Theophile Gautier

PASTEL
Promatrat volim, u oblom okviru,
Ljepota davnih sure slike, vas;
U ruci rue mru vam na papiru,
Jer sto je ljeta rastavilo nas.
Taj zimski mraz to lica vam se hvata
Karanfil, lijer je ofurio va,
Koketni mlade piknje sad su blata,
Zaprljo vas na keju prah je na.
Odzvonilo je carstvu Parabera
I Pompadoura, slavi njihovoj.
Sad udljivih tek ima kavaljera,
A ljubav s njima u grob lee svoj.
Meutim vi, zaboravljene slike,
Buketa tih jo miriete cvijet,
I smijeite se sjetno, ljubavnike
Sve spominju, to ostavie svijet.