Enver Kazaz

TERMINOLOKA ZBRKA
(BOSANSKOHERCEGOVAKA KNJIEVNA HISTORIJA I STUDIJ
KNJIEVNOSTI U RALJAMA POLITIKIH IDEOLOGIJA)
Knjievnost u Bosni i Hercegovini, bosanskohercegovaka, bosanska,
knjievnost naroda i narodnosti BiH, ali i knjievnosti naroda i narodnosti BiH,
pa potom i bonjaka, srpska, hrvatska i jevrejska knjievnost u BiH - tim se
terminima pokuava danas, kao to se pokuavalo i ranije odrediti knjievno
stvaranje na prostoru BiH od svojih srednjovjekovnih poetaka do konca
prolog stoljea. Ve sama mnoina termina upuuje na odreeni stepen
neusaglaenosti kako unutar znanstvene zajednice, tako i u okvirima
politiko-ideolokih

pristupa

onome

to

bi

trebalo

biti

predmetom

knjievnohistorijskog istraivanja. No, ta neusaglaenost, bez obzira da li joj

izvor bio u znanstvenom ili politiko-ideologijskom podruju, ukazuje, potpuno
paradoksalno, na injenicu da knjievnost tokom bosanskih traginih povijesnih mijena gradi manji ili vei stepen jedinstva, one bosanske kompozitne
integralnosti, kako u tekstu Stare i nove vertikale1 izvrsno primjeuje Ivan
Lovrenovi. Otud mnoina termina za jednu istu grau, zapravo vie govori o
razliitosti pristupa toj grai, nego li o njoj samoj.
Kada bi se npr. pratila frekvencija i historija svakog pojedinog termina,
brzo bi se uvidjelo da se ovdanja knjievna povijest vie upravljala prema
nalozima izvan podruja svoje kontingencije, nego to je vlastite zakljuke,
barem na terminolokoj razini, izvlaila iz znanstvenog ispitivanja grae. Iako
je bilo znanstvenog ispitivanja ovdanje knjievnosti, nerijetko veoma
uspjenog, pogotovu u posljednjim desetljeima 20. stoljea.
Terminoloka neusaglaenost i zbrka, jo je izraenija u imenovanju
studija knjievnosti. Onaj sarajevski, to je sebi na bosanskom nivou priskrbio
eptit centralnog, promijenio je nekoliko naziva. Prvi mu je: Jugoslovenska
knjievnost i srpskohrvatski jezik, pa potom Jugoslavenske knjievnosti i

Ivan Lovrenovi: Stare i nove vertikale, u: Savremena knjievnost naroda i narodnosti BiH u

knjievnoj kritici, u ediciji: Savremena knjievnost naroda i narodnosti BiH u 50 knjiga,

priredili: Ivan Lovrenovi, Vojislav Maksimovi, Kasim Prohi.

Razlika/Diffrance broj 2 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

srpskohrvatski/hrvatskosrpski jezik, ali I Junoslavenske knjievnosti i

srpskohrvatski/hrvatskosprski jezik, na kojima nije uope postojao predmet
koji bi obraivao bosansku ili bosanske knjievnosti, nego ih je prouavao
unutar irih cjelina. U prvom sluaju ta se knjievna graa obraivala u
okvirima relativno homogeno zamiljene cjeline jugoslovenske knjievnosti sa
dosta uproenom periodizacijom na staru i modernu knjievnost. U drugom
sluaju, bosanska knjievnost izuavana je kao integralni dio srpske i hrvatske, da bi naknadno bio izvuen predmet Bosanskohercegovaka knjievnost.
Potom studij nosi naziv Knjievnost naroda BiH, na kojemu se u formi
zasebnih nastavnih predmeta izuavaju hrvatska, srpska, slovenska,
makedonska, crnogorska i bosanskohercegovaka knjievnost. Sve ove promjene staju u pedestak godina

razvoja Filozofskog fakulteta u Sarajevu.

Poslije agresije na BiH studij je preimenovan u Knjievnosti naroda BiH i

bosanski, hrvatski, srpski jezik, pri emu se jednina prebacuje u plural, a
ukida jugoslavenski obzor i time gube slovenska, makedonska i crnogorska
knjievnost,

te

centralnim predmetima postaju tri nacionalne knjievnosti

koje ne prestaju na bosanskim dravnim granicama: bonjaka, hrvatska i

srpska knjievnost.
Stvari postaju znatno sloenijim kada se ima u vidu dananja situacija
na prostoru oba bosanska entiteta. Na Filozofskom fakultetu u Tuzli, ali i u
Bihau, te u istonom dijelu Mostara izuava se bosanskohercegovaka
knjievnost, u Banjaluci srpska, dok se u zapadnom dijelu Mostaru izuava
hrvatska literatura.
Razlike su, dakle, tolike da se ve na terminolokoj razini ogleda izrazit
utjecaj ideoloko-politike koncepcije studija i otvorenog djelovanja ideolokih
centara moi u njihovu profiliranju. Najblii praksi ustanovljenoj pred zadnji
krvavi bosanski rat, jest tuzlanski studij, prenesen u Biha i fakultet u
istonom dijelu Mostara, studij koji, moda i nesvjesno, slijedi one nacrte to
ih je postavio Midhat Begi svom poznatom ogledu dugakog naslova U
jedinstvenom okviru. Pristup i teze za projekat istorije bosanskohercegovake
knjievnosti.
Kada bi se podrobnije pokuala analizirati sadanja, ali i povijesna
perspektiva poruavanja knjievnosti na ovdanjim studijima, onda svakako u
prvi plan izbija onaj stav Milana Kundere izreen u knjizi Iznevreni testamenti,
Razlika/Diffrance broj 2 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

prema kojemu samo totalitarni sistemi posveuju panju knjievnosti koju ona
zasluuje.2
Prevlast ideolokih u odnosu na znanstvene kriterije u prouavanju
knjievnosti ponajbolje se ogleda u onim zbivanjima to ih je izazvao poznati
simpozij sarajevske Svjetlosti: Simpozij o savremenoj knjievnosti Bosne i
Hercegovine, nakon kojega idu ponajprije u sarajevskom knjievnom glasilu
Odjek mnogobrojni napadi i optube protiv Midhata Begia i njegovog
zalaganja za bosanskohercegovaku, a onda i za muslimansku knjievnost.3
Upliv politikog i ideolokog u znanstveno podruje jo je ilustrativnije u
zbivanjima to ih je izazvala Isakovieva antologija muslimanske knjievnosti
pod nazivom Biserje, gdje se Isakoviu ne zamjera samo to to je identificirao
muslimansku knjievnost kao samostalnu i nepobitnu kultrunu injenicu, nego
ak i to to u njoj nije razdvojio klasno osvijetenu i neosvijetenu literaturu i
pisce.4 Ta antologija i zbivanja oko nje rezultirae, nakon niza politiki
postuliranih napada na Isakovia i reakcijom CK SK BiH, koji e u februaru
1973.

organizirati

sastanak

kulturnih

djelatnika

na

Stojevcu.

rezidencijalnom objektu na Stojevcu kod Sarajeva, kako kae Filandra u

djelu Bonjaka politika XX vijeka, komunisti su se znali izdvojiti i razmatrati
otvorena pitanja. Pravila razgovora bila su takva da se odabranim
uesninicima dozvoljavalo slobodno iznoenje miljenja, bez straha od
politike odgovornosti.5
Meutim, injenica da je politiki/diktatorski um mogao dozvoliti
slobodu iznoenja miljenja, upuuje i na to da ju je isto tako i mogao uzeti,
pa se u toj vrsti tutorskog, performativnog diskursa moe zapravo prepoznati
ne samo briga za knjievnost, nego i strah od slobode miljenja koju ona
sobom po prirodi stvari nosi. U konanici, taj je sastanak, a ne nauna
rasprava legalizirao u politikom kontekstu komunistike BiH termin
muslimanska knjievnost, mada je njeno postojanje ve bilo znanstveno
utvreno, kako Isakovievom antologijom tako i radovima Midhata Begia,
Muhsina Rizvia itd.
2

Isp. Milan Kundera: Iznevreni testamenti, Prosveta, Beograd 1995. godine.

Isp. air Filandra Bonjaka politika u XX stoljeu, Sejtarija, Sarajevo, 1998.

Isp. isto, str. 272.

Isto, str. 267.

Razlika/Diffrance broj 2 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

Ideoloki centri moi snanije djeluju na koncepte i terminoloka

odreanja nastvanih predmeta na ovdanjim studijima knjievnosti, pa je u
njima, a pogotvu sadanja praksa to potvruje, knjievnost shvaena kao
neosporni/vrhunaravni nosilac

nacionalnog identiteta, te prostor u unutar

kojega se realizira i dravotvorna svijest. Banjaluka i mostarska praksa to

nedvosmisleno potvruju potpunim izdvajanjem srpske, donosno hrvatske
knjievnosti

iz

svog

bosanskohercegovakog

konteksta.

Ta

devetnaestovjekovna koncepcija studija, nepovratno udaljena od suvremenih

metodologija prouavanja knjievnosti, uronjena je, zapravo, u nacionalnu
(pa i nacionalistiku) ideologiju koju na ovom prostoru zasniva kasni, folklorni
romantizam, to funkciju maa, sablje, topa ili puke kao oruja u borbi za
nacionalnu slobodu dodjeljuje knjievnosti kao oruu u borbi za nacionalni
identitet i ideologiju, sa bezbrojnim funkcionalizacijama knjievnoga teksta:
ideolokom, propedeutikom, moralnom, terapeutskom itd.
Knjievnost se u takvoj praksi namee kao

sistem uzora

to, u

potpunoj nadsvoenosti jedinke kolektivnim sistemom vrijednosti, po principu

obrnute mimeze, trae identifikaciju recepijenta i teksta. Takav recepijent
ugledajui se na slavu prolosti treba po njenim mjerilima razrjeavati
probleme sadanjosti. U tom konceptu studija, prolost se pokazuje kao jedini
prostor ivota i drutva i pojedinca, a vladajua politika dogma kao jedini
oblik i sadraj njegovih vrijednosti.
Nije teko primijetiti da se u ovoj koncepciji studija literarna tradicija
historizira,

tako to se tvoraka ifra tradicije puni aktuelnim ideolokim

sadrajem, pri emu se ukupna povijest tumai iskljuivo iz perspektive

trenutne ideoloke problematike, kako bi se ona pokazala kao povijesni telos i
ujedno povijesni apsolut.
Naspram procesa historizacije tradicije stoji njena estetizacija, koja u
osvojenom prostoru autonomije knjievnoga teksta, njegove interpretacije i
povijesnog ulanavanja u knjievni sistem prati evolutivni niz knjievne
geneze. Studij knjievnosti u bosanskoj praksi (p)ostao je nesumnjivim
ideolokim mjestom, to potvruje i grozomorna injenica da je upravo sa
sarajevskog Filozofskog fakulteta, ali i iz oblasti knjievnosti regrutirano
nekoliko najistaknutijih nacionalistiko-faistikih voa, pa ak i ratnih
zloinaca.
Razlika/Diffrance broj 2 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

Ipak, stvari sa terminolokom zbrkom kojom se pokuava odrediti

literarno stvarnje u BiH nisu toliko i tako jednostavne da bi se mogle
promatrati iskljuivo kroz odnos ideologije i znanosti. Kratak pregled historije
prouavanja bosanskohercegovake knjievnosti nesumnjivo posvjedouje
injenicu da se znanost nije uspjela snai, niti je uspjela rijeiti veliku
zagonetku sloenih povijesnih odnosa u BiH, a samim tim ni sloenu strukturu
odnosa kojom rezultira geneza ovdanje literature.
Stoga bi problem valjalo vratiti onome ko jeste njegov istinski i pravi
vlasnik, dakle, povijesti knjievnosti, koja kao znanstvena disciplina, stoga to
ne moe egzaktno utemeljiti i provjeriti svoje postulate, jeste kao i sam njen
referent neprestano otvorena i u neprestanom procesu promjena. Bosanska
knjievna povijest izuzimajui neke radove Nirman Moranjak - Bambura, te
svega jedan nacrt pristupa i teza za projekat istorije bosanskohercegovake
knjievnosti Midhata Begia nije uspjela dosei razinu samosvjeenja. To
odsustvo njenje autoreferncijalne moi jeste, u stvari, i njen centralni problem.
Oito je to i u za sada najznaajnijem projektu koji je pokuao ispisati
anrovsku povijest knjievnosti u Bosni i Hercegovini. Zapoet osamdestih, a
trebao je u cjelini biti realiziran 1991. godine, taj obimni vietomni projekat
priloga za istoriju knjievnosti Bosne i Hercegovine Instituta za knjievnost u
Sarajevu, utemeljen je na tradicionalnoj periodizaciji knjievnosti, koja
promjene politikih i dravnih sistema, te ratove uzima za svoje granine
take, pa iz te prespektive motri evolutivne literarne

procese. Na drugoj

strani, ovaj projekat u svojoj oslonjenosti na praenje geneze knjievnog

anra, po prirodi stvari gubi iz vida sliku totaliteta knjievnosti, pa je anr ono
to je nadreeno ukupnoj knjievnoj sceni, tj. glavni junak narativne povijesti
knjievnosti. anrovskom podjelom oito se htjelo na razini cjeline projekta
umai zamci nacionalnih bosanskih literatura, koje toboe dijele jedinstvenu
bosanskohercegovaku knjievnost,

kao to se na drugoj strani u pod-

naslovu, gdje se insistira na knjievnosti BiH, a ne bosanskohercegovakoj

knjievnosti, htjelo umai zamci koja u svom krajnjem rezultatu zastupa stav
da je ovdanja knjievnost homogena cjelina koja prenebregava

pluralni

identitet bosanskog kulturnog poliloga. Projekat je otud ostao neutralan u

odnosu na temeljno pitanje: ta to tvori, od ega je sastavljena knjievnost
koju realiziraju pisci vienacionalne zajednice na jednom istom jeziku, koji se
Razlika/Diffrance broj 2 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

danas razliito standardizira, i pri tom pisci i knjievnost koji u mnogome dijele
identino ili slino povijesno iskustvo.
Tu je dilemu moda na najbolji nain u, zaista vrijednoj, dvotomnoj
studiji Pripovjedaka Bosna I i II, razrijeio Zdenko Lei. On, za razliku od
veine drugih autora ovog Institutovog projekta, knjievnost u BiH promatra
kao pluralan sistem kojeg tvore u manjem ili veem stepenu homogenosti,
kroz stalnu napetost centripetalnih i centrifugalnih poetikih sila, nacionalne
literarne tradicije, muslimanska, ili, kako bi smo danas rekli nakon
preimenovanja te nacije - bonjaka, hrvatska, srpska i jevrejska. Pluralnost
poetikog sistema anra Lei, nadalje, vidi u genezi pripovjedakog opusa
svakog pojedinog pisca, stilske formacije ili knjievne grupe, kao to je to npr.
sluaj sa poetikom grupom pripovjedaka Bosna, koja e zahvaljui poznatoj
antologiji Sa strana zamagljenih Jovana Kria i izvanrednoj recepciji ovog
djela, pripovijetku uiniti identifikacijskim anrom ovdanje knjievnosti.
Dakle, dileme prema kojima je projekat kao cjelina htio biti neutralnim
uspjeno razrjeava Zdenko Lei identificiranjem nacionalnih knjievnih
tradicija koje tvore manje - vie jedinstven literarni sistem.
Posebna pria je, pak, sudbina ovog Institutovog projekta. On, naime,
nikad nije realiziran u cjelini. A ono nekoliko knjiga iz njegovog sastava, koje
su objavljene neposredno pred zadnji krvavi bosanski rat, zavrile su tokom
opsade Sarajeva kao papir za cigareta u sarajevskoj fabrici duhana.
Rukovodstvo Svjetlosti je tako unitilo najznaajniji, barem prema njegovoj
ambiciji, knjievnohistorijski projekat ikad zapoet u Bosni. Sumnjam da e
bosanska znanstvena zajednica u budunosti imati toliko snage i utjecaja na
politike monike da e ih moi natjerati na finansiranje nekog slinog
poduhavata. Koji su razlozi bili rukovodstvu Svjetlosti da gotove knjige, i to
samo one koje pripadaju ovom projektu, prodaje kao papir za cigarete nikada nije objanjeno. Ne vjerujem ni da e biti.
No, nuno je podrobnije razmotriti terminoloku zbrku kojom se
pokuava pokriti knjievno stvaranje u BiH, kako je to naglaeno na poetku
ovog teksta. Osnovni nesporazum u toj zbrci proistie iz pitanja da li i na kojim
osnovama

ovo

knjievno

stvaranje

gradi

dinamian

sistem.

Termin

bosanskohercegovaka knjievnost unekoliko svojom jedninom prenebregava

injenicu da u okviru te knjievnosti postoje etiri nacionalne tradicije. One,
Razlika/Diffrance broj 2 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

nastajale u istom jeziku, tvore znatan stepen kompozitne integralnosti,

jedinstva u razlikama, kako u svojoj dijahronijskoj ravni, tako i u svakom
sinhronom presjeku. Pogotovu je to sluaj sa literaturom nastajalom nakon
prelaska na narodni jezik, odnosno, nakon Vukove jezike reforme i
ustanovljavanja poetike kasnog romantizma u literarnoj praksi. Jednina u
ovom terminu, prema njegovim kritiarima upuuje na hegemonistiku, ak
kalajevsku ideologiju

u njegovu postamentu, pa su se njegovi zastupnici,

Radovan Vukovi, a pogotovu Midhat Begi, prije, a onda i nakon

pomenutog simpozija Svjetlosti suoili ne sa znanstvenom, nego politikom
kritikom. Uvid u polemiku sa Begievim stavovima, nedvojbeno upuuje na
zakljuak da je prepoznavanje kalajevske ideologijske matrice dravne
bonjake nacije u postamentu ovog termina, zapravo bila samo maska, da
bi se u startu onemoguilo izuavanje bosanskohercegovake knjievnosti
kao jedinstva razlika, ili sistema kompozitne integralnosti.
Otuda temeljno pitanje jest: kako vide njegovu sadrinu i na koji nain
termin bosanskohercegovaka knjievnost opisuju njegovi zastupnici? Risto
Trifkovi u tekstu Pred licem i fenomenom bosankohercegovake literature biti ili ne objanjava ga slijedeim stavovima: Ispisujui ak i ovako ovla,
krajnje uprotenu skicu, kroki, konturu i krivulju tog trajanja, jasno je da i sam
pojam bosanskohercegovaka literatura nije prazan niti besadrajan te da
odgovara stvarima koje podrazumijeva. Taj termin dakle nije izmatan i
silovan da bi posluio jednoj vjetakoj tvorevini, iza njega stoji istorijska
realnost, pozadina te realnosti, fon i niz sjena neuhvatljivih u vrstim oblicima,
a ispod termina je stvaralaka oblast koja nikad nije bila do kraja objanjena.6
Znatno veu puninu i sadrajnost termina, ali uz izvjestan dinamiki
odnos unutar elemenata sistema kompozitne integralnosti u knjievnoj praksi
vidi i Radovan Vukovi: Te izmene (misli se na izmjene u povijesnom
evolutivnom nizu knjievnosti, op. E. K.) ine da je vrlo vano da se termin
bosanskohercegovaka knjievnost ne tretira odve kruto, ve da se shvati i
dinamiki, kao to se danas uopte knjievnost shvata. Dinamiki u smislu

Risto Trifkovi: Pred licem i fenomenom bosanskohercegovake literature - biti ili ne, u

knjizi:

Savremena knjievnost naroda i narodnosti BiH u knjievnoj kritici,

priredili Ivan

Lovrenovi, Vojislav Maksimovi, Kasim Prohi, Svjetlost, Sarajevo, 1984/85., str. 13-14.

Razlika/Diffrance broj 2 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

njegove mogunosti divergencije u smeru irih totaliteta, kako je to napred

reeno (pod irim totalitetima Vukovi podrazumijeva prvo kontekst
junoslavenskih literatura, a onda i evropski knjievni obzor, op. E. K.) i
nainom koji odreuje meusobno prelivanje modernih knjievnosti uopte, ali
i opravdanosti da se na njega i ono to on podrazumijeva gleda kao i na jednu
koherentnu cjelinu. Dinamiki ga treba shvatiti i onda kad se postavi pitanje,
koje su postavljali ispitivai bosanskohercegovake knjievnosti posle rata,
koga ubrojiti u nju, da li pisce koji su roeni na terenu Bosne i Hercegovine ili
one koji u njoj deluju danas.7
Begi u svom poznatom tekstu Uz knjievna kretanja u BiH poslije
osloboenja pokuava podvri termin znanstvenom ispitivanju. Nakon to je
proao kroz historiju njegove upotrebe u knjievnoj kritici i knjievnoj
historiji,(naprimjer u studiji Slavka Leovca Svetlo i tamno, pregled knjievnosti
Bosne i Hercegovine,
Selimovia, te
Trifkovia),

preko antologija pripovijetke Maka Dizdara i Mee

Panorame savremene bosankohercegovake poezije Riste

Begi

se

opredjeljuje

za

dinamiko

poimanje

bosankohercegovake knjievnosti: R. Vukovi je do danas najdalje otiao u

rjeavanju ovog problema. On s pravom vidi postojanje razliitih ali
razdvojenih knjievnih cjelina u prolosti Bosne i Hercegovine, vezanih za
nacionalno-etnike razlike pisaca i njima odgovarajuih sredina. Da je,
naprimjer, u prolosti postojala samo muslimanska narodna knjievnost bez
ikakvog svog uticaja i produetka u umjetnikom stvaranju Muslimana, a tu
injenicu niko ne moe porei, toj etniko-nacionalnoj grupi bi se morao
priznati njen knjievni izraz i njena knjievnost. Da ne govorimo tu i o
alhamijado literaturi i stvaranju na orijentalnim jezicima, to samo pojaava
na potvrdni stav. Ali isto tako s pravom Vukovi istie da nije sama
knjievnost, ve cjelokupni na preobraaj u revoluciji uslovio republiko
zblienje meu piscima svih nacionalnosti od 1945. do danas. On usvaja
termin bosanskohercegovaka knjievnost za taj socijalistiki period, ali
smatra da ga treba shvatiti dinamiki.8
7

Radovan Vukovi: Problem pristupa bosanskohercegovakoj knjievnosti, u: Savremena

knjievnost naroda i narodnosti BiH u knjievnoj kritici, str. 31.

8

Midhat Begi: Uz knjievna kretanja u Bosni i Hercegovini poslije osloboenja, Raskra,

knj. IV, Veselin Maslea - Svjetlost, Sarajevo, 1987, str. 56 - 57.

Razlika/Diffrance broj 2 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

Oigledno je da se ni Begiu, ni Vukoviu, niti bilo kojem drugom

autoru koji zastupa znanstvenu odrivost termina bosanskohercegovaka
knjievnost ne moe pripisati neka hegemonistika, dravna ideologija,
pogotovu ne ona kalajevskog tipa. Atribut dinaminosti to ga koriste i Begi i
Vukovi, te neto kasnije njihovim slijedom i Enes Durakovi u tekstu Tri
primjera sintetskog prikaza poslijeratne bosanskohercegovake knjievnosti,
otvara zapravo dovoljno prostora da se nacionalne literarne tradicije tokom
svoje geneze u BiH vide kao sistemi koji tvore neku vrstu pluralnog identiteta
bosankohercegovake knjievnosti. Dakle, onog sistema koji se zasniva na
bosanskom kulturnom polilogu. Ili, kako kae Ivan Lovrenovi: Za
prepoznavanje kulturnoga identiteta Bosne i Hercegovine od presudne je
vanosti uvaavanje njegove kompozitne integralnosti. Dijakronijski gledano,
posljednjih pet stoljea kulture (i literature) u Bosni i Hercegovini ukazuje se
kao stalno polagano premjetanje sa prve na drugu odrednicu u ovoj
dijalektikoj sintagmi. No, neobino je vana injenica - trajnost jedne i druge:
niti je stoljeima prividno pune izolacije bio posve izbrisan duh integrativnosti,
niti se u moderno doba, na fonu sve izraenije integrativnosti, potire
kompozitnost.9
Kategorija

dinaminosti,

odnosno

kategorije

kompozitnosti

integrativnosti, upuuju zapravo na autoreferencijalnu sposobnost sistema

bosanskohercegovake

knjievnosti,

iji

dijelovi

posjeduju

veu

autoreferencijalnu mo, kako u Teoriji socijalnih sistema kae Niklas Luman,

nego sistem na nivou svoje cjeline. A to znai da svaka sastavnica
bosanskohercegovake knjievnosti, tj. nacionalna knjievnost u njoj vie
promilja svoj bosanski kontekst, nego to taj kontekst promilja samog sebe.
ak i kad ga osporava, ona ga tim osporavateljskim inom upisuje u sebe kao
svoj sastavni dio. Jednostvano govorei, usisava ga u sebe, nastojei da
stvori razliku prema njemu. Upravo tu i nastaje dinamizam bosanskog
kultrnoga poliloga, pogotvu od konca 19. stoljea na ovamo.
Tako je i mogao anti, kao jedan od najznaajnijih srpskih bosanskih
pjesnika ispjevati svedalinku, ili orovi ui svojim pripovijetkama u
9

Ivan Lovrenovi: Stare osnove i nove vertikale, u: Savremna knjievnost Bosne i

Hercegovine u knjievnoj kritici, str. 16.

Razlika/Diffrance broj 2 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

muslimanski kulturni milje, Mak u kulturni prostor srednjovjekovne Bosne, ili u

novije vrijeme Mile Stoji i Slobodan Blagojevi u prostor bosanskog kulturnog
poliloga. Dakle, gotovo svaki znaajniji bosanski pisac prihvata ovaj kulturni
identitet, kao dinamian prostor bosanskog poliloga, u formi prirodnog, a ne
konstruiranog konteksta svoga djela.

Oigledno je to i u nizu pojava od

ideologije regionalizma, naspram nacionalne ideologije u bosanskoj poetikoj

verziji

romantizma,

te

hronotopskom

prostoru

strana

zamagljenih

kulturolokog regionalizma u Krievoj pripovjedakoj Bosni, ili Andrievom

polifonijskom identitetu bosanske filozofije patnje u tragikoj viziji bosanske
povijesti itd.
U takvom promatranju knjievne prakse mogao bi se dijahronijski nai
itav

niz

argumenta

koji

bi

potvrivali

dinamizam

sistema

bosanskohercegovake knjievnosti. Ona se, u stvari, realizira onako kako se

realizira drama, dakle, kao stalni odnos napetosti i dijaloga meu identitetima
koji je tvore. Bosanska kultura ostvaruje se u okvirima dramskog modela
poliloga, gdje svaki pojedinani identitet, vodei dijalog sa drugim, usvaja
neto od tog drugog, ali istodobno i titi svoju granicu. Za razliku od
dijalektikih kulturnih modela, koji svoj sistem geneze ostvaruju monoloki, u
odnosu spram vlastitog identiteta i gdje drugi dobija ulogu neosvjetenog Ja,
dramski kulturni modeli u svojoj dijalokoj, odnosno polilokoj osnovi uvuju
svako ja kao elemente svoga pluralnog identiteta. U ravni dijahronije, pak, ta
knjievnost ne razvija iskljuivo dijalog sa tradicijom, koju stvaralaki
prevazilazi, nego svojevrsni polilog sa tradicijama, koje se oblikuju u okvirima
istog jezika, to se danas razliito standardizira.
Tremin knjievnost u BiH, ili knjievnost Bosne i Hercegovine previa i
izostavlja, zarad njenog pukog teritorijalog odreenja, ovaj sloeni odnos
unutar kojeg razliiti identiteti tvore na svojoj makro razini sistem kompozitne
integralnosti.

Naelna primjedba u ovom sluaju odnosi se na granice

teritorija, gdje se nuno u samom terminu ne mora vidjeti prostor BiH kao
autentian i autohton kulturni sistem. Princip teritorijalnosti ovdje se sudara sa
principom jezika, koji prevazilazi terirtorij, pa se u tom sudaru, zapravo,
relativizira ili postoji mogunost relativiziranja samorodnosti bosanskog
kulturnog identiteta, sa bosanskim specifinostima kakve su npr. kultura
bosasnskih krstjana, te sloeni odnosi koje razvijaju knjievnosti nastajale u
Razlika/Diffrance broj 2 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

okviru religijskih sistema, ili pak literature zasnovane na poetici, i zato ne rei
ideologiji regionalizma, a pogotovu literatura sa formativnom figurom palimpsesta koja se razvija na principima estetizacije bosanskih kulturnih tradicija.
Slinu naelnu primjedbu ne moe izdrati ni pojam Knjievnosti
naroda BiH, jer plural u njemu prenebregava one centripetalne sile koje se u
povijesnoj dimenziji pokazuju kao tvorci dinamine komopozitne integralnosti
poloene u osnove bosanskog kulturnog modela. Kada bi se pokuao
opravdati u dimenziji knjievne povijesti, ovaj termin suoio bi se sa
perspektivom koja iz njega logino proizilazi i koja te knjievnosti promatra
iskljuivo kao nosioce nacionalnih identiteta koji nastaju samo u nekoj vrsti
izoliranog paralelizma i ne grade nikakvo makro jedinstvo u razlikama.
Opasnost iste dimenzije izoliranog paralelizma nosi i perspektiva
iskljuivog

prouavanja

nacionalnih

knjievnosti

BiH.

Ta

praksa

najfrekventnija je danas, nakon krvavog bosanskog rata, kada je stepan

razgradnje dramskog modela bosanske kulture i najizraeniji. Za raun
nacionalne ideologije u takvom prouavanju knjievnosti briu se svi njeni
konteksti, a srpska i hrvatska knjievnost prouava se najee iz perspektive
svojih tzv. matinih literatura, pri emu izostaje svijest o njenom bosanskom
porijeklu. Kada bi se nacionalne knjievnosti u BiH prouavale kao integralni
dijelovi bosanskohercegovake literature, uz svijest da te knjievnosti ne
prestaju na bosanskim dravnim granicama - onda bi takvo prouavanje
zasigurno bilo vie utemeljno u knjievnoj povijesnoj praksi.

Pri tom ta

iskljuiva nacionalna perspektiva, knjievnost definira iz usko shvaenog

pojma identiteta. Naime, ona esto nacionalni identitet tretira sa apovijesnog
stanovita, kao neto to se potvruje u svom neprestanom kontinuitetu, bez
bitnijih povijesnih promjena, pa se taj identitet ne propituje u dimenziji svoje
povijesne mnotvenosti i promjenjivosti, nego se autorizira kao neka vrsta
povijesnog telosa, odnosno holistiki pojmljenog apovijesnog apsoluta kojemu
su upravljeni sloeni povijesni procesi.
Poseban problem u tom pogledu predstavlja paradigma na kojoj se
zasniva bosanska knjievnohistorijska parksa. Pozitivistiki i impresionistiki
utemeljena, ona ne uspijeva rasvijetliti sloene odnose nacionalinih literatura
u BiH, niti mnotvenost mogunosti i kompleksan povijesni raster razlika i
slinosti, niti kontekstualnost i polikontekstualnost knjievnosti u datoj
Razlika/Diffrance broj 2 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

povijesnoj situaciji. Kada je pozitivistika, kao npr. u Rizvievom bavljenju

bonjakom literaturom, ona je nuno narativna, gdje je glavni junak te
knjievnopovijesne naracije nacija i njen identitet, pri emu se taj junak
realizira kao puki zbroj pisaca i djela kojemu se pridruuje naelo kontinuiteta
u realiziranju nacionalnog identiteta kao osnovne funkcije knjievnosti. Samo
po sebi je jasno da takva koncepcija ne moe rasvijetliti mnotvenost
povijesnih mogunosti, te da ona u svojoj konstruktivnosti iskljuuje
evolutivnost knjievnih procesa kao neprestanu borbu izmeu dominantnog i
potisnutog tvorbenog postupka, tj. konstruktivnog i automatiziranog naela o
kojima u svojoj koncepciji knjievne evolucije govori Tinjanov.
A kada je oslonjena na tzv. imanetne metode, ovdanja knjievna
znanost nerijetko se pretvara u neku vrstu esencijalistike kritike koja
iskljuivo traga za nadvremenim sutinama knjievnog djela, iskljuujui iz
sebe onu ulogu prvog, odnosno idelanog itatelja, to je od knjievnog
povjesniara trai Tinjanov. Na osnovu etiri faze kao osnovi knjievne
transformacije (1. nastanka novog konstruktivnog naela, 2. identifikacije
njegove primjene u novim djelima, 3. proirenja njegove upotrebe u knjievnoj
praksi, 4. njegove automatizacije koja rezultira pojavom drugog, novog
konstruktivnog naela) Tinjanov dolazi do stava da je vrijednost koja ini neku
knjievnu injenicu sadrana ne u nadvremenosti, nego u njenoj povijesnosti,
pa je svaka vrijednost koja ini neku knjievnu injenicu povijesna varijabla,
jer ovisi kako o unutarnjoj strukturnoj hijerarhiji silnica te injenice, tako i o
njezinu poloaju meu drugim injenicama. Tinjanov u toj svezi otro
opovrgava ne samo tvrdnju o univerzalnim estetikim osobinama knjievnosti,
ve i o univerzalnim estetikim vrijednostima. I razlikovne se i estetike
vrijednosti uspostavljaju tek na presjecitu unutarknjievnih i izvanknjievnih
odnosa, koje odreuje svaku knjievnu umjetninu.10
Ovo presjecite veoma esto nestaje iz interesa ovdanje knjievne
zanosti, kao to nestaje i kontekst u kojem se stvara knjievnost, pa tim
slijedom i ukupna kultura kao sistem, odnosno drutveni horizont unutar kojeg
knjievni sistem uspostvalja sloene veze sa vanknjievnim sistemima. Tako
10

Vladimir Biti: Pojmovnik suvremene knjievne teorije, Matica hrvatska, Zagreb, 1997, str.

295.

Razlika/Diffrance broj 2 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

je iz esencijalistike kritike nestala dinamiko-arheologijska rekonstrukcija

knjievnog sistema odgovarujeeg razdoblja, koja je kako u povodu Tinjanova
kae Biti, primarna zadaa knjievnog povjesniara (...) obveza je
knjievnosti izbjegavati modernizaciju pojava iz prolosti i to tako to e se
premjestiti u situaciju prvog itatelja i time vratiti knjievnoj injenici njezinu
prijanju energiju.11
Potpuno paradoksalno, ovdanja esencijalistika kritika, nakon to je
izborila osobenu vrstu autonomnosti umjetnosti od tutorskog ideolokog uma,
kada je pokuala realizirati povijest bosnakohercegovake literature, ula je,
iskljuivanjem konteksta knjievnog djela iz predmeta svoga interesa, u
stupicu ideologije proizvodei terminoloku zbrku, kao posljedicu bilo
prikrivenog, bilo otvorenog sukoba izmeu politike ideologije i knjievne
znanosti, te, na drugoj strani, direktnog podravanja poilitike ideologije od
knjievne znanosti. Zbog toga je ta metodologija, namjesto njegovog
samosvjeenja, dodijelila anru knjievne povijesti niz funkcionalizacija, ne
videi i drugu posljedicu stupice koju joj je namijenio tutorski politiki um.
Naime, on je knjievnosti i knjievnoj znanosti toboe dodijelio autonomnost,
kako bi ograniio polje njene nadlenosti na svojevsrnu metafiziku esencijalne
nadvremnosti, da bi u igri preformativnog diskusra funkcionalizirao i
knjievnost i njenu povijest. Umjesto irenja knjievnopovijesnog horizonta
intersa premjetanjem granica izmeu teksta i konteksta, bosanska
knjievnohistorijska praksa obiljeana je suavanjem tog polja. A semiotiko
premjetanje granica teksta i koneteksta uslovilo je injenicu da je kontekst
prestao biti stvarnost i pretvorio se i sam u tekst ustrojen istim (iako drugaije
rasporeenim) kodovima. Tako granica vie nije dijelila kategorije ili vrste, ve
jedino stupnjeve kompleksnosti organizacije. Samim tim cijela je kultura
(politika, pravo, religija, znanost, umjetnost, mediji) postala na ovaj ili onaj
nain knjievnom, to znai legitmnim podrujem prouavanja... S druge
strane i knjievna je kvaliteta postala ovisnom o drugim vrstama tekstova.
Razlika izmeu teksta i pozadine, endemina za stariju povijest, nestaje i
ostavlja za sobom meuigru poetskih s drugim vrstama tekstova. U toj igri

11

Isto, str. 296.

Razlika/Diffrance broj 2 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

nijedna vrsta nije povlatena, jer su sve dostupne i vrijedne i unutarnjeg i

povijesnog istraivanja.12
Tu

se

dolazi

do

srnog

pitanja

kako

je

povijest

bosanskohercegovake knjievnosti uope mogua. To pitanje ne proizilazi iz

lane ideoloko-politike dileme postoji li bosanskohercegovaka knjievnost,
jer ona jest injenica koja se neprestance ostvaruje u dramskom modelu
poliloga, gradei se kao dinamino jedinstvo svoje kompozitne integralnosti.
Ono, zapravo, proizilazi iz problema metodoloke prirode i kontingencije anra
knjievne povijesti. Postavljeno u Begievom tekstu U jedinstvenom okviru.
Pristup i teze za projekat Istorije bosanskohercegovake knjievnosti,13 to
pitanje svoju teorijsku elaboraciju danas ima u nekim radovima Nirman
Moranjak-Bambura, pogotovu onim u kojima ona dekonstruira metaforu
raskra, ili ideju kontinuiteta na kojima se pokuavao utemeljiti konstrukt
bosanskog kulturnog identiteta, ali i u izvjesnom broju drugih knjievnih
znanstvenika kao to su Nedad Ibrahimovi, Vedad Spahi, ili Devad
Karahasan itd.
To pitanje razrjeava i zagrebaki komaparativist Zvonko Kova u
inspirativnom ogledu Prema interkulturalnoj povijesti knjievnosti, gdje
tretirajui junosalvenski kulturni prostor u njegovim povijesnim slinostima i
razlikama, dolazi i do veoma inspirativnog stava: U svjetlu teorije
meuknjievnoga

procesa,

odnosno

posebne

interkulturalne

povijesti

knjievnosti, sluaj bosanskohercegovake i bonjake knjievnosti ukazuje

se svojom kompleksnom izazovnosti, posebnosti, ne kao stranputica, nego
kao ozbiljenje trocivilizacijske interkulturalne retorte svjetske knjievnosti. Ono
to se u svjetskim integracijskim procesima dogaa globalno, u Bosni upravo
u bosanskom jeziku

dogaa se i lokalno. Ideja o meuknjievnim za-

jednicama kao konkretizaciji svjetske knjievnosti, kao i povezanosti

meuknjievnog zbivanja i procesa nacionalne knjievnosti, u najnovijim

12

Isto, str. 297.

13

Midhat

Begi:

jedinstvenom

okviru.

Pristup

teze

bosanskohercegovake knjievnosti, Raskra, knj. IV, str. 101 - 108.

Razlika/Diffrance broj 2 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

za

projekat

Istorije

knjievnopovijesnim radovima bosanskih strunjaka, kao da dobiva punu

podrku.14
Taj pristup i potpuno rjeava terminoloku zbrku kao posljedicu upliva
politike ideologije u podruje knjievne znanosti, iji je, naalost, i danas
zatoenik znatan dio bosanskohercegovake knjievne prakse. Ako se u toj
terminolokoj zbrci ogleda sukob ideolokih projekcija BiH, a nesumnjivo je
da je to tako, onda se logino rjeavanjem te zbrke institucije studija
knjievnosti i anra knjievne povijesti oslobaaju obaveze polaganja rauna
pred skuenim parametrima politikog, tutorskog uma.
ini se da je tu situciju predmnivao Begi, zagovarajui tezu o povijesti
bosanskohercegovake

knjievnosti

kao

kolektivnom

djelu:

istorija

bosanskohercegovake knjievnosti bila bi, prema tome, sinteza studija i

istorijsko-knjievnih monografija i pregleda razliitih oblasti rada u ovoj zemlji
kod pojedinih njenih naroda, nejednako razvijenih struktura, koje se
meusobno bitno razlikuju, ali se u daljoj i duljoj perspektivi vienja ipak daju
usaglasiti, dok se u socijalistikoj epohi ne uklope u jedinstven tok
zajednikog knjievno-kulturalnog i politikog ivota. Za tu sintezu bi najbolje
bilo kad bi se angaovalo vie naunih radnika za pojedine oblasti, prema
afinitetu, i kad bi se postupnim usaglaavanjem dolo do jedinstvene
koncepcije i realizacije ovog naunog poduhvata... Kao kolektivno djelo,
Istorija knjievnosti Bosne i Hercegovine trebalo bi da bude u izvjesnom
smislu enciklopedijskog znaaja sa to potpunijom slikom ostvarenja, sa
raznovrsnim
tekstova,

registrima,

naslovnih

bibliografijom

strana,

fotografija

ilustracijama
pisaca

(reprodukcijama

umjetnikih

radova

bosanskohercegovakih slikara).15
Mada

mu

je

podlozi

soc-marksistiki

stav

prema

kojemu

je

socijalistika epoha sami telos i apsolut ka kojemu su upravljeni povijesni

procesi, stav kojeg e tragino iskustvo krvavog bosanskog rata tako uasno
demantirati, Begi ovdje nasluuje, bez dovoljnog teorijskog samosvjeenja,

14

Zvonko Kova: Prema interkulturalnoj povijesti knjievnosti. Prolegomena za interkulturalnu

povijest knjievnosti (na primjeru junoslavenskih knjievnosti ili male slavistike)

15

Midahat Begi, nav. djelo, str. 105. i 108.

Razlika/Diffrance broj 2 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

onaj koncept knjievne povijesti kojeg zastupa labirintna postmoderna

enciklopedija.
Pri tom, on ne govori o metodu mogueg enciklopedijskog koncepta
bosankohercegovake povijesti, nego o enciklopedijskom znaaju, to
podrazumijeva da historiju knjievnosti smatra najznaajnijim anrom
knjievne znanosti. U svjetlu najnovijih teorijskih istraivanja u svijetu, koja
raspravljaju i o samoj mogunosti pisanja povijesti knjievnosti, kakva su npr.
Perkinsova ili Formanova stajalita,16 ili, pak, stajalita dekonstrukcije i
poststrukturalizma

koja odbacuju onu povijest knjievnosti koja hoe biti

centralizirajuom i totalitetnom, a

u ijem

sreditu jeste zahtjev za

objektivnim prikazivanjem prolosti, da bi na koncu istakla nunost pisanja

knjievne povijesti i neophodnost drugaijeg postavljanja prema njenom konstruktivnom statusu - ove Begieve rijei dobijaju danas dodatno znaenje.
Naime, bosanskohercegovaka knjievnost jo uvijek nema ak ni svoju
katalogizaciju, niti bilo koji oblik pozitivistikog prikaza njene cjeline. Nemaju
to ni njene komponente, nacionalne literature, mada im se u postratnom
vremenu posveuje znatna knjievnohistorijska panja, koja zna rezultirati i
komercijalizacijom nekih znanstvenih projekata podranih od institucija
politike moi i sistema vlasti.
U znaku tog neimanja, je li mogua izvedba bilo kojeg oblika knjievne
povijesti, ili se ovdanja znanstvena zajednica nalazi jo u predvorju knjievne
povijesti, u prostoru prethodnih radova. Da li je knjievnu povijest
enciklopedijskog znaaja o kojoj je govorio Begi mogue utemeljiti na
konceptu labirintne postmoderne enciklopedije, ije teorijske elaboricije
izvanredno

sumira

Vladimir

Biti:

Pretendirano

je

jedinstvo

povijesti

knjievnosti funkcionalni mit, koji tek otvara priliku za konstrukciju novih,

zanimljivih jedinstava. Jedno od takvih zanimljivih jedinstava namijenjih itateljstvu koje umije za sebe iskoristiti produktivnost paradoksa jest novi
knjievnopovijesni anr nastao u oporbi prema devetnaestovjekovnom
pripovjednom modelu: labirintna postmoderna enciklopedija. Enciklopedijska
16

Isp. David Perkins:

Fohrmann:

Is Literary History Possible?,

Uber das Schreiben Literturgeschichte,

Wissenschaft, Frakfurt, 1993.

Razlika/Diffrance broj 2 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

Baltimore/London, 1992 i

Jurgen

u P. J. Brener, ur. Giest, Geld und

forma, za razliku od sintetike narativne, ne dovodi dogaaje koji tvore

knjievnu prolost ni u kakvu (pred)odreenu vezu, ne stavlja ih u
razgovijetan odnos ni prema kakvome postojanom oznaenom. Budui da
njezina poglavlja piu razliiti autori, specijalisti za pojedina podruja, u nainu
na koji se oni slue biografijom, bibliografijom, teorijom pripovijedanja,
drutvenom povijesti, povijesti ideja, povijesti itanja itd. moe doi do krupnih
razlika, tako da interpretacije istih pisaca mogu itekako otklanjati jedna od
druge. No ako se to u sintetinom pripovijednom modelu povijesti knjievnosti
jo dralo ozbiljnim nedostatkom, u postmodernoj enciklopediji to postaje
interdiranim utjelovljenjem mnotvenosti, raznorodnosti, dapae oitovanjem
najdubljeg tovanja njezine stvarnosti. Jer knjievna se stvarnost - kao
odsutni uzrok ili nepristupani referent - zapravo krivotvori svim oblicima
njezine tekstualizacije.17 Takav bi pokuaj nuno vodio tzv. preispisivanju
drugog stupnja, gdje bi se knjievnim parametrima preispisali svi dosadanji
knjievnohistorijski radovi koji su u bosanskim uvjetima pokuavali, a neki od
njih

uspijevali

preispisati

knjievnost

znanstvenim

parametrima.

Mnotvenost kojoj stremi postmoderna labirintna enciklopedija priroena je

bosanskoj pluralnosti, a u njoj bi se, bez sumnje, u drugostepenom
preispisivanju,

povijest knjievnosti odvojila od

podreenosti

aktuelnim

nalozima bilo kojeg oblika vladajue politike ideologije u ije je ralje znala
dopasti kada se pokuavala ostvariti u svojoj sintetinoj formi.

17

Vladimir Biti, nav. djelo, str. 298- 299.

Razlika/Diffrance broj 2 - casopis za kritiku i umjetnost teorije