PRIJEVODI

62
A'
ofvorenih oaiiu.
Od svih sie(anja, samo vrijedi
istaknuta nadarenost sje6ati se snova'

FrancescoPetrarca

IJspinjanie
na Ventoux

DRUGE PJESMEGUIOMARI
(na naiin Abela Marrina i Juana de Mairena)
I.
U no6i mi tamnoj!,
samo woi lik,
PoPut iskre bijele.

I na distom Piiesku,
blizu mora,
putenost w oja ruzilasta
i tamnoPuta, Guiomaro,
iznenadnat

Preveoi biljelkompopratio:JozoMRSIC
FRANCESCUDIONIGIU OD DVORCA
SAN SEPOLCRO/11

il.
Sva ljubav je mailarlja;
ona izmtllja godinu, dan,
sat i melodiiu svoju;
izmiSlia ljubavnika i, joS,
ljubljenu. Ne Poku5avaj niSta
protiv ljubavi, jer ljubljena
nikada nije Postoiala.
III
Napisat 6u na wojoi lePezi:
vohmle da bih te zaboravio,
zaboravliam te da bih te volio'
IV
Hladit 6e5 se lePezom
s madrigalom koji glasi:
zaborav na liubav stavlja sol'
V.
Oslikat 6u te osamljenu
u urni zamiSljenof
stare Daguerrove fotografije,
ili na dnu zrcala,
Zivu i sPokojnu,
zaboravliaiu6i wog Pjesnika'

u.
I poslatiu ti Pjesmusvoju:
"Pievase to Stose gubi",
sa zelenim PaPagaiem
da ie na wom balkonu kale'

(1) Najve6u planinu ovoga kraja, koju nebez razloga

zovu Ventosus, "vietrovitom", danas sam osvojio' samo
tjeran Zeliom, to neobidno visoko mjesto vidjeti' Puno
odijukao s tom ideiom; joS od moga
godit
,"*
" naime, poznato ti je stanovah u ovim
dietinpwa,
podrudjima, kako to ve6 ponekad Zivot u svoj Sarolikoj
koia
igri sa sudbinama, ponekad upnli6'/2/ Ta planina'
mi
bijaSe
vidliiva-,
iZ iz daleka sa svih strana svakome
uvijek pred odima.
(2) Uhvati me silovit prohtjev, napokon iednom to
Sto
udiniti, Sto sam dnevno htio uainiti, narodito nakon
13/'
kocJLiviia
povijesti
sam dan prije ditaju6i u rimskoj
sluiaino naiSaona mjesto, gdie Filip, krali Makedonije'
u
Haenius
brdo
rat,
vodio
taj isti koji je 5'Rimllanlma
da je
Tesaliji osvoji. On je naime povjerovao glasinama'
i
vidieti,
mora
Jadransko Crno
s tog'brda mogu6e dva
jer kroz to
iskusiti,
mogah
ne
*ot.. S pravom ili bez,
udalieno
bija5e
brdo
budu6i
swar bija5e jo5 nesigurnija,
imahn
tome
o
i
tako
tako
pisci
od nasega svijeta a
niih
sve
ne
bih
svrhu
tu
za
razlidita miStlenia. Kako
Mela/4/'
Pomponius
je:
kozmograf
konzultirao navesti
bez sumnje izvje56uje,da je tako, Titus Livius <LrZi,<laie
glasina laina; daje to bilo za tnene lako moguee, to brdo
lztidjetikao Sto kod ovoga bija5e, ne bih ni dasapitanje
ostavio neodludnim.
(3) OstavljaluCito daleko brdo po strani i k ovome
aktualnom dolazeCi:meni se iiniza mlada dovieka' koii
je, Sto kocl
nema Sto diniti s vodenjem drZave, oprostivo
stara kralja nlie za Prekoriti.
Kada sam podeo traZiti pratltelja, ne udini mi se' tna
kako to iudno zvudalo, nijedan od prilatelja za tu ulogr't
podoban: ma kako rijetko, pa i medu dragim-prijateijima'
nadoh pogodnoga sukladno svim Zeljama i karakternim
osobinama. (4) Jedan mi biia5e preoprezan, drr-rgi
predobar, onaj prespor, dmgi prebtz, jedan pak sietan'
a drugi preveseo, napokon onai bezazlen, a drltgi

e)6
csffraitrntrsft

68nl34il1

IJEVODI

63

@e
tan, vise nego mi bijaSe pravo. Kod jednoga
do5e me njegova Sutania, kod drugoga niegova
, kod jednoga njegov obujam i debljina, kod
oga mrSavo(a i fizidka nemo6; protiv jednoga
rra5e njegova hLadna volia za sudjelovaniem, a
mi odbija5e njegova prevatrena volja. Te
kako god bile teSke, lako se podnose kod ku6eljubav sve podnosi/5/ i pokori se ne otimlje
prijateljstvo -; ali usput to sve biva joS teretnijim.(5)
lako vaga5e moj osjetljivi osjelaj, koji se sprema5e imati
zadovolistvo, oprezno sve pojedinosti iedne s
ima, a da pritom ne bi prijateliske veze povrijedio i
ti5ini odbacio sve Sto je pripremanome poduhvatu
biti na smetnii. I Sto misli5? Napokon obratih se
pomo6 meni najbliZe stoje6em i objavim moju nakanu,
rme iedinomebraw/6/ koji je mladi i kolega kojega ti
ro poznaje5. Veselije vijesti nije mogao duti i on mi
zahvali veselo, da je kod mene mogao zauzeti
stodobno i mjesto prijatelja jednako kao i brata.
,.., (() Na odredeni dan podosmo od ku6e i pod veder
do u Malaucene; to miesto leZi u podnoZju
rda, sa sjeverne strane. Tamo ostadosmo jedan dan i
renusmo u osvajanje brda napokon danas, svaki sa
r ^ : ^ l- ^
pratiteljem i iebez pote5ko6a: Zapravo ie^ to jedna
:odbojna i skoro nedostupna litidna masa; ali dobro je
pjesnik rekao:
Neum.onri napor pobjeduje sue./7/
!i'

Jedan dugi dan, miluju6i zrak, napon duSa, jakost i

:!)ripravnost tijela i Sto k tomu joS veima pripada, nama
liienjaiima bijahu pri ruci; jedino nam se konfiguracija
b'rostora opira5e.(7) Sretosmo jednog prastarog pastira na
obroncima planine, koji nam rede, da se i on u
foropadnosti mladenadkoga Lata, jednom popeo na
vrhunac planine, ali nazad nije ni5ta donio doli Lallenia
i'pokore i od trnjem i oStrim rubovima kamenja razdrra
tiiela i odieie i nikada od tog vremena i kasnije nije duo
fe itko sliino neSto pokuSao.(8) I dok nas on tako
'opominja5e, u nama zabranienu narastaSe potreba
tinjenja, kako to ve6 mlada srca onima koji ih opominju
uzvra(aiu. Nakon Sto uvidie uzaludnost svoga
nja, starac krenu malo naprijed, i tamo medu
iticama pokaza nam prstom na jedan skoro okomiti
ldninski puteljak, pri demu za namajo5 svoje opomene
iako mi ve6 podobro bijasmo odmakli.
,, 'Njemu smo ostavili sve od odje6e ili drugih predmeta,
.oji nam mogahu biti na smetnji i pripremismo se jedino
;,,Samoza osvajanje visina. (9) Ali kako to inade biva,
veliaansffenu podetku zasmeta uskoro umor nogu.
leko od mjesta rastat\ka,napravismo na jednoj stijeni
nak. Odatle krenusmo dalje naprijed ali polaganije.
ja osvajah puta u planinu skromnijim korakom.
moj, naravno, nastojaSe najkradim mogu6im putem
ko hrpta planine u sve veie visine dospjeti, za razlike
I mene koji i ne bijah tako pripravan, krenuh uprijekim
m. koii vodaSe neSto nizbrdo.
Nakon Sto je zovnuo i oznadio mi pravoga puta, ja
h, da se nadam, da je prilaz s druge strane
niji i da se ne bojim duZega puta, jer njime mogah

manjim usponom napredovati. (10) Ta isprika imaie za

svrhu prikriti moju tromost i dok se drugi vei domogahr-r
viSih podrudja, jasejo5 povladih po rubovima doline. jer
nijedan drugi blaZi uspon ne bija5e na vidiku, sto vi5e
put se razvude toliko, da beskorisno trapljenie bija5e sve
vl LAa
L
',a

i
r

nara
6 vr !'

Tek kada mi od bezvoljnosti skoro mudno bi i lutanje

krivim putima dode na vrh glave, odredih ravnim putom
prema gore vrhunca osvojiti.stigoh umoran i bezvoljan
brata, koji me je dekao i pri tome se uredno odmorio i
mi krenusmo iedno vriieme zajednidkoga puta (11)
Netom smo tu uzvisicu napustili, ve6 zaboravih
stramputice od prije i ponovno se dadoh u niZa podmdja
voditi, patrale1i lakSega puta po dolinama za uspinianje.
namjerih se opet na te5ka i duga puta. Tako sarno
produZih toga teska uspinjanja, ali ljudskim duhom
stvarnost ne biva poni5tena i nemogu6im ie da livo biie
od krvi i mesa u visine dospije spu5tajuei se.
iemu suviSnerijedi?I ne bez podsmijeha mogabr^ta
to mi se, na moju veliku ljutnir-r,u nekoiiko sati dogodilcr
najmanje tri puta. (12)
Tako podesto ve6 izluden spustih se u jednu dolinur.
Tu odlepr5ah na krilima duhovnoga od tjelesnoga pren-]a
netjelesnome i odrZah sebi samome jedan proslov: "Ti
Sto si danas, pri osvojenju toga brda, tako desto doZivio
znaj, da se tebi i mnogima dogada, koii za duhovnim
teZe. Ali stoga niie lakSe ljudima prosuditi, ier pokreti
tijela vidljivim jesu, a oni duSe nevidljivim i sakrivenim
ostaju. (13) U swari Zivot leii, onaj kojeg se blaZenim
zove, na vrhuncu i iedan uski put/S/, tako se kaie vodi
k njemu. Isto tako puno breZuljaka uzdtZe se izmecln i
od vrline do vrline mora se uzviSenim koracima putovati;
na vrhuncu je kraj svih stvari, prema iemr.r ie na5e
hododa56eusmjereno. Tamo htjeti prispjeti ho6e svi' ali
kako Ovidiie kaZe:
Htjeti, to je premalo, puZwd,a tek, uod'i te ka cilir'r'./9i
(L4) Ti svakako - ako se i u tome ne varaS kao i u
drugome,-, ne6e5 samo, nego i Zudi5. Sto te clakle
zadrZava? Naravno ni5ta doli dinienice, da put kroz
zemaljske i niZe uZitke ravniji i kako se na pwi pogled
dini ugodnijim jest. Istodobno moraS, ako si pr-rno
zaslranio, ili pod teretom neobidno velikih poteSkoca
prispjeti k vrhu blaienswa iivota, ili r.r kotao vlastitih
grijeha onemo6ao propasti; i iako te tamo - i sam izgovol
me jezom obuzima - pomrdina i sjene smrti /10/ snadu,
tako mora5 pod neprestanim mukama provesti vjednn
no6": (15) To razmriljanje mi je na neki nevjerojatan
nadin uspravilo tijelo i dr-rSuza ostatak moga puta. Mogtt,
zar, jednako tako s du5om to planinarenje dovrSiti, koie
dan i nod Zelim, jednako kao Sto sam nakon prebroclenil-i
pote5ko6a to u moguinosti i tjelesnim nogama iza sebe
ostaviti! Ali mora da je ono putovanje daieko lakSe,koje
kroz pokretnu neumrlu du5u bez mijenjanja mjesta lt
trenu jednog treptaia odiju mogu6im iest nego ono koje
mora biti izvedeno, u vremenskom tijekr-rkroz posluSnost
smrtnoga i dotrajala tijela i pod teskim teretom, Sto ga
udovi nose.
(16) Brdo ie od svih nalve6e. Stanovnici Sr-rmskog

N6
KN]IZEVNA RI]KA

PRIJEVODI

64

@e
podruaia zovu ga "suna5ce" za5to, ne znam - ili moZda
po nadelu suprotnosti, kako moja predmnijevanje i o
nekim drugim pojmovima bi oznadeno -, jer uistinu
izgledaSe ocem svih susjednih visova. Na njegovu
vrhuncu je jedna zaravan. Tamo sjedosmo kako bismo
se iscrpljeni odmorili.
I kako si ve6 duo, koliko brige se skupilo u srcima
penjaia, to sluSaj, ode, i ostatak, i potro5i pokoji sat od
tvoga vremena, kako bi proditao Sto u jedan dan moga
Zivota ia udinih.
(17) Na podetku stajah tu poput opijena kroz neobidni
daSakvjetra i potpuno slobodni pogled uokolo. Gledam
prema dolje: obiaci su mi pod nogama i ve6 mi manje
znaiajnl, bijahu Atos i Olimp, kada to Sto o njima duh i
proditah, na jednom brdu manje poznatosti mogu vidjeti.
(18) Okre6emtada moj pogled prema Italiji, kamo se
srce moje osjeia vi5e privudeno. Same Alpe, okovane
ledom i snijegom pokrivene - preko kojih jednom divlji
neprijatelj rimskoga naroda prijede, koji, ako je predaji
vjerovati, octom puta kroz stijenje probi/L1./-, pokazaie
mi se tako blizu iako biiahu tako daleko. Ja uzdisah za
italskim vietrom, moram priznati, koji se vide duhu nego
li oeima trenutno nudaSe, i jedna neizdrZiva, goruea
(eLnja obuze me, jednako prijatelja i domovinu opet
vidjeti; tako da za pwi das obadvije nakane miSljah,
njihovu jo5 nemuSku raznjeZenost kude6i, pri demu mi
za svaku od njih pri ruci bijahu rijedi isprike, koje se na
potporu vaZnth svjedoka mogahu osloniti.
(19) Nakon toga obuze me jedna druga misao i
pokrenu me od promatranja prostora k shva6anju
vremena. Naime, rekoh sam sebi: "Danas se napunjava
deseta godina(l2) otkako sam nakon mladenadkih studija
napustio Bolognu i - o neumrliBoZe!, o nepromjenjiva
mudrosti! - koje li velike promjene tvojih obidaja
meduvrijeme iskusi Pri tome ne spominjem ono Sto joS
nije zavr5enim.
Jer joS nisam u luci, da bih se bezbriZno smio sje6ati
pro5lih oluja. (20) Vrijeme 6e jednom moida do6i, kada
6u u jednakom redoslijedu mo6i govoriti o onome Sto se
zbilo, pri demu bih ipak redenicu tvoga Augustina
unaprijed rekao: "Htio bih mi u pam6enje prizvati sve
moje doZivljene podlosti i tielesnu pokvarenost moje
duSe,ne zato jer to ljubljah, nego da bih tebe ljubio, BoZe
moj."/13/
(2i) Ali u meni ustraju joS mnoge nerije5ene i ti5te6e
zadaee. Skrto obidavah voljeti, vi5e ne volim. LaZem:
volim, ali manjom jadinom. Gledaj, opet lagah: ja to voiim
ali rnalo priguSenije, Zalosnije. Sada napokon rekoh
istinu. Jer ovako je to: volim, ali Sto bih radije da nisam
ljubio, Sto sam mrziti htio. Ipak ljubim, ali protiv moje
volje, prisiljen, Zalostan i ojaden. I sam na sebi
iskuSavam,ja sirotan, istinu onog duvenog stiha:
Mrziti - ukoliko mogu, inade ljubim protiv vlastite
volje./14/
(22) Ne prodoie meni niti tri godine, od vremena
naopake i nidemu sluZeie volje, koja mnome potpuno
vlada5e i u paladi moga srca bez pogovora vladaie, da
bih njemu se opiru6i, jednoga drugog opiru6eg i njemu

suprotstavljajuieg zadobio. Medu tom dvojicom ve6 dugo

se na razboji5tu mojih misli vodi vrlo te5ka i joS
neodludena borba za gospodswo nad tom dvojicom
l j udi ."
Tako prodoh u mislima ciielo to desetljede.
(23) Tada pustih brige da se oko pro5loga vrte i
upitah sama sebe:
"Ako bi ti moZda uspjelo kroz sljededa dva h-rstruma
/15/ Zivjeti taj izmiau1i Zivot dalje i u odnosu prema
trajartju vremena isto tako pribliZiti se vrlinama, kako si
u posljednje dvije godine kroz borbu nove protiv stare
volje od svoje wrdoglavosti odustao, zar ne bi mogao,
iako ne sa sigurno56u, ali bar pun nade, u detrdesetoi
godini woga Zivota, krenuti u susret i od ostatka tvoga
staradkog nestaiu6eg Zivota jednostavno odustati?
(24) TaWe i slidne misli potucahu se mojim grudima
amo-tamo, ode. Veselih se mome napretku, oplakival-l
svoju nesavr5enost i proklinjah opdu nestalnost doviedjeg
dinjenja; i na koje to mjesto dodoh i iz koieg Ii razloga
dodoh izgubih potpuno iz vida. Predadoh se brigama,
zakoje neko drugo mjesto bija5e prikiadnije, okrenuh se,
pogledah prema Zapadu - naime opomenulo me se i
istodobno potaknulo, da se moram okretati i vidjeti ono
zbog d.egasam tu, jer vrijeme za daljnji pokret je do51o,
budu6i se sunce vea nagnuto i sjena brda pomalo veiotn
bivala.
(Z5)Granidne utvrde galske zemlje i Spanjolske,
sljeme Pirineja odavde se ne vide, ne zbog toga Sto,
koliko ja znam, izmedu bilokakove prepreke leZe, nego
samo kao posljedica slabosti ljudskoga vida. Ali zato se
planine provincije Lyona mogahu s desna fasno vidieti.
s lijeve pak i sam Marseljski zaljev i onaj koli o obale
Aigues-Mortes-9a udariSe, iako sve to brojne <lane
putovanja udaljenim jest. Rhone leZa5etoino pred moiim
odima. (26) Oot se ja jednome za drugim i5iudavair i
uskoro zemaljskoga okusa nade, pak nakon primjera
tliela i duSu k vi5emu uzdignu, dode mi na pamei r-r
Augustinovu knjigu Priznanja pogledati, daru, kojeg
tvojim prosudbama zahvaljujem. eu,ram je kao
uspomenu na pisca jednako kao i darodavca r"ruvijek je
imadem uz sebe jedna knjiZica veliiine Sadice.
najman)egaformata, ali pune nebrojeniir slasti. Ow*alam
je za aitatL,Sto 6e mi se skoro odima ukazati. A Sto mi
se moglo odima ukazati, osim poboZnoga i Bogu
predanoga? (27) Sludajno mi se ponudi deseta knjiga toga
djela. Brat moj, staja5epun i5dekivanja,napereniir uSiju.
kroz moja usta poneSto duti od Augustina. Boga
zazivljem za wjedoka i njega koji bijaSe tLr,da na ton']e
mjestu, na koje moje odi prvo padoSe stajaSenapisano:
I ljudi idu tamo, diuiti se uisinama planina i uelikim
plimama nxora i tijeku naiiirib rijeka i iiriri ocecnuLi
putanjanxa zuijezd.a - i pri tome nnpuste sami sebe./76/
(28) Bijah kao opijen, priznajem, i zamolih brata, koji
izgaraie od Zelje dalje sluSati, neka ne pronide Lr mene,
zatvorlh knjigu, ljutit na sebe sama, da joS zemaljsko
odudujem, ja, koji je ve6 davno trebao od bezboZnih
ftlozofa nauditi, da ni5ta dudenja nije vrijedno toliko osim
duSe: U usporedenju s njezinom velidinom, niSta niie
veliko.

.6
rsnPadt totr grh 6 8ng34rh
j

_.!

65

@e
) Tada okrenuh unutraSnje oko na sebe sama,
lian toliko od brda vidjevSi. I od toga trenutka
me vi5e nije mogao duti govoriti, dok se nismo
spustili dolje, ta rijed mi toliko Sutljiva posla
Ne mogah vjerovati, da se sve to tako sludajno
ne, sve Sto sam tamo aitao, vjerovah bijaie za
i za ntkoga drugoga redeno. Printah si u sje6anje,
ro i Augustin /17/ jednom razmisljaju6i o sebi
tako mislio, kad mu je nakon dtanjajednog od
kih pisama, kako on sam izvjeStava, prije svega
mjesto upalo u oii: Ne u gozbama niti opijanjima,
obljubljiuanju i razwatu, ne u suadi i ljubontori
li se mijenjati); daleko uiie gospodin nai Isus Krist
i ne brinite se o ua{enxu tiielu, kako ne biste od
Isto se prije dogodilo
bili zarobljauani./I8/(31)
, koji, kada mjesto u Evandelju du, gdje napisano

Zelii li biti potpun, to podi i prodaj sue,sue ito imai

siromainima, i dodi i slijedi me, i irnati eei blago
/79/ i on prihvati zapovijed BoZju, tako kao
to mjesto radi njega proditano, kako njegov biograf
slje govorl/Z}/
I kao Antun, nakon Sto to du,'niSta drugo viSe
, i Augustin nakon Sto navedeno prodita, dalje
tavi, tako i- 2a mene bija5e u malo rijedi, koje
idoh, sva lektira zavriena i 5ute6i razmiSljah o tome,
io je kod ljudi velik nedostatak uvida, da se sami uz
nje najplemenitijeg dijela sebe u toliko sfvari
.-, kroz bijedne glume zastranjuju i inrana taZe ono
3 samo unutra mogu6e naCi. Ja se dudim, koliko li
du5a plemenita, dodim se iz vlastite pobude ne
i da od prapoietka svoga podrijetla ne zastrani i
Sto joi Bog dade ne pretvori u porugu i sramotu. (33)
io aesto, vjeruj mi, toga dana se pri povratku
'nuh, za promatrati vrhunac brda i on mi se ne udini
kta visokim, u usporedbi sa visinama ljudskoga
tranja samo kada ga se ne bi uranjalo u zemaljske
e. I to mi korak po korak dode u shva6anje.
jednome nije dosadno, toliko znoja i napora
jeti, kako bi tijelo samo malo bilo bliZe nebu, koji
12,koji li zatvor, koje li mudenje smije onda du5u
ti, koja se Bogu pribli1ava a da pritome napuhani
nadutosti i vje5tine gazi nogama?
) Nadalje: Koliko je onih kojima 6e uspjeti, da od
ne skrenu, bilo iz straha od jakih ku5nli, bilo iz
za lagodnim Livotom? Ah, presretan je onaj dovjekh uopie imade! Na njega je mislim, pjesnik

koji uspije, smisao Suijeta razumjeti,

sau taj strab i nernilosrednu sudbu

suojenoge baca i pobotna podzernljajeku.(21)
s kojim li se Zarom, moradosmo naprijeti, ne kako
t jedan povi5en komad zernlje wojim podloZili nogarna,
da bismo zadovoljili razmatLarrezemaljske nagonel
5-)S kakvom otkrivenoS6u uzbudena.srca yratih se,
.osvrtanja na put posut ostrim kamenjem, ve6 u
okoj nodi, u malu seosku ku6icu, odakle sam sa

noe nudio svoje usluge. Dok posluZnik pode pripremati

jelo, povukoh se u mirniji kutak ku6ice, kako bi ti sve
ovo u nagloj Zurbi improvizirano napisao, da se, ako tc_r
odgodim, pri promjeni mjesta ne dogodi, da se rnoje
unutamje raspoloZenje sukladno tome ne promijeni i
nakana pisanja ispari.
(35) viai dakle, dragi ode, da od wolih odiju nista ne
Zelim drZati skriveno, pri demu ti ne samo moj cijeli Zivot,
nego i pojedinadne misli savjesno Zelim priop6iti. Za ove
misli molim - usrdno Te molim - : t koje tako dugo
lutahu i nestalne bijahu, neka se jednom smire i neka se
nakon toliko lutania okrenu prema dobrome, isrinitome,
sigumome i postojanome. Zbogoml
Malaucene, na 25. travnja (L336.)

_____-i=}+___
/1/ Naslovnik,prvoga pisma iz IV. kniige, zbirke pisarna
Familiiarium rerum, ie Francesco Dionigi (de Robenis) od clvorca
San Sepolcro /Sv, groba/, (Toskana), rani humanisr i pripaclnik
reda Augustinaca, roden oko 1.280.,umro 1342.u Napulju kao
Biskup od Monopolija od 1.340.do 1328j bija5e profesor teologije
i filozofije na Sorbonni u Parizu. On je petrarcu vpozn o 7333Ll
Parizu i uveo ga u duhovni svijet Augustina.
/2/ Istodobao kada i Dante, morade petrarcin otac, Ser petracco
da parenzo 1302.napustitiFirencu. Njegov sin Francescobil3o4.
roden u Arezzu.Od 1313.obitelj Zivi u Avignonu.
/3/ Liviie, Ab urbe condida 40,21.)-4
/4/ Pomponius Mela, De chorographia 2.1.7.
/5/ I. Kor. 13J
/6/ Petrarcin brat Gherardo, roden oko 1307. nakon smni svo.je
ljubljene 1343. stupi u kartuzijanski samosran Monrrieux kod
Marseillesa.
/7/ Yergilije, Georgica 1.,145f .
/8/ M^t.7,14.
/9/ Ovi&je, EpisrulaeEx ponto 3,1,35.
/1,0/ vgl ps. 107,10.
/1.7/ Livije, Ab urbe condita 21,37,2(Hanibalov prijelaz Alpa).
/1.2/ Izmedu 1323.-7326.petrarca je zajednosa bratom Gherarclom
nastavio studij pravnih znanosti u Bologni. Smrt oca prisili ih na
povratak u Avignon.
,/13l Augustin, Confessiones2,1.1.
/14/ Ovidije, Amores 3,1I,35.
/15l Lustrum: vremensko razdoblje od pet godina.
,/15,/Augustin, Confessiones10.g.15.
/17/ rbid, 8,1.2,29.
/1.8/ Rtm. 13,13 f ,
/I9/ M^t. 79,2L,
/20/ Euagrije, Vita Antotii 2.
/21,/ Yergilije, Georgica 2,490-492.

_-_-#-+___
Prema knjizi Francesco petrarca:
Die Besteigung des Mont Ventoux
(Osuojmje planine Mont Ventoux)
Prvo izdanje:Izdava(kakuia philipp Reclam,
fun. GmbH
&Co
Stuttgarr,1955.
Latinsko-njemadko izdanje, Ditzingen, 1996. (Niemaikj
prijevod, Kurt Steinmann).

trakom suncakrenuo, a mjesecje putnicima cijelu

e6
KNJIZEVNARI'E(A