Professional Documents
Culture Documents
06 Potporni Zidovi - Draft
06 Potporni Zidovi - Draft
POTPORNI ZIDOVI
16.1. UVOD
Samostalni162 potporni zidovi koriste se za trajno ili privremeno podupiranje mase zemlje ili
drugog materijala kojima nije bilo mogue (ograniena irina iskopa, zahtevi investitora,
ekonominost...) obezbediti njihov prirodni nagib. Ove konstrukcije najee podupiru nasut
materijal ija irina (i strmina) zavisi od vrste nasutog materijala (Sl. 16/1). Izrauju se od
kamena (danas retko) ili betona, kada se potisku tla suprotstavljaju svojom masom, ili od
armiranog betona, kada je pogodnim oblikovanjem mogue obezbediti funkcionalnost uz
znatnu utedu materijala.
Sl. 16/3. Potporni zid iznad klizne ravni, lokalni slom tla, klizanje.
162
Nisu sastavni deo drugih konstrukcija, kao to, na primer, zidovi podruma jesu.
469
Moraju biti projektovani na nain kojim su obezbeeni od prevrtanja, klizanja ili prekoraenja nosivih kapaciteta tla sa dovoljnim faktorom sigurnosti (Sl. 16/3).
16.1.2. TIPOVI POTPORNIH ZIDOVA
ZIDOVA
Iako klasifikacija betonskih potpornih zidova (zbog brojnih mogunosti kombinovanja principa) ne moe biti jednoznano data, najee se primenjuju (Sl. 16/4):
masivni,
ugaoni (konzolni),
ugaoni sa kontraforima, i
Masivni (esto se koristi i termin gravitacioni) potporni zidovi se potisku tla suprotstavljaju
sopstvenom teinom i, po pravilu, projektuju se kao nearmirani. Ugaone potporne zidove
formira vertikalna ploa direktno optereena potiskom tla i ukljetena u horizontalnu plou
stopu. Projektuju se kao armiranobetonski, budui da podrazumevaju potrebu prijema zatezanja. Potisku tla se, ovde, suprotstavlja, uz teinu zida, i teina tla nad petnim delom stope. No, kako je vertikalna ploa u sistemu konzole, to momenti savijanja u njenom korenu
lako dostiu velike vrednosti. U cilju rastereenja, vertikalna i horizontalna ploa se, diskretno, mogu povezati kontraforima. Ploasti potporni zidovi, naelno, predstavljaju vertikalne
ploe razapete izmeu jakih stubova kontrafora.
Osim nabrojanih tipova, koriste se i razliiti oblici njihovih kombinacija, kao i neki specifini
sistemi, koji sa klasinim potpornim zidovima, osim funkcijom, nemaju mnogo dodirnih
taaka.
Jednostavnost izvoenja zidova je, praktino, obrnuto proporcionalna povoljnosti statikog
rada, zbog ega je racionalnost primene pojedine vrste zida limitiranog dometa, a najoiglednija mera u tom smislu je visina zida. Naelno, masovni zidovi se koriste za visine do 34m. Nakon toga, konzolni zidovi su racionalniji izbor sve do visina, okvirno, 6-7m. Za vee
visine, zidovi sa kontraforima, iako komplikovaniji za izvoenje, a zbog prednosti statike
prirode, imaju prednost.
16.2. PRITISCI TLA
Rastresito (nekoherentno) tlo ili neki drugi rastresit materijal, sa stanovita popunjavanja
prostora, nalazi se negde izmeu tenosti i vrstog tela. Slobodno nasuti, ovi materijali formiraju stabilan nagib pod uglom koji, grubo, odgovara uglu unutranjeg trenja materijala.
Koherentno tlo, poput gline, moe do odreene dubine imati vertikalne strane (ponaati se
poput vrstog tela) bez bilo kakvih potpora, to je posledica kohezije. Ali, sa porastom dubi470
ne, a posebno sa prodorom vode u tlo (kada se kohezija znaajno redukuje), vertikalne strane se obruavaju potisnute masom tla horizontalno.
Vertikalni pritisak tla odgovara teini tla iznad posmatrane take na nekoj dubini h:
pw = h .
............................................................................................................................... (16.1)
ph = K0 h , .......................................................................................................................... (16.2)
K0
Pod dejstvom pritiska tla, zidovi se pomeraju, kako zbog konstrukcijske deformacije (ugib),
tako i zbog injenice da se nalaze u stiljivom tlu, koje dozvoljava njegovo globalno pomeranje (Sl. 16/5). ak i vrlo mala pomeranja, reda veliine 0.1 0.5% visine zida [21], izazivaju pad ili rast (prelazak u aktivno ili pasivno stanje) horizontalnog pritiska. U oba sluaja,
prelaz iz elastine ravnotee u aktivno ili pasivno stanje praeno je smicanjem du dve familije povrina klizanja (Sl. 16/6, Sl. 16/8).
163
Nekoherentna tla su u prednosti zbog nesmetane drenae vode, neosetljivosti na smrzavanje, kao i
Ukoliko se zid pomera od tla, formira se (idealizovana) klizna ravan ab (Sl. 16/6), te prizma
tla abc koja klizei po ovoj ravni optereuje zid aktivnim pritiskom tla.
tla Ukoliko se, u suprotnom, zid pomera ka tlu, formira se klizna ravan ad, a prizma acd sada zahvata veu zapreminu tla. Odgovarajui pritisak je pasivni pritisak tla.
tla
Sl. 16/7. Aktivni i pasivni pritisak tla sa uobiajenim vrednostima koeficijenata [20]
Sl. 16/8. Povrine klizanja za aktivno i pasivno stanje u tlu, prema Rankine-u.
Pritisci tla u aktivnom ili pasivnom stanju se proraunski (Okvir 20), za horizontalnu povrinu
nasipa (=0, Sl. 16/9a), usvajaju takoe linearno zavisni od dubine, a odgovarajui koeficijenti pritiska, prema Rankine-u, imaju sledee vrednosti:
K a = tan 2 ( 45 / 2 ) , i K p = tan 2 ( 45 + / 2 ) .
................................................................. (16.4)
K a / p = cos
. .............................................................................. (16.5)
Iako su dati koeficijenti izvedeni za nekohrentna tla, preporuuje se, kao konzervativna, njihova primena i za koherentna. Optereenje na povrini tla se moe proraunski obuhvatiti
ekvivalentnom visinom sloja tla (Sl. 16/9c).
Iz datih izraza, pritisci tla su odreeni njegovom zapreminskom teinom, nagibom povrine
nasipa i uglom unutranjeg trenja. Dok oko prva dva faktora nema spora (lako ih je utvrditi),
ugao unutranjeg trenja je problematian za odrediti. Samo u sluaju suvog nekoherentnog
tla moe biti jednostavno odreen laboratorijskim testom, dok za koherentna tla ovo nije
mogue, nego se moe koristiti neki od predloga odreivanja kojima se obuhvata uticaj
kohezije na ugao unutranjeg trenja. No, imajui na umu da su tla retko suva (a, da voda
znaajno redukuje koheziju), da je sastav tla retko homogen, da je kohezija zavisna od smrzavanja u tlu, te da je proraunu potrebna sigurnost, za preporuku je usvajanje manjih, ak
znatno manjih, vrednosti ugla unutranjeg trenja od onih odreenih eksperimentima i proraunima.
Okvir 20
Realna raspodela i intenzitet pritiska tla na potporu je u velikoj meri zavisna od dformacije same potpore, kako je na narednoj slici prikazano [32].
U situacijama kada je nivo podzemne vode iznad dna potpornog zida, pritisak tla se, na visini ispod nivoa vode, superponira sa pritiskom vode. Pritisak vode je prost proizvod njene
zapreminske teine i visine vodenog stuba (whw), dok je pritisak tla posledica razlike u
zapreminskim teinama tla i vode: (-w)h.
16.2.2. SEIZMIKI INERCIJALNI
INERCIJALNI PRITISAK TLA
16.2.2.1. Domai propisi164
Kod prorauna stabilnosti delimino ili potpuno ukopanih inenjerskih objekata u seizmikim podrujima, uz seizmiko dejstvo koje je posledica teine objekta, mora se analizirati i
dopunski, aktivni ili pasivni seizmiki pritisak tla. Za konstrukcije potpornih zidova razmatra
se horizontalni pravac vektora seizmikog ubrzanja.
164
kao aktivan pritisak u uslovima kada u sistemu objekat-osnova nije nastupilo stanje granine ravnotee elastine deformacije tla, i
kao aktivan pritisak u uslovima kada je u sistemu objekat-osnova nastupilo stanje granine ravnotee plastine deformacije tla.
U prvom sluaju, kada se razmatraju elastine deformacije tla, distribucija aktivnog seizmikog pritiska po visini zida, koji se superponira sa aktivnim statikim pritiskom u analizi
optereenja, je prikazana na Sl. 16/10, a definisana sledeim izrazima:
pa ( y ) = Ks z h R ( y, B ) ,
1 y y 2
.
y y
R ( y, ) = 1 10 9 + 3 + 1 tan
h h
4 h h
Ks
z,
h
.................................... (16.6)
Pa = 0.25 3 + 2 tan K s z h 2 ,
a, njen poloaj u odnosu na vrh je:
474
................................................................................. (16.7)
ha =
1 15 + 8 tan
h . ....................................................................................................... (16.8)
12 3 + 2 tan
Ukoliko se razmatra stanje plastinih deformacija tla, smatra se da je nastupilo stanje granine ravnotee u sistemu potpora tlo, a aktivni pritisak tla se odreuje kao ukupan tokom
dejstva zemljotresa (ne superponira se sa statikim). Intenzitet i linearna distribucija ukupnog aktivnog seizmikog pritiska su definisani sledeim izrazom i koeficijentom Ca (Sl.
16/12):
pa = z h Ca
Ca =
cos 2 ( )
sin ( + ) sin ( )
cos cos cos ( + + ) 1 +
cos ( ) cos ( + + )
2 . ................... (16.9)
Ugao je ugao trenja izmeu nasipa i povrine zida i usvaja se u granicama izmeu polovine
i dve treine ugla unutranjeg trenja materijala nasipa. Ugao je ugao iji je tangens jednak
vrednosti ks:
= arctan ( K s ) .
............................................................................................................... (16.10)
Sl. 16/12. Ukupni aktivni seizmiki pritisak tla u toku dejstva zemljotresa plastine deformacije tla
S obzirom na prirodu pojave, pasivni seizmiki pritisak tla se odreuje samo za sluaj kada
je nastupilo stanje granine ravnotee i plastinih deformacija tla. Definie se kao ukupni
pritisak u toku dejstva zemljotresa (ne superponira se sa statikim).
Intenzitet ukupnog pasivnog seizmikog pritiska, pp, definisan je sledeim izrazima (Sl.
16/13), linearno sa dubinom:
pp = z h Cp
Cp =
cos 2 ( + )
sin ( + ) sin ( + )
cos cos2 cos ( ) 1 +
cos ( ) cos ( + )
2 . ................. (16.11)
475
Sl. 16/13. Ukupni pasivni pritisak tla u toku dejstva zemljotresa plastine deformacije tla
Ukoliko postoji mogunost pojave podzemne vode u nasipu iza potpornog zida, njen uticaj
(poveanje pritiska) mora biti obuhvaen analizom optereenja (i za aktivni i za pasivni seizmiki pritisak tla), korekcijom zapreminske teine tla:
z = z +
n
w ,
100
................................................................................................................ (16.12)
z, w
Kada na slobodnoj povrini nasipa iza zida postoji vertikalan korisni teret velikog intenziteta,
postojanje ovakvog optereenja izaziva dodatni aktivni seizmiki
seizmiki pritisak na povrinu zida.
Sl. 16/14. Dopunski aktivni seizmiki pritisak usled dejstva korisnog optereenja
Neka je potporni zid beskonane duine u pravcu z-ose (Sl. 16/14) i neka je korisno optereenje predstavljeno kao linijsko, na odstojanju x od zida. Intenzitet horizontalnog aktivnog
seizmikog pritiska, pa, odreuje se na sledei nain:
2
3
y y y
pa ( x , y ) = p a ( x ) 1 + , p = K s q , ........................................... (16.13)
h h h
a ( x) = 1+
2
1 x
x
x
25 39 + 8 . .............................................................................. (16.14)
60 h
h
h
Pa ( x ) =
476
5
5
p a ( x ) , ha = 0.28 p a ( x ) h . .............................................................. (16.15)
12
12
Uticajna funkcija a(x) pokriva udaljenja do maksimalno tri visine zida i ima oblik prikazan
na Sl. 16/15.
kh = S / r ,
......................................................................................................................... (16.16)
0.50 kh
kv =
0.33 kh
S
faktor kojim se uvodi uticaj vrste tla na proraunski elastini spektar odgovora (#7.1.9);
uzima vrednosti od 1.0 (za A) do 1.4 (za E kategoriju tla), [50],
avg/ag
Faktor r zavisi od vrste potporne konstrukcije (Tabela 30) i vei je za zidove koji mogu da
podnesu vea pomeranja.
Tabela 30. Faktor r
Vrsta potporne konstrukcije
2.0
1.5
1.0
Ukupna (rezultantna)) proraunska sila, koja ukljuuje statiko i dinamiko dejstvo, koja
deluje na potpornu konstrukciju je:
477
E d = 0.5 * (1 k v ) K H 2 + E ws + E wd ,
H
visina zida,
Ews, Ewd
*
K
........................................................................ (16.18)
Proraunske vrednosti ugla smiue nosivosti tla i ugla trenja izmeu zida i tla su:
tan
tan
, i d = arctan
d = arctan
....................................................................... (16.19)
sin 2 + d
sin d + d sin d
2
cos sin sin ( d ) 1 +
K =
sin ( d ) sin ( + )
2
sin ( + )
) (
K=
sin 2 + d
( ) (
za
sin d sin d +
2
cos sin sin ( + ) 1
sin ( + ) sin ( + )
, .... (16.20)
za
> d
................................. (16.21)
Pozitivni znaci uglova , i su dati slikom (Sl. 16/16), a zavisno od poloaja tla u odnosu
na nivo podzemne vode i od propusnosti tla, ostale vrednosti su date tabelom (Tabela 31).
Hidrodinamiki (od vode) pritisak na lice zida se moe izraunati prema:
q ( z ) = 7 k h w h z / 8 .
.............................................................................................. (16.22)
Pd = S H 2 .
478
............................................................................................................... (16.23)
* = , tan =
kh
, Ewd = 0
1 kv
* = w , tan =
* = w,
kh
, Ewd = 0
1 kv
w
d
k
tan =
h
w 1 kv
Ewd = 7 kh w H 2 /12
Zid poput prikazanog (Sl. 16/17) moe kao celina biti dislociran klizanjem po kontaktnoj
ravni ab. Ovom se suprotstavlja trenje izmeu stope i tla, u istoj ravni. Da bi se osigurao od
klizanja, sile trenja zida moraju biti vee od onih koje klizanje izazivaju (sila Ph), a potreban
faktor sigurnosti u ovoj analizi se obino postavlja na vrednost 1.50. Sledei oznake sa slike,
moe se pisati uslov:
f (W + Pv ) 1.5 Ph .
............................................................................................................ (16.24)
479
je tlo u etvorouglu gmvh nasuto pre nasipa iza zida, te da je spreeno njegovo ispiranje
tokom eksploatacionog veka zida. Pasivni otpor tla, tada, predstavljen je trouglom mbr.
U sluaju potrebe, otpornost na klizanje zida moe biti poveana izvoenjem zuba poput
onog prikazanog na Sl. 16/17 cdef. Sada se klizanje, ukoliko ga ima, realizuje po ravnima
ad i tf, a koeficijent trenja na delu te (deo gde je klizna ravan u tlu) odgovara tangensu ugla
unutranjeg trenja tla (neto vei od prethodnog koeficijenta trenja). Klizanje tla ispred zida
se sada realizuje po ravni tn, zbog ega je pasivni otpor predstavljen trouglom mts (ordinata pp). Ukoliko postoji sumnja u pouzdanost nasutog tla u zoni gmvh, valja raunati sa pasivnim otporom definisanim trouglom gts.
Dalje, zidu je potrebno obezbediti stabilnost od preturanja oko prednje ivice b (ista slika, Sl.
16/17). Moment preturanja, Phy, mora, sa faktorom sigurnosti minimalno jednakim 1.50,
biti manji od stabilitetnog momenta sila W i Pv:
qmax,min =
Rv Rv ( l / 2 a )
. ............................................................................................. (16.26)
A
W
U situacijama kada se zidom obezbeuje denivelacija terena ukupne visine H (Sl. 16/19), a
nasip iza zida je strmo nagnut ili su karakteristike tla u celom podruju loe, neophodno je
kontrolisati stabilnost cele padine (za najnepovoljniji sluaj klizne povri), zajedno sa zidom.
480
U vertikalnom preseku su najee trapeznog oblika sa bazom ukupne irine 0.3 do 0.5
visine zide. Pri tome, baza moe biti projektovana sa ispustima ispred i/ili iza (ree) zida u
cilju smanjenja kontaktnog napona, ali retko vie od 25-30cm. U najuem delu, u vrhu, zid
ne bi smeo biti tanji od (priblino) 30cm, zbog mogunosti dobre ugradnje betona.
Zid preuzima horizontalni ili kosi pritisak tla, a teina zida ga usmerava tako da prolazi kroz
kontaktnu povr na dnu stope. U osnovnom obliku (Sl. 16/21a,b), temeljni deo je pravougaonog preseka sa kratkim ispustom ispred, a oblikovanjem je mogue postii znaajne utede
u utorku betona. Pogodnim zakoenjem prednjih i zadnjih strana zida ka nasipu, teite
zida se pomera ka nazad. Takoe, izlomljena linija zadnje strane zida umanjuje rezultantu
aktivnog pritiskujueg optereenja tla (Sl. 16/21c).
Znaajne utede u koliini materijala mogue je postii i ako se deo teine nasipa iskoristi za
usmeravanje rezultantne sile pritiska tla. To se moe postii izvoenjem konzolnog ispusta
sa zadnje strane zida, na pogodnoj visini (Sl. 16/22a). Druga mogunost je izvoenje zida sa
zategom, kojom se na pogodnoj visini zidu obezbeuje horizontalni oslonac. Zatega je usidrena u materijal nasipa (Sl. 16/22b). Osim utede, ove mere mogu masivne zidove uiniti
ekonominim i za vee visine.
481
Sl. 16/23. Aktivni pritisak tla za zid sa konzolom i zid sa vie konzola
Konzolni ispust donosi dvostruki benefit. S jedne strane, teina nasipa iznad konzole poveava teinu zida i pomera teite ka nazad, a, sa druge, deo zida ispod konzole je izloen
manjem pritisku tla. Na Sl. 16/23a prikazan je princip odreivanja promene pritiska tla sa
dubinom kod zida sa konzolnim ispustom.
Aktivni pritisak na zid raste linearno sa dubinom (koeficijentom Ka) samo do donje ivice konzole. Tlo uz zid neposredno ispod konzole nije optereeno teinom materijala, zbog ega je
vertikalni, a time i horizontalni, pritisak jednak nuli. Od konzole do take d (odreene uglom
unutranjeg trenja), pritisak raste bre (sa koeficijentom bonog pritiska veim od Ka) zbog
injenice da po vertikali fg deluje pritisak intenzitetom koji odgovara dubini od povrine
terena, pa se vei deo tog pritiska smicanjem prenosi na zid. Od take e (odreena uglom
45+/2) nanie, pritisak je ponovo funkcija dubine od povrine terena. Kako se taka d ne
moe poloajno pouzdano odrediti, to valja pretpostaviti linearni prirast pritiska od c do e.
Druga mogunost je pretpostaviti da se zadnja zidna povrina lomi po potezu fca, emu
odgovara isprekidani dijagram aktivnih pritisaka tla na zid.
Oigledno, poveanje duine konzolnog ispusta utie povoljno na stabilnost zida, kao i
poveanje njihovog broja (Sl. 16/23b).
Zatega postavljena na pogodnoj visini (Sl. 16/24a) preuzima horizontalnu komponentu pritiska nasipa, pa ukupna teina zida moe biti znatno manja nego kod klasinog masivnog
zida. Zatege se postavljaju na meusobnom podunom rastojanju izmeu 1.5 i 4m, a koncentrisana sila iz zatege se na zid raspodeljuje preko armiranobetonskog serklaa ubetoniranog u zid. Potrebna duina zatege (obezbeuje da se dodatno ne poveava aktivni pritisak), l, odreena je uglovima prikazanim na Sl. 16/22b (uglovi odgovaraju onima na Sl.
16/8). Preporuuje se zajedniko sidrenje zatega posebnim, ukopanim, zidiem.
Aktivni pritisak na zid sa zategom se odreuje kao i za zid bez zatege, osim u sluaju kada
zatege nisu dovoljne duine, pa je aktivni pritisak neophodno poveati saglasno Sl. 16/24b.
482
Karakteristina shema optereenja, data na Sl. 16/26, izaziva maksimalne momente savijanja
na mestu ukljetenja ploe u stopu, zbog ega je ovde potreban relativno jak presek i zbog
ega se zidovi esto rade promenljive debljine (Sl. 16/25b). I pored ovoga, racionalne visine
483
zidova ovog tipa ne prelaze 6m165. irina temeljne ploe se odreuje iz uslova zadovoljenja
doputenih napona u kontaktnoj povri i uobiajeno je u intervalu 0.4 do 0.7 visine zida.
Najee (najracionalnije je) se temeljna ploa projektuje veinski isputena sa zadnje strane
zida, a manjim delom s prednje (oko 0.15 visine). No, mogua su i druga reenja poput onog
na Sl. 16/25a, gde je ploa simetrino postavljena u odnosu na stub, ili se ploa moe pruati i ispred zida (nepovoljno) (Sl. 16/27a).
Mogu se izvoditi sa zubom ispod temeljne ploe (Sl. 16/27) u cilju poveanja otpora na
otklizavanje (poveanje pasivnog otpora s prednje strane zida i neto uveano trenje, #16.3).
Postoje nedoumice vezane za optimalni poloaj zuba po irini stope. Uobiajeno, postavljan
je ispod zida, pre svega zbog pogodnosti armiranja (armatura zida produena u zub). Meutim, pokazalo se da u ovom poloaju moe da redukuje stabilnost zida na preturanje. Danas
se smatra da ga je bolje locirati na kraju zida (Sl. 16/27, poslednja slika).
Takoe, mogu se izvoditi i sa jednim ili vie konzolnih ispusta po visini sa ciljem redukcije
rezultante aktivnog pritiska tla (Sl. 16/28), ali i zbog povoljnije distribucije momenta (reckaste, zbog dejstva koncentrisanih momenata na zid) du visine zida. Interval racionalne
primene ugaonih zidova, na ovaj nain moe biti proiren do visina od oko 8-9m.
Elementi konzolnog zida se dimenzioniu saglasno uticajima, kao ploe koje prenose optereenje u jednom pravcu, za jedininu duinu zida. Na Sl. 16/29 prikazani su karakteristini
dijagrami momenata savijanja i potrebe za armaturom, te princip armiranja elemenata glavnom armaturom.
165
484
Vertikalna armatura zida se postavlja spolja uz zadnju ivicu zida, a podeona horizontalno, na
manjoj statikoj visini. Poeljno je ovu armaturu kao neprekinutu voditi iz ploe, gde u
donjoj zoni radi kao glavna armatura ispusta s prednje strane zida. Saglasno dijagramu
momenata, glavna armatura zida se, ka vrhu, moe redukovati. Poeljno je i pojaano armiranje podeonom armaturom u vrhu zida (kraj konzole), te njeno obuhvatanje uzengijama.
Data su tri primera armiranja konzolnih zidova na Sl. 16/30.
485
Sl. 16/34, prikazane su odgovarajue linije loma, koje ukazuju na pravce prenosa optereenja (Sl. 16/33).
486
Priblian proraun uticaja moe pratiti ovakvu predstavu rada zida (kruta ukljetenja na krajevima), ali treba imati na umu da e tako dobijeni rezultati ostati samo gruba aproksimacija
realnih, te da se precizniji proraun moe smatrati obaveznim.
Na Sl. 16/35 prikazani su dijagrami (sa karakteristinim presecima) zida u horizontalnom
(rezultiraju potrebom za horizontalnom armaturom) i vertikalnom pravcu. Na Sl. 16/36 dati
su dijagrami potrebe za armaturom (opet sa karakteristinim poprenim presecima kroz
povrinske dijagrame).
U cilju poveanja stepena ukljetenja na ivicama ploastih elemenata, ovakvi zidovi se mogu
izvoditi sa kosim vutama, kako je to prikazano na Sl. 16/37a. Takoe, mogue je izvoenje
relaksirajuih ploa, sa slinim ciljem pominjanim kod konzolnih (Sl. 16/37b).
487
Poveanje sigurnosti na otklizavanje je, osim zubom, mogue postii i izvoenjem temeljne
ploe u nagibu (Sl. 16/38). Iako nepovoljnija za izvoenje, kosa ploa predstavlja efikasnije
sredstvo spreavanja klizanja.
Armiranje zida prati tok zatezanja. Horizontalna armatura ima maksimum na spoljanjoj
strani izmeu kontrafora, a na unutranjoj iznad njih (Sl. 16/42, presek A-A). U donjem delu
zida, pri sredini raspona odreenog rebrima, se javlja maksimalna potreba za vertikalnom
armaturom. Preseci se u vertikalnom pravcu dimenzioniu na kombinovane uticaje momenta
savijanja i aksijalne sile, dok su horizontalne aksijalne sile praktino zanemarljive.
Slino se moe analizirati i prenos optereenja za deo temeljne ploe iza zida (Sl. 16/34,
linije loma). Dijagrami momenata su dati na Sl. 16/39, a potreba za armaturom na Sl. 16/40.
488
Konano, na Sl. 16/41 je prikazan i karakteristini oblik deformacije potpornog zida, u skladu sa prethodno analiziranim uticajima.
Prednji deo temeljne ploe radi u statikom sistemu konzolne ploe optereene s donje
strane (Sl. 16/39a).
Rebra (kontrafori) se mogu analizirati kao grede promenljive visine preseka, koje su pritisnute na mestu spoja sa zidnim elementom. Otud, zidni element sadejstvuje u prenosu pritiska, pa je uobiajen tretman rebara kao greda T-oblika poprenog preseka. Po kosoj ivici
kontrafora javlja se potreba za (redovno) velikom koliinom zategnute armature. Kako ova
armatura ima funkciju zatege kojom se spreava razmicanje krajeva zida i ploe, to je posebnu panju potrebno posvetiti njenom dobrom usidrenju. Ostatak kontrafora se armira ortogonalnom armaturnom mreom, poput zida. Pri tome, horizontalna armatura ima funkciju
poprene armature grede promenljive visine poprenog preseka (Sl. 16/42).
Sl. 16/41. Deformisani model potpornog zida i ugib ivice temeljne ploe
489
Zavisno od reenja (a, ovakvi zidovi se esto izvode i montano), ploasti element moe biti
tretiran kao kruto ili elastino ukljeten na krajevima, ili, pak, zglobno.
Jedna vrsta prelaznog reenja izmeu ploastih i ugaonih potpornih zidova sa kontraforima
prikazana je na Sl. 16/44.
16.7.2. UGAONI ZIDOVI OD PREFABRIKOVANIH
PREFABRIKOVANIH ELEMENATA
ELEMENATA
Budui da su ugaoni potporni zidovi, po pravilu, dugake konstrukcije malog broja pozicija,
esto je racionalno njihovo montano izvoenje od prefabrikovanih elemenata. Mogunosti
komponovanja su brojne (Sl. 16/45).
Konzolni zidovi (bez kontrafora) mogu biti formirani od prizmatinih montanih elemenata
pogodne duine, koji imaju kompletan presek potpornog zida. Reanjem elemenata jedan
490
do drugog na pripremljenu podlogu formira se zid. Iako je primenom gradiline prefabrikacije na ovaj nain mogue raditi konzolne zidove u kompletnom rasponu njima odgovarajuih visina (Sl. 16/46a,b), injenica da su ovakvi pojedinani montani elementi kabasti i velike teine ih ini pogodnima pre svega za niske zidove, kakvi se na primer sreu kod peronskih konstrukcija (Sl. 16/46c).
Vilji zidovi se, zato, mogu raditi iz dva dela, ili se jedan deo preseka zida moe izvesti
betoniranjem na licu mesta (Sl. 16/47).
Kao prefabrikovani, ugaoni zidovi sa kontraforima se retko projektuju klasinog oblika.
Umesto toga, nastoje se iskoristiti prednosti koje prefabrikovana proizvodnja nudi u smislu
oblikovanja i razuivanja preseka. U tom smislu, mogunosti su brojne, a najee primenjivane su prikazane na Sl. 16/48. Konzolni element se moe prefabrikovati zajedno sa kontraforom na nain da obezbedi oslonce za horizontalne talpe, koje poreane jedna na drugu
formiraju zid. Druga prikazana mogunost je da se elemenat kontrafora zameni dobro usidrenom zategom.
491
Krajevi montanih gredica su proireni glavama na krajevima (Sl. 16/50), ime obavljaju ulogu limitera i spreavaju razmicanje elemenata/bokseva. Za vee visine zida vitlovi se mogu
projektovati u vie redova (Sl. 16/50, desno).
Ovakvi zidovi se vrlo brzo i jednostavno sklapaju, a ne zahtevaju ni teku mehanizaciju za
izvoenje, niti jaku temeljnu konstrukciju. Nasip se ugrauje i zbija sa napredovanjem gradnje, zbog ega zid postepeno preuzima optereenje. Pogodni su za za stabilizaciju kosina.
Slinu ideju koriste i, takozvani T-zidovi (Sl. 16/51). Formiraju se od prefabrikovanih elemenata koji formiraju bokseve koji se ispunjavaju materijalom nasipa. Prijem smicanja je reen
putem trnova prikazanih na Sl. 16/52b.
Znaajna prednost ove vrste zidova se ogleda i u injenici da membrana zida zahteva samo
mali trakasti temelj u dnu, kao poetak zida.
Zatege se rade od pocinkovanog pljosnatog elika ili nekog drugog metala (5 do 10cm iroke metalne trake, debljine 3 do 5mm), geotekstila (danas preovlaujue) ili od drugih sintetikih materijala neosetljivih na koroziju, a sa visokom vrednou modula elastinosti (male
deformacije). Uobiajena rastojanja zatega su data na Sl. 16/53 (poslednja slika).
Za zemljani nasip, preporuuje primena nekoherentnog granulastog materijala.
Izvoenje ovakvih zidova podrazumeva in-situ izvoenje izravnavajue temeljne trake, postavljanje donjeg reda prefabrikovanih elemenata membrane, nasipanje zemlje, postavljanje i
fiksiranje traka, nabijanje novog sloja zemlje, a zatim se ciklus ponavlja za sledei red elemenata, do vrha zida.
Slini su i zidovi sa usidrenim zategama prikazani na Sl. 16/56. Umesto trenjem, zatege silu
zatezanja okolnom tlu veinski predaju na mestu njihovog sidrenja. Kako trenje ovde nije od
primarnog znaaja, koriste se zatege krunog preseka, povoljnije u smislu lakeg obezbeenja antikorozivne zatite.
494
Kao manu ovog sistema, u odnosu na prethodni, treba navesti injenicu da se sile u usidrenim zategama angauju tek nakon realizovane deformacije.
16.8. DRENAA
Za razliku od zidova od montanih elemenata, koji su, po pravilu, vodopropusni i ne zahtevaju posebne mere za odvod atmosferske vode, armiranobetonski zidovi spreavaju njen
protok kroz tlo. Za dugih padavina nivo podzemne vode moe znaajno porasti i preopteretiti zid. Zato se dreniranjem mora spreiti rast hidrostatikog pritiska na zid.
Nasip od peska ili ljunka je propusan, voda od otkopane kosine tee slobodno do zida, pa
su za drenau dovoljni posebni otvori u nivou (nieg) tla na razmaku od oko 2m. Ako postoji
mogunost da koliina priliva vode povremeno moe biti vrlo velika (sluaj kada se skuplja
voda sa vee padine, na primer), otvore je poeljno ostaviti i na visini iznad nivoa tla. U nasip
se ispred otvora stavlja krupniji materijal, koji ne moe proi kroz drenani otvor, a zatim
postepeno sve sitniji do, granulacije materijala nasipa/tla (Sl. 16/57). Povrinsko prelivanje
vode preko zida se predupreuje profilacijom povrine rigolom.
Ukoliko je nasip od nepropusnog glinovitog materijala, na otkopanoj kosini se postavlja propusni drenani sloj (Sl. 16/58), ime nivo podzemne vode ni ne ulazi u zonu aktivnog klina.
Poeljno je da se na dnu drenanog sloja nalazi drenana cev. U prolosti su se ove cevi
izvodile od razliitih materijala (od kamena, keramike, azbest-cementne...), a danas preovlauje primena plastinih cevi, esto sa ugraenim slojem za filtriranje od geotekstila (Sl.
16/59).
495
496