Professional Documents
Culture Documents
Maturski Rad Senada Podzic 97-2003
Maturski Rad Senada Podzic 97-2003
Maturski Rad Senada Podzic 97-2003
Mentor:
Uenik:
Senada Podi
I.UVOD ..........................................................................................................................................
II.PROIZVODNJA I PRERADA PAPIRA..................................................................................
II.1. Povijest papira i njegov razvoj...............................................................................
II.2. Osnovne sirovine za dobivanje papira....................................................................
II.3. Celuloza......................................................................................................................
II.3.1. Osobine i rasprostranjenost celuloze....................................................................
II.3.2. Dobivanje celuloze.................................................................................................
II.3.3. Celuloza kao sastavni dio prirode.........................................................................
II.4. Dodaci vlaknima u proizvodnji papira...................................................................
II.4.1. Punila......................................................................................................................
II.4.2. Keljiva ( ljepila ).....................................................................................................
II.4.3. Bojila.......................................................................................................................
II.4.4. Polutvorina............................................................................................................
II.5. Recikliranje papira...................................................................................................
II.5.1. Znaaj recikliranja.................................................................................................
II.5.2. Proizvodnja recikliranog papira...........................................................................
II.5.3. Novo i reciklirano vlakno.......................................................................................
II.5.4. Novinski papir........................................................................................................
II.5.5. Kartonske kutije.....................................................................................................
II.5.6. Organizacija sakupljanja.....................................................................................
III. ZAKLJUAK........................................................................................................................
IV. LITERATURA.......................................................................................................................
I.
UVOD
tako dobijali potrebna vlakanca. Daljnji postupak bio je isti kao u Kini. No, Arapi su
upotrebljavali sita sa mreicom ispletenom iz metalnih niti, a kao ljepilo koristili su krob
dobijen iz prosijanog peninogbrana. Arapi su prvi poceli bojiti i izrezivati papir u vie
odredenih formata. U Europi papir se poeo proizvoditi znatno kasnije, tek oko 1100 - tih
godina. Najme, u to vrijeme javile su se prve radionice za runu izradu papira, i to na Siciliji i
u Valenciji, panjolska. U Francuskoj u 14-om stoljeu Talijani osnivaju prve radionice. U
Njemakoj poznata je radionica iz 1390. godine.
Izumom tiskarskog stroja zapoinje era modernog tiskarstva koja uzrokuje znatno poveanje
potronje papira. Francuz Luis Rober 1799. godine uvodi u proizvodnju prvi parni stroj
pomou kojeg se mogla proizvoditi beskonana papirna traka uz primjenu beskonanog sita iz
krpa kao osnovne sirovine, a nje je bilo nedovoljno da se zadovolje sve vee potrebe za
papirom ( Sl.br.1 ). Njemac Keller bruenjem drveta dobio je drvena vlakna koja su,
pomijeana s krpama, davala sasvim dobru osnovnu sirovinu za izradu papira.
Godine 1870. pojavljuju se nove sirovine za izradu papira: bijeljena celuloza iz slame i
natronska celuloza iz drva etinjaa. Godine 1884. poinje proizvodnja sulfitne celuloze iz
etinjaa. No, pravi tehnoloki napredak za masovnu industrijsku proizvodnju papira, i
upotreba drveta kao baze za osnovnu sirovinu, poeo je tek u prvoj polovici dvadesetog
stoljea.
Sl. br. 1 : Francuz Luis Rober 1799. godine uvodi u proizvodnju prvi parni stroj
II .2. Osnovne sirovine za dobivanje papira
Drvo je najvanija sirovina za proizvodnju celuloze, 90% ukupne svjetske proizvodnje
celuloze dobiva se iz drveta. Za proizvodnju papira potrebno je iz drvene mase
razcinjavanjem dobiti vlakanca.
Za dobivanje povoljne strukture vlakanaca odluujui su sljedeci faktori:
a) morfoloka graa vlaknaste sirovine
2
Smreka je jedan od najrairenijih etinjaa. Drvo smreke ima pogodan odnos irine
naprama duljini vlakanaca, te ima mali sadraj smole, to joj daje gotovo idealne
karakteristike sirovine za izradu papira. Drvo smreke moe se rasciniti svim
kemijskim i mehanickim postupcima. Duina vlakanaca smreke je oko 2,6 do 3,8 a
irina 0,025 do 0,070 milimetara.
Bor raste bre od smreke ali ne dosie njenu visinu i starost. Bor ima relativno sline
karakteristike kao smreka, no visok sadraj smole u drvu oteava njegovu preradu.
Preraduje se mehanickim postupkom u drvenjacu a alkalnim u celulozu. Duina
vlakanaca drveta bora je oko 2,6 do 4,4 a irina 0,030 do 0,075 milimetara.
Listae
II . 3. Celuloza
Celuloza (lat. cellula: mala elija) je bijela vlaknasta tvar bez okusa i mirisa, netopljiva u vodi
i organskim otapalima. Glavni je sastojak staninih stijenki biljaka. Najrasprostranjeniji
je polisaharid i najraireniji je organski spoj na Zemlji.
II. 3.1. Osobine i rasprostranjenost celuloze
Celuloza je polimer glukoze. Graena je od dugih nizova meusobno povezanih
molekula disaharida celobioze,od
koje
potpunom
hidrolizom
nastaje
glukoza.
Celuloza, lignin i drugi ugljikohidrati izgrauju nosive stjenke stanice i drvenasto tkivo
biljaka.
U gotovo istom stanju nalazi se u pamuku (98%), a u drvu je ima 40-50% (uz lignin i druge
primjese), a u slami oko 30%.
Celuloza je polisaharid s bruto formulom (C 6H10O5)n, pri emu je n stupanj polimerizacije,
koji za pamuk priblino iznosi 7000, a za jelovo drvo 2500. Lanane molekule celuloze
graene su od glikozidiki povezanih molekula glukoze, a obradbom kiselinama celuloza se
hidrolitiki razgrauje.
Celuloze ima najvie u vou i povru i vrlo je vaan element prehrane.
II.3.2. Dobivanje celuloze
4
Nain i stupanj uklanjanja primjesa odreuju udio celuloze u proizvodu, a ovise o njegovoj
namjeni i upotrebi.
Iz crnogorinoga drva ( najee smreka )
Celuloza se proizvodi izolacijom iz crnogorinoga (smreka, jela, bor) i bjelogorinoga drva
(topola, bukva, breza) i drugih vlaknastih sirovina (pamuk, lan, konoplja, juta, slama) u obliku
stanievine, vlaknaste tvari koja moe sadravati i do 99% celuloze.
Sulfatni postupak
Najvie se primjenjuje sulfatni postupak (dobiva se sulfatna celuloza u obliku dugih i vrstih
vlakana), u kojem se celulozna masa nakon iskuhavanja (5 sati na 100 do 180C) s natrijevim
hidroksidom i natrijevim sulfidom odvaja od preostaloga luga, isti, pere i po
potrebi izbjeljuje. Lug se regenerira isparavanjem, dodavanjem natrijeva sulfata radi
nadoknade potroenog natrija, spaljivanjem i kaustificiranjem. Slian je i natronski (soda)
postupak, u kojem je aktivna alkalija natrijev hidroksid, a lug se regenerira natrijevim
karbonatom.
+ Na OH + Na2S + Na2SO4 + Na2CO3
Sulfitni postupak
Prije se vie primjenjivao sulfitni postupak, u kojem se za iskuhavanje sirovine
upotrebljavala sumporasta kiselina i kalcijev hidrogensulfit. U tom se postupku lug nije
regenerirao, a njegovo je sekundarno iskoritavanje bilo ogranieno. Djelomina regeneracija
luga mogua je upotrebom magnezijeva hidrogensulfita, to je u ekolokom smislu mnogo
povoljnije.
Cu ( OH )2 + 4NH4OH Cu ( NH3 )4 ( OH )2 + 4H2O
Ovaj postupak se naziva vajcerov reagens.
Kao
i
staninoj
se
i
istie
graom
druge tvari u
stjenci, tako
celuloza
lananom
svojih molekula.
Po
svom
kemijskom
sastavu
celuloza je polisaharid s formulom (C6H10O5)n pa s obzirom na kemizam odgovara krobu ili
glikogenu ( Sl. br. 4 ). Prilikom potpune hidrolize celuloze nastaje monosaharid -glukoza.
Prema tome, u celuloznoj molekuli meusobno je povezan velik broj ostataka ove heksoze.
Kao i kod kroba, broj ovih ostataka u molekuli celuloze vrlo je velik i varira od 500 do 3000.
Za razliku od amilopektina, koji ima razgranjene molekule, makromolekule celuloze nisu
razgranjene. Isti oblik nerazgranjenih niti imaju i druge tvari, koje pored celuloze izgrauju
staninu stijenku (npr. pektini, hemiceluloza, hitin i dr.).
je polisaharid s
(C6H10O5)n
Celuloza pripada
onim
prirodnim
proizvodima koje
ovjek ne moe
kemijski stvoriti u
laboratoriju, ali ih
koristi na mnogo
naina. Celuloza se
dobiva iz biljaka
ak i nakon to one
uginu, a sva vlaga
ispari. Naprimjer,
sirovi pamuk spada u najistije oblike celuloze u prirodi, a ovjek od pamunih vlakana pravi
tkanine.
6
Od celuloze se kemijskim putem moe dobiti odreeni broj drugih proizvoda, npr. osnova za
fotografske filmove, zamjena za lakove, vlakna tkanine kao to je umjetna svila i vuna,
celofan i brojni plastini materijali. Naravno, celuloza se upotrebljava i u proizvodnji papira.
Papir je baziran na celulozi (isprepletena vlakna celuloze), a glavna sirovina je drvo kao
najjeftiniji izvor celuloze. Ostale tvari koje se nalaze u drvu moraju se ukloniti prije
proizvodnje papira. Drvo se usitnjava i kemijski obrauje, a ostatak drva koji je po sastavu
preteno celuloza se zajedno s dodacima razmuti u vodi, lijeva, prea, sui i glaa. Najei
dodaci papiru su mineralne tvari u prahu za poboljanje mehanikih svojstava (kreda, gline,
gips) te razliite boje i ljepila,a oni mogu pridonijeti polovici mase gotovog papira.
II. 4. Dodaci vlaknima u proizvodnji papira
Najvanije skupine dodataka su punila, keljiva i bojila, premda postoje i drugi dodaci.
Navedeni dodaci se mogu papiru dodavati tijekom proizvodnje papira u masi, no ponekad se
nanose na gotov papir u obliku povrinskog premaza.
II.4.1. Punila
Punila su anorganski, najee mineralni dodaci u proizvodnji papira koji se mogu dodavati u
masi prilikom proizvodnje ili naknadno u obliku povrinskog premaz i tada se dobiva
premazani papir. Kada se dodaju u masu tijekom proizvodnje papira, dodaju se u pulpu u
obliku prakastih bijelih pigmenata. Najee koritena punila su karbonati, kao kalcijev
karbonat, oksidi, kao titan dioksid, ili silikati, kao magnezijev silikat, premda se koriste i
drugi. estice punila smjetaju se izmeu vlakanaca i djelomino popunjavaju upljine u
vlaknatoj strukturi papira.
Uloga punila u proizvodnji papira je viestruka, prije svega dodatak punila utjee na
mogunost poveanja gramature papira, a bez poveanja debljine do koje bi dolo
dodavanjem vlakanaca. Povrh toga, punila doprinose optikim svojstvima papira, poveavaju
mu svjetlinu i bjelinu, a takoer i opacitet. Dodatkom punila pospjeuju se i tiskovna svojstva
papira, papiri su podatniji za tisak jer su kompaktniji i povrina im je glaa. Punila se mogu
dodavati u rasponu od 5 do najvie 30 % u odnosu na suhu vlaknatu masu budui da bi vei
dodatak punila mogao negativno utjecati na svojstva papira, prije svega na njegovu vrstou,
bilo da se radi o mehanikim svojstvima papira ili o vrstoi povrine. Naime, vei udio
punila meu vlaknima doveo bi do slabljenja veza meu vlaknima i nemogunosti da se
vlakanca isprepletu oko punila, to bi utjecalo na smanjenje otpornosti papira prema kidanju,
cijepanju i prskanju, kao to bi rezultiralo i pojavom povrinskog praenja papira. Udio punila
u papiru odreuje se potpunim spaljivanjem tj. arenjem uzoraka u Mufolnoj pei nakon ega
zaostaju samo anorganski sastojci papira u obliku bijelog pepela.
odnosu na suhu masu vlakana, a ovisno o koliini koritenog keljiva papiri se dijele na
nekeljena, etvrt-keljene, polu-keljene, trietvrt-keljene i puno-keljene papire. Ako se keljiva
apliciraju po povrini papira, takve papire ipak ne smatramo premazanim papirima, ve
keljenima. Uloga keljiva je homogenizirati strukturu papira i doprinjeti smanjenju upojnosti,
ime se posredno doprinosi dimenzionalnoj stabilnosti papira. Celulozna vlakna su
higroskopna, to znai da u uvjetima poveane vlanosti zraka ili u kontaktu s vodom bubre
navlaei vlagu na sebe. Bubrenje vlakana u listu papira uzrokuje poveanje dimenzije lista
koje je izraenije u poprenom smjeru tijeka vlakanace negou u uzdunom. Dodavanje keljiva
ne moe promijeniti higroskopan karakter vlakana, no moe utjecati na smanjenje ili
spreavanje kontakta vlakana s vodom, napr. s tekuinom za vlaenje. Punokeljeni papiri
koristit e se za viebojni tisak, zatim za izradu udbenika, biljenica i openito pisaih papira
po kojima se moe viekratno brisati gumicom ili pisati tintom bez razlijevanja. Keljeni papiri
manje povrinski prae od nekeljinih papira.
II.4.3. Bojila
Bojila su dodaci papiru koji se najee dodaju u masu prilikom izrade papira, a mogu biti
topiva ili pigmentna. Bojila slue ili za poveanje stupnja bjeline kod izrade bijelih papira ili
za izradu obojenih papira u bilo kojem tonu. U skupinu bojila spadaju i specijalni dodaci za
izradu izrazito bijelih papira, tzv. optika bjelila. Radi se o pigmentima koji djelomino
apsorbiraju ultraljubiasto zraenje, a reflektiraju zrake iz vidljivog dijela u ljubiasto plavom
ili plavom dijelu spektra ime stvaraju dojam iznimno bijele povrine papira anulirajui
ukasti ton celuloze.
II. 4. 4. Polutvorina
Polutvorina je vlaknasta sirovina za izradu papira koja se dobiva iz tekstilnih vlakana. Moe
se smatrati sekundarnom sirovinom, a vlakna po izvornom porijeklu spadaju preteno u
jednogodinje biljke poput lana, pamuka, konoplje i sl., s iznimkom vune koja spada u vlakna
ivotinjskog porijekla. Tekstilna vlakna se sortiraju, iste i usitnjavaju, potom razvlaknjuju i
izbjeljuju. Polutvorina se koristi kao sirovina ili kao dodatak za izradu papira velike
mehanike otpornosti i trajnosti, te za papire s posebnim namjenama , kao to su papiri za
novanice i sl.
II. 5. Recikliranje papira
Ranije se papir proizvodio od starih tkanina, a danas se proizvodi od celuloze. Za celulozu,
koja se dobija iz drveta, potrebno je sasjei brojno drvee da bismo proizveli papir. Kako se
radi o prirodnom resursu, potrebno je brinuti o njegovim koliinama. Primjer nebrige o ovom
prirodnom bogatstvu jeste Kina, ija je povrina bila pokrivena 90% umom, dok je danas taj
iznos oko 5%. Pri tome je vano istai znaaj ume.
Znaaj uma za okoli je viestruk:
8
ostaci u pilanama - to su grane i ostali ostaci koji nastaju kod piljenja trupaca.
10
Primjer 1:
kole bi
trebale
sa
djecom
organizovati
ovakve
akcije
i
dobit
iskoristiti za
ekskurzije,
time
bi
djeca
sticala
navike i uvidjela moguu korist od sakupljanja otpadnih sirovina. To bi bila i prilika da se vie
govori o recikliranju otpadnih sirovina i razlozima za recikliranje.
Primjer 2:
Kada bi se napravila akcija sa cijelim stanovnitvom i to da dobit od sakupljenog i prodatog
papira i stakla ide npr. kao pomo za lijeenje oboljelih osoba od raka. Ta akcija bi se trebala
sprovoditi pod parolom: Poklonimo stari papir, kartom i staklene boce za borbu protiv raka.
O ovoj akciji bi se trebalo stanovnitvo informisati preko tampe, radija i TV tako da
stanovnitvo unaprijed pripremi prikupljene sirovine. Na ovaj nain bi dolo do osvjeivanja
stanovnitva.
Na radnim mjestima i u kolama treba vriti odvojeno sakupljanje papira ( Sl. br. 6 ) i
uvijek gdje je to mogue koristiti ekoloki papir,
informisati stanovnitvo o smislu i znaaju sakupljanja starog papira (ekoloki znaaj i
finansijska uteda),
III.
ZAKLJUAK
Za sjeu i proizvodnju pojedine vrste drveta rastu do 80 godina. Preradom starog papira
uvaju se prelijepa stabla, za iji rast treba mnogo vremena. ume imaju veliki znaaj za sav
ivi svijet, jer proizvode kiseonik i daju svoj doprinos ouvanju prirode.
Stari papir zauzima oko jednu treinu kunog otpada. Papir se pojavio u Kini oko 100.godine,
odakle se postepeno proirio u ostale dijelove svijeta. Izumom tamparije poveava se
proizvodnja i potronja papira, koji se postepeno pojavljuje u svim aktivnostima stanovnitva.
Masovna proizvodnja poinje u prvoj polovini dvadesetog vijeka.
Stari papir se sakuplja u namjenskim kontejnerima, koji su obojeni i vidljivo oznaeni.
Kontejneri za papir su namijenjeni za odlaganje:kartonske ambalae, asopisa, prospekata,
kartonskih fascikli, novina, kancelarijskih svesaka, papirnih vrea, knjiga i slinih proizvoda
od papira.
12
IV.
LITERATURA
13
2. Ispitiva :
________________________
_________________________
_______________________
____________________________________________________________________
2. _____________________________________________________________________
3. _____________________________________________________________________
15