberger je, tijekom svog sustavnog
programa uzgoja pasa vodia, revno vodio zabiljeke o testovima osobnosti i inteligencije svakog psa.
Njegovi zapisi postali su koristan izvor podataka, a ujedno i dokaz, da se mnoge karakterne osobine,
ukljuujudi i spremnost psa za rad s ljudima, nasljeuju. I osobnost tenadi moe se predvidjeti prema
karakternim osobinama mujaka i enke. U svojim istraivanjima Pfaffenberger je spremnost pasa za rad
ocjenjivao brojevima od 0 do 5. Primjerice, jednom je pario psa Odina, ocijenjenog s 5, i kujicu Gretchen,
ocijenjenu sa 4. Ukoliko se temperamenti nasljeuju, sva tenad trebala bi imati ocjene izmeu 4 i 5.1
doista, pri testiranju est tenaca iz toga legla, etvoro je dobilo ocjenu 5, a drugo dvoje 4.
Nasljeivanjem nekih obiljeja osobnosti moemo objasniti i odreene razlike meu predstavnicima istih
pasminama koje se pojavljuju na razliitim krajevima svijeta. Na primjer, doberman i rotvajler u Sjevernoj

Americi neto su mirniji i rjee napadaju nego iste pasmine uzgojene u Europi. Posljedica je to nakane
sjevernoame-rikih uzgajatelja da malo smire te pasmine, dok europski uzgajatelji vie cijene "vatreni
temperament", koji je zapravo tenja za agre-sivnodu.
Nakon Pfaffenbergerovih otkrida i drugi strunjaci poeli su se zanimati za temperament pasa. Neki su
htjeli ispitati posebne karakterne osobine koje ine dobre policijskejpse, pse za gluhe i slino. Razvili su
196 Inteligencija pasa
brojne testove za ispitivanje osobnosti pasa, a jedan od najboljih izradili su Jack i Wendy Volhard. Njihov
test posebno je koristan bududim vlasnicima jer im moe pomodi pri odabiru psa koji udovoljava njihovim
potrebama i nainu ivota.
U testu, koji sam sastavio za ovu knjigu, nalaze su pitanja iz brojnih postojedih testova, kao to su
Pfaffenbergerov, Volhardov i test Udruenja za pse vodie gluhih osoba. Donekle sam prilagodio nain
ocjenjivanja nekih karakternih osobina koje utjeu na radnu inteligenciju ili inteligenciju poslunosti. S
ovim testom moete provjeriti koliko je va pas spreman raditi po nalogu i s kolikim uitkom de to initi.
TEST OSOBNOSTI I POSLUNOSTI (OPT)
Test inteligencije za pse (CIQ test), opisan u devetom poglavlju, ispitivao je sposobnost rjeavanja
problema i uenja, a za nj-egovo pravilno vrednovanje pas je morao biti star godinu dana i zajedno s
ispitivaem trebao je ivjeti barem tri mjeseca. Test osobnosti i poslunosti (OPT -Obedience Personality
Test) pretpostavlja druge zahtjeve. Najbolje gaje provesti dok su psi mladi. U dobi od oko sedam tjedana,
upravo u trenutku kada naputaju leglo i odlaze novim vlasnicima, osobnost tenaca najede je ved
razvijena. Reakcije starijeg psa nede biti odraz njegovih uroenih osobina, ved rezultat onoga to je do
tada nauio, stoga nakon osam mjeseci starosti, neke vrijednosti vie nisu tako pouzdane. Testirajudi
odraslog psa jo uvijek moete dobiti korisne informacije, samo morate znati da de se kod nekih pitanja
pokazati naueni odgovori. Ukoliko imate krupnijeg psa tee dete provesti one testove koji provjeravaju
dominantnost.
Izmeu CIQ i OPT testa postoji jo jedna vana razlika. Kada se provodi test adaptivne ineteligencije pas
mora dobro poznavati osobu koja ga ispituje i uvijek je najbolje da to bude njegov gospodar, a
povremeno je potrebno ispitivanje provoditi u poznatom okruju. Kod testova osobnosti upravo je
suprotno. I ispitiva i prostor moraju biti psu nepoznati te treba izbjedi sve to ga moe ometati. Ne
morate otidi
Utjecaj osobnosti 197
Posljednja razlika izmeu ovih testova odnosi se na redosljed izvoenja pojedinih podtestova. Test
osobnosti i poslunosti mora se provesti tonim redom kao u knjizi i to od poetka do kraja, a za to de
vam biti potrebno dvadesetak minuta. Stoga morate sva potrebna pomagala unaprijed pripremiti. Trebat
de vam toperica ili sat sa sekundarom; loptica izguvanog papira, neto manja od teniske loptice; prazna
limenka soka ili pive, u koju dete staviti nekoliko novida i zaepiti je; runik ili kuhinjska krpa na koju dete
privrstiti oko dva i pol metra vrpce sline uzici za pse; kiobran, po mogudnosti s automatskim

otvaranjem; komadid hrane jakog mirisa (sir, salama, feferon) i dva komadida hrane neutralnog mirisa
(keks za pse, kora kruha); olovka i ocjenjivaki listid prikazan na tablici 11.1. Trebat de vam i pomodnik.
Zapamtite, vano je da ispitiva bude nepoznata osoba.
Testiranje se provodi u doba dana kada je tene obino aktivno. Trebalo bi ga izvesti prije obroka, jer su
psidi nakon jela pospani, a vjerojatno se ne bi odazivali na podraaje u testu s hranom. Toga dana ne bi se
trebalo dogaati nita neobino (cijepljenje, idenje od glista) ili neto drugo to bi moglo izazvati veliko
uzbuenje. Sve ove uvjete treba skrbno pripremiti elimo li da reakcija teneta bude to prirodnija.
Izvoenje OPT testa
Upamtite da testove morate provoditi jedan za drugim, bez stanki. Ocjene upisujte na kopiju
ocjenjivakog lista (tablica 11.1).
TEST1
Prva dva testa ispituju drutvenost i pomodi de nam provjeriti koliko panje tene pridaje ljudima i koliko
ga oni privlae. Pas kojega ljudi ne privlae, nede pokazati dobre rezultate u kolovanju i nede pouzdano
odgovarati na zapovijedi, jer je za izvoenje svake vjebe nuno da pas pozorno prati ono to trener radi.
Prvim tesom provjerit demo spremnost psa da se priblii nepoznatom ovjeku. Ispitiva (kojeg tene ne
poznaje) klei na podu, a sjededi na petama doima se niim i time manje opasnim. Pomodnik neka
donese
198 Inteligencija pasa
psa u sobu (molim, budite pri tome njeni i nemojte ga uhvatiti za vrat kako se ne bi prestraio) i postavi
ga oko jedan metar dalje od ispitivaa, tako da pas gleda u njega. im je pas na podu, ispitiva ga poinje
dozivati, ali je posebno vano da pri tome ne upotrebljava njegovo ime ili rije doi. Umjesto toga, moe
pjevuti ili veselo zvati "psidu, psidu, psidu" uz lagano pljeskanje rukama. Kod starijih pasa posebno je
vano pripaziti na rijei dozivanja koje moraju biti potpuno neutralne, kao to je npr. rije psid, a svakako
treba izbjegavati ime, zapovijed ili rije koju je pas ved uo i nauio.
Prie li tene bez razmiljanja, dajte mu ocjenu 3; ini li to oklijevajudi, upiite 2; u sluaju da spremno
doe, ali skoi na ispitivaa i pone mu gristi ruke, ili ako uopde ne doe, upiite 1. Skakanje ili ujedanje
su znakovi agresivnosti i upuduju na mogudnost da pas kasnije odbije posluati zapovijedi. Nedolazak psa
pokazuje njegov strah ili vrlo nisku drutvenost, to de oteati kolovanje. Kako.biste pravilno ocijenili
ponaanje psa, za vrijeme testa gledajte mu rep. Ako ga dri visoko, upiite oznaku u stupac A; ako je
sputen, oznaite stupac P. Ukoliko se pas u prvom testu pokae stidljiv, ispitiva bi mu trebao polako
pruiti ruku da je ponjui. Moe ga malo pogladiti i redi mu koju lijepu rije prije sljededeg testa.
Test
i
2

3
4
5
6
7
S
9 10 II 12
Bodovi
Drutvenost (prilaenje)
Drutvenost (pradenje)
Drutvena dominantnost (zabrana)
Drutvena dominantnost (sposobnost opratanja)
Drutvena dominantnost (gubitak kontrole)
Spremnost za rad (donoenje, 1. pokuaj)
Spremnost za rad (donoenje, 2. pokuaj)
Osjetljivost na dodir
Reagiranje na zvuk
Reagiranje na nove podraaje
Odgovor na poticaj hranom
Uravnoteenost (reakcija na zastraujude podraaje)
Ukupno
Tablica 11.1
Utjecaj osobnosti 199
TEST 2
Drugi test drutvenosti ispituje pozornost psa i njegovu elju da ostane s ovjekom, to znai prihvadanje
ovjekovog vodstva u bezopasnoj situaciji. Ispitiva treba polako stati kraj teneta. Dozivljudi ga rijeima

"psidu, psidu" (nikako imenom) uz ohrabrujude pljeskanje po nozi, ispitiva se pomie malo dalje. I kod
ovog testa, posebno ako ispitujete starijeg psa, treba paziti da se koriste samo nepoznate rijei. Prati li
vas pas spremno, ocijenite ga s 3; oklijeva li, upiite 2; ako vas uopde ne prati ili pak odmah krene za
vama, ali vam se zaplide pod noge i vae ili gricka stopala, dajte mu ocjenu 1. Kao i u prethodnom testu,
uzdignut rep biljei se u stupac A, a sputen u stupac P.
TEST 3
Testovi 3, 4 i 5 ispituju drutvenu nadmod - dominantnost. Tredi test izravni je pokazatelj dominantnosti
ili pokornosti psa, a o tome ovisi da li de se podrediti ovjeku i u situaciji kada mu se to ne svia. Ovim
testom provjerit demo njegovu reakciju u trenutku kada ga drutveno ili tjelesno prisilimo na pokornost i
poslunost. Slina tjelesna prisila esto prati rani stupanj kolovanja kada psa uimo sjededem ili leedem
poloaju.
Za poetak, ispitiva treba kleknuti na pod i njeno prevrnuti tene na lea. (Vano je da mu lea budu
na podu, noge u zraku, a ne sa strane.) U ovom trenutku pomodnik poinje mjeriti vrijeme. Ispitiva
njeno spusti ruku psu na prsa i dri ga tako prevrnutog, gledajudi mu ravno u oi. Ukoliko tene skrene
pogled, ne treba ga prisiljavati da gleda ispitivaa. Izraz ispitivaevog lica treba biti blag, nikako strog ili
prijetedi, a do kraja testa ne smije nita govoriti. Kada pomodnik oznai da je prolo trideset sekundi, test
je gotov i psida treba odmah pustiti.
Ocjena se temelji na njegovom ponaanju za vrijeme tih trideset sekundi prisile. Ukoliko se najprije
koprca, a potom smiri i popusti, dajte mu 3 boda. Ako se ne opire, ali vas neko vrijeme gleda u oi,
upiite 2. U sluaju da se pas i ne pokuava osloboditi, ali izbjegava va pogled ili se moda cijelo vrijeme
snano opire, pokuava vas ugristi ili
200 Inteligencija pasa
rei u bilo kojem trenutku, upiite mu 1 bod. Stalni otpor zabiljeite u stupac A, a potpunu mirnodu u
stupac P.
TEST 4
Ovaj dio testa dominantnosti ustvari je ispit opratanja, jo jedne vane osobine potrebne u kolovanju.
Teko je uvjebavati psa koji se uvrijedi ili raalosti uvijek kada ga ispravljamo ili prisiljavamo da neto
uini. etvrti test poinje tako to ispitiva, kleedi na podu, posjedne psida ispred sebe. Pas treba biti
okrenut prema ispitivau pod kutom od oko 45 stupnjeva. Kada namjesti psa, ispitiva ga poinje polako i
njeno milovati jednom rukom. Krede od vrha glave i nastavlja do repa. U isto vrijeme, blago mu govori,
nagnuvi se licem naprijed da ga pas, ako eli, moe i polizati. Ukoliko se pas stisne uz ispitivaa i pokua
ga polizati po licu ili ruci, upiite mu 3 boda. Ako se prevrne na lea, a zatim polie ispitivau ruku ili ako
skoi i apama udara ("miluje") ispitivaa, upiite 2. Stenetu koje rei, grize ili gricka ruku, ode ili pokua
otidi, dajte 1 bod. Skakanje, udaranje apama, grickanje ili rezanje treba zabiljeiti u stupac A, a
prevrtanje na lea ili odlazak, u stupac P.
TEST 5

Ovaj test dominantnosti ispituje reakciju psa na gubitak kontrole. Tijekom kolovanja i svakodnevnih
aktivnosti, pas de se esto zatedi u poloaju kada nede modi nadzirati situaciju. To de, primjerice, biti
pregledi kod veterinara ili ispiti na izlobama pasa. U ovom testu dovodi ga se u slian poloaj.
Od ispitivaa se oekuje da podigne psa (to je jo jedan razlog zbog kojeg je lake testirati tenad).
tenetu prilazi s lea, sagne se i rukama ga podigne, tako da su mu noge samo malo iznad tla (ruke
trebaju oblikovati neku vrstu kolijevke, s dlanovima okrenutim gore i prepletenim prstima). Pomodnik
pone mjeriti vrijeme i nakon trideset sekundi, ispitiva vrada psa na pod.
Ako je pas bio smiren i nije pruao otpor ili se kratko borio, a potom smirio, upiite 3. Ukoliko se ne
koprca, ali cvili, rei ili pobjegne kada
Utjecaj osobnosti 201
ga vratimo na pod, dobija 2 boda. U sluaju da je cvilio i snano se opirao, a osobito ako je reao ili
grizao, upiite 1. estoko opiranje upisuje se u stupac A, a cviljenje ili bijeg nakon testa u stupac P. Prije
prelaska na sljededi test, ispitiva mora blagim rijeima i njenim milovanjem umiriti psa.
Pri testiranju starijeg psa, morate test prilagoditi njegovoj veliini. Jedna je mogudnost da mu pod trbuh
stavite runik, a potom ga uz neiju pomod podignete. No, ako je pas prevelik, preskoite ovaj test i
upiite 2 boda.
TESTOVI 6 I 7
Test 6 je ispit donoenja (aportiranja) i pokazuje spremnost psa za rad s ljudima. Neki treneri tvrde daje
apotrtiranje najbolji test za pse vodie, slubene pse, pastirske pse i ostale radne pse. Test 7 samo je
ponavljanje testa 6.
Ispitiva klei i postavlja tene, okrenuto leima, tono ispred koljena. Na tlu ispred psida kotrlja lopticu
izguvanog papira (neto manju od teniske loptice) i igra se s njom, ohrabrujudi ga veselim rijeima:
"Hode li lopticu? Uhvati je!" Pas treba pokazati zanimanje za predmet. im tene pokae radoznalost,
ispitiva baci papirnatu lopticu metar ispred njega. Dok psid odlazi prema loptici, neka se ispitiva povue
oko pola metra unazad. Kada tene pokupi lopticu, ispitiva ga poziva da je donese natrag. Vrati li se psid
s lopticom, treba ga izdano pohvaliti. U suprotnom sluaju, ispitiva mu treba neim odvratiti pozornost
i brzo oduzeti lopticu. Psa koji je pobjegao s lopticom morat de mirno uhvatiti. Kakva god bila reakcija
teneta, ispitiva treba smjesta i tono na isti nain ponoviti cijeli postupak (to de biti test 7).
Ocjenjivanje je za oba testa jednako. Ako pas potri za lopticom i vrati se s njom ili bez nje, dobit de 3
boda. Potri li za lopticom, ali stoji nad njom i ne vrada je ili ako krene, a onda izgubi interes, dajte mu 2
boda. Potri li za lopticom pa je uhvati i pobjegne, upiite 1 bod i stavite znak u stupac A. Moda uopde
ne krene za lopticom, tada upiite 1 bod i oznaite stupac P.
202 Inteligencija pasa
TEST 8

Ovaj test je ispit osjetljivosti na dodir. Tijekom kolovanja esto treba ispravljati tjelesni poloaj psa (npr.
zatezanjem uzice izazivamo trenutnu nelagodu na koju pas reagira ispravljanjem poloaja). Pas koji je
relativno neosjetljiv na tjelesnu nelagodu, nede prihvatiti ovakav nain ispravljanja, stoga demo njime
tee vladati. Previe osjetljiv pas, moe se prepasti ili smesti zbog takvog blagog ispravljanja, to de
takoer izazvati potekode prilikom uvjebavanja:
Test se izvodi postupnim povedavanjem stiska prstiju, kojega bi ispitiva ranije trebao uvjebati. Moe
npr. kaiprstom i palcem jedne ruke stiskati kaiprst druge ruke. Brojedi do dvanaest, stisak treba
postupno pojaavati, sve dok ne postane bolan, ali treba paziti da se pri tome ne koriste nokti. Kada
ispitiva naui jednoliko povedavati pritisak, spreman je za test.
Tada de, kao to je uvjebao, uhvatiti tene za vrh uha'i postepeno ga sve jae stiskati palcem i
kaiprstom brojedi do dvanaest. im psid pokae znakove boli (pone se okretati, pokuava pobjedi ili
ugristi), treba ga pustiti, pohvaliti i veselo pomilovati. Ukoliko je ispitiva do trenutka reakcije nabrojio od
pet do osam, pas dobiva 3 boda. Ako je nabrojio do tri ili etiri, upiite 2 boda i oznaite stupac P, a ako je
uspio nabrojiti do devet ili deset, upiite 2 boda, ali obiljeite stupac A. Nabroji li ispitiva samo do jedan
ili dva, pas dobiva ocjenu 1 i oznaku u stupac P, a stigne li do jedanaest ili dvanaest, ocjenu 1 i znak u
stupac A.
TEST 9
Ovaj test ispituje reakciju na zvuk. Pas kojega previe uzbuuju razni zvukovi, lako postaje rastresen i
gubi koncentraciju za vrijeme vjebanja. Bojaljiva reakcija na zvukove, gotovo je siguran znak plahosti,
dok izostanak reakcije moe biti znak nepanje, rastresenosti, ali isto tako i gluhode. Gluhih pasa ima vie
nego to njihovi vlasnici misle. Kod nekih pasmina, kao to su bulterijeri, silihemski terijeri i dalmatinski
psi, kao i kod onih pasa koji imaju mnogo bijele dlake, gluhoda moe biti uroena ili kasnije steena.
Nasljedna gluhoda pojavljuje se, bez
Utjecaj osobnosti 203
obzira na boju dlake, i kod nekih drugih pasa, npr. foksterijera, lisiara i kotskih terijera. Gluhoda moe
prodi nezamijedeno, pogotovo ako imate relativno pametnog psa, koji se ravna prema vidljivim i drugim
znakovima. Ukoliko u ovom testu pas ne pokae nikakvu reakciju, bilo bi dobro da mu provjerite sluh.
Pri izvoenju ovog testa, ispitiva namjeta psa da gleda u suprotnom pravcu od izvora zvuka, a potom ga
do kraja testa ne smije dirati. Pomodnik stoji izvan vidokruga psa i dri praznu limenku pive ili soka u kojoj
ima nekoliko novida. Kada se pas smjestio, pomodnik mora izazvati veliku buku tako da tri puta brzo i
snano protrese limenku. Nakon toga se ukoi, ne gledajudi u psa. Ukoliko tene pokae zanimanje i
okrene se prema zvuku ili oito slua i radoznalo okrede glavu, pa ak ako se u poetku i prestrai, dajte
mu 3 boda. Psu koji locira zvuk, ali ostane na mjestu i laje, upiite ocjenu 2 i znak u stupac A, no ukoliko i
ne obrada pozornost na zvuk, upiite 1. Krene li ravno prema izvoru zvuka i laje, dajte mu 1 bod i stavite
znak u stupac A. Pone li puzati, povlaiti se ili sakrivati, upiite 1 bod i oznaite stupac P.
TEST 10

Desetim testom mjerit demo reakcijupsa na nepoznate podraaje, u ovom sluaju reakciju na bezopasan,
ali nepoznat predmet. Svakodnevno u razliitim situacijama pas mora raditi i odgovarati na nae
zapovijedi, a pri tome mu se mogu dogoditi, barem iz njegovog kuta gledanja, udni i nepoznati dogaaji.
Vjerojatnije je da de povjerljivo i radoznalo tene postati bolji radni i slubeni pas nego ono koje pokae
strah ili agresivnost.
Pomodnik stoji postrance dredi u ruci uzicu na ijem je kraju privrdena krpa. Iznenada povue krpu
prema sebi, ali mora paziti da krpa ne ide ravno prema psidu, nego bono ispred njega. Trebao bi je
povudi pet - est puta, pa stati. Ponekad ovaj test kod pasa izazove sasvim razliite reakcije, od pokuaja
ubijanja krpe do paninog bjeanja od nje, a jednom sam uo i za pokuaj parenja s krpom. tenetu koje
gleda u krpu, radoznalo joj prilazi i prouava je, upiite 3 boda. Ignorira li ie nniitp. 3 i stavite, nznakn u
stnnar. P Kada laie. daite mu 2 boda, a
204 Inteligencija pasa
podigne li pritom rep, stavite oznaku u stupac A; kod sputenog ili podvijenog repa oznaite stupac P.
Napadne li pas krpu i pritom rei, grize ili je pokuava zastraiti, upiite 1 bod i oznaku u stupac A. Ukoliko
se prestrai krpe ili sakrije od nje, dajte mu ocjenu 1 i oznaite stupac P.
TESTU
Ovaj test pokazuje reakciju na poticaj hranom. Iako je psa mogude kolovati koristedi samo pohvale,
veliki broj znanstvenih radova pokazuje da bre ue, zadovoljniji su i pouzdaniji u radu kada ih, pogotovo
u poetku uenja, nagraujemo hranom. U kasnijim fazama kolovanja, kada poeljne reakcije ved budu
postignute, ovakve se nagrade postupno ukidaju. ak i uitelji koji ne vole koristiti hranu za vrijeme
kolovanja, esto pri uvjebavanju zahtjevnijih vjebi, pribjegavaju takvom nainu poticanja. Psa kojeg ne
zanima dobar zalogaj tee demo kolovati.
Dredi u zatvorenoj ruci komadid kakve mirisne hrane (paprike, kobasice ili aromatinog sira), ispitiva
doputa psu da je ponjui, ali tako da je ne moe uzeti. Nakon nekoliko trenutaka, otvorit de ruku i
dopustiti psu da pojede hranu. Potom, dok pas promatra, uzima u poluzatvorenu ruku drugi komadid
manje mirisne hrane i nudi ga psu. Ukoliko pas njukom gura ruku pokuavajudi uzeti zalogaj, treba mu
ga dati. I konano, ispitiva de mu pokazati jo jedan komadid hrane. Dredi ga prstima, kako bi pas
mogao dobro vidjeti, polako sputa ruku okredudi aku u krug, mamedi psa pokretima, ali ne i rijeima.
Psa koji je prije njukom ili apama pokuao dodi do hrane, a sada se priblii ispitivau i slijedi zalogaj,
ocijenite s 3 boda. Zanima li ga hrana, ali je u prethodnoj vjebi nije pokuao izvaditi iz ruke ili ne slijedi
vae pokrete u ovom dijelu testa, dajte mu 2 boda. Kada ne pokazuje nikakvo zanimanje za hranu, dobiva
1 bod. Ukoliko tijekom testa psid zalaje ili rei, oznaite stupac A.
TEST 12
Zadnji test je ispit uravnoteenosti. Slino kao u desetom testu, mjerit
Utjecaj osobnosti 205

pojavljuje naglo, velik je i pas ga moe protumaiti kao opasnost. Ovim testom ispitat demo koliko je
tene samouvjereno i nain njegovog reagiranja.
Dok je tene zaposleno jedanaestim testom, neka pomodnik stane oko dva metra udaljen od ispitivaa i
psa. Treba biti nepomian, tih i nenametljiv, dredi u ruci zatvoreni kiobran (po mogudnosti s
automatskim otvaranjem). Nakon zavrenog testa, ispitiva blagim rijeima smiruje psa i potom ga
okrene prema pomodniku, tako da pas ostane izmeu. Pomodnik neka paljivo promatra i u trenutku
kada pas pogleda u njega, a ne vie u ispitivaa iekujudi jo hrane, mora brzo otvoriti kiobran i poloiti
ga na tlo. Nakon toga se treba primiriti i ne smije gledati u psa. Ukoliko se tene uzbudi, ali se odmah i
smiri te pone prouavati kiobran, upiite 3 boda. Stoji li i laje, ali se ne pribliava kiobranu, dajte mu 2
i oznaite stupac A. U sluaju da pokua pobjedi ili se eli sakriti, ali ga rijeima uspijete ohrabriti da prie
kiobranu, dobit de ocjenu 2 i oznaku u stupac P U nedostatku reakcije, dajte mu 1 bod. Ponaa li se
agresivno, laje, rei i/ili napada kiobran, upiite 1 i oznaite stupac A. Ukoliko pokuava pobjedi ili se
sakriti i ne moete ga nagovoriti da se priblii kiobranu, dat dete mu 1 bod i znak u stupac P.
Objanjenje rezultata OPTtesta
Pravilno tumaenje rezultata OPT testa (testa osobnosti i poslunosti) ovisit de i o broju bodova i o broju
oznaka u stupcima A i P.
Od 34 do 36 bodova: Ovo su najbolji radni i slubeni psi. Ukoliko va pas ima toliko bodova i vie oznaka u
stupcu A (agresivan) nego u stupcu P (podreen), imate ivahnog i aktivnog psida koji de dobro prihvatiti
ljudsko vodstvo i dobro de se prilagoavati novim situacijama. Uravnoteen je i vedini situacija pristupit
de s povjerenjem i pametno. Posebno je prikladan za rad ili vjebe poslunosti. tene koje je sakupilo
osam ili vie oznaka u stupcu A, moglo bi postati pretjerano nemirno. Takvom psu dobro de dodi vjebe
poslunosti kako bi se njegova velika energija pravilno usmjerila, a on postao sretan i dobro prilagoen.
206 Inteligencija pasa
Vie oznaka u stupcu P znai da imate psa iz snova, kao stvorenog za rad i vjebe poslunosti. To je pas
koji de razumjeti svaku vau rije i dat de sve od sebe kako bi vas usredio. Bit de dodue, neto tii i manje
samouvjeren od psa s vie znakova u stupcu A, ali on ima sve osobine koje de ga uiniti izvrsnim radnim
psom, dobrim kudnim ljubimcem ili psom za pratnju.
Od 29 do 33 boda: Ovi psi takoer imaju sve preduvjete da postanu izuzetni radni i slubeni psi. Koliko de
u tome biti uspjeni, ovisi o osobi koja se njima bavi. Pas ove skupine, s vie oznaka u stupcu A, vrlo je
samouvjeren i tei dominantnosti. Trebat de mu vrsta ruka kako nikad ne bi pomislio daje on voa
opora, jer de inae preuzeti vlast i ignorirati gospodara. Moda de biti previe tvrdoglav za osobu koja
tek nabavlja psa, ali ako se koluje uz dosljedan nadzor, na izlobama pasa privudi de svaiji pogled. Pas iz
ove bodovne grupe, koji ima vie oznaka u stupcu P, nede ba biti siguran u sebe. Trebat de mu vie
njenosti, puno pohvala i nagrada. Ukoliko ga na poetku kolovanja ne budete opteredivali pretekim
zadacima i ako ga ne budete stalno ispravljali, modi dete odgojiti dobrog i poslunog radnog psa. Iako de
u poetku biti spokojan samo u mirnoj i poznatoj okolini, upornodu i blagim pristupom u kolovanju
postupno de stedi povjerenje prema novim uvjetima i vjerojatno de postati idealan obiteljski pas.

Od 19 do 28 bodova: Psima iz ove skupine potrebni su iskusni gospodari, jer jedino uz pravilan nain
kolovanja mogu biti dobri radni ili slubeni psi. Nikakvim ili nepravilnim kolovanjem takvi tenci postat
de "teki" i nepouzdani odrasli psi. Ukoliko je va ljubimac, uz ove bodove, sakupio i vie oznaka u stupcu
A, imate dominantnog psa koji de napasti ili zaprijetiti napadom kada ga izazovete. Meutim, strogim i
dosljednim odgojem, koji mu moe pruiti samo dovoljno odrasla osoba, postat de to dobar radni pas i
odani ljubimac koji potuje svoje ljudske vode. Ovi ivahni i otvoreni psi pokazuju naglaenu tenju
prema vodstvu i dominaciji, stoga su, za starije osobe, previe aktivni, a za obitelji s malom djecom,
previe dominantni. Njihov najvedi nedostatak je osjedaj neovisnosti i snaan napadaki poriv. Stoga,
naizgled neosjetljivi na primjedbe i ispravke, ne potuju vlasnikov autoritet i
Utjecaj osobnosti 207
esto ine to god hode. U bunoj ili promjenjivoj okolini lako postaju rastreseni, a kada se osjete
ugroenima ili frustriranima, mogu i ugristi.
tene iz ove skupine, s dominantnim P stupcem, bit de prilagodljivije. Ono je izuzetno pokorno i trebat de
poseban pristup kako bi razvilo potrebno samopouzdanje i sigurnost dobrog ponaanja izvan doma.
Premda de nauiti izvravati vedinu gospodarevih zapovijedi, najbolje de rezultate postidi u poznatoj
okolini. Poto se teko prilagoava promjenama i strci, u nepoznatim uvjetima, jakoj buci ili pometnji,
mogao bi biti nepouzdan. Lako se prestrai i trebati mu dosta vremena dok se navikne na novu okolinu ili
nove ljude. Nije opasan za djecu, ugrist de samo ako je jako uzbuen ili tjelesno izazvan. Ovakav pas je
primjereniji obiteljima s mirnim, staloenim nainom ivota, nego strci i uzbuenju koje sobom donose
izlobe, stalne promjene ili putovanja.
Od 12 do 18 bodova: U ovoj grupi nalaze se problematini psi s kojima de i iskusni trener imati dosta
posla. Pas s vie oznaka u stupcu A, izuzetno je dominantan i agresivan pa nede spremno prihvatiti
ljudskog vou. Neprestano de se boriti za prevlast, a na izazov de odgovoriti napadom. Nikako nije
prikladan za obitelj s djecom, ali moe postati uspjean uvar ili straar, bududi da de izazvati i napasti
svakoga tko nije dokazao da je jai od njega. U drugim okolnostima moe se pokazati da je previe
agresivan za kolovanje i nadzor nad njim.
Neto je tee opisati pse ove skupine s vedinom oznaka u stupcu P, jer mogu imati dvije vrste karaktera.
Neki od njih bit de izuzetno neovisni, uopde ih nede zanimati ljudi i nede se dati ak ni maziti. S ovakvim
psima teko je uspostaviti onu razinu odnosa koja je neophodna za kolovanje ili dranje u kudi. Ovakav
karakter dobro de dodi nekim radnim psima (npr. psima za vuu), jer u svojem radu trebaju biti potpuno
neovisni o ovjeku. Bilo bi strano kada bi se, onako zajedno upregnuti u sanjke, stalno osvrtali traedi
gospodara. Meutim, ovi psi najede ljudima ne posveduju dovoljno pozornosti da bi ih se moglo
uspjeno kolovati.
Drugi tip ove grupe pasa su straljivi, stidljivi psi. Oni se lako prestrae i treba im nekoliko sati pa i dana,
da se smire. Kada takavog psa prestrai neka osoba ili kakav dogaaj, sjedat de ga se itavog ivota
208 Inteligencija pasa

i u slinim okolnostima uvijek de pokazivati iste znakove straha i nelagode. Ukoliko ste u stupac P upisali
osam ili vie oznaka, upozoravam vas da se radio psu koji moe panino reagirati. Ove pse teko je
uspjeno kolovati, jer ih preplavi vlastiti strah i nesigurnost. U vrlo mirnom domu, gdje se od njih puno
ne oekuje, mogu postati prikladni kudni psi iako de kroz itav ivot prodi puni straha i nesigurnosti.
Dobar radni pas i pas za natjecanja u poslunosti, kombinacija je temperamenta i inteligencije. Pas koji u
oba testa postigne visok rezultat, ulaskom u prvu ili drugu grupu, ima dobre preduvjete da postane
odlian radni pas koji de dobro raditi pod ljudskim nadzorom. Ne oajavajte ako otkrijete da pasmina
vaega psa nije meu najboljima po pitanju radne inteligencije i inteligencije poslunosti, jer ako pokae
dobar rezultat testa osobnosti i ima prosjenu adaptivnu inteligenciju, vjerojatno imate jednog od rijetkih
lanova pasmine koji de dobro raditi i izvravati zadade. Pa ak i kad nema najbolji karakter ili
inteligenciju,
209
XII.
Kako povedati inteligenciju psa?
Samo je rijetkim psima uspjelo uzdidi ovjeka do svog stupnja mudrosti, ali zato mnogim ljudima preesto
uspijeva spustiti psa na svoje nizine.
James Thurber
Poput ljudske, ni pasja inteligencija nije nepromjenjiva, jer na nju moemo utjecati odgojem i nainom
ivota. Poboljati se moe svaki od etiri sastavna dijela manifestativne inteligencije - instinktivna
inteligencija, adaptivna inteligencija, radna i inteligencija poslunosti te osobnost (temperament). Vedina
tehnika koje du opisati u ovom poglavlju najbolje de djelovati na tenad (iako se mnoge mogu primijeniti i
na adolescente i mlade odrasle pse) pa ih treba zapoeti im pas useli u svoj novi dom.
POBOLJAVANJE OSOBNOSTI
Dvije karakterne osobine posebno su vane za razvoj radne inteligencije i inteligencije poslunosti. Prva
je obradanje pozornosti na ono to ljudi
210 Inteligencija pasa
psa da prihvati ljudsko vodstvo, umjesto da se bori za dominaciju i nadzor.
elite li sami utjecati na osobnost vaeg psa, najbolje je poeti sa tenetom. Ukoliko ga u tono
odreenom ivotnom trenutku izloite prikladnim iskustvima, modi dete oblikovati njegov karakter tako
da postane pogodna podloga za kasniji razvoj radnih sposobnosti i poslunosti. Za prosjenog vlasnika, to
kritino razdoblje je izmeu sedmog i dvanaestog tjedna starosti psa.
Svako tene trebalo bi do sedmog tjedna ostati u leglu. U tom periodu ono razvija svoj pasji identitet, ui
prepoznavati pse kao drutvene objekte i savladava osnovna pravila ponaanja potrebna u suivotu s

drugim psima. Drutveni dodir u ovom je periodu od posebnog znaaja, stoga ga u malom leglu (jedan ili
dva psida) moramo umjetno povedati. Mladima treba dovesti druge (ne agresivne) pse koji de
nadoknaditi relativnu drutvenu izoliranost malog legla, a kada nismo u mogudnosti nabaviti takve pse, i
dodir s ljudima bit de bolje nego nita. Jedno ili dva desetminutna perioda igre dnevno, dodirivanje,
prianje i ekanje, pruit de tenetu, barem u nekoj mjeri, potrebne drutvene dodire.
Najprimjereniji trenutak za odvajanje teneta iz legla je u dobi od sedam tjedana. U narednih pet tjedana
moramo mu osigurati est dodir s ljudima kako bi ih prihvatio kao lanove svojeg opora. Ta prva
iskustva bit de osnova budude uspjene suradnje s ljudima. tenci koji u ovom periodu ne ostvare
dovoljno dodira s ljudima postanu "teki" psi - ne sluaju zapovijedi, neuspjeni su radni psi i psi za
pratnju.
Najbolje i najjae drutvene veze razvijaju se kada ovo posebno doba pas proivi s ljudima s kojima de
kasnije ivjeti. Ukoliko to nije mogude i svakodnevna igra s nekim drugim osobama pomodi de psu da u
svojoj svijesti pohrani pozitivne osjedaje prema ljudima koji se potom mogu uspjeno prenijeti na novog
gospodara.
Odreene znaajke pasje osobnosti mogu se mijenjati i kasnije, kada pas preraste period "djetinjstva".
ak i prirodno dominantne pse (one s puno oznaka u stupcu A) moemo nauiti da rado i trajno prihvate
vodstvo i nadzor ljudi. Meutim, starosna dob ipak je najvaniji imbenik pa potrebne korake treba
poduzeti dok je pas jo mlad. tovie, nauene
Kako povedati inteligenciju psa ? 211
vjebe moraju se, barem povremeno, ponavljati tijekom cijelog ivota. One ine temelj prilagodbenog
programa koji de razviti najpoeljnije osobine kod vaeg psa.
Dodirivanje: Ne mislim na jednostavno glaenje ili maenje koje psu ili nama prua zadovoljstvo, nego na
sustavno dodirivanje cijelog tijela psa. Time oponaamo majku koja, liudi i dodirujudi tenad, stvara
osjedajnu vezu s njima, ali i izraava svoju premod i nadzor nad leglom (vidi si. 19). Vanost dodirivanja
protee se i na odrasle pse: meu divljim psima i vukovima, dominantnom lanu opora - voi, u svakom
trenutku dozvoljeno je bilo kojeg podreenog lana opora gurnuti njukom, ponjuiti ili dodirnuti.
Doputajudi takvo ponaanje, ostali lanovi opora pokazuju svoje prihvadanje vodstva dominantnog psa.
Uostalom dodirivanje ovjeka i psa, kao i dodir majke i tenadi, uspostavlja pozitivnu uvstvenu vezu
izmeu onoga koji dodiruje i onoga koji je dodirivan.
Poeljno je da, gotovo svakodnevno, sustavno dodirujete svojeg psa, a i ostali lanovi obitelji trebaju
nauiti taj ritual, osobito djeca. Postupak je vrlo jednostavan. Uz umirujude rijei, esto ponavljajudi
njegovo ime, postavite psa pred sebe, u stojedi ili sjededi stav. Uzmite mu glavu meu ruke. Pogladite mu
ui, vrat i njuku objema rukama, gledajudi ga u oi. Zatim rukama klizite niz vrat, lea i bokove. Lagano
ga pogladite po prsima, a potom niz prednje noge. Ukoliko pas sjedi, blago ga podignite na noge,
polagano mu ekajte trbuh i lea, a onda prijeite rukama niz stranje noge, sve do vrhova apa.
Napokon, brzo i lagano prijeite prstima po repu (ili mjestu repa ako mu je rep podrezan). Na kraju

uzmite opet glavu psa meu ruke i veselo izgovorite njegovo ime. Sve ovo potrajat de samo oko trideset
sekundi do jedne minute, a vaem de se psu neobino svidjeti takva panja.
Postoji jo jedna dobra strana ovakvog dodirivanja. Dodirujudi ga redovito i temeljito, nauit dete osjetiti
njegovo tijelo pa dete odmah primijetiti bilo kakve neobine kvrice ili mekana mjesta. Moj vlastiti
kernski terijer duguje svoj ivot injenici da sam pri jednom takvom maenju, na vrijeme otkrio kvricu i
odveo ga veterinaru, koji ju je odstranio prije nego to se proirila i izazvala vedu bolest.
212 Inteligencija pasa
Alternativa dodirivanju je etkanje, koje je zapravo isto tako sustavno dodirivanje. etkanje je jai oblik
dodirivanja u kojem se ovjekov nadreeni poloaj jo jasnije oituje. Dobrim etkanjem uljepat dete
psa i odrati kudu istom ako imate psa koji se linja. Tijekom etkanja govorite psu, esto spominjudi
njegovo ime.
Vladanje psom i podreivanje: Kako biste uvrstili vau nadreenost i vodstvo, potrebno je psu uestalo i
namjerno pokazivati prevlast nad njim. Ukrotiti psa znai postaviti ga u poloaj koji divljim kanidima
oznaava podreenost autoritetu dominantnoga lana opora. Ponete li taj poloaj uvjebavati sa
tenetom, nede vam pruati otpor i rado de prihvatiti to dokazivanje vaeg nadmodnog poloaja. No, ako
je va pas ved odrastao, trebat de vam vrsta ruka.
Sve to trebate uiniti je povremeno na minutu - dvije obuzdati psa. Priajudi blagim glasom, nekoliko mu
sekundi zatvorite njuku. Zatim ga prevrnite na stranu i drite ga tako skoro cijelu minutu. U sluaju da
pritom sam ne digne noge, podignite mu ih vi, kako bi dospio u jo podreeniji poloaj. Moete ga i
potpuno prevrnuti na lea. Dok to inite, gledajte mu ravno u oi. Kada okrene glavu, prekinite vjebu i
poigrajte se s njim dok ne pone mahati repom. (Dominantni psi gledaju svoje podreene srodnike ravno
u oi, a oni izmicanjem pogleda pokazuju prihvadanje njihove premodi.)
Povremeno, uhvatite psa za kou na vratu i privucite ga k sebi. Malenog psa moete samo dignuti i drati
tako petnaest do dvadeset sekundi. Na ovaj nain oponaate njegovu majku koja tako postupa sa svojim
mladima i nadzire ih.
Uvrdivanje hijerarhije opora: Postoje odreeni naini ponaanja koji su dozvoljeni samo voi opora.
On dobiva najbolji komad mesa, spava gdje eli, prvi prolazi kroz neki prolaz ili ulazi u novo podruje i
moe traiti pozornost ostalih lanova kada god hode. Kada vas (i cijelu obitelj) pas prihvati kao vou
opora, postat de podreeni, ali sretan lan opora, koji rado prihvada sve zapovijedi i vau vlast. Poloaj
koji ste stekli, morat dete uvrstiti zahtijevajudi povlastice voe copra.
Kao voa, nikada ne smijete dozvoliti psu da kroz kudna ili vrtna vrata istri prije vas. Ponekad, kad se
odmara na svom omiljenom mjestu,
Kako povedati inteligenciju psa ? 213
trebate ga pomaknuti. (Ja jednostavno kaem: "Oprosti" i gurnem ga nogom malo dalje. Nakon nekog
vremena, pas "Oprosti" protumai kao "Makni se".) im vas je posluao, pohvalite ga i pustite da se vrati

na svoje mjesto ako eli. Ponekad mu trebate oduzeti neki predmet ili hranu. (S ovim je vjebama
najbolje zapoeti jo dok je pas malen, jer tada nije agresivan i lake ga je obuzdati). im to uinite,
pohvalite ga zato to nije bio agresivan i vratite mu njegovu stvar ili mu dajte jo koji komadid mesa.
Napokon, ne smijete mu dozvoliti da hirovito trai vau pozornost gurkajudi vas apom, lajudi ili
stavljajudi prednje ape na vas. Kada to uini, utke ga prevrnite na lea ili na bok i zagledajte mu se u
oi.
Vjebe pozornosti i prilagodbe: Prethodnim vjebama preoblikovali smo i prilagoavali dominantno
ponaanje psa. Sljededa grupa vjebi nastoji usmjeriti njegovu pozornost na ljude i razviti njegovo
prihvadanje ljudske vlasti. Prvo to treba uiniti kada elimo stedi nadzor nad psom je nauiti ga
njegovom imenu. Stoga, dok izvodite prije opisane vjebe, morate stalno ponavljati njegovo ime. tovie,
kada god ga gladite, hranite, pozdravljate ili inite bilo to drugo, ponite s njegovim imenom. inite li to
redovito, pas de uz svoje ime povezati misao "dogodit de se neto to se odnosi na mene". Tako de vas,
svaki puta kad izgovorite njegovo ime, odmah pogledati.
Moda je najvanija pojedinana zapovijed koju treba znati svaki pas, naredba sjedi. Ona mu govori da
treba prestati raditi ono to radi i mora zauzeti prikladan poloaj za poetak nekih novih aktivnosti.
Posebno je lako ovoj zapovijedi nauiti tene, jer se ui gotovo automatski. Dovoljno mu je samo zaljuljati
komadid mesa pred psom, a potom izgovoriti njegovo ime i rije sjedi. Drite li meso iznad ili iza glave
teneta vedina de pasa, pokuavajudi vidjeti ruku s hranom, sama od sebe sjesti. Psu koji ne sjedne sam,
pomognite njenim savijanjem stranjih nogu. U oba sluaja, im sjedne, slijedi pohvala i nagrada
komadidem mesa. Potom opet izgovorite ime psa i rije sjedi. No, ovaj puta iznad ili iza njegove glave
postavite praznu ruku, a kada sjedne, opet ga nagradite mesom i pohvalite. Nakon desetak ponavljanja,
kada
214 Inteligencija pasa
pas pouzdano sjeda na usmenu zapovijed popradenu pokretom ruke, pokret moete izostaviti, a pas bi
trebao sjesti samo na usmenu zapovijed.
Kada je savladao naredbu sjedi, moete se njome koristiti pri stvaranju navike za izvravanje drugih
zapovijedi. Da biste to postigli, nemojte mu nikad nita dati besplatno. Naredite mu da sjedne prije
hranjenja, prije igranja, prije nego to ga pustite van itd. Kasnije, kada naui i druge zapovijedi, moete
izmjenjivati naredbe koje treba izvrti da bi neto dobio. U ovakvim situacijama nauit de da najprije
mora izvriti vau elju, jer ste vi njegov voa, a tek potom moe dobiti ono to eli.
Pas mora osjedati da vi uvijek imate nadzor nad njim. To znai da mu nikad ne smijete izdati zapovijed za
koju niste sigurni da de je i izvriti. Naravno, kolovani pas de najede sve uiniti, ali dok ne dostignete taj
stupanj morat dete biti sigurni da ga, u sluaju kada odbija izvrenje, moete na to prisiliti. Na primjer, ne
smijete psu redi Jezi ako niste dovoljno blizu da ga vi polegnete. Isto tako, sve dok pouzdano ne odgovara
na va poziv, nemojte ga zvati, osim ako je na uzici. U tom sluaju, modi dete ga povudi kada odmah ne
poslua. Vano je da pas shvati kako vae zapovijedi nisu samo zahtjevi, molbe ili poetak pregovora,
nego naredbe koje mora izvriti ili de na to biti prisiljen. Istovremeno, kad god vas poslua (ak i ako je
bio prisiljen), treba ga pohvaliti ili nagraditi, jer de tada rad za vas povezati s ugodnim doivljajima.

Zapamtite, nikada ga nemojte dovesti u situaciju u kojoj de se morati loe ponijeti ili vas nede modi
posluati.
Kada je pas jednom nauio osnovne naredbe ili neke igre, treba ih redovito, ali nepredvidljivo
uvjebavati. Dok etate psa, pozovite ga da doe i sjedne. Kad gledate televiziju, zapovijedite mu da
sjedne ili legne. Povremeno ponavljanje nije vano samo zbog uvjebavanja, ved i zbog uvrdivanja
njegovog osjedaja da mora paziti na vae elje i zapovijedi koje treba izvravati bez pogovora.
Spomenuo sam ved da je ovladavanje dominantnim osobinama psa najlake provesti dok je on jo mlad.
Meutim, iste vjebe mogu pokazati dobre rezultate ak i kod starijih pasa. Uzet du za primjer Bradleva,
utog labradora koji se jednog dana, vukudi za sobom svoju gospodaricu,
Kako povedati inteligenciju psa ? 215
pojavio najednom od mojih teajeva poslunosti. Bradlev je bio krasan pas, ali uopde nije obradao
pozornost na svoju vlasnicu ni na njezinoga mua. itav sat proveo je otimajudi se sa uzice, zalijedudi se u
druge, lajudi i prijetedi svakome tko bi mu se pribliio. Nakon vjebe, povukao sam se s njegovim
vlasnicima u stranu. Doznao sam da su ga izbavili iz prihvatilita za ivotinje u dobi od oko etiri godine,
bez da su ita znali
0 njegovom prethodnom odgoju. ivio je s njima ved gotovo tri mjeseca
1 stalno se ponaao dominantno, odbijajudi izvriti ak i najjednostavnije naredbe. Siguran sam da bi u
testu osobnosti stupac A bio popunjen oznakama njegove agresivnosti i dominantnosti.
Objasnio sam tom branom paru da de morati promijeniti Bradleveve osobne karakteristike ukoliko ele
da ih pone uvaavati. Bez prihvadanja i potovanja njihovog vodstva, kolovanje Bradleva bilo bi gubitak
vremena i novca. Prvo sam ih nauio kako de ga poledi. Dok je pas stajao, trebalo je kleknuti kraj njega,
prebaciti mu ruku preko lea, podvudi je pod trbuh, uhvatiti ga za prednje i stranje noge te ih povudi
prema van (od sebe); ovako bi se prevrnuo na bok, nogama okrenutim od gospodara. Rekao sam im da
Bradleva postave u ovaj poloaj i sprijee ga da ustane (ak i ako budu morali sjediti na njemu), dvaput
dnevno, barem po pet minuta. Takoer su ga dvaput dnevno trebali dodirivati, kao to sam prije opisao.
Nadalje, prije jela morao je posluati zapovijed sjedi, ak i ako bi se pri tom morali hrvati s njim.
Takav reim vladao je "kod Bradlevevih" priblino dva tjedna i za to vrijeme je Bradiey nauio i
uobiajenu naredbu poslunosti lezi. No, ak i kada se kod kude nije vie opirao ovoj naredbi, bilo je
posve drukije nagovoriti ga da legne pred drugim psima i ljudima. U poetku su oboje, gospoa i
gospodin, morali stajati na njegovoj uzici da bi ga odrali u Jeedem poloaju. Opiranje toj naredbi nije
neobino kod dominantnih pasa - sjetite se, lijeganje je znak podreenosti - i ba je stoga vano da takvi
psi naue sluati ovu zapovijed. Kada pas shvati to znai lezi, uvjebavanje te naredbe postaje znak
prihvadanja dominacije ovjeka, kao i pogodan nain prekida drugih aktivnosti. Zbog toga je bilo nuno
da Bradlev povremeno legne za vrijeme etnje ili igre oko kude. Obino bi u tom poloaju provodio kratko
vrijeme^ ali je ponekad tako morao
216 Inteligencija pasa

ostati i cijelu minutu. Kada ne bi posluao, prevrnuli bi ga na stranu i gospodar bi ga gledao u oi

petnaestak sekundi. im bi se zaletio u neku osobu, drugog psa ili bi zalajao na njih, smjesta je morao
ledi.
Krajem etvrtoga tjedna, promjene u Bradlevevom ponaanju postale su vidljive. Pratio je pozorno sve
to bi njegovi vlasnici rekli i bio je zamjetno mirniji na satovima poslunosti. Po zavretku teaja, u
trajanju od deset tjedana, njegovi gospodari bili su oduevljeni novim psom.
Vano je primijetiti kako ne bi svi, posebno odrasli psi, reagirali ovako brzo kao Bradlev. On je ipak bio
labrador, pas bistre pasmine koja lako ui. Bilo bi puno tee uspostaviti nadmod nad odraslim terijerom i
razviti njegovu pozornost i poslunost, a napredak bi se vjerojatno mogao oekivati tek nakon tri mjeseca
ili vie, za razliku od etiri tjedna tijekom kojih je Bradlev promijenio svoj karakter. No, trud se uvijek
isplati, jer za bilo koju vrstu nadzora nad psom morate osigurati njegovu pozornost i spremnost da
izvrava zapovijedi.
r
Kod psa koji je sam po sebi pokoran, s mnogo oznaka u stupcu P, nedete morati neprestano dokazivati
svoju nadmod. Takvom de psu ved samo svakodnevno dodirivanje i etkanje biti dostatno u
uspostavljanju podreene veze s gospodarom. Meutim, i pokornijem psu potrebno je mnogo vjebi
pozornosti i poslunosti, kako bi se koncentrirao na ispunjavanje gospodarevih naredbi i istovremeno
zaboravio svoja (ponekad straljiva) uvstvena stanja. Uz dosljedno i ustrajno uvjebavanje pozornosti i
poslunosti, ovi de psi dobiti potrebnu samouvjerenost. Sustavno kolovanje pomae nam dakle i u
smirivanju plaljivih pasa, jer naue kako reagirati i koga sluati. Ono to je predvidljivo, to je i
bezopasno, a ovim psima treba pruiti sigurnost.
POBOLJAVANJE INSTINKTIVNE INTELIGENCIJE
Poto je instinktivna inteligencija genetski odreena, nju je najtee mijenjati i prilagoavati. Naravno,
uzgajatelji selektivnim uzgojem (birajudi sposobnosti i temperament roditelja) uspjevaju utjecati na
Kako povedati inteligenciju psa ? 217
instinktivnu inteligenciju bududih generacija, ali obian vlasnik koji jednostavno kupi psa, s njim mora
ivjeti u sadanjosti. Takvi vlasnici ne mogu mijenjati instinktivnu inteligenciju svojeg psa, ali mogu biti
svjesni njezinih posljedica. Dostignuda psa koji je potomak nagraivanih roditelja, mogu nam nagovijestiti
kakve de biti uroene sposobnosti njegove tenadi po pitanju radne inteligencije i inteligencije
poslunosti. Uzgajatelji, dakle, ne paze samo na izgled svojih pasa, ved i na njihov temperament,
osobnost i rad. Govorimo li o radnim i sportskim pasminama pasa, vjerojatnije je da de tenad onih
roditelja koji su poloili slubeni ispit, imati uroene lovake i retriverske sposobnosti.
Bez obzira na to kakav je obrazac ponaanja naslijedio va pas, uvijek postoji nain da ga se do neke
mjere prilagodi. Odreene promjene provest dete lake, a druge tee. Stupanj uspjenosti ovisi o pasmini
i vrsti promjene koju elite ostvariti. Na primjer, lake je aktivnu pasminu uiniti jo aktivnijom nego to
isto postidi s prirodno mirnim psima. Obrnuto, smiriti ved mirnu pasminu lake je nego obuzdati izrazito
aktivnog psa. Poznate drutvenjake kao to su bigli, koker panijeli ili zlatni retriveri, nede biti teko
nauiti na mnotvo ljudi i lako de postati jo drutveniji. Pokuamo li to postidi kod genetski usamljenijih

pasmina, kao to su afganistanski hrt, iuaua, au-au ili belgijski pic, naidi demo na pravi problem.
Mnogi od njih postaju nervozniji, plaljiviji ili agresivniji kada su okrueni mnotvom ili kada im stranci
posvete vedu pozornost. Pojednostavljeno, nije potreban skoro nikakav napor pri povedavanju uroenih
obiljeja pasmine, dok istovremeno treba uloiti mnogo truda da se promijene neke prirodne osobine
pasa.
Problemi se pojavljuju onda kada ljudi zaborave na instinktivnu inteligenciju svojih pasa. Dok rastu, svi se
psi razvijaju prema genetskoj uputi njihove pasmine, osim ako ih u tome ne ometu neki izuzetni doivljaji
ili vrlo zahtjevno kolovanje. Kada poznajete uroene osobine pasmine kojoj pripada va pas i znate to
ga potie na pojedine genetski uvjetovane reakcije, moete odluiti kakvo de mu kolovanje biti
najkorisnije. U svakom sluaju, potrebno je izabrati odgovarajudu okolinu koja nede izazivati podraaje
to potiu ponaanje koje elite mijenjati.
218 Inteligencija pasa
Hrtovi de, na primjer, loviti sve to se mie. Stoga de, pokuate li vaeg engleskog hrta, vipeta, perzijskog
ili afganistanskog hrta vjebati na prometnom mjestu, recimo u parku kojim tre djeca ili drugi psi, to biti
izuzetno teko. Kada s njima morate raditi vani, pronaite pustu livadu ili prazno dvorite. No, najbolje de
posluiti mirna soba u kojoj pas nede neprestano pregledavati vidokrug u potrazi za plijenom. Ukoliko
uspijete izbjedi vizualne podraaje, pas de se potpuno posvetiti vama i onome emu ga uite. tovie,
njihovu sposobnost vizualnog opaanja moete i iskoristiti. Za vrijeme kolovanja, uz usmene zapovijedi,
koristite i velike izraajne pokrete rukom pa de pas kasnije dobro reagirati ved i samo na vae znakove
rukama.
Gonie, poput bigla, psa sv. Huberta ili baseta, ne ometaju vizualni podraaji, ali de se zato raspametiti
pod utjecajem snanih mirisa, posebno mirisa stoke, divljih ivotinja ili drugih pasa. Stoga ih je lake
uvjebavati u zatvorenom prostoru ili na poploanim povrinama koje se povremeno metu i iste.
Ukoliko psa kolujete u seoskom dvoritu, na farmi ili igralitu kojim esto prolaze drugi psi, na polju gdje
pasu konji i stoka, kojim luta divlja ili na kojemu se gnijezde ptice, on de uestalo gubiti koncentraciju i
konani uspjeh kolovanja nede biti dobar. Samo jedan zanimljivi trag dovoljan je da propadne ono to
ste taj dan uvjebavali, jer je sva njegova pozornost posvedena nosu (neki uitelji tvrde da se ovo moe
izbjedi mazanjem psede njuke amponom za kosu, gelom za kupanje ili mirisnom kremom, jer ti snani
mirisi odreeno vrijeme mogu neutralizirati njune stanice.) Gonii teko ue zapovijedi izdane
pokretima. Dredi njuku na tlu, ponekad i ne pogledaju gospodare, stoga je kod ovih pasmina bolje rabiti
usmene naredbe.
Terijeri se lako "izgube" u blizini malih ivotinja, a njihov lovaki nagon moe probuditi ak i bezazlena
igra svjetla i sjene. Stoga za njihovo kolovanje ne smijemo izabrati svijetla podruja proarana sjenama
(kakve bacaju grane drveta u sunan i vjetrovit dan). Najbolje ih je uvjebavati nakon zalaska sunca ili u
zatvorenom prostoru. Muhe, pele i drugi kukci takoer ih mogu potaknuti na lov, a tada je uspjeh
uenja odmah doveden u pitanje. Terijerima ne odgovara ni takvo kolovanje
Kako povedati inteligenciju psa ? 219

koje, kao nagradu za dobro obavljenu vjebu, predvia igru. Uzbuenje izazvano igrom toliko ih ponese
da se vie ne mogu usredotoiti na daljnje vjebanje. Najbolje rezultate pokazuju smirene i tihe vjebe, uz
nagraivanje blagim milovanjem ili hranom, a ne brzom igrom.
Na samom poetku moje voditeljske karijere instruktorica mi je bila Emma Jilg, s prekrasnom patuljastom
pudlom imenom April. Jedne veeri, netko od polaznika teaja, upitao ju je kako bi mogao poboljati
koncentraciju svoga psa za vrijeme treninga. Emma je objasnila nekoliko naina, a potom je na April
pokazala to je to usmjerena pozornost. Psu je naredila: "Gledaj me", a onda je pozvala uenike da
pokuaju dozvati April. Bilo nas je ukupno dvanaest i pokuavali smo sve, od zavodnikog dozivanja do
mahanja rukama i komadidima hrane. Nae ponaanje doista je bilo budalasto i aljivo, ali elegantna
mala pudla ostala je mirna, s pozornim pogledom usmjerenim prema Emmi. Kada smo shvatili da nae
lakrdije nikuda ne vode, Emma je objasnila: "Ova vjeba usmjerene pozornosti trebala bi uspjeti kod bilo
kojeg psa." Zatim se pribliila meni i mojem kernskom terijeru Flintu, zagrlila me i rekla: "Naravno, bit de
malo tee ako imate terijera. Oni su jednostavno previe znatieljni da bi mogli ostati mirni i usredotoiti
se na samo jednu osobu." Oboje smo pogledali Flinta, kojemu je bilo nareeno da sjedi pored mene, a on
je ved bio zaposlen prijateljski pozivajudi April na igru i ivo lajudi.
Lovake pse, osobito ptiare, najbolje je kolovati u podrujima gdje obino nema jata ptica. Na nekom
takmienju iz poslunosti odjednom se u velikoj dvorani pojavio zalutali fazan. Kao i sve ptice, fazan je
pokuao izbjedi bliski dodir s ljudima i psima pa je mirno koraao po izboenim gredama iznad ringa.
Usred svoje vjebe, jedan je njemaki kratkodlaki ptiar, koji je prethodnih dana pokazao zavidnu
poslunost, ugledao ili nanjuio pticu. Trenutno je odvratio svoju pozornost s gospodara, ukipio se u
stavu pointera i zaboravio na vjebu "pored". Kod ovih pasmina slinu reakciju moe izazvati perje,
paperje pa ak i komadidi novina noeni vjetrom. Upravo zato treba ih uvjebavati na prostranoj istini ili
u zatvorenoj prostoriji, a poeljno je izbjegavati lepravu odjedu, poput dugih suknji, alova, kravata ili
220 Inteligencija pasa
resa: tijekom jedne izlobe pasa vidio sam mladog irskog setera kako se ukipio u klasinom lovakom
stavu kada je na glavi jednog gledatelja ugledao eir s perjem.
Pastirske pse esto ometaju skupine ljudi koje se kredu, a najgore je kada ugledaju stado. Najnepovoljnija
su mjesta na kojima se igra mnotvo djece, jer svaka skupina u njima potie pastirski instinkt. Najbolje ih
je uvjebavati tamo gdje nema mnogo ljudi, ali ukoliko nemate izbora i morate raditi u nastanjenom
podruju, izaberite takvo mjesto gdje se hoda polako i ljudi se ne skupljaju u grupe. Pozitivna osobina
pastirskih pasa je brzo privikavanje na razne zvukove, stoga mogu raditi na bunim mjestima, koja bi
mnogim drugim pasminama bila nepovoljna.
Psi uvari i straari suprotnost su pastirskim psima, jer u okruju kojim dominiraju razni zvukovi ne mogu
pozorno pratiti svojeg vodia te je tada nemogud bilo kakav pokuaj kolovanja. Posebno je poeljno
izbjegavati podruja u kojima odrasli ili djeca tre, jer bi osoba koja "bjei" kod njih mogla izazvati
reakciju gonjenja i napada.
Tekuda i kristalizirana inteligencija

Ime Alberta Einsteina zasigurno je mnogim ljudima sinonim za genija i gotovo redovito ga koristimo kada
elimo redi da je netko pametan. Lik velikog nobelovca otisnut je na majicama, a u crtanim filmovima
njegova karakteristina bujna upava kosa sama po sebi simbolizira znanstvenika. No, da se igrom sluaja
Albert Einstein nije kolovao te da nikada nije nauio itati, pisati i raunati, ne bi mogao ni otkriti sve
ono po emu je poznat. Bez osnovnog znanja koje je stekao obrazovanjem, vjerojatno bi se "utopio" u
prosjenosti i nikada ne bi mogao iskoristiti svoje velike umne sposobnosti.
Kako objasniti injenicu da pod utjecajem odreenih okolnosti ovjek moe postati slavan genij ili pak
ostati nepoznata neznalica? Odgovor je u prirodi inteligencije. Svaki od oblika inteligencije obraenih u
ovoj knjizi, moe se podijeliti na dva sastavna dijela. Psiholozi prvi dio zovu tekudom inteligencijom. Ona
se odnosi na
Kako povedati inteligenciju psa ? 221
sposobnosti pamdenja i uinkovitosti rjeavanja specifinih problema. Tekuda inteligencija uvjetovana je
genetskim i neurolokim osobinama pojedinca - tjelesnim imbenicima, kao to su veliina mozga,
kemijske reakcije vi mozgu, broj ivanih stanica u kori velikoga mozga, broj izdanaka ivanih stanica itd.
Tekuda inteligencija odreuje granice umnih sposobnosti pojedinca, stvarajudi strop preko kojega
inteligencija ne moe rasti. Einsteinova sposobnost uenja i rjeavanja problema bila je njegova tekuda
inteligencija.
Drugi dio svake vrste inteligencije je kristalizirana inteligencija. Ona se odnosi na mislene procese za koje
je potrebno imati odreeno znanje. Kristalizirana inteligencija ukljuuje sposobnost koritenja jezika,
matematike sposobnosti, sposobnost planiranja pri rjeavanju problema itd. Pojednostavljeno, ona je
zbroj svega stoje pojedinac nauio u koli ili na temelju vlastitog ivotnog iskustva.
Manifestativna inteligencija je mjerljiva inteligencija pojedinca, dakle zbroj tekude i kristalizirane
inteligencije. Radi lakeg razumijevanja usporedit du je s trkadim automobilom. Njegova prosjena brzina
na stazi neka predstavlja manifestativnu inteligenciju. Postignuta brzina automobila u nekoj trci
djelomino ovisi o njegovim mehanikim mogudnostima - tekudoj inteligenciji, ali i nauenim vjetinama
vozaa i tehnikog osoblja - kristaliziranoj inteligenciji. No, bez obzira na sposobnost posade, automobil
ne moe prijedi mehaniku granicu svoje brzine. I suprotno, kada nauene vjetine vozaa i mehaniara
nisu primjerene, automobil se nede ni pribliiti svojim mehanikim mogudnostima.
Pokaimo to na jo jednom primjeru. Umno zaostali pojedinac, ovisno o stupnju mentalne zaostalosti,
moda nikad nede modi u potpunosti savladati uporabu jezika bez obzira koliko se dugo i intenzivno
kolovao. Kod njega je granica uvjetovana niskim kapacitetom tekude inteligencije. Meutim, i ovjek s
kvocijentom inteligencije 200, nede nauiti jezik ukoliko nije izloen sustavnoj ljudskoj jezinoj
komunikaciji. U ovom sluaju granica je uvjetovana nedostatkom iskustava koja povedavaju kristaliziranu
inteligenciju.
222 Inteligencija pasa
Zakljuimo: kristalizirana inteligencija odraava umna dostignuda, a tekuda inteligencija umne
mogudnosti.

Neki mentalni procesi vie ovise o tekudoj inteligenciji, dok je za druge vanija kristalizirana inteligencija.
Matematiari i teoretiari fizike u pravilu su pojedinci s visokom tekudom inteligencijom, pomodu koje
stvaralaki lake pristupaju rjeavanju problema. Stoga mnogi od njih jo u mladosti dostignu svoj
znanstveni maksimum. Povjesniari, ekonomisti i psiholozi kasnije dostiu vrhunac svojeg djelovanja, jer
je njihovo potpuno ovladavanje ovim znanostima povezano sa skupljanjem znanja i uenjem posebnih
znanstvenih tehnika, za stoje pak neophodna kristalizirana inteligencija.
Tekudu inteligenciju psa odraava njegova sposobnost uenja i rjeavanja problema (mogli smo je
izmjeriti u devetom poglavlju). Kristalizirana inteligencija pokazuje njegovo stvarno znanje, ukljuujudi i
razumijevanje ljudskog jezika (te sve reakcije na zapovijedi). Mnogi kinoloki suci s kojima sam suraivao,
misle da je kod pasa vanija kristalizirana inteligencija, jer su psi koji dostignu sve mogudnosti svoje
tekude inteligencije uistinu rijetki.
Povedavanje tekude inteligencije psa
Laicima je moda teko povjerovati, ali doista je mogude promijeniti neuroloku i fiziku grau pasjeg
mozga te tako izravno utjecati na njegovu tekudu inteligenciju.
Utjecaji okoline na strukturu pasjeg mozga najjai su u ranoj mladosti. Najvaniju ulogu ima prehrana,
posebno u prvoj godini ivota psa. U odsutnosti pravilne prehrane, ivane stanice pasjeg mozga ne
razvijaju se pravilno pa mozak ostaje manji i laki, s oslabljenom sposobnodu djelovanja. Neuhranjeno
tene cijeli ivot ostat de manje inteligentan pas.
injenica je da niste mogli utjecati na kvalitetu mlijeka i hrane one enke koja je okotila vaeg ljubimca,
ali upravo stoga morate, posebno u prvoj godini ivota, paziti na njegovu ishranu i zdravlje. Naalost,
mnogi psi odrastaju na ostacima hrane. Takva hrana moda je odraslom
Kako povedati inteligenciju psa ? 223
odrati u dobrom zdravlju, ali svakako nije prikladna za odrastanje teneta kojemu je neophodna
uravnoteena dijeta. Postoji vie vrsta gotove pasje hrane, jeftinije ili skuplje, koja de dobro posluiti
svakom vlasniku psa, jer se u njoj, u pravilnom omjeru, nalaze oni vitamini, minerali i drugi sastojci
ivotno vani za pravilan razvoj teneta. Takoer vam mogu posluiti korisne upute sadrane u mnogim
knjigama o tome kako i sami moete pravilno pripremiti hranu svojem psu.
I dok vedina ljudi lako prihvada injenicu da prehrana moe utjecati na rad mozga, mnogo je manji broj
onih koji prihvadaju miljenje po kojem na rast i razvoj mozga ivotinja utjee i ivotno iskustvo.
Eksperimentalni psiholozi uoili su da ivotinje odgojene u obitelji (bili to psi, make ili takori) bre ue i
bolje rjeavaju probleme nego ivotinje odrasle u laboratorijima. U laboratorijskim uvjetima ivljenja
prehrana je znanstveno uravnoteena, stoga razlike izmeu "domadih" i "laboratorijskih" ivotinja ne
proizlaze iz hrane. Jedina opreka je u tome to su kudne ivotinje u svojem ivotnom okruenju izloene
razliitijim iskustvima. Vedina laboratorijskih ivotinja ivot provodi u kavezu ili tenari, uz drutvo jednog
ili dva druga psa. Za razliku od njih, prosjeni kudni ljubimac izloen je nebrojenim ivotnim iskustvima.
Neprestano mu mijenjamo okolinu - ved i tada kad po stanu obilazi razliite sobe, a naroito onda dok s
nama putuje. Kudni pas ede uspostavlja drutvene dodire (nai gosti ujedno su i njegovi gosti).

Svakodnevno se zatie pred mnotvom novih situacija prema kojima se mora odrediti. Prisiljen je nauiti
znakove svoga gospodara kako bi lake shvatio to se od njega oekuje. Drugim rijeima, razum kudnoga
psa aktivniji je u preradi informacija, uenju i rjeavanju problema od razuma laboratorijske ivotinje.
O utjecaju iskustava na grau i rad mozga objavljeno je mnogo opsenih studija, koje su pokazale da
iskustvo, pogotovo rano, moe fizioloki oblikovati mozak. Ved vie od trideset godina ovaj problem
istrauju na kalifornijskom sveuilitu u Berkelevu, u laboratorijima trojice psihologa: Marka
Rosenzweiga, Davida Krecha i Edwarda Bennetta. Do sada su dokazali da ivotinje koje ive u
siromanom okruju, u drutvenoj osamljenosti,Lri slaboj svjetlosti ili tiini, a samim
224 Inteligencija pasa
Kako povedati inteligenciju psa ? 225
tim s ogranienom mogudnodu istraivanja okoline i u nedostatku raznih podraaja, pokazuju loe
rezultate u ispitima uenja i rjeavanja problema. Njihovi srodnici, odrasli u okolini obogadenoj
mnotvom igraaka, sa sloenom arhitekturom, u drutvu drugih ivotinja, uz mnogo razliitih podraaja i
problemskih situacija, istovremeno postiu mnogo bolje rezultate. Naknadnim prouavanjima dokazano
je da su mozgovi ovih ivotinja iz "bogatije" sredine bili vedi i tei od mozgova laboratorijskih pasa koji su
ivjeli u obinim uvjetima. Kora njihovog mozga bila je deblja, a koncentracija nekih vanih modanih
encima koji slue za prijenos informacija u mozak i iz mozga, bila je veda.
Psiholog William Greenough sa sveuilita vi Illinoisu otiao je u svojim istraivanjima neto dalje.
Dokazao je da u kori mozga sloj sivih modanih delija postaje vijugaviji kod onih ivotinja koje ive u
takvoj okolini gdje su prisiljeni ede donositi mnoge odluke i gdje mogu otkrivati nove stvari. Informacije
se u mozak dovode i odvode pomodu izdanaka ivanih stanica koji se ire iz tijela stanica. Izdanci koji
primaju podatke iz dugih neurona zovu se dendriti, a oni koji ih odailju aksoni. to je vedi ukupni broj
izdanaka koji izlaze iz stanica i dolaze u njih, to je veda koliina informacija koje stanice mogu primiti,
preraditi i odaslati. ini se da povedana stimulacija i razliitija iskustva koje prua ivot u sloenoj okolini,
izazivaju rast novih izdanaka ivanih stanica i stvaranje novih veza, sinapsi, s drugim ivanim stanicama.
ivotinje s vie sinapsi bolje rjeavaju razliite psiholoke zadatke - dakle, pametnije su. U
Greenoughovom istraivanju posebno je zanimljiva injenica da se i kod starijih ivotinja, koje su iz
okoline s ogranienim podraajima naknadno prenesene u bogatiju okolinu, povedava broj takvih sinapsi.
To znai da tijekom itavoga ivota psa moemo mijenjati grau njegovog mozga.
Postoje mnogi naini povedavanja tekude inteligencije psa. Najjednostavnija metoda je izloiti psa novom
ivotnom okruju i novim podraajima, ali pod sigurnim i kontoliranim uvjetima. Najvede promjene u
veliini mozga i broju vijuga nastat de ako takva iskustva upriliimo u prvoj godini ivota mladog psa, iako
se ova tehnika moe provoditi tijekom cijeloga ivota.
Oblikovanje stimulativnog okruja za tene vrlo je jednostavno. im ga dovedete u novi dom (obino u
dobi od sedam tjedana), nataknite mu plosnatu ogrlicu s kopom. (Ogrlica ne smije uljati i stezati, ali
treba biti zategnuta taman toliko da pas ne moe izvudi glavu kada jae povue.) Potom pustite pridolicu
da, uz va nadzor, seta po kudi. Jednostavno i gotovo automatski upoznat dete ga s novim situacijama

ako na njegovu ogrlicu prikopate laganu uzicu dugu oko dva metra, a drugi kraj veite za va pojas. Kad
god se elite pomaknuti, najavite to tenetu izgovarajudi njegovo ime, a onda ustanite i uinite to ste
zamislili. U poetku dete mu, poteudi uzicu, moda morati "pomagati" da vas slijedi, ali nakon nekoliko
dana pratit de vas i sam. esto ga pri tome pohvalite i pogladite, kako se ne bi bojalo. Nakon nekog
vremena, tene bi vas trebalo slijediti samo na zvuk svoga imena i bez uzice.
Ovakav nain odgoja osigurava psidu raznolikija iskustva nego daje zatvoren u tenaru, kuhinju ili
dvorite. Neprestano de se susretati s novim izazovima, kao to su penjanje uz stepenice i izbjegavanje
namjetaja. Doivljavat de razliite osjetilne podraaje - izgled prostora, zvukove i mirise koji se mijenjaju
od sobe do sobe. To de posebno dodi do izraaja kada ga izvedete izvan kude na mnoga nova mjesta.
Kako biste mu osigurali obogadena iskustva nemojte ga dugo ostavljati samog, osobito dok je mlad.
Povedite ga u etnju, pjeice ili autom i kad god moete, upoznajte ga s novom okolinom - odvedite ga u
parkove, dudane, kolska dvorita, druge kude i slino. Meutim, nikada ga za vrijeme ovih izleta nemojte
putati s uzice, osim ako nije na sigurnom, recimo u zatvorenom automobilu. "Predstavite" ga to vedem
broju ljudi i pasa. Pri takvim susretima lako de se sprijateljiti s odraslima, jer vedina voli tenad ili mlade
pse. No, posebno budite oprezni kada ga pokazujete djeci koja bi nenamjerno mogla biti pregruba. Kada
ga upoznajete s drugim psima, va je nadzor neophodan. Tijekom prvih nekoliko mjeseci tene ima
poseban miris - feromon, kojim starije srodnike upozorava na svoju mladost. Zbog njega se prema
tencima i agresivniji psi najede zatitniki odnose, ali nemojte biti presigurni u "pasju kemiju" ukoliko
drugog psa ne poznajete ba najbolje.
j
226 Inteligencija pasa
Ovakvi drutveni dodiri i uestale promjene okoline osiguravaju psu potrebnu dodatnu stimulaciju.
Drutveni kontakti, igrake i predmeti koje moe istraivati, te novi okoli, jednostavni su problemi koje
treba rijeiti. Sudedi po laboratorijskim istraivanjima, svi ovi podraaji nastali iz obogadenih iskustava, na
kraju bi trebali pokazati svoje prednosti. Veliina i teina mozga vaeg psa, kao i broj ivanih veza,
trebali bi se povedati. U svakodnevnom ivotu odrazilo bi se to na povedanu uinkovitost mozga i vedu
tekudu inteligenciju.
Povedavanje kristalizirane inteligencije
Ukoliko kristalizirana inteligencija predstavlja sve to je pas ikada nauio, jasno je da de ona vie rasti ako
pas vie ui. Uenje se ne mora uvijek poistovjedivati sa slubenim kolovanjem; stjecanje brojnih
iskustava koja osiguravate svome psu kako biste potaknuli njegovu tekudu inteligenciju, ujedno de
poboljati i njegovii kristaliziranu inteligenciju. Uostalom, neke sustavne aktivnosti pokazale su se
izuzetno korisnima u proirenju ove domene razumskih sposobnosti pasa. Ove vjebe nisu posebno
zahtjevne pa ih bez potekoda moete ukljuiti u svoj svakodnevni ivot sa psom.
Najprije morate nauiti razgovarati sa svojim psom. Pod razgovarati ne mislim na razgovor u igri ili izraze
ljubavi koje koristite u usputnim kontaktima sa psom. Razgovarati, znai priati s njim uvijek kada
poinjete raditi neto to ga se tie. Ponavljajte jednostavne fraze poput poziva "Hajdemo u etnju" ili

pitanja "Hodemo li u etnju?" koje de uslijediti prije uobiajene svakodnevne etnje. Prije nego
prikopate uzicu, recite "Stavimo uzicu", prije nego stoje skinete, kaite "Skinimo uzicu". Pri polasku uz ili
niz stepenice, pozovite ga rijeima "Gore" ili "Dolje". elite li da vas slijedi u kuhinju, recite mu "Hajdemo
u kuhinju". Popis izraza doista je beskrajan.
Smisao svega ovoga je proiriti receptivni rjenik psa, povedavajudi broj rijei i znakova koje zna. Stoga
biste uvijek morali rabiti iste rijei i fraze. Kada ga hranite, svejedno je hodete li redi Veera, Ruak, Tko je
gladan?, Hajdemo jesti ili Uina de biti posluena na verandi; vano je
pHn
HnciipHnn
mn7Ptp
Kako povedati inteligenciju psa ? 227
i sinonime, iako oni ponekad zbunjuju.) Takoer je bitno da svaka rije (fraza) oznaava samo jednu
radnju. Kada koristite rije van kao najavu vaeg izlaska ili njome jednostavno psa aljete van, nedete je
upotrijebiti i onda kada mu neto elite izvaditi iz gubice. Cilj je da on shvati kako odreeni ljudski zvukovi
najavljuju odreene dogaaje.
Ubrzo dete primijetiti reakciju psa na uestalo ponavljane rijei. Izraz Hajdemo u etnju navest ga de da
ode do vrata, na stavimo uzicu podignut de glavu, na idemo pozorno de vas pogledati i pripremiti se da
vas slijedi. Svaka nauena fraza potaknut de ga na posebnu radnju, to de vama omoguditi dodatni nadzor
nad njegovim ponaanjem.
Ima i drugih jednostavnih naina poboljavanja receptivne komunikacije psa. Uvijek kada govorite s njim,
najprije izrecite njegovo ime. Postepeno de mu to biti znak da se naredni zvuk nekako odnosi na njega.
Kada imate vie pasa, korisno je izabrati posebnu rije koja imenuje sve njih i slui kao grupno ime. I sam
rabim posebnu rije momci kada se obradam svim svojim psima. Bilo koja rije dobro de posluiti; uo
sam ljude kako viu deki, cure, vojsko, paad, prljavci i kanidi (ovako je jedan biolog zvao svoje dvije
doge). Samo budite dosljedni pri uporabi takvih imena.
U ranoj dobi psa moete poeti s vjebom koju zovem autotrening. Ovo je zapravo poetak kolovanja
poslunosti, pri emu jo ne koristimo slubene naredbe. Pretpostavimo da se va pas zove Rover. Uvijek
kad ste s njim morate pozorno pratiti sve to radi. Kada krene prema vama, recite mu "Rover, doi", a
kada eli sjesti, kaite "Rover, sjedi". Na kraju svake radnje, pohvalite ga kao daje ustvari izvrio vau
naredbu. Ovim nainom svaku radnju psa nekako imenujete pa, uz nekoliko ponavljanja, u njegovim
mislima iste rijei ponu oznaavati istu radnju. (Psiholozi to zovu kontiguitetnim uenjem.) Kada
dostignete ovaj stupanj, nauenu rije lako dete pretvoriti u zapovijed. Ponekad ak nede biti potrebno ni
dodatno uvjebavanje, dok dete u drugom sluaju moda morati jednom ili dvaput izredi naredbu (na
primjer doi) i istovremeno pokazati to elite (povudi psa prema sebi).

Ova metoda posebno je djelotvorna u onim situacijama kada se odreeno ponaanje psa, teko ili
nikako, ne moe uvjebati uobiajenim
228 Inteligencija pasa
nainom. Na primjer, u vrijeme dok sam jednog od mojih novih pasa uio kudnom odgoju, uvijek sam u
etnju iao poznatim putom. im bi se pas postavio u poloaj za vrenje nude, rekao bih pouri i ponovio
to jo jednom ili dvaput dok to radi. Po zavretku, naravno, slijedila je pohvala. Nakon nekoliko tjedana,
ved i sam spomen rijei pouri, bio je psu dovoljan poticaj da odmah, njukajudi okolo, potrai pogodno
mjesto. Slino se mogu nadzirati i neke druge fizoloke potrebe.
Moji psi razumiju znaenje rijei mirno i znaju da tada, u odreenom dijelu sobe ili kude, trebaju biti tihi i
mirni. Za razliku od naredbi sjedi ili lezi, ova zapovijed ne odreuje stav, pa me ne zanima hode li oni tiho
hodati po sobi ili mirno ostati u odreenom dijelu sobe. I ovu naredbu nauio sam ih autotreningom.
Kada su mirni, kaem im tenci, mirno i svakoga tiho pomilujem i ponovim rije mirno. Nakon nekoliko
ponavljanja, im uju zapovijed mimo, potrae udobno mjesto gdje mogu sjesti ili ledi i mirno promatrati
to se oko njih zbiva. ,
Autotrening moe olakati svako uenje. Rabite li pri uvjebavanju istovremeno usmenu zpovijed i
kretnju rukom, pas de ih, pomodu kon-tiguitetnog uenja, obje povezati sa eljenom reakcijom. Ubrzo
dete otkriti da se odaziva i na jedan i na drugi nain izdavanja zapovijedi.
Jedno od najvanijih znanja koje pas usvoji tijekom ovih ranih vjebi je spoznaja da glasovi koje proizvodi
njegov ljudski gospodar imaju znaenje. Neki glasovi ponekad mu govore to de se dogoditi; drugi opet,
pred njega postavljaju problemske situacije koje mogu uroditi nagradom u obliku pohvale ili hrane. Pravi
smisao ovjekovog jezika vedina pasa shvati tek kada pone ozbiljno kolovanje. Dok uite psa
naredbama sjedi, pored, doi, lezi i tako dalje, istovremeno mu pokazujete da su vai zvukovi i znakovi
zapravo problemi na koje on moe pronadi pravi odgovor. to prije pas shvati smisao govora, lake de
savladati cjelokupno kolovanje.
Psiholozi ovaj proces zovu "uenje radi uenja". Laboratorijska ivotinja pred koju je postavljen problem,
u poetku de vjerojatno pokazati vie neuspjelih pokuaja pri traenju pravilnog rjeenja. Meutim,
nakon vie uspjenih odgovora, radit de uinkovitije, bre i lake. Isto vrijedi i za ljude. Prilino je teko
uiti jedan strani jezik, s
Kako povedati inteligenciju psa ? 229
drugim je ved lake, dok se tredi savladava jo bre i uspjenije. Uenici u viim razredima srednje kole
uvjeravaju nas kako su im nastavni predmeti nekako laki. Zapravo nisu, ali je svaki uenik ved nauio
kako treba uiti i to mu olakava stjecanje dodatnog znanja. I psima de biti potrebno due vrijeme dok
shvate jednostavne naredbe sjedi, lezi i ostani, ali de zato, isti ti psi, kasnije bre nauiti sloenije
zapovijedi poput donoenja i preskakanja. Pri tome nije vano emu uite psa; njegova sposobnost
uenja podjednako de se dobro razvijati bez obzira da li ga uite igrama, npr. prevrtanja ili pronje, ili
slubenim vjebama.

Jedan od najboljih naina povedavanja iskustvenog praga vaega psa - i usputno poboljanje vaeg
vlastitog pogleda na svijet -je igra. Posebno su korisne i poticajne igre donoenja. Pazite samo da uvijek
koristite rijei kao uhvati ili uzmi kada bacate predmet, a daj ili van kada ga psu vadite iz usta. Igra lovice
(pustite psa da ponekad pobijedi), takoer je zabavna i ujedno povedava pozornost psa. Mogu biti od
koristi i takve igre koje potiu lajanje (rijeima daj glas ili uvaj moete autotrenirati lajanje) ili snano
uzbuenje (hrvanje i valjanje), jer vam omogudavaju da ga nauite novoj rijei dosta, prestani ili ne.
Izgovorite rije zabrane, prisilite tene da se spusti u stav lezi, a potom ga za nagradu pohvalite.
Igrajudi se sa psom, nikada mu ne smijete dopustiti da vas napada ili grize zubima. Nemojte ga izazivati
maudi mu prstima ispred nosa i poticati da lovi vau ruku. Nemojte se igrati zasjede. Te i sline igre
potiu kod pasa dominantno ponaanje i nepovoljno utjeu na njegovu osobnost. Staro dobro pravilo
glasi: "Izbjegavaj igre u kojima de pas pokazati takvo ponaanje koji bi te moglo razoarati, povrijediti,
uplaiti ili zabrinuti kod odraslog psa, a posebno ako ga pokae prema djeci."
Konrad Lorenz, dobitnik Nobelove nagrade za istraivanje psihologije ivotinja, kae da ivotinje kroz igru
naue rukovati i predmetima i ljudima. On dri da igra razvija pasji razum, jer ga dovodi u nepoznate
situacije u kojima je prisiljen razvijati nove reakcije, ime se ubrzava njegov iskustveni i mentalni rast.
Izaberete li prave igre koje dete igrati s vaim psom, zasigurno dete stvoriti pametnijega psa.
230 Inteligencija pasa
231
XIII.
Razuman pas - sretan vlasnik
Kada bi psi govorili, moda bismo i s njima ivjeli tako teko kao to ivimo s nekim ljudima.
Karel apek
elite li doista imati inteligentnog psa? "Naravno", redi dete. "Mislite li da volim kada mojom kudom tri
glupi pas?" Pravi odgovor na ovo jednostavno pitanje zahtijeva ipak neto vie razmiljanja. Neki ljudi
ele inteligentnoga psa gotovo iz istog razloga zbog kojeg ele najvede i najjae raunalo u uredu ili
najbri i najsjajniji sportski automobil, stereo, video rekorder ili kameru s najvedim brojem raznih
komandi. ele najbolje pa misle kako je predmet koji omogudava najvedu mogudu fleksibilnost i
maksimalni domet aktivnosti najbolji. No, ne samo da je rad na sloenom kompjutoru zahtjevan (moda
de traiti i dodatno uenje), nego de korisnik na kraju ipak otkriti da mogudnosti stroja daleko premauju
njegove potrebe. Isto tako, dok nauimo koristiti fotografski aparat opremljen suvremenom
tehnologijom izotravanja slike, trebat de nam mnogo vremena, pa ukoliko uenju ne posvetimo
dovoljno energije, rezultat de biti loije fotografije od onih koje bismo snimili s jednostavnijim i jeftinijim
fotoaparatom ije su mogudnosti zamjetno manje, ali kod kojega je i vjerojatnost pogreke manja.
232 Inteligencija pasa

Krajem pedesetih i poetkom ezdesetih godina psiholozi su doli do zapanjujudeg otkrida da je visoka
inteligencija za mnoga zanimanja zapravo nedostatak. Posebno je to izraeno kod onih poslova u kojima
se nekoliko puta dnevno ponavljaju iste radnje ili donose iste odluke, gdje se rad prekida dugim
razdobljima relativnog nerada ili kada se radi sporijim ritmom. U takvim uvjetima, pojedinac s viom
inteligencijom loije de raditi od onog s niim stupnjem inteligencije. Ne samo da de pametniji pojedinac
biti loiji radnik, ved de biti i nezadovoljniji svojim radom i poslom u cjelini.
Mnogi su razlozi koji objanjavaju ovu pojavu. Osobama s viim kvocijentom inteligencije neophodno je
potrebno vie podraaja, mnogo izazova i raznolikije aktivnosti. Bez takvih dinaminih promjena,
dosauju se, postaju nepaljivi pa ponekad ak izmiljaju igrice kako bi se zabavili dok rade. Kada
primijete koliko su pogreaka napravili zato jer nisu mislili na posao ili kada shvate da ne rade jednako
dobro kao ostali, postanu frustrirani i nesretni (to samo povedava neuinkovitost). S druge strane, osobe
koje nisu tako bistre nede se dosaivati pri ponavljajudem radu. One de pomno pratiti tijek informacija i
zadataka koje trebaju uiniti te de nepogreivo primijetiti svako, pa i najmanje, odstupanje od
uobiajenog radnog postupka. ak i mali izazovi njima su dovoljan poticaj za pozorno obavljanje posla s
kojim su u pravilu zadovoljni. tovie, bududi da nemaju unutarnjih problema koji su posljedica dosade
kod pametnijih osoba, njihov je rad precizniji, a oni sami produktivniji.
Poput ljudi ponaaju se i psi pa de oni pametniji loe raditi u istim uvjetima u kojima "netalentirane"
ivotinje napreduju. Najvanije je karakteristike psa prilagoditi zahtjevima vlasnika. Temperament psa,
stupanj njegove aktivnosti i kvocijent inteligencije trebaju biti sukladni s nainom ivota obitelji. Stoga,
ako je va cilj dostizanje najviih rezultata na izlobama i natjecanjima pasa, izaberite psa s najboljom
radnom inteligencijom. elite li da on obavlja posebne poslove, kao to su lov, pradenje traga, uvanje
stoke, ubijanje takora, uvanje imovine ili bilo to drugo, odluite se za psa ija de instinktivna
Razuman pas - sretan vlasnik 233
inteligencija osigurati ponaanje kakvo elite. No, gotovo je najtee izabrati kudnoga psa.
RAZLOZI ZA I PROTIV INTELIGENTNOG PSA
Pas s velikom sposobnodu uenja lake de upoznati svoju okolinu i spremno de neke podraaje povezati
s ishodom pojedinih radnji. Takvi psi brzo upiju svakodnevne dogaaje u kudi. Svi smo robovi svojih
navika pa de ih pametan pas ubrzo, sve odreda, shvatiti i nauiti. tovie, modi de ih i predvidjeti. Na
primjer, inteligentnom psu nede trebati puno da sliku u kojoj njegov gospodar oblai kaput i uzima uzicu
povee s rijeima hodemo li u etnju?, a to de opet biti povezano s ugodom izlaska u etnju. Manje
inteligentan pas nede reagirati tako brzo. On se moda nede ni pomaknuti sa svojeg udobnog mjesta u
sredini sobe ili de samo neodreeno dignuti pogled, kao da eli redi: "Jesam li togod propustio?"
Premda de pametniji pas bolje reagirati i tako svojem vlasniku postati zanimljivije drutvo, moe se
dogoditi da naui i znakove koji su samo ponekad povezani s odreenim dogaajima. Tako bi, bududi da
vlasnik obino najprije obue kaput, a potom uzme uzicu kada polazi u etnju, pas mogao reagirati ved na
sam in oblaenja kaputa kojega gospodar moe obudi i iz niz drugih razloga, npr. odlaska u kupovinu ili
kino. Uzbueni pas koji skae i laje pred vratima moe samo oteati takav izlazak. Neki pametni psi tako

dobro predviaju odreene radnje pa doista postanu uasni. Kada samo krenete prema vratima, oni ved
uzbueno ele u etnju. Jednom mi je vlasnica nekog pudla ispriala kako ne smije u razgovoru ni
spomenuti rije etnja, a da pas ne odjuri do vrata i pone lajati. Da bi doskoila pametnome psu poela
je sricati "zabranjenu" rije, ali je pas nakon samo nekoliko tjedana nauio da zvukovni niz -e-t-nj-a znai
isto to i etnja pa je opet poeo jednako reagirati.
Doista inteligentan pas brzo de nauiti, eljeli mi to ili ne, samostalno povezivati i druge dogaaje s
posljedicama. Ako je nakon zvuka
234 Inteligencija pasa
otvaranja hladnjaka nekoliko puta uslijedio obrok, uskoro dete si pred nogama nadi psa svaki puta kada
otvorite hladnjak, ili ak svaki puta kada tek krenete u kuhinju. Kada pametni pas opazi da pripremate
pribor za etkanje ili kupanje, odjednom de nestati, a vi dete se u udu pitati kako to da va posluni pas
odjednom ne odgovara na pozive.
uo sam brojne anegdote o pametnim psima, kao to su dobermani, labradori, pudle i njemaki ovari,
koji su znali izludjeti svoje gospodare jer su prebrzo uili i predobro rjeavali probleme. Takvi su psi u
stanju njukom otvoriti vrata ostave i pojesti kekse ili druge slastice te gotovo svakodnevno izvode
raznorazne lakrdije kako bi na sebe privukli pozornost. Bududi da su tako inteligentni, dosjete se i onoga
to smo mislili da im nikada nede pasti na pamet.
Jedan od ivotinjskih psihologa, koji radi s problematinim psima, priao mije da su psi s poremedajima u
ponaanju najede vrlo pametni. Bistri psi brzo shvate kakvo im ponaanje donosi najvede nagrade, iako
je za vedinu pasa, a posebno drutvene pasmine, svaki oblik nae panje dovoljna nagrada. Problem je u
tome to psima ede poklanjamo svoju pozornost kada rade neto "loe", nego kada rade neto
"dobro". Na primjer, neki vlasnici pokuavaju oduiti svoje pse od lajanja dajudi im keks, misle valjda da
de im tako odvratiti pozornost od predmeta lajanja, i ne shvadaju da ih time zapravo nagrauju. Ukoliko
se ovo ede ponavlja, pametan pas brzo de povezati: kada lajem - dobijem keks, pa de poeti lajati jo
ede i jae.
Ponekad vlasnici nehotice naue svoje pse na loe ponaanje. ujte priu o Arnoldu, minijaturnom pudlu.
Dok je Arnoldova gospodarica ivjela sama, posvedivala mu je svo svoje vrijeme. Meutim, kao i vedina
nas, vie je reagirala na njegovo loe ponaanje. Jedna od naroito nepoeljnih navika, koja je Arnoldu
osiguravala toliko traenu pozornost omiljene vlasnice, bio je njegov obiaj mokrenja na krevet. Nakon
provedenih vjebi koje su joj preporuili strunjaci, mislila je da se zauvijek oslobodila ovog problema.
Meutim, problem se opet pojavio onda kada ju je ede poeo posjedivati njezin mladid. Arnold je
odjednom izgubio vedi dio gospodariine panje. Dosjetio se kakvu je strku izazivao mokrenjem nakrevet,
a bio je dovoljno pametan da shvati.
Razuman pas - sretan vlasnik 235
kako de takvo ponaanje dovesti do slinog rezultata i u ovim okolnostima, pa je svaki puta, kada bi
Arnoldova gospodarica imala gosta, odjurio u spavadu sobu sa zlobnim primislima. Uvijek je uspio
pokvariti zabavu.

Posljedice nepoeljnog ponaanja koje je pas nenamjerno nauio, nisu uvijek tako bezopasne. Jedan je
vlasnik njemakog ovara primijetio kako pas u igri uzima u gubicu ruku njegovoga djeteta. U strahu da bi
to moglo zavriti ugrizom ili dominantnim ponaanjem, rekao je djetetu neka ga pogladi, vjerujudi da de
pas prestati s takvim ponaanjem. Umjesto toga, pasje nauio kako je jedan od pouzdanih naina
izazivanja neije njenosti - uzeti u usta njegovu ruku. Tragini ishod ove prie dogodio se kada je pas
jednom uhvatio za ruku nepoznato dijete, koje se uspaniilo i prepalo. Nepripremljen na takvu reakciju,
pasje u strahu snanije stisnuo svoje zube...
Raznolikost i broj nenamjernih asocijacija kod pasa povedava se sukladno vedoj aktivnosti i vedem broju
ljudi u jednom domadinstvu. U takvom okruju inteligentni pas ima vie mogudnosti nauiti i stedi razna
iskustva korisna u svakodnevnom ivotu, ali su ujedno vedi i izgledi da de usvojiti i neke udne ili tetne
naine ponaanja. Takav inteligentan pas bio je i Prince, graniarski kotski ovar kojemu je najvede
veselje predstavljalo tranje oko kude. Uz svakoga tko je izlazio kroz vrata, pokuavao se provudi i Prince.
Jednom se toliko ustro zaletio za nekim posjetiteljem da ga nisu mogla zadrati ni, ved zatvorena,
zatitna mrezasta vrata pa je kroz njih izletio van. Bududi daje sluajno uspio u svojoj zamisli, odmah je
nauio kako se lako moe napraviti vlastiti prolaz - dovoljno je punom se brzinom zaletjeti u mreu.
Nakon to su nekoliko puta popravljali vrata, njegovi su vlasnici dodali jo jedan zatitni sloj debele ice
koju pas nije mogao rastrgati. Frustriran ovakvim razvojem dogaaja, Prince je poeo grozniavo traiti
"slabu" toku pa je zapazio da se na mnogim otvorenim prozorima nalazi ista mrea koja ja prije
pokrivala ulazna vrata. Ovaj inteligentni pas lako je shvatio da mu i prozori mogu posluiti, te je uskoro
svaki otvoreni prozor u prizemlju, postao ciljem bijesnog naleta psa koji je elio izadi van. Na vejiko
jiezad.QyoljstvQ njegovih vlasnika,._, _.
_._......_.,.. ....._
236 Inteligencija pasa
Slino kao Prince i neki drugi pametni psi, poput njemakih ovara i rotvajlera, koriste svoje velike
sposobnosti rjeavanja problema u pronalaenju raznih naina izlaska iz kude. Bistri psi dovoljno su
pametni da neke svoje neuspjele pokuaje protumae kao djelomine uspjehe (ne priznaju poraz), pa
nastavljaju s nedolinim ponaanjem. Tako de, pametni pas koji zagrebe zid kraj ulaznih vrata i primijeti
kako se otkidaju komadi buke, pomisliti da bi se na taj nain moda mogla napraviti dovoljno velika rupa
kroz koju se moe prodi. Rezultat su razbijeni zidovi i podovi ili izgrebani prozori i vrata, a veliki trokovi
neprestanih popravaka, izazivaju i veliko nezadovoljstvo vlasnika.
Manje inteligentni psi obino nede stvarati takve asocijacije. Osim toga, oni de rjee generalizirati svoje
znanje i steene vjetine nede primijenjivati u rjeavanju novih izazova. I oni de pokuavati neto uiniti
na svoju ruku, ali kada naiu na neuspjeh ili zanemariv napredak, odustat de. Bududi da manje
inteligentni pas ne vidi rjeenje problemske situacije, mirnije de prihvatiti status quo.
Iz istih razloga iz kojih de rjee stvarati loe navike utemeljene na sluajnim asocijacijama, manje
inteligentni psi bre de se naviknuti na samodu. Jednostavno, nede im tako brzo postati dosadno. Pas koji
se dosauje, trai zabavu i zadovoljit de se "ak" i trganjem materijala kojim je ispunjen kau. Inteligentni
psi brzo naue da se neke stvari, koje se inae kanjavaju ili spreavaju, mogu slobodno raditi kada u kudi
nema nikoga. Njihovi vlasnici esto govore da se te dlakave poasti u njihovoj nazonosti uvijek normalno
ponaaju, ali zato sve smatraju doputenim kada su sami.

Neiskusan vlasnik moe svojim nepravilnim postupkom potpuno izluditi pametnoga psa. U velikim
domadinstvima o psu brinu svi lanovi obitelji, ljudi razliite dobi i razliitog stupnja opreznosti. U tim
okolnostima pas je esto izloen mnogim zbunjujudim i nedosljednim situacijama i zahtjevima. Djeca,
mladi i neoprezni odrasli ljudi esto ni ne znaju koliko loe se obradaju psima. Inteligentan pas, koji
shvada to se oko njega dogaa, moe dospjeti u vrlo stresnu situaciju kada je suoen s nemogudim
ljudskim zahtjevima.
Razuman pas - sretan vlasnik 237
Jednom sam uo zanimljivu priu o zlatnom retriveru Shadowu. Polazio je poetniki teaj kolovanja, na
koji ga je obino dovodila vlasnica, majka brojne obitelji u kojoj je ivio. Kao to se moglo i oekivati od
psa visoke radne inteligencije, Shadovv je pod eninim, dovoljno vrstim i dosljednim vodstvom, dobro
napredovao. Vrlo je brzo nauio sve temeljne zapovijedi, bio je brz i posluan. Meutim, ena je bila
sprijeena dovesti psa na predzadnji sat pa ju je zamijenio sedamnaestogodinji sin. Kako je pas za
vrijeme sata pokazao odreene potekode, prila im je instruktorica pokuavajudi provjeriti u emu je
nevolja. "Da vidimo kako Shadovv napreduje", rekla je. Zamolila je mladida neka ostavi psa u stojedem
poloaju i nekoliko se koraka odmakne od njega. "Sada mu reci da sjedne", rekla je.
"Doi, Shadovv, sjedi dolje!", naredio je mladid. Pas se nesigurno pomaknuo, a njegov voditelj se poalio:
"Vidite, uopde ne zna to treba uiniti." Tada je pas uinio udnu stvar: sjeo je, ali se prsima spustio skoro
do zemlje i cviledi pokuao dopuzati do mladida. Momak je s negodovanjem krenuo prema psu, a
instruktorici je isti tren bilo jasno to se dogodilo: naredba ovog mladida bila je toliko neprecizna da je u
sebi sadravala tri proturjene zapovijedi kojima je psu nareeno da doe, sjedne i legne. Posluna i vrlo
inteligentna ivotinja oajniki je pokuavala odjednom izvriti sve tri zapovijedi. Iz elje da udovolji
zadanoj naredbi rodilo se udno ponaanje popradeno cviljenjem, koje je ukazivalo na stres i nesigurnost.
Nevolja je nastala stoga to je pas bio previe inteligentan za ovakvo loe i nedosljedno zapovijedanje.
Kada bismo takvog psa svakodnevno izlagali slinim situacijama, pogorali bismo njegovo ponaanje,
spremnost za rad i osobnost.
Ova pria ini mi se posebno zanimljivom, jer sam nedavno vidio da manje inteligentan pas, u istim
uvjetima, ne doivljava takav stres. Na mojem poetnikom teaju kolovanja, majka i sin zajedno su
trenirali par buldoga. Majka je bila dosljedna u zapovijedanju, ali je sin, tinejder, pokazivao malo
zanimanja i preciznosti pri uvjebavanju nekih vjebi. Uvijek je koristio naredbe koje su se sastojale od
vie rijei, poput one doi, sjedi dolje, na koju je Shadovv tako kreativno reagirao. Meutim,
._bu]dp^.se_.uopde_.nisii_uzbiiivali...Bez pbzim n& broj rijei ujiaredbi^_
238 Inteligencija pasa
oni bi uvijek posluali zadnju izgovorenu rije. Na rijei doi, sjedi dolje, jednostavno bi legli u poloaj
dolje. Nie intelektualne sposobnosti pasa ove pasmine nisu im dopustile pamdenje cijeloga niza rijei pa
nisu ni pokuavali spojiti proturjene zapovijedi. Jednostavno su primijenili ono to psiholozi zovu
"princip recentnosti", po kojem se lake pamte i bolje prerauju upravo posljednje informacije. Na
primjer, umorni ljudi koji sluaju razgovr, esto de primijetiti kako su ved zaboravili ili ne mogu shvatiti
prijanje dijelove rasprave, iako zadnju reenicu mogu precizno ponoviti i razumjeti. Doima se kao da

prijanje informacije nisu ni postojale. Mnogi manje inteligentni psi na isti se nain odazivaju naredbama
svojih vlasnika i sigurno je da dovode do ludila sve one koji ih pokuavaju nauiti zahtjevnijim
naredbama. Istovremeno, u uurbanoj, glasnoj i zaposlenoj okolini, rad s njima moe biti pravi Boji
blagoslov. Slabije inteligentan pas opaa buku i strku oko sebe, ali ignorira sve osim posljednjeg
podraaja. Takvo pojedinano obraivanje svake informacije ne moe ga zbuniti, jer on nikada ne dolazi
u situaciju da mora istovremeno odgovoriti na dva proturjena zahtjeva. Ovakav pas bolje se uklapa u
okolinu i sretniji je od svojeg pametnijeg srodnika.
KAKO IVJETI S "NE TAKO PAMETNIM" PSOM?
Neki manje inteligentni psi stvaraju svojim vlasnicima odreene probleme, ali mnoge potekode najede
proizlaze iz injenice da psi najede nemaju pojma to se od njih oekuje. Sporijim pasminama ponekad
je dovoljan tek poetniki teaj kolovanja kako bi shvatili da oni udni zvukovi koje proizvodi gospodar
imaju neko znaenje. Vjebajudi, vremenom naue da se pravilna reakcija i odgovor na izreenu naredbu
nagrauju. Vlasnik jednog buldoga priznao mi je koliko je kolovanje poboljalo njegov ivot sa psom.
"Prije teaja, ponaao se kao da i ne postojimo. Uopde nas nije sluao, sve je radio svojevoljno, kao da
smo nevidljivi. Sada me pozorno slua dok mu govorim. Doe im ga pozovem i sjedne ili legne, ako mu
to naredim.
Razuman pas - sretan vlasnik 239
ivjeti i raditi s ne ba pametnim psom, bit de lake ukoliko imamo na umu nekoliko vanih pravila. (Kada
govorim o ovim psima, mislim na one koji su na tablici radne inteligencije u desetom poglavlju zauzeli 45.
ili nie mjesto. Meutim, mnoge preporuke koje dajem za njih, vrijede i za svakog drugog psa koji
pokazuje tekode pri razumijevanju dogaaja ili onoga to se od njega oekuje).
Skolujte mladoga psa! S uenjem osnovnih naredbi (doi, sjedi, lezi, pored, mjesto i stani) morate
zapoeti to ranije - to jest, im tene dovedete kudi, a u svakom sluaju prije estog mjeseca starosti. Psi
nekih pasmina, stariji od godinu dana, nisu vie prilagodljivi, jer u toj dobi ved imaju vrsto uhodane
naine ponaanja. No, i oni psi koje u odrasloj dobi karakterizira izrazita tvrdoglavost (npr. bigli ili
bokseri), mogu se civilizirati ako ih kolujemo dok su mladi.
Druga prednost ranijeg kolovanja, ak kada se radi i o pametnijim pasminama, je u tome to demo, bez
uporabe sile, tene lake postaviti u pravi poloaj. Sputajudi mu noge ili tijelo, lako ga je natjerati da
sjedne ili legne, dok bi isti postupak s odraslim akitom ili bulmastifom, tekim vie od etrdeset pet
kilograma, doista zahtijevao prilinu snagu. Osim toga, mnogi psi doivljavaju prisilu kao agresivnost,
stoga bi naa nasilnost mogla potaknuti njihovu. Rano kolovanje, vrsto, ali ne grubo, moe sprijeiti taj
problem. Upamtite ovo nepisano pravilo: to de pas biti vedi kad odraste, to ga ranije treba nauiti
izvravati najosnovnije naredbe.
Budite dosljedni! Uvijek morate biti dosljedni i za jednu te istu naredbu rabite iste rijei i znakove, a
poeljan je ak i isti nain govora. Dok sve vjebe nisu dobro i pouzdano nauene, trebalo bi psa trenirati
svakoga dana na istom mjestu i u isto vrijeme.

Psi vole predvidljivost. Ukoliko se u vaem kudanstvu sve dogaa redovito i u isto vrijeme, imate okolinu
u kojoj bi vedina pasa napredovala. Redovitost i dosljednost posebno koriste manje pametnim psima, ali
povoljno utjeu i na one podreenije i straljivije.
Budite jasni! Uvijek kada prilazite psu, prije nego li mu bilo to zapo-vijedite, ponite s njegovim imenom.
Na taj nain nauit de pozorno pratiti vae rijei i shvatit de da se sljedede rijei odnose na njega.
240 Inteligencija pasa
Posebno je dobro istovremeno s usmenom naredbom dati i znak rukom, jer mu tako pruamo dvije
mogudnosti da shvati naredbu i reagira.
Ponite u tiini! Svako uvjebavanje ponite u mirnom okruju, gdje psu usputni podraaji nede odvradati
pozornost. Tako de se modi usredotoiti na vas. Kasnije, kada naui najosnovnije, moete se premjestiti
na bunija i prometnija mjesta.
Budite blizu! Uvijek budite blizu psa, tako da ga odmah moete ispraviti. ak i kada savlada poetne
zapovijedi, drite ga na uzici tijekom uvjebavanja, tako da zadrite tjelesni dodir s njime. Kasnije de se
udaljenost izmeu vas i psa povedavati, a na kraju dete ga modi pustiti s uzice.
Vjebe neka budu kratke! Zbog vas, a i zbog psa, najbolje de biti ako vjebe budu kratke. Pas de se mnogo
bolje koncentrirati na nekoliko kradih treninga, odvojenih odmorima, nego na jedno due uvjebavanje.
Aktivnijim pasminama, npr. hrtovima, dobro de dodi dua trka ili neka druga vjeba kojom de, prije
pravog treninga, istroiti viak svoje energije.
Budite strpljivi! Strpljenje je naroito vano pri kolovanju sporijeg psa. Uistinu de vam trebati puno
strpljenja da nastavite rad sa svojim psom kada na teaju pored sebe budete imali damu koja se lagano
dosauje, jer njen pudl ved pouzdano odgovara na zapovijedi, a vi od svojeg ljubimca jo uvijek ekate
tek prve znakove shvadanja. Upamtite da se ponavljanje, vjeba i strpljenje isplate pa dete na kraju, i vi
imati pouzdanog i sigurnog psa, slinog onome kojeg je po prirodi lake kolovati. Nemojte biti previe
razoarani ako pas ne reagira odmah. Dobri treneri imaju uzreicu koja kae: "Najlake dete uzrujati psa
ako uzrujate njegovoga gospodara." Nervozan vodi "po uzici" prenosi svoju nervozu na psa i on se ne
moe smireno usredotoiti na uenje.
Ponavljajte vjebe! Psu koji nije pretjerano pametan, itavog de ivota biti potrebno povremeno
ponavljanje vjebi kako bi osvjeio ved steeno znanje. To ne moraju biti slubeni teajevi, kao ni
ponavljanje svih vjebi, ved nekakvi podsjetnici koje demo provoditi uvijek kada se pas ne odazove
pravilno na zapovijed. Prikopajte mu uzicu, ponovite vjebu jednom JU dvaput, jako ga pohvalite ako je
dobro izvri, a ispravite
Razuman pas - sretan vlasnik 241
kada grijei. Potom skinite uzicu i krenite za svojim poslom. Osnovne naredbe tako de postati dijelom
pasjeg ivota i on de, bez obzira na svoje priroene intelektualne manjkavosti, reagirati na predvidljiv i

pouzdan nain. Vjebe osvjeenja, popradene obilnim nagraivanjem, uvrstit de u njegovom mozgu
uvjerenje da se isplati sluati gospodarove naredbe.
Budite razumni! Uzmite u obzir stas vaega psa. Baset nikada nede tako brzo i precizno reagirati kao
graniarski kotski ovar, ali ne stoga jer ne zna to treba uiniti ili se opire vaem autoritetu, ved samo
zato jer mu to ne doputa njegov stas.
Budite postojani! Jedan od najvedih problema mnogih vlasnika je njihova popustljivost. S ljupkim psima
teko je biti strog, na primjer, s tako dragim i bespomodnim mopsom ili pekinezerom. Ipak, svaka
zapovijed mora biti izvrena, posebno u poetku kolovanja. Kada pas ne reagira na naredbu koju je ved
nauio, a vi znate daje razumije, morate ga na to prisiliti. Ispravci moraju biti vrsti i strogi pa, ako ne
moe drugaije, potrebno ga je i fiziki prisiliti da vas poslua. Nemojte biti grubi ili nasilni; ali natjerajte
ga da uvijek uini ono to ste mu rekli. Tvrdoglavije pasmine treba nauiti da je naredba izvrena tek kada
je traena radnja izvedena do kraja.
Nagraujte poslunost! Bez obzira kako je zapovijed izvrena -samostalno ili uz vau pomod - istog
trenutka kada je pas napravio ono to ste traili, pohvalite ga. Napokon, on je naredbu izvrio. ak i kada
ved zna sve naredbe, ne zaboravite ga povremeno nagraditi. Tako dete biti sigurniji da de se traene
reakcije uvrstiti u njegovom mozgu.
Kada hvalite psa, budite velikoduni i srdani. Moda dete sami sebi zvuati neiskreno i glupo ako, dok
ekate psa po glavi ili prsima, izjavite: "Kako si ti pametan pas!" ili "Dobra curica!", no va de pas
zasigurno misliti da je to boanstveno. Pse koje je tee kolovati, bolje je nagraditi hranom, stoga de vam
nekoliko keksa u depu osigurati stalni izvor nagrada dok trenirate s njim ili potiete pravilne reakcije
tijekom normalnih aktivnosti.
i
242 Inteligencija pasa
KAKO IVJETI S PAMETNIM PSOM?
Iznenauje injenica daje inteligentnijim psima (do 30. mjesta na listi radne inteligencije) osnovno
kolovanje potrebnije nego manje bistrim pasminama. Bez kolovanja ove je pse gotovo nemogude
obuzdati. Vedina preporuka za pse s niom inteligencijom, vrijedi i za pametnije pse; meutim, kod ovih
bistrijih pasa postoje i neki dodatni zahtjevi.
kolujte psa rano i redovito! Kao i kod manje pametnih pasa, kolovanje i uenje osnovnih naredbi,
poeljno je zapoeti jo u najranijoj mladosti. Meutim, to je pasmina pametnija, to je due moemo
kolovati. Dok de biti teko nadoknaditi proputeno kod jednogodinjeg boksera, njemaki ovar ili pudl
cijeloga de ivota lako uiti nove zapovijedi. Stoga de navike sporijeg psa, koje je nauio vi ranoj mladosti,
ostati nepromijenjene cijeloga ivota, a bistriji de neprestano stvarati nove i povezivati ih sa starima.
Ukoliko, dakle, ponete nemarno postupati sa svojim psom i prestanete traiti dosljednu poslunost,
pametni de pas zakljuiti da su se promijenili uvjeti, a s njima i nauena pravila. Svaku naredbu koju
dajete takvom psu, shvatite kao dio kolskog sata. im ne odgovori kako treba, ispravite ga i potom

pohvalite. Jednom zauvijek upamtite slijed naredba - ispravak -pohvala. Pas moe pravilnom reakcijom
jednostavno izbjedi ispravljanje, ali na kraju uvijek slijedi pohvala.
Iako sam naglasio da kolovanje treba zapoeti to ranije, nemojte brzati. Ponavljajudi prethodne vjebe,
uvijek provjeravajte da li pas sve razumije. Kada savlada sve osnovne naredbe, nauio je uiti i tada
iskoristite priliku. Ponite s uenjem novih stvari. To mogu biti i zabavne igre, poput proenja, kotrljanja,
glumljenja mrtvaca, moljenja, lajanja na zapovijed ili bilo to drugo. Pametni pas ubrzo de shvatiti da
uvijek kada naui neto novo i napravi sve dobro, slijedi nagrada. Udovoljavajudi vaim eljama, on de
ujedno odravati budnim i aktivnim svoj razum.
Inteligentni psi nikada ne smiju nita dobiti badava. ak i kada ga elite pogladiti ili se poigrati s njim,
naredite mu da doe i sjedne prije nego to uinite. Tako dete ga stalno podsjedati daje reagiranje na
ljudske
Razuman pas - sretan vlasnik 243
asocijacija koje on stvara tijekom svakodnevnih aktivnosti u svojoj okolini.
Tijekom kolovanja budite dosljedni u svojim naredbama i zahtjevima. Pametniji pas doivljava razne
zapovijedi kao probleme ili zagonetke koje treba razrijeiti i zabavlja ga traenje pravog odgovora koji mu
donosi pohvalu i vau pozornost. Stoga nemojte mijenjati pravila i kvariti mu zabavu.
Vladajte svojim osjedajima! Pametniji psi svjesniji su emotivnog stanja svoga gospodara, zato morate
paziti da svoje osjedaje drite pod nadzorom uvijek kada radite s takvim psom. Nikad na njemu nemojte
prazniti svoj bijes. Prepoznat de taj osjedaj pa bi se moglo dogoditi da vas u samoobrani ak i napadne.
Ukoliko i ne uini tako, zapamtit de va izraz ljutnje, a takvo sjedanje umanjuje njegovu privrenost.
Naroito je vano da nikada tjelesno ne kanjavate psa dok ispravljate njegov poloaj. Pomislite kako
biste mu pritom mogli nanjeti bol i pazite da to nehotice ne uinite. Na primjer, trenirajudi psa dugih
objeenih uiju, morate paziti da se one ne zapletu u uzicu ili ogrlicu dok ispravljate njegov stav.
Nikada pred ovim psima nemojte pokazati strah. Doberman, njemaki ovar, rotvajler, pudl ili neki drugi
pametan pas, lako de prepoznati strah, kao i ljutnju, a dovoljno je pametan i dovoljno velik da to iskoristi.
Postat de tvrdoglav, vjerojatno nepopustljiv, a mogao bi ak pokuati preuzeti dominantni poloaj. Imate
li velikog psa, s kojim vas je strah raditi, morate biti jo dosljedniji i uporniji. Prisilite ga da izvri svaku
naredbu i pritom budite vrsti, ali ne grubi. Dobar nain izbjegavanja slinih problematinih situacija je
nauiti psa naredbama lezi i ostani dok je jo tene. Stav lezi u njegovoj glavi oznaava podreenost;
kada legne, znai da vas je prihvatio kao vou opora.
Jedan od rijetkih osjedaja koje nikada ne morate obuzdavati pred psom je veselje. Budite srdani i
irokogrudni kada ga hvalite - to je sigurno najbolji nain upravljanja psima.
Pomno pratite ponaanje psa! Inteligentan pas brzo de reagirati na sve zapovijedi. Naravno, njufaundland
de se kretati sporije od minijaturnog pudla, ali kada jednom naui zadatak, mora reagirati
244 Inteligencija pasa

odmah, onoliko brzo koliko mu to doputaju njegova veliina i stas. Usporenija reakcija esto je pokuaj
pametnog psa da vidi to de se dogoditi. Sigurno ste ved upamtili: poslije svakog ispravljanja slijedi
pohvala.
esto ljudi grijee kada od pametnog psa previe oekuju. Stoga, prije ispravljanja, moramo biti sigurni
da je pas dobro shvatio vjebu. Pametan pas od kojeg traimo previe ili ga neprestano pourujemo, nadi
de se pod velikim stresom pa moe izgubiti motivaciju za uenje.
Ne pretjerujte u vjebanju! Pas moe steci mnoga znanja, a i potrebno je neprestano ga uiti novim
stvarima, no, ipak izbjegavajte pretjerano uvjebavanje jedne naredbe. Ono isto ponavljanje, koje je
manje inteligentnim pasminama potrebno da ih odri aktivnima i budnima, pametnom de psu brzo
dosaditi. Njegovoj dosadi moete doskoiti pauzama dugim nekoliko dana, pa i tjedana, tijekom kojih
nedete ponavljati nijednu ved nauenu zapovijed. Kroz to vrijeme moete ga uiti novim stvarima, ali
nemojte ponavljati "staro gradivo".
Osigurajte psu prikladne poticaje! Uitak je ivjeti s pametnim psom, ali mu neprestano treba pruati
nove mentalne podraaje. Samo kolovanje takvom psu nije dostatna stimulacija, ved ga moramo
dopuniti drugim vrstama zabave. Vjebe, etnja nepoznatim predjelima, susreti s drugim ljudima i psima
te pradenje gospodara dok obavlja svakodnevne poslove ili odlazi u dudan, zabavit de psa i odrati
njegovu mentalnu otrinu. Pas pametne pasmine, koji pokazuje poremedaje u ponaanju, moda se
dosauje. Psi pokuavaju kopati, gristi, skakati ili bjeati od kude, jer im je to zanimljivije od
cijelodnevnog izleavanja i ekanja zaposlenog gospodara.
Svaka medalja ima dvije strane, pa tako neki aktivni inteligentni psi, poput belgijskih ovara, mogu biti i
prestimulirani te ih njihovo uzbuenje moe ometati u treniranju. Stoga ih treba kolovati u mirnom i
poznatom okruju. Meutim, nakon treninga, potrebni su im novi i uzbudljiviji podraaji kako bi
zadovoljili svoju znatielju i postali potpuno sretni.
Razuman pas - sretan vlasnik 245
MIJENJANJE INTELIGENCIJE PSA TIJEKOM NJEGOVOG IVOTA
EEG mozga kod teneta starog do pet tjedana pokazuje da je njegov mozak jo uvijek nezreo. Meutim,
ved nakon sedmog tjedna gotovo da nema razlike u mikroelektrinim aktivnostima mozga mladog i
odraslog psa. Netko bi mogao pomisliti da mozak teneta, ved u dobi od sedam tjedana, pokazuje krajnji
domet njegove tekude inteligencije te da je potpuno razvijena i njegova sposobnost uenja novih znanja.
Meutim, nije ba tako.
Razvoj pasje inteligencije tijekom ivota, slian je razvoju ovjekove inteligencije. Kod ljudi,
manifestativna intaligencija ubrzano se povedava u periodu od djetinjstva do mladenatva, dostiudi svoj
vrhunac oko osamnaeste godine. Znanstvena mjerenja pokazala su tek zanemarivo mijenjanje ovih
sposobnosti u periodu od petnaeste do dvadeset pete godine ovjekovog ivota. Meutim, kristalizirana
inteligencija, temeljena na onome to je pojedinac nauio, dostie svoj vrhunac tek oko etrdesete
godine i kod nekih ljudi raste cijeloga ivota. Isto vrijedi i za pse, samo s kradim vremenskim periodima,

sukladno njihovom kradem ivotnom vijeku. Manifestativna inteligencija pasa raste do trede ili etvrte
godine, a onda im poinje opadati tekuda inteligencija.
Kod starijega psa pojavljuju se fizioloke promjene. Nakon etvrte ili pete godine mozak poinje gubiti
teinu i volumen brzinom od 2 do 5 posto godinje. Mozak dvanaestogodinjeg labradora tei ak 25
posto manje nego kada je imao etiri godine. Smanjenje modane mase vedim je dijelom uvjetovano
gubitkom veza meu stanicama mozga, dok je tek malim dijelom odraz umiranja i stiskanja modanih
stanica. Nestajanje neuronskih veza umanjuje brzinu prijenosa informacija kroz ivani sustav. Tijelo
etverogodinjeg labradora alje informacije iz oiju i uiju do mozga brzinom od 360 kilometara na sat,
dok se kod "dvanaestogodinjaka" ta brzina smanjuje na oko 80 kilometara na sat.
Proces starenja umanjuje prokrvljenost mozga (u idealnim uvjetima kod mladog psa srce alje u mozak
oko 20 posto krvi), a time se zamjetno
246 Inteligencija pasa
smanjuje i metabolizam kisika, nepohodno potreban za rad modanih stanica; vie troe samo miidi pri
vedim naporima.
S godinama otupe i osjetila. Slabi sluh, posebno pri visokim frekvencijama. Psi pojedinih pasmina,
retriveri i neki ovari, mogu potpuno ogluiti. Troenjem receptivnih stanica oka i vid postaje zamjetno
loiji; zamagljuju se leda i ronica. Starijem psu, oslabljenog sluha i vida, treba prilaziti s oprezom tako da
na vrijeme uoi osobu koja dolazi. Iznenadni dodir moe ga prestraiti i time potaknuti njegovu nervoznu
reakciju. Iezava i osjet okusa, posebno sposobnost osjedanja slanog i slatkog. ini se da je na starenje
najotporniji njuh, no, na kraju i on oslabi.
Starosna granica pri kojoj se ove promjene ponu zapaati, dijelom ovisi o genetskom nasljeu psa.
Uopdeno, mali psi ive due i kasnije ponu pokazivati znakove starenja. Kod malih pasa tekih do deset
kilograma, ti se znaci javljaju tek oko jedanaest i pol godina starosti, dok se kod pasa srednje veliine,
tekih od deset do dvadeset pet kilograma mogu uoiti ved s deset godina. Veliki psi, teki dvadeset pet
do etrdeset kilograma, pokazuju znakove starenja oko devete godine, a kod divovskih pasmina s
teinom od preko etrdeset kilograma, starenje se zamjeduje s oko sedam i pol godina. Psi prosjeno ive
jo oko dvije godine nakon pojave prvih starosnih promjena. Mogudnost pogreke pri takvoj procjeni
moe biti oko dvije godine u oba smjera, ali i genetska osnova pojedine pasmine moe povedati
odstupanja. Na primjer, psi iste veliine i teine nede svi doivjeti istu starost. Kernski terijer doivi
trinaest ili etrnaest godina, minijaturni pudl moe lako doekati i petnaest ili esnaest godina, dok
kavalirski panijel kralja Charlesa ivi samo jedanaest do dvanest godina.
Zbog svih opisanih promjena, poinje slabiti i manifestativna inteligencija starijega psa. Pas "u godinama"
ne odaziva se vie tako pouzdano na nae naredbe. Njegove reakcije postaju usporenije, a ponekad se
doima kao da je sve zaboravio. Vjerojatno ved i sami moete zakljuiti da ga je tada tee neemu nauiti.
Neumitnim posljedicama starenja, do neke mjere, moemo
doskoiti. Prvi i najjednostavniji nain je da psu prilikom uenja

^snovnih naredbi zapovijed izdajemo glasom i pokretom ruke. Ukoliko

Razuman pas - sretan vlasnik 247
kasnije oglui ili oslijepi, uvijek de modi koristiti onaj drugi znak, a to de mu uvelike olakati tegobe starije
dobi. Barbara Merklev, jedna od voditeljica u naem kinolokom klubu, imala je prekrasnu enku
etlandskog ovara imenom Noel. U dobi od trinaest godina, Noel se iskazala na izlobi veterana i inilo
se da je jako zadovoljna to se opet natjee. Nitko od gledatelja nije ni primijetio da je ved vie od godinu
dana potpuno gluha. Barbara je jednostavno uz usmene zapovijedi koristila i znakove rukom koje je Noel
svojevremeno nauila. Zahvaljujudi Barbarinoj "dalekovidnosti", Noel je s izlobe veselo odskakutala,
ponosno nosedi u zubima veliku ruiastu rozetu pobjednika, s godinama koje bi odgovarale
devedesetgodinjaku.
Drugi nain kojim moemo doskoiti starenju povezan je s ranim kolovanjem i ponavljanjem. Psi stare
isto kao i ljudi - najbolje se sjedaju dogaaja iz mladosti i ponu se djetinjasto ponaati. Stariji pas, koji je
rano nauio osnovne naredbe, reagirat de neto sporije, ali sigurno. Premda ima i drugaijih primjera.
uo sam nedavno za staru enku zlatnog retrivera koja je sa svojim gospodarom uvijek pouzdano etala
bez uzice. Meutim, u zadnjoj godini ivota, inilo se da je sigurnija i oputenija na uzici, u poloaju
pored, kao onda dok je tek uila hodati uz nogu.
Povremeno ponavljanje takoer je od koristi starijim psima. Kada je pas jednom uspostavio redovni
raspored dnevnih aktivnosti, drat de ga se i u starosti. Izvravanje poznatih naredbi omogudit de mu da
se i dalje rutinski uklapa u uobiajeni ivot svoje obitelji i dat de mu osjedaj sigurnosti i oputenosti.
Psi mogu uiti i kada su stari; treba im samo neto vie vremena i jo vie strpljivosti. Ukoliko ste sa
svojim psom uspostavili dobar odnos, moete ga kolovati u bilo kojoj ivotnoj dobi, koristedi tehnike
koje sam izdvojio za sporije pse. Nedavno sam vidio kernskog terijera Whistlera, spaenog iz prihvatilita
za pse, koji je u dobi od dvanaest godina poloio svoj prvi ispit iz poslunosti, a gospodar ga je poeo
uvjebavati samo godinu dana ranije. Whistler je ponosno izaao iz ringa maudi repom brzo poput bilo
kojeg teneta. Da je imao rep, siguran sam da bi i njegov gospodar isto tako sretno mahao.
248 Inteligencija pasa
Shotgun
Stari pas je jo uvijek ono isto tene koje ste odgojili. On se jo uvijek brine za vas, samo nema toliko
snage i pokazuje znakove istroenosti. Kao objanjenje ove tvrdnje dozvolite mi da ispriam priu o
Shotgunu.
Shotgun je bio veliki labrador boje okolade. Sa svojim gospodarom Fredom, koji je uivao loviti
movarice, ivio je na istonoj amerikoj obali. Ubrzo su se preselili u prekrasni predio Britanske
Kolumbije, u zapadnoj Kanadi i Fred je poskakivao od srdde to de u slobodno vrijeme, zajedno sa svojim
ptiarom, modi loviti divlje patke. Plan je izgledao idealno, ali se nikada nije ostvario. Kada je Shotgun
imao samo sedam mjeseci, Freda su slubene obveze odvele natrag u grad. Ubrzo potom, oenio se, a
kada je Shotgun bio star dvije godine, Fred i njegova supruga Clara dobili su prvo dijete, Melissu. Zbog

nepredvidljivog spleta okolnosti, Fred nikada nije uspio kolovati psa za lov i Shotgun je postao obiteljski
pas. Nauio se na gradski ivot i u sljededih je est godina gledao kako, dolaskom dvaju djeaka, Stevena i
Daniela, raste njegova obitelj. Iako nikada nije bio kolovan za lov, ipak je zavrio poetniki teaj koji se
odravao u njihovoj upi i znao je sve osnovne naredbe. Njegov posao bio je igrati se s djecom, praviti
dutvo Fredu i Clari te paziti na kudu.
Vrijeme je prolazilo i Shotgun je navrio jedanaest godina, tovanja vrijednu starost jednog labradora.
Kretao se polaganije i odustao je od zahtjevnog skoka na privlani leaj u dnevnom boravku. Volio je
spavati due nego ranije, iako se jo uvijek rado igrao s djecom, na koju je posebno pazio. No, nije vie
tako brzo trao i tako visoko skakao za frizbijem kao nekad, a i bre se umarao. Slabije je uo pa je
polake i nesigurnije odgovarao na naredbe koje je nauio prije toliko godina. Ipak, jo mnogo toga
ostalo je isto. Znao je pravo vrijeme etnje pa bi svako poslijepodne u tri sata s iekivanjem prilazio
vratima, oekujudi povratak djece iz kole. Kao itavog ivota, i dalje je nodu spavao usred dnevne sobe,
uz staru navadu da svakoga sata proeta kudom, provjeri djeje sobe i znatieljno gurne njuku u Fredovu
i Clarinu spavaonicu prije nego se opet vrati na isto mjesto u dnevnoj sobi.
Razuman pas - sretan vlasnik 249
Jedne ljetne nodi Shotguna je probudio osjedaj da neto nije kako treba. Kudom se valjao zaguljiv dim i
da sluajno prozori i unutarnja vrata nisu bili otvoreni, sve bi bilo puno otrovnih plinova. Poeo je glasno
lajati ne bi li probudio obitelj, ali nita se nije dogaalo. Koliko god mu je to dozvoljavao njegov artritis,
brzo je otrao u Fredovu i Clarinu sobu. Nije ih uspijevao probuditi lajanjem pa je tekom mukom skoio
na krevet i prednjim apama dotakao Fredove grudi, glasno lajudi. Fred se prestraen probudio i u trenu
shvatio to se dogaa. Probudio je Claru pa su oboje odjurili u sobe dvaju djeaka, pograbili ih i odjurili
van kroz plamen koji se irio kudom. Dozivali su i Melissu, najstariju devetogodinju djevojicu,
pretpostavljajudi kako de je buka i strka probuditi te de i sama pobjedi iz svoje sobe u stranjem dijelu
kude. Kada su stigli na travnjak pred kudom i okrenuli se, kuda je ved bila u velikom plamenu. Stigli su i
vatrogasci, ali Melisse nije bilo. Fred se pokuao vratiti, no nije mogao bos kroz vatru i morao je odustati.
Shotgun je jo uvijek bio unutra. Moda je negdje u svojoj velikoj staroj glavi ipak znao brojiti i znao je da
netko nedostaje. Polako se odgegao do Melissine sobe i naao je kako, u panici i suzama, stoji usred
dima. Zalajao je i krenuo prema vratima, ali ga Melissa nije razumjela ili je bila previe zbunjena da bi ga
slijedila. Tada ju je njeno uhvatio za rukav spavadice i poeo je vudi prema vratima. Prednji izlaz bio je
ved sav u plamenu pa se stari pas uputio na stranja vrata, vukudi i vodedi za sobom preplaenu
djevojicu. Dok je okolo ved posvuda bjesnila vatra, pred njima su se isprijeila stranja zatitna vrata,
zatvorena kukicom. Daje bio mlai i spretniji, Shotgun bi moda probio mreu i izaao van, ali u tom je
trenutku iana mrea predstavljala nepremostivu prepreku. Melissa je bila previe preplaena da mu
pomogne i samo je stajala u oku. Shotgun je na trenutak pustio njezin rukav, ustao na stranje noge i
otkvaio kukicu na vratima, potezom za koji je pred nekoliko godina bio strogo kanjen. Tada je, kao
mladi pas, otvorio stranja vrata ne bi li sa svojeg teritorija potjerao susjedovog foksterijera, napasnika
koji je obiavao ulaziti u stranje dvorite i kopati po malom povrtnjaku.
250 Inteligencija pasa

Shotgunovi pokreti nisu bili spretni kao nekad pa je kukicom porezao njuku. Ustrajao je unato velike
boli i konano je uspio otvoriti vrata. Ponovo je prihvatio Melissu za rukav i odvukao je u sigurno sredite
dvorita. Tek tada ju je pustio i poeo si lizati opeene ape. Kada su ih nekoliko trenutaka kasnije
pronali vatrogasci, Melissa je plaudi grlila Shotguna, milujudi mu krvavu njuku.
Shotgun je bio star, spor i manje pouzdan nego prije, ali mu je ipak uspjelo uspjeno odigrati ulogu
kudnog uvara koju si je sam namijenio, potpuno posvetivi svoju sposobnost rjeavanja problema i svoju
inteligenciju sigurnosti i blagostanju svojih gospodara. Biti star ne znai biti glup, nepotreban ili istroen.
Shotgun je te nodi pokazao visoki stupanj inteligencije. Shvatio je da neto nije u redu i, budedi uspavane
gospodare da ih upozori, rijeio je problem. Zapazio je da jedno dijete nedostaje i pronaao je odgovor
na pitanje kako bi ga mogao izvesti iz kude. Suoen s vatrom koja je blokirala prednja vrata, naao je
alternativno rjeenje, a kada je napokon stigao do zakljuanih stranjih vrata, rijeio je i taj posljednji
problem na putu do spasa. Petoro ljudi koji su bili njegov opor, njegova obitelj, njegovi gospodari,
dugovalo je svoje ivote sposobnosti prerade informacija i rjeavanja problema tog starog mozga.
251
Kazalo pojmova
adaptivna inteligencija
118, 119, 127, 159, 228
afganistanski hrt 166, 185, 237
agresivnost 10, 102, 108, 109, 135-138, 140, 194, 212-215, 220-228, 232, 234, 242, 250
akita 185
alfa vuk 123, 152, 153
aljaki malamut 135, 154, 173, 185
ameriki Kennel Club 14, 92, 179
ameriki lisiar 185
ameriki stafordski terijer 184
ameriki vodni panijel 185
ar-pej 185
australski govedar 184, 185
australski svilenasti terijer 184
australski terijer 173, 184

azijski vuk 35
B
baseni 13, 30, 31, 173, 182, 185 baset 86, 105, 152, 165, 168, 185, 236, 250
belgijski ovar
Malinois 141, 172, 184
Tervuren 141, 172, 184 belgijski pic 184 bernardinac 6, 37, 135, 154, 185 bernski planinski pas 154, 155,
184 bigl 43, 55, 147, 172, 180, 182,
185, 217, 218, 239 bihevioristiko gledite 66 bion 185 bobtail 185
bokser 3, 37, 185, 239, 242 borzoj 145, 185 bostonski terijer 135, 185 bradati kotski ovar 153, 184
bretonski ptiar 184 briard 184 briselski grifon 185 bulmastif 141, 239
CIQ test, Vidi test inteligencije

agalj 23, 26^ 27? 34, 35

252 Inteligencija pasa
cau-cau
23, 131, 141, 182, 185, 217 iuaua
130, 135, 140, 173, 185, 217
D
dalmatinski pas 38, 125, 184 Dandi Dinmontov terijer 179, 185 Descartes
44, 45, 60-68, 90, 91, 93, 116 Dingo 30
dingo 19, 30, 31, 34, 35 doberman
37, 116, 126, 141, 172, 175,
179, 180, 184, 192, 195, 234,
243
E
engleski buldog 135 engleski hrt 13, 145, 185 engleski koker panijel 184 engleski lisiar 185 engleski
pringer panijel 184 engleski seter 184 erdel terijer 151, 184

faraonski pas 34, 184

finski pic 185
flandrijski govedar 152, 173, 184
francuski buldog 185
glazbena inteligencija 85 goni rakuna 146, 148, 185 gonii 144, 145, 146, 147, 218 gordon seter 184
graniarski kotski ovar
153, 173, 175, 179, 184, 193,
235, 241
graniarski terijer 184 grifon 185
H
hinduizam 54
I
ibikihrt 185
interpersonalna inteligencija 84
intrapersonalna inteligencija 82, 83
irski modri terijer 184
irski seter 37, 38, 184
irski terijer 38, 135, 150, 173, 185
irski vodni panijel 124, 184
irski vuji hrt
25, 135, 145, 146, 184 islam 53, 54
japanski in 185 jazavar 13, 38, 135, 176, 185 jezerski terijer 179, 185 jorkirski terijer 135, 150, 184
K
kavalirski panijel kralja Charlesa
97, 157, 185, 194, 246 kernski terijer

38, 82, 97, 101, 120, 135, 141, 150, 173, 184, 212, 246 kineski kukmasti goli pas 185 kinestetika
inteligencija 83 klamberski panijel 124, 135, 184 kojot 19, 23, 27, 34, 35, 154
-ioa

tih

253
komondor 38, 141, 151, 179 krdanstvo 47, 54 kratkodlaki foksterijer 184 kristalizirana inteligencija
220, 221, 222, 226, 245 kuvasz 141, 185
labrador 88, 144, 173, 179, 184, 188, 189, 192, 214, 216, 234, 245, 248
lajanje 100, 132, 149
lhasa apso 185
lingvistika inteligencija 90, 91
lisice 13, 19, 21, 27-29, 33, 34, 148, 149
lovaki psi 21, 141, 142
M
majmunski pin 184 maltezer 64, 157, 185 manesterski terijer
126, 127, 150, 184 mastif 23, 37, 138, 141, 239 matematika inteligencija 87 mekodlaki peninobojni
184 mops 37, 135, 157, 185, 241
N
norfolki terijer 185 norveki sivi goni 154, 184 norviki terijer 184
NJ
njemaka doga 185
njemaki kratkodlaki ptiar 184
njemaki mali pic 184
njemaki ovar 7, 134, 141, 153, 172, 179, 184, 234, 242, 243 njufaundlend 64, 184
o
olfaktorna adaptacija 146, 147
opda inteligencija 79

OPT test, Vidi test osobnosti i

poslunosti
otrodlaki foksterijer 185 otrodlaki vendenski baset 185
parija psi 46, 53
pas sv. Huberta 125, 135, 139, 146, 148, 185, 218
pastirski psi 53, 151, 153, 182, 193
patuljasti naucer 134, 135, 184
patuljasti panijel
157, 179, 184, 185, 194
patuljasti pin 184
pekinezer 37, 157, 185, 241
perzijski hrt 145, 185
pirinejski ovar 185
podrijetlo pasa 19
pointer 81, 142, 143-145, 185, 219
poljski (field) panijel 184
portugalski vodni pas 184
prostorna inteligencija 82
prvi psi 17, 157
psi uvari i straari 220
psi za pratnju 125, 157, 210
psi za vuu 6, 154
ptiari 142, 144, 145
pudl 38, 103, 116, 126, 130, 135, 141, 172, 179, 182, 184, 188, 219, 233, 234, 240-243, 246
puli 38,40, 116, 141, 151, 172, 184
254 Inteligencija pasa

R
radna inteligencija 121, 123, 175 ratni psi 138, 139 ravnodlaki retriver 184 rezanje 101
retriver zaljeva Chesapeake 184 rodezijski goni 31, 141, 185 rotvajler 87, 134, 141, 179, 184, 195, 236,
243
samojed 23, 130, 154, 173, 184 sibirski haki
23, 135, 154, 173, 185 silihemski terijer 185, 202 Sky terijer 185 specifina inteligencija 78 stafordski
bulterijer 185 stafordski terijer 141 standardni naucer 184
tibetski terijer 179, 185
U
utjecaj osobnosti 191, 192
V
vajmarski ptiar 184
veliki naucer 141, 184
velkikorgi 184
velki pringer panijel 184
velki terijer 185
vidra 185
viestruke inteligencije 83
vila 184
vuji pic 184
zapadnokotski bijeli terijer
38, 104, 134, 140, 150, 173, 185
zlatni retriver
88, 173, 179, 184, 193, 217
etlandski ovar
153, 172, 179, 184, 193 i-cu 135, 185 kotski jelenski hrt 185 kotski ovar

6, 8, 153, 173, 175, 179, 184, 193 kotski terijer 134, 140, 150, 185
idovstvo 46, 54
tekuda inteligencija 221, 222, 245 test inteligencije
161, 162, 163, 170, 172, 196 test osobnosti i poslunosti
196, 197, 198, 205 tibetski naniiel 185 .........,..._. ...
255
Sadraj
I.

Da li psi misle?.......................................................1

II.

Povijesni razvoj pasa.............................................17

III.

Povijesni pogledi na pasje miljenje.....................41

IV . Suvremeni pogledi na pasje miljenje..................59

V

Priroda pasje inteligencije...................................77

VI.

Lingvistika inteligencija pasa.............................91

VII.

Razliite vrste pasje inteligencije.....................117

VIII.

Instinktivna inteligencija...................................129

IX.

Adaptivna inteligencija.....................................159

X.

Radna inteligencija ili

inteligencija poslunosti....................................175
XI.

Utjecaj osobnosti...............................................191

XII.

Kako povedati inteligenciju psa?.....................209

XIII.

Razuman pas - sretan vlasnik..............,............231

Kazalo pojmova.................................................251