Holon, 2 (3):97-113, 2012.

, Zagreb

Prijevod
am
James
William James
POSTOJI LI SVIJEST?

ISLI i stvari imena su za dva tipa predmeta koja e zdrav razum uvijek
nalaziti odvojenima i suprotstavljati ih u praksi. Filozofija je, reflektirajui o
naravi te opozicije, u prolosti davala razliita objanjenja, a razlike se mogu

oekivati i u budunosti. Isprva su duh i tvar, dua i tijelo znaili parove ekvipolentnih
supstancija, sasvim izjednaenih po vanosti i utjecaju. Ali jednog je dana Kant potkopao
duu i uveo transcendentalni ego, ime je naruen balans bipolarne relacije. Danas
transcendentalni ego za racionalistiki tabor znai sve, dok za empiristiki ne znai gotovo
nita. Kod pisaca poput Schuppea, Rehmkea, Natorpa, Munsterberga, pogotovo u njegovim
ranim spisima, Schubert-Solderna i drugih, duhovni princip razblauje se do potpune
utvarnosti ostajui samo ime za injenicu da je sadraj iskustva poznat. On gubi formu
osobnosti i njezinu aktivnost, preputajui ih sadraju, te postaje ista Bewusstheita ili
Bewusstsein berhauptb o kojoj se po sebi apsolutno nita ne moe rei.

Vjerujem da svijest, jednom ishlapjela u ovo stanje iste dijafaninosti, dospijeva u toku
potpunog nestanka. Ona je ime nebia i nema svoje mjesto meu prvim principima. Oni koji
se jo dre svijesti oslanjaju se na puku jeku, slabaan glas zaostao za nestajuom duom u
zraku filozofije. Prole godine proitao sam nekoliko lanaka iji su autori dospjeli do toke
naputanja predodbe svijesti1 i njezine zamjene apsolutnim iskustvom, ali nisu bili dovoljno
radikalni, niti dovoljno odvani u svojim negiranjima. Proteklih dvadeset godina sumnjao sam
u svijest kao entitet; ve sedam ili osam godina na razmatranje studentima nudio sam

Svijest (svjesnost) (op. prev.)

Svijest uope (op. prev.)

lanci Badwina, Warda, Bawdena, Kinga, Alexandera i drugih. Dr. Perry je, iskreno, prekoraio granicu.

97

Holon, 2 (3):97-113, 2012., Zagreb

Prijevod

njezino nepostojanje, pokuavajui im dati pragmatiki ekvivalent u realnostima iskustva.

ini mi se da je dolo vrijeme za njezino otvoreno i sveobuhvatno odbacivanje.

Potpuno porei postojanje svijesti ini se naizgled toliko apsurdnim jer nedvojbeno
postoje misli da se bojim kako me neki itatelji odavde vie nee pratiti. Zato u odmah
razjasniti da poriem samo to da rije znai entitet, ali emfatino inzistiram na tome da ona
znai funkciju. Hou rei da ne postoji izvorna graa ili kvaliteta bitka, suprotstavljena onoj
koja tvori objekte, od koje bi bile napravljene nae misli, ali postoji funkcija u iskustvu koju
misli vre i uslijed ijeg vrenja ova kvaliteta bitka dobiva ime. Ta funkcija je znanjec.
Svijest se pretpostavlja nunom za objanjenje injenice da stvari ne samo da jesu, nego se
o njima i izvjetava, znane su. Tko god izbrie predodbu svijesti sa svoje liste prvih principa,
mora pruiti nain da se ta funkcija odri.

I
Moja teza glasi: ponemo li s pretpostavkom da u svijetu ima samo jedna prvobitna graa od
koje je sve sastavljeno, te je nazovemo istim iskustvom, onda znanje lako moemo
objasniti kao posebnu vrstu relacije u koju jedan spram drugoga mogu stupiti dijelovi istog
iskustva. Sama je ova relacija dio istog iskustva: jedan od njezinih termina postaje subjekt
ili nosilac znanja, znalac,2 dok drugi postaje znani objekt. Bit e potrebno mnogo
objanjavanja prije negoli bude jasno o emu je tu rije. Najbolje je poi od suprotstavljanja
moje pozicije s alternativnim gleditem, a za to moemo uzeti najnoviju alternativu u kojoj je
hlapljenje odreene duevne supstancije zaustavljeno upravo pred tokom potpunog
ishlapljenja. Ukoliko je neokantizam raistio s ranijim formama dualizma, mi emo utoliko
raistiti sa svim formama dualizma uspijemo li raistiti s neokantizmom.

Za mislioce koje zovem neokantovcima, rije svijest do danas ne ini nita drugo nego
signalizira injenicu da je struktura iskustva nuno dualistika. To znai da minimum koji
c
2

Engl. knowing
U svojoj Psihologiji pokuao sam pokazati da ne trebamo drugog znalca do prolazeu misao.

(Op. prev., vidi: Jamesova Naela psihologije)

98

Holon, 2 (3):97-113, 2012., Zagreb

Prijevod

moe aktualno biti nije subjekt ni objekt, nego uvijek objekt-plus-subjekt. Distinkcija subjekta
i objekta istodobno je posve razliita od one izmeu uma i tvari, due i tijela. Due su bile
odvojive, imale su odvojene sudbine, stvari su im se mogle dogaati. Svijesti kao takvoj nita
se ne moe dogoditi jer je ona samo bezvremenski svjedok dogaanja u vremenu, u kojima
ne igra ulogu. Ukratko, ona je logiki korelat sadraja u Iskustvu, naroita po tome to u
njoj injenica izlazi na vidjelo, to daje mjesto svjesnosti sadrajad. Svijest kao takva posve je
neosobna sebstvo i njegove aktivnosti pripadaju sadraju. Rei da sam ja samo-svjestan
ili svjestan svojih htijenja, znai samo da se izvjesni sadraji, za koje su sebstvo i napor
volje imena, ne dogaaju bez svjedoka.

Prema tome, za ove zakanjele pojitelje s Kantova izvora, svijest predstavlja espitemoloku
nunost, ak i ako ne postoji izravan dokaz njezine prisutnosti.

Ali pored svega ovoga, ini se da svatko pretpostavlja nekakvu neposrednu svijest o samoj
svijesti. Kada svijet izvanjskih injenica vie nije materijalno prisutan i mi ga samo prizivamo
u sjeanju ili matamo o njemu, vjeruje se da svijest istupa kao vrsta neopipljivog unutarnjeg
toka koji, jednom upoznat u ovoj vrsti iskustva, moe jednako tako biti spaen i u
predstavljanjima izvanjskoga svijeta. Recentni pisac kae: U trenutku kad pokuamo fiksirati
nau panju na svijest da bismo razvidjeli to ona jest, ini se da ova iezava. ini se kao da
pred sobom imamo puku prazninu. Kad introspekcijom pokuamo dohvatiti osjet plave boje,
sve to moemo uoiti je plava boja, dok nam se drugi element ini dijafanim. A ipak moe
biti razluen, ako gledamo dovoljno paljivo znajui da postoji neto to traimo.3 Svijest
(Bewusstheit) je, kae drugi filozof, neobjanjiva i teko opisiva, a ipak je svim svjesnim
iskustvima zajedniko to to njihov tzv. sadraj nosi udnovatu referenciju na centar koji
zovemo ,sebstvom, na temelju koje je sadraj subjektivno dan, ili se pojavljuje... Dok je na
ovaj nain svijest, ili referencija na sebstvo, jedina stvar koja razlikuje svjesni sadraj od bilo
kojeg bia koje bi moglo postojati bez iije svijesti o njemu, ipak ovaj jedini temelj
razlikovanja prkosi svakom pobliem objanjenju. Postojanje svijesti, iako fundamentalna
d

Engl. awareness of content

G. E. Moore: Um, vol. XII, N. S., str. 450

99

Holon, 2 (3):97-113, 2012., Zagreb

Prijevod

injenica psihologije, moe se smatrati sigurnim te izvesti analizom, ali ne moe biti
definirano niti deducirano ni iz ega drugog do iz samoga sebe.4

Moe se izvesti analizom, kae ovaj autor. Ovo pretpostavlja da je svijest jedan element,
moment, faktor nazovimo to kako hoemo iskustva esencijalno dualistike unutarnje
konstitucije od koje e, apstrahiramo li sadraj, ostati svijest otkrivena svom vlastitom
pogledu. Iskustvo bi, na ovom stupnju, bilo veoma nalik boji od koje su napravljene svjetovne
slike. Boja ima dvostruku konstituciju koja ukljuuje otapalo5 (ulje, tutkalo, to li) i masu
sadraja u formi pigmenta rasprenog u otapalu. Moemo dobiti isto otapalo putajui da
se pigment slegne, kao i isti pigment izlijevajui tutkalo ili ulje. Ovdje operiramo fizikim
oduzimanjem, a uobiajeno je miljenje da mentalnim oduzimanjem moemo rastaviti dva
faktora iskustva na analogan nain ne izolirajui ih potpuno, nego razluujui ih dovoljno
da znamo da se radi o dva faktora.

II
Ono to tvrdim potpuna je suprotnost ovome. Vjerujem da iskustvo nije iznutra udvojeno te
da se njegovo razdvajanje na svijest i sadraj ne dobiva oduzimanjem, nego dodavanjem
dodavanjem drugih skupova iskustava na njegov dani konkretni dio, a u svezi sa svakim od
njih pojedinano, njegova uporaba ili funkcija moe biti dviju razliitih vrsta. Boja i ovdje
moe posluiti kao ilustracija. U loniu u trgovini s bojama, meu ostalim bojama, ona je
potpuno kupoprodajna tvar. Nasuprot tome, razmazana po platnu meu drugim bojama,
ona predstavlja svojstvo slike i vri spiritualnu funkciju. Drim da upravo tako dani
nepodijeljeni dio iskustva, uzet u jednom kontekstu vez, igra ulogu znalca, stanja uma,
svijesti, dok u drugom kontekstu isti nepodijeljeni komadi iskustva igra ulogu znane
stvari, objektivnog sadraja. Ukratko, u jednoj skupini vez on figurira kao misao, u drugoj
kao stvar. A kako moe figurirati u obje grupe istodobno imamo svako pravo govoriti o
4

Paul Natorp: Uvod u psihologiju, 1888., str. 14, 112

Govorei figurativno, za svijest bi se moglo rei da je jedno univerzalno otapalo u kojem su sadrane razliite

konkretne vrste psihikih inova i injenica, u skrivenoj ili oitoj formi. G. T. Ladd: Psihologija, opisno i
objasnidbeno, 1894., str. 30

100

Holon, 2 (3):97-113, 2012., Zagreb

Prijevod

njemu kao subjektivnom i objektivnom, oboje odjednom. Tvrdim da dualizam konotiran

takvim dvoznanim pojmovima kao to su iskustvo, fenomen, ono dano,
Vorfindunge, koji u filozofiji svakako tee zamijeniti jednoznane pojmove poput misli i
stvari, na ovaj nain ostaje sauvan, ali tako reinterpretiran da, umjesto misteriozan i
neuhvatljiv, postaje provjerljiv i konkretan. Dualizam je tu stvar odnos f i spada izvan, a ne
unutar pojedinanog iskustva koje se razmatra i koje uvijek moe biti partikularizirano i
definirano.

Prvi korak u ovom konkretnijem razumijevanju dualizma uinio je Locke kad je rijeju ideja
indiferentno oznaio i stvar i misao, a zatim i Berkeley rekavi da je ono to zdrav razum misli
pod realnostima isto ono to filozof misli pod idejama. Ni Locke, ni Berkeley nisu doveli ovu
misao do savrene jasnoe, ali mi se ini da zamisao koju ovdje branim nije mnogo vie od
konzistentnog provoenja pragmatike metode koju su oni prvi koristili.

Uzme li itatelj u obzir vlastita iskustva, shvatit e to elim rei. Neka pone s opaajnim
iskustvom, tzv. prezentacijom fizikog predmeta, svojim aktualnim vidnim poljem, sobom
u kojoj sjedi, s knjigom koju ita u njezinom centru, i neka zasad postupa s ovim sloenim
predmetom na zdravorazumski nain kao da je realno ono to se ini da jest, naime skup
fizikih stvari odsjeen od okolnog svijeta ostalih fizikih stvari s kojima ove imaju aktualne ili
potencijalne odnose. Sad, u isto vrijeme upravo su ove sebi istovjetne stvari one koje njegov
um, kako se kae, opaa; i cijela filozofija percepcije od Demokritova vremena naovamo bila
je samo jedna duga prepirka oko paradoksa da bi ono to je evidentno jedna realnost trebalo
biti na dva mjesta odjednom, u vanjskom prostoru i u neijem umu. Reprezentacijske
teorije opaanja izbjegavaju logiki paradoks, ali zato kre itateljev osjeaj ivota koji ne
poznaje nikakvu intervenirajuu mentalnu sliku nego kao da vidi sobu i knjigu neposredno
ba onako kako fiziki postoje.

Zatjecanje kakva stanja, utvrenje da se to gdje nalazi i sl. (op. prev.)

Engl. an affair of relations

101

Holon, 2 (3):97-113, 2012., Zagreb

Prijevod

Zagonetka o tome kako jedna te ista soba moe biti na dva mjesta u osnovi je samo
zagonetka o tome kako jedna te ista toka moe biti na dvjema linijama. Moe, ako se moe
smjestiti u njihovo sjecite. Slino tako, kad bi isto iskustvo sobe bilo mjesto presjecanja
dvaju procesa koji bi ga onda povezivali s razliitim grupama vez, moglo bi se brojati dvaput,
kao da pripada svakoj pojedinoj grupi, i o njemu bi se onda neprecizno moglo govoriti kao da
postoji na dva mjesta, iako bi cijelo vrijeme brojem ostalo jedna stvar.

Iskustvo sudjeluje u razliitim procesima koji se, krenuvi od njega, mogu pratiti po sasvim
drugaijim linijama. Jedna sebi istovjetna stvar ima toliko mnogo odnosa prema ostatku
iskustva da je moete uzimati u razliitim sistemima asociranja i s njom postupati kao da
pripada suprotnim kontekstima. U jednom od tih kontekst ona je vae polje svijesti, u
drugom je soba u kojoj sjedite, a u oba konteksta ona ulazi u svojoj cijelosti, ne dajui nam
izgovor da kaemo kako se za svijest privruje u jednom od svojih dijelova ili aspekata, a za
realnost u drugom. to su onda ta dva procesa u koja iskustvo sobe na ovaj nain istodobno
stupa?

Jedan je od njih itateljeva osobna biografija, a drugi je povijest kue u kojoj se soba nalazi.
Prezentacija, iskustvo, ukratko: to (jer dok ne odluimo to je, to mora ostati samo to)
posljednji je lan u nizu osjeta, osjeaja, odluka, kretnji, klasifikacija, oekivanja itd. koji
zavravaju u sadanjosti, i prvi lan u nizu unutarnjih operacija koje se proteu u
itateljevu budunost. S druge strane, upravo je isto to terminus ad quemg mnogih
prethodnih fizikih operacija, obrade drva, tapeciranja, namjetanja, grijanja itd., kao i
terminus a quoh mnogih buduih, u kojima e biti uzeto dok bude prolazilo sudbinu fizike
sobe. Fizike i mentalne operacije tvore udnovato nespojive skupine. Kao soba, iskustvo je
zauzelo to mjesto i imalo to okruje trideset godina. Kao vae polje svijesti, moda nikad prije
i nije postojalo. Kao soba, panja e se otezati preko beskrajnih detalja u njoj. Kao vae
mentalno stanje, malo e novih detalja iskrsavati pred okom pozornosti. Da se soba uniti,
potrebni su potres ili gomila ljudi, te u svakom sluaju odreena koliina vremena. Za sobu
g

Zavrna toka (op. prev.)

Poetna toka (op. prev.)

102

Holon, 2 (3):97-113, 2012., Zagreb

Prijevod

kao subjektivno stanje dostajat e zatvaranje oiju ili bilo koja trenutana igra mate. U
realnom svijetu, vatra e je progutati. U vaem umu moete pustiti vatru da plee po sobi
bez ikakvog efekta. Za nastanjivanje vanjskog objekta morate plaati mjesenu naknadu.
Sobu kao unutarnji sadraj moete okupirati koliko hoete bez stanarine. Ukratko, ako je
pratite u mentalnom smjeru, uzimajui je samo kroz elemente osobne biografije, mnoge su
stvari istinite koje su lane, i lane koje su istinite ako je uzimate kao stvarnu stvar u iskustvu,
slijedei je u fizikom smjeru i dovodei je u vezu sa stvarima vanjskog svijeta.

III
Dosad je sve teklo glatko, ali moja e teza kod itatelja vjerojatno izgubiti na vjerodostojnosti
kad prijeem s opaaja na pojmove, ili sa sluaja prisutnih stvari na sluaj udaljenih. Usprkos
tome, vjerujem da i tu vrijede isti zakoni. Uzmemo li konceptualne spletove, ili sjeanja, ili
matanja, vidimo da su i oni takoer u svojoj prvotnoj intenciji samo komadii istog
iskustva, te kao takvi pojedinana to koja u jednom kontekstu figuriraju kao objekti, a u
drugom kao mentalna stanja. Kad kaem uzimanje konceptualnih spletova u njihovoj
prvotnoj intenciji, mislim na ignoriranje njihove relacije spram moguih opaajnih iskustava
s kojima mogu biti povezani, do kojih mogu voditi i koja mogu prekidati, te za koja onda
pretpostavljamo da ih ti koncepti reprezentiraju. Uzimajui ih na ovaj nain, ograniavamo
problem samo na miljeni, a iskljuujemo izravno osjetilni ili vieni svijet. Ovaj svijet, ba
kao i svijet opaaja, dopire do nas prvo kao kaos iskustava, ali se uskoro poinju nazirati linije
reda. Saznajemo da je bilo koji njegov izdvojivi dio povezan s razgovjetnom grupom
asocijata, ba kao to su povezana naa opaajna iskustva, i da se ti asocijati na razliite
naine povezuju s njim,6 pri emu jedan ini unutarnju povijest osobe, dok drugi figurira kao
neosobni objektivni svijet, bilo prostorni bilo vremenski, ili pak samo logiki ili
matematiki, ili na neki drugi nain idealan.

Prva prepreka na koju itatelj nailazi, uzimajui u obzir to da ova ne-opaajna iskustva imaju i
objektivitet i subjektivitet, vjerojatno e biti uzrokovana uvlaenjem opaaja u njegov um,
6

Ovdje, kao i drugdje, odnosi su naravno doivljeni odnosi, lanovi istog izvorno kaotinog spleta ne-opaajnog

iskustva iji su dijelovi i sami vezani termini.

103

Holon, 2 (3):97-113, 2012., Zagreb

Prijevod

one tree grupe asocijata s kojom ne-opaajna iskustva stupaju u veze i koje, kao cjelina,
reprezentiraju, odnosei se prema njima kao misli prema stvarima. Ova vana funkcija neopaajnih iskustava komplicira pitanje i stvara pomutnju jer smo toliko naviknuti postupati s
opaajima kao s jedinim genuinim realnostima da smo, osim ako ih ne ostavimo izvan
rasprave, sasvim skloni previdjeti objektivnost koja lei u ne-opaajnim iskustvima po sebi.
Drimo ih, znajui opaaje onakvima kakvi jesu, skroz naskroz subjektivnima i kaemo da
su u cijelosti konstituirani od grae zvane svijest, koristei sada ovaj termin za novu vrstu
entiteta, na nain koji pokuavam opovrgnuti.7

Apstrahirajui sasvim od opaaj, drim da svako pojedino ne-opaajno iskustvo tei biti
dvaput pobrojano, ba kao i opaajno iskustvo, figurirajui u jednom kontekstu kao objekt ili
polje objekata, a u drugom kao stanje uma i sve to bez i najmanjeg unutarnjeg
samorazdiranja na svijest i sadraj. Jednom uzeto, sve je to svijest; drugi put, sve je sadraj.

Smatram da je ova objektivnost ne-opaajnih iskustava, ovaj u toki realnosti potpuni

paralelizam izmeu sada osjeanog i udaljeno miljenog, odlino iznesen na stranici
Mnsterbergovih Naela, pa u je stoga opseno citirati.

Mogu misliti samo o svojim predmetima, kae profesor Mnsterberg, ipak, u mojoj ivoj
misli oni stoje preda mnom tono onako kako bi opaani predmeti stajali, bez obzira na to
koliko se dva naina njihove aprehenzije razlikovala po svom porijeklu. Knjiga koja lei ovdje
na stolu preda mnom i knjiga u susjednoj sobi o kojoj mislim, i koju namjeravam donijeti, za
mene su realnosti dane u istom smislu, koje priznajem i o kojima vodim rauna. Ako se
slaete da opaajni predmet nije ideja unutar mene, nego da se opaaj i stvar, kao
nerazluivo jedno, zaista doivljavaju tamo, vani, ne biste trebali vjerovati da je miljeni
predmet skriven unutar misleeg subjekta. Predmet o kojem mislim i ije postojanje uzimam
na znanje, a da ga ne putam neposredno djelovati na svoja osjetila, zauzima svoje
definitivno mjesto u vanjskom svijetu isto koliko i predmet koji izravno gledam.
7

O reprezentativnim funkcijama ne-opaajnog iskustva kao cjeline neto u rei u sljedeem lanku. O tome

govoriti u ovako kratkom lanku odvelo bi predaleko u opu teoriju znanja.

104

Holon, 2 (3):97-113, 2012., Zagreb

Prijevod

to je istinito za ovo ovdje i ono ondje, istinito je i za ovo sada i ono tada. Znam za stvar
koja je prisutna i opaana, ali takoer znam i za stvar koja je bila juer ali danas vie nije, koje
se samo sjeam. Obje mogu odrediti moje sadanje ponaanje, obje su dijelovi realnosti o
kojoj vodim rauna. Istina je da o velikom dijelu prolosti nemam sigurno znanje, kao to
nemam sigurno znanje ni o mnogoemu nejasno opaanom u sadanjosti. Ali vremenski
interval u naelu ne mijenja moj odnos spram predmeta, ne preobraava ga iz znanog
predmeta u mentalno stanje... Stvari koje pregledavam ovdje u sobi i one u mom udaljenom
domu o kojima mislim, stvari od ove minute i one iz mog davno minulog djeatva, slino
utjeu na mene i o meni odluuju, s realitetom koji moje iskustvo o njima izravno osjea. I
jedne i druge ine moj stvarni svijet, ine ga izravno, ne morajui mi prvo biti predstavljene i
posredovane idejama koje tu i tamo iskrsavaju unutar mene... Ovaj ne-jastveni karakter
mojih sjeanja i oekivanja ne implicira da bi izvanjski predmeti kojih sam svjestan prilikom
tih iskustava nuno trebali biti prisutni i drugima. Predmeti sanjaa i ljudi koji haluciniraju u
cijelosti su bez opeg vaenja. Ali ak i da se radi o kentaurima i zlatnim planinama, ovi bi i
dalje bili ,negdje daleko, u zemlji bajki, a ne ,unutar nas samih.8

Ovo je zasigurno neposredan, primaran, naivan ili praktian nain shvaanja naeg miljenog
svijeta. Kad ne bi bilo opaajnog svijeta da slui kao njegov reduktiv u Taineovom smislu,
bivajui snaniji i izvornije izvanjski (tako da se u usporedbi s njim cijeli puko miljeni
svijet ini slabim i unutarnjim), na svijet misli bio bi jedini svijet i uivao bi nae povjerenje
kao potpuni realitet. Ovo se zapravo dogaa u snovima, kao i u naim sanjarenjima dok ih
opaaji ne prekidaju.

Ipak, kao to je viena soba (da se vratimo na na posljednji primjer) takoer i polje svijesti,
tako je i zamiljena ili u sjeanje prizvana soba takoer i stanje uma, a podvostruenje
iskustva u oba sluaja ima sline temelje.

Mnsterberg: Naela psihologije, vol. I, str. 48

105

Holon, 2 (3):97-113, 2012., Zagreb

Prijevod

Miljena soba, naime, ima mnogo miljenih spregi s mnogo miljenih stvari. Neke su od ovih
spreg nestalne, neke su stabilne. U itateljevoj osobnoj povijesti soba zaposjeda
pojedinani datum, vidio ju je recimo samo jednom, prije godinu dana. U povijesti kue, s
druge strane, soba ini trajni sastojak. Neke sprege imaju udnovatu upornost injenice, da
pozajmimo Royceov termin, druge pokazuju fluidnost matarije, putamo ih da dou i odu
kako nam drago. Uzeta zajedno s ostatkom kue, s imenom grada, svojim vlasnikom,
graditeljem, vrijednou, dekorativnim planom, soba uva definitivno uporite u koje se,
pokuamo li je olabaviti, tei vratiti i silom se ponovno potvrditi. 9 Jednom rijeju, ona s tim
asocijatima koherira, dok ne pokazuje nikakvu tendenciju koheriranja s drugim kuama,
drugim gradovima, drugim vlasnicima itd. Dva zbira, prvi kuinih kohezivnih, a drugi njezinih
labavih asocijata, neizbjeno se jedan drugome suprotstavljaju. Prvi zovemo sistem
izvanjskih realiteta, usred kojeg soba kao realna postoji. Drugi zovemo struja unutarnjeg
miljenja u kojoj, kao mentalna slika, ona za trenutak lebdi.10 Soba je dakle opet pobrojana
dvaput. Ona igra dvije razliite uloge, bivajui Gedankej i Gedachtesk, misao o objektu i
miljeni objekt ujedno, a sve ovo bez paradoksa i bez misterije, ba kao to ista materijalna
stvar moe biti niska i visoka, mala i velika, dobra i loa, s obzirom na svoje odnose prema
suprotstavljenim dijelovima okolnog svijeta.

Kaemo da iskustvo kao subjektivno reprezentira, a kao objektivno, da je

reprezentirano. to reprezentira i to je reprezentirano ovdje je brojem isto, ali moramo
zapamtiti da nema dualizma reprezentiranosti i reprezentiranja koji bi prebivao u iskustvu po
sebi. U svom istom stanju, ili kada je izolirano, nema samocijepanja iskustva na svijest i na
ono ega je to svijest. Njegova subjektivnost i objektivnost samo su funkcionalni atributi,
i

Engl. couplings

Usp. A. L. Hodder: Protivnici skeptika, NY, 1899., str. 94-99

10

Zbog jednostavnosti ograniavam svoje izlaganje na izvanjsku realnost. Ali postoji i sistem idealne realnosti

u kojem soba igra ulogu. Odnosi usporedbe, klasifikacije, serijskog poretka, vrijednosti, takoer su postojani i
dodjeljuju odreeno mjesto sobi, za razliku od inkoherencije njezinih mjest u pukoj rapsodiji naih uzastopnih
misli.
j

Misao (op. prev.)

Miljeno (op. prev.)

106

Holon, 2 (3):97-113, 2012., Zagreb

Prijevod

ostvareni jedino kada je iskustvo uzeto dvaput, tj. kada se o njemu govori, kad je
razmatrano skupa sa svoja dva razlikujua konteksta pomou novog retrospektivnog
iskustva, kojem cijela ta protekla komplikacija sada oblikuje novi kontekst.

Trenutno polje sadanjosti u svakom je trenutku ono to zovem istim iskustvom. Ono je
samo virtualno ili potencijalno subjekt ili objekt. Za vremenski bitak ono je ista l,
beskvalitetna akutalnost ili egzistencija, neko jednostavno to. U ovoj naivnoj neposrednosti
ono naravno vai, ono je tu, mi djelujemo na njega, a njegovo retrospektirajue
podvostruenje na stanje uma i realnost samo je jedan od inova. Stanje uma, isprva
eksplicitno uzimano kao takvo u retrospekciji, bit e ispravljeno ili potvreno, a na slian e
nain potom biti obraeno i retrospektivno iskustvo. Ali neposredno je iskustvo u svom
prolaenju istina,11 praktika istina, neto na to se djeluje pri njegovu vlastitom kretanju. I
kad bi se svijet jednom nekako ugasio poput svijee, ostala bi istina, apsolutna i objektivna,
jer bila bi to posljednja rije, ne bi imala kritiara i nitko vie u njoj ne bi suprotstavljao
misao intendiranoj realnosti.12

Mislim da sada mogu ustvrditi da sam razjasnio svoju tezu. Svijest konotira vrstu izvanjske
relacije, ne denotirajui pritom nikakvu posebnu grau ili nain bitka. Naroitost naih
iskustava koja ne samo da jesu, nego jesu znana, i koju je njihovo svojstvo svijesti pozvano
objasniti, bolje se objanjava odnosima jednoga iskustva s drugim, a ovi su sami iskustva.

Engl. plain

11

Uoite dvosmislenost ovog pojma koji se ponekad uzima objektivno, a ponekad subjektivno.

12

U Psiholokom pregledu u srpnju ove godine, dr. R. B. Perry objavio je pogled na Svijest koji se pribliava

mojemu vie od bilo kojeg drugog s kojim sam upoznat. Dr. Perry smatra da je u sadanjosti svako polje iskustva
na jednak nain injenica. Ono postaje mnijenje ili misao samo u retrospekciji, kada svjee iskustvo isti
predmet izmjenjuje ili ga ispravlja. Ali korektivno iskustvo onda i samo postaje ispravljeno, pa je tako cijelo
iskustvo proces u kojem se ono to je izvorno objektivno zauvijek pretvara u subjektivno, u nau aprehenziju
objekta. Svojim itateljima iskreno preporuujem izvrstan lanak dr. Perryja.

107

Holon, 2 (3):97-113, 2012., Zagreb

Prijevod

IV
Kad bih se sada prebacio na razmatranje znanjam opaajnih iskustava posredstvom
konceptualnih, ponovno bi se pokazalo da se tu radi o stvari izvanjskih odnosa n. Jedno
iskustvo bio bi znalac, drugo znana realnost, i mogao bih savreno dobro bez predodbe
svijesti definirati na to se znanje aktualno i praktiki svodi, vodei prema opaajima i
prekidajui ih, kroz seriju prijelaznih iskustava kojima ga snabdijeva svijet. Ali uslijed manjka
prostora neu se osvrtati na ovo.13 Radije u uzeti u obzir nekoliko prigovora koji e sigurno
biti podignuti protiv ove teorije u cjelini.

V
Kao prvo, netko e pitati: Ako iskustvo nema ,svjesnog postojanja, ako nije djelomino
nainjeno od ,svijesti, od ega je onda nainjeno? Tvar poznajemo, misao poznajemo, a isto
tako i svjesni sadraj, ali neutralno i jednostavno ,isto iskustvo neto je o emu ne znamo
nita. Recite, dakle, od ega se sastoji, jer mora se sastojati od neega, recite ili se predajte!

Uzvratiti na ovaj prigovor je lako. Iako sam radi tenosti izlaganja ranije u ovom lanku
govorio o grai istog iskustva, sad je vrijeme da kaem kako ne postoji opa graa od koje je
iskustvo u cijelosti sagraeno. Postoji toliko gra koliko je i narav u iskuanim stvarima.
Ako pitate od ega je napravljen jedan djeli istog iskustva, odgovor je uvijek isti:
Napravljen je naprosto od toga, samo od onog to se pojavljuje, od prostora, od intenziteta,
od plosnatosti, smeosti, teine, ega sve ne. Ovdje analiza Shadwortha Hodgsona savreno
dostaje. Iskustvo je tek zajedniko ime za sve ove osjetilneo naravi i ini se da osim vremena i

Engl. knowing

Engl. affair of external relations

13

Djelomino sam obradio to pitanje u asopisima Um, vol. X, str. 27, 1885., i Psiholoki pregled, vol. II, str. 105,

1895. Vidi takoer lanak C. A. Stronga u asopisu za filozofiju, psihologiju i znanstvene metode, vol I, str. 253,
12. svibanj 1904. Nadam se da u se sam uskoro vratiti tom problemu u ovome asopisu (op. prev. u asopisu
za filozofiju, psihologiju i znanstvene metode).
o

Engl. sensible

108

Holon, 2 (3):97-113, 2012., Zagreb

Prijevod

prostora (i, ako hoete, bitka) nema univerzalnog elementa od kojeg su napravljene sve
stvari.

VI
Sljedei je prigovor tei. U stvari zvui prilino porazno kad ga se prvi put uje.

Ako bi se radilo o sebi identinom komadu istog iskustva uzetom dvostruko, koji slui sada
kao misao, a sada kao stvar, glasi prigovor, kako to da se atributi moraju tako
fundamentalno razlikovati? Kao stvar, iskustvo je protegnuto, a kao misao ne zauzima ni
prostor ni mjesto. Kao stvar ono je crveno, tvrdo, teko, ali tko je ikad uo za crvenu, tvrdu ili
teku misao? ak i sada ste rekli da je iskustvo napravljeno samo od onoga to se pojavljuje,
a ono to se pojavljuje upravo su ti pridjevi. Kako jedno iskustvo u svojoj funkciji stvari moe
biti napravljeno od njih, od njih se sastojati, nositi ih kao svoje vlastite atribute, dok ih u
svojoj funkciji misli odbacuje, atribuirajui ih drugdje? Ovdje je posrijedi proturjeje i samo
nas radikalni dualizam misli i stvari moe izbaviti od njega. Samo ako je misao jedna vrsta
bitka, mogu pridjevi u njoj postojati ,intencionalno (da upotrijebimo skolastiki termin);
samo ako je stvar sasvim druga vrsta, oni mogu u njoj postojati konstitutivno i energetiki.
Nijedan jednostavan subjekt ne moe biti karakteriziran istim pridjevima,,da bi u neko drugo
vrijeme bio naprosto ,od njih, kao od neeg samo pomiljenog ili znanog.

Rjeenje na kojem inzistira ovaj prigovara, kao i mnoga druga zdravorazumska rjeenja, sve
manje zadovoljava to vie mislimo o njemu. Za poetak, jesu li misao i stvar tako heterogeni
kao to se obino misli?

Nitko ne porie da su im neke kategorije zajednike. Imaju identine odnose spram vremena.
Nadalje, obje mogu imati dijelove (psiholozi openito tretiraju misli kao da imaju dijelove), a
isto tako obje mogu biti sloene ili jednostavne. Obje imaju razliite vrste, mogu se
usporeivati, dodavati i oduzimati, te rasporeivati u serijske poretke. Razni tipovi pridjeva
karakteriziraju nae misli, a ine se nespojivi sa svijeu, koja je kao takva gola dijafaninost.
Na primjer, misli su prirodne i lagane, ili mukotrpne. One su divne, sretne, intenzivne,

109

Holon, 2 (3):97-113, 2012., Zagreb

Prijevod

zanimljive, mudre, idiotske, fokusirane, marginalne, bezukusne, zbrkane, nejasne, precizne,

racionalne, uzrone, ope, posebne i jo kojekakve. tovie, poglavlja o Percepciji u
psiholokim knjigama puna su injenica koje govore u prilog bitnoj homogenosti misli i stvari.
Kad bi subjekt i objekt bili razdvojeni cijelim promjerom bitka, i kad ne bi imali
zajednikih atributa, kako bi i dalje moglo biti tako teko razaznati, u prisutnom i
prepoznatom materijalnom predmetu, koji dijelovi dolaze kroz osjetilne organe, a koji iz
glave promatraa? Osjeti i apercepcijske ideje stapaju se ovdje toliko intimno da ne moete
rei gdje poinje jedna a zavrava druga, nita vie no to moete odrediti razliku izmeu
stvarnog prednjeg plana i obojanog platna u onim vjetim krunim panoramama koje su u
zadnje vrijeme bile izlagane.14

Descartes je prvi definirao misao kao apsolutno neprotegnutu, a kasniji su filozofi prihvatili
takav opis. Ali to znai rei da se, kad mislimo o pravilu stope ili o kvadratnom jardu, naoj
misli ne moe pripisati protenost? Za svaki protegnuti predmet adekvatna mentalna slika
mora imati svu protenost samog predmeta. Razlika objektivne i subjektivne protenosti
postoji jedino u odnosu spram konteksta. U umu raznolike protenine ne zadravaju nuno
postojan poredak meusobnih odnosa, dok u fizikom svijetu stabilno granie jedne s
drugima i, uzete zajedno, sainjavaju veliku razvijajuu Jedinicup u koju vjerujemo i zovemo
je stvarni Svemirr. Kao izvanjske meusobno se odnose, takorei, negativno, jedna drugu
iskljuujui i zadravajui svoje udaljenosti, dok kao unutarnje gube raspored i oblikuju
Durcheinanders u kojem se jedinstvo gubi.15 Ali iz tog razloga tvrditi da je unutarnje iskustvo
apsolutno neproteno, ini mi se bliskim apsurdu. Dva se svijeta razlikuju, ne prema
14

Spencerov dokaz vlastitog transfiguriranog realizma (njegove doktrine da postoji apsolutno ne-mentalna

realnost) pada mi na pamet kao sjajan primjer nemogunosti uspostavljanja radikalne heterogenosti misli i
stvari. Sve njegove mukotrpno prikupljene toke razlikovanja pretvaraju se postepeno u svoje suprotnosti i
pune su iznimaka.
p

Engl. great enveloping Unit

Engl. real Space

Zbrka, kaos i sl. (op. prev.)

15

Ovdje govorim o potpunom unutarnjem ivotu u kojem se um slobodno igra sa svojim materijalima. Naravno

da je slobodna igra uma ograniena kad ovaj hoe preslikati realne stvari u realnom prostoru.

110

Holon, 2 (3):97-113, 2012., Zagreb

Prijevod

prisutnosti ili odsutnosti protenosti, nego u odnosima meu protenostima koje postoje u
oba svijeta.

Ne dovodi li nas primjer protenosti blie istini i to se tie drugih kvaliteta? Dakako, i
iznenaen sam time to injenice nisu ve odavno zamijeene. Zato npr. vatru zovemo
vruom i vodu mokrom, a ipak odbijamo za nae mentalno stanje, kad je od ovih istih
predmeta, rei da je vrue ili mokro? U svakom sluaju intencionalno, ali i kad je mentalno
stanje ivopisna slika, vruina i mokrina u njemu jednako su koliko i u fizikom iskustvu.
Razlog je ovaj: dok se opi kaos svih naih iskustava sreuje, mi ustanovljujemo da postoje
neke vatre koje e uvijek paliti tapove i grijati nam tijela, kao i da postoje neke vode koje e
uvijek gasiti vatru, dok takoer postoje druge vatre i vode koje nee imati nikakve uinke.
Opa skupina iskustava koja djeluju, koja ne samo da posjeduju svoje naravi intrinzino, ve
ih nose pridjevno i energetino, okreui ih jedne protiv drugih, neizbjeno je kontrastirana
skupini iji lanovi svoje naravi, iako su identine, ne uspijevaju manifestirati na
energetian nain. Pravim sada sebi iskustvo gorue vatre, smjetam je blizu svog tijela, ali
ni najmanje me ne grije. Stavljam u nju tap, a on ili gori ili ostaje zelen, kako god mi drago.
Prizivam vodu i izlijevam je na vatru, a nikakva promjena ne slijedi. Sve te injenice
ocjenjujem proglaavajui cijeli niz iskustava nestvarnim, mentalnim nizom. Mentalna vatra
nee paliti stvarne tapove, mentalna voda nee nuno (iako bi, naravno, mogla) ugasiti ak
ni mentalnu vatru. Mentalni noevi mogu biti otri, ali nee rezati stvarno drvo. Mentalni
trokuti su iljasti, ali njihovi kutovi ne ubadaju. S realnim objektima, naprotiv, posljedice
uvijek pridolaze i tako se stvarna iskustva razdvajaju od mentalnih, stvari od misli o njima,
matovitih ili istinitih, te se sedimentiraju zajedno kao stabilan dio cijelog iskustva-kaosa pod
imenom fiziki svijet. Jezgra tog svijeta naa su opaajna iskustva, bivajui izvornim jakim
iskustvima. Njima dodajemo mnotvo pojmovnih iskustava, inei ih jakima i u mati, te
njihovim posredstvom gradei udaljenije dijelove fizikog svijeta; a oko ove sri realnosti,
svijet labavo spojenih matarija i isto rapsodinih predmeta pluta poput nakupine oblaka.
Sve vrste pravil koje su u jezgri sauvane, u oblacima su naruene. Protenine tamo
moemo locirati bez odreenja, tamo kretanje ne potuje Newtonove zakone.

111

Holon, 2 (3):97-113, 2012., Zagreb

Prijevod

VII
Postoji osobita klasa iskustava kojima, uzimali ih za subjektivna ili objektivna, kao atribute
pripisujemo nekoliko njihovih narav, zato to u oba konteksta aktivno aficiraju svoje
asocijate, mada ni u jednom tako jako ili tako otro kao to stvari svojim fizikim
energijama aficiraju jedna drugu. Ovdje mislim na vrednovanjat, koja sainjavaju
dvosmislenu sferu bitka, pripadajui s jedne strane osjeanju, a ipak imajui objektivnu
vrijednost. Ona se tovie ne ine ni sasvim izvanjskima, ni sasvim unutarnjima, kao da je
razdvajanje zapoelo, ali se nije dovrilo.

Iskustva bolnih predmeta, na primjer, najee su i bolna iskustva. Opaaji ljupkosti ili
runoe, te se postrojiti kao ljupki ili runi opaaji. Intuicije moralno uzvienog, moralno su
uzviene intuicije. Ponekad pridjev tumara kao da nije siguran gdje bi se smjestio. Trebamo li
govoriti o zavodljivim vizijama ili o vizijama zavodljivih stvari? O zdravim mislima ili o mislima
o zdravim predmetima? O dobrim pobudama ili o pobudama spram dobra? O osjeajima
bijesa ili o bijesnim osjeajima? Kako u umu, tako i u stvari, ove naravi modificiraju svoj
kontekst, iskljuuju izvjesne asocijate i odreuju ostale, imaju svoje parnjake kao i one s
kojima se ne mogu spojiti. Ipak ne ine to tako postojano kao fizike kvalitete, jer ljepota i
runoa, ljubav i mrnja, ugodno i bolno, mogu koegzistirati u odrenim kompleksnim
iskustvima.

Kad bi netko htio evolucijski konstruirati kako se mnogo izvorno kaotinog istog iskustva
postepeno diferenciralo u ureen unutarnji i vanjski svijet, cijela teorija izokrenula bi njegovu
uspjenost u objanjavanju kako je ili zato kvaliteta iskustva, jednom aktivna, mogla
postajati sve manje i manje takvom, te kako je od bivanja energetinim atributom u nekim
sluajevima, drugdje mogla propasti u status inertne ili puko unutarnje naravi. Ovo bi bila
evolucija psihikog iz njedara fizikog, u kojoj bi estetska, moralna i ostala emocionalna
iskustva predstavljala meustupnjeve.

Engl. appreciations

112

Holon, 2 (3):97-113, 2012., Zagreb

Prijevod

VIII
Ali zadnji e non possumusu vjerojatno uzviknuti mnogi itatelji. Sve je to vrlo lijepo kao
briljantna konstrukcija, rei e, ali sama naa svijest intuitivno vam proturijei. Mi, koliko
se nas tie, znamo da smo svjesni. Mi osjeamo nau misao, koja tee kao ivot u nama, u
apsolutnom kontrastu s objektima koje tako neumorno prati. Ne moemo prestati vjerovati
ovoj neposrednoj intuiciji. Dualizam je fundamentalni datum: Neka ovjek ne zdruuje to je
Bog nainio odvojenim.

Odgovor na ovo bit e moja zadnja rije i ao mi je to e mnogima zazvuati materijalistiki.

U tome si, meutim, ne mogu pomoi, jer i ja imam svoje intuicije kojima se moram
povinovati. to god drugi mislili o tome, uvjeren sam da je struja miljenja u meni (koju
nedvosmisleno prepoznajem kao fenomen) samo nemarno ime za ono to se, kritiki
razmotreno, otkriva prije svega kao struja disanja. Ono ja mislim za koje Kant kae da
mora pratiti sve moje predmete, u stvari je ja diem koje ih zaista i prati. Postoje i druge
unutarnje injenice osim disanja (unutarlubanjska miina prilagoavanja itd., o kojima sam
govorio u svojoj opsenijoj Psihologiji), koje poveavaju resurse svijesti ukoliko je ova
neposredno percipirana, ali dah, iz kojeg oduvijek potjee i duh, dah koji struji prema van,
izmeu glasnica i nosnica, uvjeren sam, esencija je iz koje su filozofi konstruirali entitet njima
poznat pod imenom svijesti. A taj entitet je fiktivan, dok su misli u konkretnom potpuno
realne. Ali misli u konkretnom napravljene su od iste grae kao i stvari.

Volio bih da mogu vjerovati kako sam to ovim lankom uinio vjerodostojnim. U drugom
lanku pokuat u opu predodbu svijeta sastavljenog od istih iskustava uiniti jo
jasnijom.

S engleskog preveo: Damir irli

Ne moemo (bez neega, ovdje predodbe svijesti) (op. prev.)

113