RENESANSA I BAROK U HRVATSKOJ

(slikarstvo i arhitektura)

Matko ili 3.b

U 15. i 16. st., kada je u Europi bila prisutna renesansa, Hrvatska je bila podijeljena u tri drave,
sjeverna Hrvatska u austrijskom carstvu, Dalmacija pod Mletakom Republikom (osim
Dubrovake Republike), a Slavonija pod turskom okupacijom. U junoj Dalmaciji se razvila
drutvena i crkvena arhitektura s utjecajem talijanske renesanse.
1441. godine Juraj Dalmatinac je sagradio Katedralu sv. Jakova u ibeniku prema vlastitom
projektu. Mjeovito gotiko-renesansnog stila, izuzetna je po dosljednoj primjeni jedinstva kamene
grae i originalnoj montanoj metodi konstrukcije primjenom velikih kamenih ploa, pilastara i
rebara, povezanih meusobno utorima (bez buke).

Katedrala sv. Jakova, ibenik

Renesansa je u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, zbog konstantne prijetnje Osmanlija sa istoka, imala

skromniji utjecaj, a cvala je fortifikacijska arhitektura koja se nikada nije potpuno oslobodila
tradicije gotike i utjecaja manirizma. Primjer takve arhitekture su zagrebaka Kaptolska tvra i
dvorac obitelji Ratkay u Velikom Taboru u Zagorju.

Kao i u razdoblju renesanse u Europi, tako je i za vrijeme baroka, Hrvatski teritorij bio podijeljen
izmeu 3 vlasti. Razdoblje baroka je na podruju cijele Hrvatske ostavilo mnotvo crkava.
Samostanske crkve su esto dobivale okolne trijemove koji izvana slie na utvrene zidine, a
iznutra su dekorativni i blagi. Jedan od najljepih primjera je crkva u Selima kraj Siska, ovalnog
oblika s eliptinom kupolom i konkavno-konveksnog proelja s par zvonika.

Crkva u Selima kraj Siska

Najraskonije ukraena crkva je crkva sv. Marije Snjene u Belcu (1740.) u kojoj je unutarnji
prostor oltara i propovjedaonice, potpuno ispunjen pozlaenim skulpturama, oslikao slikar Ivan
Ranger iz tajerske. Zidno slikarstvo doivljava svoj procvat, a istiu se iluzionistike freske u
crkvama sv. Marije u Samoboru, sv. Katarine u Zagrebu i u isusovakoj crkvi u Dubrovniku.

sv. Marije Snjene u Belcu

Dalmatinski gradovi su na svojim starijim zidovima dobivali barokne kule i bastione
(Pula, ibenik, Hvar, itd.), ali najvee razmjere barokne gradnje na jugu doivio
je Dubrovnik nakon katastrofalnog potresa 1667. kad je uniten gotovo cijeli grad. Od crkve sv.
Vlahana Placi (1715.), preko katedrale (17. st.), do isusovake crkve sv. Ignacija i samostana.
Najoriginalnije rjeenje koje je ujedinilo vie baroknih objekata u cjelinu jeste jezuitsko
stubite (P. Passalaqua) - iroko, kameno stubite s igrom ispupena i uvuena obrisa i
snanom ogradom koje povezuje donji dio grada s isusovakim trgom na uzvisini.

U renesansnom slikarstvu Hrvatske najvei doprinos su dali dubrovaki slikari Lovro

Dobrievi, Mihajlo Hamzi i Nikola Boidarevi, koji su slikali oltarne triptihe i poliptihe s prvim
primjenama portretnosti likova, duboke perspektive i mrtvih priroda. Slikar koji je obiljeio
talijansku renesansu i bio jedan od zaetnika manirizma bio je Julije Klovi, zvan i "Michelangelo
minijature". Jedan od najvanijih slikara iz Titianovog kruga i vana pretea baroknog slikarstva
bio je Zadranin, Andrija Meduli.

Kristovo krtenje - Lovro Dobrievi