Masanobu Fukuoka Revolucija Jedne Slamke

BIBLIOTEKA
ORGANICA
Urednik
DARKO
PETANJEK
Masanobu Fukuoka
Revolucija jedne
slamke
Uvodu prirodno poljodjelstvo
SADRAJ
1. Predgovor
2. Pogledaj ovo ito
17
3. Ama ba nita
20
4. Povratak na selo
26
5. Prema "ne-djelatnom" poljodjelstvu
29
6. Povratak izvornom
32
7. Jedan od razloga zbog kojih se prirodno poljodjelstvo

nije rairilo
Uz susretljivost i svesrdnu pomo dr. Mate Jurkovia, dr. Zeljka

L e i n e r a , dipl. ing. B o g o m i r a Miloevia, dr. Zvonimira
Ostojia, mr. Pavla Bakaria, prof. dr. Vladimira Devidea i dr.
Antuna Vitturija, strunu korekturu priveo je kraju Darko
Petanjek.
34
8. ovjeanstvo ne poznaje prirodu
36
9. etiri naela prirodnog poljodjelstva
40
10. Poljodjelstvo medu korovom
47
11. Poljodjelstvo sa slamom
52
12. Uzgoj rie u suhom polju
58
13. Voke
62
14. Zemlja u vonjacima
65
15. Uzgoj povra kao divljeg bilja
68
16. Uvjeti za naputanje kemikalija
72
17. Ogranienja znanstvene metode
76
18. Jedan poljodjelac progovara
79
19. Lako rjeenje tekog problema
82
20. Plodovi tekih vremena
85
21. Marketing prirodne h r a n e
88
22. Komercijalna agrikultura e propasti
91
23. Istraivanje - za ije dobro?
94
Predgovor
96
24. to j e ljudska hrana?

25. Milosrdna smrt za jeam
1 0 1
26. Jednostavno sluite prirodu i sve je u redu
105
27. Razliite kole prirodnog poljodjelstva
109
28. Zbrka oko hrane
1 1 3
29. Mandala prirodne hrane
117
30. Kultura hrane
123
31. ivot o kruhu
1 2 8
32. Zakljuno o ishrani
1 3
33. Hrana i poljodjelstvo

34. Glupost se pravi da je pametna
35. Tko j e budala?
1 3 5
136
1 4 0
36. Roen sam da bih iao u vrti
143
37. Putujui oblaci i iluzija znanosti
147
38. Teorija relativnosti
1 5 1
39. Selo bez rata i mira
153
40. Revolucija jedne slamke
158
PREDGOVOR
Nikad
velika
ne
moemo znati
duhovna pitanja.
odgovore
na
Rodili smo se i ivimo na Zemlji da bismo

se neposredno suoili s realnou ivljenja.
Masanobu Fukuoka
"Revolucija jedne slamke" istinska je poema o preobrazbi

i zrenju jednog ovjeka, o njegovim predanim istraivanjima
prirode i fenomena ivota u cjelini. Ona je jasna i jezgrovita,
vrlo praktina i revolucionarna, posebno kada govori o prirod
nom poljodjelstvu, koje je autor svjesno izabrao kao svoj ivot
ni put. Htio je biti to blie prirodi, ivjeti u prirodi, uiti od
prirode. Biti u skladu s izvorom.
Osim o prirodnom pristupu poljodjelstvu, u knjizi se
govori o p r e h r a n i , zdravlju, kulturnim vrijednostima, o
granicama ljudskog znanja i neprestano, ali nenametljivo, o
Velikom Putu, koji je crvena nit to sve povezuje, koji je stvarni
kontekst knjige. Knjiga je pisana aforistiki precizno, vrlo
poetino i duboko, pa e itatelju dati to vie zadovoljstva i
poticaja to je bude itao paljivije i bez predrasuda.
Gdje
rasle opasnost,
raste i ono spasonosno.
Holderlin
Fukuoka je roen 1913. godine u malenom selu na otoku

Shikoku, u junom J a p a n u . Studirao je mikrobiologiju i
specijalizirao biljnu patologiju. Kao dvadesetpetogodinjak
radio je u Carinskom uredu u Yokohami, u odsjeku inspekcije
bilja.
7
Revolucija jedne slamke
Bio je "vrlo zaposlen i vrlo sretan mladi", kako sam kae,

"koji je dane provodio divei se svijetu prirode, to mu se
otkrivao kroz okular mikroskopa, zaprepaten slinou tog
siunog svijeta s velikim svijetom beskrajnog svemira." Ali nije
bio samo radin i ozbiljan, nego se znao zabavljati i uivati u
dokolici. "Luki grad Yokohama bio je savreno mjesto za
ludiranje i zabavu." Oito, bio je darovit i osjetljiv mladi, a
osjetljivost moe prijei u preosjetljivost i ranjivost. Vodei
p o m a l o , k a k o sam k a e , " b e s c i l j a n ivot, z d r u e n s
iscrpljenou od pretjerana rada", postao je neotporan i
"zaradio je akutnu upalu plua". Zbog toga je dospio u bolnicu,
gdje je bio slabo njegovan, pa se "iznenada naao uronjen u
svijet samoe i usamljenosti". Naao se licem u lice sa strahom
od smrti. Na kraju je prizdravio i bio otputen iz bolnice, ali se
nije uspijevao izvui iz depresije. Pojavila se agonija sumnje u
prirodu ivota i smrti. Nije mogao spavati niti se mogao
prilagoditi poslu. Nou je esto lutao i tako je jednom doekao
svitanje. Dok je gledao izlazak sunca... odjednom ...
Ne, nije bitno to se dogaalo izvan njega, nita nije kriva
nona aplja, koja se oglasila otrim krikom i odletjela u dal
jinu... u tom trenu...
U njemu se neto odazvalo i pokrenulo, obasjao ga je
unutranji bljesak: "U trenu su sve moje sumnje nestale, sva
magla moje smuenosti rasprila se. Sve u to sam vrsto
vjerovao, sve na to sam se oslanjao, odnio je vjetar..."
Spoznao je svu ogranienost i nitavnost ljudskog znanja.
Duh mu je postao lagan i jasan, bio je ekslatian...
Prirodu oko sebe i ivot osjetio je kao "istinski raj na
Zemlji."
Sve su se iluzije rasprile, razotkrila mu se "istinska
Priroda."
Mistino iskustvo toga jutra promijenilo mu je sav ivot.
Na sreu, nije se sve zavrilo na tome. Fukuoka se nije
8
Predgovor
bespovratno povukao iz ivota. Iako je odmah sutradan dao

otkaz na poslu, na ope zaprepatenje svih koji su ga poznavali
kao darovitog istraivaa pred kojim je bila lijepa karijera, i
mada se osjeao u sebi sretno i zadovoljno, Fukuoka je nailazio
na nove potekoe. Doivljeno iskustvo toliko ga je nadilazilo
da je i ono malo to je pokuavao i uspijevao rei znancima i
prijateljima, samo stvaralo jo veu zabunu. Ljudi su se
zabrinuli uvi ga to govori. Mislili su daje poludio. Predlagali
su mu da se odmori. On je to i posluao. Dane je provodio
etajui, putujui, razgovarajui s ljudima. Ali prava je
komunikacija izostala. Lutao je uokolo s namjerom irenja svog
uvida po cijeloj zemlji. No, gdje se god pojavio, ignorirali su ga
kao udaka. Zato se vratio u svoje selo, na oev posjed.
Tu je u malenoj kolibi, sred prirode, poeo ivjeti vrlo
jednostavnim, primitivnim ivotom. S uvjerenjem da svemu
treba dopustiti da slijedi svoj prirodni put - upropastio je itav
oev vonjak. Otac je bio okiran. Predloio mu je da si nade
kakav posao, a da se vrati kad se sredi. Kako je to bilo u vrijeme
poetka II. svjetskog rala i ne elei sluili vojni rok, Fukuoka
se zaposlio u ispitnoj stanici u oblasti Kochi. Postao je nadgled
nik u odsjeku znanstvene agrikulture. Tu je radio oko osam
narednih godina. Cijelo to vrijeme prouavao je odnos izmeu
znanstvene i prirodne agrikulture.
Stalno se pitao: "Moe li se prirodno poljodjelstvo
suprotstaviti modernoj znanosti ?"
Z n a o je i vidio to moe i ne moe kemijska agrikultura.
Ubrzo poto je rat zavrio, vratio se na selo da se iznova posveti
poljodjelstvu.
Trideset godina ivio je na svom posjedu, gotovo izoliran
od svijeta, pokuavajui razviti "ne-djelatnu" metodu agrikul
ture. Kao istinski istraiva i inovator, imao je hrabrosti poeti
od poetka: od neznanja.
I a k o z n a n s t v e n i k p o o b r a z o v a n j u i viegodinji
laboratorijski istraiva, Fukuoka je posumnjao u znanost, u
ono to se tako najee naziva. Vidio je svu ogranienost i

apslraktnosl znanstvenog pristupa, njegovo pogreno i jed
nostrano usmjerenje s konanim vrlo tetnim posljedicama po
ljudsko zdravlje i naruavanje skladnih odnosa u samoj prirodi.
O n o to ga je najvie plailo u suvremenoj primijenjenoj
znanosti jest njeno preziranje Misterija, njena volja da ivot
svede na ono to ona o ivotu zna (a to je vrlo malo i nepot
puno) i, to je jo opasnije, da djeluje na temelju pretpostavke
da se ono to ne zna (a to je ogroman dio), moe ignorirali!
Fukuokin pristup poljodjelstvu i ivotu odreuje, prije
svega, njegovo nepokolebljivo i duboko potovanje i pov
jerenje u Prirodu, te njegov uvid da je u ivotu sve povezano i
da ne moemo jedan njegov aspekt odvojiti od svih ostalih, kao
to to ine suvremene specijalizacije koje mrve znanje, gubei
cjelinu iz vida. Konano, nije znanje ono to nam daje osjeaj
cjeline, nego radost otkria, do koje moemo doi jedino
ljubavlju i ne-zahvaanjem. Ljudski zahvat najee oslabljuje
ono to zahvaa. Fukuoka, meutim, nije nepraktian i ne
prezire znanje. On je vrlo postojan i uporan promatra i
eksperimentator. Za vrijeme dugogodinjeg predanog rada,
kako sam kae, poinio je m n o g o greaka i iskusio je
svakovrsne neuspjehe. "Vjerojatno vie od ikoga u Japanu
znam to sve moe krenuti loe u uzgoju usjeva."
Jo neto karakterizira Fukuoku: eksperimentirajui s
razliitim nainima uzgoja usjeva uvijek je polazio od ideje
razvijanja metode koja je bliska prirodi. Tako je postupno
otkrio ugodan i prirodan nain poljodjelstva unutar prirodnog
okolia i u suradnji s njime, umjesto modernog nastojanja, gdje
se primjenjuju sve sloenije tehnike preureivanja prirode. Te,
pak, tehnike sve vie naruavaju prirodnu ravnoteu i tako
dolazi do zaaranog kruga, koji prijeti svjetskom katastrofom.
Temeljna etiri naela prirodnog poljodjelstva, koje je otkrio
Fukuoka, u skladu su s prirodnim redom i vode do obnavljanja
prirodnog bogatstva.
Evo tih naela: Ne kultivirali. Ne upotrebljavati kemijska
10
Predgovor
gnojiva ili pripravljeni kompost. Ne unitavati korove oranjem

i herbicidima i, konano, ne ovisili o kemikalijama.
Pogreno bi, meutim, bilo oekivati da "prirodno ne
djelatno poljodjelstvo" znai kako e priroda obraivati polje
dok ovjek samo sjedi i gleda. Takvom eventualnom pridolici
Fukuoka odmah kae da postoji mnogo toga to mora znati i
initi. Naime, uzgoj je bilja u ljudskoj povijesti kulturna in
ovacija, koja zahtijeva znanje i konstantan napor. Fukuoka je
otkrio metodu poljodjelstva u kojoj je htio izbjei svaki
nepotreban rad. Njegovi argumenti nisu protiv rada kao tak
vog.
Fukuoka nije bez korijena, on dobro poznaje tradicional
no japansko poljodjelstvo i u mnogo emu mu odaje priznanje,
ali smatra da ono zahtijeva mnogo nepotrebnog rada.
Svoju metodu naziva "ne-djelatnim" poljodjelstvom i kae
da ona omoguuje ak i "nedjeljnim farmerima" da uzgoje
dovoljno hrane za cijelu obitelj - ali ne bez ikakvog napora.
Posjedom se, prije svega, upravlja pomou pravilnog rasporeda
poljskih radova. Sve to se ini, mora bili uinjeno ispravno i s
osjeajem.
Temeljna ideja Fukuoki je sinula jednog dana dok je
hodao po nekom starom polju koje se godinama nije oralo ni
koristilo. Tamo je ugledao zdrave izdanke rie koji su nicali iz
busenja trave i korova. Sloga je prestao natapati polja s riom,
prestao je sijati riu u proljee, a poeo ju je sijati u jesen,
stavljajui sjeme na samu povrinu polja, onako kako bi to
uinila priroda. Korov vie nije unitavao preoravanjem,
nauio gaje kontrolirali vie-manje stalnim pokrovom od bijele
djeteline i steljom od riine i jemene slame. Kada je uvidio da
takvi uvjeti pomau rast ljetine, sve je manje intervenirao u
ivotinjsku i biljnu zajednicu na svojim poljima.
Fukuoka dobiva oko 1900 do 2400 kg rie po jednom
jutru. Taj je prinos otprilike jednak kao i onaj dobiven
kemijskom ili t r a d i c i o n a l n o m m e t o d o m uzgoja na tom
II
Predgovor
podruju. Slino je i s prinosima ozimog ita s njegovih polja.

Iz ovoga proizlazi da sve tri metode - prirodna, tradicional
na i kemijska - daju podjednake prinose, ali se uinci na tlo
bitno razlikuju. Tlo Fukuokinih polja iz sezone je u sezonu
kvalitetnije! Tijekom proteklih vie od 30 godina, otkako je
prestao orati, njegova su polja poboljala plodnost, strukturu i
sposobnost zadravanja vode. To je nevjerojatno, prava
revolucija !
U tradicionalnoj metodi stanje tla godinama ostaje
otprilike jednako: prinos je upravo proporcionalan koliini
upotrijebljenog gnojiva i komposta.
Tlo na poljima "kemijskih" farmera postaje beivotno i
lieno svoje prirodne plodnosti u vrlo kratkom roku.
Nemogue je iznijeti sve prednosti prirodnog poljod
jelstva jer bi trebalo prepriati pola knjige. Dovoljno je jo
spomenuti da ono moe na mnogim mjestima sasvim ukloniti
potrebu za navodnjavanjem upotrebom stelje, koja zadrava
vodu. Tako bi se ria i druge visokoprinosne kulture mogle
uzgajali u podrujima koja su ranije smatrana neprikladnima.
Strmine i druga rubna podruja mogu postati plodna bez opas
nosti od erozije tla.
I, to je barem isto toliko vano, tla koja su ve oteena
nepaljivom agrikullurnom praksom ili kemikalijama mogu se
uspjeno rehabilitirati sredstvima prirodnog poljodjelstva.
O svojoj metodi Fukuoka je godinama pisao u knjigama i
asopisima, davao je intervjue za radio i TV, ali bilo je malo
onih koji su slijedili njegov primjer. On je uporno i godinama
na svojem seoskom imanju na otoku Shikoku, u Junom
Japanu primao uenike iz cijelog svijeta.
Fukuoka ih je namjerno drao lamo u poluprimitivnom

okruenju, u kakvom je i sam ivio mnogo godina, jer je
vjerovao da takav nain razvija osjetljivost, neophodnu za
poljodjelstvo po njegovoj prirodnoj metodi. * "Prirodno" pol
jodjelstvo, koje se temelji, kao to smo ve rekli, na dubokom
potovanju ivota, nije usmjereno "vioj produktivnosti i uin
kovitosti", poput kemijske agrikulture, mada daje visoke
prinose.
Krajnji cilj poljodjelstva nije proizvodnja ljetine, nego
razvijanje ljudskih bia. Za Fukuoku poljodjelstvo je put: "Biti
ovdje, brinuli se za maleno polje, raspolagali slobodom i obiljem
svakoga dana - to je morao biti izvorni put agrikulture." To je
proces koji hrani itavu osobu - kako tijelo, tako i duu.
Danas je prepoznavanje dugoronih opasnosti kemijske
poljoprivrede openito obnovilo zanimanje za alternativne
metode agrikulture. Fukuoka je postao priznali zagovornik
agrikulturne revolucije u Japanu i irom svijeta.
Za prirodno poljodjelstvo raste zanimanje poto su drugi
istraivai i poljodjelci, potaknuti Fukuokinim primjerom, i
sluei se njegovom metodom, poeli uzgajati riu i druge
itarice, kao i ostale kulture, u svojim lokalnim uvjetima. Brzih
rezultata nema i svatko tko se na to odlui, mora znati da e
mu trebati i vie sezona, kako zbog stanja zemlje, tako i zbog
slanja svog duha, da prijee na prirodno poljodjelstvo. Prijelaz
na prirodno poljodjelstvo moe jo neko vrijeme zahtijevati
plijevljenje, kompostiranje i obrezivanje - s postupnim sman
jivanjem iz godine u godinu. To je veliki izazov, koji zahtijeva
hrabrost, odgovornost i ustrajnost, a moe se odvijati samo kao
proces zrenja i obnove i poljodjelca i zemlje o kojoj se on brine.
Njegov se posjed sastojao od oko 5000 m riinih polja i

pet hektara vonjaka mandarina i narani. U vonjaku, na
padinama brda iznad zaljeva Matsuyama uenici su ivjeli u
kolibama sa zidovima od blata, bez modernih udobnosti.
12
Ova relativno malena knjiga pravi je rudnik razliitih

bogatstava.
* Zakoraivi u dcvclo destljee ivota, Fukuoka se povukao iz. javnog
ivota i njegov je posjed sada zatvoren za posjetioee.
13
Predgovor
U njoj ete nai savjete o uzgoju voa i uzgoju povra kao

divljeg bilja, saznat ete to je zeleno gnojivo i kako ga
u p o t r e b l j a v a t i , koji su p r e t h o d n i uvjeti za naputanje
kemikalija, ime se sluiti umjesto herbicida radi kontrole
korova. Doznat ete sve o izravnom sijanju i klijanju, o tome
kako ne treba spravljati kompost, sve o poljodjelstvu sa slamom
- koja je temelj metode uzgoja rie i ozimog ita a u vezi je s
plodnou tla, s nicanjem, korovom, tjeranjem vrabaca i
vodom. Saznat ete o vanosti ispravne agrikulturne politike,
0 problemima zagaenosti hrane, o potroaima poljoprivred
nih usjeva kao sudionicima u agrikulturnom zagaivanju, o
predvidljivoj propasti komercijalne agrikulture ... ild.
U itavoj knjizi F u k u o k a n e p r e s t a n o iznosi i svoju
filozofiju ivota iako sam nije filozof u zapadnjakom smislu
rijei. On nije mislilac koji spekulira, nego ovjek sposoban da
vidi stvari. Polo se vratio prvobitnoj bezazlenosti i neznanju,
postao je sposoban za istu, neposrednu percepciju.
Njegovi su uvidi duboki, svjei, imaju ar neposredno
iskazanih iskustava, a nisu puko prepriavanje istonjakih
filozofskih i religioznih uenja, iako ih autor nesumnjivo poz
naje, kao to poznaje i zapadnjaku filozofiju i suvremeni
znanstveni razvoj. I ba stoga on vrlo kritiki govori o stanju
nae tzv. materijalistike civilizacije, koja nas je odvojila od
prirode i koja nas, ako se ne prenemo i ne krenemo u pravcu
duhovne kulture, sigurno vodi u propast. Znanstvena istina, taj
mit naeg stoljea, pokazala se nepotpunom i nedovoljnom da
bi sama mogla voditi ovjeanstvo prema harmoninom ivotu.
Visoka tehnologija i progres, kao njene izravne posljedice, nisu
nas doveli do zdravlja i sree, nego do sve vee robotizacije,
degeneracije i propadanja. Opa zagaenost zemlje, voda,
zraka, hrane, planetarna ugroenost, a da o ljudskoj patologiji
1 konfuziji ne govorimo posebno, dovoljni su i uvjerljivi
pokazatelji stanja ovjekovog duha danas. Treba se vraati
prirodi i suraivali s njom, jer priroda ostaje nedokuivi
Misterij, a ovjek velika neznalica. "Tragedija je u tome to u
14
svojoj neutemeljenoj aroganciji ljudi nastoje podvrgnuti

prirodu svojoj volji." Tko eli upoznati prirodu, mora napustiti
fragmentarno umsko "razumijevanje" i oslobaali se svoga ega,
to jest iluzije da moemo postojati odvojeno od Cjeline. Jedino
ako ovjek slijedi prirodu i ako je slui s punim povjerenjem,
on se vraa u pravi poredak stvari, vraa se sebi i vraa se izvoru,
vraa se izgubljenom raju. To je Veliki Put. To je Fukuokina
poruka.
"Revolucija jedne slamke" uvod je u Fukuokino djelo.
Svoja iskustva, otkria i ideje on je dalje razradio i razvio u
drugim knjigama, od kojih istiemo njegovo temeljno djelo
"The Natural Way of Farming", 1985. (Prirodno poljodjelstvo,
teorija i praksa zelene filozofije). Takoer je vana i njegova
knjiga "The Road back to Nature", 1987. (Povratak prirodi), u
kojoj, kao ve svjetski priznat lider prirodnog poljodjelstva,
govori o svojim putovanjima po Americi, Europi i Africi, kao i
o drugim zanimljivim temama: o prirodnom poljodjelstvu
danas, o agrikulturi za sutra, o Prirodi, Bogu i ovjeku itd.
Nadamo se da e i ta djela u dogledno vrijeme bili
p r e v e d e n a u nas kako bismo cjelovitije mogli sagledati
Fukuokin epohalni doprinos.
I, na kraju, komu je namijenjena ova knjiga?
Po mome sudu, ona je namijenjena svim ljudima dobre
volje, koji respektiraju i vole ivot te vide u njemu neiscrpnu,
svakodnevnu inspiraciju. Ona e biti zanimljiva svakome tko
iskreno traga za istinom s jedne strane potiui ga na vraanje
prirodi putem izravnoga kontakta s njom, a s druge sirane
pomaui mu osvjetavanje povezanosti raznih vidova ivota
medu sobom.
Bit e dobrodola svima kojima je na srcu prirodni nain
ivota i ouvanje prirode od zagaivanja.
Posebno e biti poticajna i neophodna svima koji se ele
upustiti u prirodno poljodjelstvo i uzgoj zdrave i prirodne
hrane, bez suvine intervencije kemikalijama i sloenom
15
Masanobu Fukuoka
mehanizacijom.
POGLEDAJ
Ne mogu a da se jo ne upitam, istodobno i s tugom i s

nadom: hoe li ova knjiga doi u ruke nekom stvarnom poljod
jelcu i n e k o m e od onih dunosnika koji su odgovorni za
kreiranje agrikulturne politike ove zemlje?
Dr. Antun Vilturi
OVO
ITO
Vjerujem da revolucija moe poeti iz ovog struka slame.

Povrno gledana, ova slamka rie moe izgledati lagana i
beznaajna. Teko da bi itko mogao povjerovati da bi ona
mogla zapoeti revoluciju. Ali ja sam shvatio teinu i mo te
slamke. Za mene je ta revolucija vrlo stvarna.
Pogledajte ova polja rai i jema. ito koje dozrijeva dal
e prinos od oko 2400 kg po jutru. Vjerujem da je to ravno
najviem prinosu u oblasti Ehime. A ako je ravno najboljem
rezultatu oblasti Ehime, lako se moe izjednaiti s najboljom
etvom u cijeloj zemlji, jer je to jedno od primarnih agrikulturnih podruja u Japanu. A ova polja nisu bila taknuta plugom
punih 25 godina.
Da bih uzgojio ra i jeam, naprosto razbacujem sjeme po
razdvojenim poljima u jesen, dok ria jo stoji. Nekoliko
tjedana nakon toga anjem riu i rasprostirem njenu slamu po
poljima.
J e d n a k o t a k o ijem i riu. O v o ozimo ito bit e
ponjeveno oko 20. svibnja. Otprilike dva tjedna prije nego to
e usjevi sasvim sazreti, bacam riino sjeme preko rai i jema.
Po zavretku etve i mlaenja ozimog ita sterem po polju
raenu i jemenu slamu.
Pretpostavljam d a j e upotreba iste metode za uzgoj rie i
ozimog ita jedinstvena za ovaj nain poljodjelstva. Ali postoji
i laki nain. Dok hodamo prema sljedeem polju, dopustite mi
da upozorim da se ria tamo sijala prole jeseni istodobno s
ozimim itom. Cjelogodinji uzgoj u tom polju bio je dovren
oko Nove godine.
Takoer moete primijetiti da na tim poljima raste korov
i bijela djetelina. Sjeme djeteline bilo je posijano medu riom
poetkom listopada, malo prije rai i jema. Nisam se osobito
brinuo oko sijanja korova - oni se sasvim dobro snalaze i sa
16
Redoslijed uzgoja u tom polju jest dakle, ovakav: poetkom

listopada djetelina se sije medu riom; zatim, sredinom
mjeseca, slijedi ozimo ito.
Masanobu Fukuoka
gnojiva, ni kemikalije, mogue je postii etvu ravnu onoj ili

veu od o n e koju ubire prosjena japanska farma. Dokaz doz
rijeva pred vaim oima.
Ova polja nisu bila orana 25 godina
Poetkom studenoga anje se ria, a zatim se sije riino

sjeme za iduu godinu i slere slama po polju. Ra i jeam koje
vidite ispred sebe uzgojeni su na taj nain. Brinui se za polje
povrine 1000 m , jedan ili dva ovjeka mogu obaviti cjelokupni
posao oko uzgoja rie i ozimog ita za nekoliko dana. Ne ini
mi se vjerojatnim da bi mogao postojati jednostavniji nain
uzgoja itarica.
2
Ova je metoda suta suprotnost modernim tehnikama

agrikulture. Ona suvremenu znanost i "znamo-kako"
tradicionalne poljoprivrede baca ravno kroz prozor. Ovim
nainom poljodjelstva, koje ne koristi strojeve, ni pripravljena
18
19
Masanobu Fukuoka
AMA
BA
NITA
Nedavno su me zapitali zato sam prije toliko godina

zapoeo ovakav nain poljodjelstva. Sve dosad nisam o tome
raspravljao ni s kim. Moglo bi se rei da nije bilo naina da se
0 tome govori. To je bio naprosto - kako biste to vi rekli - ok,
bljesak, jedno malo iskustvo koje je bilo poetna toka.
T a spoznaja sasvim je promijenila moj ivot. To nije nita
0 emu bi se uistinu moglo govoriti, ali moe se pokuali rei
otprilike ovako: "ovjeanstvo ne zna ama ba nita. Nijedna
slvar nema istinsku unutarnju vrijednost i svaka je akcija
uzaludan, besmislen napor." Ovo moe zvuati protuprirodno,
protivno zdravom razumu, ali ako svoju spoznaju hou izrei
rijeima, to je jedini nain da je opiem.
Ta se "misao" razvila iznenada u mojoj glavi kad sam bio
jo prilino mlad. Nisam z n a o je li uvid da su ljudsko
razumijevanje i napor bezvrijedni valjan ili ne, ali ispitujui te
misli i nastojei ih odagnati, nisam mogao u sebi pronai nita
to bih im suprotstavio. Samo vrsto uvjerenje da je to tako,
zakopano u meni.
Openito se smatra da nema nieg sjajnijeg od ljudske
inteligencije, da su ljudska bia stvorenja od posebna znaaja,
a njihove kreacije i postignua, koja se odraavaju u kulturi i
povijesti, uda vrijedna divljenja. To je, uostalom, uobiajeno
vjerovanje.
Budui da je moja "misao" bila poricanje takva slava,
nisam bio u slanju razmijeniti svoje gledite ni s kim. Naposlijetku sam odluio svojim mislima dati oblik, iskuati ih u praksi
1 tako odrediti je li moje shvaanje ispravno ili pogreno.
Provesti ivot u poljodjelstvu, uzgajajui riu i ozimo ito - to
je bio put koji sam odabrao.
A koje je to iskustvo promijenilo moj ivot?
Prije 40 godina, kao dvadesetpetogodinjak, radio sam u

Carinskom uredu u Yokohami, u Odsjeku inspekcije bilja. Moj
glavni posao bila je provjera uvezenih i izvezenih biljaka, zbog
kukaca - prenosnika bolesti. Posreilo mi se da sam imao
mnogo slobodnog vremena, koje sam provodio u istraivakom
laboratoriju, bavei se svojom specijalizacijom - biljnom
patologijom. Laboratorij je bio blizu parka Yamale, na litici, s
pogledom na luku. Tono preko puta zgrade bila je katolika
crkva, a istono od nje djevojaka kola. Tiho i mirno mjesto sve u svemu, savreno okruje za nastavak istraivanja.
L a b o r a t o r i j s k i i s t r a i v a p a t o l o g i j e bio j e Eiichi
Kurosawa. Studirao sam biljnu patologiju pod strunim
vodstvom Makoto Okera, uitelja na Agronomskoj koli Gifu,
i primao upute od Suehiko Igata u Poljoprivrednom ispitnom
centru oblasti Okayama.
Imao sam sreu to sam bio student profesora Kurosawe,
koji je ostao uglavnom nepoznat u akademskom svijetu, no
znaajno je da je to ovjek koji je izolirao i uzgojio kulturu
gljivice koja uzrokuje bakanac, bolest rie. On je bio prvi koji
je ekstrahirao biljni hormon rasta, gibberellin, iz gljivine kul
ture. Ako mlada ria apsorbira malu koliinu tog hormona, on
izaziva neobian efekt - biljka naraste abnormalno visoka. Ako
joj se, pak, dade pretjerana koliina, reakcija je suprotna - rast
se usporava. Nitko u Japanu nije tom otkriu posvetio veliku
panju, ali je u prekomorskim zemljama ono postalo pred
metom aktivnih istraivanja. Ubrzo potom jedan je
Amerikanac upotrijebio gibberellin za proizvodnju groa bez
sjemena.
Potovao sam Kurosawu-sana* kao vlastita oca. Pod
njegovim vodstvom izradio sam disekcioni mikroskop i pos
vetio se istraivanju smolastih bolesti koje uzrokuju truljenje u
stablu, granama i plodovima amerikih i japanskih citrusa.
* sanje formalni izraz potovanja u japanskom jeziku, koji se upuuje i
mukarcima i enama.
20
21
Gledajui kroz mikroskop, zamijetio sam gljivine kulture

i krianjem razliitih gljivica stvorio nove uzronike bolesti. Bio
sam fasciniran svojim radom. Kako je posao zahtijevao duboku,
suzdranu koncentraciju, povremeno sam stvarno padao u
nesvijest radei u laboratoriju.
Budui d a j e to takoer bilo i vrijeme moga mladenakog
optimizma, nisam ba sve vrijeme proveo zatvoren u sobi za
istraivanje. Luki grad Yokohama bio je savreno mjesto za
ludiranje i zabavu. U to doba zbila se i ova epizoda: napet, s
kamerom u ruci, skitao sam se po pristanitu i uhvatio pogled
prekrasne ene. Pomislivi kako bi ona mogla biti izvrsna tema
za fotografa, zamolio sam je da mi pozira. Pomogao sam joj da
se popne na palubu nekog usidrenog stranog broda, zamolio je
da mi pozira i nainio nekoliko snimaka. Zamolila me da joj
poaljem fotografije kada budu gotove. Kad sam upitao kamo
da ih poaljem, rekla je samo: "U Ofunu", i otila ne rekavi mi
svoje ime.
Poto sam razvio film, pokazao sam fotografije prijatelju
i upitao ga prepoznaje li je. D a h n u o je i izustio: "To je Mieko
Takamine, slavna filmska zvijezda!" Odmah sam joj poslao
deset uveanih fotografija u Ofunu. Nedugo zatim fotografije
su se vratile potom, potpisane, ali jedna je nedostajala. Shvatio
sam da je to bio jedan profil, snimljen izbliza; krupni plan
vjerojatno je pokazao neke bore na njezinu licu. Bio sam
oduevljen: jer sam osjetio da sam na trenutak zavirio u ensku
psihu.
U drugim prilikama, nespretan i trapav kakav sam ve bio,
obiavao sam zalaziti u plesnu dvoranu Nankingai. Jednom
sam tamo uhvatio pogled popularne pjevaice Noriko Awaya
i zamolio je za ples. Nikad neu zaboraviti taj ples - bio sam
tako preplavljen njenim ogromnim tijelom da je nisam mogao
ni rukom obuhvatiti oko struka.
Dakle, bio sam vrlo zaposlen i vrlo sretan mladi, koji je
dane provodio divei se svijetu prirode, to mu se otkrivao kroz
22
Masanobu Fukuoka
okular mikroskopa, zaprepaten slinou log siunog svijeta

s velikim svijetom beskrajnog svemira. Uveer, u ljubavi ili bez
nje, zabavljao sam se i uivao. Vjerujem da me taj besciljni
ivot, zdruen s iscrpljenou od pretjerana rada, napokon
doveo do nesvjestica u sobi za istraivanje. Posljedica svega
toga bila je da sam zaradio akutnu upalu plua i zavrio u sobi
za pneumolorakalni tretman na najviem katu Policijske bol
nice.
Bila je zima. Kroz razbijeni prozor vjetar je upuhavao
vrtloge snijega. Ispod pokrivaa bilo je toplo, ali je moje lice
bilo poput leda. Bolniarka bi mi izmjerila temperaturu i smjes
ta nestala.
Kao d a j e to bila privatna soba - ljudi jedva da su zavirivali
u nju. Osjeao sam se kao da sam baen van, na estoku zimu,
iznenada uronjen u svijet samoe i usamljenosti. Naao sam se
licem u lice sa strahom od smrti. Kad sada mislim o tome, ini
mi se da je to bio bezrazloan strah, ali tada sam ga shvaao
ozbiljno.
N a p o k o n sam bio o t p u t e n iz bolnice, ali se nisam
uspijevao izvui iz depresije. U to sam dotad vjerovao? Bio
sam bezbrian i zadovoljan, ali kakva je bila prava priroda te
samodopadnosti? Pojavila se agonija sumnje u prirodu ivota i
smrti. Nisam mogao spavati, nisam se mogao prilagoditi poslu.
U nonim lutanjima po litici i du luke nisam nalazio olakanja.
Jedne noi, dok sam tako lutao, pao sam od umora na brdu
iznad luke i napokon zadrijemao oslonjen na stablo velikog
drvela. Leao sam tamo, ni u javi ni u snu, sve do zore. Jo se
sjeam, bilo je jutro, 15. svibnja. Omamljen, motrio sam kako
se luka rasvjetljava. Gledao sam izlazak sunca, a opet, nekako
ga nisam vidio. Povjetarac je puhao odozdo, ispod litice, i
jutarnja magla odjednom je ieznula. U tom trenutku pojavila
se nona aplja, oglasila se otrim krikom i odletjela u daljinu.
uo sam lepet krila. U trenu su sve moje sumnje nestale, sva
magla moje smuenosti rasprila se. Sve u to sam vrsto
vjerovao, sve na to sam se obino oslanjao, odnio je vjetar.
23
Osjetio sam da sam neto spoznao i, iako nisam mislio o njima,

rijei su potekle iz mojih usta: "Na ovom svijetu nema ama ba
niega..." Osjetio sam da sam spoznao prazninu."*
Uvidio sam da su svi koncepti za koje sam prianjao, pa i
sam pojam postojanja, isprazne izmiljotine. Moj je duh postao
lagan i jasan. Divlje sam plesao od sree. uo sam kako ptiice
cvrkuu u kronjama, vidio kako daleki valovi svjetlucaju pod
izlazeim suncem. Listovi su plesali, zeleni i iskriavi. Osjetio
sam da je to istinski raj na zemlji. Sve to me opsjedalo, sve
agonije, sve je nestalo kao san, kao iluzija, a neto to bi se
moglo nazvati "istinskom prirodom" pojavilo se, razotkriveno.
Mislim da bi se slobodno moglo rei daje iskustvo tog jutra
promijenilo sav moj ivot.
Masanobu Fukuoka
Usprkos promjeni, u korijenu sam ostao prosjeni,

budalasti ovjek i u tom se smislu nisam promijenio do dana
dananjeg. Gledano izvana, i mene melje svakodnevni rvanj,
i u mojem nainu ivota nema nieg neobinog. Ali uvjerenje
da ja znam O N O , nije se odonda nimalo izmijenilo. Proivio
sam trideset, etrdeset godina iskuavajui jesam li se prevario,
ali nisam naao nijedan dokaz koji bi pobio moje uvjerenje.
to spoznaja sama po sebi ima veliku vrijednost, ne znai
da neka posebna vrijednost pripada meni. Ostao sam jednos
tavan ovjek - obina stara vrana. Sluajnom promatrau mogu
izgledati skromno ili arogantno. Uvijek iznova ponavljam
mladim ljudima t a m o g o r e , u svom vonjaku da me ne
pokuavaju imitirati. Uistinu me ljuti ako netko ne prihvati taj
savjet svim srcem. Umjesto toga traim od njih da naprosto ive
u prirodi i da se prilagode svakodnevnim obvezama. Ne, u meni
nema nieg osobitog, nego je to to sam natuknuo od ogromne
vanosti.
* Spoznati prazninu u ovom smislu znai shvatiti nedovoljnost intelek

tualnog znanja.
24
25
Masanobu Fukuoka
POVRATAK
NA
SELO
Dan nakon opisanog iskustva, 16. svibnja javio sam se na

posao i rekao da dajem otkaz. Moji nadreeni i prijatelji bili su
zaprepateni, nisu znali to bi sa mnom. Priredili su mi
oprotajnu zabavu u restoranu iznad pristanita, ali je atmos
fera bila udna. Taj mladi ovjek, koji se do juer znao zbliili
sa svakim i nije se inilo daje nezadovoljan svojim poslom, nego
se, naprotiv, svim srcem posvetio istraivanjima, odjednom je
objavio da odustaje. A ja sam se smijao, sretan.
Svima sam govorit): "Na ovoj je strani pristanite. Na
drugoj je strani Pier 4. Ako mislite da je na ovoj strani ivot,
onda je na drugoj strani smrt. Ako se elite rijeiti ideje smrti,
morate se rijeiti poimanja da je ivot na ovoj strani. ivot i
smrt su jedno."
uvi me, svi su se zabrinuli: "Sto on to govori? Sigurno
je poludio!" Ispratili su me alosnih lica, a ja sam iziao veselo,
u dobru raspoloenju.
Posebno je zabrinut bio moj sustanar. Predloio mije da
se odmorim na nekom mirnom mjestu, moda na poluotoku
Boso. Pristao sam. U to doba otiao bih kamo god bi me netko
poslao. Sjeo sam u autobus i proputovao mnogo kilometara
zurei u kockaste uzorke polja i malenih sela du autoputa. Na
jednoj postaji spazio sam mali znak na kojem je pisalo
"Utopija". Siao sam i krenuo u potragu.
Na obali je bio malen hotel. Penjui se na liticu, pronaao
sam mjesto odakle se pruao prekrasan pogled. Dane sam
provodio zurei u visoku travu nad morem. Proboravio sam tu
nekoliko dana, moda tjedan, ili mjesec. Kako su dani prolazili,
moje je uzbuenje splanjavalo i poeo sam razmiljati to se
zapravo dogodilo. Moglo bi se rei da sam ponovno poeo
dolaziti sebi.
Otiao sam u Tokyo i ostao tamo neko vrijeme, eui
26
parkovima, zaustavljajui ljude na cesti i razgovarajui s njima,

spavajui kojegdje. Moj zabrinuti prijatelj doao me posjetiti.
"Ne ivi li ti u nekom svijetu sna, iluzije?" pitao me. "Ne",
odgovorio sam, "ti si taj koji sanja." Obojica smo mislili: "Ja sam
u pravu, a li sanja." Kad se na odlasku okrenuo da mi kae
zbogom, odgovorio sam mu neto poput: "Ne reci zbogom.
Rastati se znai naprosto rastati se." inilo se da je izgubio
svaku nadu.
Napustio sam Tokyo, proputovao kroz podruje Kansai*
i krenuo prema jugu sve do Kyushua. Uivao sam, selei se s
mjesta na mjesto noen povjetarcem. Mnoge sam izazvao
svojim uvjerenjem daje sve besmisleno i bezvrijedno, da se sve
vraa u prazninu.
No to je bilo previe, ili premalo, za svakodnevni svijet.
Komunikacija je izostala. Jedino sam mogao misliti o tom
konceptu ne-korisnosti kao neem vrlo vrijednom za svijet,
osobito za sadanji svijet, koji lako brzo srlja u suprotnom
pravcu. Zapravo sam lutao uokolo s namjerom irenja te objave
po cijeloj zemlji. No kamo god doao, ignorirali su me kao
ekscentrika. Z a t o sam se vratio u svoje selo, na oev posjed.
Moj je otac u to doba uzgajao mandarine. Preselio sam se
u kolibu na planini i poeo ivjeti vrlo jednostavnim, primitiv
nim ivotom. Mislio sam da bi svijet ako bih ja ovdje kao
uzgajiva citrusa i ita mogao uistinu demonstrirali svoju spoz
naju, prepoznao njenu istinitost. Umjesto nuenja stotinu
objanjenja, ne bi li prakticiranje te filozofije bilo najbolji
nain? Moja metoda "ne-djelatnog"** poljodjelstva poela je s
tom milju. Bilo je to u trinaestoj godini vladavine tadanjeg
cara, 1938.
* Osaka, Kobe, Kyoto

* *Ovim izrazom Fukuoka skree panju na lakou svoje metode u
usporedbi s ostalima. Taj nain poljodjelstva zahtijeva naporan rad,
osobito oko etve, ali mnogo manji nego kod drugih metoda.
27
Smjestio sam se na planini i sve je ilo dobro dok mi otac

nije povjerio plodonosna stabla u vonjaku. On ih je ve
obrezao u "oblik posude za sake", tako da se voe moglo lako
brati. Kad sam ih ostavio u takvom stanju, grane su se
ispreplele, kukci napali stabla i itav je vonjak ubrzo propao.
Moje mi je uvjerenje govorilo da bilje raste samo i da se
ne bi smjelo uzgajati. Djelovao sam u uvjerenju da svemu treba
dopustili da slijedi svoj prirodni put, ali sam shvatio da, ako
takav nain razmiljanja primijeni naglo, stvari ubrzo vie nee
dobro stajali. To je naputanje, a ne "prirodno poljodjelstvo".
Otac je bio okiran. Rekao mi je da se moram ponovno
disciplinirati, moda negdje pronai kakav posao i vratiti se kad
se sredim. U to je vrijeme moj otac bio poglavar sela. Drugim
je lanovima zajednice bilo teko uspostaviti odnose s njegovim
ekscentrinim sinom, koji se, oito, nije snaao u svijetu,
ivotarei tako na planini. Osim toga, nije mi se dopadala ni
mogunost sluenja vojnoga roka, pa kako je rat postajao sve
agresivniji, odluio sam pokoriti se oevim eljama i potraili
posao.
Tehniki specijalisti tada su bili rijetkost. U ispitnoj stanici
u oblasti Kochi uli su za mene i ponudili mi ured glavnog
istraivaa bolesti bilja i kontrole kukaca. Ta mi je ljubazna
ponuda osigurala osam narednih godina. Tamo sam postao
nadglednik u odsjeku znanstvene agrikulture i posvetio svoja
istraivanja poveanju produktivnosti hrane u ratno doba. Ali
zapravo sam lijekom tih osam godina prouavao odnos izmeu
znanstvene i prirodne agrikulture. Kemijska agrikultura, koja
koristi produkte ljudske inteligencije, slovila je kao supe
riornija. Sve je to vrijeme u meni lealo pitanje: moe li se
prirodno poljodjelstvo suprotstaviti modernoj znanosti?
Kad je rat zavrio, osjetio sam svjei daak slobode i s
uzdahom olakanja vratio sam se u rodno selo da se iznova
posvetim poljodjelstvu.
28
Masanobu Fukuoka
PREMA
"NE-DJELATNOM"
POLJODJELSTVU
Trideset godina ivio sam na svome posjedu i vrlo se malo

susretao s ljudima izvan svoje zajednice. Sve te godine uloio
sam u razvijanje "ne-djelatne" metode agrikulture.
Uobiajeno pitanje koje se postavlja kad se razvija neka
metoda jest: "Kako bi bilo da pokuamo raditi ovako ili onako?"
Zatim se nabrajaju razliite tehnike. To je nain moderne
agrikulture, a rezultat je d a j e farmer sve zaposleniji.
Moj je put bio suprotan. Nastojao sam stvoriti ugodan i
prirodan nain poljodjelstva* koji e rad uiniti lakim umjesto
da ga oteava. Moj je nain razmiljanja bio: "Kako bi bilo da
ne radimo ovo ili ono?"
Napokon sam doao do zakljuka d a j e oranje nepotreb
no, da ne treba dodavati gnojiva, praviti kompost, koristiti
insekticide. Kad se stvar dobro proui, ispada da postoji svega
nekoliko agrikulturnih praksi koje su uistinu neophodne.
Razlog zbog kojeg se usavrene ljudske tehnike ine
neophodnima lei u t o m e to je prirodna ravnotea tako
naruena tim istim tehnikama da je zemlja postala ovisna o
njima.
Isto vrijedi i za druge aspekte ljudskog drutva. Doktori
medicine postaju neophodni kada ljudi stvore bolesnu okolinu.
Formalno obrazovanje nema nikakvu unutarnju vrijednost, ali
postaje neophodno kada drutvo stvori uvjete u kojima netko
mora biti "educiran" da bi se mogao probiti.
Kada sam prije zavretka rata otiao u vonjak citrusa da
bih prakticirao ono to sam tada smatrao prirodnim poljod* Najjednostavnije mogue poljodjelstvo unutar prirodnog okolia i u
suradnji s njim, umjesto modernog nastojanja da se primjenjuju sve
sloenije tehnike preureivanja prirode iskljuivo za dobrobit ljudskih
bia.
29
Revoluciju jedne slamke
jelstvom, nisam obrezivao voke, nego sam ih pustio da se same

brinu o sebi. Grane su se zamrsile, stabla su napali kukci i skoro
je dva jutra mandarina uginulo. Od tada mi je stalno bilo u
pameti pitanje: "to je prirodni uzorak?" U procesu traenja
odgovora unitio sam jo etiri stotine stabala. Napokon sam
osjetio da mogu sa sigurnou rei: "Ovo je prirodni uzorak."
Masanobu Fukuoka
sklonost prema glazbi degenerira. Ako ga pustimo da nastavi

tim putem, dijete e poslati nesposobno uti zov plie ili zvuk
vjetra kao pjesmu. Zato se smatra d a j e glazbeno obrazovanje
korisno za razvoj djetela.
Dijete koje je odgojeno tako da mu sluh ostane ist i jasan,
moda nee znati svirati popularne melodije na violini ili
pijaninu, ali mislim da to nema nikakve veze sa sposobnou da
se uje istinska glazba ili da se pjeva. Kada mu je srce ispunjeno
pjesmom, moe se rei da je dijele glazbeno nadareno.
Gotovo svatko misli da je "priroda" dobra stvar, ali malo
tko moe razumjeti razliku izmeu prirodnog i neprirodnog.
Odreemo li karama s voke jedan jedini pupoljak, to
moe stvoriti nepopravljivi nered. Kad rastu u skladu s prirod
nim oblikom, grane se naizmjenino ire i listovi ravnomjerno
primaju sunevu svjetlost. Ako se taj poredak narui, grane se
ponu sukobljavati, nalijeu jedna na drugu i zapliu se, a listovi
venu na mjestima do kojih se sunce ne moe probiti. teta od
kukaca raste. Ako se slabio ne obree, naredne godine pojavit
e se jo vie uvelih grana.
Trideset godina ivo sam samo za svoj posjed
Posljedica gubljenja prirodnog oblika stabala jest nunost

obrezivanja i istrebljivanja kukaca. Nunost obrazovanja
posljedica je loga stoje ljudsko drutvo napustilo ivot u skladu
s prirodom. U prirodi formalno obrazovanje nema nikakvu
funkciju.
U odgoju djece mnogi roditelji ine jednaku greku kakvu
sam ja poinio u vonjaku. Na primjer, glazbeno obrazovati
djecu jednako je tako nepotrebno kao i obrezivati voke.
Djeje uho lovi glazbu. ubor potoka, kreketanje aba na
rijenoj obali, utanje lia u umi, svi su ti prirodni zvukovi
glazba - istinska glazba. Ali kada mnotvo uznemiravajuih
umova ude u uho i zbuni dijete, njegova ista i neposredna
30
Ljudska bia svojim uplitanjem uine neto pogreno, ne

poprave tetu i kad se nepoeljni rezultati nakupe, ponu initi
sve to mogu da ih isprave. Kad se korektivno djelovanje
pokae uspjenim, ponu ga smatrati sjajnim postignuem.
Tada ponove postupak. Slini su budali koja, topui po svome
krovu, polomi crepove, pa se, kad pone kia i truljenje poda,
bre-bolje popne da popravi tetu, veselei se pronalasku tako
udesnog rjeenja.
Jednako je i sa znanstvenikom. On lebdi nad knjigom
nou i danju, muei svoje oi i postajui kratkovidan, a ako se
zapitate na emu on to, zaboga, sve to vrijeme radi otkrit ete
da se sprema poslati pronalazaem naoala koje e ispravljati
kratkovidnost.
31
POVRA
Masanobu Fukuoka
TAK
IZVORNOM
U predahu, naslonjen na dugu drku kose, stojim u svojem

vonjaku i zurim u planine i sela podno njih. Pitam se kako je
dolo do toga da se ljudske filozofije mijenjaju bre od godinjih
doba.
Put koji sam slijedio, ovaj prirodni nain poljodjelstva, koji
veina ljudi doivljava kao udan, isprva su tumaili kao reak
ciju protiv nepromiljenog razvoja znanosti. Meutim, sve to
sam inio, radei tako u svom selu, jest da sam pokuavao
pokazati da ljudi ne znaju nita. Budui da se svijet s tako
bijesnom energijom kree u suprotnom smjeru, moe se initi
da ja zaostajem za vremenom. Ipak, vrsto vjerujem da je put
koji sam izabrao najrazumniji.
Tijekom proteklih godina broj ljudi zainteresiranih za
prirodno poljodjelstvo znaajno se poveao. ini se da se dolo
do granica znanstvenoga razvoja da su se pojavile zle slutnje i
da je dolo vrijeme ponovne procjene. Sto se smatralo primitiv
nim i zaostalim, neoekivano je ispalo mnogo naprednije od
suvremene znanosti. Isprva se to moe inili udnim, ali mene
nije ni najmanje zaudilo.
Nedavno sam o lome raspravljao s profesorom Iinumom
sa Sveuilita u Kyotu. Prije tisuu godina agrikultura u Japanu
nije koristila plug, a tek u razdoblju Tokugawa, prije 300-400
godina, uvedena je plitka kultivacija. Duboko oranje stiglo je
u Japan sa zapadnjakom poljoprivredom. Rekao sam da e se
sljedee generacije, suoene s problemima budunosti, vratiti
metodama ne-kulliviranja.
priznaje suvremenu znanost, sada stoji na elu modernog

agrikulturnog razvitka.
"Izravno sijanje bez kultiviranja ozimog ita i rie u
slijedu" predstavio sam u poljoprivrednim asopisima prije 20
godina. Od tada sam to esto ponavljao u tisku, na radiju i
televiziji, ali nitko na to nije obraao pozornost.
Sada stvari stoje drukije. Moglo bi se rei da je prirodno
poljodjelstvo postalo pomama. Novinari, profesori i tehniki
istraivai jatimice obilaze moja polja i kolibe na planini.
Ljudi na to razliito gledaju, svatko tumai na svoj nain.
Nekima je primitivno, nekima zaostalo, neki to smatraju vrhun
cem agrikulturnih postignua, a neki pozdravljaju kao prodor
u budunost. Openito se pitaju je li taj nain korak naprijed,
u budunost ili natrag, u prolost. Svega nekolicina razumije da
prirodno poljodjelstvo izrasta iz nepokretnog i nepromjenjivog
sredita agrikulturnog razvoja.
Posljedica odvajanja ljudi od prirode jest njihovo udal
javanje od sredita. Istodobno se javlja i centripetalni efekt i
budi se enja za povratkom prirodi. Ali ako su ljudi uhvaeni
u mreu reakcija, pa se, ovisno o uvjetima, miu lijevo ili desno,
rezultat je samo - jo vie aktivnosti. Nepokretna toka izvora,
koja lei onkraj carstva relativnosti, prelazi se nezapaena.
Smatram da se ak ni aktivnosti poput "povratka prirodi" i
borbe protiv zagaenja, ne kreu prema istinskom rjeenju ako
s e p r o v o d e iskljuivo k a o reakcija n a p r e r a z v i j e n o s t
dananjice.
Priroda se ne mijenja, makar se naini gledanja na prirodu
neprestano mijenjaju iz razdoblja u razdoblje. Bez obzira na
razdoblje, prirodno je poljodjelstvo vjeni izvor agrikulture.
Uzgajati bilje na n e p r e o r a n u polju moe u poetku

izgledati kao regresija prema primitivnoj agrikulturi, ali
tijekom godina ta se m e t o d a , iskuana u sveuilinim
laboratorijima i agronomskim ispitnim stanicama, pokazala
kao najjednostavnija, najjeftinija i najsuvremenija. Iako ona ne
32
33
JEDAN
OD RAZLOGA
ZBOG KOJIH SE PRIROD
NO
POLJODJELSTVO
NIJE
RAIRILO
Tijekom proteklih 20-30 godina ova metoda uzgoja rie i

ozimog ita provjeravala se u irokom rasponu prirodnih i
klimatskih uvjeta. Skoro svaka japanska oblast izvrila je tes
tiranje u kojem se prinos "izravnog sijanja bez kultiviranja tla"
usporeivao s prinosima muljevitog uzgoja rie i uobiajenog
uzgoja rai i jema drljanjem i brazdanjem tla. Ti testovi nisu
stvorili nijedan dokaz koji bi osporio univerzalnu primjenjivost
prirodnog poljodjelstva.
Z a t o bismo se mogli zapitati zato se ta istina nije proirila.
Mislim da je jedan od razloga taj to je svijet postao tako
specijaliziran da je ljudima postalo nemogue bilo to shvatiti
u svojoj sveukupnosti. Na primjer, jedan strunjak za preven
ciju tete od kukaca iz ispitne stanice u oblasti Kochi doao je
ispitati zato na mojim poljima ima tako malo nametnika makar
ne koristim insekticide. Po istraivanju stanita, ravnotee
izmeu kukaca i njihovih prirodnih neprijatelja, brzine
razmnoavanja paukova i tako dalje, ustanovljeno je da su
skakavci na mojim poljima jednako rijetki kao i u Centralnim
poljima, koja se n e b r o j e n o puta zaprauju smrtonosnim
kemikalijama.
Profesor se takoer iznenadio otkrivi da su na mojim
poljima, gdje tetnih kukaca ima vrlo malo, njihovi prirodni
neprijatelji daleko mnogobrojniji nego na zapraenim poljima.
Tada mu je sinulo da sam polja odrao u tom stanju sredstvima
prirodne ravnotee, uspostavljene izmeu razliitih zajednica
kukaca. Shvatio je da bi, kad bi moja metoda bila openito
prihvaena, problem tete od skakavaca mogao biti rijeen.
Sjeo je u automobil i vratio se u Kochi.
Masanobu Fukuoka
A ako biste na nekoj konferenciji ili skupu pokuali predloiti

da ta metoda, ili, bolje reeno, ne-metoda, bude iskuana u
irokoj skali, slutim da bi oblast ili istraivaka stanica
odgovorila: "Naalost, prerano je za neto takvo. Moramo
provesti istraivanja sa svih moguih aspekata prije nego iz
damo konano odobrenje." Donoenje zakljuka trajalo bi
godinama.
Takvi se sluajevi neprestano dogaaju. Specijalisti i
tehniari iz cijelog Japana doli su na ovaj posjed. Sagledavajui
moja polja iz perspektive svojih specijalnosti, svaki od tih
istraivaa utvrdio je da su ona u najmanju ruku zadovol
javajua, ako ne i zadivljujua. Ali u proteklih 5-6 godina,
otkako je profesor iz ispitne stanice doao u posjet, jedva da se
neto promijenilo u oblasti Kochi.
Ove je godine agronomski odjel Sveuilita Kinki for
mirao timski projekt prirodnog poljodjelstva u kojem e
studenti s nekoliko razliitih odjela doi ovamo provesti
istraivanja. To bi moglo znaiti da smo se primakli korak blie,
ali slutim da e nas sljedei potez odvesti dva koraka dalje.
Samozvani strunjaci esto ovako komentiraju:
"Temeljna je ideja u redu, ali ne bi li bilo udobnije obavljati
etvu strojevima?" ili: "Ne bi li prinos bio jo vei kad bi se u
odreenim sluajevima ili u odreeno vrijeme koristili fertilizatori ili pesticidi?" Uvijek ima onih koji pokuavaju mijeati
prirodno i znanstveno poljodjelstvo. Takav nain razmiljanja
p o t p u n o p r o m a u j e bit. Poljodjelci koji se o d l u e za
kompromis ne mogu vie kritizirali same temelje znanosti.
Prirodno je poljodjelstvo blago i lako i naznauje povratak
izvoru poljodjelstva. Jedan jedini pomak od izvora moe nas
odvesti samo u zastranjenje.
Ali, ako se pitate jesu li strunjaci iz ispitne stanice za

plodnost tla i urod doli ovamo, odgovaram vam: ne, nisu.
34
35
Masanobu Fukuoka
OVJEANSTVO
NE
POZNAJE
PRIRODU
Nedavno sam razmiljao o tome da bi bit morala biti

dosegnuta kada bi se znastvenici, politiari, umjetnici, filozofi,
teolozi i svi oni koji rade u poljima okupili ovdje, zagledali u
ova polja i zajedno porazgovarali o svemu. Mislim da bi se neto
takvo moralo dogoditi ako ljudi ele nadii svoje specijalizacije.
Znanstvenici misle da mogu razumjeti prirodu, pa im je
stoga povjereno daje istrauju i stavljaju u upotrebu. Ja mislim
da razumijevanje prirode lei izvan dometa ljudske inteligen
cije.
Mladim ljudima, koji dolaze ovamo da mi pomognu i da
naue prirodno poljodjelstvo,esto govorim da svatko moe
vidjeti drvee na planini. Moe se vidjeti zelenilo listova, mogu
se vidjeti dine stabljike. Ljudi misle da znaju stoje zeleno. U
dodiru s jutrom i ponekad nou misle da poznaju prirodu. Ali
kada misle da su poeli razumijevati prirodu, mogu biti sigurni
da su na pogrenom putu.
Zato je nemogue razumjeti prirodu? Ono to se smatra
prirodom samo je ideja prirode koja nie u osobnome umu.
Jedino djeca vide istinsku prirodu. Ona vide bez razmiljanja,
isto i neposredno. im znamo imena bilja, prirodu ne gledamo
u njenom istinskom obliku.
Objekt vien kao izdvojen iz cjeline nije realan.
Kad specijalisti za razliita znanstvena podruja zajedno
promatraju stabljiku rie, specijalisti za bolesti uzrokovane
kukcima vide samo tetu koju su nainili kukci, specijalisti za
prehranu bilja vide samo njegovu vitalnost. U postojeem
poretku stvari to mora biti tako.
Tako sam gospodinu iz ispitne stanice, koji je istraivao
odnos izmeu riinih skakavaca i paukova u mojim poljima,
rekao: "Profesore, budui da istraujete paukove, vas zanima
36
samo jedan od mnogih prirodnih neprijatelja skakavaca. Ove

godine pauci su se pojavili u velikom broju, ali prole su godine
to bile krastae, a prije toga dominirale su abe. Varijacije su
bezbrojne."
Specijalizirano istraivanje ne moe shvatiti ulogu jednog
grabeljivca u odreeno vrijeme unutar zamrenih odnosa koje
m e u s o b n o uspostavljaju kukci. U nekim je sezonama
populacija skakavaca niska jer ima mnogo paukova. Ponekad
padne mnogo kie, pa abe unite paukove, ili padne malo kie,
pa se ni abe ni skakavci uope ne pojave.
M e t o d e k o n t r o l e k u k a c a koje ignoriraju njihove
meusobne odnose uistinu su beskorisne. Istraivanje paukova
i skakavaca mora takoer uzeti u obzir i odnos izmeu aba i
paukova. Kad stvari dosegnu tu toku, zatrebat e nam i ablji
profesor. Eksperti za paukove i skakavce, pa oni za riu i oni
za vodoprivredu morat e se pridruiti skupu.
Nadalje, postoji etiri ili pet vrsta paukova na ovim pol
jima. Sjeam se kako je prije nekoliko godina netko utrao u
kuu rano ujutro pitajui me jesam li prekrio svoja polja
svilenom mreom ili neim slinim. Nisam shvaao o emu je
rije, pa sam pourio vidjeti.
Upravo smo bili zavrili etvu rie. Preko noi su se
strnita i niska trava potpuno prekrili pauinom, nalik na svilu.
Njihala se i svjetlucala u jutarnjoj magli. Bio je to velianstven
prizor.
udesno je da onda kad se to dogodi, a dogaa se vrlo
rijetko, samo dan ili dva traje.
Ako gledate izbliza, na svakom ete kvadratnom cen
timetru nai nekoliko paukova. Tako su gusto poslagani po
polju da medu njima jedva da ima slobodnog prostora. Tko zna
koliko ih tisua, koliko milijuna ima na jednom jutru! Nakon
dva ili tri dana ove nekoliko metara duge niti pauine pokidaju
se i lepraju uokolo noene vjetrom, s pet-est paukova na
svakoj. Izgledaju kao maslaak kad se rasprsne ili kao kada
37
Masanobu Fukuoka
borove sjemenke raznese vjetar. Mladi pauci priljube se uz niti

i odjedre u nebo.
prirodu i moe li upoe priroda biti spoznata unutar granica

ljudskog razumijevanja.
Taj je spektakl udesna prirodna drama. Kad to vidite,

shvatite da bi se pjesnici i ostali umjetnici takoer morali
pridruiti skupu.
Ironija je u tome da je znanost posluila samo tome da se

pokae kako je maleno ljudsko znanje.
Stave li se na polje kemikalije, sve se to uniti za tren oka.

Prije sam mislio da nema nieg loeg u tome da se pepeo s
ognjita po*ne po polju.*
Rezultat je bio zaprepaujui. Dva do tri dana kasnije na
polju vie uope nije bilo paukova. Pepeo je razorio niti
pauine. Kolike su tisue paukova pale kao rtve jedne pregrti
naizgled bezazlenog pepela? Posipanje insekticidima nije
samo uklanjanje skakavaca zajedno s njihovim prirodnim
neprijateljima. Mnoge druge esencijalne prirodne drame zbog
toga trpe.
Fenomen tih velikih rojeva paukova, koji se ujesen pojave
u riinim poljima i iezavaju preko noi, kao arlisl-bjegunac,
jo nije shvaen. Nitko ne zna odakle oni dolaze, kako
preivljavaju zimu, ni kamo odu kada nestanu.
Dakle, upotreba kemikalija nije pitanje kojim bi se trebao
baviti samo entomolog. Filozofi, teolozi i umjetnici takoer su
duni pomoi u donoenju odluke je li upotreba kemikalija u
poljodjelstvu dopustiva ili ne, i kakve mogu biti posljedice
koritenja ak i organskih pospjeivaa plodnosti.
Sa svakog jutra ponjet emo oko 2400 kg rie i 2400 kg
ozimog ila. Ako urod dosegne 3200 kg, kako se to ponekad
dogodi, ne ete pronai bolju etvu u cijeloj zemlji. Budui da
napredna tehnologija nema nita s ovim uzgojem, naa je etva
u suprotnosti s pretpostavkama suvremene znanosti. Svatko
tko pogleda ova polja i prihvati njihovo svjedoanstvo, osjetit
e duboku sumnju nad pitanjem poznaje li ovjeanstvo
* Fukuoka pravi kompost od pepela drvela i drugih organskih otpadaka
iz domainstva koji stavlja u mali kuhinjski vrt.
38
39
ETIRI
Masanobu Fukuoka
NAELA
PRIRODNOG
POLJODJELSTVA
Paljivo proeite ovim poljima. Moljci i vilini konjici

uznemireno uzlijeu. Pele zuje s cvijeta na cvijet. Razmaknite
listove i vidjet ete kukce, paukove, abe, gutere i mnoge
druge sitne ivotinje kako vrve u sjenovitom hladu. Krtice i
gliste ruju ispod povrine.
To je uravnoteeni ekosustav riinog polja. Kukci i biljne
zajednice odravaju ovdje stabilan odnos. Nije neuobiajeno
da od biljne bolesti koja napadne ovo podruje moja polja ne
pretrpe nikakvu tetu.
A pogledajte na trenutak susjedovo polje. Sav je korov
odstranjen herbicidima i kultivacijom. Zemne ivotinje i kukci
istrijebljeni su otrovima. Mikroorganizmi i organske tvari
spreni su kemijskim gnojivima. Ljeti moete vidjeti farmere
kako r a d e u polju pod plinskim maskama i s gumenim
rukavicama. Ta riina polja, koja su bila kontinuirano uzgajana
preko 1.500 godina, iscrpljena su eksploatatorskom praksom
unutar jedne generacije.
etiri naela
Prvo je naelo NE KULTIVIRATI, to jest nema oranja

ni prekapanja tla. Stoljeima su poljodjelci pretpostavljali daje
plug bitan za uzgajanje bilja. No, nekultiviranje je temelj
prirodnog poljodjelstva. Zemlja sama sebe kultivira prirodnim
sredstvima - penetracijom korijenja biljaka i aktivnou mik
roorganizama, sitnih ivotinja i glista.
Drugo je naelo N E M A KEMIJSKIH G N O J I V A ILI
PRIPREMLJENOG KOMPOSTA.*
* Za gnojivo Fukuoka uzgaja mahunasti pokrov od bijele djeteline,
vraa omlaenu slamu u polja i dodaje malo gnojiva od peradi.
40
Ljudi se upliu u prirodu i ma koliko pokuavali, ne mogu

zalijeiti rane koje joj zadaju. Njihova nemarna poljoprivredna
praksa liava tlo bitnih hranjivih tvari i rezultat je iz godine u
godinu sve vea jalovost zemlje. Preputena sama sebi, zemlja
prirodno odrava svoju plodnost, u skladu s urednim biljnim i
ivotinjskim ciklusom ivota.
Tree je naelo NE UNITAVATI K O R O V ORAN
J E M I H E R B I C I D I M A . Korov ima svoju ulogu u stvaranju
plodnog tla. On uspostavlja ravnoteu u biolokoj zajednici.
Temeljno je naelo da korov treba kontrolirati, a ne eliminirati.
Stelja od slame i pokrov od bijele djeteline, pomijean sa
sjetvom, i p o v r e m e n o n a t a p a n j e osiguravaju uinkovitu
kontrolu korova na mojim poljima.
etvrto je naelo NE OVISITI O KEMIKALIJAMA.*
Otkako su se slabe biljke razvile kao rezultat neprirodne
prakse kao to je oranje i upotreba gnojiva, bolesti i nerav
notea kukaca poslali su velik problem agrikujture. Priroda
ostavljena na miru u savrenoj je ravnotei. tetni kukci i
bolesti bilja uvijek su prisutni, ali se u prirodi ne pojavljuju u
mjeri koja bi zahtijevala upotrebu otrovnih kemikalija. Razum
nim nainom kontroliranja bolesti i kukaca uzgajamo snano
bilje u zdravoj okolini.
Kultivacija
Kad se tlo kultivira, prirodna se okolina mijenja u nespoz

natljivoj mjeri. Posljedice takva djelovanja uzrok su nonih
mora bezbrojnih generacija poljodjelaca. Ako se, na primjer,
prirodno podruje pone orati, zna se dogoditi da vrlo snaan
* Fukuoka uzgaja svoje usjeve bez ikakvih kemikalija. Na nekim
vokama povremeno koristi emulzije strojnog ulja da bi kontrolirao
kukee. Ne koristi trajne otrove irokog spektra i nema "program"
pestieida.
41
korov, poput krvasle svraice i lavelja, nadvlada svu ostalu

vegetaciju. Kad se taj korov ustali poljodjelci su svake godine
suoeni s gotovo nemoguim zadatkom plijevljenja. Vrlo esto
zemlja se naputa.
Masanobu Fukuoka
Gnojivo
Poznat sam po lome to, kad avrljam sa strunjacima za

plodnost tla, obino pitam: "Ako se polje pusti na miru, hoe li
plodnost tla porasti ili e ono postati jalovo?" Oni obino
zastanu, pa onda odgovore neto poput: "Pa, da vidimo...postat
e jalovo. Ne, etva se ustali na oko 980 kg. po jutru ako se ria
dugo uzgaja na istom polju bez gnojiva. Zemlja se ne bi ni
poboljala ni ojalovila."
Ti specijalisti govore o kultiviranom, poplavljenom polju.
Ako prirodu prepustimo samu sebi, plodnost raste. Organski
ostaci biljaka i ivotinja nakupljaju se na povrini i rastvaraju
djelovanjem bakterija i gljivica. S kretanjem kinice tvari ulaze
duboko u tlo, gdje postaju hrana za mikroorganizme, gliste i
druge sitne ivotinje. Korijenje bilja dosee do dubljih slojeva
tla i vraa hranjive tvari na povrinu.
Ako elite spoznali prirodnu plodnost zemlje, proeite
katkad po divljoj planini i pogledajte divovsko drvee kako
raste bez gnojenja i bez kultivacije. Plodnost prirode, takva
kakva jest, nadilazi matu.
Kad se sukobimo s takvim problemima, jedini je razuman

izlaz da se prekine neprirodna praksa koja ih je stvorila. Poljodjelac snosi odgovornost za popravak tete koju je prouz
roio. S kultivacijom bi se moralo prestati. Ako bi se koristila
blaga sredstva, poput razasliranja slame i sijanja djeteline,
umjesto da se vodi unitavajui rat pomou kemije i strojeva,
okolina bi se vratila svojoj prirodnoj ravnotei, pa bi se ak i
problematian korov mogao kontrolirali.
Posijecite prirodni umski pokrov, posadite nekoliko

generacija za redom japanski crveni bor ili cedar, pa ete vidjeti
kako e tlo postati jalovo i podlono eroziji. Zatim na goloj
planini sa siromanim tlom od crvene gline posadite bor ili
cedar s pokrovom od djeteline i alfalfe. Kako zeleno gnojivo*
obogauje i omekava tlo, korov i grmlje niu izmeu drvea i
bogati ciklus regeneracije poinje. Postoje mjesta na kojima je
gornjih deset centimetara tla postalo obogaeno za manje od
deset godina.
Jednako bi se tako mogli i u uzgoju agrikulturnih usjeva
prestati upotrebljavati prireeni pospjeivai plodnosti. Za
* Pokrov od bilja, poput djeteline, grahoriee i alfalfe, koji poboljava i
hrani tlo.
42
43
Masanobu Fukuoka
vei bi dio bio dovoljan permanentni pokrov od zelenog

gnojiva, uz vraanje sve slame i pljeve u zemlju.
Da bih o s i g u r a o ivotinjsko gnojivo koje p o m a e
razgradnji slame, obiavao sam putati patke da slobodno eu
po poljima. Deset pataka snabdjet e jutro zemljita svim
potrebnim gnojivom i usto e pripomoi u kontroli korova.
T a k o sam radio m n o g o godina, sve dok izgradnja
nacionalnog autoputa nije onemoguila patkama da prijeu
cestu i vrate se u svoju nastambu. Sada za razgradnju slame
koristim male koliine kokojeg gnojiva. U ostalim podrujima
patke i drugi sitni biljojedi jo su uvijek praktina mogunost.
Prevelika koliina gnojiva moe stvoriti probleme.
Jednom sam, neposredno nakon presaivanja rie, unaj
mio na jednu godinu oko 5000 m svjee zasaenih riinih
polja. Ispraznio sam svu vodu iz polja i nastavio bez kemijskih
fertilizatora, stavljajui samo malo kokojeg gnojiva. etiri
polja razvijala su se normalno. Ali na petom, to god da sam
inio, klasovi rie nicali su pregusto i napala ih je bolest
rasprskavanja. Kad sam pitao vlasnika o emu se radi, rekao je
daje to polje preko zime koristio kao jamu za kokoje gnojivo.
2
smanjuje. I vrsti korova u tom e se polju promijeniti.

Ako je sjeme posijano dok prethodni usjev jo dozrijeva,
niknut e prije korova. Zimski korov nie poto je ria ve
ponjevena, ali do tada je ozimo ito ve uznapredovalo. Ljetni
korov nie odmah nakon etve jema i rai, ali ria je ve izrasla
i ojaala. Ako vrijeme sijanja uskladimo tako da nema intervala
u slijedu usjeva, itu emo dati veliku prednost pred korovima.
Ako se neposredno nakon etve cijelo polje prekrije
slamom, nicanje korova nakratko se zaustavlja. Sijanje bijele
djeteline zajedno sa itom takoer pomae da se korov dri pod
kontrolom. Uobiajeni nain da se rijei problem korova jest
kultiviranje zemlje. Ali kada kultivirate, sjeme koje lei duboko
u tlu i koje inae nikad ne bi niknulo, izbacuje se na povrinu i
daje mu se prilika da se razvije. Usto, vrstama koje brzo niu i
rastu, takvi uvjeti daju veliku prednost, pa bi se moglo rei da
poljodjelac koji pokuava kontrolirati korov kultiviranjem tla
doslovce sije sjeme vlastite nesree.
Kontrola
"napasnika"
Upotrebom slame, zelenog gnojiva i malo gnojiva od

peradi mogu se dobiti visoki prinosi bez koritenja komposta
ili kupovnoga gnojiva. N e k o l i k o desetljea proveo sam
prouavajui kultivaciju i fertilizaciju na nain prirode. I dok
sam promatrao, dobivao sam gomile povra, citrusa, rie i
ozimog ita na dar, takorei od prirodne plodnosti zemlje.
Recimo da jo uvijek ima ljudi koji misle kako e im

vonjaci i polja na oigled uginuti ako ne koriste kemikalije.
injenica je da upravo koritenjem tih kemikalija nerazumno
stvaraju uvjete u kojima bi se taj bezrazloni strah mogao
ostvariti.
Bitka s korovima
Nedavno su japanski crveni borovi pretrpjeli ozbiljna

oteenja od navale iaka koji napadaju koru drvea. umari
sada zapraivanjem iz helikoptera pokuavaju zaustaviti tetu.
Ne poriem da to daje kratkoroni uinak, ali znam da mora
postojati i drugi nain.
Ovo su neke kljune toke koje treba zapamtili u vezi s

korovima.
im se prekine kultiviranje, koliina korova naglo se
44
Svijet iaka, p r e m a posljednjim istraivanjima, ne

napada izravno, nego tomu prethodi djelovanje posrednikih
nematoda. Nematode se razvijaju u deblu, blokiraju transport
45
vode i hranjivih tvari i naposlijetku uzrokuju uvenue i smrt

bora. Krajnji uzrok, naravno, jo nije jasno shvaen.
Nematode se hrane gljivicama u deblu. Kako su se te
gljivice uvrijeile u drvetu? Jesu li se poele mnoiti poto su
se nematode ve pojavile? Ili su se nematode pojavile jer su
gljivice ve bile prisutne?
Sve se svodi na pitanje to je bilo prije: gljivice ili
nematode.
Nadalje, tu je jo jedna vrst mikroba, o kojoj se vrlo malo
zna, a koja se uvijek pojavljuje uz gljivice, kao i virus koji je za
gljivice toksian. Jedino to se moe sa sigurnou rei jest da
borovi venu u neogranienu broju.
Ljudi ne mogu znati istinski uzrok borove snijeti, niti
mogu znati krajnje posljedice njihova "lijeenja". Ako se u
situaciju unese zbrka dodatnih nepoznanica, to samo moe biti
sijanje sjemena novih velikih katastrofa. Ne, ja se ne mogu
radovati znajui da je trenutna teta od iaka smanjena
kemijskim zapraivanjem. Upotreba agrikulturnih kemikalija
krajnje je neprikladan nain rjeavanja takvih problema, koji
e u budunosti stvoriti jo vee probleme.
Ova etiri naina prirodnog poljodjelstva (ne kultivirati,
ne upotrebljavati kemijske fertilizatore ili pripravljeni kompost, ne unitavati korove oranjem ili herbicidima i ne ovisiti o
kemikalijama) u skladu su s prirodnim redom i vode do ob
navljanja prirodnoga bogatstva. Sva moja eprtljanja slijedila
su taj tok misli. To je samo srce moje metode uzgajanja povra,
ita i citrusa.
Masanobu Fukuoka
POLJODJELSTVO
MEDU KOROVOM
Mnogo razliitih vrsti korova raste uz ito i djetelinu na

mojim poljima. Riina slama, rasprostrta po poljima prole
jeseni, ve se raspala u bogati humus. etva e donijeli oko
2400 kg po jutru.
Juer, kad su profesor Kawase, vodei autoritet za travu
za pau, i profesor Hiroe, koji istrauje iskonsko bilje, vidjeli
fini pokrov od jema i zelenog gnojiva u mojim poljima, nazvali
su to prekrasnim umjetnikim djelom. Lokalni poljodjelac koji
je oekivao da e vidjeti moja polja potpuno zarasla u korov,
bio je iznenaen vidjevi da jeam tako vitalno raste meu
mnogim drugim biljkama. Tehniki eksperti takoer su doli
ovamo, vidjeli korov, vidjeli salatu-potoarku i djetelinu kako
raste svuda uokolo i otili, kimajui u udu glavama. Prije 20
godina, kada sam p o t i c a o u p o t r e b u trajnog pokrova u
vonjacima, nije se mogla vidjeti ni vlat trave u poljima i
vonjacima irom zemlje. Vidjevi vonjake poput mojega,
ljudi su shvatili da voke mogu sasvim dobro rasti medu
korovima i travama. Danas su diljem Japana uobiajeni
vonjaci prekriveni travom, a oni bez travnatog pokrivaa pos
tali su rijetki.
Jednako je i sa itnim poljima. Ria, jeam i ra mogu se
uspjeno uzgajati u poljima koja su preko cijele godine prek
rivena djetelinom i korovom.
D o p u s t i t e mi da se detaljnije pozabavim godinjim
rasporedom sjetve i etve u ovim poljima. Poetkom listopada,
prije etve, bijela djetelina i sjeme brzorastuih sorti ozimog
ita siju se medu klasjem rie koje dozrijeva.*
2
* Bijele djeteline sije se eea 45 dkg na 1000 m , a ozimog ita 3-6 kg po

1000 nr. Za neiskusnog poljodjelca, ili u poljima ije je tlo tvrdo i
siromano, sigurnije je da se u poetku stavi vie sjemena. Kako se tlo
postupno poboljava djelovanjem raspadajue slame i zelenog
gnojiva, i kakose poljodjelac vie upoznaje s metodom izravnog sijanja
bez kultivacije, koliina sjemena moe se smanjiti.
46
47
Masanobu Fukuoka
Djetelina i ra ili jeam niknu i narastu 2-5 cm u vrijeme

kad je ria spremna za etvu. Dok se ria anje, izdanci bivaju
pogaeni stopalima etelaca, ali se vrlo brzo oporave. Po
zavretku vridbe, riina se slama rasprostre po polju.Ako se
za sjetvu na nekoliko jutara.
U jednom danu moe se nainili dovoljno kouljica za sjeme koliko je

dostalno za sjetvu na nekoliko jutara zemlje.
ria posije u jesen i ostavi nepokrivena, mievi i ptice esto

pojedu sjeme, ili ono katkad istrune na tlu, pa ga zato prije
sijanja oblaem glinom. Sjeme se rasprostre po plosnatoj
posudi ili koari i trese naprijed-nazad, krunim pokretima.
Fino usitnjena glina pada po njemu. Povremeno se lagano
prska vodom. To stvara tanku koru promjera oko jednog cen
timetra.
Postoji jo jedna metoda stvaranja omotaa. Najprije se
neoljutena ria ostavi nekoliko sati u vodi. Sjeme se odvoji i
izmijea s vlanom glinom gnjeenjem rukama ili nogama.
Zatim se glina protisne kroz ianu mreu za kokoinjce da se
dobiju grudice, koje se sue dan ili dva, tako da se dlanovima
mogu oblikovati. U idealnom sluaju imamo po jedno sjeme u
svakom omotau. U jednom danu moe ih se nainiti dovoljno
4S
U listopadu, nakon etve rie i sijanja sjemena za iduu godinu, slama se

razbacuje po polju.
Ovisno o uvjetima ponekad zatvaram u omotae i sjeme

drugih itarica i povra prije sjetve.
Omotae koji sadre riino sjeme dobro je sijati izmeu
mladica jema i rai od sredine studenoga do sredine prosinca,
ali se isto tako mogu sijati i u proljee.*
Tanki sloj kokojeg gnoja prostre se po polju da pomogne
razgradnju slame i godinja je sjetva gotova.
U svibnju se anje ozimo ito. Nakon mlaenja, sva se
2
* Ria se sije u koliini od 2-4 kg na 1.000 m . Krajem travnja Fukuoka

provjerava klijanje baenog sjemena i, ako je potrebno, dodaje jo
sjemena u omotau.
49
slama razbacuje po polju.

Voda se alim zadrava u polju tjedan do deset dana. To
oslabi korov i djetelinu i omogui rii da nikne kroz slamu.
Tijekom lipnja i srpnja biljkama je dovoljna sama kinica a u
kolovozu se svjea voda puta po poljima otprilike jednom
tjedno, bez zadravanja. Jesenska etva sada je na dohvat ruke.
Tako izgleda godinji ciklus kultiviranja rie i ozimog ila
prirodnom metodom. Sjetva i etva lako su bliske prirodnom
uzorku da ih moemo smatrali prirodnim procesima prije nego
agrikulturnom tehnikom.
Jedan ili dva sata dovoljno je da jedan poljodjelac zasije
1000 m i rasprostre slamu. Osim u vrijeme etve, ozimo ito
moe uzgajati jedan jedini ovjek, a samo dvoje ili troje ljudi
dovoljno je da se obavi sav rad prijeko potreban za uzgoj polja
rie uz koritenje iskljuivo tradicionalnoga japanskog orua.
Vjerojatno ne postoji laka i jednostavnija metoda uzgoja ita.
Ona zahtijeva tek neto vie od sijanja sjemena i rasprostiranja
slame, ali trebalo mi je vie od 30 godina da postignem tu
jednostavnost.
U prosincu ozimo ilo nie kroz slamu, a riino sjeme miruje do proljea
50
Masanobu Fukuoka
Ovaj se nain poljodjelstva razvio u skladu s prirodnim

uvjetima koji vladaju na japanskim otocima, ali osjeam da bi
se p r i r o d n o poljodjelstvo moglo primijeniti i u drugim
podrujima za uzgajanje razliitih lokalnih sorti.
U podrujima u kojima voda nije tako lako dostupna,
mogla bi se uzgajati, na primjer, brdska ria, heljda, sorghum
ili proso. Umjesto bijele djeteline mogle bi se koristiti druge
vrsti djeteline, alfalfa, grahorica ili lupine koje bi stvorile prik
ladniji pokrov. Prirodno poljodjelstvo poprima razliite oblike
u skladu s jedinstvenim uvjetima koji vladaju u podruju u
kojem je primijenjeno.
Prijelaz na takav nain poljodjelstva moe u poetku jo
n e k o vrijeme z a h t i j e v a t i , plijevljenje, k o m p o s t i r a n j e i
obrezivanje, ali bi se takve mjere morale iz godine u godinu sve
manje primjenjivati. Napokon, nije najvanija tehnika uzgoja,
nego stanje svijesti poljodjelca.
Ozimo ito se anje u svibnju. Izdanci rie bivaju pogaeni stopalima

etelaca, ali se brzo oporave.
51
Revoluciju jedne slamke
POLJODJELSTVO
Masanobu Fukuoka
SA
SLAMOM
Steranje slame moe se smatrati nevanim, ali ono je

temelj moje metode uzgoja rie i ozimog ita. Ono je u vezi sa
svim - s plodnou, s nicanjem, s korovom, s tjeranjem vrabaca,
s vodom. U aktualnoj praksi i u teoriji upotreba slame u pol
jodjelstvu kljuna je toka. To je neto to ljudima ne uspijevam
tako lako objasniti.
ila najbolja je za riu. elim da se to dobro shvati. Postoji

nekoliko bolesti rie koje e napasti usjeve ako se na polja stavi
svjea riina slama. Te bolesti rie nee zaraziti ozimo ito, a
ako se riina slama r a s p r o s t r e u jesen, bit e p o t p u n o
razgradena u proljee, kada ria nie. Svjea riina slama ne
ugroava ostale itarice kao ni heljdina slama, a slama drugih
itarica moe se koristiti za riu i heljdu. Openito, svjea slama
ozimog ita, poput penice, rai i jema, ne bi se smjela koristiti
kao stelja za druge ozime itarice jer moe prouzroiti bolesti.
Sva slama i sva pljeva koja ostane nakon mlaenja
prethodne etve, morala bi biti vraena u polje.
Steranje neusitnjene
slame
Slama
Ispitna stanica Okayama sada iskuava uzgoj rie izravnim

sijanjem na 80 posto svojih eksperimentalnih polja. Kada sam
im sugerirao da razbacaju neusitnjenu slamu, oito su smatrali
da nisam u pravu i proveli su e k s p e r i m e n t sa slamom
usitnjenom u mehanikim rezaima. Posjetivi ih prije nekoliko
godina, zatekao sam polja na kojima je bila upotrijebljena
usitnjena slama, polja na kojima je bila neusitnjena i polja bez
slame. Tono to sam i ja dugo radio i sada koristim neusitnjenu
slamu jer se ona pokazala najboljom.
Gospodin Fujii, uitelj u Agronomskoj koli Yasuki u
oblasti Snimane, poelio je iskuati izravno sijanje i doao je
posjetiti moj p o s j e d . S a v j e t o v a o sam mu da r a z a s t r e
neusitnjenu slamu po svojem polju. Sljedee me godine izvijes
tio daje test propao. Sasluavi paljivo njegov izvjetaj, shvatio
sam d a j e poloio slamu ravno i uredno, nainivi stelju poput
one u japanskim vrtovima. Uinite li tako, sjeme nee dobro
niknuti. To vrijedi i za raenu i za jemenu slamu. Ako je
razastrta previe uredno, riine e se mladice teko probiti.
Najbolje ju je porazbacati bilo kako, onako kako bi prirodno
pala.
Riina je slama izvrsna stelja za ozimo ito, a slama ozimog
obogauje zemlju
Posipanje slamom odrava strukturu tla i obogauje

zemlju, tako da prireeni f'erlilizatori postaju nepotrebni. To
je, naravno, u vezi s ne-kultivacijom. Moja su polja moda
jedina polja u Japanu koja nisu orana vie od 20 godina* i
kvaliteta tla raste sa svakom sezonom. Prema mojoj procjeni,
povrinski sloj bogat humusom narastao je vie od 10 cm
tijekom tih godina, zahvaljujui vraanju u tlo svega to je na
njemu raslo, osim samoga ita.
Ne treba spravljati kompost
Nema potrebe za pripremanjem komposta. Neu rei da

vam ne treba kompost, nego samo da ne trebate naporno raditi
pravei ga. Ako se slama u jesen ili u proljee ostavi leati na
povrini polja prekrivena tankim slojem kokojeg ili pajeg
gnoja, za est mjeseci bit e potpuno razgradena.
Da bi napravio kompost po uobiajenoj metodi, poljod* Knjiga jc objavljena u Japanu 1975. godine.
52
53
Masanobu Fukuoka
jelac radi kao lud na jakom suncu, silnei slamu, dodajui vodu
i vapno, premeui hrpu i teglei je do polja. Svom se lom
naporu izlae zato to misli da je to "bolji nain". Radije bih
gledao ljude kako naprosto razbacuju slamu ili pljevu ili iverje
po svojim poljima.
taj problem.
Uobiajena metoda sijanja ozimog ita jest da se sjeme
posije pa se onda pokrije zemljom. Ako je preduboko u tlu,
istrunul e. Obiavao sam ubacivati sjeme u rupice ili u brazde,
P u t u j u i d u linije T o k a i d o u z a p a d n o m J a p a n u ,
primijetio sam da se slama ree grublje nego kada sam poeo
govorili o tome daje treba prostirali neusitnjenu. Moram odati
priznanje poljodjelcima. Ali suvremeni strunjaci jo uvijek
govore da je najbolje upotrijebiti toliko i toliko stotina
kilograma slame po jutru. Zalo ne kau da svu slamu treba
vratiti u polje? Gledajui kroz prozor vlaka, moete vidjeti
poljodjelce koji su porezali i porazbacali polovinu svoje slame,
a ostatak ostavili sa strane da trune na kii.
Kad bi se svi poljodjelci u Japanu sloili i poeli vraati svu
slamu na svoja polja, golema koliina komposta bila bi vraena
zemlji.
Klijanje
Stotinama godina poljodjelci su ulagali velik trud u
pripremanje klijalita za uzgoj jakih, zdravih riinih izdanaka.
Mala klijalita bila su ukraavana kao da su obiteljski oltari.
Zemlja se kultivirala, pijesak i pepeo spaljenih ljuski rie raz
bacivao uokolo i ljudi su se molili da im sjeme nikne.
Sloga je shvatljivo da su moji suseljani mislili da sam
poludio vidjevi me kako ijem riu dok ozimo ito jo raste u
polju punom korova i raspadajue slame.
Naravno da sjeme dobro klija kad se posije u obraeno
polje, ali ako padne kia i polja se pretvore u blato, po njima se
ne moe hodati i sjetva se mora odgodili. Metoda ne-kultiviranja glede toga je sigurnija, ali s druge strane postoji opasnost
od silnih ivotinja, poput moljaca, cvraka, mieva i pueva,
koje vole jesti sjeme. Omota od gline, koji titi sjeme, rjeava
54
Vridba pomou posebnog bubnja na pedale (Kyoto). Zrnevlje se sprema i

skladkti, a slama se vraa u polja.
55
ali bez zatrpavanja, no iskusio sam mnoge manjkavosti i jednog

i drugog naina.
Kasnije sam se ulijenio, pa sam, umjesto da pravim brazde
ili buim rupice u tlu, zamotao sjeme u glinene kouljice i
razbacao ga po polju. Klijanje je najbolje na povrini gdje je
sjeme u dodiru s kisikom. Ustanovio sam da lamo gdje su
kouljice prekrivene slamom, sjeme izvrsno klija i ne trune ak
ni u vrlo kiovitim godinama.
Masanobu Fukuoka
ikoga u Japanu znam to sve moe krenuti loe u uzgoju usjeva.

Kada sam prvi put uspio uzgojiti riu i ozimo ito metodom
ne-kultiviranja, osjetio sam radost kakvu je morao osjetiti
Kolumbo kad je otkrio Ameriku.
Slama nam pomae da se nosimo s korovom i vrapcima
U idealnom sluaju 1000 m dat ce oko 450 kg jemene

slame. Ako se sva slama vrati u polje, povrina e biti potpuno
pokrivena. ak i najgori korov, poput krvasle svraice, koji je
najvei problem u metodi izravnog sijanja bez kultiviranja,
moe se drati pod kontrolom.
Vrapci su mi zadali mnogo glavobolje. Izravno sijanje ne
moe uspjeti ako nema pouzdanog naina da odstranimo ptice,
pa se esto ono sporo prihvaa upravo s tog razloga. itatelji
koji su ve imali problema s vrapcima, znat e o emu govorim.
Znalo se dogaati da me ptice slijede u stopu i da pojedu sve
sjeme koje sam posijao prije nego sam dospio do druge strane
polja. Pokuao sam sa strailima, mreama i s nanizanim kon
zervama koje su tropotale, ali nita od toga nije radilo kako
treba. A, ako bi se i dogodilo da neka od tih metoda uspije,
njena uinkovitost nije trajala dulje od godinu ili dvije.
Osobno mi je iskustvo pokazalo da se problem vrabaca
najuinkovitije rjeava sijanjem sjemena dok je prethodni usjev
jo u zemlji, tako da se sjeme sakrije u travi i djetelini, te
rasprostiranjem stelje od riine, raene i jemene slame odmah
nakon etve.
E k s p e r i m e n t i r a j u i g o d i n a m a , poinio sam mnogo
greaka i iskusio svakovrsne neuspjehe. Vjerojatno vie od
56
57
UZGOJ
Masanobu Fukuoka
RIE
U SUHOM POUU
Poetkom kolovoza ria u poljima mojih susjeda ve je

visoka do pojasa, dok u mojim poljima dosee tek pola te visine.
Ljudi koji me dodu posjetiti krajem srpnja uvijek su skeptini
i pitaju: "Fukuoka-san, hoe li ova ria uspjeti?" "Naravno",
odgovaram im, "no trebate brinuti."
Ja ne pokuavam uzgojili visoke, brzoraslue biljke s
velikim listovima, nego nastojim da budu to kompaktnije.
Neka klas bude malen, biljku ne prehranjujte i pustite je da
poprimi prirodni oblik.
Ria visoka 1,2-1,5 m obino stvara raskone listove, to
naoko obeava mnogo zrnja, ali zapravo samo lisnate stabljike
rastu snano. Produkcija kroba jest visoka, ali je uinkovitost
niska jer se toliko energije potroi na vegetativni rast da za
zrnje ne preoslaje puno. Ako, na primjer, visoke i prevelike
biljke daju 1000 kg slame, prinos rie bit e oko 500-600 kg.
Malene biljke, kakve rastu u mojim poljima, na 1000 kg slame
daju 1000 kg rie. Ako je etva dobra, prinos rie dosei e 1200
kg, to jest 20 posto vie od teine slame.
Ria uzgojena u suhom polju ne naraste visoko. Suneva
svjetlost ravnomjerno dopire i do donjih listova i do baze biljke.
Jedan kvadratni centimetar lista dovoljan je da proizvede jedno
zrno rie. Tri ili etiri malena lista vie su nego dovoljna da
stvore klas sa stotinu zrna. Ja ijem neto gue i dobivam oko
250-300 zrnatih stabljika (20-25 biljaka) na oko 1 m . Ako
imate mnogo izdanaka i ne pokuavate uzgojiti velike biljke,
moete dobiti velike etve bez potekoa. Jednako vrijedi i za
penicu, ra, heljdu, zob, proso i druge itarice.
2
Uobiajena je metoda da se u sezoni rasta polja dre pod

v o d o m v i s o k o m n e k o l i k o c e n t i m e t a r a . Poljodjelci s u
stoljeima uzgajali riu u vodi, pa veina ljudi misli da se ona i
ne moe drukije uzgajati. Kultivirane sorte rie "mokrih polja"
58
relativno su snane kada se uzgajaju u poplavljenom polju, ali

takav uzgoj nije dobar za biljku. Ria najbolje raste kad je
koliina vode u tlu izmeu 60 i 80 posto mogueg kapaciteta.
Kad polje nije poplavljeno, biljke razvijaju snano korijenje i
postaju iznimno otporne na napade kukaca i bolesti.
Glavni razlog zbog kojeg se ria uzgaja u poplavljenim
poljima jest kontroliranje korova stvaranjem okoline u kojoj
samo neke vrsti korova mogu preivjeti. Ali onaj korov koji
preivi, mora se upati rukom ili iskorjenjivati runim alatima.
Po tradicionalnoj metodi, taj posao, koji oduzima mnogo
vremena i lomi leda, m o r a e ponavljati nekoliko puta u svakoj
sezoni rasta.
U lipnju, u vrijeme monsunskih kia, ja zadravam vodu u
poljima otprilike tjedan dana. Malo koji korov na suhom polju
moe preivjeli ak i tako kratak period bez kisika, a i djetelina
svene i pouti. Namjera nije da se djetelina uniti, nego da
oslabi i da se tako omogui riinim izdancima da se uvrste. Kad
se voda isui (to prije), djetelina se oporavlja i ponovno se iri
po povrini polja ispod izniklih stabljika rie. Nakon toga jedva
da se jo bavim pitanjem vode. U prvoj polovici sezone uope
ne navodnjavam. ak i u godinama s malo kie tlo ostaje vlano
ispod sloja slame i zelenoga gnojiva. U kolovozu povremeno
dovodim malo vode, ali nikad je ne putam da ostane u polju.
Pokaete li poljodjelcu riu s mojih polja, odmah e znali
da ona izgleda onako kako bi ria morala izgledali, da je njen
oblik idealan. Znati e d a j e sjeme prirodno niknulo i da nije
bilo presaivano, da takva biljka nije mogla rasti u vodi i da
kemijski iertilizatori nisu bili dodavani. Svaki e poljodjelac to
prepoznati kao neto samorazumljivo, promatrajui cjelokupni
oblik biljke, oblik korijenja i razmak lanaka na osnovnoj
stabljici. Ako spoznate idealan oblik, ostaje samo pitanje kako
ga uzgojiti u jedinstvenim uvjetima vaega polja.
Ne slaem se s idejom profesora Matsushime da je naj
bolje kada je etvrti list od vrha biljke najdulji. Ponekad
postiete najbolje rezultate kada je drugi ili trei list najdulji.
59
Masanobu Fukuoka
Ako je rasi zaprijeen dok je biljka mlada, najvii list, ili drugi
list, eslo postaju najdulji, a opet se postie dobra etva.
Sumnjiavo oko tehniara moe moju metodu uzgoja r.ze

shvatiti kao neto to daje kratkoroan ili provizoran rezultat.
" M o eksperiment bude dulje trajao, svakako ce skrsnut, nek
oroblem' rei e takvi. Ali ja uzgajam riu na taj nacmv.se od
Prinosi su sve vei, a tlo je iz godme u godtnu sve
plodnije.
U lipnju se voda zadrava u polju da oslabi korove i djetelinu i omogui rii

da se probije kroz povrinski pokrov.
Teorija p r o f e s o r a M a l s u s h i m e proizila je iz
eksperimenata u kojima su se koristile krhke biljke, uzgojene
p o m o u f e r t i l i z a t o r a u umjetnim klijalilima i kasnije
presaene. Moja je ria uzgajana u skladu s prirodnim ivotnim
ciklusom biljke, ba kao da je divlja. Ja strpljivo ekam da se
biljka razvije i sazre na svojem vlastitom mjestu.
Posljednjih godina iskuavao sam jednu staru sortu
ljepljive rie s juga. Svako sjeme posijano u jesen daje u pros
jeku 12 stabljika s oko 250 zrna po klasu. Mislim da u s ovom
sortom jednoga dana postii etvu blisku najveoj koju
teoretski moe stvoriti suneva energija koja dopire do polja.
Na nekim dijelovima mojih polja etva od oko 3000 kg po jutru
ve je dosegnula s ovom sortom.
(0
61
Masanobu Fukuoka
VOKE
Na breuljcima pokraj mojeg doma takoer uzgajam

nekoliko vrsti citrusa. Nakon rata, kada sam se poeo baviti
poljodjelstvom i voarstvom, imao sam 7000 m citrusovih
vonjaka i 1500 m riinih polja, a sada samo vonjaci pokrivaju
49000 m . Do te sam zemlje doao preuzimajui okolne
naputene breuljke. Raistio sam ih rukama.
2
Borovi, koji su rasli na nekoliko tih padina, bili su

posjeeni nekoliko godina ranije, i sve to sam uinio bilo je
iskopavanje rupa po obrisnoj liniji i sadenje sadnica citrusa.
Mladice su ve niknule iz prosjeenih panjeva i kako je vrijeme
prolazilo, japanska pampas-trava, cogon trava (Imperata) i
paprat poeli su bujati. Sadnice citrusa izgubile su se u prepletu
vegetacije.
Posjekao sam veinu borovih mladica, ali neke sam pustio
da rastu kao vjetrobran. Zatim sam posjekao bujno raslinje i
travnati pokrov i posijao djetelinu.
Nakon est ili sedam godina citrusi su napokon rodili.
Otkopao sam zemlju iza drvea da oblikujem terase, pa se sada
moj vonjak ne razlikuje mnogo od drugih.
Naravno da sam se drao naela ne-kultiviranja, neu p o t r e b e kemijskih fertilizatora, insekticida i herbicida.
Zanimljivo je da isprva, dok su sadnice rasle ispod umskih
mladica, nije bilo ni traga tetnim kukcima kao t o su
uobiajene azijske citrusne ui. Kad su raslinje i drvee koje je
pustilo mladice bili posjeeni, zemlja je postala pitomija i
slinija vonjaku. Tek su se tada kukci pojavili.
Najbolje je pustiti drvee da od poetka slijedi svoj prirod
ni oblik. Drvee e raati plodove svake godine i ne treba ga
obrezivati. Drvo citrusa slijedi isti uzorak rasta kao i cedar ili
bor, to jest jedno sredinje deblo raste ravno i iz njega se
naizmjence ire grane. Naravno da sve sorte citrusa nemaju
62
jednak oblik i veliinu. Sorte Hassaku i Shaddock vrlo su

visoke, zimske Unshu mandarine su niske i zdepaste, rane sorte
Satsuma mandarina malene su u zrelosti, ali sve imaju jedno
sredinje deblo.
Ne ubijajte prirodne grabeljivce
Mislim da svatko zna da ne treba koristili insekticide da

bi se najee "napasti" u vonjacima, kao to su titaste ui,
drale pod kontrolom jer one imaju prirodne neprijatelje.
Jedno se vrijeme u Japanu koristio insekticid Fusol. Prirodni
grabeljivci bili su potpuno istrijebljeni, a problemi koji su iz
toga proistekli jo se uvijek osjeaju u mnogim oblastima.
Mislim da su na temelju tog iskustva mnogi poljodjelci
poeli shvaali da nije poeljno eliminirati grabeljivce jer e
to na dui rok prouzroili jo vee tete od kukaca.
Problem grinja i tilastih uiju rjeil e se sam od sebe ako
se otopina strojnog ulja - kemikalije koja je relativno bezopas
na za grabeljivce - razrijedi 200 do 400 puta i lagano raspri
sredinom ljeta, pa se nakon toga pusti da zajednice kukaca
uspostave svoju prirodnu ravnoteu. To nee uspjeti ako su u
lipnju i srpnju bili koriteni organski peslicidi na bazi fosfora
jer ta kemikalija ubija i grabeljivce.
Ne kaem da zagovaram upotrebu tzv. bezopasnih "or
ganskih" sprejeva poput rastopine soli i enjaka ili emulzije
strojnog ulja, ili da odobravam unoenje stranih grabeljivih
vrsta u vonjake radi kontrole tetnih kukaca. Razlog zbog
kojeg drvee oslabi i trpi od napada kukaca je devijacija prirod
nog oblika. Ako se drvee koje raste po neprirodnom uzorku
zanemari u tom stanju, grane se ispreplctu i kukci ga otete.
Ve sam spomenuo da sam lako unilio nekoliko jutara
vonjaka. Ali ako se takvo drvee postupno korigira, ono e
poprimiti oblik barem priblino slian prirodnome. Voke
63

Masanobu Fukuoka
jaaju i mjere kontrole kukaca postaju nepotrebne. Ako je

stablo paljivo zasaeno i ako mu je od poetka doputeno da
slijedi svoj prirodni oblik, nema potrebe za obrezivanjem ni za
bilo kakvim prskanjem. Veina sadnica bila je obrezana i
korijenje im je bilo oteeno ve u rasadniku, to obrezivanje
ini prijeko potrebnim od samog poetka.
U nastojanju da poboljam kvalitetu tla u vonjacima,
sadio sam razliite vrsti drvea. Medu njima bila je i akacija
Morishima. To drvo raste itave godine i u svim godinjim
d o b i m a p u t a p u p o l j k e . L i s n e ui, koje se h r a n e tim
pupoljcima, poele su se mnoiti u velikom broju. Boje ovice
hrane se uima, pa se i njihov broj uskoro poveao. Poto su
boje ovice potamanile sve ui, prele su na citruse i poele se
hraniti drugim kukcima - grinjama, azijskim citrusnim uima i
naraninim crvcima {Iceria purehasi). U z g o j voa b e z
obrezivanja, gnojenja i kemijskog zapraivanja mogu je samo
u prirodnom okoliu.
ZEMLJA
VONJACIMA
Nepotrebno je govoriti da je poboljanje kvalitete tla

temeljno pitanje voarstva. Ako se koriste kemijska gnojiva,
drvee naraste vee, ali iz godine u godinu tlo je sve jalovije.
Kemijski pospjeivai oduzimaju zemlji njenu vitalnost. Ako se
koriste samo jednu generaciju, tlo ve primjetno trpi.
Nema pametnijeg naina uzgoja od puta koji poboljava
cjelokupnu kvalitetu tla. Prije 20 godina lice ove planine bila
je gola crvena glina, tako tvrda da se u nju nije mogla zabosti
lopata. I vei dio okolne zemlje bio je takav. Ljudi su uzgajali
krumpir dok nisu iscrpili tlo, a onda su napustili polja. Umjesto
da se kae da sam ovdje uzgojio citruse i povre, prije bi se
moglo rei da sam pomogao u obnavljanju plodnosti tla.
Popriajmo malo o tome kako sam poeo obnavljati te
gole padine. Nakon rata zagovarala se tehnika duboke kul
tivacije cilrusovih vonjaka i kopanja rupa za dodavanje or
ganskih tvari. Kad sam se vratio iz svoje ispitne stanice,
pokuao sam to u svojem vonjaku. Nakon nekoliko godina
zakljuio sam d a j e ta metoda ne samo fiziki iscrpljujua, nego
i naprosto uzaludna u nastojanju da se pobolja kvaliteta tla.
U poetku sam zakopao slamu i paprat koju sam donosio
s planine. Noenje tereta od 40 kilograma i vie bio je i te kakav
posao, a nakon dvije do tri godine jedva da je na zemlji bio
pregrt humusa. Usjeci koje sam prokopao da pohranim or
ganske tvari, uruili su se i pretvorili u otvorene jame.
Zatim sam pokuao sa zakapanjem drva. ini se da je
slama najbolji dodatak za poboljanje tla, ali, s obzirom na
koliinu, drvo je bolje. O n o m e tko nema drvea u blizini,
pametnije je zasaditi drvee u vonjaku nego ga tegliti iz dal
jine.
64
65

Masanobu Fukuoka
godina visoka je kao telefonski stup. O n o opskrbljuje tlo

duikom, tako da je dovoljno posaditi est do deset stabala na
1000 m da bi se poboljali dubinski slojevi tla, pa nije potrebno
lomiti leda teglei klade s planine.
2
Da poboljam povrinski sloj, posijao sam mjeavinu

djeteline i alfalfe na golo tlo. Trebalo im je nekoliko godina da
se prime, ali napokon su prekrile padine vonjaka. Takoer
sam posijao japansku rotkvu (daikon). Korijenje tog vrstog
povra prodire duboko u zemlju, hrani je organskim tvarima i
otvara kanale za cirkulaciju vode i zraka. Lako se samo
razmnoava, pa ve n a k o n prvog sijanja moete gotovo
zaboraviti na njega.
Kad se tlo poboljalo, korov se poeo vraati. Nakon
sedam do osam godina djetelina je gotovo nestala u korovu, pa
sam je krajem ljeta, poto sam posjekao korov,* posijao malo
vie.
Djelovanje log gustog pokrova tijekom proteklih 25
godina rezultiralo je time d a j e povrinski sloj vonjaka, koji je
bio tvrda crvena glina, sada mekan, taman te bogat glistama i
organskom materijom.
Prije 20 godina lice ove planine bila je gola crvena glina, tako tvrda da se u
nju nije mogla zabosti lopata.
U mom vonjaku medu stablima citrusa rastu borovi i

cedrovi, n e k o l i k o kruaka, draguna, japanska mumula,
japanske trenje i mnoge druge lokalne sorte. Jedna od naj
zanimljivijih vrsti, makar nije lokalna, jest Morishima akacija.
Tu sam biljku ve prije spomenuo, u svezi s bojim ovicama i
zatitom prirodnih grabeljivaca. Drvo je tvrdo, cvjetovi priv
lae pele, a lie je dobro za krmu. Biljka pomae u spreavan
ju t e t e od kukaca, djeluje kao vjetrobran, a bakterija
rhizobium, koja ivi na korijenju, oplouje tlo.
To je drvee u Japan uvezeno iz Australije prije nekoliko
godina. Raste bre od ijednog drveta koje sam ikad vidio. Za
samo nekoliki) mjeseci puta dubok korijen, a za est ili sedam
Uz zeleno gnojivo koje oplouje gornje slojeve, i

korijenje Morishima akacije, koje poboljava tlo u dubini, nije
potrebno gnojili i kultivirati tlo medu vokama. S visokim
drveem koje titi od vjetra, citrusima u sredini i zelenim
gnojivom ispod, naao sam nain da olakam rad i pustim
vonjak da se sam brine o sebi.
* Ljeti Fukuoka srpom sijee korov, trnje i mladice koje raste ispod
voaka.
66
67
UZGOJ POVRA KAO
Masanobu Fukuoka
DIVLJEG
BILJA
A sada recimo neto o uzgoju povra. Ono se moe uz

gajati u vrtu, za potrebe domainstva, ili na otvorenom, neis
koritenom tlu.
to se vrta tie, dovoljno je rei da treba uzgajati pravo
povre u pravo vrijeme, na tlu obogaenom organskim kompostom i gnojivom. Metoda uzgoja povra za kuhinjski stol u
starom Japanu dobro se stopila s prirodnim uzorkom ivota.
Djeca se igraju ispod voaka u dvoritu. Svinje jedu otpatke iz
kuhinje i ruju uokolo po tlu. Psi laju i igraju se, a seljak sije
sjeme u bogatu zemlju. Crvi i kukci rastu zajedno s povrem,
kokoi ih kljucaju i nesu jaja, koja djeca jedu.
U uzgoju povra na "poludivlji" nain, ime bi se iskoristile

naputene povrine, rijene obale ili otvorene pustopoljine,
moja je ideja da se sjeme naprosto razbaca i povre pusti rasti
zajedno s korovom. Ja uzgajam povre na padini planine,
izmeu citrusovih stabala.
Vano je znati pravo vrijeme za sjetvu. Za proljetno
povre pravo je vrijeme kad zimski korov umire, a ljetni jo nije
niknuo.*
Tipina seoska obitelj u Japanu uzgajala je povre na taj

nain do prije dvadesetak godina.
U jesen se sjeme treba razbacati kad ljetni korov vene, a

zimski se jo nije pojavio. Najbolje je priekati kiu koja obino
traje nekoliko dana. Nainite otkos u korovu i ubacite sjeme
povra. Ne trebate ga pokrivati zemljom; samo ga prekrijete
korovom, koji ste pokosili da djeluje kao stelja i da sjeme sakrije
od ptica i kokoi dok ne proklija. Obino se korov mora rezati
dva ili tri puta da bi izdanci povra krenuli, ali ponekad je i
samo jednom dovoljno.
Prevencija od biljnih bolesti provodila se uzgojem

tradicionalnih usjeva u pravo vrijeme, odravanjem zdravoga
tla, vraajui u njega sve organske otpatke, te plodoredom.
tetni kukci odstranjivali su se rukom ili bi ih pojele kokoi. U
junom Shikoku postajala je vrst kokoi koja bi skinula crva ili
kukca s povra a pritom ne bi izgrebla korijenje ni otetila
biljku.
Gdje korov i djetelina nisu tako gusti, moete jednostavno

razbacati sjeme. Jedan e dio pojesti kokoi, ali velik e dio
proklijati. Ako ijete u redu ili u brazdi, vea je vjerojatnost da
e kornjai i drugi kukci pojesti mnogo sjemena. Oni se kreu
u ravnoj liniji. Kokoi isto spaze oieno mjesto i dodu
eprkati. Moje je iskustvo da je najbolje razbacivati sjeme
amo-lamo.
Neki e ljudi moda biti skeptini glede koritenja

ivotinjskog i ljudskog izmeta za gnojenje, smatrajui to
primitivnim ili prljavim. Danas ljudi ele "isto" povre, pa ga
poljodjelci uzgajaju u staklenicima, uope ne koristei tlo.
Kulture uzgojene na ljunku, pijesku ili u vodi postaju sve
popularnije. Povre se hrani kemijskim tvarima i svjetlom
proputenim kroz filter prekrivaa od vinila. udno je kako su
ljudi nadoli na to da misle da je kemijski uzgojeno povre
"isto" i sigurno. Hrana uzgojena u tlu koje je uravnoteeno
djelovanjem crva, m i k r o o r g a n i z a m a i raspadajueg
ivotinjskog gnojiva najistija je i najcjelovitija.
Povre uzgojeno na taj nain snanije je nego to veina

ljudi misli. A k o n i k n e prije korova, on ga kasnije nee
nadjaati. Neko povre, poput pinata i mrkve, ne klija lako.
Namakanje sjemena na dan ili dva i zatvaranje u glineni omota
68
* Tu metodu uzgoja povra Fukuoka je razvio eksperimentirajui,

pokuavajui u skladu s lokalnim uvjetima. Gdje on ivi, proljetne su
kie pouzdane, a klima je dovoljno topla za uzgoj povra u svim
godinjim dobima. Godinama se lime bavei, doznao je koje povre
moe rasti medu kojim korovom i kakva mu vrst brige treba.
Svaki poljodjelae koji misli uzgajati povre tim poludivljim nainom
morao bi razviti tehniku u skladu s tlom i prirodnom vegetacijom.
69
moralo bi rijeiti problem.

Ako se posiju neto obilnije, japanska rotkva, repa i
razliito lisnato jesensko povre bit e dovoljno snani da se
uspjeno bore sa zimskim i ranoproljetnim korovom. Poneka
biljka uvijek ostane neubrana, pa se povre iz godine u godinu
razmnoava samo. Takvo povre ima jedinstven okus i ini jelo
zanimljivim.
Vidjeti mnotvo raznorodnog povra kako raste svuda po
planini uistinu je udesan prizor. Japanska rotkva i repa rastu
napola ukopane u zemlju, napola vani. Mrkve i ici esto su
zdepasti i debeli, s mnogo korjenia, i vjerujem da je njihov
opor, gorkast okus, okus njihovih divljih predaka. enjak,
japanski biserni luk i kineski poriluk, j e d n o m posijani,
pojavljivat e se sami od sebe iz godine u godinu. Mahunarke
je najbolje sijati u proljee. Crnooki grah (Vigna unguiculata)
i niski bubreasti grah lako se uzgajaju i daju bogat urod. U
uzgoju graka, crvenog azuki graha, soje, pinto graha i
bubreastog graha rano je klijanje presudno. Bez dovoljno kie
klijanje e biti oteano, a morat ele paziti i na ptice i kukce.
Rajice i patlidani nisu dovoljno jaki da se bore s
korovom dok su mladi, pa treba uzgojiti presadnice u starteru
i kasnije ih presaditi. Umjesto da ih osovljujete uvis, pustite ih
da se ire po tlu. Korijenje e izrasti iz ogranaka glavne stabljike
i dati biljci snagu da rodi vie plodova.
to se tie krastavaca, najbolje su puzajue sorte. Dok su
mladi, povremeno morate rezati korov, ali e nakon toga biljke
biti jake. Rasprostrite bambus ili granje, pa e se krastavci
oplesti oko njih. Grane dre plodove dovoljno iznad zemlje da
ne istrule.
Ovakva metoda uzgoja krastavaca vrijedi i za lubenice i
tikve.
Krumpir i taro (Colocasia esculenta)* vrlo su snane
* Taro je vrst kosmatog krumpira tropskog i suptropskog podrijetla.
70
Masanobu Fukuoka
biljke. Jednom posaeni, pojavljivat e se na tom mjestu svake

godine i korov ih nikad nee nadjaati. Nakon berbe jednos
tavno ostavile nekoliko komada u zemlji. Ako je tlo Ivrdo,
najprije uzgojite japansku rotkvu. Njeno korijenje omekava i
kultivira zemlju, pa nakon nekoliko sezona na tom mjestu
moete uzgajali krumpir.
Otkrio sam da je bijela djetelina korisna u suzbijanju
korova. Kako raste gusto, moe svladati ak i jake korove,
poput divljeg pelina i krvaste svraice. Ako se njeno sjeme
pomijea sa sjemenom povra, djetelina e djelovati kao iva
stelja, obogaivat e tlo i odravati ga vlanim i prozranim.
Kao i kod povra, vano je izabrati pravo vrijeme za sjetvu
djeteline. Kasno ljeto ili jesen najbolje je doba; korijenje se
razvija tijekom hladnih mjeseci, to djetelini daje prednost nad
proljetnim travama. Dobro ju je sijati i u rano proljee. Raz
bacivanje i sijanje u redovima razmaknutim otprilike 30 cm
jednako je dobro. Jednom kad se djetelina primi, ne trebate je
vie sijati sljedeih pet do est godina.
Glavni cilj ovakva poludivljeg uzgoja povra jest da se ono
uzgoji na to prirodniji nain na zemlji koja bi inae ostala
neiskoritena. Ako pokuate koristiti savreniju tehniku ili ako
idete za veim prinosima, to e zavriti neuspjehom. U veini
sluajeva uzrok neuspjeha bit e kukci ili bolesti. Ako razliito
bilje i povre pomijeamo i pustimo da raste medu prirodnom
vegetacijom, teta od kukaca i bolesti bit e minimalna i nee
biti potrebno koristili sprejeve ili sakupljati kukce rukom.
Povre moete uzgajati na bilo kojem mjestu gdje raste
raznovrstan i vitalan korov. Vano je dobro upoznati godinji
ciklus i uzorak rasta korova i trava. Promatrajui raznovrsnost
i veliinu korova u nekom podruju, moete prepoznati vrstu
tla, i ustanoviti je li ono iscrpljeno.
U svojem vonjaku na laj poludivlji nain uzgajam iak,
kupus, rajicu, mrkvu, goruicu, grah, repu i mnoge druge vrsti
povra i trava.
71
UVJETI
Masanobu Fukuoka
ZA
NAPUTANJE
KEMIKALIJA
Danas uzgoj rie u Japanu stoji na vanoj raskrsnici.

Poljodjelci i specijalisti dvoume se kojim putem da krenu - da
nastave saenje u mulju ili da se prebace na izravno sijanje - s
kultiviranjem ili bez njega. Posljednjih 20 godina govorim da
e se izravno sijanje bez kultivacije napokon dokazali kao
najbolji nain. Znakovita je brzina kojom se izravno sijanje iri
u oblasti Okayama.
Ipak, postoje i oni koji tvrde daje prijelaz na ne-kemijsku
agrikulturu, koja bi zadovoljila potrebe nacije, nezamisliv.
Kau da je kemijski t r e t m a n prijeko potreban da bi se
kontrolirale tri velike bolesti rie - truljenje stabljike, bolest
rasprskavanja i propadanje lia uzrokovano bakterijama. Ali
ako bi poljodjelci prestali upotrebljavati slabe, "poboljane"
sorte sjemena, prestali dodavati tlu previe duinog gnojiva i
smanjili koliinu vode za navodnjavanje tako da biljka moe
razviti snano korijenje, sve bi te bolesti nestale i kemijski bi
sprejevi postali nepotrebni.
U poetku je crveno glineno tlo u mojim poljima bilo slabo
i neprikladno za uzgoj rie. Bolest smeih mrlja redovito se
pojavljivala. Ali kako je plodnost tla rasla, tako se ta bolest
pojavljivala sve rjee. U posljednje vrijeme vie uope ne izbija.
se posao moe prepustiti njima. Mora se voditi rauna da su

pauci osjetljivi i na najmanje ljudsko uplitanje.
Veina ljudi misli da bi odustajanje od kemijskih gnojiva i
insekticida dovelo do opadanja agrikulturnih prinosa na djeli
sadanjeg stanja. Eksperti za tetu od kukaca procjenjuju da bi
gubici u prvoj godini nakon prestanka koritenja insekticida
iznosili oko pet posto. Gubitak od narednih pet posto zbog
odustajanja od kemijskih gnojiva vjerojatno nije suvie
pogrena procjena.
To znai, ako bi upotreba vode u riinim poljima bila
obustavljena, i ako bi se odustalo od kemijskih gnojiva i pesticida koje propagira Poljoprivredna udruga, prosjeni gubici
u prvoj godini vjerojatno bi dosegli nekih 10 posto. Obnavljajua mo prirode d a l e k o nadmauje zamislivo, pa
vjerujem da bi nakon toga poetnog gubitka etva porasla, a na
posljetku i prerasla sadanju razinu.
Dok sam bio u ispitnoj stanici Kochi, provodio sam
eksperimente u vezi sa zatitom od buaa stabljike. Ti kukci
udu u stabljiku rie hranei se njome, od ega ona pobijeli i
uvene. Metoda procjene tete jednostavna je: prebrojte bijele
stabljike. Od sto biljaka 10 ili 20 posto moe imati bijelu
stabljiku. U ozbiljnim sluajevima, kad se ini d a j e cjelokupni
usjev uniten, stvarna je teta oko 30 posto.
Jednako je i sa tetom koju stvaraju kukci. Najvanije je

ne ubijati prirodne grabeljivce. Kontinuirano dranje polja
pod vodom ili navodnjavanje stajaom ili zagaenom vodom
takoer e stvoriti problem kukaca. Najgore napasti, ljetni i
jesenski skakavci, mogu se kontrolirati tako da se voda ne puta
u polja.
U pokuaju da se izbjegne taj gubitak jedno je polje

zapraeno insekticidima, a drugo je ostavljeno nelretirano.
Kad su se usporedili rezultati, ispalo je d a j e nelretirano polje
s mnogo bijelih stabljika dalo vei prinos. Isprva nisam u to
mogao povjerovali, nego sam mislio da se radi o greci u
eksperimentu. Ali podaci su se pokazali preciznima, pa sam
nastavio istraivanje.
Zeleni riini skakavci, koji prezimljavaju u korovu, mogu

postati nosioci virusa. Ako se to dogodi, esto je posljedica
gubitak 10-20 posto zbog bolesti rasprskavanja. No ako se ne
upotrijebe kemijski sprejevi, u polju e biti mnogo paukova, pa
io se, zapravo, dogodilo? Napadajui slabije biljke,

buai su proizveli uinak razrjedivanja. Ugibanje nekih biljaka
dalo je vie prostora ostalima. Preivjele biljke izrasle su jae,
pustile vie zrnonosnih stabljika i po klasu dale vie zrna no to
72
73
bi dale bez razrjedivanja. Kad je gustoa stabljika prevelika, a

kukci ne pojedu viak, biljke mogu izgledati zdravo, ali u puno
sluajeva urod je zapravo slabiji.
Ako pregledate izvjea istraivakih ispitnih slanica,
pronai ete rezultate koritenja praktiki svakog kemijskog
spreja na popisu. Ali openito se ne zna da smo o tim rezul
tatima obavjeteni samo polovino. Naravno, ne radi se o
namjeri da se neto sakrije, ali kad kemijske kompanije objave
te rezultate u oglasima, to je jednako kao da su proturjeni
podaci zatajeni. Rezultati koji pokazuju nii prinos, kao u
e k s p e r i m e n t u s b u a i m a s t a b l j i k a , p r o g l a a v a j u se
eksperimentalnim protuslovljem i izostavljaju. Naravno da
postoje sluajevi u kojima je istrebljivanje kukaca urodilo viim
prinosom, ali ima i suprotnih sluajeva, kad je prinos bio sman
jen. Izvjea o potonjima rijetko se pojavljuju u tisku.
Masanobu Fukuoka
morali svake sezone miljama hodali kroz poplavljena polja,

zabadajui orue medu redove rie i upajui korov rukom.
Lako je shvatljivo zato su te kemikalije bile prihvaene kao
boji dar. U koritenju slame i djeteline, uz privremeno
potapanje polja, pronaao sam jednostavan nain kontrole
korova bez tekog rada na vruini i bez upotrebe kemikalija.
Koliba sa zidovima od blata u vonjaku
Poljodjelce je vjerojatno najtee nagovoriti da odustanu

od herbicida. Od iskona su oni suoeni s neim to bi se moglo
nazvati "bitkom protiv korova". Oranje, kultiviranje izmeu
redova, i sam ritual presaivanja rie uglavnom su usmjereni
na eliminiranje korova. Prije razvoja herbicida poljodjelci su
74
75
Masanobu Fukuoka
se: "Ne, primjenu ostavljam vama. Ja se drim istraivanja."

OGRANIENJA
ZNANSTVENE
METODE
Prije nego istraivai postanu istraivai, morali bi postati

filozofi. M o r a l i bi r a z m o t r i t i t o je ljudski cilj, t o to
ovjeanstvo treba stvoriti. Lijenici bi najprije morali odrediti
na najtemeljnijoj razini o emu to ovisi ivot ljudskih bia.
U primjeni svojih teorija na poljodjelstvo, eksperimen
tirao sam s razliitim nainima uzgoja usjeva, uvijek s idejom
razvijanja metode koja je bliska prirodi. To sam postigao od
bacujui sve nepotrebno iz agrikulturne prakse.
Suvremena znanstvena agrikultura, s druge strane, nema
takvu viziju. Istraivanja besciljno lutaju, svaki istraiva vidi
samo djeli beskrajnog spektra prirodnih faktora koji utjeu na
etvene prinose. Nadalje, ti se faktori mijenjaju od mjesta do
mjesta i iz godine u godinu.
ak ako se radi o istoj etvrtini jutra, poljodjelac mora
uzgajali svoje usjeve svake godine razliito, u skladu s
varijacijama vremenskih prilika, s populacijama kukaca, sa
stanjem tla i s mnogim drugim prirodnim faktorima. Priroda je
posvuda u stalnom pokretu; uvjeti nikad nisu potpuno jednaki.
M o d e r n o istraivanje cjepka prirodu na komadie i
provodi testove koji se ne podudaraju ni s prirodnim zakonom
ni s praktinim iskustvom. Rezultati se prilagodavaju uvjeren
jima istraivaa, a ne potrebama poljodjelaca. Velika je greka
misliti da se takvi rezultati mogu primijeniti na poljima poljod
jelaca s nepromjenjivim uspjehom.
Nedavno je profesor Tsuno sa Sveuilita Ehime napisao
podulju knjigu o odnosu biljnog metabolizma i etve rie. Taj
profesor esto dolazi u moje polje, iskopa zemlju do dubine od
nekoliko stopa da provjeri njezinu kvalitetu, vodi studente
uokolo da izmjere kutove sunca i sjene i uzme primjerke biljki
za laboratorijsku analizu. esto ga pitam: "Kad se vratite,
hoete li iskuali sijanje bez kultivacije?" A on odgovara smij ui
76
Dakle, tako je to. Prouava funkciju biljnog metabolizma

i njegovu sposobnost da apsorbira hranjive tvari iz tla, napie
knjigu i stekne doktorat agrikulturnih znanosti. Pritom se ne
pita hoe li tvoja teorija asimilacije biti relevantna za prinos.
Ako i moe objasniti kako metabolizam utjee na produktiv
nost najgornjeg lista uz prosjenu temperaturu od 25 C, ne
vodi rauna da postoje i mjesta na kojima temperatura nije
25 C.
Pa, ako temperatura u oblasti Ehime ove godine i iznosi
25 C, sljedee e godine moda biti samo 20 C. Pogreno je
rei da e jednostavno ubrzanje metabolizma povisili stvaranjekroba i proizvesti veliki urod. U obzir se mora uzeti geografija
i topografija zemljita, stanje tla, njegova struktura, tekstura i
d r e n a a , izloenost s u n c u , odnosi kukaca, raznovrsnost
upotrijebljenog sjemena, metoda kultivacije - uistinu be
skonani raspon faktora. Znanstvena metoda testiranja koja bi
uraunala sve relevantne faktore neostvariva je.
Ovih se dana mnogo pria o prednostima "Pokreta za
dobru riu" i "Zelene revolucije". Kako se te metode oslanjaju
na slabe, "poboljane" sorte, poljodjelac je prisiljen dodavati
kemikalije i insekticide osam do deset puta tijekom sezone
rasta. Ubrzo su mikroorganizmi spreni kao i organske tvari.
Unitenje ivot tla i usjevi postaju ovisni o izvanjskim hranjivim
tvarima u obliku kemijskih gnojiva.
ini se da stvari kreu nabolje kada poljodjelac primijeni
"znanstvene" tehnike, ali to ne znai da znanost mora priskakati
u pomo zato to prirodna plodnost sama po sebi ne bi bila
dovoljna. To znai daje spaavanje potrebno zato stoje prirod
na plodnost unitena.
Steranjem slame, uzgojem djeteline i vraanjem svih or
ganskih otpadaka u tlo zemlja dobiva sve hranjive tvari potrebne
za uzgoj rie i ozimog ita u istom polju, iz godine u godinu.
Prirodnim se poljodjelstvom polja koja su ve pretrpjela tetu od
77
kultiviranja ili upotrebe kemikalija uspjesno mogu rehabilitirati.

Masanobu Fukuoka
JEDAN
POLJODJELAC
PROGOVARA
J a p a n je ovih d a n a zabrinut, i to opravdano, zbog

p o g o r a n j a k v a l i t e t e okolia i z a t r o v a n o s t i h r a n e kao
posljedice toga. Graani protestiraju zbog ravnodunosti
politikih i industrijskih elnika. Ali sva e ta aktivnost, ako se
nastavi u sadanjem duhu, biti samo uzaludan napor. Priati 0
uklanjanju posljedica specifinih sluajeva zagaivanja jed
nako je kao i uklanjati simptome bolesti dok njihov uzrok
nastavlja trovati tijelo.
Prije dvije godine, na primjer, Istraivaki centar za
upravljanje poljoprivredom, zajedno s Vijeem za organsku
poljoprivredu i Nada kooperacijom, organizirali su konferen
ciju radi diskusije o zagaenju. Predsjedavaj ui je bio gospodin
Teruo Ichiraku, voda japanskog Udruenja organskih poljod
jelaca i jedna od najmonijih figura u vladinoj Agrikulturnoj
kooperaciji. Preporuke te agencije - koje usjeve i koje sorte
treba uzgajati, koliko umjetnih gnojiva treba upotrijebiti i koje
kemikalije treba dodavati - slua gotovo svaki poljodjelac u
Japanu.
Budui da je sudjelovalo toliko raznih utjecajnih ljudi,
ponadao sam se da e biti donesene odluke o dalekosenoj
akciji i da e ona bili pokrenuta.
Sa stanovita publiciranja problema zagaenosti hrane, ta
bi se konferencija mogla nazvali uspjenom. Ali, kao i drugi
sastanci, diskusija je degenerirala u seriju visokostrunih
tehnikih izvjea specijaliziranih istraivaa i osobnih izvjea
o uasima kontaminacije hrane. inilo se da nitko nije voljan
bavili se problemom na temeljnoj razini.
U raspravi o trovanju tune ivom, na primjer, predstavnik
Ureda za ribarstvo najprije je govorio o tome u kojoj je mjeri
taj problem postao uistinu zastraujui. U to vrijeme o
zagaenju ivom svakodnevno se diskutiralo na radiju i u
79
Masanobu Fukuoka
novinama, pa su svi paljivo sluali io e rei. Govornik je

rekao d a j e koliina ive u tijelima luna, ak i onih ulovljenih
u Antarktikom oceanu i u blizini Sjevernog pola, ekstremno
visoka. No, kad je jedan laboratorijski primjerak, izvaen iz
mora prije nekoliko stotina godina, bio seciran i analiziran, i ta
je riba - suprotno oekivanjima - sadravala ivu. Njegov je
zakljuak bio daje konzumiranje ive prijeko potrebno da riba
preivi.
Auditorij se pogledao s nevjericom. Svrha sastanka
trebala je bili da se odredi kako se nositi sa zagaenjem koje je
ve zalrovalo okoli i koje mjere poduzeti da se ono sprijei.
Umjesto toga, tu se naao taj predstavnik Ureda za ribarstvo,
koji je ustvrdio da je iva nuna za opstanak luna. Na to mislim
kad kaem da ljudi ne shvaaju korijenski uzrok zagaenja,
nego ga gledaju iz uske i povrne perspektive.
tvorci moderne agrikulturne politike ovise o velikim inves

ticijama kapitala u gnojiva i mehanizaciju, koje su temelj
njihove moi. Odustajanje od mehanizacije i od kemikalija
dovelo bi do potpune promjene u ekonomskoj i socijalnoj
strukturi. I zato, rekao sam, ne vidim naina kako bi gospodin
Ichiraku, ljudi iz kooperacije ili vladini slubenici mogli govoriti
u prilog mjerama spreavanja zagaenja.
Kad sam tako progovorio, predsjedavajui je rekao:
"Gospodine Fukuoka, uznemiravate konferenciju svojim prim
jedbama", zatvarajui mi usta. Eto, to se dogodilo.
Ustao sam i predloio da pokrenemo zajedniku akciju,

ovdje i sada, konkretni plan za borbu protiv zagaenja. Ne bi
li bilo bolje govoriti izravno o prestanku koritenja kemikalija
koje uzrokuju zagaenje? Ria se, na primjer, moe vrlo dobro
uzgajati bez kemikalija, kao i citrus, a nije teko na taj nain
uzgajati ni povre. Rekao sam da se to moe uiniti i da ja to
na svom posjedu inim godinama, ali sve dok vlada nastavlja
zagovarati upotrebu kemikalija, nitko drugi nee dali priliku
istom poljodjelstvu.
Na sastanku su bili nazoni lanovi Ureda za ribarstvo,
kao i ljudi iz Ministarstva poljoprivrede i umarstva i iz Agrikult u r n e k o o p e r a c i j e . Da je predsjedavajui konferencije,
gospodin Ichirahu, uistinu htio da se neto poduzme i da je
rekao da bi poljodjelci diljem zemlje trebali iskuati uzgoj rie
bez kemikalija, mogle su se dogoditi znaajne promjene.
No postojao je jedan velik problem. Ako bi se usjevi
uzgajali bez agrikulturnih kemikalija, gnojiva i mehanizacije,
gigantske kemijske kompanije postale bi nepotrebne i vladina
bi Agencija za agrikulturnu kooperaciju propala. Da stavim
stvari na pravo mjesto, rekao sam da lanovi kooperacije i
80
81
LAKO
RJEENJE
TEKOG
PROBLEMA
Iz ovoga, dakle, proizlazi da vladine agencije nemaju nam
jeru zaustaviti zagaenje. Druga je potekoa u tome to svi
aspekti problema zagaenosti hrane moraju biti zajedno
sagledani i istodobno rijeeni. Problem ne mogu rijeiti ljudi
koji se bave samo jednim njegovim dijelom.
D o k svijest svih ne b u d e iz temelja promijenjena,
zagaenje ne e prestati.
Na primjer, poljodjelac misli da Unutranje more* nije
njegova briga. On smatra da je zadaa slubenika Ureda za
ribarstvo da se brinu za ribu, a Vijea za okoli da se pobrine
za zagaeni ocean. U takvom nainu razmiljanja lei problem.
Najee koritena kemijska gnojiva - amonijum-sult'at, urea,
superfosfati i slina - upotrebljavaju se u ogromnim koliinama,
a samo dio apsorbiraju biljke u poljima. Ostatak se slijeva u
potoke i rijeke i na posljetku otpluta do Unutranjeg mora. Ti
duini spojevi postaju hrana za alge i planktone, koji se mnoe
u velikom broju, uzrokujui pojavu crvene plime. Naravno,
industrijski otpad, koji sadri ivu i druge otrove, takoer
pridonosi zagaenju, ali japanske vode najvie zagauju pol
joprivredne kemikalije.
T a k o je poljodjelac taj koji na svojim pleima mora
ponijeli najvei dio odgovornosti za crvenu plimu. Ako poljod
jelci koji na svoja polja stavljaju otrovne kemikalije, kor
poracije koje ih proizvode, seoski slubenici koji vjeruju u njih
i u skladu s tim nude tehniku pomo ne shvate svu dubinu
problema, zagaenje vode ne e biti mogue rijeiti.
Kako stvari sada stoje, samo oni koji su najizravnije
ugroeni pokuavaju se aktivno sukobiti s problemom
zagaenja, kao u sluaju kada su lokalni ribari krenuli u borbu
protiv velikih naftnih kompanija nakon izlijevanja nafte pokraj
Mizushime. Ili, pak, neki profesor predloi da se problem rijei
* Mali) more izmeu otoka I Ionshu, Kyushu i Shikoku.
82
Masanobu Fukuoka
otvaranjem kanala kroz pojas otoka Shikoku, kojim bi se

relativno isla voda Pacifika dovela u Unutranje more. Takve
se stvari s vremena na vrijeme istrauju i pokuavaju provesti
u djelo, ali se lim nainom nikako ne moe doi do istinskog
rjeenja.
injenica je da je situacija, ma to mi radili, sve gora. to
su protumjere razradenije, to problem postaje sloeniji.
Pretpostavimo da je cijev bila poloena preko otoka
Shikoku i da se voda ispumpavala iz Pacifika i ulijevala u
Unutranje more. Recimo da bi se Unutranje more moglo
lako oistiti. Ali otkud bi dolazila elektrina energija koja bi
pokretala tvornicu u kojoj bi se proizvodile eline cijevi i
otkud energija koja bi pokretala pumpe? Nuklearna energija
postala bi prijeko potrebna. Da bi se konstruirao takav sustav,
morao bi se upotrijebiti beton i razni drugi materijali, te
izgraditi procesni centar za uran. Kad rjeenja krenu tim
smjerom, ona samo siju sjeme za drugu i treu generaciju
problema zagaenja, koji e biti tei i iri od prethodnih.
To je poput onog to se dogaa pohlepnom poljodjelcu
koji previe otvori branu i pusti bujicu u svoje riino polje.
Pojavi se pukotina i brana se srui. Tada propravak postaje
nuan. Zidovi se ojaaju, kanal za navodnjavanje povea.
Poveana zapremina vode poveava potencijalnu opasnost, i
sljedei put kad brana oslabi, u rekonstrukciju e trebati uloiti
jo vei napor.
Kad se donese odluka da se suoimo sa simptomom
problema, openito se smatra da e korektivne mjere rijeiti
itav problem. To se rijetko kad dogodi. Inenjeri si to ne mogu
utuviti u glavu. Te protumjere utemljene su na preuskoj
definiciji onoga to ne valja. Ljudske mjere i protumjere proiz
laze iz ograniene znanstvene istine i suda. Tako se nikad ne
moe dospjeti do pravog rjeenja.*
* Govorei o "ogranienoj znanstvenoj istini i prosudbi," Fukuoka
govori o svijetu kakav opaa i konstruira ljudski intelekt. On smatra
da je takva percepcija svedena na okvir vlastitih pretpostavki.
83

Masanobu Fukuoka
Moja skromna rjeenja, poput steranja slame i uzgoja

djeteline, ne stvaraju zagaenje. Djelotvorna su jer uklanjaju
izvor problema. Sve dok se ne nadvlada suvremena vjera u
velika tehnoloka rjeenja, zagaenje e biti sve gore.
PLODOVI
TEKIH
VREMENA
Potroai openito pretpostavljaju da oni nemaju nita s

uzrocima agrikulturnog zagaenja. Mnogi od njih trae hranu
koja nije bila kemijski tretirana, ali ipak hoe velik, blistav,
nenagrden proizvod pravilna oblika. Da se udovolji potonjim
zahtjevima, kemikalije koje se nisu koristile prije pet do est
godina naglo su ule u upotrebu.
Kako smo zapali u tu nepriliku? Ljudi kau da im je
svejedno jesu li krastavci ravni ili grbavi i da nije nuno da voe
bude izvana lijepo. Ali pogledajte koji put trnice u Tokyu ako
elite vidjeti u kakvoj su vezi cijene sa zahtjevima potroaa.
Kad voe samo malo bolje izgleda, dobivate premiju od pet do
deset centa po funti.*
Ako je razvrstano u "malo", "srednje", i "veliko", cijena po
funti moe narasti dvostruko ili trostruko sa svakom prom
jenom veliine.
Spremnost potroaa da plate viu cijenu za izvansezonsku hranu takoer je pridonijela veoj upotrebi umjetnih
metoda uzgoja i kemikalija. Prole godine, mandarine sorte
unshu, koje su bile uzgojene u staklenicima za ljetnu poiljku
robe, dostigle su cijenu 10 do 20 puta viu od cijene sezonskih
mandarina.**
Umjesto uobiajene cijene od 10 do 15 centi po funti,
plaala se enormna cijena od 0,80 dolara, dolar, ak do 1,75
dolara po funti. Ako, dakle, uloite nekoliko tisua dolara u
instaliranje opreme, kupite potrebno gorivo i radite prekov
remeno, moete ostvariti profit.
Izvansezonski uzgoj postaje sve popularniji. Gradske
ljude, ini se, toliko usrei to dobiju mandarine samo mjesec
dana ranije da su spremni platiti farmeru sva posebna ulaganja
u rad i opremu. Ali ako se zapitate koliko je vano da to voe
* 1 funta = 0,45 kg.
* *T voe prirodno sazrijeva u jesen.
84
85
ljudi dobiju mjesec dana ranije, shvatit ete da to uope nije

vano i da se taj uitak ne plaa samo novcem.
Nadalje, agens za boju, koji se nije koristio do prije
nekoliko godina, sada se koristi. Pomou te kemikalije voe
dobiva punu boju tjedan dana ranije. Ovisno o tome je li voe
prodano ijedan dana prije ili poslije 10. listopada, cijena se ili
udvostruuje ili pada na polovinu, pa poljodjelci dodaju ak
celeratore boje, a nakon berbe stavljaju voe u komore za
sazrijevanje, gdje ga tretiraju plinom.
Ali ako se voe poalje ranije, ono ne e biti dovoljno
slatko, pa se koriste umjetni zasladivai. Openito se misli da
su kemijski zasladivai zabranjeni, ali rasprivanje takvih
zasladivaa po s t a b l i m a citrusa nije specificirano k a o
nezakonito. Pitanje je spadaju li oni ili ne u kategoriju "agrikulturnih kemikalija". U svakom sluaju, gotovo ih svi koriste.
Voe se zatim otprema u kooperacijski centar za sor
tiranje. Da bi se razvrstalo po veliini, svaki se plod kotrlja po
pokretnoj vrpci dugoj nekoliko stotina metara. Nagnjeenja su
uobiajena. Sto je sortirni centar vei, to se voe dulje
prebacuje i tumba. N a k o n ispiranja vodom mandarine se
prskaju zatitnim sredstvima i na njih se nanosi agens za boju.
N a p o k o n , k a o zavrni p o t e z , prevlae se parafinskom
otopinom i glaaju do visokog sjaja. Dananje je voe uistinu
"protjerano kroz mlin".
Dakle, od trenutka neposredno prije berbe do trenutka
kad je poslano na police, voe se tretira s pet ili est kemikalija,
ne ubrajajui u to kemijska gnojiva i sprejeve koji su se
upotrebljavali dok je raslo u vonjaku. A sve to zbog toga to
potroa eli kupiti voe koje je tek malo atraktivnije. Taj mali
pomak sklonosti dovodi poljodjelce u veliku nepriliku.
Masanobu Fukuoka
Kad sam prije 40 godina radio u Carinskom uredu u Yokohami,

tako se baratalo limunima i naranama iz Sunkista. Iako sam
se estoko protivio uvoenju tog sustava u Japan, moje rijei
nisu mogle sprijeili njegovo usvajanje.
Ako seosko domainstvo ili kooperant prihvati novi
proces, kao to je glaanje narani voskom, zbog vee brige i
panje profit je vii. Ostali kooperanti to primijete, pa uskoro
i oni prihvate novi proces. Voe koje nije tretirano voskom vie
nije na cijeni. U dvije ili tri godine premazivanje voskom prih
vaeno je u cijeloj zemlji. Natjecanje obara cijene, a poljodjelcu
jedino ostaje teret naporna rada i troak za materijal i opremu.
Sada mora dodavati vosak.
Naravno da i potroai trpe posljedice. Hrana koja nije
svjea moe se prodati zato to izgleda kao daje svjea. Bioloki
govorei, voe koje je malo smeurano, zadrava svoje disanje
i konzumiranje energije na najnioj moguoj razini. O n o je
poput ovjeka u meditaciji - njegov metabolizam, disanje i
troenje kalorija dosiu iznimno nisku razinu. ak ako i
gladuje, energija e se sauvali. I kad se sasvim zrele mandarine
smeuraju i zelenilo povene, o n e su u stanju vrlo dugo sauvati
svoju hranjivu vrijednost. Pogreno je pokuavati odrati puki
izgled svjeine, na primjer neprestanim prskanjem vodom.
Makar povre tako zadrava svje izgled, njegov okus i hranjiva
vrijednost brzo se g u b e . Meutim, svi su poljoprivredni
kooperanti i sve kolektivne sortirne stanice integrirane i
proirene da bi se nastavile takve nepotrebne aktivnosti. To se
zove "modernizacija". Proizvodi se pakiraju i preko velikih
distribucijskih sustava otpremaju do potroaa.
Ukratko, dokle god postoji izokrenut smisao za vred
novanje, koji vie mari za veliinu i izgled nego za kvalitetu,
problem zagaivanja hrane ne e se moi rijeiti.
Ne dogaa se to zato to poljodjelci vole raditi na laj nain

ili zato to slubenici Ministarstva poljoprivrede uivaju u tom
da natovare poljodjelcu sav taj dodatni posao. Situacija se ne
e popravili dok se god ne izmijeni opi osjeaj za vrednovanje.
86
87
MARKETING
Masanobu Fukuoka
PRIRODNE
HRANE
Posljednjih nekoliko godina slao sam 2500 kg rie u

trgovine prirodne hrane u raznim dijelovima zemlje. Takoer
sam poslao 400 kutija po 15 kg mandarina u desettonskim
kamionima do u d r u e n j a k o o p e r a n a t a u tokijski k o t a r
S u g i n a m i . P r e d s j e d n i k k o o p e r a c i j e elio j e p r o d a v a t i
nezagaene proizvode, pa se na ugovor na tome temeljio.
Prva je godina bila prilino uspjena, ali bilo je i nekih
pritubi: veliina plodova previe je varirala, i izvana su bili
prljavi, kora je ponekad bila smeurana i tako dalje. Voe sam
slao u neobiljeenim kutijama, pa su tako neki ljudi posumnjali
da se radi o "drugorazrednom" asortimanu. Sada pakiram u
kutije s oznakom "prirodne mandarine".
Budui da proizvodnja prirodne hrane trai najmanje
trokova i napora, smatram da bi se prirodna hrana morala
prodavati po najnioj cijeni. Prole godine u podruju Tokya
moje se voe prodavalo po najnioj cijeni. Mnogi prodavai
kau da mu je okus bio najslasniji. Naravno da bi bilo najbolje
da se voe moglo prodati na bliskim lokacijama, ime bi se
skratilo vrijeme i uklonili trokovi prijevoza, ali je i ovako cijena
bila primjerena, voe nije bilo kemijski tretirano i imalo je
dobar okus. Ove sam godine zamoljen da poaljem dva do tri
puta veu koliinu nego prije.
$ Ovdje iskrsava pitanje koliko se moe proiriti izravna
prodaja prirodne hrane. Mislim da ima nade. U posljednje
vrijeme kemijski uzgajivai voa dovedeni su u iznimno teak
ekonomski poloaj, pa im proizvodnja prirodne hrane postaje
sve privlanija. Bez obzira na uloeni napor u upotrebljavanju
kemikalija, bojenju voa i premazivanju voskom, prosjean
voar moe prodati svoje voe po cijeni koja jedva da e pokriti
trokove. Ove godine ak ni plantaa s iznimno lijepim voem
ne moe oekivati zaradu veu od pet centi po funti. Voar koji
proizvede voe neto nie kvalitete ostat e na nuli.
Budui da su cijene posljednjih godina pale, agrikullurne

kooperacije i sortirne stanice postale su vrlo stroge, odabirui
samo voe najvie kvalitete. Manje kvalitetno voe ne moe
biti prodano sortirnoj stanici. Nakon cjelodnevne berbe man
darina, pakiranja u kutije i otpreme u sortirno spremite, voar
mora raditi do 11-12 sati u noi, prebirui svoje voe komad po
komad, zadravajui samo ono koje ima idealnu veliinu i
oblik.*
Prosjek dobrih plodova ponekad iznosi svega 25-50 posto
cjelokupnog uroda, a ak i neke od njih kooperacija odbije.
Ako preostali profit iznosi i samo dva do tri centa po funti, to
se smatra prilino dobrim. T a k o se danas jadni uzgajiva citrusa
gotovo i nema kad odmoriti.
Uzgajanje voa b e z dodavanja kemikalija, u p o t r e b e
gnojiva i kultivacije tla zahtijeva manje trokova, pa je uzgajivaev neto-profit vii. Voe koje ja aljem praktiki je
nesortirano; ja ga naprosto spremim u kutije, poaljem na
trnicu i rano odem u postelju.
Seljaci u mom susjedstvu shvaaju da rade vrlo naporno,
a na koncu ostaju praznih depova. Sve je manje udan uzgoj
p r i r o d n e h r a n e i p r o i z v o a i su ga spremni prihvatili.
Meutim, sve dok se prirodna hrana ne bude mogla prodavati
na lokalnoj razini, prosjeni e poljodjelac biti zabrinut zbog
nepostojanja trila na kojem bi mogao prodati svoje proiz
vode.
Kod potroaa je, pak, uvrijeeno vjerovanje da prirodna
hrana mora biti skupa. A k o nije skupa, ljudi sumnjaju da to nije
prirodna hrana. Jedan me trgovac na malo upozorio da nitko
ne e kupiti prirodni proizvod ako mu cijena nije visoka.
Ja ipak osjeam da bi prirodna hrana morala biti jeftinija
od i koje druge. Prije nekoliko godina bio sam zamoljen da
poaljem med skupljen u citrusovom vonjaku i jaja koja su
* Odbaeno voe prodaje se u pola cijene privatnoj kompaniji i od njega
se rade sokovi.
89

Masanobu Fukuoka
snijele kokoi na planini u jednu trgovinu prirodne hrane u

Tokyu. Kada sam otkrio da te proizvode trgovac prodaje po
ekstravagantnoj cijeni, razbijcsnio sam se. Z n a o sam da bi
trgovac, koji na takav nain iskoritava muterije, isto tako
pomijeao moju riu s nekom drugom da dobije na teini, i
ponudio je kupcu po nepotenoj cijeni.
Smjesta sam toj trgovini obustavio sve isporuke. Ako se
za prirodnu h r a n u plaa visoka cijena, znai da trgovac
ostvaruje izniman profit. Ako je prirodna hrana skupa, pret
vara se u luksuznu robu, dostupnu samo bogatim ljudima.
elimo li da prirodna hrana postane iroko popularna,
ona mora svakome biti dostupna. Kad bi potroai samo shvatili
da niske cijene ne znae da hrana nije prirodna, svi bi poeli
pozitivno razmiljati.
KOMERCIJALNA
AGRIKULTURA
PROPASTI
Kad se prvi put pojavio, suprotstavio sam se konceptu

komercijalne agrikulture jer ona u Japanu za poljodjelca nije
profitabilna. Trgovako je pravilo da se poetna cijena artikla
koji se puta u promet mijenja u novu, prodajnu cijenu. No u
japanskoj poljoprivredi to nije tako. Gnojivo, stona hrana,
oprema i kemikalije nabavljaju se po cijenama stranog trita,
te nitko ne moe rei koja e biti stvarna cijena kad se ti uvezeni
proizvodi stave u upotrebu. To potpuno ovisi o trgovcima. Uz
isto tako utvrene prodajne cijene, seljakov je prihod stavljen
na milost i nemilost sila koje su izvan njegove kontrole.
Openito, komercijalna poljoprivreda nestabilan je poth
vat. Seljak bi proao mnogo bolje kad bi uzgajao hranu koja mu
treba, ne mislei pritom na zaradu. Stavite zrno rie u zemlju i
ono e dati vie od tisuu zrna. Jedan red repe dat e vam
dovoljno kisele repe za cijelu zimu. Slijedile li ovakav tijek misli
imat ete dovoljno hrane, i previe, bez naprezanja. Ali ako se
umjesto toga odluite za pravljenje novca, ukrcali ste se na vlak
profita, koji vas vozi sve dalje i dalje.
U posljednje vrijeme razmiljao sam o bijelim leghornima.
Kako oplemenjena pasmina bijelih leghorna nese jaja vie od
200 dana godinje, uzgoj radi profita smatra se unosnim biz
nisom. Kad se uzgajaju komercijalno, ove su kokoi zatvorene
u dugim redovima malih kaveza, nalik zatvorskim elijama i
doivotno im je zabranjeno dotaknuti nogama zemlju. Bolest
je uobiajena pojava, pa su kokoi napumpane antibiolicima i
hranjene propisanom dijetom od vitamina i hormona.
90
Reeno je da lokalne kokoi koje su ljudi drali od iskona,

smei i crni shamo i ehabo, imaju upola manji kapacitet nesenja
jaja. Rezultat je ove tvrdnje da su te ptice gotovo iezle iz
Japana. Ja sam pustio dvije takve kokoi i jednog pijevca da
slobodno tre po planini, i nakon jedne godine bilo ih je
dvadeset i etiri. Dok se inilo da je sneseno svega nekoliko
91
Masanobu
jaja, lokalna perad bila je zaposlena oko podizanja svojih pilia.

Istina je d a j e prve godine leghorn djelotvornija u nesenju jaja
od domaih kokoi, ali se nakon jedne godine iscrpi, dok se
shamo pretvorila u deset zdravih pilia koji trkaraju uokolo
ispod voaka.
Fukuoka
zna rukovati raunaljkom. Takvog ovjeka drugi smatraju

budalom, a sav njegov profit posisaju politiari i trgovci.
U stara vremena postojali su ratnici, seljaci, obrtnici i
trgovci. Za poljodjelstvo se govorilo da je blie izvoru stvari
nego trgovina ili obrt, i seljaka su nazivali "peharnik bogova".
On se uvijek znao nekako snai i uvijek je imao dovoljno hrane.
Meutim, sada je u prvom planu stjecanje novca. Uzgajaju
se ullrapomodni proizvodi, poput groa, rajica i lubenica.
Cvijee i voe proizvodi se izvansezonski u staklenicima. Riba
se hrani i stoka se uzgaja, jer je profit visok.
Ovaj uzorak jasno pokazuje to se dogaa kad se poljodjelac ukrca na brod ekonomije. Tokovi cijena su divlji. Postoji
profit, ali i gubici.
Pripreme za dnevni posao
Nuspojava je neizbjena. Japanska poljoprivreda izgubila

je smjer i postala nestabilna. Zastranila je u temeljnim naelima
poljodjelstva i postala biznis.
Nadalje, bijeli leghorni dobro nesu zato to su uzgojeni na

umjetno obogaenoj hrani, uvezenoj iz stranih zemalja, koja se
mora kupili. Domaa perad eprka uokolo i sama se hrani
ovdanjim sjemenjem i kukcima te nese izvrsna prirodna jaja.
Ako mislite da komercijalno povre pripada prirodi, eka
vas veliko iznenaenje. To je povre vodenasta kemijska
smjesa nitrogena, fosfata i potae kojoj je sjeme neto malo
pomoglo. Ba mu je takav i okus. Ni komercijalna kokoja jaja
(moete ih nazvati jajima ako ba hoete) nisu nita drugo nego
mjeavina sintetike hrane, kemikalija i hormona. To nije
proizvod prirode, nego ljudskom rukom stvorena sinletika u
obliku jajeta. Poljodjelca, koji proizvodi takvo povre i jaja, ja
nazivam rukotvorcem.
Ako, dakle, smjerate rukotvorstvu, morat ele nainiti
vrlo matovit proraun elite li stei profit. Budui da komer
cijalni farmer nita ne zarauje, on je poput prodavaa koji ne
)2
93
Masanobu Fukuoka
ISTRAIVANJE
ZA
IJE DOBRO?
Kad sam zapoeo neposredno sijanje rie i ozimog ita,

planirao sam obaviti etvu srpom, pa sam mislio da bi bilo
prikladnije stavljati sjeme u pravilne redove. Nakon mnogih
pokuaja, prtljajui kao amater, nainio sam runo izraeni alat
za sjetvu. Pomislivi da bi takvo orue moglo biti od praktine
koristi i drugim poljodjelcima, odnio sam ga jednom ovjeku iz
ispitne stanice. Rekao mi je da se, budui da ivimo u doba
velike mehanizacije, ne moe zamarati mojom "novotarijom".
Zatim sam otiao do proizvoaa poljoprivredne opreme.
Reeno mi je da se takva jednostavna naprava, bez obzira
koliko je truda u nju uloeno, ne moe prodavati po cijeni veoj
od 3,50 dolara po k o m a d u . "Kad bismo nainili takvu
napravicu, poljodjelci bi mogli poeti misliti da im ne trebaju
traktori koje prodajemo za tisue dolara."
Rekao mi je da je ideja dananjice da se strojevi za sjetvu
rie izume brzo, prodaju navrat-nanos u najkraem moguem
roku, a onda se dode s neim novim. Umjesto malih traktora,
oni su htjeli uvesti vee modele, pa su moj izum doivjeli kao
korak natrag. Da bi se ispunili zahtjevi vremena, sredstva se
ulau u daljnja uzaludna istraivanja, a moj patent i dan-danas
lei na polici.
zrake nisu se mogle probili kroz vinilni i stakleni prekriva

ispod kojeg su rasle biljke.
Preusmjerio je svoja istraivanja na sustav rasvjete u stak
lenicima. Temeljno je pitanje trebaju li ljudi zimi uope jesti
patlidane i krastavce. Jedini razlog zato se uzgajaju zimi jest
skupa prodaja. Netko pronae nain da ih uzgoji, a kad se
nakon nekog vremena uspostavi da to povre nema nikakvu
hranjivu vrijednost, tehniar trai nain da sprijei taj gubitak.
Kako se smatra da je problem u sustavu rasvjete, on poinje
istraivati zrake svjetlosti. Misli da e sve biti u redu ako u
stakleniku proizvede patlidan koji sadri vitamine. Reeno mi
je da su neki tehniari sav svoj ivot posvetili takvoj vrsti
istraivanja.
Naravno, kako su u proizvodnju tog patlidana uloena
velika sredstva i napori, i kako je utvreno da on ima veliku
hranjivu vrijednost, cijena mu rasle, i on se dobro prodaje. "Ako
je profitabilno, i moe to prodati, ne ini nita loe". Proizvodi
uzgojeni neprirodnim nainom zadovoljavaju prolaznu udnju,
ali slabe ljudsko tijelo i mijenjaju njegovu kemiju, tako da ono
postaje ovisno o takvoj hrani. Kad se to dogodi, vitaminski
dodaci i medicina postaju neophodni. Takva situacija samo
stvara tekoe poljodjelcima i patnju potroaima.
Isto je s gnojivima i kemikalijama. Umjesto da se prije

svega misli na poljodjelca, naglasak je na razvijanju neeg
novog, bilo ega, samo da bi se stvorio novac. Poto napuste
svoja radna mjesta u ispitnim stanicama, tehniari odlaze radili
ravno u veliku kemijsku kompaniju.
Nedavno mi je gospodin Asada, tehniki slubenik u Min
istarstvu poljoprivrede i umarstva, ispriao zanimljivu priu.
Povre uzgojeno u staklenicima iznimno je bezukusno. Doznavi da patlidani koji se zimi otpremaju nemaju vitamina, a
krastavci okusa, istraio je stvar i pronaao razlog: suneve
94
95
TO JE LJUDSKA
Masanobu Fukuoka
HRANA ?
Neki je dan k meni svratio TV- novinar i zamolio me da

kaem neto o okusu prirodne hrane. Razgovarali smo, a onda
sam zatraio da usporedi jaja koja su snijcle kokoi tamo dolje
u kokoinjcu s onima koje su snijele kokoi koje slobodno tre
po vonjaku. Otkrio je da su umanjci u jajima s tipine
peradarske larme mekani i vodenasti, a boja im je blijedouta.
umanjci u jajima kokoi koje su ivjele na planini bili su, kako
je primijetio, vrsti i gipki, jarkonaranasle boje. Kad je starac
koji vodi sushi-restoran u gradu kuao jedno od tih prirodnih
jaja, rekao je da je to "pravo jaje", kao u dobra stara vremena,
i razveselio se kao da je to neko dragocjeno blago.
Spomenuti je reporter primijetio da gore, u vonjaku
mandarina, medu korovom i djetelinom raste mnogo raznog
povra. Repa, iak, krastavci i tikve, kikiriki, mrkva, jestive
krizanteme, krumpir, luk, lisnata goruica, kupus, nekoliko
vrsta graha i mnoge druge trave i povre rastu zajedno. Pitao
me ima li to povre, uzgajano na poludivlji nain, bolji okus od
onog koje je raslo u kunom vrtu ili, uz dodatak kemijskih
gnojiva, na poljima. Kada smo usporedili, okus je bio sasvim
drukiji i sloili smo se d a j e okus "divljeg" povra bogatiji.
Rekao sam mu da se povru uzgajanom na pripremljenom
polju i uz upotrebu kemijskih gnojiva, dodaje nitrogen, fosfati
i kalijev karbonat. A, kada raste zajedno s prirodnim biljnim
pokrivaem na tlu koje je p r i r o d n o bogato organskom
materijom, hranjive tvari u njemu postaju uravnoteenije.
Velika raznovrsnost korova i trava znai da su povru dostupne
razliite bitne hranjive tvari i mikrotvari. Bilje koje raste u
takvom uravnoteenom tlu ima mnogo suptilniji okus. Jestive
trave i divlje povre, planinsko i livadsko bilje imaju visoku
hranjivu vrijednost, a koriste se i u medicini. Hrana i medicina
nisu dva razliita pojma; o n e su lice i nalije jednog tijela.
Kemijski uzgojeno povre moe se jesti kao hrana, ali ne moe
96
biti upotrijebljeno kao lijek.

Kad sakupite i pojedete sedam proljetnih trava,* va duh
postaje plemenit.A kad pojedete izdanke paprati, pujanika i
rusomae, postat e t e smireni. N e m a niega boljeg od
rusomae za stiavanje uznemirenih osjeaja. Kau da e se
djeca ako jedu rusomau, vrbine pupoljke ili kukce koji ive u
drveu izlijeiti od napadaja bijesa vritanja. Daikon (japanska
rotkva) potjee od biljke zvane nauma (rusomaa), a rije
nazuna u vezi je s rijeju nagomu, koja znai "biti smekan".
Daikon je "biljka koja omekava raspoloenje".
Medu divljom hranom kukci se esto previde. Tijekom
rata, dok sam radio u istraivakom centru, dodijeljeno mi je
da odredim koji se kukci Jugoistone Azije mogu jesti.
Istraujui tu materiju, iznenadio sam se kad sam otkrio da su
skoro svi jestivi.
Na primjer, nitko ne bi pomislio da ui i buhe mogu biti
od ikakve koristi, ali ui samljevene i pojedene s ozimim itom
lijee epilepsiju, a buhe su lijek protiv ozeblina. Sve larve
kukaca prilino su jestive, ali moraju biti ive. Listajui stare
tekstove, naao sam prie o "delikatesama" spravljenim od crva
s okunice, a za okus dobro poznatog svilca reeno je da je
neusporedivo izvrstan. ak i leptiri, kad im stresete prah s krila,
vrlo su ukusni.
Dakle, bilo sa stanovita okusa ili sa stanovita zdravlja,
mnoge stvari koje ljudi smatraju odvratnima zapravo su
prilino ukusne i zdrave za ljudsko tijelo.
Povre koje je bioloki najblie svojim divljim precima
najboljeg je okusa i najvie hranjive vrijednosti. Na primjer, u
porodici ljiljana (koja ukljuuje biljku nira, enjak, kineski
poriluk, zeleni luk, biserni luk i glavati\uk)nira i kineski poriluk
najhranjiviji su, dobri za biljnu medicinu i prikladni za
spravljanje tonika koji poboljava ope zdravstveno stanje. Za
* Poloarka, rusomaa, divlja repa, pamuna trava {Erioj'omm
laiifolim), mi.jakinja, divlja rotkvica i pelinja kopriva.
97

Masanobu Fukuoka
vedmu Ijud, meduum, sorte koje su udomaenije, kao zeleni i

glavat, uk imaju najbolji okus. Iz nekog razloga s u v ^ n
ljudi vole okus povra koje se udaljilo od svojeg divljeg st'nj
po zdravlje.
Rei da je izbor hrane naprosto stvar ukusa, zavaravanje
je jer neprirodna ili egzotina prehrana stvara tekoe i poljod
jelcima i ribarima. ini mi se da, oni moraju to su neije elje
vee, vie raditi da ih zadovolje. Neke ribe,poput popularne
tune ili gola, moraju se loviti u dalekim vodama, a sardina,
arbun, iverak i dru^e male ribe mogu se obilno naloviti u
Unutranjem moru. Sto se hranjivosli lie, stvorenja koja ive
u rijekama sa svjeom vodom i u potocima, poput arana,
jezerskih pueva, slatkovodnih rakova i slino, zdravija su od
onih iz slane vode. Po kvaliteti slijedi morska riba iz plitkih
voda, a najnezdravija je riba iz dubokih i dalekih mora. Hrana
koja se nalazi u blizini najbolja je za ovjeka, a ona za koju se
mora muiti d a j e dosegne, najmanje je korisna.
To e rei da sve ide dobro ako prihvatimo ono to je
nadohvat ruke. Kad bi seljaci koji ive u ovom selu jeli samo
onu hranu koja se moe uzgojiti ili sakupiti ovdje, ne bi bilo
greke. Na posljetku bi se shvatilo, kao to je to shvatila grupa
mladih ljudi koji ive u kolibama gore u vonjaku, daje najjed
nostavnije jesti smeu riu i neoljuteni jeam, proso i heljdu,
sa sezonskim biljkama i poludivljim povrem. Tako bi se na
kraju dolo do najbolje hrane, koja ima okus i dobra je za tijelo.
Na ovom dijelu tla rasle goruica i divlja repa
Slino je i sa sklonou prema okusu ivotinjske hrane.

Divlje su ptice mnogo zdravije za jelo od domae peradi, pilia
i pataka, a ipak se smatra da perad koja se uzgaja u okolini
potpuno drukijoj od svojih prirodnih stanita, ima dobar okus
i prodaje se po visokim cijenama. Kozje je mlijeko hranjivije
od kravljeg, ali za kravljim je potranja vea.
Hrana koja je daleko od svojega divljeg stanja, kao i ona
koja se uzgaja kemijski ili u p o t p u n o umjetnoj okolini, naruava
kemijsku ravnoteu tijela. Stoje neije tijelo neuravnoteenije,
to vie udi za neprirodnom hranom. Takva je situacija opasna
Ako se s polja od 1000 m , poput ovog ovdje, moe dobiti

600 kg rie i 600 kg ozimog ila, takvo e polje prehraniti pet
do deset ljudi, a svaki e od njih uloiti u prosjeku manje od
jednog sata rada dnevno. Od 1000 m moe ivjeti samo jedna
osoba ako se polje pretvori u panjak, ili ako se itom hrani
stoka. Meso postaje luksuzna hrana kad njegova proizvodnja
zahtijeva zemlju koja moe osigurati hranu za neposrednu
ljudsku konzumaciju.*
2
* Makar se veina mesa u Sjevernoj Americi i Europi proizvodi preh

ranom stoke uzgojenim biljem, kao to je penica, jeam, kukuruz i
soja, postoje i velika podruja koja se najbolje koriste kao panjaci i
sjenokoe. U Japanu nema takve zemlje i skoro se sve meso uvozi.
98
99

Masanobu Fukuoka
To jc jasno i definitivno prikazano. Svatko bi morao oz

biljno razmisliti o tome koliko tekoa uzrokuje kad sebi priuti
hranu ija je proizvodnja tako skupa.
Meso i ostala uvezena hrana jest luksuz zato to zahtijeva
vie energije i sredstava od tradicionalnog povra i ita koje se
proizvodi lokalno. Iz toga slijedi da ljudi koji se ogranie na
jednostavnu domau ishranu trebaju manje rada i koriste
manje zemlje od onih koji ele "raskonu" ishranu.
Ako ljudi nastave jesti meso i uvoznu hranu, u roku od 10
godina Japan e sigurno zapasti u prehrambenu krizu. Za
trideset godina pojavit e se velike nestaice. Odnekud je
iskrsnula apsurdna ideja da prelazak s rie na kruh ukazuje na
poboljanje svakodnevnog standarda Japanaca. Zapravo nije
tako. Smea ria i povre moe se initi grubom hranom ali, to
se tie hranjivosti, to je najfinija ishrana, koja ljudima
omoguuje jednostavan i prirodan ivot.
Ako nam se dogodi prehrambena kriza, njen uzrok ne e
biti n e d o s t a t n o s t p r o d u k t i v n e moi p r i r o d e , n e g o
ekstravagantnost ljudskih elja.
MILOSRDNA
SMRT ZA
JEAM
Prije 40 godina, kao rezultat pojaanog politikog

neprijateljstva izmeu SAD-a i J a p a n a , uvoz penice iz
Amerike bio je onemoguen. Kroz cijelu zemlju rairio se
pokret domaeg uzgoja penice. Amerike sorte koje su bile u
upotrebi zahtijevaju dugu sezonu rasta, pa zrno konano sazre
usred sezone kia. I poto se seljak toliko namuio s uzgojem,
esto se dogaalo da urod istrune tijekom etve. Ispostavilo se
da su te sorte vrlo nepouzdane i osjetljive na bolest, pa seljaci
nisu vie htjeli uzgajali penicu. Kad se ta penica mljela i prila
na tradicionalni nain, imala je tako straan okus da se nije
mogla jesti.
Tradicionalne sorte japanske rai i jema mogu se eti u
svibnju, prije kine sezone, pa su te kulture, u usporedbi s
penicom, sigurnije. No vlada je ipak silila seljake da uzgajaju
penicu. Svi su se smijali i govorili da nema niega goreg od
uzgajanja penice, ali su se ipak strpljivo priklonili vladinoj
politici.
Nakon rata amerika se penica ponovno poela uvoziti
u velikim koliinama, uzrokujui pad cijena penice uzgojene
u Japanu. To je bio jo jedan od mnogih dobrih razloga da se
prestane s uzgojem. "Okanite se penice, okanite se penice!"
- bio je slogan koji su diljem zemlje propagirali vladini pol
joprivredni voe, i seljaci su je se spremno okanili. Istodobno,
zbog niske cijene uvezene penice, vlada je nagovarala seljake
da prestanu uzgajati i tradicionalne ozime usjeve rai i jema.
Ta se politika nastavila i japanska su polja ostajala zimi
neobraena.
Prije nekih desetak godina bio sam izabran za predstav
nika oblasti Ehime u televizijskom natjeaju za "Izuzetnog
poljodjelca godine". Tada me jedan od lanova komisije
zapitao: "Gospodine Fukuoka, zato se ne okanite uzgoja rai
i jema?" Odgovorio sam: "Ra i jeam lako se uzgajaju, a kad
100
101
Masanobu Fukuoka
se uzgoje u plodorcdu s riom, moemo proizvesti najvei broj

kalorija na japanskim poljima. Zato ih se ne u okaniti."
Jasno mije stavljeno na znanje da nitko tko se tvrdoglavo
protivi volji Ministarstva poljoprivrede ne moe biti proglaen
izuzetnim poljodjelcem, pa sam rekao: "Ako je to razlog koji
nekog spreava da mi urui nagradu, onda je bolje da odem bez
nje." Jedan od lanova komisije kasnije mi je rekao: "Kad bih
napustio sveuilite i poeo se baviti poljodjelstvom, vjerojatno
bih radio kao i vi. Uzgajao bih riu ljeti, a jeam i ra zimi, svake
godine, kao prije rata."
Nedugo poslije te epizode pojavio sam se u TV-programu
kao sudionik u diskusiji s raznim sveuilinim profesorima, i
tada su me opet upitali: "Zalo ne odustanete od uzgoja rai i
jema?" Jo sam jednom ustvrdio, vrlo jasno, da postoji naj
manje tucet razloga, a svaki je od njih sam po sebi dovoljan da
ne odustanem. U l o j e vrijeme slogan koji je pozivao na odus
tajanje od ozimog ita zagovarao "milosrdnu smrt". To jest,
praksa uzgoja ozimog ita i rie trebala bi tiho izumrijeti. Ali
"milosrdna smrt" preblag je termin: Ministarstvo poljoprivrede
zapravo je htjelo da ta praksa zavri u grabi. Kad mije poslalo
jasno daje glavna svrha tog programa promoviranje brzog kraja
uzgoja ozimog ita, koje bi, da tako kaem, ostalo leati mrtvo
pokraj puta, eksplodirao sam od bijesa.
Prije 40 godina zvali su nas da uzgajamo penicu, da
uzgajamo strano ito, da uzgajamo beskorisni i nemogui urod.
Zatim nam je bilo reeno da japanske sorte nemaju tako visoku
prehrambenu vrijednost kao ameriko ilo, pa su seljaci sa
aljenjem odustali od uzgoja tradicionalnih itarica. Kako je
ivotni standard naglo porastao, reeno je da treba jesti meso,
jaja, piti mlijeko i da umjesto rie treba jesti kruh. Kukuruz,
soja i penica poeli su se uvozili u sve veim koliinama.
Amerika penica bila je jeftina, pa je uzgoj domae rie i jema
naputen. Japanska poljoprivreda uvela je mjere koje su
prisilile seljake da prihvate honorarna zaposlenja u gradu da bi
mogli kupovali urod za koji im je reeno da ga ne uzgajaju.
A sada se ponovno pojavila zabrinutost zbog nestaice

hrane. Ponovno se zagovara samodostatnost uzgoja rai i
jema. Kau ak da e biti i novane potpore. Ali nije dovoljno
nekoliko godina uzgajali tradicionalno ozimo ito pa ga onda
opet napustiti. Mora se uspostaviti vrsta poljoprivredna
politika. Budui da Ministarstvo poljoprivrede ponajprije
nema jasnu ideju o tome to bi se trebalo uzgajati i budui da
ne razumije vezu izmeu onog to raste u poljima i ljudske
ishrane, dosljedna agrikulturna politika ostaje neostvariva.
Kad bi osoblje Ministarstva otilo na planine i livade, kad
bi sakupili sedam proljetnih trava i sedam jesenskih* i kuali
ih, nauili bi to je izvor ljudske prehrane. Kad bi nastavili
istraivanja, uvidjeli bi da se sasvim dobro moe ivjeti od
tradicionalnih domaih usjeva, poput rie, jema, rai, heljde i
povra, i mogli bi jednostavno odluiti da je to sve to japanska
poljoprivreda treba uzgajati. Kad bi to bilo sve to bi poljodjelci
trebali uzgajati, poljodjelstvo bi postalo vrlo lako.
Sve do sada su suvremeni ekonomisti razmiljali kako je
samodostatno poljodjelstvo malih razmjera pogreno, kako je
* Kineski zvoni, kudzu (Pueraria lobaia), konopljua {Eupatorhun
perj'olialum), valerianacea, Lespedezajaponica, karanfil (Diantlms) i
japanska pampas irava (Cortuderia).
103
102

Masanobu Fukuoka
to primitivna vrst poljoprivrede, koju bi trebalo to prije

eliminirati. Reeno je da se svako polje mora proiriti radi
prelaska na poljoprivredu velikih razmjera u amerikom stilu.
Taj nain razmiljanja ne tie se samo poljoprivrede - razvoj u
svim podrujima kree se u tom pravcu.
Cilj je da svega nekoliko ljudi ostane u poljodjelstvu.
Poljoprivredni autoriteti kau da manji broj ljudi, koristei
veliku modernu mehanizaciju, moe postii vee prinose na
istoj povrini. To se smatra napretkom poljoprivede. Nakon
rata 70-80 posto Japanaca bili su seljaci. Taj je broj brzo spao
na 50 posto, pa na 30 posto, 20 posto, i sada iznosi oko 14 posto.
Namjera je Ministarstva dosegnuti razinu Europe i Amerike da manje od 10 posto ljudi ostane na zemlji, a ostali da se
odgovore od zemljoradnje.
Po mom miljenju, bilo bi idealno da se 100 posto ljudi
bavi poljodjelstvom. U Japanu imamo samo 1000 m obradive
zemlje po osobi. Ako bi se svakoj osobi dalo 1000 m , to jest
pola hektara po peterolanoj obitelji, bilo bi to vie nego
dovoljno da se obitelj prehrani preko cijele godine. Ako bi se
prakticiralo p r i r o d n o poljodjelstvo, poljodjelac bi imao
dovoljno vremena za odmor i drutvene aktivnosti u seoskoj
zajednici. Mislim da je to najizravniji put prema tomu da ova
drava postane sretna, ugodna zemlja.
2
JEDNOSTAVNO
SLUITE PRIRODU
REDU
SVE JE
Ekstravagantnost elja temeljni je uzrok koji je doveo

svijet u sadanju nepriliku.
Radije brzo nego polako, radije vie nego manje - taj
munjeviti "razvoj" n e p o s r e d n o je povezan s prijeteim
drutvenim kolapsom. Jedino emu je on posluio jest od
vajanje ovjeka od prirode. ovjeanstvo mora prestati eznuti
za materijalnim posjedovanjem i uspjehom pojedinca, te se
okrenuti duhovnoj spoznaji.
Poljoprivreda mora zamijeniti glomazne mehanike
operacije malim posjedima koji su usmjereni samo na ivot kao
takav. Materijalnom ivotu i ishrani mora se dati jednostavno
mjesto. Ako se to uini, rad postaje ugodan, a duhovni prostor
za disanje postaje bogat.
to poljodjelac vie poveava opseg svojih operacija, to
njegovo tijelo i duh postaju sve rastreseniji i on se sve vie
udaljuje od d u h o v n o zadovoljavajueg ivota. ivot na
malenom posjedu moe se initi primitivnim, ali ivei takav
ivot postajemo sposobni spoznati Veliki Put. Vjerujem da e
se onome tko duboko potuje svoje susjedstvo i svakodnevni
svijet u kojem ivi otkriti najvei od svih svjetova.
Pri kraju godine poljodjelac iz davnih vremena koji nije
imao vie od j e d n o g jutra zemlje, mogao jeolii u brda i tijekom
sijenja, veljae i oujka loviti zeeve. Iako su ga zvali
siromanim seljakom, ipak je sebi mogao priutiti tu slobodu.
Novogodinji praznici trajali su oko tri mjeseca. Postupno su
se smanjili na dva mjeseca, mjesec dana, i sada je Nova godina
trodnevni blagdan.
Skraivanje novogodinjih praznika pokazuje kako je pol
jodjelac postao prezaposlen i kako je izgubio svoju psihofiziku
lakou i udobnost postojanja. Uz modernu poljoprivredu pol-
104
105
Masanobu Fukuoka
jodjelac nema vremena napisati pjesmu ili skladati melodiju.

Neki dan, dok sam istio mali seoski hram, iznenadio sam
se primijetivi da na zidu vise nekakve ploice. Obrisavi
prainu i zagledavi se u mutna, izblijedjela slova, uspio sam
proitati na desetke haiku pjesama. ak i u tako malenom selu
poput ovog, dvadeset ili trideset ljudi sastavilo je haiku pjesme
i ponudilo ih kao zavjetni dar. To pokazuje koliko su ljudi
nekada imali slobodnog vremena. Neki od tih stihova mora da
su stari nekoliko stotina godina. Ljudi koji su ih lako davno
napisali vjerojatno su bili siromani seljaci, ali su ipak imali
dovoljno slobodnog vremena da se i lime bave.
Danas nitko u selu nema vremena za pisanje poezije.
Tijekom hladnih zimskih mjeseci svega nekoliko seljaka nade
vremena da se iulja na dan ili dva u lov na zeeve. U eventual
noj dokolici televizor je sredite pozornosti i izostaju jednos
tavne razbibrige koje su obogaivale svakodnevni ivot seljaka.
Na to mislim kada kaem da je poljodjelstvo poslalo duhovno
bijedno i slabo, jer se brine samo za materijalni razvoj.
Lao-Tzu, laoisliki mudrac, kae da se cjelovit i pristojan
ivot moe proivjeti u malenu selu. Bodhidharma, utemeljitelj
zena, proveo je devet godina ivei u peini. Briga oko stjecanja
novca, te oko irenja, razvoja i uzgajanja profitabilnih usjeva,
kao i njihova olpremanja nije put poljodjelca. Bili ovdje, brinuti
se za malo polje, raspolagali slobodom i bogatstvom svakoga
dana - to je morao bili izvorni put poljodjelstva.
Raspoloviti iskustvo i nazvati jednu stranu fizikom, a
drugu duhovnom uskogrudno je i zbunjujue. Ljudi ne ive
ovisei o hrani. U krajnjem sluaju, mi i ne moemo znati to
je hrana. Bilo bi bolje kada bi ljudi prestali uope misliti o hrani.
U skladu s tim, bilo bi dobro kad bi se ljudi prestali zamarati
otkrivanjem "istinskog smisla ivota". Nikad ne moemo znati
odgovore na velika duhovna pitanja. Rodili smo se i ivimo na
Zemlji da bismo se neposredno suoili s realnou ivljenja.
ivljenje nije nita vie nego rezultat roenja. to god
ljudi jeli da bi ivjeli i to god mislili da moraju jesti da bi ivjeli,

nije nita drugo nego neto to su umislili. Svijet je tako ureen
da ljudi ne bi imali razloga oekivati glad ako bi se oslobodili
svoje volje i pustili prirodu da ih vodi.
Poliodjelac koji se bavi modernom poljoprivredom nema vremena da

napise pjesmu ili sklada melodiju
Jednostavno, ivjeti ovdje i sada - to je istinski temelj

ljudskog ivota. Kad naivno scijentistiko znanje postane
temelj ivota, ljudi poinju ivjeti kao da ovise iskljuivo o
krobu, mastima i bjelanevinama, a biljke o duiku, fosfatima
i potai.
A znanstvenici, ma koliko istraivali prirodu, ma kako
daleko ili u istraivanjima, na koncu mogu samo shvatiti kako
je ona savrena i zapravo tajnovita. Iluzija je vjerovali da se
istraivanjem i izumima moe stvoriti neto bolje od prirode.
Mislim da je jedina posljedica ljudskih naprezanja na koncu ta
da spoznaju ono to bi se moglo nazvati ogromnom neshvatljivou prirode.
A to se poljodjelskog rada tie, vrijedi: sluite prirodu i
sve e biti dobro. Poljodjelstvo je nekad bilo sveti posao. Kad
se ovjeanstvo udaljilo od tog ideala, uzdignula se moderna
107
106

Masanobu Fukuoka
komercijalna poljoprivreda. Kad je seljak poeo uzgajati biljke

da bi stekao novac, zaboravio je stvarna naela poljodjelstva.
Naravno da i trgovac ima svoju ulogu u drutvu, ali
glorifikacija trgovakih aktivnosti odvlai ljude od spoznaje
istinskog izvora ivota. Poljodjelstvo, kao zanimanje koje je
unutar prirode, lei blizu tog izvora. Mnogi su poljodjelci
nesvjesni prirode ak i kad ive i rade u prirodnom okruenju,
a poljodjelstvo upravo prua mnoge mogunosti za razvoj te
svijesti.
"Hoe li jesen donijeti vjetar ili kiu, ne mogu znati, ali
danas u raditi na poljima." To su rijei jedne stare seoske
pjesme. O n e izraavaju istinu poljodjelstva kao nain ivota.
Bez obzira na to kakva e etva ispasti, hoe li ili ne e biti
dovoljno hrane, u jednostavnom sijanju sjemena i njenoj brizi
za biljku pod vodstvom prirode lei radost.
RAZLIITE
KOLE
PRIRODNOG
DJELSTVA
POLJO
Ne volim osobito rije "rad". Ljudska su bia jedine

ivotinje koje moraju raditi, i mislim da je to najsmjenija
pojava na svijetu. Ostale ivotinje ive ivei, ljudi rade kao
ludi, mislei da lako moraju da bi preivjeli. Stoje posao tei,
to je izazov vei, to ga smatraju udesnijim. Bilo bi dobro
okaniti se takva naina razmiljanja i ivjeti laganim, udobnim
ivotom, s obiljem slobodnog vremena. Mislim da mora bili
divan nain ivota tropskih ivotinja, koje ujutro i uveer izlaze
da vide ima li togod za jelo, a poslijepodne se dobro naspavaju.
Za ljudska bia tako jednostavan ivot bio bi mogu ako
bi ovjek radio za neposredno zadovoljenje svojih dnevnih
potreba. U takvu ivotu rad nije rad na kakav ljudi openito
pomiljaju, nego naprosto obavljanje onog to se obaviti mora.
Moj je cilj pokrenuti stvari u tom pravcu. Takoer je to
cilj sedmero-osmero mladih ljudi koji ive u komuni u kolibama
na planini i pomau mi u obavljanju poljodjelskih dunosti. Ti
mladi ljudi ele postati poljodjelci, uspostaviti nova sela i zajed
nice, i dati ansu takvom nainu ivota. Na moj posjed dolaze
nauiti praktine vjetine poljodjelstva, koje e im trebati da
ostvare taj plan.
U posljednje se vrijeme u Japanu razvilo nekoliko
komuna. Moete ih nazvati okupljalitima hipija, no naziv nije
bitan. Zbog zajednikog ivota i rada, zbog nalaenja puta koji
vodi natrag prirodi, one su model za "novog poljodjelca". O n e
razumiju da postati vrsto ukorijenjen znai ivjeti od prinosa
s vlastite zemlje. Zajednica koja ne moe proizvoditi vlastitu
hranu ne e dugo trajati.
Mnogi od tih mladih ljudi putuju u Indiju ili u selo Gandhi
u Francuskoj, provode neko vrijeme u kibutzu u Izraelu ili
posjeuju k o m u n e u planinama i pustinjama amerikog
108
109
Z a p a d a . N e k i , poput g r u p e na otoku Suvvanose u

junojapanskom o t o n o m lancu Tokara, iskuavaju nove
oblike obiteljskog ivota i doivljavaju bliskost na plemenski
nain. Mislim da pokret te aice ljudi vodi prema boljim
vremenima. Medu njima se prirodno poljodjelstvo sada naglo
iri i prihvaa. Osim njih, i razne vjerske grupe poele su se
priklanjati prirodnom poljodjelstvu. U potrazi za bitnom
prirodom ovjeka, bez obzira na koji se nain njome bavili,
morate poeti s brigom za zdravlje. Put koji vodi do prave
svjesnosti ukljuuje neposredno proivljavanje svakoga dana i
cjelovitu, prirodnu hranu. Iz loga slijedi daje prirodno poljod
jelstvo najbolji poetak za mnoge.
Ja ne pripadam nijednoj vjerskoj sekti i slobodno u bilo
S kime razmijeniti gledita. Ne marim mnogo za razlike izmeu
kranstva, budizma, intoizma i drugih religija, ali kopka me
to moj posjed privlai ljude dubokoga religioznog uvjerenja.
Mislim da je tomu tako zato to je prirodno poljodjelstvo, za
razliku od drugih tipova poljoprivrede, utemeljeno u Filozofiji
koja nadilazi pitanja analize tla, pH-faktora i etvenih prinosa.
Nedavno se slubenik Parikog centra za organsko
vrtlarstvo popeo na planinu, pa smo proveli dan razgovarajui.
Sluajui o dogaajima u Francuskoj, doznao sam da planiraju
konferenciju o organskom poljodjelstvu na internacionalnoj
razini. Pripremajui se za to, taj je Francuz obilazio organske i
prirodne posjede irom svijeta. Pokazao sam mu vonjak, a
onda smo sjeli, uz alicu aja od divljeg pelina, i prodiskutirali
o nekim mojim opservacijama tijekom proteklih tridesetak
godina.
Najprije sam rekao da se naela organskog poljodjelstva
koje je popularno na Z a p a d u , jedva razlikuju od naela
tradicionalne orijentalne agrikulture kakva se stoljeima prak
ticirala u Kini, Koreji i Japanu. Svi japanski seljaci jo su uvijek
rabili taj tip poljodjelstva u razdobljima Meiji i Taisho,* sve do
kraja II. svjetskog rala.
* 1868-1926
110
Masanobu Fukuoka
To je bio sustav koji je isticao temeljnu vanost komposta

i recikliranja ljudskog i ivotinjskog izmeta. To je bio intenzivan
nain gospodarenja, koji je ukljuivao prakticiranje plooreda,
uzgoj srodnih kultura i upotrebu zelenoga gnojiva. Kako je
prostor bio ogranien, polja nikad nisu ostajala neobraena, a
sjetve i etve precizno su se redale. Sav organski otpad pret
varao se u kompost i vraao u polja. Upotreba komposta
slubeno se podravala, pa su poljoprivredna istraivanja bila
uglavnom usmjerena na organsku materiju i tehniku komposliranja.
Tako je agrikultura koja je povezivala ivotinje, urod i
ljude u jedno tijelo egzistirala kao glavna struja japanskog
poljodjelstva sve do modernih vremena. Moglo bi se rei da
organsko poljodjelstvo koje se prakticira na Zapadu uzima za
svoju polaznu toku ovu tradicionalnu agrikulturu Orijenta.
Zatim sam rekao da se metode prirodnog poljodjelstva
mogu podijeliti u dvije osnovne vrsti: iroko, transcendentalno
prirodno poljodjelstvo i usko prirodno poljodjelstvo relativnog
svijeta.*
Ako bih bio prisiljen upotrijebiti budistike termine, ta bi
se dva naina mogla nazvati Mahayana i Hinayana.
iroko, Mahayana prirodno poljodjelstvo iskrsava samo
od sebe kad postoji jedinstvo ovjeka i prirode. O n o se
prilagodava prirodi takvoj kakva jest i umu takvom kakav jest.
Ono proizlazi iz uvjerenja da e osobi koja se privremeno
oslobodi ljudske volje i dopusti prirodi da je vodi, priroda
odgovorili darujui sve. Da pribjegnem jednostavnoj analogiji:
u transcendentalnom prirodnom poljodjelstvu odnos ovjeka i
prirode moe se usporediti s muem i enom koji su sjedinjeni
u savrenom braku. Takav brak nije ni dan, ni primljen; savren
par uspostavlja se sam od sebe.
Usko prirodno poljodjelstvo, pak, prati put prirode: ono
* Svijet pojmljen intelektom.
111
samosvjesno pokuava, organskim ili drugim metodama,

slijediti prirodu. Poljodjelstvo se koristi da bi se dosegnuo
zadani cilj. Makar se priroda iskreno voli i gorljivo joj se udvara,
odnos ne ide dalje od pokuaja. Moderna industrijska pol
joprivreda ezne za boanskom mudrou ne shvaajui njeno
znaenje, a u isto vrijeme eli iskoristiti prirodu. Neumorno
trai, a nije sposobna nai nikoga koga bi zaprosila. Uski vid
prirodnog poljodjelstva kae da je za poljodjelca dobro da tlu
dodaje organski materijal i uzgaja ivotinje, i daje to najbolji i
najuinkovitiji nain da se priroda upotrijebi. Osobna mi prak
sa govori da je to u redu, ali taj nain sam po sebi ne moe
odrati na ivotu duh istinskog prirodnog poljodjelstva. Ta vrst
uskog prirodnog poljodjelstva analogna je koli maevanja
poznatoj kao "kola jednog udarca", koja tei pobjedi vjetom,
ali sebesvjesnom primjenom tehnike. Moderna industrijska
poljoprivreda slijedi kolu dvaju udaraca, koja vjeruje da se
pobjeda moe poslii baraom tekih udaraca maem.
Cisto prirodno poljodjelstvo, u kontrastu s tim nainima,
kola je bez udarca. O n o nikamo ne ide i ne trai pobjedu.
Prakticirati "ne-djelatnost" jest ono to bi se poljodjelac trebao
truditi da postigne. Lao Tzu je govorio o ne-aktivnoj prirodi, i
mislim da bi on, da je bio poljodjelac, zasigurno prakticirao
prirodno poljodjelstvo. Vjerujem da je Gandhijev nain metoda bez m e t o d e , djelovanje iz ne-pobjeujueg, nesuprotstavljajueg stanja svijesti - srodan prirodnom poljod
jelstvu. Kad bude shvaeno da radost i sreu gubi onaj tko ih
pokuava posjedovati, bit prirodnog poljodjelstva bit e
ostvarena. Krajnji cilj poljodjelstva nije uzgajanje uroda, nego
kultiviranje i usavravanje ljudskih bia.*
* U ovom odlomku Fukuoka povlai razliku izmeu tehnika koje se

poduzimaju u svjesnom nastojanju da se dosegne neki zadani cilj i
tehnika koje iskrsavaju spontano, kao izraz ovjekova sklada s
prirodom, dok obavlja svoje dnevne dunosti, slobodan od dominacije
voljnog intelekta.
112
Masanobu Fukuoka
ZBRKA
OKO
HRANE
Mladi koji je tri godine ivio u jednoj od koliba na planini

rekao mi je jednoga dana: "Znate, kad ljudi kau 'prirodna
hrana', vie ne znam na to misle".
Uistinu, izraz "prirodna hrana" svakom je dobro poznat,
ali nije jasno shvaeno to je zapravo prirodna hrana. Mnogi
osjeaju da jesti hranu koja ne sadri umjetne kemikalije i
aditive znai hraniti se prirodno, dok drugi pretpostavljaju da
je prirodna ishrana kad jede hranu koju si naao u prirodi.
Na pitanje je li upotreba vatre i soli u kuhanju prirodna ili
neprirodna odgovor moe biti dvojak. Ako je ishrana primitiv
nih ljudi, koji su jeli samo biljke i ivotinje u njihovom divljem
stanju, "prirodna", onda ishranu koja koristi vatru i sol ne
moemo nazvati prirodnom. Ali ako se ustvrdi da je znanje
koritenja vatre i soli, steeno u iskonskim vremenima, bilo
prirodna ljudska sudbina, onda je tako pripravljena hrana
savreno prirodna. Je li hrana na koju su primijenjene ljudske
tehnike spravljanja dobra ili bi se dobrom trebala smatrati samo
hrana kakvu zateknemo u prirodi? Moe li se kultivirani urod
nazvati prirodnim? Gdje emo povui granicu izmeu prirod
nog i neprirodnog?
Moe se rei da se pojam "prirodne ishrane" pojavio u
Japanu s uenjem Sagena Ishizuke u razdoblju Meiji. Njegovu
su teoriju kasnije profinili i razradili Sakurazawa* i Niki. Put
Ishrane, na Zapadu poznat pod imenom makrobiotika, baziran
je na teoriji ne-dualnosti i yin-yang konceptu I Chinga. Budui
da to obino znai hranjenje smeom riom, "prirodna ishrana"
openito se zamilja kao hranjenje integralnim zrnjem i
povrem. Prirodna hrana, meutim, ne moe se jednostavno
svesti na vegetarijanstvo smee rie.
Dakle, to je ona?
* George Oshawa
113
Masanobu Fukuoka
Razlog je za svu tu zbrku to postoje dva puta ljudskog

znanja: razlikovni i ne-razlikovni.*
Ljudi openito vjeruju d a j e nepogreiva spoznaja svijeta
mogua putem samog razlikovanja. Z a t o rije "priroda",
openito izgovorena, oznaava prirodu kakvu poima razlikovni
intelekt.
Ja poriem ispraznu sliku prirode kakvu stvara ljudski um
i jasno je razdvajam od prirode same, kakvu je iskuava
nediskriminirajue razumijevanje. Ako izbriemo lanu kon
cepciju prirode, vjerujem da e korijen svjetskog nereda iez
nuti.
Na Zapadu se iz razlikujueg znanja razvila prirodna
znanost, na Istoku se iz istog izvora razvila filozofija yina i yanga
i I Chinga. Ali scijentistiko znanje nikad ne moe dosei
apsolutnu istinu, a filozofije, napokon, nisu nita drugo do
tumaenja svijeta. Priroda, kako je shvaa znanost, unitena je
priroda; to je sablast koja ima kostur, ali nema duu. Priroda,
k a k o je shvaa filozofija, teorija je stvorena ljudskom
spekulacijom, to je umska sablast, ali bez strukture.
Nema drugog naina da se realizira ne-razlikovno znanje
osim neposredne intuicije, ali ljudi pokuavaju to znanje sabili
u poznate okvire, nazivajui ga "instinktom". To je zapravo
znanje koje dolazi iz neizrecivog izvora. Ostavite se razlikov
nog uma i nadidite svijet relativnosti ako elite spoznati pravu
pojavnost prirode. Od poetka nema istoka i zapada, ni etiriju
godinjih doba, ni yina i yanga.
* O lom kontrastu govore mnogi orijentalni filozofi. Razlikovno je
znanje derivat analitikog uma, koji nastoji organizirati iskustvo
logikim okvirima. Fukuoka smatra da se tim procesom individua
udaljuje od prirode. To je ve spomenuto "ogranieno znanstveno
znanje i prosudba". Ne-razlikovno znanje javlja se bez svjesnog
napora individue, kad se iskustvo prihvati takvo kako jest, bez inter
pretacije intelekta. Razlikovno je znanje bitno za analizu praktinih
problema u svijetu, ali Fukuoka smatra da u krajnjem sluaju ono
stvara preusku perspektivu.
114
Podnevni obrok od juhe i rie s ukuhanim povrem
Kad sam dospio dotle, mladi me upitao: "Znai, vi ne

poriete samo prirodnu znanost, nego i istone filozofije
bazirane na yinu i yangu i I Chingu?"
"Kao privremena pomagala, ili kao pokazatelji smjera,
one mogu biti shvaene kao vrijednosti", odgovorio sam mu,
"ali ne bi se smjele smatrati najviim dostignuima. Znanstvene
istine i filozofije pojmovi su relativnog svijeta, u kojem se o n e
istinski dre i u kojem se prepoznaje njihova vrijednost. Na
primjer, za suvremenog ovjeka koji ivi u relativnom svijetu,
koji naruava prirodni red i koji prijeti kolapsom vlastitom
tijelu i duhu, sustav yina i yanga moe posluiti kao prikladan
i efikasan pokazatelj prema ponovnom uspostavljanju reda.
Za takve se puteve moe rei da su korisne teorije koje
pomau ljudima da ostvare saetu i jezgrovitu ishranu, dok ne
dosegnu pravu prirodnu ishranu. Ali ako shvatite da je krajnji
ljudski cilj nadii svijet relativnosti, da bi se igralo u carstvu
slobode, tada bubanje teorije ne donosi sreu. Kad je individua
sposobna ui u svijet u kojem se dva aspekta yina i yanga vraaju
u svoje prvotno jedinstvo, misija je tih simbola zavrena."
Mladi koji je odnedavno ovdje zapitao je: "Dakle, ako
115

Masanobu Fukuoka
postane prirodna osoba, moe jesti io god hoe''" Ako

oekuje blistavo svjetlo na kraju tunela, njegova tama dulje
traje. Kad vise ne eli jesti neto ukusno, moe osjetili pravi
okus svega sto jede. Lako je staviti na stol jednostavna jela
prirodne hrane, ali malobrojni su oni koji mogu istinski uivali
u takvoj gozbi.
MANDALA
PRIRODNE
HRANE
Moja razmiljanja o prirodnoj hrani jednaka su kao i ona

o prirodnom poljodjelstvu. Jednako kao to se prirodno pol
jodjelstvo bavi prirodom onakvom kakva jest, to jest prirodom
kakvu poima ne-razlikovna svijest, i prirodna je ishrana takav
nain hranjenja u kojem se jela prikupljena u divljini ili uz
gojena prirodnim poljodjelstvom i riba ulovljena prirodnim
metodama stjeu bez namjerne akcije, kroz ne-razlikujuu
svijest.
M a k a r govorim o ne-namjernoj akciji i ne-metodi,
mudrost steena vremenom u svakidanjem ivotu jest, narav
no, stvar prepoznavanja. Upotreba soli i vatre u kuhanju moe
se kritizirati kao prvi korak u razdvajanju ovjeka i prirode, ali
to je naprosto prirodna mudrost koju su prihvatili primitivni
ljudi, i moralo bi se o njoj suditi kao o mudrosti koju je darovalo
nebo.
Biljke koje su evoluirale tisuama i desecima tisua godina
dijelei boravite s ljudskim biima, nisu proizvodi koje je rodila
iskljuivo razlikovna svijest poljodjelaca, i ta se hrana moe
smatrati prirodnom pojavom. Ali na brzinu promijenjene sorte
koje se nisu razvijale u prirodnim okolnostma, nego ih je razvila
agrikulturna znanost, koja se udaljila od prirode, kao i masovno
proizvedene ribe, koljke i domae ivotinje, ne pripadaju toj
kategoriji.
Poljodjelstvo, ribarstvo, uzgoj ivotinja, svakodnevna
stvarnost hrane, odjee, sklonita, duhovnog ivota - sve to
postoji - mora se sjediniti s prirodom.
Dijagrame koji slijede nacrtao sam da bih lake objasnio
prirodnu ishranu koja nadilazi znanost i filozofiju. Prvi
povezuje jela koja veina ljudi moe lako nabaviti, i ona su
vie-manje razvrstana u grupe. Drugi dijagram prikazuje
koja su jela dostupna u kojem mjesecu. Ti dijagrami tvore
116
117
mandalu* prirodne ishrane. Iz le mandale moe se vidjeti da

su izvori hrane na licu zemlje gotovo neogranieni. Ako ljudi
budu dolazili do hrane putem "ne-uma",** pa makar nita ne
znali o yinu i yangu, moi e postii savrenu prirodnu ishranu.
Ribari i poljodjelci na japanskom selu nisu osobito
zainteresirani za logiku tih dijagrama. Oni slijede prirodni
recept sabirui sezonsku hranu iz neposredne okoline.
Od ranog proljea, kad sedam trava nikne iz zemlje, pol
jodjelac moe kuali sedam okusa. Njima se pridruuju izvrsni
okusi jezerskih pueva, morskih koljki i drugih ljuskara.
Sezona zelenila poinje u oujku. Preslica, papral, divlji
pelin, pujanik i druge planinske biljke i, naravno, mlado lie
kakija i breskve, kao i izdanci planinskoga/m, sve se to moe
jesti. Njihov lagan, delikatan okus ini ih izvrsnim ako se
priprave pohane kao tempura, a mogu se koristili i kao zaini.
Na morskoj obali morsko povre poput algi noti i izvrsno je i
obilno tijekom proljetnih mjeseci.
Kad bambus pusti svoje mladice, sivi bakalar, deverika i
prugasta svinjolika riba imaju najbolji okus. Sezona cvjetanja
irisa slavi se uz vitkog crnoiga i skuu pripravljenu kaosashimi.
Zeleni graak, ozimi graak, lima grah i tava grah izvrsni su, bilo
da se jedu iz mahune ili da se kuhaju s integralnim itom, poput
smee rie, penice i jema.
Prema kraju kine sezone*** japanske su ljive ve usol
j e n e , a m a l i n e i k u p i n e mogu se sakupljati u obilnim
koliinama. Prirodno je da u to vrijeme tijelo pone udjeti za
hrskavim o k u s o m ljutike i za vodenastim voem p o p u t
japanske mumule, marelice i breskve. Plod japanske mumule
nije jedini jestivi dio biljke. Sjeme se moe samljeti u "kavu", a
* Kruni dijagram u istonoj umjetnosti i religiji koji simbolizira
cjelovitost i sveukupnost svog subjekta.
* *Budistiki termin koji opisuje slanje u kojem nema razlike izmeu
individue i "vanjskog" svijeta.
* **U veem dijelu Japana sezona kia traje od lipnja do polovice srpnja.
118
uvarak od lia jedan je od najboljih ljekovitih napitaka. Od

zrelih listova breskve i kakija spravlja se tonik za dugovjenost.
Pod sjajem arkoga ljetnog sunca jedenje lubenica i
lizanje meda u hladu velikog stabla najbolja je razbibriga.
Mnotvo ljetnog povra, poput mrkve, pinata, rotkve i kras
tavaca, sazre za berbu. Tijelo treba povre ili sezamovo ulje da
suzbije ljetnu lijenost.
Ako vam se to ini misterioznim, onda i jest misteriozno ozimo ilo, ponjeveno u proljee, odgovara opadajuem ljet
nom apetitu, pa se ljeti pripremaju jemeni valjuci raznih
veliina i oblika. Heljda se anje ljeti. To je iskonska divlja
biljka, koja prija u to godinje doba.
Rana je jesen sretno doba, sa sojom i malim crvenim
azuki-grahom, s mnogo voa, povra i raznoraznog utog ita
koje sazrijeva istodobno. U kolaima od prosa uiva se dok
jesenji mjesec promatra sveanosti. Kuhano zrnevlje soje slui
se zajedno s laro-krumpirima. Kad zademo u dublju jesen,
uivamo u kukuruzu, rii kuhanoj na pari zajedno s crvenim
grahom, u gljivamama isu lake i kestenima. Najvanije od svega,
ria koja je upila suneve zrake lijekom ljeta, sazrijeva u jesen.
To znai da nam je glavna hrana, koja je bogata kalorijama i
koja se moe sakupiti u velikim koliinama, osigurana za
hladne zimske mjesece.
S prvim mrazom ovjek se osjea kao da gleda u izlog
ribarnice. U to se doba moe loviti plava riba iz dubokih voda,
poput tune i gola. Zanimljivo je da japanska rotkva i lisnato
povre, koje tada raste u izobilju, idu dobro uz tu ribu.
Novogodinji jelovnik sastavljen je uglavnom od jela koja
su bila ukiseljena i usoljena za tu osobitu priliku. Slani losos,
kavijar od haringe, crvena deverika, jastog, alge i crni grah
posluuju se ve stoljeima na toj gozbi.
Iskopavanje rotkve i repe koja je bila ostavljena u zemlji
pod snjenim pokrivaem veseo je zimski doivljaj. Razliite
vrsti ita i graha koje su bile uzgajane tijekom godine, miso i
120
sos od soje temeljna su hrana koja je uvijek na dohvat ruke.

Kupus, rotkva, tikva i slatki krumpir, koji su bili uskladiteni u
jesen, omoguuju spravljanje raznovrsnih jela u mjesecima
otre zime. Poriluk i divlja luica dobra su dopuna delikatnom
okusu ostriga i morskih krastavaca, koji se u to doba mogu
sakupljati.
ekajui proljee, moemo primijetiti izdanke podbjela i
jestive listove puzajue iglice (Geranium) kako vire iz snijega.
S povratkom potoarke, rusomae, mijakinje i drugih divljih
trava vrt prirodnog proljetnog povra moe se obirati ispod
kuhinjskog prozora.
Tako, hranei se skromno, sakupljajui jela koja su im u
razliitim godinjim dobima pri ruci, kuajui njihove cjelovite
i hranjive okuse, lokalni seljaci prihvaaju ono to im priroda
prua.
Seljaci poznaju izvrsni okus hrane, ali ne mogu kuati
tajnoviti okus prirode. Ne, bolje je rei da ga mogu okusiti, ali
ga ne mogu opisali rijeima.
Masanobu Fukuoka
KULTURA
HRANE
Ako se postavi pitanje zato jedemo hranu, malo e tko

misliti dalje od injenice da je hrana nuna za ivot i rast
ljudskog tijela. Iza toga, meutim, lei dublje pitanje odnosa
hrane i ljudskog duha. ivotinjama je dovoljno da jedu, igraju
se i spavaju. Za ljude bi takoer bilo veliko postignue kad bi
mogli uivati u hrani, u jednostavnom dnevnom krugu i snu koji
odmara.
Buddha je rekao: "Oblik je praznina i praznina je oblik."
Budui da "oblik" u budistikoj terminologiji naznauje
materiju ili stvar, on kae da su materija i um jedno te isto.
Stvari imaju mnogo raznih boja, oblika i okusa, pa ljudski umovi
lete amo-tamo privueni razliitim kvalitetama stvari. Ali
materija i um uistinu jesu jedno.
Prirodna ishrana lei pred nogama.
Boja
U svijetu postoji sedam temeljnih boja. Ali ako se spoje,

one postaju bjelina. Proputeno kroz prizmu, bijelo svjetlo
dijeli se u sedam boja. Kad ovjek sagledava svijet "ne-umom",
boja u boji iezava. To je ne-boja. Sedam boja pojavljuje se
samo kad ih se gleda kroz sedmobojni razlikovni um. Voda trpi
bezbrojne promjene, ali voda ostaje voda. Na jednak nain,
makar se ini da svjesni um trpi promjene, izvorni nepokretni
um ne mijenja se. Kad ovjeka zavede sedam boja, njegov se
um lako poremeti. Boje listova, grana i plodova percipiraju se,
dok temelj boje ostaje nezamijeen.
To je takoer istina o hrani. U ovom svijetu postoji mnogo
prirodnih supstancija koje su pogodne za ljudsku ishranu.
Razum razlikuje ta jela i nalazi u njima dobre i loe osobine.
122
123

Masanobu Fukuoka
Ljudi tada svjesno biraju o n o to misle da moraju jesti. Taj

proces odabira prijei uvid u temelj ljudske ishrane, u ono to
nebo propisuje za to mjesto i to doba.
Boje prirode, poput cvjetova hortenzije lako se mijenjaju.
Tijelo prirode stalna je promjena. Iz istog razloga, iz kojeg ga
se naziva beskrajnim pokretom, moe ga se smatrati i nepok
retnim pokretom. Kad je razum usmjeren na odabir hrane,
fiksira se razumijevanje prirode i ignoriraju se transformacije
prirode, poput godinjih doba. Svrha prirodne ishrane nije
stvoriti znalce koji mogu davati vrsta objanjenja i vjeto birati
izmeu raznih jela, nego stvorili neznalice koji uzimaju hranu
bez svjesnog pravljenja razlika. To nije protupirorodno.
Realizacijom "ne-uma", ne gubei se u suptilnostima oblika,
prihvaajui boju bezbojnoga kao boju, poinjemo pravu ish
ranu.
Okus
Ljudi kau: "Ne zna kakvog je okusa hrana dok je ne

kua." Ali ak i kad je kua, okus moe varirati, ovisno o
vremenu, okolnostima i raspoloenju.
Ako zapitale znanstvenika to je bit okusa, on e ga
p o k u a t i d e f i n i r a t i izolirajui razliite k o m p o n e n t e i
odreujui omjere slatkog, kiselog, gorkog, slanog i ljutog. Ali
okus se ne moe definirali analizom, a ni vrhom jezika. Iako
pet okusa primamo jezikom, um je taj koji sabire i tumai
dojmove.
Prirodna osoba moe postii pravilnu ishranu jer njen
instinkt pravilno djeluje. Takav je ovjek zadovoljan jednostav
nom hranom, koja je hranjiva, dobra okusa, korisna i ok
repljujua. Hrana i ljudski duh sjedinjeni su.
Suvremeni su ljudi izgubili svoj jasan instinkt i tako postali

nesposobni za sakupljanje sedam proljetnih trava i uivanje u
njima. Oni lutaju u potrazi za raznovrsnim okusima. Ishrana im
postaje neuredna, ponor izmeu onog to im se svia i onog to
im se ne svia sve je iri, instinkt sve zbunjeniji. Tada svojim
jelima poinju dodavati j a k e zaine i upotrebljavati
komplicirane tehnike kuhanja, to jo vie produbljuje zbrku.
Hrana i ljudski duh rastavljeni su.
Danas veina ljudi vie ne osjea okus rie. Integralno se
zrno rafinira i prolazi kroz postupke koji u njemu ostavljaju
samo bezukusni krob. Poliranoj rii nedostaje onaj jedinstveni
miomiris i okus cjelovite rie. Zato ona zahtijeva zaine,
priloge i sosove. Ljudi pogreno misle da nije vano to je
prehrambena vrijednost takve rie niska jer su tu vitaminski
dodaci i druga jela, poput mesa i ribe, koja e nadoknaditi
hranjivost.
Ukusna jela nisu
dokle ga god netko
smatra da je govee i
tjelesnih ili duhovnih
odvratno.
ukusna sama po sebi. Jelo nije ukusno

takvim ne smatra. Makar veina ljudi
pilee meso slasno, za osobu koja je iz
razloga odluila da ga ne voli, ono je
Djeca su sretna jednostavno igrajui se ili ne radei nita.

Nasuprot tome, odrastao ovjek, koji razlikuje, odluit e to
ga ini sretnim i kad se ti uvjeti ispune, osjeat e se zadovoljno.
Njemu jela nee prijali zato to imaju prirodni suptilni okus, ni
zato to su hranjiva, nego zato to im je okus prilagoen ideji
dobrog okusa.
itne okruglice su izvrsne, ali kupovne instant okruglice
vrlo su loeg okusa. Ali samo upotreba reklame, da se ukloni
ideja loeg okusa, uinit e da e mnogim ljudima te bezukusne
okruglice prijati. Postoji pria o ljudima koje je prevarila lisica
navevi ih da jedu konjski gnoj. U tome nema niega smijenog.
Ljudi danas jedu umom, a ne tijelom. Mnogi ljudi ne mare
sadri li hrana koju jedu monosodium glutamat, nego je kuaju
124
125
Masanobu Fukuoka
samo vrhom jezika, pa ih je iako prevariti.
unutar prirode, jednostavna je, skromna i isla. Bez istinske

kulture ovjeanstvo e izumrijeti.
U poetku su ljudi jeli jednostavno zato to su bili ivi i jer

je hrana bila ukusna. Suvremeni ljudi misle da e objed bili
bezukusan ako ne pripremaju hranu s pomno odabranim
zainima. Ako ne pokuavate hranu uiniti ukusnom, otkrit
ete da se priroda za to pobrinula.
Kad su ljudi odbacili prirodnu hranu i umjesto nje prih

vatili rafiniranu, drutvo je krenulo putem samounitenja zato
to takva hrana nije proizvod istinske kulture. Hrana je ivot,
a ivot se ne smije udaljiti od prirode.
Prva bi briga trebala biti da se ivi takvim nainom koji

hranu ini ukusnom, ali danas su svi napori usmjereni prema
tome da se hrani doda okus. Ironija je u tome to su tako ukusna
jela nestala.
Ljudi su pokuali nainiti ukusan kruh, i ukusni je kruh
ieznuo. U pokuaju da stvore bogatu, luksuznu hranu stvorili
su nepotrebna jela i sad su njihovi apetiti nezadovoljeni.
Najbolje m e t o d e spravljanja h r a n e uvaju delikatne
okuse prirode. Svakodnevna mudrost davno je nauila ljude
kako da na razliite naine uvaju povre - suenjem na suncu,
soljenjem, stavljanjem u mekinje ili u miso, ime je prirodni
okus povra bio sauvan.
Umjetnost kuhanja poinje s morskom solju i pucketavom
vatrom. Kad hranu spravlja netko tko ima osjeaj za temelje
kuharstva, ona zadrava svoj prirodan okus. Ako kuhanjem
hrana zadobiva neki udan i egzotian okus i ako je svrha te
promjene samo u tome da se oduevi nepce, onda je to lano
kuhanje.
O kulturi se obino misli kao o neem stoje stvoreno, to
se odrava i razvija iskljuivo ljudskim naporima. Ali kultura
uvijek izvire iz partnerstva ovjeka i prirode. Kad je jedinstvo
drutva i prirode ostvareno, kultura sama uzima svoj oblik.
Kultura je oduvijek bila blisko povezana sa svakodnevnim
ivotom, takva se predavala buduim generacijama i tako se
sauvala do dana dananjeg.
Neto roeno iz ljudske tatine i potrage za uitkom ne
moe se smatrati pravom kulturom. Istinska kultura roena je
126
Masanobu Fukuoka
IVOT
KRUHU
Nema nieg boljeg od ukusne hrane, ali za veinu ljudi jelo

je samo nain da se ishrani tijelo, da se dobije energija za rad i
da se doivi starost. Majke esto govore djeci da pojedu neko
jelo - pa makar se djeci i ne sviao okus - jer je ono "dobro" za
njih.
Naredni je problem potpuno zaboravljanje duhovnih i

emocionalnih vrijednosti, iako je hrana neposredno povezana
s ljudskim duhom i emocijama. Ako se na ljudsko bie gleda
kao na puki fizioloki objekt, nije mogue k o h e r e n t n o
razumijevanje ishrane.
Ali ishrana i osjetilo okusa ne mogu se razdvajati. Hranjiva

jela, koja su dobra za ljudsko tijelo, potiu apetit i ukusna su
sama po sebi. Pravilna ishrana neodvojiva je od dobrog okusa.
Ne tako davno dnevni objed seljaka u ovom podruju
sastojao se od rie i jema s misom i mariniranim povrem.
Takva ishrana omoguavala je dugovjenost, snanu gradu i
dobro zdravlje. Jednom mjeseno spravljala se gozba od pir
janog povra i rie s crvenim grahom kuhanim na pari. Selj a k o v o z d r a v o , r o b u s n o tijelo d o b r o s e h r a n i l o tom
jednostavnom riinom dijelom.
Tradicionalna ishrana Istoka, bazirana na smeoj rii i
povru, vrlo se razlikuje od ishrane veine zapadnih drutava.
Zapadna nutricionistika znanost vjeruje da ishrana ne moe
biti uravnoteena, ni zdravlje ouvano, ako se svakoga dana ne
pojede odreena koliina kroba, masti, bjelanevina, minerala
i vitamina. Takvo uvjerenje stvorilo je majku koja gura "hran
jivo" jelo u usta svojeg djeteta.
Netko bi mogao pomisliti da zapadna dijetetika, sa svojim
razraenim teorijama i kalkulacijama, moe nesumnjivo
odrediti pravilnu ishranu. Ali ona stvara vie problema nego
to ih rjeava.
Jedan od problema jest taj to zapadnjaka znanost ne
poduzima nita da bi ishranu prilagodila prirodnom ciklusu.
Rezultat je ishrana koja slui odvajanju ljudskih bia od
prirode. Strah od prirode i opi osjeaj nesigurnosti este su
nesretne posljedice.
128
Kad se komadii informacija skupe i smijeaju u zbrku,

rezultat je nesavrena ishrana, koja odvlai od prirode.
"U jednoj su stvari sve stvari, ali ako se
pomijeaju, ne moe nastati jedna stvar." Zapadna
nesposobna shvatiti ovu pretpostavku istone
ovjek moe analizirati i prouavati leptira koliko
ali ga ne moe stvoriti.
sve stvari
je znanost
filozofije.
mu drago,
Kad bi se z a p a d n j a k a z n a n s t v e n a ishrana i r o k o
primijenila, to mislite koji bi sve praktini problemi iskrsnuli?
129
Revolucija jedne slanike

Masanobu Fukuoka
Visoko kvalitetna govedina, jaja, mlijeko, povre, kruh i druga

jela morala bi biti dostupna cijele godine. Proizvodnja na veliko
i dugotrajno skladitenje postali bi nuni. U Japanu je usvajanje
takve ishrane ve natjeralo poljodjelce da ljetno povre, poput
salate, krastavaca, patlidana i rajica, proizvode zimi. Jo malo
pa e traiti od njih da beru kaki u proljee, a breskve u jesen.
Nerazumno je oekivati da bi se cjelovita i uravnoteena
ishrana mogla postii naprosto zbrajanjem raznovrsnih jela,
neovisno o sezoni. U usporedbi s biljkama koje su prirodno
sazrele, izvansezonsko voe i povre, koje mora rasti u
neprirodnim uvjetima, jedva da sadri vitamine i minerale. Nije
udo da ljetno povre koje je uzgojeno u jesen ili po zimi, nema
nita od onoga okusa i mirisa povra uzgojenog organskim i
prirodnim metodama pod suncem.
Kemijske analize, nutritivni omjeri i druga takva raz
matranja glavni su uzrok greke. Hrana kakvu propisuje suv
remena znanost daleko je od tradicionalne orijentalne ishrane
i podriva zdravlje japanskog naroda.
ZAKLJUNO
ISHRANI
U ovom svijetu moemo razlikovati etiri temeljne vrsti

ishrane:
1)Nemarna ishrana, koja podilazi uobiajenim enjama i
sklonostima ukusa. Ljudi koji se lako hrane njiu se amotamo na valovima hira i mode. Takva ishrana moe se nazvati
samopopuslljivom, ispraznom ishranom.
2)Standardna nutricionistika ishrana veine ljudi, koja proiz
lazi iz biolokih zakljuaka. Hranjiva jela jedu se da bi se
odrao ivot tijela. To bi se moglo nazvati materijalistikom,
scijentistikom ishranom.
3) Ishrana bazirana na duhovnim principima i idealistikoj
filozofiji. Toj kategoriji pripada veina "prirodnih" dijeta,
koje ograniavaju izbor jela i lee prema saimanju. To bi se
moglo nazvati principijelnom ishranom.
4)Prirodna ishrana, koja slijedi volju neba. Ta ishrana, koja
odbacuje sve ljudsko znanje, mogla bi se nazvati ne-razlikovnom ishranom.
Ljudi se najprije odriu isprazne ishrane, koja je izvor
nebrojenih bolesti. Zatim, razoarani znanstvenom ishranom,
koja nastoji odrali puki bioloki ivot, mnogi prelaze na prin
cipijelnu ishranu. Napokon, nadilazei i nju, dospijevaju do
ne-razlikovne ishrane prirodne osobe.
Ne - razlikovna ishrana
Ljudski ivot ne odrava se svojom vlastitom snagom.

Priroda raa ljudska bia i odrava ih na ivotu. To je odnos u
kojem ljudi stoje spram prirode. Hrana je dar neba. Ljudi ne
stvaraju jela iz prirode - nebo ih poklanja.
Hrana je hrana, i hrana nije hrana. Ona je dio ovjeka, i
130
131
Masanobu Fukuoka
odijeljena je od ovjeka.
Tipina ishrana bolesnika
Prirodna ishrana postaje mogua kad hrana, tijelo, srce i

um poslanu savreno sjedinjeni s prirodom. Tijelo, takvo kakvo
jest, koje slijedi svoj vlastiti instinkt, koje jede ono stoje dobrog
okusa i odbacuje ono to nije, slobodno je.
Nije mogue propisati pravila i proporcije prirodne ish
rane.*
Ona definira samu sebe u skladu s lokalnom okolinom, te
razliitim potrebama i tjelesnim sklopom svake pojedine
osobe.
Principijelna
ishrana
Svatko bi morao znati d a j e priroda uvijek cjelovita, urav

noteena, u savrenoj harmoniji sa samom sobom. Prirodna je
hrana cjelina, a u toj su cjelini hranjivost i suptilni okusi.
Izgleda kao da, primjenjujui sistem yina i yanga, ljudi
mogu objasniti porijeklo svemira i transformacije prirode.
Takoer se moe initi da harmonija ljudskog tijela moe biti
odreena i svjesno odravana. Ali ako preduboko zademo u
doktrine - s t o j e nuno u studiju istone medicine - zalazimo u
polje znanosti i ne uspijevamo izvesti onaj bitni bijeg, bijeg od
razlikovne percepcije.
Ponesen suptilnostima ljudskog znanja, a bez prepoz
navanja njegovih granica, praktiar principijelne ishrane bavi
se samo razdvojenim objektima. Ali, pokuavajui obuhvatiti
znaenje prirode irokom i dalekosenom vizijom, on ne
primjeuje male stvari koje se dogaaju pred njegovim
nogama.
* Nemogu je definitivni kod ili sustav po kojem bi se moglo odluivati
0 tim pitanjima. Priroda, ili samo tijelo, slui kao sposobni vodi. Ali,
to suptilno voenje veina ljudi ne uje zbog buke koju stvara enja
1 zbog aktivnosti razlikovnog uma.
132
Bolest se pojavljuje kad se ljudi odvoje od prirode. Oz

biljnost bolesti linearno je proporcionalna stupnju odvojenosti.
Ako se bolesnik vrati u zdravu okolinu, bolest esto nestaje.
Kad otuenje od prirode postane ekstremno, broj bolesnih
ljudi raste. Tada enja za povratkom prirodi postaje jaom. Ali
u traenju povratka nema jasnog razumijevanja prirode, pa
pokuaj ostaje uzaludan.
ak i onom tko ivi primitivnim ivotom na planini moe
se dogodili da ne uspije shvatiti istinski cilj. Ako pokuavate
neto uinili, vai napori nikad nee dosei eljeni rezultat.
Ljudi koji ive u gradovima suoavaju se s ogromnim
potekoama u nastojanju da ostvare prirodnu ishranu. Prirod
na hrana jednostavno nije dostupna jer su je poljodjelci prestali
uzgajati. ak ako i mogu kupiti prirodnu hranu, ljudi moraju
uiniti svoja tijela sposobnima d a j e probave.
Ako u takvoj situaciji pokuavate jesti integralnu hranu ili
poslii uravnoteenu yin-yang dijetu, trebat e vam gotovo
natprirodna sredstva i moi prosuivanja. Daleko od toga da bi
znaile povratak prirodi, komplicirane i udne "prirodne"
dijete koje se pojavljuju, samo odvlae ovjeka sve dalje od
prirode. Ako zavirite u prodavaonice "zdrave hrane", zatei
ete zbunjujui asortiman svjee i pakirane hrane, vitamina i
dodataka. U literaturi se mnogi tipovi ishrane predstavljaju kao
"prirodni", hranjivi i zdravi. Neki kau d a j e zdravo kuhati jela
zajedno, a neki da su jela koja se kuhaju zajedno put do bolesti.
Neki naglaavaju vanost soli u prehrani, drugi kau da previe
soli uzrokuje bolest. Neki tvrde da je voe yin i hrana za
majmune, a drugi da je voe i povre najbolja hrana za
dugovjenost i dobro raspoloenje.
Svako od tih miljenja moe biti ispravno u neko vrijeme
i pod razliitim okolnostima, i to je ono to zbunjuje ljude. Ili,
133
Masanobu Fukuoka
bolje reeno, za zbunjenu osobu sve te teorije postaju materijal

za stvaranje jo vee konfuzije.
Priroda je u neprestanom pokretu i mijenja se iz trena u
tren. Ljudi ne mogu shvatiti njenu istinsku pojavnost. Njeno je
lice nespoznatljivo. Pokuaj da se nespoznatljivo zarobi u
teorije i formalizirane doktrine, ravan je pokuaju da se uhvati
vjetar mreom za leptire.
Ako pogodite pogrenu metu, promaili ste.
Covjeansto je poput slijepca koji ne zna kamo ide. Tapka
uokolo s bijelim tapom znanstvenoga znanja, ovisan o yinu i
yangu koji ga usmjeravaju.
elim rei: ne jedite glavom, to jest rijeite se razlikovnog
uma. Nadao sam se da mandala hrane, koju sam nacrtao, moe
posluili kao kratki pregled odnosa medu raznim jelima, te
medu jelima i ljudskim biima. Ali moete je baciti kad ste ju
jednom vidjeti.
Prvo i osnovno za to bi se ovjek morao pobrinuti jest
razviti osjetljivost koja e omoguiti tijelu da samo izabere
hranu. Misliti samo o jelima a ostavili duh po strani, isto je to
i posjetiti hram, itati sulre, a Buddhu ostaviti vani. Umjesto da
studiramo filozofsku teoriju da bismo dospjeli do razumijevanja
hrane, bolje je da dospijemo do teorije polazei od svakod
nevne ishrane.
HRANA
POLJODJELSTVO
Ova knjiga o prirodnom poljodjelstvu nuno ukljuuje i

bavljenje prirodnom hranom. To je stoga to su hrana i poljod
jelstvo lice i nalije jednoga tijela. Jasno je kao dan da bez
prakticiranja prirodnog poljodjelstva prirodna hrana nee biti
dostupna ljudima. Ali ako se ne uspostavi prirodna ishrana,
poljodjelac nee znati to da uzgaja.
Dok ljudi ne postanu prirodni, ne e biti ni prirodnog
poljodjelstva ni prirodne hrane. U jednoj od planinskih koliba
na ploici od borovine iznad ognjita napisao sam rijei:
"PRAVA HRANA, PRAVO DJELOVANJE, PRAVA SVJES
NOST.*
To troje ne moe se dijeliti. Ako jedno nedostaje, nijedno
se ne moe ostvariti. Ako se jedno ostvari, sve se ostvaruje.
Ljudi s a m o d o p a d n o vide svijet kao mjesto na kojem
"progres" izrasla iz zbrke i metea. Ali nesvrhovit i destruktivan
razvoj izaziva z b r k u misli, izaziva n i t a m a n j e n e g o
degeneraciju i kolaps ljudske vrste. Ako ne shvatimo jasno to
je nepokretni izvor svih tih aktivnosti - stoje priroda -nee biti
mogue popraviti nae zdravlje.
Lijenici se brinu za bolesne ljude; za zdrave se brine

priroda. Umjesto da se ovjek razboli i onda prihvati prirodnu
ishranu da bi ozdravio, trebao bi ivjeti u prirodnoj okolini, pa
se bolest ne bi ni pojavila.
Mladi ljudi koji dolaze da bi ivjeli primitivnim ivotom u
kolibama na planini, jedui prirodnu hranu i prakticirajui
prirodno poljodjelstvo, svjesni su ovjekove krajnje svrhe i
pronali su najneposredniji nain da ive u skladu s njom.
realizacije.
135
134
Masanobu Fukuoka
pomau u poljima, ja uivam sluajui to se dogaa u svijetu.

GLUPOST SE
PRA VI DA
JE
PAMETNA
Jesenske su noi duge i hladne. Lijepo je provoditi vrijeme

zurei u zaareni ugljen, grijui dlanove na toploj alici aja.
Kau daje dobro o bilo emu razgovarati dok se sjedi oko vatre,
pa sam, mislei da bi gunanja mojih prijatelja seljaka mogla
biti zanimljiva, povremeno navraao do njih. Ali inilo se da e
tu bili nekih problema.
To dobro zvui, ali takav ivot zapravo nije njean i lagan.

Ja zagovaram "ne-djelatno" poljodjelstvo, pa mnogi dolaze
mislei da e zatei utopiju u kojoj moe ivjeti a da i ne ustajes
iz kreveta Takve ljude eka veliko iznenaenje. Teglenje vode
s izvora kroz maglu ranog jutra, cijepanje drva dok ti ruke ne
pocrvene i ospu se uljevima, rad u blatu do gleanja... Mnogi
vrlo brzo odustanu.
Evo me ovdje. Stalno govorim kako je sve besmisleno,

kako ovjeanstvo nita ne zna, da nema niega emu treba
teiti, a sve to je uinjeno bilo je uzaludno troenje vremena.
Kako mogu rei tako neto i nastaviti avrljati? A ako se
prisilim na pisanje, jedino to vrijedi zapisati jest da je pisanje
beskorisno. To je vrlo zamreno.
Ne marim za svoju prolost toliko da bih pisao o njoj, a
nisam ni dovoljno mudar da predvidim budunost. akajui
vatru dok uz ognjite vodim razgovore o svakodnevnim
dogaajima, kako mogu traili od ikoga da se sloi s budalastim
miljenjem starog poljodjelca?
Na vrhu vonjaka, s pogledom na zaljev Matsuyama i
iroku ravnicu Dogo, nekoliko je malih koliba sa zidovima od
blata. Tu se sakupila aica ljudi da zajedno ive jednostavnim
ivotom. Modernih udobnosti nema. Provodei mirne veeri
pod svjetlou svijea i lampi, oni ive ivot jednostavnih
nunosti: smea ria, povre, odjea i jedna posuda. Dodu
odnekud, neko vrijeme budu tu, pa krenu dalje.
Medu gostima ima poljoprivrednih istraivaa, studenata
i znanstvenika, poljodjelaca, hipija, pjesnika i lutalica, mladih i
starih mukaraca i ena raznih tipova i nacionalnosti. Meu
onima koji ostaju dulje veinom su mladi ljudi kojima je
potreban period introspekcije.
Moja je uloga da budem domar togsvratila pokraj puta,
da posluujem ajem putnike koji dolaze i odlaze. I dok oni
Pogled s planine na vonjak i kolibe
Danas, dok sam gledao grupu mladih ljudi kako rade na

malenoj kolibi, doetala je mlada ena iz Funabash.ja.
Kad sam je upitao zato je dola, rekla je: "Naprosto sam
dola, to je sve. Vie nita ne znam."
Pametna mlada dama, nonalantna, samosvjesna.
Zapitao sam zatim: "Ako zna da si prosvijetljen nema se
to rei, zar ne? U nastojanju da razumiju svijet kroz mpc
razlikovanja, ljudi gube uvid u njegovo znaenje. Nije li zato
svijet u takvom kripcu?"
Blago je odgovorila: "Da, ako vi tako kaete."
137
136
" M o d a vi i n e m a l e j a s n u ideju o l o m e i o je
prosvjelljenje. Kakve sle knjige itali prije nego io ste doli
ovamo?"
Zalresla je glavom, odbacujui itanje.
Ljudi studiraju jer misle da ne razumiju, ali studiranje im
nee pomoi da razumiju. Naprosto ue samo zato da bi na
koncu shvatili da ljudi nita ne mogu znali, da razumijevanje
lei izvan ljudskog dosega.
Obino ljudi misle da rije "ne-razumijevanjc" znai da, na
primjer, postoji devet stvari koje razumije i jedna koju ne
razumije. Ali im namjerava razumjeti deset stvari, ve ne
razumije niti jednu. Ako pozna stotinu cvjetova, ne "zna" ni
jedan jedini. Ljudi se mue da bi razumjeli, uvjere sami sebe da
su razumjeli i umiru ne znajui nita.
Mladi ljudi ostavili su svoju stolariju da predahnu, sjeli na
travu pokraj velikog drvela mandarine i zagledali se u upave
oblake na jugu.
Ljudi misle da skreui pogled sa zemlje prema nebu, vide
Nebesa. Razdvoje naranasti plod od zelenog lia i kau da
poznaju zelenilo lia i naranastu boju ploda. Ali u trenutku
kad se uspostavi razlika izmeu zelenog i naranastog, istinske
boje iezavaju.
Ljudi misle da razumiju stvari jer su ih upoznali. To je
povrno znanje. To je znanje astronoma koji zna imena zvijez
da, botaniara koji zna klasificirati listove i cvjetove, umjetnika
koji zna estetiku crvenog i zelenog. To ne znai znali prirodu
samu - zemlju i nebo, zeleno i crveno. Astronom, botaniar i
umjetnik nisu uinili nita drugo nego primili dojmove i
protumaili ih, svaki pod svodom vlastita uma. to se vie upliu
u aktivnosti intelekta, to se vie udaljuju i to im je tee ivjeti
prirodno. Tragedija je u lome to u svojoj neutemeljenoj
aroganciji ljudi nastoje podvrgnuli prirodu svojoj volji. Ljudska
bia mogu unititi prirodne oblike, ali ih ne mogu stvoriti.
138
Masanobu Fukuoka
Razlikovanje, f r a g m e n t a r n o i n e p o t p u n o razumijevanje,
uvijek ini polaznu toku ljudskog znanja. Nesposobni da znaju
cjelinu prirode, ljudi ne mogu uinili nita bolje nego da
konstruiraju njezin nepotpuni model, a onda se zavaravaju da
su stvorili neto prirodno.
Tko eli znati prirodu, sve to treba uiniti jest shvatiti da
zapravo ne zna nita i da nije sposoban ita znati. Tada se moe
oekivati da e izgubiti interes za razlikovno znanje. Kad
napusti razlikovno znanje, ne-razlikovno e u njemu iskrsnuli
samo po sebi. Ako ne pokuava misliti o znanju, ako ne brine
o razumijevanju, doi e vrijeme kada e razumjeti. Nema
drugog puta osim onog koji vodi kroz unitenje ega i od
bacivanje miljenja da ljudi postoje mimo neba i zemlje.
"To znai biti budalast, umjesto da bude pametan",
otresao sam se na momka s mudrim izrazom samozadovoljstva
na licu. "Kakav je to pogled u tvojim oima? Glupost se ispoljava izgledajui pametna. Zna li zasigurno jesi li pametan ili
glup, ili pokuava postati budalasti pametnjakovi? Ne moe
postati pametan, ne moe postati glup, dri se toga to jesi.
Nije li to ono na emu si sada?"
Naljutio sam se na samog sebe prije nego sam to primijetio
zbog neprestanog ponavljanja uvijek istih rijei, rijei koje se
nikad ne mogu mjeriti s mudrou utnje, rijei koje ni sam
nisam mogao razumjeti.
Jesenje sunce tonulo je prema horizontu. Boje sumraka
obojile su podnoje starog stabla. Obasjani s leda svjetlou s
Unutranjeg mora, utihnuli mladi ljudi polako su krenuli prema
svojim kolibama na veeru. Slijedio sam ih tiho, u sjeni.
139
Masanobu Fukuoka
TKO
JE
BUDALA?
Kau da nema stvorenja tako mudrog kao to je ljudsko

bie. Primjenjujui tu mudrost, ljudi su postali jedine ivotinje
sposobne za atomski rat. Neki se dan ef skladita zdrave hrane
ispred stanice Osaka popeo na planinu, vodei sa sobom sedam
kompanjona, kao sedam bogova dobre sree. U podne, dok
smo se gostili improviziranim varivom od smee rie, jedan od
njih rekao je ovo: "Medu djecom uvijek ima jedan bezbrian,
koji se sretno smije dok piki, drugi koji je uvijek konj kad se
igraju jahanja, i trei koji je pametan kad treba prevariti ostale
za popodnevnu uinu. Kad se ide birali predsjednika razreda,
uitelj najprije odri ozbiljan govor o poeljnim kvalitetama
dobrog vode i o vanosti donoenja mudre odluke. Na kraju svi
glasuju za onog malog koji se sretno smije pokraj puta."
Ako je onaj koji stoji na elu velik, oni koji ga slijede

moraju se borili i naprezali. Ako na elo stavite nekog obinog,
onima iza njega je lako. Ljudi smatraju d a j e netko tko je jak i
pametan osobit, pa izaberu predsjednika koji vue dravu kao
dizel-lokomotiva.
"Kakvu bi osobu trebalo izabrati za predsjednika?"
"Mutavi panj", odgovorio sam. "Najbolji bi bio darumasan*.
On je tako oputen momak da bi mogao sjediti godinama
u meditaciji, a da ne izgovori nijednu rije. Ako ga gurnete, on
se kotrlja, ali upornost ne-otpora uvijek ga ponovno vrati u
uspravan poloaj. Daruma-san ne sjedi tek tako, skrtenih
nogu i ruku. Znajui da ih treba skrstiti, on tiho zuri u ljude koji
ih ele ispruiti."
"Kad se nita ne bi radilo, svijet bi slao. Kakav bi to bio
Svi su se zabavljali, ali ja nisam mogao razumjeti emu se

smiju. Ja sam mislio da je to naprosto prirodno.
Ako se stvari gledaj u kroz termine dobitka i gubitka, dijete
koje uvijek glumi konja bit e doivljeno kao gubitnik - ali
veliina i osrednjost ne tiu se djece. Uitelj je smatrao da je
pametno dijete najmarkantnije, ali druga djeca smatrala su da
je to dijete pametno na pogrean nain, da bi vrilo pritisak na
druge.
Misliti d a j e onaj tko je pametan i tko zna paziti na sebe
izuzetan, i d a j e bolje biti izuzetan, znai priklanjali se vrijed
nostima "odraslih". Tko se bavi svojim poslom, dobro jede i
spava i ni o emu se ne brine, bio bi za mene ovjek koji ivi
najboljim moguim nainom ivota. Nitko nije tako velik kao
onaj tko ne pokuava nita postii.
U Ezopovoj basni abe su zatraile od boga da im poalje
kralja, a on im je pokazao panj. a b e su se rugale nijemom
panju i traile da im se poalje vei kralj, pa im je bog poslao
drala. Kako pria kae, dral je iskljucao sve abe nasmrt.
140
svijet bez razvoja?"

"Zalo bismo se razvijali? Ako se ekonomski rast popne s pel
posto na deset posto, hoe li se srea udvostruiti? Sto ima loeg u
stopi rasta od nula posto? Nije li to vrlo stabilna ekonomija? Ima li
ieg boljeg od jednostavnog i spokojnog ivota?"
Ljudi neto pronau, uoe kako to djeluje i iskoriste
prirodu, mislei da e to biti dobro za ovjeanstvo. Rezultat
je svega toga, dosad, da je planet postao zagaen, ljudi zbun
jeni, i da smo uli u kaos modernih vremena.
Na ovom posjedu prakticiramo "ne-djelatno" poljod
jelstvo i jedemo izvrsno i cjelovito ito, povre i citruse. Smisao
i temeljno zadovoljstvo proizlaze iz ivljenja bliskog izvoru
stvari.
* Daruma-san je popularna japanska djeja igraka. To je veliki balon,
s tekim dnom. Danima je japansko ime za Bodhidharmu, najveeg
Buddhinog uenika koji je utemeljiozen u Kini. Igraka je napravljena
u njegov spomen. U njoj Daruma sjedi u lotos poloaju, to je simbol
meditacije. Kako god postavite igraku, ona se uvijek vraa u isti
sjedei poloaj, 'tajna je u tome Sto je glava igrake prazna, a dno
figure teko. "Prazna glava" tajna je meditativnog stanja.
141
Masanobu Fukuoka
ROEN SAM DA
BIH IAO
VRTI
Mladi s malom torbom preko ramena lagano je doetao

do polja u kojima smo radili.
"Odakle si?" upitao sam.
"Odande."
"Kako si doao ovamo?"
"Hodao sam."
"Zato si doao ovamo?"
"Ne znam."
ivot je pjesma i poezija. Poljodjelci su postali prezapos

leni kad su ljudi poeli istraivati svijet i odluivati da bi bilo
"dobro" uiniti ovo ili ono. Sva moja istraivanja kretala su se
u smjeru ne-injenja ovog ili onog. Ovih 30 godina nauilo me
da bi poljodjelci bolje prolazili ne radei gotovo nita.
to ljudi vie rade, to se drutvo vie razvija, to se vie
problema pojavljuje. Sve vee pustoenje prirode, iscrpljenost
izvora, nelagoda i dezintegracija ljudskog duha, sve su to
posljedice ljudskih pokuaja da se neto postigne. Izvorno nije
bilo razloga za progres i nita nije trebalo initi. Doli smo do
toke u kojoj nam nema druge nego stvoriti "pokret" protiv
stvaranja.
Veina onih koji dolaze ovamo ne ure se da otkriju svoje

ime i priu svoje prolosti. Ne objanjavaju mi svoju namjeru.
Budui da mnogi od njih ne znaju zato dolaze, nego naprosto
dolaze, l o j e prirodno.
Od poetka ovjek ne zna odakle dolazi i kamo ide. Rei
da si roen iz majine utrobe i da se vraa u prah bioloko je
objanjenje, ali nitko uistinu ne zna to biva prije roenja i
kakav nas svijet eka nakon smrti.
Roeno bez znanja o razlogu, samo da bi zatvorilo oi i
krenulo prema beskrajnoj nepoznanici - ljudsko je bie uistinu
tragino stvorenje.
Neki dan pronaao sam eir izvezen od aa koji je ostao
za grupom hodoasnika koji su bili posjetili hramove Shikokua.
Na njemu su bile napisane rijei "Izvorno nema istoka ni zapada
/ Deset beskrajnih smjerova." Sada, drei eir u ruci, upitao
sam mladia odakle je doao, a on mi je rekao da je sin
sveenika hrama u Kanazawi i, kako je shvatio da je itanje
svetih tekstova po cijeli boji dan obina glupost, poelio je
postati poljodjelac.
Nema ni istoka ni zapada. Sunce izlazi na istoku, zalazi na
143
Masanobu Fukuoka
zapadu, ali to je puka astronomska opservacija. Znati da ne

razumije ni istok ni zapad, blie je istini. injenica je da nitko
ne zna odakle sunce dolazi.
Medu desecima tisua zapisa ima jedan zbog kojeg
moramo biti najzahvalniji, jedan u kojem su izreeni svi vani
stavovi - Sutra Srca. Prema toj sutri, Gospod Buddha je rekao:
"Oblik je praznina, praznina je oblik. Materija i duh jedno su,
ali sve je praznina. ovjek nije iv, nije mrtav, neroen je i ne
umire, bez starosti i bolesti, bez rasta i bez smanjivanja."
Jednog drugog dana, dok smo eli riu, rekao sam mladim
ljudima koji su se odmarali na velikoj gomili slame: "Palo mije
na pamet da, kad posijemo riu u proljee, sjeme pusti ive
izdanke, a sad, dok anjemo, ini se da ria umire. injenica da
se taj ritual ponavlja iz godine u godinu znai da se ivot na tom
polju nastavlja i da je godinja smrt zapravo godinje roenje.
Moglo bi se rei da ria koju sada anjemo ivi neprestano."
Ljudska bia obino vide ivot i smrt u vrlo suenoj
perspektivi. Od kakva je znaenja proljetno roenje i jesenska
smrt za ovu travu? Ljudi misle da je ivot radost, a smrt tuga,
ali riino sjeme koje lei u zemlji i u proljee alje van svoje
klice, i iji listovi i stabljike venu u jesen, u svom malenom srcu
uva puninu ivotne radosti. Radost ivljenja ne nestaje u
smrti. Smrt nije nita vie nego trenutani prelazak. Ne biste li
se sloili s tim da ova ria, kojoj pripada puna radost ivota, ne
poznaje tugu smrti?
O n o to se dogaa rii i jemu, neprestano traje u
ljudskom tijelu. Iz dana u dan kosa i nokti rastu, deseci tisua
stanica umiru, deseci tisua se raaju, krv od prije mjesec dana
nije ista kao krv danas. Imajui na umu da e vae osobine
nastaviti trajati u tijelima vae djece i unuadi, moete rei da
svakoga dana umirete i ponovno se raate i da ete ivjeti jo
mnogo generacija nakon smrti.
Ako se sudjelovanje u tom krugu moe iskusiti i okusiti
svakoga dana, nije potrebno nita vie. Ali veina ljudi nije
sposobna uivati u ivotu koji prolazi i mijenja se izdana u dan.

Oni prianjaju uz ivot kao da su ga ve iskusili. Ta navika donosi
strah od smrti. Obraajui panju samo na prolost, koja je ve
prola, ili budunost, koja tek treba doi, zaboravljaju da ive
na Zemlji, sada i ovdje. Muei se u zbrci, promatraju kako im
ivot promie poput sna.
"Ako su ivot i smrt realnosti, nije li ljudska patnja
neizbjena?"
"Nema ivota i smrti."
"Kako to moete rei?"
Svijet sam po sebi jest jedinstvo materije unutar toka
iskustva, ali ljudski umovi dijele fenomene na dualnosti, poput
ivota i smrti, yina i yanga, bia i praznine. Um poinje vjerovati
u apsolutnu valjanost onog to osjetila percipiraju i tada, po
prvi put, materija kakva jest pretvara se u objekte kakve ljudska
bia normalno percipiraju.
Oblici materijalnog svijeta, pojmovi ivota i smrti, zdravlja
i bolesti, radosti i tuge, sve to izvire iz ljudskog uma. Kad u sutri
Buddha kae da je sve praznina, on nije samo porekao un
utarnju realnost bilo emu stoje konstruirao ljudski intelekt,
nego je takoer ustvrdio da su i ljudske emocije iluzija.
"Mislite li, sve je iluzija? Sto onda ostaje, nita?"
"Ostaje nita? Pojam "praznine" oito ostaje u tvom umu",
rekao sam mladiu. "Ako ne zna odakle dolazi i kamo ide,
kako onda moe biti siguran da si ovdje, preda mnom? Je li
postojanje besmisleno?"
ii
Jednog jutra uo sam etverogodinju djevojicu kako

pita svoju mamu: "Zato sam ja dola na svijet? Da idem u
vrti?" '
Naravno da joj majka nije mogla poteno odgovoriti: "Da,
lako j e , hajde, idi." A, opet, moglo bi se rei da dananji ljudi
145
144

Masanobu Fukuoka
jesu roeni zato da bi ili u vrti.

Od vrtia pa do fakulteta ljudi marljivo studiraju da bi
nauili zato su roeni. Znanstvenici i filozofi, ak i kad si
upropaste ivot u pokuajima, kau da bi bili zadovoljni da
shvate tu jednu jedinu stvar.
Izvorno, ljudska bia nemaju svrhu. Sada, matajui o ovoj
ili onoj svrsi, mue se pokuavajui nai smisao ivota. To je
hrvanje sa samim sobom. Nema svrhe o kojoj bi trebalo misliti
ili koju bi trebalo traiti. Dobro biste uinili kad biste zapitali
djecu je li ivot bez svrhe besmislen.
Od trenutka kad ovjek krene u vrti, poinje njegova
tuga. ovjek je bio sretno stvorenje, ali je stvorio teki svijet i
sad se bori da iz njega izie.
U prirodi postoje ivot i smrt, i priroda je radosna.
U ljudskom drutvu postoje ivot i smrt, i ljudi su tuni.
PUTUJUI
OBLACI
ILUZIJA
ZNANOSTI
Jutros na rijeci perem sanduke za skladitenje citrusa. Kad

se nagnem s plosnatog kamena, moje ruke osjete hladnou
jesenje rijeke. Crveno lie ruja uz obalu istie se u jasnom
plavetnilu jesenjeg d a n a . Z a p a n j e n sam neoekivanom
velianslvenou grana naspram neba.
U toj obinoj sceni sadran je sav iskustveni svijet. U vodi
koja tee protjecanje vremena, lijeva i desna obala, sunce i
sjena, crveno lie i plavo nebo - sve se pojavljuje u svetoj, tihoj
knjizi prirode. A ovjek je tanahna mislea trska.
Kad se jednom zapita to je priroda, mora se zapitati to
je "to", i stoje taj ovjek koji se pita stoje to to. To jest, kree
u svijet beskrajnog zapitkivanja.
U nastojanju da stekne jasno razumijevanje loga to ga
ispunjava uenjem, da shvati to je to to ga uzbuuje, on
moe birati izmeu dvaju moguih puteva. Prvije da se zagleda
duboko u sebe, u sebe koji postavlja pitanje: "Stoje priroda?"
Drugi je da prouava prirodu odvojenu od ovjeka.
Prvi put vodi u carstvo filozofije i religije. Kad se zuri u
prazno, nije neprirodno vidjeti vodu koja tee odozgo prema
dolje, ali nije proturjeno vidjeti ni kako voda miruje, a most
protjee.
Kad se slijedi drugi put, scena je razdijeljena u niz prirod
nih fenomena - voda, brzina strujanja, valovi, vjetar i bijeli
oblaci. Sve su to razdvojeni objekti istraivanja, to vodi do
daljnjih pitanja, koja se beskrajno ire u svim smjerovima. To
je put znanosti.
Svijet je bio jednostavan. Naprosto ste primijetili u
prolazu da ste se smoili oeavi se o kapi rose dok ste
krivudali po livadi. Ali otkako su ljudi poeli traiti znanstveno
objanjenje za tu kap rose, nali su se zarobljeni u beskrajnom
146
147
paklu intelekta.
Molekule vode sainjene su od atoma vodika i kisika.
Neko su ljudi mislili da su atomi najsitnije estice svijeta, ali
tada su shvatili da unutar atoma postoji jezgra. Sada su otkrili
da se jezgra sastoji od jo sitnijih estica. Tih nuklearnih estica
ima na stotine i nitko ne zna gdje e zavriti istraivanja tog
siunog svijeta.
Reeno je da nain na koji elektroni krue ultravisokim
brzinama unutar atoma potpuno odgovara letu kometa unutar
galaksije. Za atomskog fiziara svijet elementarnih estica je
jednako tako beskrajan kao i sam svemir. Istodobno je us
tanovljeno da osim bezgranine galaksije u kojoj ivimo postoji
bezbroj drugih galaksija. U oima kozmologa cijela naa galak
sija tako postaje beskonano mala.
injenica je da su ljudi koji misle da je kap vode jednos
tavna i da je kamen nepokretan i inertan - sretne, neuke budale,
a znanstvenici koji znaju da je kapljica vode velik svemir, a da
je kamen aktivni svijet elementarnih estica koje jure uokolo
poput raketa - pametne budale. Jednostavno gledano, ovaj je
svijet realan i na dohvat ruke. Vien kompleksno, svijet postaje
zastraujue apstraktan i dalek.
Znanstvenici koji su se oduevili zbog kamenja donesenog
s Mjeseca imaju manje od Mjeseca nego djeca koja pjevaju:
"Koliko ste stari, gospodine Mjesece?" Basho* je mogao poj
miti udo prirode promatrajui odraz p u n o g Mjeseca u
smirenosti jezera. Sve to su znanstvenici uinili kad su poletjeli
u svemir i zatoptali svojim svemirskim izmama po Mjesecu,
jest da su ukaljali djeli njegova sjaja, koji obasjava milijune
ljubavnika i djece na Zemlji.
K a k o to da ljudi misle da je z n a n o s t d o b r o b i t za
ovjeanstvo?
Masanobu Fukuoka
je zamah neusporedivo vei od onog koji je imao stari kameni

rvanj, da bi se iskoristila snaga rijenoga toka. Prije nekoliko
godina konstruirana je brana da bi se proizvela hidroelektrina
energija, pa je izgraen elektrini mlin.
Sto mislite, kako ta napredna tehnologija radi za dobrobit
ljudskih bia? Da bi se ria samljcla u brano, najprije se polira,
to jest pretvara u bijelu riu. To znai da se zrno Ijuti, klice i
mekinje, koje su temelj d o b r o g zdravlja, odstranjuju, a
zadravaju se ostaci.*
I tako je rezultat te tehnologije mrvljenje cjelovitog ita u
nepotpune sporedne produkte. Ako prelako probavljiva bijela
ria postane temelj dnevne ishrane, hranjive tvari koje nedos
taju moraju se nadomjestiti dodacima. Vodenica i tvorniki
mlin obavljaju posao eluca i crijeva, a posljedica je lijenost tih
organa.
Jednako je i s gorivom. Z e m n o ulje stvara se od slojeva
drevnih biljaka koje su duboko pod zemljom izloene velikom
tlaku i toplini. Ta se tvar crpe u pustinji, cjevovodima se alje
do luka, zatim se transportira brodovima do Japana i tu, u
velikim rafinerijama, prerauje u kerozin i naftu.
to mislite, to je bre, toplije i prikladnije: loiti taj
kerozin ili granje cedra i bora to stoje ispred kue? Nafta i
kerozin samo su preli dui put dok nisu dospjeli ovamo.
Sada govore da fosilna goriva nisu dovoljna i da moramo
razviti atomsku energiju. Pronai rijetku uranovu rudu, pret
voriti je u radioaktivno gorivo i sagorjeti ga u golemim nuklear
nim peima, nije tako lako kao zapaliti suho lie ibicom. Osim
loga, vatra ognjita stvara samo pepeo, a iza nuklearne vatre
ostaje radioaktivni otpad, koji je opasan tisuama godina.
Isto naelo vrijedi i u poljodjelstvu. Uzgojite meku, debelu
riu u poplavljenu polju i dobit ete biljku koju bolesti i kukci
Nekada se u ovom selu ito mljelo u kamenom mlinu koji

se polako okretao rukom. Zatim je izgraen vodeni mlin, iji
* Slavni japanski haiku-pjesnik 1644.-1694.
148
* U japanskom jeziku izraz za ostatke - izgovara se kasli - stvorenje od

korijena koji znae "bijelo" i "ria"; izraz za mekinje - nuka - sainjen
je od korijena koji znae "ria" i "zdravlje".
149
Masanobu Fukuoka
lako napadaju. Ako sc koriste "napredne" sorte, moramo se

osloniti na pomo kemijskih insekticida i gnojiva.
No ako uzgojile malu, ilavu biljku u zdravoj okolini, te su
kemikalije nepotrebne.
Kultivirate li poplavljeno polje rie plugom ili traktorom,
tlo nee imati dovoljno kisika, njegova e struktura biti
razorena, gliste i druge sitne ivotinje unitene, a zemlja e
poslati tvrda i beivotna. Kad se to jednom dogodi, polje se
mora orali svake godine.
Ali ako se prihvati metoda u kojoj se zemlja sama kultivira
prirodnim putem, nema potrebe za plugom i strojevima za
kultiviranje.
TEORIJA
RELATIVNOSTI
Gledajui okolna polja u jasnoj svjetlosti jesenjeg neba,

bio sam zauen. U svakom polju, osim u mojem, kretali su se
kombajni i strojevi za etvu. U posljednje tri godine ovo se selo
promijenilo toliko da se vie ne moe prepoznali.
Kao io se moglo i oekivati, mladi ljudi na planini nikome
ne zavide zbog prelaska na mehanizaciju. Oni uivaju u tihoj i
mirnoj etvi starinskim srpom.
Kad se organska materija i mikroorganizmi u ivom tlu

spale, upotreba brzodjelujuih gnojiva postaje nuna. Ako se
koriste kemijska gnojiva, ria raste brzo i visoko, ali i korov.
Tada se dodaju herbicidi, koji se smatraju korisnima. Ali ako
se sa itom sije djetelina, a sva se slama i organski ostaci vrate
na povrinu polja kao stelja, usjevi mogu rasti bez herbicida,
kemijskih gnojiva i pripremljenog komposta.
U poljodjelstvu je malo toga to ne moe biti odstranjeno.
Pripremljena gnojiva, herbicidi, insekticidi, mehanizacija - sve
je to nepotrebno. Ali ako se stvore uvjeti u kojima je sve to
potrebno, onda se trai mo znanosti.
Na svojim sam poljima demonstrirao da prirodno poljod
jelstvo proizvodi urod usporediv s urodom moderne
znanstvene agrikulture. Ako su rezultati ne-aktivne agrikul
ture usporedivi s rezultatima znanosti, uz mnogo manja ulagan
ja u rad i sredstva, kakva je onda korist od znanstvene
tehnologije?
Otrenje srpa s dugom drkom
Jedne noi, dok smo pili aj nakon veere, sjetio sam se

kako je u davnim vremenima, kada su ljudi obraivali polja
rukama, jedan ovjek poeo koristiti kravu. Bio je vrlo ponosan
zbog lakoe i brzine kojom je obavio naporan posao oranja.
Prije dvadeset godina, kada se pojavio prvi mehaniki kultivator, seljani su se sastali i ozbiljno raspravljali io je bolje:
krava ili stroj. U dvije ili tri godine postalo je jasno d a j e oranje
pomou stroja bre i, ne marei za drugo osim za brzinu i
udobnost, seljaci su napustili ivotinje za vuu. Motiv je bio
jednostavan - zavrili posao prije seljaka u susjednom polju.
Poljodjelac ne shvaa da je jednoslavno postao faktor u
151
150
jednadbi poveane brzine i uinkovitosti moderne agrikul

ture. On puta prodavaa poljoprivredne opreme da obavi sve
proraune umjesto njega. Nekad su ljudi gledali u zvjezdano
n o n o n e b o i osjeali s t r a h o p o t o v a n j e pred veliinom
svemira. Sada su pitanja prostora i vremena preputena
iskljuivo brizi znanstvenika.
Kau da je Einsteinu dodijeljena Nobelova nagrada za
fiziku iz potovanja prema neshvatljivosti njegove teorije
relativnosti. D a j e njegova teorija shvatljivo objasnila fenomen
relativnosti u svijetu i tako oslobodila ovjeanstvo ogranienja
prostora i vremena, donosei ugodniji i mirniji svijet, bila bi
hvalevrijedna. Njegovo je objanjenje, meutim, zbunjujue i
uinilo je da ljudi pomisle kako je svijet tako kompleksan da ga
je nemogue shvatiti. Trebala mu je biti dodijeljena nagrada za
"remeenje mira ljudskoga duha".
U prirodi svijet relativnosti ne postoji. Ideja relativnih
fenomena struktura je koju iskustvu daje intelekt. Druge
ivotinje ive u svijetu nepodijeljene realnosti. Posljedica
ivljenja u relativnom svijetu intelekta jest da ovjek gubi uvid
u vrijeme koje je onkraj vremena i prostor koji je onkraj
prostora.
"Moda ete se uditi toj mojoj navici da neprestano
podbadam znanstvenike", rekao sam i nainio stanku da popiju
gutljaj aja. Mladi su me ljudi pogledali s osmijehom na licima,
koja su blistala i treperila pod svjetlou vatre. "To je zato to
je uloga znanstvenika u drutvu analogna ulozi razlikovanja u
vaim umovima."
Masanobu Fukuoka
SELO
BEZ RATA
I MIRA
Zmija grabi abu u ralje i gmie u travu. Djevojka vriti.

Hrabri mladi pokazuje svoje gaenje i baca kamen na zmiju.
Ostali se smiju. Okreem se prema njemu i pitam ga: "to misli
da si time postigao?"
Sokol lovi zmiju. Vuk napada sokola. ovjek ubija vuka i
kasnije podlijee bacilima tuberkuloze. Bakterije bujaju u os
tacima ovjeka, a druge ivotinje, trave i drvee uspijevaju na
hranjivim tvarima koje su postale dostupne zbog aktivnosti
bakterija. Kukci napadaju drvee, abe jedu kukce.
ivotinje, biljke, mikroorganizmi - svi su oni dio ivotnoga
kruga. Odravajui prikladnu ravnoteu, oni ive prirodno
regulirano postojanje. Ljudi mogu birati hoe li vidjeti taj svijet
kao model u kojem jai jede slabijega ili kao koegzistenciju i
uzajamnu korist. I jedno i drugo proizvoljna su tumaenja koja
stvaraju vjetar i valove, donose nered i zbrku.
Odrasli smatraju da abu treba saalijevati i suosjeaju
zbog njene smrti, prezirui zmiju. Taj osjeaj moe se initi
prirodnim, sam po sebi jasan, ali je li to uistinu tako?
Jedan je mladi rekao: "Ako se na ivot gleda kao na borbu
u kojoj jai j e d e slabijega, lice Z e m l j e postaje p a k a o
krvoprolia i unitenja. Ali neizbjeno je da slabi mora biti
rtvovan da bi jaki mogao ivjeti. Zakon je prirode da jai
pobjeuje i preivljava, a slabiji umire. Nakon milijuna godina
stvorenja koja sada ive na Zemlji pobjednici su u borbi za
ivot. Moe se rei da je opstanak najsposobnijih providnost
prirode."
Nato e drugi mladi: "Tako to izgleda pobjednicima,
dakako. Ja vidim, da je ovo svijet koegzistencije i uzajamne
dobrobiti. Ispod ita na ovom polju djetelina i toliko drugih
trava i korova ive uzajamno korisnim ivotom. Brljan se
omotava oko drvea; mahovina i liajevi ive priljubljeni uz
152
153
stabla i grane. Paprat se iri ispod umskog svoda. Ptice i abe,

biljke, kukci, male ivotinje, bakterije, gljive - sva stvorenja
igraju bitne uloge i imaju korist jedna od drugih."
Trei ree: "Zemlja je svijet u kojem jai jede slabijega, ali
takoer i svijet koegzistencije. Jaa bia ne uzimaju vie hrane
nego to im treba; iako ona napadaju druga bia, sveukupna se
ravnotea prirode odrava. Providnost prirode jest strogo
pravilo koje uva mir i red na Zemlji."
Troje ljudi i tri razliita gledita. Sva sam tri miljenja
glatko porekao.
Svijet se nikad ne pita je li utemeljen na naelu natjecanja
ili suradnje. Kada se gleda iz relativne perspektive ljudskog
intelekta, postoje oni koji su jaki i oni koji su slabi, postoji
veliko i postoji malo.
Nitko ne sumnja u postojanje tog relativnog izgleda, ali
ako bi se pretpostavilo da je relativnost ljudske percepcije
pogrena - da, na primjer, nema ni velikog ni malog, ni gornjeg
ni donjeg - ako bi se reklo da uope nema takvog slava, ljudske
bi se vrijednosti i sudovi sruili.
"Nije li takav nain gledanja svijeta isprazan let mate? U
stvarnosti postoje velike drave i male drave. Ako postoji
siromatvo i obilje, jaki i slabi, svae su neizbjene, a kao
posljedica pojavljuju se pobjednici i gubitnici. Ne biste li radije
rekli da su ti relativni opaaji i emocije koje iz njih proizlaze
ljudski i stoga prirodni, da su oni jedinstvena privilegija
ljudskog bia?"
Druge se ivotinje bore, ali ne ratuju. Ako kaete da je
ratovanje, koje ovisi o idejama jakosti i slabosti, posebna
"privilegija" ljudskosti, onda je ivot farsa. Ne znati daje ta farsa
farsa - to je ljudska tragedija.
U svijetu bez proturjeja i bez razlika spokojno ive djeca.
Ona opaaju svjetlo i lamu, jako i slabo, ali ne stvaraju sudove.
Makar zmija i aba postoje, dijete ne razaznaje jakog i slabog.
155
154
Masanobu Fukuoka
Izvorna je radost ivota tu, a strah od smrti tek se treba pojavili.

Ljubav i mrnja koje iskrsavaju u oima odraslih izvorno
nisu bile dvije razdvojene stvari. O n e su ista stvar, viena s lica
i nalija. Ljubav daje tvarnost mrnji. Okrenete li novi ljubavi
naopako, ona postaje mrnja. Jedino probojem u apsolutni
svijet bez aspekata, mogue je izbjei gubljenje u dualnosti
pojavnog svijeta.
Ljudi prave razliku izmeu Sebe i Drugog. Dokle god
postoji ego, dokle god postoji "drugi", ljudi nee biti osloboeni
od ljubavi i mrnje. Srce koje voli zli ego, stvara omraenog
neprijatelja. Prvi i najvei neprijatelj ovjeka jest Jastvo, koje
mu je toliko drago. Ljudi biraju hoe li se braniti ili napadati.
U borbi koja slijedi optuuju jedan drugog za izazivanje
sukoba. To je kao kad bismo pljesnuli rukama i zatim se
prepirali koja je proizvela zvuk, lijeva ili desna. U sukobima
nema ni pravog ni krivog, ni dobrog ni loeg. Sve svjesne razlike
iskrsavaju istodobno, i sve su pogrene.
nema opasnijeg mjesta kad naie oluja. I nema nieg to bi

moglo biti gluplje od traenja sklonita ispod "atomskog
kiobrana", koji e biti prva meta u sljedeem ratu. Sada
obraujemo zemlju ispod toga tamnoga kiobrana. Osjeam da
kriza nadolazi iznutra i izvana.
Rijeite se aspekata vanjskog i unutarnjeg. Svugdje u
svijetu poljodjelci su u korijenu jednaki poljodjelci. Recimo da
klju mira lei blizu zemlje.
Gradili tvravu pogreno je od poetka. Makar gospodar

daje izliku da je to zbog obrane grada, zamak je izraz njegove
vladarske linosti, oitovanje prinudne sile nad okolnim
podrujem. Govorei da se boji napada i da utvrenja slue za
zatitu grada, tiranin skladiti oruje i stavlja klju u bravu.
in obrane ve je napad. Oruje za samoobranu uvijek
daje izgovor onima koji potiu rat. Nesrea rata proizlazi iz
pojaavanja i preuveliavanja ispraznih razlika izmeu sebe i
drugoga, jakog i slabog, napada i obrane.
Nema drugog puta u mir nego da svi ljudi napuste zamak
relativne percepcije, sidu na livadu i vrate se u srce ne-aktivne
prirode. To jest, da naotre srp umjesto maa.
Poljodjelci davnine bili su miroljubivi ljudi, a danas se
svaaju s Australijom zbog mesa, s Rusijom oko ribe, a o
Americi ovise zbog penice i soje.
Osjeam da mi u Japanu ivimo u sjeni velikog stabla, a
157
156

Masanobu Fukuoka
REVOLUCIJA
JEDNE
SLAMKE
Medu mladim ljudima koji dolaze u ove planinske kolibe

ima i onih, siromanih tijelom i duhom, koji su ostavili svaku
nadu. Ja sam samo stari poljodjelac koji ali to im ne moe
priutiti niti par sandala, ali postoji jedna stvar koju im mogu
dati.
Jedna slamka.
Podigao sam nekakvu slamicu s tla ispred kolibe i rekao:
"Iz ove jedne slamke moe poeti revolucija."
"Uz unitenje ovjeanstva, koje je tako blizu, vi se jo
uvijek hvatate za slamku?" upitao je jedan mladi s prizvukom
gorine u glasu.
Ta slamka izgleda malena i lagana, i veina ljudi ne poz
naje njenu stvarnu teinu. Kad bi ljudi spoznali pravu vrijed
nost ove slamke, mogla bi se dogoditi revolucija dovoljno jaka
da pokrene dravu i svijet.
Kad sam bio dijete, znao sam jednog ovjeka koji je ivio
kraj Prolaza Inuyose. Sav njegov posao svodio se, inilo se, na
to da natovari konja ugljenom i vodi ga kakva tri kilometra po
cesti od vrha planine do luke Gunchu. A ipak se obogatio. Ako
se pitate kako, ljudi e vam rei da je na povratku kui
sakupljao poispadalu slamu i konjsko gnojivo pokraj puta i
stavljao ih na svoje polje. Njegov je moto bio: "Ponaaj se kao
da je svaka slamka vana i nikad ne ini uzaludne korake." Tako
je postao bogat.
"ak ako i zapalite slamku, ne vjerujem da bi to bila iskra
koja bi mogla zapoeti revoluciju."
Njeni je povjetarac zaulao kroz voke, suneve zrake
z a t r e p e r i l e medu z e l e n i m liem. P o e o sam priati o
koritenju slame u uzgoju rie.
Ima tomu ve blizu 40 godina otkako sam shvatio kako

vana moe biti slama u uzgoju rie i jema. U to doba,
prolazei jednim starim poljem rie u oblasti Kochi, koje se
godinama nije koristilo ni kultiviralo, spazio sam zdravu mladu
riu kako nie kroz preplet od slame i korova koji se nataloio
na povrini polja. Poto sam godinama radio na implikacijama
te injenice, objavio sam potpuno novu metodu uzgoja rie i
jema.
Vjerujui d a j e to prirodan i revolucionaran nain poljod
jelstva, pisao sam o njemu u knjigama i asopisima i govorio na
radiju i televiziji desecima puta.
ini se vrlo jednostavnim, ali su poljodjelci tako vrsti u
svojem uvjerenju o tome kako bi trebalo koristili slamu da nije
vjerojatno da e lako prihvatiti promjenu. Rasprostiranje
svjee slame po polju moe biti riskantno, jer su rasprskavanje
zrna i truljenje stabiljke bolesti koje su uvijek prisutne u riinoj
slami. U prolosti su te bolesti uzrokovale velike tete, pa je to
jedan od glavnih razloga zato su poljodjelci poeli pretvarati
slamu u k o m p o s t prije steranja na polje. Nekad davno
uobiajena mjera opreza protiv bolesti rasprskavanja bilo je
paljivo rasprostiranje slame, a postojalo je i doba kad je u
Hokaidu spaljivanje slame bilo zakonom zabranjeno.
Buai stabljika takoer se zavlae u slamu da preive
zimu. Da bi sprijeili zarazu tim kukcima, poljodjelci su
obiavali paljivo kompostirati slamu cijelu zimu, kako bi bili
sigurni da e se do proljea sasvim raspasti.
Zato su japanski seljaci svoja polja uvijek drali lako
urednima. Praktino znanje svakodnevnog ivota govorilo je
da e seljaci ako ostave svoju slamu razbacanu, biti kanjeni
zbog nemara.
Nakon godina eksperimentiranja, sada su ak i tehniki
strunjaci potvrdili moju teoriju da je rasprostiranje svjee
slame po polju est mjeseci prije sijanja potpuno sigurno. To
rui sve prethodne ideje o tom predmetu. Ali proi e mnogo
158
159
Masanobu Fukuoka
vremena prije nego poljodjelac prihvati koritenje slame na

takav nain.
po svim poljima Tokaida!"
Seljaci su stoljeima radili na tome da poveaju proiz

vodnju komposla. Ministarstvo poljoprivrede obiavalo je
davati novane nagrade da bi ohrabrilo proizvodnju komposta,
a odravale su se i natjecateljske izlobe komposta. Seljaci su
poeli vjerovati u kompost kao u zatitniko boanstvo tla.
Sada se ponovno pojavio pokret za proizvodnju vie komposta,
"boljeg" komposta, s glistama, i "kompost-startera". Nema raz
loga oekivati Iako prihvaanje moje sugestije daje pripravljeni
kompost nepotreban i da sve to treba uiniti jest - rasprostrti
neusitnjenu slamu po polju.
"nego revolucija jedne slamke!"
Putujui do Tokya, gledajui kroz prozor Takaido-vlaka,

vidio sam transformaciju japanskog sela. Gledajui u zimska
polja, iji se izgled potpuno promijenio u posljednjih deset
godina, osjeam bijes koji se ne da izraziti. Prijanji pejza
urednih polja zelenog jema, kineske mlijene grahorice i
rascvjetanih repica nigdje se vie ne moe vidjeti. Umjesto toga,
poluspaljena slama nabacana je u grube gomile i ostavljena na
kii. Zanemarivanje te slame stvara nered u modernom poljod
jelstvu. Jalovost tih polja otkriva jalovost seljakova duha. To
zaziva odgovornost vladinih elnika i jasno ukazuje na odsut
nost mudre poljoprivredne politike.
Sto li sada, dok gleda ta prazna polja misli ovjek koji je
prije nekoliko godina govorio o "milosrdnom kraju" uzgoja
ozimog ita, o "smrti pokraj puta". Vidjevi gola polja Japana
zimi, ja vie ne mogu bili strpljiv. Sovom slamkom u ruci ja, sam
samcat, poet u revoluciju!
Mladi ljudi, koji su dotad sluali u tiini, poeli su urlati od
smijeha.
"Revolucija jednog ovjeka! Hajdemo sutra uzeti veliku
vreu jema, rie i sjemena djeteline i krenuli, nosei je na
ramenima, kao Okuninushi-no-mikoto*, da razbacamo sjeme
* Legendarni japanski bog iscjeljenja, koji putuje uokolo rasipavajui
dobru sreu iz velike vree koju nosi na ramenima.
160
"To nije revolucija jednog ovjeka", nasmijao sam se,

Iskoraivi iz kolibe na sunevu svjetlost poslijepodneva,
zastao sam na trenutak i zagledao se u okolne voke, otezale
od dozrijevajueg voa, i u kokoi koje su eprkale po korovu
i djetelini. Zatim sam se poeo sputati dobro poznatim putem
prema poljima.

Masanobu Fukuoka Revolucija Jedne Slamke

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Masanobu Fukuoka Revolucija Jedne Slamke

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Masanobu Fukuoka Revolucija Jedne Slamke

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

BIBLIOTEKA

Uvodu prirodno poljodjelstvo

2. Pogledaj ovo ito

5. Prema "ne-djelatnom" poljodjelstvu

7. Jedan od razloga zbog kojih se prirodno poljodjelstvo

Uz susretljivost i svesrdnu pomo dr. Mate Jurkovia, dr. Zeljka

8. ovjeanstvo ne poznaje prirodu

9. etiri naela prirodnog poljodjelstva

10. Poljodjelstvo medu korovom

11. Poljodjelstvo sa slamom

12. Uzgoj rie u suhom polju

14. Zemlja u vonjacima

15. Uzgoj povra kao divljeg bilja

16. Uvjeti za naputanje kemikalija

17. Ogranienja znanstvene metode

18. Jedan poljodjelac progovara

19. Lako rjeenje tekog problema

20. Plodovi tekih vremena

21. Marketing prirodne h r a n e

22. Komercijalna agrikultura e propasti

23. Istraivanje - za ije dobro?

24. to j e ljudska hrana?

26. Jednostavno sluite prirodu i sve je u redu

27. Razliite kole prirodnog poljodjelstva

28. Zbrka oko hrane

29. Mandala prirodne hrane

30. Kultura hrane

31. ivot o kruhu

32. Zakljuno o ishrani

33. Hrana i poljodjelstvo

36. Roen sam da bih iao u vrti

37. Putujui oblaci i iluzija znanosti

38. Teorija relativnosti

39. Selo bez rata i mira

40. Revolucija jedne slamke

Rodili smo se i ivimo na Zemlji da bismo

"Revolucija jedne slamke" istinska je poema o preobrazbi

Fukuoka je roen 1913. godine u malenom selu na otoku

Revolucija jedne slamke

Bio je "vrlo zaposlen i vrlo sretan mladi", kako sam kae,

bespovratno povukao iz ivota. Iako je odmah sutradan dao

Revolucija jedne slamke

ono to se tako najee naziva. Vidio je svu ogranienost i

gnojiva ili pripravljeni kompost. Ne unitavati korove oranjem

Revolucija jedne slamke

podruju. Slino je i s prinosima ozimog ita s njegovih polja.

Fukuoka ih je namjerno drao lamo u poluprimitivnom

Njegov se posjed sastojao od oko 5000 m riinih polja i

Ova relativno malena knjiga pravi je rudnik razliitih

Revolucija jedne slamke

U njoj ete nai savjete o uzgoju voa i uzgoju povra kao

svojoj neutemeljenoj aroganciji ljudi nastoje podvrgnuti

Revolucija jedne slamke

Ne mogu a da se jo ne upitam, istodobno i s tugom i s

Dr. Antun Vilturi

Vjerujem da revolucija moe poeti iz ovog struka slame.

Revolucija jedne slamke

Redoslijed uzgoja u tom polju jest dakle, ovakav: poetkom

gnojiva, ni kemikalije, mogue je postii etvu ravnu onoj ili