Professional Documents
Culture Documents
Previše Čudesno Za Riječi, Zerzan
Previše Čudesno Za Riječi, Zerzan
John Zerzan
Korijeni dananje globalne duhovne krize lee u udaljavanju od
neposrednosti; to je glavno obiljeje simbolikog. Jezik u tome ima
kljunu ulogu
Prije nekoliko godina, danas pokojni filozof i anarhist Paul Feyerabend, pozvan je da potpie
peticiju koja je kruila meu dobro poznatim europskim misliocima. U njoj je izneseno da
drutvo treba upijati informacije od filozofa, koji poseu za intelektualnim blagom prolosti. U
ovim mranim vremenima, stoji u zakljuku, trebamo filozofiju.
Derrida, Ricoeur i drugi liberalni tvorci dokumenta bili su nedvojbeno okirani negativnom
reakcijom Feyerabenda. On je istaknuo da filozofijska blaga nisu miljena da budu dodaci
nainima ivota, nego da budu njihov nadomjestak. Filozofi su, objanjava, unitili ono to su
pronali, na nain slian onom kojim su (drugi) barjaktari Zapadne civilizacije unitili
starosjedilake kulture.1 Pitao se kako je civilizirana racionalnost koja je reducirala prirodno
bogatstvo ivota i slobode te time obezvrijedila ljudsku egzistenciju postala tako dominantna.
Njezino glavno oruje moda je simboliko miljenje, sa svojom usponom u obliku jezika.
Moda se pogreno skretanje nas kao vrste dogodilo s tom prekretnicom u naoj evoluciji.
Jezik je uvijek supstitucija
Prema Terenceu Hawkesu, Pisanje... se moe promatrati kao uzrok javljanja nove stvarnosti;
on dodaje da jezik ne doputa jednostruku, jedinstvenu korespondenciju s vanjskom
stvarnou. Na kraju, on stvara vlastitu stvarnost.2 Konani jezik zarobljava beskonanu
razliitost stvarnosti; sve prirodno biva podreeno njegovu formalnom sustavu. Kako je to
formulirao Michael Baxandall, svaki jezik... jest urota protiv postojanja u smislu da je
kolektivni napor simplifikacije i ureenja iskustva u operabilne fragmente.3
U poetku dominacije i represije, zaetka dugakoga procesa iscrpljivanja bogatstva prirodnog
svijeta, nalazi se nerazborito odvajanje od tijeka ivota. Ono to je neko bilo slobodno dano,
odreujui zatvor, prije nego kao oslobodilaka pobjeda. Velik dio filozofijske analize prologa
stoljea vrti se oko te spoznaje, iako teko moemo zamisliti osloboenje iz tog zatvora, pa ak
i jasno raspoznavanje njegove sveprisutnosti i utjecaja. To je mjera dubine logike osiromaenja
koju Feyerabend eli razumjeti. Zasigurno nije nevaan trud zamiljanja kakva je ljudska
spoznaja mogla biti prije nego to su jezik i simboliko miljenje zaposjeli toliko nae svijesti.
Udaljavanje od neposrednosti
Gramatika je ta koja uspostavlja jezik kao sustav, podsjeajui nas da simboliko mora postati
sustavno kako bi zadobilo i odralo mo. Na taj nain zamijeeni svijet postaje strukturiran,
njegovo bogatstvo procesuirano i reducirano. Gramatika svakoga jezika teorija je iskustva, i
vie od toga; to je ideologija. Ona odreuje pravila i granice, i brusi lee prema kojima jedanrecept-odgovara-svima, kroz koje vidimo sve. Jezik je odreen gramatikim pravilima (koja
nije izabrao govornik); na ljudski se um sada uobiajeno gleda kao na gramatiki ili sintaktiki
pokretani stroj. Ve poetkom 18. stoljea ljudska je priroda opisana kao tkivo jezika8, to je
bila daljnja mjera hegemonije jezika kao odreujueg temelja svijesti.
Jezik, i simbolizam openito, uvijek su supstitutivni, implicirajui znaenja koja se ne mogu
neposredno izvesti iz iskustvenog konteksta. U tome lei stari izvor dananje poopene krize
znaenja. Jezik inicira i reproducira razliku ili odvajanje koje vodi prema sve veoj bezmjesnosti. Otpor tom osiromaenju mora voditi prema problematizaciji jezika. Foucault je
istaknuo da govor nije samo verbalizacija konflikata i sustava vladanja, ve... sam predmet
ljudskih sukoba9. On nije razvio tu ideju, koja je ispravna i stoga zahtijeva nau pozornost i
promiljanje. Korijeni dananje globalne duhovne krize lee u udaljavanju od neposrednosti; to
je glavno obiljeje simbolikog.
Civilizacija ponavlja beskorisne napore prevladavanja nestabilnosti i erozije supstancije
prouzroenih vladavinom simbolikog. Jedan je od najpoznatijih Decartesov pokuaj pruanja
utemeljenja znanosti i modernosti u 17. stoljeu. Njegov poznati dualizam uma i tijela stvorio
je filozofsku metodu (zasnovanu, naravno, na zatomljivanju tijela) zbog koje od tada patimo.
Temeljio je izvjesnost sustava na jeziku i brojevima, kako ih je izrazio u svojoj analitikoj
geometriji. Ali san o sigurnosti otkrio se kao daljnji represivni supstitut: iluzorni temelj na
kojemu se dominacija irila u svim smjerovima.
(stvarnom) planu. Simbolika sredstva mimoilaze stvarnost, ona su dio onoga to je polo
krivo. Podjela rada, primjerice, unitila je interakciju licem u lice, i ljudsku neposrednu, intimnu
vezu s prirodnim svijetom. Simboliko je suuesniko, ono stvara sve vie i vie posredovanja
koja prate ona stvorena socijalnom praksom. ivot postaje fragmentiran, veze s prirodom
nevidljive i nepostojane. Umjesto popravljanja lomova, simboliko miljenje okree ljude u
krivom smjeru, prema apstrakciji. Javlja se e za transcendencijom, ignorirajui promjenjivu
stvarnost koja je uope stvorila tu udnju. Jezik tu igra kljunu ulogu, preodreujui i
subordinirajui prirodne sustave s kojim je ljudska vrsta nekada bila skladno povezana.
Simbolika kultura zahtijeva da odbacimo nau ivotinjsku prirodu u korist simboliki definirane
ljudske prirode.
Sada proivljavamo nau svakodnevicu u svjetskom sustavu koji je sve vie simboliki i
bestjelesan. ak su i ekonomije bitno simbolike; reeno nam je da je socijalna veza (ono to
je od nje ostalo) bitno jezina. Jezik je bio upad koji je, izazvavi niz transformacija, rezultirao
naim gubitkom svijeta. Nekad je, kao to je to Freud rekao, cijeli svijet bio oivljen12, poznat
svima na potpun, djelatan nain. Kasnije je ivotinjski totem zamijenjen bogom, putokazom
simbolikog napretka. (Uroeniki starjeine, zamoljeni da budu snimljeni audio ili video
opremom, esto to odbijaju, inzistirajui da ono to kau mora biti uivo, licem u lice.)
Jezik je bio snaan instrument tehnolokog i socijalnog raaravanja. Poput svakog simbolikog
mehanizma, bio je izum. Ali nije uspostavio ili stvorio znaenje, koje prethodi jeziku. On
zapravo ograniava i izopauje znaenje preko pravila simbolikog predstavljanja arhitekture
logike kontrole. Pripitomljavanje takoer sudjeluje u ovoj osnovnoj orijentaciji, koja na
krucijalne naine slui dominaciji. Jezik standardizira; to se njegovo obiljeje razvilo zajedno s
tehnolokim razvojem koji je omoguio. Tiskarski stroj, primjerice, potiskuje dijalekte i ostale
jezine varijante, stvarajui unificirane standarde razmjene i komunikacije. Pismenost je
oduvijek sluila ekonomskom razvoju, te ciljala da podupre koheziju toliko potrebnu za dravunaciju i nacionalizam.
Epidemija predstavljanja
Jezik je produktivna sila; poput tehnologije, nije podloan drutvenoj kontroli. U eri
postmodernizma vladaju i jezik i tehnologija, iako oboje pokazuju znakove iscrpljenosti.
Dananje simboliko reflektira nita vie nego puki ustroj moi koji stoji iza njega. Ljudsku
povezanost i tjelesnu neposrednost zamijenio je sve bljei osjeaj stvarnosti. Bijeda i
Paul Feyerabend, Conquest of Abundance: A Tale of Abstraction versus the Richness of Being
Terence H. Hawkes, Structuralism and Semiotics (London: Methuen, 1977.), str. 149., 26.
Michael Baxandall, Giotto and the Orators (Oxford: Clarendon Press, 1971.), str. 44.
Paul Feyerabend, Killing Time (Chicago: University of Chicago Press, 1995.), str. 179.
Susanne K. Langer, Philosophy in a New Key (Cambridge: Harvard University Press, 1942.),
str. 75.
6
Ernest Jones, cited in Dan Sperber, Rethinking Symbolism (Cambridge: Cambridge University
Edward Sapir, The Emergence of the Concept of Personality in a Study of Cultures, Journal
Michel Foucault, The Archaeology of Knowledge, translated by A.M.Sheridan Smith (New York:
Terrence W. Deacon, The Symbolic Species (New York: W.W. Norton, 1997.), passim.
11
Ernst Cassirer, Language and Myth (New York: Dover, 1953.), str. 45.-49.
12
Sigmund Freud, Moses and Monotheism, The Standard Edition of the Complete Works
Marlene Nourbese Philip, Looking for Livingstone (Stratford, Ontario: Mercury Press, 1991.),
str. 11.
14
Najvei rast u pojavljivanju autizma nije metaforian. Autizam kao povlaenje pred
Geert Lovink, Uncanny Networks (Cambridge: The MIT Press, 2002.), str. 260.
17
George Steiner, Grammars of Creation (New Haven: Yale University Press, 2001.), str.3.