Prirucnik Link

PRIRU^NIK ZA
MULTIDISCIPLINARNI PRISTUP
PREVENCIJI ZLOUPOTREBE
PSIHOAKTIVNIH SUPSTANCI
Urednici:
Sanela Peki}
Tarik Smailbegovi}
Sarajevo, 2006.
PRIRU^NIK ZA MULTIDISCIPLINARNI PRISTUP

PREVENCIJI ZLOUPOTREBE PSIHOAKTIVNIH SUPSTANCI
Izdava~:
Udruènje za prevenciju ovisnosti i

smanjenje {tete LINK, Sarajevo
Urednici:
Sanela Peki},
Tarik Smailbegovi}, dipl.scr.
Recenzenti:
prof. dr. Ismet Ceri}

prof. dr. Zlatko Puva~i}
Autori:
Grupa autora
Design
naslovne strane:
Agdal Nuhanovi}
DTP:
Sanin Grabonji}
[tamparija:
Fojnica d.o.o., Fojnica
Za {tampariju:
[ehzija Buljina
Tira`:
1000
CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i Univrzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
616-084:613.81/.84] (082)
PRIRU^NIK za multidisciplinarni pristup
prevenciji zloupotrebe psihoaktivnih supstanci /
urednici Sanela Peki}, Tarik Smailbegovi}. Sarajevo : Udruènje za prevenciju ovisnosti i
smanjenje {tete Link, 2006. - 222 str. : graf.
prikazi ; 26 cm
Biblografija i druge bilje{ke uz tekst
1. Peki}, Sanela 2. Smailbegovi}, Tarik
COBISS.BH-ID 14955526
Autori
Prof.dr. Ajnija Omani}, redovni profesor Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu
{ef Instituta za socijalnu medicinu Medicinskog fakulteta Klini~kog Centra Univerziteta u Sarajevu
Prim.dr. Emina Kapetanovi} - Bunar, specijalista neuropsihijatar
predsjednik Asocijacije klubova lije~enih alkoholi~ara (AKLA)
Prim.dr. Nermana Mehi} - Basara, specijalista neuropsihijatar
direktor Zavoda za alkoholizam i druge toksikomanije Kantona Sarajevo
Doc.dr. Habiba Salihovi}, primarius
direktor Zavoda za javno zdravstvo Kantona Sarajevo
Doc.dr. Sajma Krki} - Dautovi}, specijalista infektologije
{ef Klinike za infektivne bolesti Klini~kog Centra Univerziteta u Sarajevu
Doc. dr. Lilijana Oru~, specijalista neuropsihijatar
Psihijatrijska klinika Klini~kog Centra Univerziteta u Sarajevu
Dr. Tibor D. Daneli{en, specijalista psihijatrije, REBT-psihoterapeut
voditelj Savjetovali{ta za prevenciju i tretman zavisnosti, Banja Luka
voditelj Terapijskih zajednica Zajednica Susret, Bosna i Hercegovina
Dr. Melida Hasanagi}, specijalista porodi~ne medicine
RMC Dr. Safet Muji}, Mostar
Zineta Dvizac, prof,spec.med.psihologije
Zavod za alkoholizam i druge toksikomanije Kantona Sarajevo
Ranka Katalinski, prof,spec.traumatske psihologije
{kolski pedagog-psiholog, Elektrotehni~ka {kola Sarajevo
Branka Alajbegovi}, prof. ped. i psih.
Emina Kadi}, dipl.scr, Cert.R.t.
Porodi~no savjetovali{te Kantona Sarajevo
Inspektor Dèmal Murga
MUP Kantona Sarajevo
Mr. Muharem Omerdi}
Rijaset Islamske zajednice
o. Vanja Jovanovi}, paroh sarajevski
Srpska pravoslavna crkva
Dr. Darko Finci
Jevrejska zajednica Sarajevo
Fra Velimir Valjan, profesor
Franjeva~ka teologija u Sarajevu
Sanela Peki}, predsjednik
Udruènje za prevenciju ovisnosti i smanjenje {tete LINK, Sarajevo
Koautori
Prof.dr. Geoffrey Hodgetts
Queens University Canada, Family Medicine Development Program in BiH
Dr. Bajro Sari}, specijalista stomatolo{ke protetike
Rukovodilac primarne zdravstvene za{tite, RMC "Dr Safet Muji}", Mostar
SADR@AJ
Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
I DIO
Multidisciplinarni pristup prevenciji zloupotrebe
psihoaktivnih supstanci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Definicije kori{tenih termina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

Istorijat zloupotrebe psihoaktivnih
supstanci u Bosni i Hercegovini i svijetu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
Klasifikacija, efekti i posljedice zloupotrebe
pojedinih psihoaktivnih supstanci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
Javno-zdravstveni problemi pu{enja duhana
i njihova prevencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
Pijenje alkohola - posljedice, prevencija i lije~enje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
Riziko i za{titni faktori koji utje~u
da mladi (ne) uzimaju psihoaktivne supstance . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
Primarna prevencija kao metoda izbora pri
sprje~avanju i suzbijanju bolesti ovisnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
Promocija mentalnog zdravlja u prevenciji
zloupotrebe i ovisnosti o psihoaktivnim supstancama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73
Polne specifi~nosti i razlike u upotrebi
i zloupotrebi droga i alkohola . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83
Uloga porodice u prevenciji i ranom
otkrivanju zloupotrebe psihoaktivnih supstanci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87
Ovisnost o psihoaktivnim supstancama
u sadràju rada tima porodi~ne medicine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93
Mogu}nosti lije~enja ovisnosti o psihoaktivnim
supstancama i smanjenje {teta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .101
Bolesti u vezi sa rizi~nim pona{anjem
osoba koje zloupotrebljavaju psihoaktivne supstance . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .107
Uloga i zna~aj Ministarstva unutra{njih
poslova Kantona Sarajevo u prevenciji narko-kriminala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .117
5
Religijski pogled na problem zloupotrebe i

ovisnosti o psihoaktivnim supstancama Islam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .125
ovisnosti o psihoaktivnim supstancama Katoli~anstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .131
ovisnosti o psihoaktivnim supstancama Pravoslavlje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .137
ovisnosti o psihoaktivnim supstancama Judeizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .141
II DIO
Uloga {kole u prevenciji zloupotrebe
psihoaktivnih supstanci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .143
[kola kao partner u prevenciji
zloupotrebe psihoaktivnih supstanci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .145
Uloga prevencije ovisnosti o duhanu,
alkoholu i psihoaktivnim supstancama u {kolama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .151
Tehnike podu~avanja i evaluacija radionica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .165
Radionice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .173
Prilozi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .197
Lista skra}enica kori{tenih u priru~niku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .199
Lista institucija i organizacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .200
Zakonsko regulisanje zloupotrebe alkohola, duhana i droga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .203
Literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .205
Informativni list 1 - osnovne informacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .207
Radni listovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .209
Evaluacija priru~nika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .221
UVOD
Priru~nik za prevenciju zloupotrebe psihoaktivnih supstanci je nastao u okviru projekta Multidisciplinarni pristup prevenciji zloupotrebe psihoaktivnih supstanci u Kantonu Sarajevo ja~anje djevoj~ica i dje~aka putem edukacije o ìvotnim vje{tinama
koji finansira Kanadska me|unarodna agencija za razvoj i Kanadska ambasada.
Zloupotreba i ovisnost o psihoaktivnim supstancama predstavlja veoma sloèn i
multifaktorijalno uslovljen problem. Da bi se radilo na sprje~avanju nastanka navedenog problema, neophodno je koristiti multidisciplinarni pristup i uklju~iti stru~njake razli~itih profila. U izradi ovog Priru~nika je u~estvovalo 20 stru~njaka koji imaju vi{egodi{nje iskustvo u prevenciji i/ili tretmanu ovisnosti o psihoaktivnim supstancama.
Zahvaljujemo se svim autorima koji su dali svoj doprinos i svojim znanjem i iskustvom
obogatili sadràj Priru~nika za multidisciplinarni pristup prevenciji zloupotrebe psihoaktivnih supstanci. Posebnu zahvalnost dugujemo prof.dr. Ismetu Ceri}u i dr. Nermani Mehi} Basara za stru~nu pomo} koju su nam pruìli pri izradi Priru~nika.
Nastanku Priru~nika je prethodila procjena stanja i potreba u ligama trezvenosti
u osnovnim i srednjim {kolama u Kantonu Sarajevo. Stoga, ovim Priru~nikom imamo namjeru, prije svega, odgovoriti na postoje}e potrebe u {kolama, te informisati
pedagoge1, nastavnike i druge profesionalce koji rade s djecom i mladima, o razli~itim aspektima zloupotrebe i ovisnosti o psihoaktivnim supstancama. Nastojali smo
da informacije budu stru~no metodolo{ki uskla|ene, da svi koji pruàju informacije
pi{u na jedinstven na~in, te da informacije o ovisnostima budu sasvim jasne i nedvosmislene. @elja nam je da svi koji se budu koristili Priru~nikom dobiju jasnu informaciju i poruku koja }e im biti korisna u preventivnom radu sa djecom i mladima. Zahvaljujemo se svim nastavnicima i {kolskim pedagozima koji su nam iza{li u susret
i s nama podijelili svoja iskustva o radu s u~enicima na prevenciji zloupotrebe psihoaktivnih supstanci.
S obzirom da {kola nije samo obrazovna, nego i odgojna ustanova, smatrali smo
da je potrebno poseban dio Priru~nika posvetiti prakti~nim informacijama o organiziranju i radu {kolske sekcije za prevenciju zloupotrebe psihoaktivnih supstanci (liga trezvenosti) koju bi svaka {kola trebala imati. Liga trezvenosti ne bi trebala imati samo obrazovnu, nego mnogo {iru, odgojnu, ulogu; do sada se u ligama trezvenosti borilo protiv droge i u~enicima se govorilo isklju~ivo o {tetnosti droga, ~esto
ih se zastra{ivalo nerealnim informacijama, pokazivali su im se uzorci droga, ali takve aktivnosti mogu imati suprotan efekat od onog koji se èli posti}i. Zadatak {kole ne bi trebao biti borba protiv droge, jer djeca imaju mnogo zabrana koje ih spu1 înjenica je da se na mjestima {kolskih pedagoga i psihologa naj~e{}e nalaze ène. Tako|er, ne smijemo zaboraviti da {kole poha|aju i djevoj~ice i dje~aci.
tavaju. Djeca i mladi su po prirodi radoznali, èle istraìvati, otkrivati nove svjetove,
testirati granice, biti druga~iji... [kola treba iskoristiti radoznalost i ispitiva~ki duh djece i mladih osoba i usmjeriti njihovu energiju na pozitivne aktivnosti, ukazuju}i im na
mogu}nosti koje stoje pred njima i pomaù}i im da otkriju svoje snage koje }e koristiti kao najbolji za{titni mehanizam od zloupotrebe psihoaktivnih supstanci, ali i drugih sociopatolo{kih pojava.
Zadatak {kole je da kroz ligu trezvenosti izgra|uje li~nost mlade osobe, da joj
ukazuje na pozitivne vrijednosti i stavove prema ìvotu i svijetu koji je okruùje, da
joj pomaè da razvije ìvotne vje{tine komuniciranja, dono{enja odluka, odupiranja
pritisku vr{njaka, te da stekne zdrave navike. Informisanje o {tetnim posljedicama
zloupotrebe pojedinih psihoaktivnih supstanci treba da bude samo jedan (nikako i
jedini) segment u raznolikom kolaù drugih aktivnosti usmjerenih na prevenciju. U
fokusu svih aktivnosti treba da bude dijete, odnosno mlada osoba, koja }e biti partner u osmi{ljavanju preventivnih aktivnosti u sekciji i cijeloj {koli. Potrebno je da {to
ve}i broj u~enika ima koristi od aktivnosti koje se osmi{ljavaju i organiziraju u sekciji (bilo putem radionica na ~asovima odjeljenskih zajednica, priredbi i sportskih takmi~enja sa POZITIVNIM SLOGANIMA, izleta isl. aktivnosti).
Nastavnici i pedagozi koji su uklju~eni u direktni rad sa u~enicima na prevenciji
zloupotrebe psihoaktivnih supstanci se susre}u sa nedostatkom smjernica za rad i
nedovoljnom literaturom koju mogu koristiti u radu. U nedostatku stru~ne literature,
nastavnici i u~enici koji su ~lanovi Liga trezvenosti sami pronalaze edukativne materijale kojima }e se koristiti. Postavlja se pitanje koliko su te poruke i edukativni materijali u skladu s principima preventivnog rada.
Ovim Priru~nikom èlimo se posebno fokusirati na prevenciju i ista}i va`nost ja~anja za{titnih faktora, kako individualnih, tako i za{titnih faktora koji postoje u porodici, {koli i okruènju u kojem dijete ìvi. @elimo podstaknuti standardizirani i kontinuirani pristup prevenciji zlouporabe psihoaktivnih supstanci putem liga trezvenosti u osnovnim i srednjim {kolama. @elimo pomo}i nastavnicima u osmi{ljavanju kvalitetnog i efikasnog rada u ovim, veoma korisnim, {kolskim sekcijama.
Nadamo se da }e Vas ovaj Priru~nik podstaknuti da {kolskoj prevenciji zloupotrebe psihoaktivnih supstanci pristupite sistemati~no, stru~no i sa razli~itih aspekata koriste}i se pristupima koji su uskla|eni sa uzrastom, interesima i potrebama ciljne grupe. Ukoliko imate potrebu da nam kaète svoje mi{ljenje u vezi s Priru~nikom
ili imate prijedlog kako da ga u~inimo jo{ boljim, molimo Vas da ispunite formular koji moète na}i u prilogu i po{aljete ga.
I DIO
MULTIDISCIPLINARNI PRISTUP
DEFINICIJE KORI[TENIH TERMINA
Sanela Peki}
Udruènje za prevenciju ovisnosti i smanjenje {tete - LINK
Zloupotreba i ovisnost o psihoaktivnim supstancama predstavlja veliki problem, kako u svijetu, tako i u na{oj zemlji. [tetne posljedice su mnogobrojne, kako po li~nost osobe koja koristi psihoaktivne supstance, tako i po porodicu i dru{tvo u cjelini.
S obzirom da se u ovom Priru~niku govori o primarnoj prevenciji i aktivnostima
koje su usmjeren u tom pravcu, odmah na po~etku }emo napraviti distinkciju izme|u primarne, sekundarne i tercijarne prevencije zloupotrebe psihoaktivnih supstanci.
Primarna prevencija podrazumijeva intervenciju prije nego {to se pojavi zdravstveni problem. To je skup razli~itih mjera usmjerenih na potpuno zdravu populaciju, prije svega na djecu i mlade.
Sekundarna prevencija se odnosi na rano otkrivanje osoba koje zloupotrebljavaju psihoaktivne supstance, postavljanje dijagnoze i rad na motivaciji za lije~enje.
Tercijarna prevencija uklju~uje lije~enje i rehabilitaciju ovisnika, te njihovo
ponovno uklju~ivanje u normalne ìvotne tokove uz podr{ku klubova samopomo}i
(klubovi lije~enih alkoholi~ara, Anonimni narkomani).
Terminologija koja se koristi kada se govori o zloupotrebi i ovisnosti o psihoaktivnim supstancama nije ujedna~ena. Me|utim, to nije slu~aj samo u na{oj zemlji i NA
na{em govornom podru~ju. Ipak, s obzirom da je ovo Priru~nik koji teì ka uspostavljanju standardiziranog pristupa prevenciji zloupotrebe psihoaktivnih supstanci, u
nastavku }emo definisati pojedine termine koji se koriste u stru~noj literaturi i svakodnevnom govoru.
Psihoaktivna droga ili supstanca je bilo koja hemijska ili prirodna supstanca
koja, prilikom uno{enja u ljudski organizam, mijenja prirodni tok funkcionisanja ljudskog tijela i/ili psihe.
Narkotik ili narkoti~ka droga je supstanca koja izaziva tupost, komu ili neosjetljivost na bol. Ovaj termin se obi~no koristi za opijate (morfij, heroin, kodein) ili opioide (metadon, fentanyl), koji se nazivaju narkoti~ki analgetici. Mada se ~esto koristi i kao izraz koji ozna~ava bilo koju supstancu bez obzira na njeno farmakolo{ko
dejstvo. Zbog razli~itog shvatanja zna~enja ovog termina, mi smo izbjegli njegovo
kori{tenje u Priru~niku.
11
Zloupotreba psihoaktivnih supstanci predstavlja kontinuiranu upotrebu bez

obzira na znanje o pojavi stalnih ili povremenih socijalnih, radnih, psihi~kih ili fizi~kih problema koji su uzrokovani ili pogor{ani upotrebom. Zloupotreba ozna~ava
ponovljenu upotrebu u situacijama u kojima to moè biti opasno za konzumenta
i/ili druge osobe. Terminom zloupotreba se ponekad ozna~ava bilo kakva upotreba ilegalnih supstanci. Zloupotrebom se smatra upotreba supstance koja nije u
skladu sa medicinskim preporukama (npr. nemedicinska upotreba lijekova koje
propisuje ljekar).
Ovisnost o psihoaktivnim supstancama ili narkomanija predstavlja ponovljenu upotrebu psihoaktivne supstance ili supstanci, {to rezultira ovisnikovom periodi~nom ili hroni~nom intoksikacijom, te dovodi do neodoljive èlje (kompulzije) za uzimanjem odre|ene supstance (ili supstanci). Ovisniku je veoma te{ko da svojevoljno
prekine ili kontroli{e upotrebu supstance i nastoji do}i do psihoaktivne supstance po
svaku cijenu.
Alkoholizam je stanje, psihi~ko i fizi~ko, koje se javlja kao posljedica konzumiranja alkohola, koje karakteri{u pona{anje i druge reakcije koje uvijek uklju~uju prinudu da se konzumira alkohol, stalno ili periodi~no, s namjerom da se doìve njegovi psihi~ki efekti i, katkad, da se izbjegne osje}aj neugode.
@ivotom ovisnika dominira upotreba supstance do te mjere da isklju~uje sve ostale aktivnosti i obaveze. Jedan od znakova koji ukazuju na stvaranje ovisnosti jeste
pojava tolerancije. Tolerancija predstavlja potrebu ovisnika da pove}ava dozu psihoaktivne supstance da bi postigao èljene efekte koje je ranije postizao manjim dozama supstance.
Ukr{tena tolerancija predstavlja pojavu kada uzimanje jedne supstance dovodi do stvaranja tolerancije ne samo na tu supstancu, nego i na supstancu srodnog tipa.
Apstinencijalni sindrom je skup razli~itih simptoma psihi~ke i fizi~ke prirode koji se javljaju nakon {to osoba potpuno ili djelimi~no prestane upotrebljavati odre|enu supstancu koju je ponavljano koristila duè vrijeme i/ili u velikim dozama.
Psihi~ka ili psiholo{ka ovisnost predstavlja osje}aj zadovoljstva i potrebe da
se ponovi prijatno iskustvo koje je doìvljeno pod utjecajem odre|ene psihoaktivne
supstance. Njen intenzitet zavisi od specifi~nog efekta supstance i potreba koje osoba èli zadovoljiti supstancom. Ukoliko odre|ena supstanca brè zadovoljava potrebe i izaziva èljeno emocionalno stanje, utoliko je potreba za njom neodoljivija.
Fizi~ka ili fiziolo{ka ovisnost je adaptivno stanje organizma na odre|enu psihoaktivnu supstancu, {to dovodi do intenzivnih fiziolo{kih poreme}aja kada se uno{enje supstance prekine. Intenzitet fizi~ke ovisnosti zavisi od vrste supstance i li~nosti korisnika.
Predoziranje ili overdose se odnosi na upotrebu bilo koje supstance u koli~ini koja moè izazvati akutne fizi~ke ili psihi~ke efekte. Predoziranje moè imati
smrtni ishod.
Recidiv je ponovna upotreba alkohola ili drugih psihoaktivnih supstanci, nakon
perioda apstinencije, obi~no pra}ena povratkom simptoma ovisnosti.
Apstinencija je potpuni prestanak upotrebe alkohola i drugih psihoaktivnih supstanci.
12
Osobe koje (zlo)upotrebljavaju psihoaktivne supstance, a kod kojih se nisu razvili simptomi koji ukazuju na ovisnost, su korisnici ili konzumenti. Osobe kod kojih
se razvila ovisnost, nazivamo ovisnici.
Smatramo da izrazi poput: uìvalac, narkoman, uìvanje opojnih droga, prekomjerno uìvanje, drogiranje, drogera{ i sl. nisu adekvatni, jer djeluju stigmatiziraju}e (drogera{), etiketiraju}e (narkoman), upu}uju isklju~ivo na pozitive efekte supstanci (uìvanje, uìvalac) i njihovo kori{tenje bi se trebalo izbjegavati, ne samo u
preventivnom radu, nego uop}e.
13
ISTORIJAT ZLOUPOTREBE
U BOSNI I HERCEGOVINI I SVIJETU
dr. Tibor D. Daneli{en, specijalista psihijatrije, REBT-psihoterapeut

Savjetovali{te za prevenciju i tretman zavisnosti, Banja Luka
Terapijske zajednice Zajednica Susret, Bosna i Hercegovina
Ve} u praistorijsko vrijeme ljudski rod se koristio razli~itim psihoaktivnim supstancama kako bi smanjio fizi~ku bol ili izmijenio stanje svijesti. Gotovo svi narodi su
otkrili neki na~in intoksikacije koja uti~e na centralni nervni sistem, umanjuje du{evnu patnju ili proizvodi euforiju. Uvijek su to bile biljke, gljive, koje su sa svojim alkaloidima izazivale euforiju, ìvopisne halucinacije, vizije. Koristili su ih vra~evi, {amani, sve{tenici u ranim civilizacijama u cilju navodnog kontakta sa boànstvima koje
su ti narodi po{tovali. Tako susre}emo upotrebu psihoaktivnih tvari od neolitskih kultura do razvijenih civilizacija Maja, Inka, Asteka, Arijevaca, Babilonaca i drugih. Karakteristika konzumiranja psihoaktivnih supstanci u tom periodu je da su one bile
ograni~ene samo na religiozne manifestacije, a tajna spravljanja opojnih napitaka je
bila dostupna samo uskom krugu ljudi koji su je strogo ~uvali.
Sa druge strane odre|eni narodi su koristili psihoaktivne supstance i kao pomo}no sredstvo za podno{enje velikih psihofizi~kih napora (indijanci koji koriste li{}e koke da bi izbjegli efekte visinske bolesti i podnijeli te{ke fizi~ke napore na visinama
preko 1000 metara). Zanimljivo je ista}i da i kod takve upotrebe nije zabiljeèna pojava zloupotrebe i ovisnosti i da se i dan danas li{}e koke koristi isklju~ivo prilikom
te{kih napora.
Imaju}i sve ovo u vidu moèmo prije govoriti o kultnoj upotrebi nego zloupotrebi
psihoaktivnih supstanci, jer tada se ne susre}emo sa pojmom ovisnosti i masovne
zloupotrebe.
Dolaskom velikih monoteisti~nih religija (judaizma, budizma, hri{}anstva i islama), mijenja se odnos religije prema kultnoj upotrebi psihoaktivnih supstanci, one bivaju doìvljene kao ostaci paganskih rituala, dio idolopoklonstva, te tako i bivaju zabranjene, smatrane za grijeh. Iako i tada u istorijskim analima susre}emo i pojavu
zloupotrebe psihoaktivnih supstaci, da navedemo jedan primjer: Ha{i{-Hasin je bio
naziv za posebnu vojnu jedinicu muslimana koja se borila protiv vitezova krsta{a to15
kom krsta{kih ratova u Svetoj zemlji. Bili su poznati kao borbeni, neustra{ivi ratnici
koji su redovno koristili ha{i{ prije polaska u ratne operacije. Poznati po svojoj borbenosti ostali su u trajnom sje}anju u engleskoj rije~i assassin (ubica, atentator).
Sve do 19. vijeka sre}emo veoma malo podataka o masovnoj zloupotrebi psihoaktivnih supstanci. Uglavnom su se na podru~ju Evrope u ve}oj mjeri koristila opojna pi}a, dok je ha{i{ kori{ten na Bliskom Istoku, ali u manjoj mjeri i isklju~ivo u odre|enim etni~kim grupama i malim zajednicama.
1. DUHAN
Od otkri}a Amerike (1492.) i dolaska prvih pomoraca i trgovaca sa ~udnom biljkom zvanom duhan koja se u po~etku koristila u medicinske svrhe, njena zloupotreba se veoma brzo {iri. Tako se u 16. vijeku duhan u Engleskoj kupovao za srebro i to u omjeru unca za uncu, tako da su siroma{ni ljudi tro{ili svoj oskudni imetak
za nekoliko lula duhana dnevno. Sa druge strane va`no je ista}i da su se skoro sva
dru{tva intenzivno borila protiv poroka duhanske ovisnosti. Tako je naprimjer Ruska
Pravoslavna crkva ~ak prijetila ekskomunikacijom (isklju~ivanjem) vjernika i ra{~injenjem sve{tenika koji su koristili duhan i konzumirali kafu, dok je sultan Murat IV
je u Turskoj Carevini u 17. vijeku odredio javna mu~enja i smaknu}a kao kaznu podanicima za konzumiranje duhana. Naàlost, duhanska ovisnost je uzimala sve vi{e maha i pojavom industrijalizma postepeno se kroz reklame uvukla u sve pore
dru{tva postaju}i najra{irenijom ovisno{}u u svijetu i jednim od zdravstvenih problema broj jedan. Sjetimo se samo filmova iz perioda od 50-tih do 90-tih godina pro{log vijeka u kojima nije postojala scena u kojoj vode}i glumac nije konzumirao cigaretu. U filmskoj industriji, duhanska industrija je vidjela najbolji na~in reklamiranja i
na taj na~in podsvjesno mijenjala stavove miliona mladih ljudi i desetina generacija
tokom pola vijeka.
2. OPOJNE DROGE (NARKOTICI)

Masovnu zloupotrebu opojnih psihoaktivnih supstanci susre}emo ve} u 18. i
19. vijeku kada iz kolonijalnih pobuda Britanci stimuli{u proizvodnju opijuma u
Kini, stvaraju}i tada milione ovisnika, i po prvi put se susre}u}i sa pojavom da
ovisnost o jednoj drogi ne moè biti kontrolisana unutar granica zemlje ve} postaje globalni problem. Vrlo brzo opijumska ovisnost se {iri i na teritoriju Engleske i postepeno u sve ve}e gradove Evrope. Sa druge strane opijum je bio prva
psihoaktivna supstanca ~ijem ra{irivanju kao ilegalne droge je pomogla i njena
nekontrolisana medicinska upotreba. Alkaloid morfij (nazvan po gr~kom bogu
snova Morfeju) je izdvojen iz sirovog opijuma 1806. godine. Pokazalo se da prah
gorkog okusa predstavlja sna`no sredstvo za smirivanje i ublaàvanje bola tako da prije nego {to je shva}ena njegova izrazita sklonost ka stvaranju ovisnosti bio {iroko kori{ten u mnogim medicinskim preparatima (~ak i u sirupima za
djecu). Sredinom 19. vijeka pronalaskom hipodermalnih igala po~eo se intenziv16
no koristiti za smirivanje bola kod bolesnika a kasnije i kod vojnika oboljelih od

dizenterije u Gra|anskom ratu u USA, te su se ti vojnici vra}ali ku}ama kao razvijeni opijumski ovisnici. U èlji da izbjegnu stvaranje ovisnosti ljekari su po~eli da intenzivnije istraùju morfij, te su 1874. otkrili da morfij moè biti prera|en
u drugu sna`nu drogu heroin.
Od tog momenta na scenu svijeta nastupa psihoaktivan tvar koja je za jedno stolje}e uzela vi{e ìvota nego svi ratovi i zarazne bolesti zajedno. Naàlost, nesvjesni
opasnosti koju heroin predstavlja ljekari ga po~inju koristiti kao sredstvo za lije~enje
opijumske ovisnosti, a po~eli su ga stavljati ~ak i u sirupe protiv ka{lja. Tolike bolesti su navodno mogle biti lije~ene heroinom da je postao poznat kao Gods own medicine (G. O. M.) ili Lijek samoga Boga. Me|utim, pokazalo se da heroin ~ak ja~e
stvara ovisnost, da je sna`niji od morfija, da djeluje brè i ve}im intenzitetom. Od tada se svijet susreo sa po{asti opojnih droga koje tako brzo i tako sveobuhvatno
pro`diru psihi~ko, a kasnije i fizi~ko bi}e ~ovjeka.
Heroinska ovisnost se izrazito {iri od 50-tih godina pro{loga vijeka kada, pra}ena rock kulturom i hipi pokretom, postaje globalni problem ~ovje~anstva.
Na na{im prostorima, koji predstavljaju dio poznate balkanske rute za trgovinu
narkoticima, intenzivnija pojava ove ovisnosti biva registrovana od 70-tih godina
pro{log vijeka i u stalnom je porastu.
3. STIMULANSI
(AMFETAMINI, KOKAIN, LSD, ECSTASY)
Traè}i lijek za astmu, Amerikanac kineskog porijekla, farmakolog Chen prou~avao je davne kineske opise lijekova. Prona{ao je da je pustinjski grm zvan mahuang
~esto preporu~ivan kao efikasan lijek. Nakon dugog napora Chen je uspio da izdvoji alkaloid efedrin koji se zaista pokazao veoma uspje{nim u lije~enju astme. Usljed
ve}ih potreba za tim alkaloidom do{lo je i do njegovog vje{ta~kog sintetisanja kao
niz alkaloida nazvanih amfetaminima (1927.).
Ubrzo su ih ljekari propisivali u velikim koli~inama (kao inhalator za otvaranje za~epljenog nosa do kontrole blage depresije i pobolj{anja apetita). Tokom Drugog
svjetskog rata vojnici obiju strana opskrbljivani su amfetaminima kako bi odagnali
umor. Paralelno sa klini~kom upotrebom po~inje i {iroka zloupotreba amfetamina
prvo u studentskoj populaciji, a kasnije i {ire. Zbog njegovih svojstava da energizira
organizam, pove}ava budnost i daje osje}aj svemo}i i snage ~esto su ga koristili
studenti i sportisti. Me|utim, ubrzo se po~inju shvatati i opasnosti dugotrajnog uzimanja, kao {to je brzo razvijanje ovisnosti, stanja sli~na paranoidnoj shizofreniji, sumanutosti u mi{ljenju. Ipak najpogubnija je izrazita tolerancija koja se brzo razvija
tako da su potrebne velike koli~ine tableta ili se po~inje ubrizgavati u venu, poslije
~ega nastupa psihi~ki slom organizma, depresija, kao i propadanje li~nosti usljed
o{te}enja mozga.
Od kada su ga {panski konkvistadori donijeli na tlo Evrope, li{}e koke je u po~etku kuhano i od njega su spravljani napici, ali je tek 1844. godine iz listova ekstrahovan (izuzet, izva|en) kokain. Od samog po~etka novootkrivena supstanca je pred17
met kontraverzi. Napomenimo samo da ju je koristio i sam Sigmund Frojd2 i smatrao

je dobrim sredstvom protiv depresije, ali kada je bio svjedok psihoti~nog stanja u koje je zapao jedan njegov prijatelj nakon {to ga je konzumirao po preporuci Frojda on
iz korijena mijenja svoj stav prema novoj supstanci.
Jedan od ranih proizvoda koji je koristio li{}e koke u svojoj proizvodnji bila je Coca-Cola, koju je smislio ljekar iz Atlante (USA), 1886. godine. Narednih dvadeset godina Cola je sadràvala kokain, ali od 1906. godine, kada je donesen Akt o ~istoj
hrani i lijekovima (Pure Food and Dugs Act), proizvo|a~i su se preorijentisali na li{}e koke iz kojeg je uklonjen kokain.
Od sedamdesetih godina pro{log vijeka drasti~no se {iri zloupotreba kokaina
uglavnom u bogatijim slojevima i ve} 80-tih godina se ozbiljno navodi niz {tetnih posljedica konzumiranja kokaina kao {to su: promjene li~nosti, iritabilnost, paranoja,
halucinacije, poreme}aj sna i ishrane. Narko-mafija u èlji da zaradi na kokainu po~inje da proizvodi u svojim laboratorijama jeftinije varijante nastale od baze kokaina
(oslobo|ena baza, crack), koje su naàlost daleko pogubnije po zdravlje mlade osobe, ru{e~i njihovu psihu i nerijetko izazivaju}i simptome veoma sli~ne te{kim du{evnim oboljenjima.
[vicarski farmaceut, Albert Hofmann je 1943. godine zabiljeìo opis bolesti koja
ga je, ~ini se, sna{la: Pro{log petka.... morao sam prekinuti rad u laboratoriji....
Obuzeo me osje}aj sna`ne uznemirenosti i blage o{amu}enosti. Kod ku}e sam legao i utonuo u ne ba{ ugodan delirij, koji su karakterizovale ekstremno zastra{uju}e fantazije. U polusvjesnom stanju sa zatvorenim o~ima... napale su me vizije izvanredne uvjerljivosti, sa intenzivnom kaleidoskopskom igrom boja. (Cashman, 1966,
str.31)
Ranije tog dana, dr. Hofmann je proizveo nekoliko miligrama d-lizergi~ne kiseline
(LSD) ~ime je po~ela era jedne od najopasnijih halucinogenih droga dana{njice. Timothy Leary, profesor sa Harvardskog univerziteta, 1960. godine, zajedno sa dr. Hofmannom, po~inje eksperimente sa LSD-om. Na taj na~in, svjesno, u doba razvoja
hipi pokreta, oni daju popularnost drogi koja se lako i jeftino mogla proizvesti. Uskoro masa mladih ljudi po~inje eksperimentisati sa LSD-om u nadi da }e otkriti unutra{nje aspekte svoga JA, ali posljedice su bile katastrofalne: halucinacije, veliki broj samoubistava, pani~ni napadi. Me|utim flash back }e ostati najpogubniji dugoro~ni
efekat droge, a predstavlja sposobnost LSD-a da ispoljava svoje pogubne utjecaje i
nekoliko godina po uzimanju u vidu iznenadnih halucinacija i prelijevanja boja.
Od kada se na narko trì{tu pojavila nova droga ecstasy vodi se polemika u nau~nim krugovima da li je (iako sintetisana u laboratoriji jo{ 1910.) ova droga plasirana na trì{te kao odgovor narko-mafije na novi muzi~ki pravac (techno, rave, house)
ili je narko-mafija sponzorisala nastanak nove muzike za novu drogu. MDA glavni
sastojak ecstasy-a sa svojim svojstvima podiza~a organizma neizostavan je pratilac skoro svih party-a elektronske muzike. Njeni pogubni efekti su i te kako vidljivi
kako u prvih nekoliko sati po uzimanju (poreme}aj termoregulacije, napetost mi{i}a,
brzi pokreti o~iju itd) tako i dugoro~ni (mo`dani udari, epilepsija, depresija, tjeskoba,
tolerancija). Trenutno ecstasy predstavlja jednu od najra{irenijih droga koju koristi
populacija veoma mladih osoba (od 14 do 25 godina) i predstavlja, po na{em iskus2 Austrijski ljekar, utemeljiva~ psihoanalize i nove koncepciju o ~ovjeku. Frojd smatra da svijest predstavlja samo
dio psiholo{kog ìvota, dok drugi dio, odlu~uju}i, ~ini nesvjesno.
18
tvu, veoma ~esto uvod u uzimanje heroina. Naime, sposobnost ecstasya da izazove nesanicu kod mladih ljudi daje mogu}nost dileru da im ponudi heroin kako bi se
spustili i tako mladi ljudi veoma brzo postaju heroinski ovisnici.
4. ZLOUPOTREBA DROGA U BiH

Iz na{eg iskustva rada na polju narkomanije evidentno je da je droga prisutna u
svim slojevima dru{tva i naàlost uklju~uje sve mla|e i mla|e osobe. Postavlja se
pitanje otkud takva dostupnost psihoaktivnih supstanci u na{oj sredini.
Kao prvo trebamo se suo~iti sa ~injenicom da se BiH nalazi na poznatoj balkanskoj ruti za krijum~arenje opojnih droga tako da je i prisustvo psihoaktivnih sredstava u na{oj zemlji veoma visoko.
Me|utim klju~na razlika u odnosu na predratni period je promjena stila dilanja
droga. Prije rata na podru~ju Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije
(SFRJ), pored veoma jake policijske kontrole, ovisnici su se uglavnom dràli u veoma povezanim, ali i zatvorenim subkulturnim grupama. Dileri su ~esto bili kriminalci koji su prodavali drogu ovisnicima, ali i jedni i drugi su bili veoma zatvoreni kao
skupina. Na zatvorenost narkomanskih grupa utjecala je stalna opasnost da bi, ukoliko prime mla|u osobu u svoj krug, ista mogla propjevati kada je pritisnuta policijskom istragom i tako bi izgubili dilera, a na}i novi lanac u predratnoj SFRJ je bila
no}na mora za svakog ovisnika. Prednosti ovakvog na~ina dilanja bile su u tome {to
se populacija ovisnika sporo {irila i svoje kretanje je ograni~avala na naj~e{}e poznata mjesta.
U poslijeratnoj BiH, pored poroznosti granice i priliva ogromne koli~ine droga, kao
i u mnogim siroma{nim zemljama u tranziciji pojavljuje se globalni fenomen mravlja
trgovina. Naime sada se sami dileri raslojavaju na velike bosove koji naj~e{}e imaju veze ili su sami ~lanovi politi~kog establi{menta, finansiraju uvoz velikih koli~ina
koje kasnije raspar~avaju dileri prve i druge ruke, me|utim usljed siroma{tva u dilanje se uklju~uju i mladi ovisnici koji nemaju dovoljno novca za svoje potrebe tako
da dilaju za svoj piz (jedna doza heroina) ali pone{to i zarade. Na ovaj na~in droga ulazi u {kole, partye, zabave, diskoteke, fakultete. Vi{e diler nije nepoznata osoba, ve} {kolski drug, poznata faca iz {kole i prva doza je uvijek besplatna. Na ovaj
na~in se regrutuje sve vi{e i vi{e mladih ljudi u po{ast koja se zove narkomanija.
Sve po~inje jednom ponudom uzmi, nemoj da bude{ papan, alkohol je za seljake, a zavr{ava se ili smr}u od predoziranja u nekom podrumu ili ako osoba ima sre}e mukotrpnim procesom odvikavanja u terapijskoj zajednici.
Da zaklju~imo, mnoge supstance u prirodi ~ovjeku su date za njegovo dobro, ali
iskvareno srce ~ovjeka ih je iskoristilo za svoju propast kao {to kaè sv Maksim
Ispovjednik: Zlo nije u prirodi stvorenog ve} u nerazumnom i neprirodnom opho|enju sa njim, navodi nas da se zapitamo zarad kakvog li~nog boga}enja moèmo
trgovati sa ne~ijim ìvotom.
Problem narkomanije je, po mom mi{ljenju, teren na kome se otkrivaju pomisli
mnogih srca, kako onih koji prodaju}i drogu uni{tavaju tu|i ìvot, tako i mnogih koji
u prevenciji ili tkz. lije~enju zara|uju mnogo plja~kaju}i i onako opusto{ene domo19
ve. Pravo izlje~enje je jedino promjena li~nosti, a ona nije niti laka, niti brza, ona je
suptilna, de{ava se u dubini ljudskog srca i treba joj vremena.
Istinska prevencija je davanje smisla generaciji koja je izgubila svaki smisao. Kako kaè jedan gr~ki psihijatar i teolog : Narkomanija je bolest smisla, dati nekome
smisao njegovog postojanja je isto {to i podi}i nekoga iz mrtvih. Za to treba istrajnosti, vjere u dobro u svakom ~ovjeku i jedan okean nade jer: Dum spiro, spero!
(Dok di{em nadam se!).
20
KLASIFIKACIJA, EFEKTI I
POSLJEDICE ZLOUPOTREBE
POJEDINIH PSIHOAKTIVNIH SUPSTANCI
Sanela Peki}
Udruènje za prevenciju ovisnosti i smanjenje {tete LINK
Psihoaktivne supstance se mogu klasificirati prema razli~itim kriterijima.

Naj~e{}e kori{tena podjela je ona koja se temelji na na~inu na koji supstanca
djeluje na centralni nervni sistem (CNS). Tako imamo tri grupe supstanci:
supstance sa depresivnim (umiruju}im) efektima na CNS
supstance sa stimulativnim (poticajnim) efektima na CNS i
supstance sa halucinogenim (poreme}aj opaànja) efektima na CNS.
Mada, mnoge supstance imaju istovremeno razli~ita djelovanja, pa ih se zbog toga posebno opisuje.
S obzirom na zakonski status, psihoaktivne supstance moèmo podijeliti na legalne i ilegalne. U legalne supstance svrstavamo alkohol, nikotin, te neke lijekove (tablete za smirenje, za spavanje ili protiv bolova). Ovi lijekovi se mogu legalno nabaviti u apoteci i koristiti uz ljekarski nadzor. Ukoliko se do tih lijekova dolazi na bilo koji drugi na~in ili se koriste bez ljekarskog nadzora, tada govorimo o
zloupotrebi.
1. SUPSTANCE SA DEPRESIVNIM EFEKTIMA NA CNS

Ove supstance imaju umiruju}e djelovanje na CNS, te usporavaju fizi~ke i psihi~ke funkcije organizma. Zajedni~ka karakteristika ovih supstanci je da smanjuju
anksioznost i napetost, usporavanju vrijeme reagovanja, oteàvaju koordinaciju pokreta i o{te}uju rasu|ivanje. U ve}im dozama mogu dovesti do teìh poreme}aja
svijesti, kome, pa ~ak i smrti.
21
Supstance sa depresivnim efektima su: alkohol, barbiturati, bezodiazepini, opijati i opioidi.

Alkoholu je posve}eno posebno poglavlje.
1.1.
Barbiturati
Barbiturati spadaju u grupu lijekova koji se dobijaju iz barbiturne kiseline. Prvi

barbiturat je uveden u terapiju 1903. godine i od tada do danas je proizveden veliki
broj novih barbiturata koji se me|usobno ne razlikuju mnogo. Ovi lijekovi se koriste
za izazivanje sna i osloba|anje od anksioznosti i napetosti.
Barbiturati se tvorni~ki proizvode u obliku pra{ka za pripremu rastvora, u ampulama, ~epi}ima ili kao tablete.
Prema duìni i brzini djelovanja barbiturati se dijele u tri grupe: barbiturati sa kratkim dejstvom, barbiturati sa srednje dugim dejstvom i barbiturati dugog dejstva. Naj~e{}e se zloupotrebljavaju barbiturati sa srednje dugim dejstvom.
Efekti i posljedice
Kao alkohol, i barbiturati djeluju umiruju}e na CNS i imaju sli~ne efekte koji traju
od 3 do 8 sati, zavisno od doze. U malim dozama djeluju opu{taju}e i umiruju}e.
Ukoliko se uzimaju u ve}im dozama efekti mogu biti nepredvidljivi. Korisnik koji ostane budan nakon konzumiranja umjerene ili ve}e doze (nekoliko tableta) oteàno govori i ne moè koordinirati pokrete, {to moè dovesti do slu~ajnog ozlje|ivanja. Moè do}i do ekstremnih i nepredvidivih emocionalnih reakcija i mentalne konfuzije.
Velike doze mogu izazvati gubljenje svijesti, prestanak disanja i smrt. Stalno je
prisutna opasnost od predoziranja, jer doza koja moè uzrokovati predoziranje nije
mnogo ve}a od preporu~ene uobi~ajene doze. Efekti i rizici su veoma pove}ani ukoliko se uz barbiturate koristi i alkohol.
Dugotrajno uzimanje barbiturata dovodi do stvaranja psihi~ke i fizi~ke ovisnosti.
Psihi~ka ovisnost je u direktnoj vezi sa efektima supstance. Osobe koje su napete i anksiozne brzo razvijaju psihi~ku ovisnost, jer im ova supstanca pruà prijatna
osje}anja i osloba|a ih napetosti. Fizi~ka ovisnost se razvija veoma brzo.
Nakon naglog prestanka upotrebe barbiturata javlja se apstinencijalni sindrom sa
slijede}im simptomima: nervoza, nesanica, anksioznost, znojenje, vrtoglavica, mu~nina i povra}anje, trzanje, delirijum, epilepti~ni napadi i gr~evi koji mogu biti u vezi
sa dugoro~nim o{te}enjem mozga. Apstinencijalni sindrom se javlja 8 do 18 sati nakon prekida uzimanja, a simptomi su maksimalno izraèni tre}eg dana apstinencije.
Osobe koje su ovisne ne bi smjele naglo prestati uzimati barbiturate, jer im moè biti ugroèno zdravlje, pa ~ak i ìvot. Stoga bi se osobe koje su ovisne o barbituratima trebale lije~iti samo pod nadzorom lije~nika.
Osobe koje su ovisne o barbituratima mogu dobiti bronhitis i upalu plu}a (droga
potiskuje refleks ka{ljanja) i hipotermiju (pod utjecajem droge organizam ne reaguje na hladno}u), te moè do}i do ponavljanih slu~ajnih predoziranja. Ve}ina navedenih rizika se pove}ava ukoliko se barbiturati injiciraju.
22
1.2.
Benzodiazepini
Benzodiazepini su relativno novi u porodici supstanci sa depresivnim efektima,

otkriveni su 1957. godine. Trebalo je manje od decenije da ovi lijekovi preuzmu vi{e od 90% trì{ta kojim su ranije dominirali barbiturati. Pro{la je jo{ jedna decenija
prije nego {to je postalo op}epoznato da novi lijekovi imaju mnogo nus efekata koji
ograni~avaju njihovu korist.
Neki od najpoznatijih i naj~e{}e kori{tenih benzodiazepina su Valium i Xanax.
Razlog velike popularnosti ovih tableta je u njihovom brzom djelovanju i njihovoj efikasnosti u otklanjanju anksioznosti, straha, nesanice i napada panike.
Efekti i posljedice
Iako su mnogo manje toksi~ni od barbiturata, poznato je da su tolerancija, ovisnost i apstinencijalni sindrom veoma ~esti kod osoba koje koriste benzodiazepine.
Psihi~ka i fizi~ka ovisnost se javljaju nakon nekoliko sedmica ili mjeseci redovne ili
ponavljane upotrebe.
Tolerancija na benzodiazepine se javlja ukoliko se redovno koriste: po~etna doza supstance ima slabije efekte i potrebne su ve}e doze kako bi se postigao èljeni efekat. Zbog toga ljekari ~esto pove}avaju doze svojim pacijentima ili dodaju jo{
jednu vrstu benzodiazepina, tako da neki pacijenti uzimaju dva benzodiazepina istovremeno.
Zbog razvoja fizi~ke ovisnosti, apstinencijalni simptomi se pojavljuju ukoliko se
uobi~ajena doza benzodiazepina naglo smanji ili se benzodiazepini potpuno prestanu uzimati. Simptomi se mogu javiti ve} prvog dana nakon prestanka uzimanja, a
najvi{e su izraèni tre}eg i ~etvrtog dana. Mogu trajati najduè dvije do tri sedmice.
Od apstinencijalnih simptoma uglavnom preovladava anksioznost. Osim anksioznosti, mogu se javiti povi{en krvni pritisak, ubrzan rad srca, nesanica i hipersenzibilnost ~ula.
Psiholo{ki, dugotrajna upotreba benzodiazepina vodi ka pretjeranom oslanjanju
na supstancu, {to dovodi do gubitka samopouzdanja i javlja se pona{anje koje je
usmjereno ka nabavci i upotrebi supstance. Pacijenti mogu oklijevati da prestanu
upotrebljavati benzodiazepine zbog straha od ponovne pojave anksioznosti. Neki
pacijenti kombinuju alkohol sa benzodiazepinima kako bi postigli èljeni efekat. I
tada govorimo o zloupotrebi.
Zloupotreba benzodiazepina predstavlja rastu}i problem. Benzodiazepini su rijetko jedina supstanca koja se zloupotrebljava. Naj~e{}e ih koriste ovisnici o opijatima.
Obi~no ih uzimaju oralno, ~esto u dozama mnogo ve}im od onih koji se koriste u terapeutske svrhe.
Mnogobrojni su socio-ekonomski rizici koji se javljaju kao posljedica dugotrajne
upotrebe benzodiazepina: pove}an rizik od nesre}a u saobra}aju, u ku}i, na poslu; pove}an rizik od smrti zbog slu~ajnog predoziranja ukoliko se kombinuje s drugim drogama; pove}an rizik od samoubistva, posebno kod osoba koje su depresivne; pove}an rizik od agresivnog pona{anja; bra~na/porodi~na disharmonija i razmimoilaènje zbog emocionalnih i kognitivnih pote{ko}a; ovisnost i mogu}nost zloupotrebe; {tetne posljedice u trudno}i i kod novoro|en~adi.
23
2. OPIJATI I OPIOIDI
U opijate spadaju: opijum, morfij, heroin i kodein, dok u opioide (sintetski opijati) spada metadon.
Naj~e{}e zloupotrebljavani opijat je heroin.
2.1. Heroin
Heroin je polusinteti~ki derivat morfija od kojeg je ja~i tri do pet puta. Prvi put je
sintetiziran 1874. godine, a na trì{tu se pojavio 1898. godine kao novi lijek protiv
bolova i postao jedan od najvi{e kori{tenih lijekova ranih 1900-ih godina, jer se
smatralo da ne stvara ovisnost. Me|utim, uskoro se pokazalo da je ta tvrdnja potpuno neta~na i heroin se prestao koristiti u medicini.
Heroin je pra{ak gorkog okusa, topljiv u vodi. îsti heroin je bijele boje, ali se na
ilegalnom trì{tu pojavljuje u razli~itim nijansama od bijele do sme|e boje, jer mu se
dodaju razli~ite supstance prilikom pripreme za prodaju. Dileri mije{aju heroin sa razli~itim supstancama kako bi dobili na koli~ini, a neke od tih supstanci mogu biti i
otrovne. Osim toga, nikad se ne zna ja~ina heroina koja se uzima.
Efekti i posljedice
Heroin se moè koristiti u{mrkavanjem, pu{enjem i injiciranjem u venu. Nakon
konzumiranja, heroin prelazi krvno-mo`danu barijeru. Kada do|e u mozak, heroin se pretvara u morfij i veè za opioidne receptore u mozgu. Korisnici doìvljavaju euforiju, prijatno i intenzivno osje}anje koje se naziva flesh. Ja~ina osje}aja
euforije zavisi od koli~ine uzete droge, kao i od brzine kojom droga dolazi u mozak i veè se za prirodne opioidne receptore. Osim euforije, kod korisnika se javlja suho}a usta i oteànost ruku i nogu. Moè se pojaviti mu~nina, povra}anje i jak
svrab. Nakon po~etnih efekata euforije koja traje od nekoliko sekundi do nekoliko
minuta, korisnik se moè osje}ati pospano nekoliko sati, zjenice su mu suène,
mentalne funkcije su zamagljene, a rad srca i disanje usporeno. Ovi efekti traju od
3 do 5 sati, zavisno od doze.
Ponovljeno konzumiranje heroina, bez obzira na na~in upotrebe, dovodi do tolerancije, psihi~ke i fizi~ke ovisnosti ve} nakon 2 do 3 sedmice. U po~etku dominira èlja da se prijatni efekti ponovo doìve, a kasnije strah od apstinencijalnog sindroma. Fizi~ka ovisnost nastaje nakon {to se tijelo navikne na prisustvo droge i
ukoliko se droga naglo prestane uzimati pojavljuje se apstinencijalni sindrom.
Apstinencijalni simptomi se pojavljuju nekoliko sati nakon zadnje upotrebe i uklju~uju curenje iz nosa, kihanje, nemir, bolove u kostima i mi{i}ima, insomniu, dijareju, povra}anje, jeènje koè, trzanje nogama i ùdnju za drogom. Ovi simptomi kulminiraju 24 do 48 sati od zadnje upotrebe i mogu trajati 5 do 10 dana. Simptomi
kao {to su: insomnia, anksioznost i ùdnja za drogom mogu trajati duè vrijeme.
Heroinski apstinencijski sindrom ne ugroàva ìvot, ali moè biti veoma neugodan.
Ovisnici se veoma boje apstinencijalnog sindroma i u~ini}e sve da ga ne bi doìvjeli (kriminalne radnje, nasilni{tvo).
Veoma ~est uzrok smrti kod ovisnika o heroinu je predoziranje. Rizik se pove}a24
va ukoliko se heoin kombinuje sa drugim depresivnim supstancama, kao {to su

alkohol, benzodiazepini ili metadon. Tako|er, kod osoba koje injiciraju heroin postoji veliki rizik od preno{enja virusa hepatitisa B, C i HIV-a.
3. SUPSTANCE SA STIMULATIVNIM EFEKTIMA NA CNS

Ove supstance djeluju podraùju}e na CNS, te pobolj{avaju raspoloènje, budnost i mentalnu aktivnost. Psihostimulativna sredstva se koriste u medicini za otklanjanje umora, za smanjenje apetita kod gojaznih osoba. U ovu grupu supstanci
ubrajamo amfetamine, kokain, ali i kafu, ~aj i nikotin.
3.1. Amfetamini
Amfetamini spadaju u grupu sinteti~kih stimulansa koji su proizvedeni 1920. godine i po~eli su se koristiti u klini~koj praksi kao sredstvo protiv umora. Kasnije je
otkriven i njihov depresivni efekat na apetit, pa su nai{li na {iroku primjenu u toj
oblasti.
Pojavljuju se u obliku tableta i kapsula i uzimaju se oralno.
Efekti i posljedice
Amfetamini se koriste u medicinskoj praksi za lije~enje narkolepsije (napadi nekontrolisane pospanosti) i hiperaktivnosti. Vi{e se ne koriste za lije~enje depresije i
gojaznosti zbog opasnih nus efekata.
Male doze amfetamina podsti~u budnost i energi~nost. Mogu izazvati ubrzano disanje i rad srca, suzbijaju apetit, zjenice su pro{irene. Tako|er uzrokuju probleme
sa spavanjem. Nus pojave uklju~uju nemir, drhtanje, znojenje, anksioznost, glavobolju, zamagljen vid, vrtoglavicu, nepravilan rad srca i bolove u prsima. Neki korisnici mogu iskusiti osje}aj mo}i i superiornosti. Neki mogu postati agresivni. Ukoliko
do|e do predoziranja javljaju se: iluzije, halucinacije, visoka temperatura, delirijum,
napadi, koma, sr~ani i mo`dani udar i smrt. Kombinovanje sa alkoholom i drugim
drogama je posebno opasno.
Ukoliko se amfetamini koriste redovno, javljaju se hroni~ni problemi sa spavanjem, nagle promjene raspoloènja, ubrzan rad srca, visok krvni pritisak, gubitak teìne, gubitak apetita. Visoke doze mogu uzrokovati o{te}enje ìvaca,
hroni~nu psihozu, paranoju i halucinacije. Redovna upotreba dovodi do stvaranja tolerancije, pa su potrebne sve ve}e doze amfetamina kako bi se postigao
èljeni u~inak.
Nakon hroni~ne upotrebe, i u malim dozama, kod korisnika se stvara sna`na psihi~ka ovisnost. @udnja je veoma intenzivna i ovisnici }e uraditi bilo {ta da do|u do
droge i izbjegnu prestanak efekata. Apstinencijski simptomi koji se javljaju nakon
prestanka upotrebe amfetamina su: ekstremni umor, poreme}eno spavanje, anksioznost, ekstremna glad, glavobolja, znojenje, dezorijentacija i kofuzija, depresija i
suicidne misli.
25
3.2. Kokain
Kokain je veoma sna`na droga koja se dobija iz li{}a biljke Erytroxylon coca koja raste u Ju`noj Americi. Jo{ su sve{tenici starih Inka poznavali njegove efekte i
`vakali kokino li{}e da pobolj{aju snagu i odagnaju glad. I danas je u Peruu `vakanje li{}a koke dopu{teno i dru{tveno prihva}eno.
Kokain se javlja u vidu bijelog praha, iako ga uli~ni dileri mije{aju sa drugim supstancama poput laktoze, skroba, krede, pudera, aspirina, kako bi dobili na koli~ini.
Kokain se naj~e{}e u{mrkava, ali se moè i injicirati.
Efekti i posljedice
Nakon upotrebe kokaina javlja se osje}aj intenzivnog zadovoljstva. Osoba se osje}a
budno, energi~no i samopouzdano. Istovremeno se ubrzava disanje i rad srca, povisuje
se krvni pritisak, zjenice se pro{iruju, suzbija se apetit i smanjuje potreba za spavanjem.
Velike doze kokaina dovode do euforije, uznemirenosti, anksioznosti, ~udnog i
nasilnog pona{anja, trzanja, halucinacija, glavobolje, bolova u prsima, ubrzanog
plitkog disanja, gr~enja mi{i}a, mu~nine. Ukoliko do|e do predoziranja javljaju se
napadi, sr~ani i mo`dani udar, otkazivanje bubrega, koma i smrt. Upotreba kokaina
je, tako|er, povezana sa samoubistvima, ubistvima i fatalnim nesre}ama.
Efekti kokaina nastupaju ve} nakon nekoliko sekundi i traju od 30 minuta do 1 sata.
Kada efekti prestanu, osoba se osje}a veoma depresivno, nervozno i razdra`ljivo. Neki
korisnici poku{avaju izbje}i to stanje tako {to piju alkohol ili koriste heroin. Osobe koje
su ovisne o kokainu mogu imati probleme sa spavanjem, ishranom i seksualne probleme. Mogu se pojaviti dramati~ne promjene raspoloènja, iluzije, halucinacije i paranoja.
Ponavljana upotreba moè dovesti do problema sa pam}enjem, pa`njom i pona{anjem.
Hroni~no u{mrkavanje moè uzrokovati za~epljenje, curenje i krvarenje iz nosa,
mogu se pojaviti i {upljine barijere koja razdvaja nosnice. Kod osoba koje injiciraju
kokain, postoji rizik od preno{enja HIV virusa koji uzrokuje AIDS.
Kokain ne stvara fizi~ku ovisnost, ali je zato psihi~ka ovisnost veoma jaka i brzo
se razvija, {to dovodi do toga da se kod ovisnika javlja ùdnja za drogom.
Naglo prekidanje upotrebe kokaina, uzrokuje apstinencijalni sindrom. Javljaju se
bolovi u mi{i}ima, nezaustavljivo drhtanje, poreme}aji jedenja i spavanja, depresija,
nervoza, razdra`ljivost i jaka ùdnja za drogom. Apstinencijalni simptomi mogu potrajati i nekoliko sedmica.
4. SUPSTANCE SA HALUCINOGENIM EFEKTIMA NA CNS

Halucinogene supstance imaju sposobnost da uzrokuju promjene u percepciji realnosti. Osoba koja koristi halucinogene vidi, ~uje i opaà stvari koje joj se ~ine
stvarnim, ali zapravo ne postoje. U pro{losti su se zloupotrebljavale biljke sa halucinogenim svojstvima. Danas se uz biljke, zloupotrebljavaju i hemijski proizvedene
supstance sa halucinogenim svojstvima. Halucinogeni se zloupotrebljavaju kako bi
se pobjeglo iz realnog svijeta, koriste se u religijskim obredima ili da bi se eksperi26
mentisalo sa svje{}u i pro{irili vidici. Najra{ireniji predstavnici halucinogenih droga

su: LSD-25, meskalin i psilocibin. Kao posebna kategorija mogu se uvrstiti i dizajnerske droge: ecstasy, fenciklidin (PCP), mada to nisu klasi~ne halucinogene droge.
4.1. LSD-25
LSD (lysergic acid diethylamide) je naj~e{}e poznat pod nazivom "acid" ili kiselina. LSD spada u najsna`nije i najmo}nije supstance koje ~ovjek poznaje. Samo
30 grama LSD-a moè da stvori klini~ki efekat kod 300 000 ljudi. Bez mirisa i ukusa, ~isti LSD je bijeli prah koji se prodaje u vidu tableta i kapsula. Moè se rastopiti
u teku}ini i nakapati na kocku {e}era, papir za upijanje tinte ili po{tanske marke.
LSD je otkrio Albert Hoffman 1938. godine, a da je halucinogen otkrio je pet godina
kasnije kada ga je slu~ajno probao.
Efekti i posljedice
Efekti LSD-a se obi~no javljaju 30 do 45 minuta nakon uzimanja i traju izme|u 8 i
12 sati. Djelovanje droge se naziva trip. Me|utim, kod osjetljivih osoba efekti se mogu javiti i nakon 15 minuta. LSD utje~e na emocije. Korisnici mogu osjetiti euforiju, ali
se uskoro mogu pojaviti tuga i strah, pa onda opet euforija. Korisnici mogu osje}ati vi{e emocija istovremeno. ûla osobe koja je pod utjecajem droge se mijenjaju. Javljaju se halucinacije. Trivijalne stvari se iznenada ~ine veoma va`nim. Osoba koja je pod
utjecajem LSD-a moè imati povi{en pritisak i ubrzan rad srca, povi{enu temperaturu, pro{irene zjenice, mu~ninu, `marce; osoba ne moè ispravno procjenjivati vrijeme,
udaljenost, brzinu, a javljaju se i te{ko}e u pam}enju. Osoba se ne moè sjetiti doga|aja koji su prethodili uzimanju LSD-a, ali se jasno sje}a doga|aja iz daleke pro{losti.
Ponekad su efekti veoma neugodni i zastra{uju}i. To se u àrgonu naziva bad trip.
Kao {to je slu~aj i sa ostalim drogama, LSD utje~e na svaku osobu razli~ito. Kakvi }e
efekti droge biti zavisi kako od koli~ine uzete droge, tako i od okoline u kojoj se droga
uzima, korisnikovih o~ekivanja, prethodnog iskustva s drogom i od li~nosti.
Neki korisnici LSD-a mogu iskusiti flashbacks. Oni uklju~uju vizuelne halucinacije koje se iznenadno pojavljuju nakon {to su prestali efekti droge i traju od nekoliko sekundi do nekoliko minuta.
Kod osoba sa psiholo{kim problemima, upotreba LSD-a moè dovesti do produènih psihoti~nih stanja.
Smrtni slu~ajevi zbog predoziranja nisu zabiljeèni. Me|utim, LSD moè uzrokovati suicide, nesretne smrtne slu~ajeve, ubistva i samopovre|ivanja. Tako|er, kod hroni~nih korisnika se moè javiti apatija, gubitak interesa za budu}nost i razdra`ljivost.
LSD ne uzrokuje fizi~ku ovisnost ni nakon dugotrajne upotrebe. Redovni korisnici
mogu razviti psihi~ku ovisnost. Oni osje}aju potrebu za drogom i ona zauzima centralno mjesto u njihovim ìvotima. Ukoliko je nemaju, postanu nestrpljivi i hvata ih panika.
4.2. Ecstasy
Ecstasy je halucinogena droga koja je povezana sa amfetaminima. Ona, tako|er
ima i stimulativna svojstva. To je hemijski dobijena droga (methylenedioxymeth27
amphetamine ili MDMA) i proizvodi se u ilegalnim laboratorijama. MDMA je otkriven

1914. godine u njema~koj kompaniji Merck kao sredstvo za smanjenje apetita, ali je
rijetko kori{ten do 1970-ih godina kada se po~inje koristiti u psihoterapiji. Sredinom
1980-ih ecstasy se pojavio u no}nim klubovima.
Ecstasy se naj~e{}e pojavljuje u vidu raznobojnih tableta sa razli~itim utisnutim
znakovima. Rje|e se pojavljuje u vidu praha koji se u{mrkava ili rastvara i injicira.
Efekti i posljedice
S obzirom da se ecstasy proizvodi ilegalno, nikad se ne zna koje hemikalije sadrì i koje }e efekte izazvati. Mije{anje ecstasyja s alkoholom ili drugim supstancama moè izazvati neèljene efekte.
Prvi efekti ecstasyja se mogu osjetiti 20 do 40 minuta nakon uzimanja. @eljeni
efekti traju izme|u ~etiri i {est sati. Ecstasy stvara osje}aj blage intoksiciranosti,
opu{tensti i energi~nosti. Korisnici govore o osje}anju povjerenja, ljubavi i topline
prema drugima. Ecstasy, tako|er, moè utjecati na poja~anje ~ula (osobito dodira).
Neki od nus efekata koje ecstasy moè izazvati su: ko~enje vilice, {kripanje zubima, napadi anksioznosti i panike, povra}anje, poja~ano znojenje, povi{en pritisak
i ubrzan rad srca. Moè se javiti i depresija, razdra`ljivost, nemogu}nost koncentracije, zaboravnost, iscrpljenost i paranoja. Ovi efekti mogu trajati nekoliko dana.
Zabiljeèni su smrtni slu~ajevi usljed dehidracije i iscrpljenosti, neravnomjernog
sr~anog ritma i otkazivanja jetre. Pijenje bezalkoholnih napitaka moè smanjiti rizik
od dehidracije.
Osim toga, postoje dokazi da visoke doze ecstasyja mogu uzrokovati o{te}enja mozga. Dugotrajna upotreba ecstasyja moè dovesti do trajnih hemijskih promjena u mozgu. To moè uzrokovati nagle promjene raspoloènja i poreme}aj spavanja dugo nakon
{to upotreba ecstasyja prestane. Osobe koje redovno koriste ecstasy mogu biti razdra`ljive, paranoi~ne ili depresivne. Trajna upotreba moè dovesti do o{te}enja jetre.
Osobe koje redovno koriste ecstasy tokom nekoliko sedmica ili mjeseci trebaju
ve}e koli~ine kako bi postigle èljene efekte. Kod osoba koje koriste ecstasy razvija se psihi~ka ovisnost.
4.3. Marihuana
Marihuana je droga koja se dobija od suhog li{}a i cvjetova ènske konoplje, poznate pod nazivom Cannabis indica ili Canabis sativa. Aktivni sastojak marihuane je
tetra-hidrocanabinol (THC). Marihuana se naj~e{}e zloupotrebljava pu{enjem.
Efekti i posljedice
Osoba koja koristi marihuanu moè se osje}ati slobodnom, opu{tenom i otvorenom. Boje izgledaju ja~e, zvukovi i mirisi su intenzivniji. Neke korisnike preplavi
osje}aj sre}e i postanu razgovorljivi; dok drugi postanu {utljivi i povu~eni. Minute se
mogu ~initi kao sati, a obi~ne stvari mogu imati posebno zna~enje. Ukoliko se marihuana pu{i, efekti se mogu javiti veoma brzo i traju od dva do ~etiri sata. Osoba ko28
ja je pod utjecajem marihuane ima crvene, zakrvavljene o~i, zapli}e jezikom dok pri~a i smije se bez razloga. Osim toga, koordinacija pokreta je slaba, osoba je nespretna i vrijeme reagovanja joj je usporeno. Zbog toga je veoma opasno da osoba
pod utjecajem marihuane vozi ili upravlja ma{inama, osobito ukoliko je kombinovala marihuanu s drugim drogama, uklju~uju}i i alkohol.
Neki korisnici mogu osjetiti sna`nu anksioznost, a velike koli~ine dovode do napada panike, paranoje i stanja sli~nih psihozi. Ovi efekti obi~no prestaju nakon nekoliko sati.
U nekim dràvama marihuana se koristi u medicinske svrhe za ublaàvanje mu~nine koju stvaraju lijekovi protiv raka i za pobolj{anje apetita kod pacijenata koji boluju od AIDS-a.
Upotreba marihuane tokom duèg vremena moè dovesti do ozbiljnih nus efekata:
Dim marihuane sadrì hemikalije koje mogu utjecati na nastanak raka plu}a.
Pu{enje marihuane o{te}uje plu}a i moè dovesti do hroni~nog ka{ljanja i
infekcije plu}a.
Veliki broj osoba koje dugo pu{e marihuanu mogu imati problema sa kratkoro~nim pam}enjem, koncentracijom i apstraktnim mi{ljenjem. Ve}ina ovih problema nestaje nekoliko sedmica nakon {to se prestane koristiti droga, ali neki
problemi mogu trajati godinama.
Neke osobe koje dugo koriste marihuanu su manje aktivne i ambiciozne od
drugih ljudi. Me|utim, ne moè se sa sigurno{}u tvrditi da je marihuana uzro~nik takvog stanja.
Osobe koje koriste marihuanu vremenom trebaju sve ve}e koli~ine droge kako bi
ostvarile èljeni efekat. Osobe koje svakodnevno koriste marihuanu mogu postati
psihi~ki ovisne o osje}anjima koje marihuana izaziva. Oni ne mogu prestati koristiti
marihuanu ni onda kad im stvara ozbiljne probleme. Osobe koje su ovisne mogu
osjetiti blage apstinencijske simptome, nakon {to prestanu koristiti marihuanu. Ti simptomi mogu biti slijede}i: nesanica, razdra`ljivost, anksioznost, mu~nina, znojenje
i gubitak apetita. Ovi simptomi traju kra}e od sedmicu dana, ali ùdnja traje mnogo
duè.
29
JAVNO-ZDRAVSTVENI
PROBLEMI PU[ENJA DUHANA
I NJIHOVA PREVENCIJA
Prof.dr. Ajnija Omani}

Institut za socijalnu medicinu Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu
1. POTRO[NJA DUHANA I DUHANSKIH

PRERA\EVINA U BOSNI I HERCEGOVINI (BiH)
Proizvodnja i potro{nja duhana u BiH je u stalnom porastu. U 1998. godini proizvodnja je bila 0,3 kg ili prera~unato 1.669 cigareta po stanovniku, u 1999. godini
1,8 kg, odnosno 2.152 cigarete po stanovniku, a u 2000. godini 0,6 kg ili 1.960 cigareta po stanovniku.
1.1.
Duhan zakonodavstvo i ekonomski aspekti

u Federaciji BiH (FBiH)
Legislativni mehanizmi u FBiH solidan su osnov za kontrolisani nadzor proizvodnje,

prometa i potro{nje duhanskih proizvoda i usagla{eni su sa me|unarodnim preporukama i dokumentima. Trenutno, u FBiH na snazi su: Zakon o organi~enoj upotrebi duhanskih prera|evina (Slu`bene novine FBiH br.6/95, 6/98, 35/98, 11/99, 13/00, 52/01),
Zakon o posebnom porezu na duhanske prera|evine, Pravilnik o {tampanju, pla}anju,
evidentiranju i rukovanju poreskim markicama za obiljeàvanje duhanskh prera|evina, Zakon o poreskoj upravi FBiH, Uputstva za ostvarivanje nov~anih podsticaja u primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji i Zakon o duhanu. Ve}i dio pravnih normi koje se ti~u kontrole proizvodnje i prometa duhanskih proizvoda sadràn je u Zakonu o ograni~enoj upotrebi duhanskih prera|evina. Ovim zakonima se èli posti}i za{tita i o~uvanje zdravlja stanovni{tva od {tetnog djelovanja duhanskih proizvoda.
Te{ko}e se javljaju u primjeni pojedinih odredaba zakona. U primjeni zakona do{lo je do usporavanja procesuiranja prekr{ajnih postupaka, jer inspekcijske slu`be,
prema odredbama Zakona o prekr{ajima iz 2002. godine, prekr{ajne prijave ne podnose sudovima nego resornom ministarstvu. Time je do{lo do spajanja izvr{ne i
sudske vlasti, preklapanja nadle`nosti federalnih ministarstava, {to je imalo utjecaja na efikasnost izricanja kazni.
31
Dosljedna primjena ranije done{enih zakona o prodaji i kori{tenju nikotinskih prera|evina oteàva nepostojanje odgovaraju}e materijalne baze, jer Bosna i Hercegovina pripada krugu ekonomski manje razvijenih zemalja.
U BiH postoji tradicija pu{enja duhana. Na{a zemlja je, istovremeno, i zna~ajan
proizvo|a~, odnosno prera|iva~ duhana i potro{a~. Industrija duhana zapo{ljava
velik broj ljudi i predstavlja izda{an izvor javnih prihoda.
S obzirom na navedenu situaciju u zemlji, Vlada FBiH je po~etkom februara
2005. godine pripremila Nacrt zakona kojim }e biti poo{trene mjere zabrane pu{enja i reklamiranja duhanskih proizvoda. Radi se o uvo|enju ja~e represije, {to je dobro, ali ne i dovoljno.
Kad se imaju u vidu ekonomski, socijalni, zdravstveni, nasljedni i drugi aspekti problema pu{enja, o~ito je da bi aktivnosti na njegovom eliminisanju morale imati prvenstveno
preventivnu dimenziju, sprije~avanje "regrutovanja" novih pu{a~a i odvikavanje postoje}ih. To podrazumijeva {iroku dru{tvenu akciju u koju bi bili uklju~eni svi segmenti dru{tva
- od medicinskih i prosvjetnih radnika do inspekcija i ekologa, poslodavaca i ugostitelja.
2. EPIDEMIOLOGIJA RA[IRENOSTI
PU[A^KIH NAVIKA U FBiH I EVROPI
2.1.
Epidemiologija pu{a~kih navika u FBiH
Broj konzumiranih cigareta po osobi godi{nje u BiH u 1997. godini je bio za 20%
ve}i od prosjeka zemalja Centralne Evrope, a ~ak 60% ve}i od evropskog prosjeka.
Istraìvanja United Nations Development Programa (UNDP) o ra{irenosti pu{a~kih
navika kod mladih u oba entiteta BiH, na uzorku od po 500 mladih u svakom entitetu,
pokazala su da 46% redovno pu{i duhan, 40% ne pu{i, a 14% je izjavilo da pu{i ponekad.3 Za prvom cigaretom naj~e{}e se poseè izme|u 10. i 16. godine ìvota.
Prema istraìvanju koje je 2002. i 2003. godine proveo Zavod za javno zdravstvo
FBiH na uzorku od 3020 respondenata, 37,6% subjekata je registrovano kao dnevni pu{a~i (49,2% mu{karci i 29,8% ène).
Pu{a~ke navike i maligna (zlo}udna) oboljenja, u FBiH su, tako|er, u porastu:
1998. je bilo 710 umrlih, 1999. godine 714, da bi 2000. broj porastao na 833, a u
2001. godini na 846. U prosjeku u BiH pu{a~ mjese~no za cigarete izdvoji 30 do 150
KM, {to bi godi{nje iznosilo oko 1800 KM. Procjenjuje se da Bosanci i Hercegovci
na cigarete godi{nje tro{e preko milijardu eura.
2.2.
Globalno istraìvanje pu{enja

duhana kod mladih (GYTS)
Ovo straìvanje je 2003. godine proveo Zavod za javno zdravstvo FBiH na starosnoj skupini 13-15 godina, u~enika VI, VII, VIII razreda osnovnih i I razreda srednjih {kola u FBiH (ukupno 5189 u~enika). Rezultati pokazuju da:
3 Bilten Trezvenost, br. 2, Sarajevo 1999.
32
13,8% anketiranih u~enika su trenutni pu{a~i (16,8% dje~aci i 10,0% djevoj~ice);

35,8% anketiranih je izjavilo da je po~elo pu{iti u periodu ispod 10 godine starosti;
Sedam od deset u~enika vidjelo je reklamiranje duhanskih proizvoda na TV i
u dnevnim novinama.
Ispitanici su naveli da nisu imali problema prilikom kupovine cigareta.
62,6 % anketiranih kupuje cigarete u prodavnici;
88,7% anketiranih koji kupuju cigarete u prodavnici nije upitano za godine
starosti.
Vi{e od polovine anketiranih (58,4%) èli da prestane da pu{i.4
2.3. Epidemiologija pu{a~kih navika u Evropi

Ra{irenost pu{a~kih navika stoji u vezi sa ekonomskim stanjem naroda i pove}ava se u nerazvijenim i zemljama u razvoju. U industrijski razvijenim zemljama Zapadne Evrope je do{lo do smanjenja broja ovisnika o pu{enju uglavnom zahvaljuju}i promoviranju i prihva}anju zdravih stilova ìvljenja. Naàlost globalni odgovor jo{ nije
udovoljio ozbiljnosti ove epidemije. Na potro{nju duhana se u ve}ini zemalja gleda kao
na prihvatljivo pona{anje u dru{tvu. Me|utim ne postoji ni{ta prihvatljivo kod proizvoda koji ubija 50% onih koji ga koriste. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) i Svjetska banka (SB) napominju da ukoliko se ne promijeni pona{anje prema pu{enju duhana i ne do|e do ozbiljnijeg smanjenja pu{a~a od sada pa u naredne tri desetlje}a
prerani smrtni slu~ajevi uzrokovani duhanom }e se desiti kod 10 miliona ljudi.5
Prema podacima Evropske unije, oko 30% odraslog stanovni{tva u zemljama
~lanicama pu{i duhan (1997. - 2001. godina). U Evropi 15% populacije ima dijagnosticirane bolesti povezane sa pu{enjem duhana, a svakodnevno 3400 Evropljana umire od bolesti koje su posljedica "nikotinske ovisnosti."
U Republici Hrvatskoj broj pu{a~a iznosi 1,6 miliona od kojih je 400.000 u Zagrebu. Posmatrano sa stanovi{ta spola, u Republici Hrvatskoj redovno pu{i duhan 34%
mu{karaca i 36% èna. U ovoj zemlji umire od 12000 do 15000 ljudi godi{nje. Prema godi{njem izvje{taju za 2000. godinu Tvornica duhana Rovinj d.d. proizvela je
gotovo milijardu cigareta od ~ega 2,54 milijarde u zagreba~kom pogonu. 6
3. JAVNO-ZDRAVSTVENI
PROBLEMI PU[ENJA DUHANA
Pu{enje duhana je javno zdravstveni problem. Pu{enje je masovna nezarazna
bolest, koja se {iri epidemijski zahvataju}i i mladi dio populacije.
Konzumiranje duhana izaziva tri tipa ovisnosti i to fizi~ku, psihi~ku i metaboli~ku.
Fizi~ka ovisnost - osoba koja pu{i dvadeset cigarata dnevno uradi u toku 24 sata
oko 400 automatiziranih pokreta koji su povezani sa ~inom pu{enja. Psihi~ka
4 Globalno istraìvanje pu{enja kod mladih (GYTS) FBiH, Zavod za javno zdravstvo FBiH, 2003.
5 Okvir politike Zdravlje za sve za evropsku regiju SZO, Zavod za zdravstvenu za{titu BiH, Sarajevo, 2000.
6 Bilten Trezvenost, br. 3, Sarajevo, 2000.
33
ovisnost ukoliko se pu{a~u onemogu}i pu{enje kod njega se javlja nekoordiniranost, odsustvo kontrole, nemogu}nost koncentracije i pojava nerovoze i nemira. Metaboli~ka ovisnost - pojedini organi i tkiva su se prilagodili da rade u prisustvu nikotina i drugih supstanci iz duhanskog dima.
Bolest nije nasljedna, ali je primije}eno da u ~etvero~lanoj porodici u kojoj pu{e
oba roditelja bar jedno dijete postaje konzument duhana. Pojedini tabakolozi i neurofiziolozi su mi{ljenja da kod jakih ovisnika o cigareti postoje neki receptori koji bi
mogli da se veù za genetsku komponentu ovisnosti.
Prema SZO, pu{a~, ovisnik o cigareti, je osoba koja pu{i dnevno dvadeset i vi{e
cigereta. Kod ovisnika o cigareti u prosjeku se skra}uje ìvotni i radni vijek za deset
do dvanaest godina.
Jedan dio pu{a~a pu{i ne razmi{ljaju}i mnogo o svojoj ovisnosti o cigareti. Ve}ina pu{i u trenucima dosade, kad imaju vremena na pretek, kad ne{to ~ekaju. Kod
njih ne postoji jak tip ovisnosti o cigareti. Dovoljno je da im zaprijeti neka bolest pa
da lako prestanu s pu{enjem.
Pored njih postoje i psiholo{ki ovisnici o cigareti koji ne idu ni spavati ukoliko pored njih nije kutija cigareta. Oni su uvjereni da se bez cigarete ne mogu skoncentrisati, dobro razmisliti i donijeti odluku. Neki od njih su ~ak uvjereni da bez cigarete
"ne mogu ni ìvjeti". Ovdje se radi o pu{a~u ovisniku.
Pu{a~i vi{e koriste zdravstvenu za{titu zbog lije~enja bolesti koje su posljedica
zloupotrebe duhana. Pu{enje duhana je faktor rizika u nastanku velikog broja nezaraznih oboljenja respiratornog, kardiovaskularnog, digestivnog, reproduktivnog,
nervnog i drugih sistema. Eksperti SZO kaù da postoji vi{e od 25 poznatih bolesti
~iji je nastanak povezan sa pu{enjem. Isti istraìva~i tvrde da osobe koje se odreknu cigarete prije 35 godine starosti imaju velike izglede da }e ìvjeti jednako dugo
kao i one koje nikada nisu konzumirale duhan.
3.1.
Zdravlje za sve u 21. stolje}u
Istraìvanja SZO i SB pokazuju da u svijetu ima oko 1.1 milijarda pu{a~a. Prema
ciljevima "Zdravlja za sve u 21 stolje}u" u zemljama ~lanicama SZO do 2015. godine trebalo bi da bude 80% nepu{a~a me|u odraslim stanovni{tvom i 100% nepu{a~a me|u stanovni{tvom do 15 godina starosti. SZO je proglasila 31. maj Nacionalnim danom nepu{enja i obiljeàva ga sloganima: "Udi{imo zrak bez duhanskog
dima", "Moda i umjetnost oslobo|eni duhanskog dima", "Duhan i siroma{tvo" itd. 7
SZO je pokrenula brojne me|unarodne projekte koji imaju za cilj smanjenje nezdravih navika, posebno pu{enja duhana, kako bi sprije~ila nastanak masovnih nezaraznih
bolesti koje nose visoki rizik smrtnosti, a koje su istovremeno i preventabilne. Me|u tim
projektima posebno se isti~u CINDI istraìvanja (integrirani preventivno-promotivni
interventni programi) koja su zacrtana u cilju 11. "Zdravlja za sve u 21. stolje}u", a podrazumijevaju prihvatanje zdravijih stilova ìvljenja (zdrava ishrana, siguran seksualni
ìvot, fizi~ke aktivnosti, ìvot bez duhana, alkohola, cigareta, psihotropnih supstanci).8
7 Okvir politike Zdravlje za sve za evropsku regiju SZO, Zavod za zdravstvenu za{titu BiH, Sarajevo, 2000.
Bilten Trezvenost, br. 2, Sarajevo 1999.
8 Globalno istraìvanje pu{enja kod mladih (GYTS) Federacija BiH; Zavod za javno zdravstvo FBiH, 2003.
Policy Recommendations for Smoking, Cessation and Threatment of Tobacco Dependence, WHO, 2003.
34
4. ZA[TO LJUDI PU[E?

Postoje brojni razlozi za{to ljudi pu{e duhan mada znaju i vjeruju da je pu{enje
{tetno.
Pu{enje duhana se smatra maladaptacijom tj. nezdravim prilago|avanjem na
postoje}u sredinu. Jedni ljudi u stresnim i neizvjesnim situacijama poteù za cigaretom i pale je jer su uvjereni da ih ona smiruje, {to i jest prividno (kada je paljenje cigarete postalo ritual).
Mnogim pu{a~ima cigareta pomaè da lak{e uspostave dru{tveni kontakt. Nerijetko za vrijeme ozbiljnijih poslovnih i stru~nih razgovora prije "prelaska na stvar - in
medias res" nudi se sagovornicima kafa i cigareta kako bi se stvorila "prijatnija i
opu{tenija" atmosfera.
Stru~njaci kaù da postoji odre|ena povezanost pu{enja cigarete sa tzv. oralnim
zadovoljstvom. Usta su organ preko kojeg uzimamo hranu i doìvljavamo zadovoljstvo. Stoga je priro|ena potreba ~ovjeka da mu usta budu ne~im okupirana
Me|u osobama koje ne èle da se udebljaju vlada mi{ljenje da cigareta pomaè
u sprje~avanju nastanka gojaznosti. Opasno je pu{iti nata{te jer cigareta izaziva pove}ano lu~enje gastrointestinalnog sadràja, posebno gastri~ne kiseline, koja dovodi do o{te}enja povr{ine sluznice èluca i crijeva {to ima za posljedicu nastanak ~ira na èlucu i dvanaestopala~nom crijevu. Danas je poznato da je dvostruko vi{e
bolesnika sa ~irom èluca me|u pu{a~ima u odnosu na nepu{a~e.
Mediji znatno utje~u na formiranje stava po kojem se osoba smatra modernom i savremenom ukoliko pu{i. Neke profesije tradicionalno, kao npr. novinari, fotoreporteri,
glumci, biznismeni, pa ~ak i politi~ari, imaju u svojim redovima veliki broj pu{a~a.
Faktori koji zna~ajno utje~u na masovnu potro{nju cigareta u BiH su laka dostupnost (cigarete se prodaju na raznim mjestima, bez ograni~enja prodaje maloljetnicima), {iroka mreà prodaje, razli~iti obi~aji, pogre{no vjerovanje da duhan moè biti koristan (jer toboè smiruje ìvce).
Ostale manifestacije mladala~kog uzrasta - kao {to su: prosjetljivost, emocionalna nestabilnost, sklonost impulzivnom reagiranju, otpor prema autoritetima, sugestibilnost i dr. - tako|er mogu utjecati na mladog ~ovjeka da po~ne pu{iti.
Ispitivanja u Velikoj Britaniji su pokazala da na po~etak pu{enja utje~e: broj prijatelja koji pu{e, tolerantnost roditelja prema pu{enju njihove djece, slabo kontrolirano
slobodno vrijeme u~enika i postojanje po~etnih znakova poreme}aja pona{anja.
5. HEMIJSKE KARAKTERISTIKE DIMA CIGARETE

Cigaretni dim je heterogeni aerosol koji nastaje pri nepotpunim sagorijevanjem lista duhana, u ~ijoj se plinskoj fazi nalaze raspr{ene ~estice. Sastojci duhanskog dima
variraju i zavise od vrste duhana, podneblja na kojem se sadi, na~ina uzgoja klimatskih karakteristika, procesa su{enja i tehnologije kojom se stvara gotovi proizvod.
Kada se cigareta pu{i temeretura na usnom kraju iznosi oko 30 stepeni Celzijusa, a na zapaljenom dijelu i do 900. Pri ovako visokoj temperaturi neki sastojci du35
hana podlijeù razgradnji, a lebde}e supstance se direktno destiluju u dim. Od nestabilnih molekula rekombinacijom nastaju novi spojevi "pirosinteza".
Neke supstance nepromijenjene prelaze u cigaretni dim. Ukupno 85% duhanskog dima ~ine azot, kisik i karbon dioksid, a ostali plinovi i ~estice su supstance sa
posebnim medicinskim zna~enjem.
6. FARMAKOLOGIJA DUHANSKOG DIMA

U duhanskom dimu tabakolozi su ustanovili preko 4000 supstanci od kojih su
mnoge farmakolo{ki aktivne, citotoksi~ne, mutagene i najmanje 40 poznatih sa kancerogenim (koji izaziva rak) djelovanjem. Neki od ovih sastojaka djeluju lokalno (direktno na sluznicu), dok se drugi apsorbuju (upijaju) u krv ili se otapaju u pljuva~ki i
gutaju. Inhalacija duhanskog dima izaziva u ljudskom organizmu vi{estruke i sloène reakcije. Nakon udisanja duhanskog dima nikotin dospijeva u mozak za samo sedam sekundi. Nikotin, karbon monoksid (CO) i benzipireni najvi{e ugroàvaju zdravlje pu{a~a. Nikotin je protoplazmatski otrov koji uni{tava }eliju. CO sprje~ava razmjenu plinova, tj. prenos kiseonika putem bjelan~evine hemoglobina. Zbog nedostatka kiseonika trpe svi organi, a posebno mozak, srce i di{ni sistem. Osobe koje
pu{e duhan i u~e u zadimljenim prostorima teè pamte i upam}uju zbog nedostatka
kiseonika. Benzipireni su opasni kancerogeni spojevi koji uzrokuju nastanak zlo}udnih tumora. Nikotin je jako toksi~an (otrovan) alkaloid koji je i stimulans i depresor.
Aktivni kardiovaskularni odgovor primije}en je kod zdravih pu{a~a u smislu pove}anog sistolnog i dijastolnog pritiska, pove}ane sr~ane frekvence, pove}ane potro{nje
kiseonika u miokardu (sr~anom mi{i}u), pove}anog protoka krvi kroz koronarne
arterije, slabije stabilnosti sr~anog mi{i}a i periferne vazokonstrikcije.
Karbon monoksid je toksi~an plin koji interferira sa transportom kiseonika i ima ~etiri puta ja~i efekat kada se veè za hemoglobin u odnosu na kiseonik. S obzirom da
duhanski dim sadrì 22% do 6% CO kod pu{a~a su vrijednosti karboksihemoglobina
pove}ane i iznose 2% do 15%, kod umjerenih pu{a~a 5%, dok su kod nepu{a~a oko
1%. CO ispoljava negativne efekte u smislu smanjenja oksihemoglobina i mioglobina
i pomi~e disocijacijsku krivulju kisik-hemoglobin ulijevo. Ve} samo blago pove}anje
karboksihemoglobina ~esto uzrokuje o{te}enje centralnog nervnog sistema (CNS).9
7. NIKOTINSKA OVISNOST
Prema broju popu{enih cigareta ovisnici o cigareti se dijele na: lake koji pu{e dnevno
do 5 cigareta; umjerene koji pu{e od 5 do 10 cigareta dnevno i jake koji pu{e dvadeset
i vi{e cigereta. Pored ove kategorizacije postoji i diferenciranje u odnosu na vrijeme pu{enja duhana. Tako se govori o dnevnim, periodi~nim, povremenim i biv{im pu{a~ima.
9 Rahimi} M, Obradovi} Z., Pu{enje i kardiovaskularna oboljenja u Hercegova~ko-neretvanskom kantonu, Institut
za javno zdravstvo Mostar, Medicinski arhiv 2004, Vol. 58 (2 supl. 1),
Papamichel C, Lekakis J. Endothelial dysfunction and type of cigarette smoked: impact of light versus regular
cigarette smoking. Vascular Medicine 2004. Vol. 9 pp 103-105.
36
Ve}ina stalnih pu{a~a ima problema sa prestankom pu{enja. Ovisnost o duhanu je, kao i ovisnost o drugim drogama, u osnovi neurobiolo{ki proces. Mozak ima
klju~nu ulogu u djelovanju nikotina. Svaki neurotransmiter kao hemijski posrednik
izme|u neurona ima specifi~nu porodicu receptora. Prema istraìvanjima neurofiziologa nikotin ima sposobnost vezivanja za neke podgrupe receptora za koje se
veè neurotransmiter acetilholin, te na taj na~in dovodi do porasta receptorske
aktivnosti. Za razliku od acetilholina nikotin nije regulisan od strane unutra{nje homeostaze organizma, nego njegovu dozu ~ovjek moè svjesno unositi ili ne. Ve}
smo ranije rekli da je nikotin u stanju izazvati razvoj psiholo{ke i fizi~ke ovisnosti.
Nikotinomanija je prinu|uju}i poriv za ponovnim konzumiranjem cigareta i osigurava ugodne promjene u pona{anju, te motivi{e hroni~nu potrebu za duhanom i
njegovom upotrebom. Sa prestankom pu{enja, nakon dva do tri dana javi se sindrom karakterisan bijesom, strahom, nemirom i ~e`njom za duhanskim proizvodima, padom koncentracije, pove}anom gladi, nestrpljivo{}u, glavoboljom, ponekad nesanicom i nemirom.
U periodu odvikavanja od pu{enja preporu~uje se laganija ishrana, ~esto tu{iranje sa toplijim i hladnijim mlazevima vode, {etnje po ~istom zraku, sportske i fizi~ke aktivnosti, ~e{}e ~etkanje zubi, izbjegavanje jakih pi}a, posebno gaziranih
napitaka i kafe. Misli i podsticaji prijatelja i okoline, te ponavljanje rije~i "od danas
prestajem pu{iti" poja~ava svjesnost o koristi i ulaganju u vlastito zdravlje. Na
odluku o prestanku pu{enja utje~e zdravlje i zdravstvena kultura pojedinaca i sredine u kojoj se ìvi i djeluje, dru{tveni status, op{ta zrelost osobe i sposobnost no{enja sa problemima.
7.1.
Fagerstormov test nikotinske ovisnosti
Za odre|ivanje stepena nikotinske ovisnosti koristi se Fagerstormov test. [est je

pitanja i svaki odgovor se boduje. U zavisnosti od ukupnog zbira odre|uje se grupa
kojoj ispitanik pripada.
Kada zapalite prvu cigaretu, nakon {to se probudite?
Odgovori: Nakon 5 minuta -
3 poena
Nakon 6 do 30 minuta -
2 poena
Nakon 30 do 60 minuta -
1 poen
Nakon vi{e od 60 minuta -
0 poena
Da li se te{ko suzdràvate od pu{enja na zabranjenim mjestima?

Odgovori: Da Ne -
1 poen
0 poena
Koje bi se cigarete najteè odrekli?

Odgovori: Prve jutarnje Bilo koje druge -
1 poen
0 poena
37
Koliko cigareta dnevno popu{ite?

Odgovori: 10 ili manje -
0 poena
11 do 20 -
1 poen
21 do 30 -
2 poena
31 i vi{e -
3 poena
Da li vi{e pu{ite u prvim ~asovima nakon bu|enja nego tokom dana?

Odgovor: Da Ne -
1 poen
0 poena
Da li pu{ite kad sta bolesni i leìte u krevetu?

Odgovor: Da Ne -
1 poen
0 poena
Dva najzna~ajnija pitanja su 1. i 4.

Zbir poena ukazuje na stepen ovisnosti i na one kojima je potrebna terapija (uobi~ajeno kod rezultata {est i vi{e):
0 do 2 veoma niska ovisnost ;
3 do 4 niska ovisnost;
5 srednji stepen ovisnosti;
6 do 7 visoka ovisnost,
8 do 10 veoma visoka ovisnost.10
8. ZDRAVSTVENE POSLJEDICE PU[ENJA

Zdravstvene posljedice pu{enja ovise od niza faktora. Od njih posebno treba
ista}i: op}e zdravstveno stanje pu{a~a, godine ìvota kada je neko po~eo pu{iti,
vrstu duhana koju pu{i (na~in uzgoja duhana i tehnolo{ki proces njegove obrade),
na~in pu{enja (uvla~enje dima pri pu{enju), pu{enje u zatvorenom ili otvorenom
prostoru itd.
Profil li~nosti pu{a~a razlikuje se od nepu{a~a. U odnosu na nepu{a~e pu{a~i konzumiraju vi{e alkohola, kafe i ~aja. Njihova tjelesna teìna i krvni pritisak su
niì, dok im je sr~ana akcija ubrzana, tjelesna kondicija smanjena, a imunolo{ki
sistem kompromitovan u odnosu na nepu{a~e Menstruacija (ènski ciklus) je ~esto neuredna i bolna kod èna pu{a~ica. Jedan dio èna ima problema sa zano{enjem, pa je zabrana pu{enja zbog primarnog ili sekundarnog steriliteta obavezuju}a. Zbog ometanja preno{enja kiseonika putem hemoglobina od strane CO
plod ne dobiva dovoljno kiseonika pa se posteljica gr~i, a sa njom i plod. Iz tih
razloga moè do}i do prijevremenog poro|aja. Trudnice koje pu{e u toku trudno10 Zyban, Spas u borbi protiv pu{enja, GSK, Sarajevo, 2004.
38
}e donose na svijet djecu manje tjelesne teìne i duìne; odbrambeni mehanizam

takvih beba je daleko slabiji u odnosu na one koje ra|aju ène nepu{a~ice. Trudnice koje pu{e pove}avaju rizik od komplikacija u toku trudno}e i poroda, pove}avaju rizik od krvarenja i mrtvoro|enosti djeteta, poba~aja. Pu{enje duhana remeti funkcionisanje spolnih organa oba pola. Menopauza i ranije starenje je prisutno kod èna pu{a~a.
8.1.
Akutno i hroni~no trovanje duhanom
Prema kriterijima SZO pu{a~ ovisnik je ona osoba koja svakodnevno pu{i 20 i vi{e cigareta dnevno. Prekomjerna i dugotrajna upotreba duhana moè dovesti do
akutnog i hroni~nog trovanja duhanom i duhanskim dimom. Akutno trovanje se javlja pri prekomjernom pu{enju duhana, pri dubokom udisanju odnosno uvla~enju duhanskog dima.
Akutno trovanje se ~esto javlja kod mladih ljudi prilikom probanja prve cigarete
i u~enja kako se pu{i duhan. Znaci akutnog trovanja su: glavobolja, nagon na povra}anje, nesanica, ~udni snovi, zbunjenost u odnosu na okruènje, nekoordiniranost itd. O trovanju nikotinom se radi u slu~aju prisutnosti jednog od slijede}ih znakova: ga|enje ili povra}anje, znojenje, ubrzani rad srca (tahikardija), sr~ana aritmija. Uzroci ove pojave su metaboli~ke promjene u }eliji koje izazivaju hemijske
supstance iz duhanskog dima. Duhanski otrovi su strano tijelo u organizmu i nadraùju svaku }eliju. Svaka od hemijskih supstanci u duhanskom dimu ima svoj efekat, na nju razli~ito reaguju }elije, odnosno organizam. Tako je poznato da CO blokira oksidoredukcione procese u organizmu jer ima ~etiri puta ja~i efekat kada se
veè za bjelan~evinu hemoglobin koja prenosi kiseonik do svake }elije, a bez kiseonika }elija ne moè opstati. Posebno su na nedostatak kisika osjetljive }elije
nervnog sistema, srca, jetre, plu}a, bubrega. Ljudski organizam na nedostatak kisika reaguje ubrzanim disanjem, a ako time ne dobija dovoljnu koli~inu kisika po~inje gu{enje, sluznice i koà plave. Grupa nadra`ljivaca izaziva suzenje, izljev stani~nog sadràja na povr{ini sluznice di{nog sistema. Mravlja kiselina posebno blokira cilijarni aparat koji sprje~ava ulazak duhanskog dima u plu}a. Organizam reaguje ka{ljem kojim se poku{ava izbaciti duhanski dim, ali ako se nastavi dalje sa
pu{enjem dolazi do blokade cilijarnog aparata zbog ~ega duhanski dim dospijeva
kao aerosol do dna plu}a gdje se taloì katranska mast koja dalje blokira plu}ne
funkcije. Toksi~ne materije iz duhanskog dima u po~etku {ire krvne sudove da bi
poslije do{lo do spazma tj. do suènja lumena krvnog suda. Iz tih razloga se javlja
nesanica da bi vremenom zbog nedostatka kisika do{lo do pojave omamljenosti,
otupljenosti, glavobolje, disfunkcionalnosti. Otrovi izazivaju nagon na povra}anje,
ubrzan rad srca i sr~anu aritmiju.
Prva pomo} u slu~aju akutnog trovanja je izno{enje osobe na ~ist zrak, davanje
dovoljno napitaka (~aj, obi~na voda, mlijeko) za ~i{}enje organizma, a eventualno
simptomatska terapija.
Hroni~na trovanja su mnogo ~e{}a i opasnija jer se ljudski organizam izlaè dugotrajnom djelovanju vrlo opasnih materija. Zbog njihovog kumuliraju}eg efekta ova
trovanja su jo{ ja~a. Zbog dugotrajnog {tetnog djelovanja duhanskog dima oslabe
odbrambeni mehanizmi }elija odnosno organizma, pa se javljaju poreme}aji zdravlja direktno povezani sa konzumiranjem duhana. Tako nastaju o{te}enja plu}a
39
(o{te}enje di{nih puteva, bronhitis, plu}na nadutost, rak plu}a) i srca (duhansko
srce, arterioskleroza zbog suènja lumena krvnih sudova, povi{eni krvni pritisak,
brojne tromboze i embolije, Burgerova bolest koja se javlja kod mu{karaca i zahvata krvne sudove donjih ekstremiteta). Terapija je odvikavanje od pu{enja duhana, lije~enje zdravstvenih posljedica pu{enja na pojedine organe.
8.2.
Bolesti kardiovaskularnog sistema
Provedena ispitivanja pokazuju postojanje korelacije izme|u pu{enja i oboljevanja od odre|enih bolesti. Arterosklerotska kardiovaskularna oboljenja, rak i hroni~ne
opstruktivne bolesti predstavljaju posljedicu pu{enja, {to kao rezultat ima pove}an
mortalitet i morbiditet. Na nastanak ovih bolesti indirektno utje~e genetska predispozicija, profesionalna i okolinska izloènost {tetnim agensima po zdravlje ~ovjeka,
upotreba nekih lijekova.
Stopa smrtnosti od koronarne sr~ane bolesti je 60-70% ve}a kod pu{a~a. Pu{enje je vaàn uzrok cerebrovaskularnih bolesti i dokazan je pove}an rizik od mo`danog udara kod pu{a~a. Pu{enje je najva`niji riziko faktor obliteriraju}e arterioskleroze i trombangitisa. Krvne plo~ice, fibrin, sluz i kalcij taloè se na unutra{nju stranu
krvnog suda ~iji promjer postaje suèn, a zid zadebljao, neelasti~an i lako puca, pa
dolazi do nastanka mo`danog ili sr~anog udara.
Bolest koja posebno poga|a mla|e mu{karce, pu{a~e je Morbus Burger kod koje dolazi do oteàne izmjene gasova u malim krvnim sudovima, kapilarima. Prvi
znak je bol u nogama za vrijeme hodanja. Koà na nogama je blijeda, hladna i atrofi~na. Bolest se zavr{ava infekcijom i gangrenom okrajina, a lije~i se amputacijom.
(CINDI,2001)
9. PREVENCIJA, LIJEÊNJE, REHABILITACIJA

9.1.
Prevencija pu{enja duhana
Prema istraìvanjima doma}ih i stranih autora pu{enje po~inje naj~e{}e u {kolskoj dobi. Mladi po~inju opona{ati odnose u {kolama. U {kolama u kojima nastavni personal nije pu{io, u kojima je direktor drào u~enicima predavanja o {tetnostima koje izaziva duhan, pu{a~ke navike kod u~enika su bile rje|e. Pu{enje duhana je ~esto prisutno kod u~enika koji slabije u~e, kod kojih porodi~ni odnosi nisu
sre|eni.
Roditelji imaju primarnu ulogu u odgoju djece za zdrav start u ìvot. Mnogi roditelji prezauzeti svojim obavezama, ~esto odsutni od ku}e, nemaju informacije gdje
se i sa kim druè njihova djeca. Svoju odsutnost nadokna|uju bogatim dèparcem
koji se ~esto tro{i na razli~ita {tetna sredstva - nezdravu hranu, duhan i alkoholna
pi}a. Zato je va`no da roditelji razgovaraju sa svojim djetetom i da dijete upute u
pravi ìvot.
Reklamiranje cigareta u medijima je upu}eno upravo mladim ljudima stvaraju}i im predstave o pu{enju duhana ugodnim, radosnim zrelim pona{anjem,
40
opu{teno{}u, neovisno{}u, slobodom, visokim stilom ìvljenja. Reklame privla~e

mlade ljude.
U civiliziranim zemljama gdje postoje zabrane reklamiranja duhanskih proizvoda i prodaja istih maloljetnicima daleko je manje mladih koji pu{e (Finska, Norve{ka, SAD). Naàlost kod nas se pu{enje reklamira, ~ak i u {tampi posve}enoj
mladima.
U prevenciji pu{enja kod mladih va`no je da roditelji brinu o odgoju svoje djece,
da bi samostalno mogli da donose ispravne odluke u smislu prihvatanja postupaka
koji koriste njihovom zdravlju i odbijaju ono {to im o{te}uje zdravlje.
Djeca moraju nau~iti ìvjeti sa ograni~enjima kako ne bi sve probala, pa i cigarete. Djeca i roditelji moraju razgovarati, povjeravati se jedni drugima, kako bi se razvilo uzajamno povjerenje, {to onemogu}uje pojavu svega nepoèljnog kod djece i
otklanjanje istog na vrijeme. U tom cilju djeci treba organizirati ìvot i podsticati ih na
razvijanje hobija.
Mi moramo misliti na budu}nost mladih i odgajati ih kao nepu{a~e.
9.2.
Prestanak pu{enja duhana
Prestanak pu{enja donosi pojedincu fizi~ku, psiholo{ku i ekonomsku dobrobit. To

je vaàn korak ka reduciranju rizika za zdravlje kojima su izloèni pu{a~i.
Naj~e{}i motivi prestanka pu{enja su ekonomski moment, estetski i antipropaganda.
Na prestanak pu{enja naj~e{}e se odlu~uju srednjovje~ni ljudi koji su prebolili neku bolest koja je u neposrednoj korelaciji sa pu{enjem (infarkt i sl.).
Prestanak pu{enja je cikli~ki proces koji se sastoji od slijede}ih faza: razmi{ljanja o prestanku, dono{enju odluke o prestanku, poku{aju prestanka i odràvanju
statusa biv{eg pu{a~a.
Manje od 5% pu{a~a direktno prelaze u potvr|eni status biv{ih pu{a~a bez recidiva.
Faktori koji stimuli{u pojedinca da prestane pu{iti su: smanjena dru{tvena prihvatljivost pu{enja, pove}ana briga o zdravlju, pove}ana cijena duhanskih proizvoda itd.
Faktori koji podsti~u pojavu recidiva pu{enja su: ~e`nja za nikotinom, pove}anje
tjelesne teìne, socijalni pritisci itd.
9.3.
Metode zdravstvenog odgoja i promocije zdravog

ìvljenja u procesu odvikavanja od pu{enja duhana
Preko 90% dokazanih biv{ih pu{a~a prestaju pu{iti bez ikakve stru~ne pomo}i.
Te{ki pu{a~i trebaju koristiti organizovane oblike pomo}i u odvikavanju od pu{enja.
Ovakvi programi sadrè: samopomo}, samoza{titu; lije~ni~ki savjet, razgovor,
utjehu sa educiranim medicinskim i nemedicinskim kadrovima; upotrebu lijekova,
grupnu terapiju; bihevioralnu obuku, hipnozu i akupunkturu.
41
10. PASIVNO PU[ENJE

U dimu cigareta koji izravno uvla~i pu{a~ ima 2.3 mg. katrana. Ljudi iz okoline pu{a~a udi{u 24 mg. Opasnost od raka plu}a je 35% ve}a kod nepu{a~a koji ìve sa
pu{a~ima.
Oko 18-20% bolesti donjeg respiratornog trakta kod djece mla|e od 18 godina
pripisuje se pasivnom pu{enju.
Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo FBiH u 2002. godini 64% nepu{a~a je izjavilo da je boravilo u sredini gdje su bili izloèni pu{a~kom dimu. Od toga
30% ispitanika je bilo izloèno sedam i vi{e sati dnevno pu{a~kom dimu.
42
PIJENJE ALKOHOLA POSLJEDICE, PREVENCIJA I LIJEÊNJE
Prim.dr. Emina Kapetanovi} Bunar, specijalista neuropsihijatar

Asocijacija klubova lije~enih alkoholi~ara - AKLA
Iako su alkoholna pi}a ~ovjeku poznata hiljadama godina, kao i njegove {tetne
posljedice, prekomjerno pijenje nije nikada bilo toliko rasprostranjeno kao danas. To
je uslovilo promjenu stava prema alkoholizmu: alkoholizam nije mana ni porok, ve}
bolest sa odre|enim uzrocima i posljedicama. Ovakav stav Svjetske zdravstvene
organizacije (SZO) prihvatila je ve}ina zemalja u svijetu. Iz njega, dalje, proizlazi i
promjena odnosa prema alkoholi~arima. Umjesto nekada{njeg shva}anja da je
alkoholi~ar propalica i otpadnik, danas se on smatra bolesnikom kojem je potrebna
odgovaraju}a zdravstvena i socijalna pomo}.
Takav pristup problemu alkoholizma omogu}ava alkoholi~aru uspje{no lije~enje
i povratak u zdrav i normalan ìvot.
Promjena stava prema alkoholizmu, od moralisti~koga gledanja do shva}anja da
je to bolest, uslijedila je kao rezultat dugotrajnog prou~avanja mnogobrojnih uzroka
i posljedica alkoholizma.
SZO je definisala alkoholizam kao socijalno-medicinski problem koji nastaje zbog
zloupotrebe alkoholnih pi}a u tolikoj mjeri da osoba koja pije zbog toga zapada u
zdravstvene i druge probleme, a stvara probleme i sredini u kojoj ìvi.
"Hroni~nim alkoholi~arom", stoji u definiciji Pododbora za alkoholizam Odbora za
mentalno zdravlje SZO, usvojenoj u Kopenhagenu 1951. godine "smatra se osoba
koja prekomjerno uzima alkoholna pi}a, kod koje se razvila psihi~ka ili fizi~ka, ili psihi~ka i fizi~ka ovisnost o alkoholu i koja pokazuje du{evni poreme}aj ili takve poreme}aje pona{anja koji ukazuju na o{te}enje psihi~kog ili fizi~kog zdravlja, odnosa
sa drugima i poreme}aj socijalnog i personalnog stanja. Alkoholi~arom se moè
smatrati i onaj ko pokazuje predznake i simptome u tom smislu."
Usvajanje ove definicije je zna~ajan trenutak u dugogodi{njoj istoriji alkoholizma.
Zbog nepoznavanja problema alkoholizma i pogre{nog stava prema njemu, ali i
op{teg stanja nau~nog, ekonomskog i dru{tvenog razvitka, alkoholi~ar ranije ili nije
uop{te lije~en ili je sa zdravstvenog aspekta tretiran kao du{evni bolesnik.
Navedena definicija alkoholizma SZO morat }e da pretrpi kasnije niz izmjena i
43
modifikacija, jer se uvidjelo da sadrì mnoge manjkavosti. Smatralo se da je jedna

od osnovnih manjkavosti definicije to {to nije obuhvatila prirodu somatskih (tjelesnih) i psihi~kih poreme}aja uzrokovanih prekomjernim pijenjem i dr.
Stav da je alkoholizam bolest prihva}en je i u na{oj zemlji.
Iz me|unarodne klasifikacije bolesti 1978. godine preuzeta je definicija:
"Sindrom ovisnosti od alkohola je stanje, psihi~ko, a tako|er i fizi~ko kao posljedica konzumiranja alkohola, koje karakteri{u pona{anje i druge reakcije koje uvijek
uklju~uju prinudu da se konzumira alkohol, stalno ili periodi~no, s namjerom da se
doìve njegovi psihi~ki efekti i katkad da se izbjegne osje}aj neugode; kad alkohola
nema, tolerancija moè, ali ne mora postojati."
Kao {to ~esto nije lako odrediti kad prestaje granica dru{tveno dozvoljene koli~ine, a kada po~inje put u alkoholizam, tako se ni definicijom alkoholizma ne mogu u
potpunosti obuhvatiti svi njegovi aspekti.
Alkoholizam je bolest, na koju ne obra}amo dovoljno pa`nje, mada je njena rasprostranjenost i {tetnost veoma zna~ajna. Prema podacima Svjetske zdravstvene
organizacije (SZO) alkoholizam je TRE]A bolest po u~estalosti u svijetu, odmah poslije kardiovaskularnih (bolesti srca i krvnih sudova) koje su na prvom mjestu i malignih bolesti (razni oblici raka) koji su na drugom mjestu.
Procjena SZO je da 3% svjetskog stanovni{tva boluje od ove bolesti. Alkoholizam pojedinca direktno ugroàva jo{ najmanje tri osobe iz neposrednog okruènja
alkoholi~ara (bra~nog partnera, djecu, roditelje, kolege sa posla).
1. KAKO SE ALKOHOLIZAM RAZVIJA?

Alkoholizam se naj~e{}e postepeno razvija. Ta postepenost predstavlja te{ko}u
okolini da uo~i i prepozna prve znakove bolesti. Zbog toga se alkoholizam prepoznaje tek u poodmakloj fazi, kada su kod osobe ozbiljno izraèni neki od problema koje
on izaziva karakterni, zdravstveni, porodi~ni, profesionalni i socijalni problemi.
Razvoj alkoholizma prolazi kroz odre|ene faze:
Umjereno pijenje - {to zna~i da su svi ljudi koji piju alkohol u riziku da jednog
dana postanu alkoholi~ari. Da li }e se to desiti i kada, ne moè se odrediti, ali rizik postoji.
Trening faza - to je ustvari jedan prijelaz, izme|u faze umjerenog pijenja i ovisnosti. Osoba i dalje pije umjereno, ali joj se dogodi da se povremeno napije u nekoj prigodnoj situaciji (svadba, ro|endan i sli~no). Sve ~e{}e, naprimjer, takve osobe popiju pivo uz ve~eru ili {pricer ili naru~e 1-2 vinjaka ili popiju kod ku}e jedno pi}e prije spavanja.
Ove dvije navedene faze ne zahtijevaju stru~nu medicinsku pomo}, ali treba pove}ati opreznost {to se pijenja alkohola ti~e.
Predtoksikomanska faza - glavne osobine ove faze su pove}anje tolerancije i psihi~ka ovisnost.
Pove}anje tolerancije je pojava da alkoholi~ar moè "da podnese" ve}u koli~inu alkohola nego ranije, tj. sada moè da popije " vi{e" alkohola nego ranije. Ova
44
pojava se obi~no razvija postepeno, tako da alkoholi~ari "privikavaju" organizam na

sve ve}e i ve}e koli~ine alkohola. Naprimjer, ako je ranije alkoholi~ar postizao èljeni (omamljuju}i) efekt alkohola sa 1-3 ~a{ice èstokog pi}a, sada mu je za isti efekt
potrebno 4-6 ~a{ica. Alkoholi~ar sa razvijenom povi{enom tolerancijom, subjektivno, nema osje}aj pijanstva ni kada popije ve}e koli~ine alkohola. To ne zna~i da nije pijan. Njegove psihofizi~ke sposobnosti su smanjene. Ovo se naro~ito odnosi na
vo`nju automobila ili na neke druge precizne radnje.
Psihi~ka ovisnost je potreba da se alkoholi~ar stalno "oslanja" na alkohol. To
"oslanjanje" moè da bude u rje{avanju razli~itih problema, npr. ublaàvanje napetosti, neizvjesnosti, strepnje, straha, neraspoloènja. I prijatni doga|aji mogu biti
"potpomognuti" alkoholom, razna veselja, slavlja. Psihi~ka ovisnost predstavlja i
uklju~ivanje alkohola u razne aktivnosti kao ritualne, kao neizbje`ne. Naprosto, osoba osje}a nekompletnost nekog doga|aja ili aktivnosti bez alkohola. Npr. gledanje
sportskih aktivnosti uz pivo, razgovor uz ~a{icu
Toksikomanska ovisna faza je faza potpune ovisnosti o alkoholu. Ovu fazu karakteriziraju ~etiri znaka. To su gubitak kontrole, alkoholna amnezija, nemogu}nost
apstinencije i pad tolerancije. Ako osoba ima prisutan samo jedan od nabrojana ~etiri znaka, svrstava se u ovu fazu.
1) Gubitak kontrole ili fenomen prve ~a{e jedan je od najsigurnijih znakova
toksikomanske ovisnosti. Zapo~eto pijenje ne moè se zaustaviti, tj. poslije 12 popijene ~a{e pi}a alkoholi~ar nastavlja da pije dok se potpuno ne napije.
Obi~no se za takvu osobu kaè da nema granica u pi}u. Jedna od bitnih karakteristika ovog fenomena je njegova nepovratnost. To zna~i da kada se jednom
javi ovaj znak, on je prisutan doìvotno. Alkoholi~ar je doìvotno izgubio sposobnost umjerenog pijenja. âk i poslije vi{egodi{nje apstinencije, ovaj fenomen se odràva.
2) Alkoholna amnezija ili "prekid filma" predstavlja pojavu gubitka sje}anja na
pojedine sadràje iz perioda pijanstva. Naj~e{}e to nesje}anje moè da se odnosi na kompletne doga|aje, aktivnosti ili postupke, ali to moè da se odnosi i samo na pojedine dijelove. Ponekad se javlja naknadno prisje}anje koje nastaje ili
spontano ili podstaknuto podsje}anjem od strane o~evidaca, odnosno lomom,
nesre}om ili problemima koje je alkoholi~ar napravio u pijanom stanju. Ova pojava je obi~no vrlo neprijatna za osobu. înjenica da se ne sje}a "sino}njeg pijanstva" ~esto izaziva napetost, strah i griù savjesti. Postoje dvije vrste alkoholne amnezije: benigna i maligna. Benigna alkoholna amnezija predstavlja akutnu
intoksikaciju (trovanje) alkoholom. Ona se ~esto javlja kod nealkoholi~ara, obi~no
adolescenata i predstavlja specifi~no reagovanje osobe na alkohol. Najbolji primjer za to su opijanja na srednjo{kolskim ekskurzijama, maturskim zabavama i
sl. Ponavljana alkoholna amnezija predstavlja predznak po~etne alkoholne ovisnosti. Maligna alkoholna amnezija je znak poodmakle faze ovisnosti. Obi~no se
javljala vi{e puta. Predstavlja odraz po~etnih ili poodmaklih o{te}enja u mozgu,
ovisno od u~estalosti javljanja.
3) Nemogu}nost apstinencije, tre}i je znak ovisnosti o alkoholu. Alkoholi~ar se
pona{a po devizi "nijedan dan bez alkohola". Obi~no pije po sistemu dolijevanja,
{to zna~i da mu je potrebna stalna koncentracija alkohola u krvi da bi mogao da
funkcioni{e. Prekidanje pijenja dovodi do apstinencijalne (suzdràvaju}e) krize.
45
Kompletna preokupacija alkoholi~ara je vezana za alkohol. Zbog toga alkoholi~ar

po~inje da stvara zalihe alkohola, javlja se jutarnje pijenje itd.
4) Pad tolerancije, ~etvrti znak toksikomanske ovisnosti i javlja se u kasnijim fazama bolesti. Alkoholi~ar nije vi{e u mogu}nosti da pije ve}e koli~ine alkohola, ve}
mu je dovoljna 1-2 ~a{ice da se napije. O{te}enje organizma alkoholi~ara je sada veoma izraèno, naro~ito jetre i mozga tako da nove koli~ine alkohola samo
pogor{avaju ve} postoje}e te{ko stanje. I kod ovog znaka je prisutna ireverzibilnost, tj. nepovratnost.
1.1.
[ta je fizi~ka ovisnost?
Fizi~ka ovisnost je fenomen koji se javlja isklju~ivo u toksikomanskoj fazi alkoholizma i dolazi od izraàja kada alkoholi~ar prestane da pije. Ovi znaci nastaju
zbog opadanja nivoa alkohola u mozgu. Obi~no se javljaju 6-7 h nakon posljednjeg pijenja. U blaòj formi javlja se podrhtavanje prstiju ruku, malaksalost i razdra`ljivost.
Teù formu karakterizira podrhtavanje cijeloga tijela, poja~ano znojenje, gubitak
apetita, povi{en krvni pritisak, sr~ane smetnje, razdra`ljivost koju okolina pacijenta
opisuje da je "neizdr`ljiv", nesanica i malaksalost. U najteìm slu~ajevima mogu se
javiti halucinacije, poreme}aji svijesti ili napad padavice (epilepsije).
2. TIPOVI ALKOHOLIÂRA
Postoji vi{e podjela tipova alkoholi~ara. Naj~e{}a citirana podjela je po Jelineku
(E. M. Jellinek). Ona podrazumijeva pet tipova alkoholi~ara.
Alfa alkoholizam odlikuje se kontinuiranom psihi~kom ovisno{}u o efektima alkohola koji ~ovjek pije da bi se oslobodio tjelesnog bola ili ublaìo emocionalnu patnju.
Beta alkoholizam je oblik alkoholizma koji dovodi prete`no do tjelesnih komplikacija (upala perifernih ìvaca, oboljenje jetre).
Gama alkoholizam je teà vrsta alkoholizma, a karakteri{e ga povi{ena tolerancija na alkohol, razvijaju se simptomi prave ovisnosti, gubitak kontrole, a destruktivnost je jedna od karakteristika njihove li~nosti.
Delta alkoholizam odlikuje se pove}anom tolerancijom prema alkoholu. Njegov
organizam mora uvijek da bude pod odre|enom dozom alkohola.
Epsilon alkoholizam je poseban vid alkoholizma za koji je karakteristi~no periodi~no pijenje tzv. dipsomanija.
Druga podjela je na periodi~ne i svakodnevne alkoholi~are.
I) Periodi~ni piju alkohol sa povremenim prekidima.
Postoji vi{e podfaza ovih alkoholi~ara, {to zavisi od teìne ovisnosti i zahtjeva
sredine za kontrolu pijenja:
dnevno opijanje - pije tokom dana na poslu, a poslijepodne kod ku}e se trijezni i
glumi apstinenta.
46
ve~ernje opijanje - ~esto prisutno kod mladih. Piju tokom ve~ernjih izlazaka, kasno no}u dolaze ku}i kada roditelji spavaju, otrijezne se do ujutro i tako ovi alkoholi~ari mogu da ostanu dugo neprimije}eni.
vikend opijanje - piju isklju~ivo petkom i subotom, dok se nedjeljom trijezne i pripremaju za novu radnu nedjelju.
opijanje u dane dobijanja plate opijanje u posebnim obi~ajnim prilikama - svadbe, proslave, do~eci Nove godine,
sahrane, ra|anje djeteta i dr.
menadèrsko opijanje - poslovni ru~kovi i ve~ere
II) Svakodnevni piju po sistemu dolijevanja, uglavnom od jutra. Ponekad uspostave apstinenciju po 3-4 dana zbog zdravstvenih tegoba (iscrpljenost organizma, gripa, prehlada, upala plu}a itd.). To su apstinencije koje sluè da bi se organizam oporavio od konstantnog pijenja i zapo~ela nova tura svakodnevnog opijanja. Za njih se
kaè "nikada nisu pijani, ali nikada nisu ni trijezni".
3. RAZGRADNJA I KONCENTRACIJA
ALKOHOLA U KRVI
Alkohol veoma brzo prelazi u krv i jedna je od rijetkih supstanci koja veoma lako
prelazi iz krvi u mozak. On ima direktno otrovno dejstvo na }elije mozga i jetru. Neprijatni simptomi pijanog stanja, a naro~ito mamurluk su glavobolja, mu~nina, povra}anje, neraspoloènje, razdra`ljivost, malaksalost, gubitak ravnoteè i dr. Obi~no se
za trije`njenje koriste razni napici: rasol, jaka kafa, kisela ~orba, jutarnje pivo i dr.
Uzimanje ovih navedenih sredstava ima samo momentalno subjektivno olak{anje
koje nije efikasno.
Ne moè se nikako utjecati na brè opadanje alkohola u krvi. Razgradnja alkohola najve}im dijelom se obavlja u jetri - 90%, a samo 10% se elimini{e znojenjem, mokrenjem i disanjem. Brzina prerade alkohola u jetri je prili~no konstantna (2-4 mmol
na sat), tako da je potrebno oko 24 sata da bi se alkohol eliminisao iz organizma.
Koncentracija alkohola u krvi ozna~ava se u promilima i predstavlja koli~inu alkohola u cm3 na 1000 cm3 u krvi. Koncentracija od 0,03 moè da se javi i kod osoba
koje nisu pile alkohol, ve} ve}u koli~inu Coca Cole.
Sve koncentracije alkohola iznad 0,5 promila uti~u na opadanje psihofizi~kih sposobnosti osobe. Vrijednosti od 0,5 do 1,0 promila obi~no izaziva pripitost. Kod 1,0
do 1,5 promila javljaju se jasni znakovi pijanstva. Od 1,5 do 2,5 promila predstavlja
ozbiljno pijanstvo koje karakteri{e produèno vrijeme reakcije, pad koncentracije,
mi{ljenje i razumijevanje su oteàni, izraèna je nekriti~nost u rasu|ivanju, pokreti
su usporeniji i neprecizni, vidno polje je suèno. Koncentracija od 2,5 do 3,5 promila pripada grupi veoma te{kog pijanstva. Pijanac se zanosi u hodu, govor je oteàn
"zapli}e jezikom", govori nepovezano, pospan je i disfori~an (neraspoloèn). Pijanstvo sa 3,5 do 4,5 promila alkohola u krvi dovodi do komatoznog stanja. Pijanac
gubi svijest i postoje ozbiljne zdravstvene te{ko}e koje iziskuju stru~nu medicinsku
47
pomo}. Smrtonosne doze alkohola su od 4,5 do 5,5 promila alkohola u krvi. Smrt
naj~e{}e nastupa zbog paralize centra za disanje u produènoj mo`dini i/ili kolapsa
kardiovaskularnog sistema.
4.
ORGANSKA O[TE]ENJA ALKOHOLIÂRA
[tetno dejstvo alkohola po~inje ve} u ustima. Alkohol {tetno djeluje: na zube, zubnu gle|, usnu {upljinu, zatim na `drijelo, jednjak i du` cijelog puta kuda prolazi, sa
posebnim {tetnim dejstvom na onim mjestima gdje se duè zadràva, a to su èludac i jetra. Alkohol djeluje toksi~no na }elije sa kojima dolazi u dodir i prakti~no ni
jedna }elija u organizmu ne ostane po{te|ena. Njegovo {tetno dejstvo zavisi od koli~ine, koncentracije i u~estalosti pijenja.
Organi koji su naj~e{}e o{te}eni su:
z èludac organ u kojem zapo~inje varenje hrane. Alkohol stimuli{e pretjerano
lu~enje èlu~ane kiseline. Visok nivo ove kiseline i sam alkohol o{te}uje, nagriza
èlu~anu sluzokoù. To izaziva upalu sluzokoè èluca (gastritis i ~ir na èlucu).
z crijeva i ovdje alkohol izaziva upalu sluzokoè crijeva {to onemogu}ava
normalno funkcionisanje. Posljedica toga je nemogu}nost preuzimanja hranjivih

materija i vitamina iz hrane, {to dovodi do gubitka na teìni i op}eg propadanja.
z jetra jedan od najva`nijih organa u ~ovje~ijem organizmu. Zovu je "labora-
torij organizma" jer ve}ina materija koje iz crijeva prelaze u krv, prolaze kroz
jetru radi dalje hemijske obrade. Da bi se zadovoljile potrebe organizma, zdrava jetra funkcioni{e sa 1/3 svojih mogu}nosti. To prakti~no zna~i da, kada je
o{te}eno 2/3 tkiva jetre, ona jo{ uvijek moè da zadovolji potrebe organizma,
a laboratorijski nalazi krvi jo{ uvijek pokazuju relativno normalne vrijednosti.
Kada je o{te}ena i posljednja 1/3 jetre, tek tada }e laboratorijske analize pokazivati lo{e rezultate.
Prvi stadij o{te}enja jetre je masna promjena jetre (alkoholna hepatoza). Dolazi do nagomilavanja masti u jetri i tada se ona uve}ava. Jetra se nalazi ispod
desnog rebarnog luka i, kada je zdrava, ne moè se napipati. Me|utim, ako do|e
do ove bolesti jetra je pove}ana za 2, 3. prsta. Ovo o{te}enje moè da se sanira, ako se potpuno prekine sa pijenjem alkohola i preduzme odgovaraju}e lije~enje. Ako se nastavi sa pijenjem alkohola dolazi do ozbiljnijeg propadanja jetre ciroze. Za razliku od prethodnog, ovo o{te}enje je kona~no, neizlje~ivo. ]elije jetre
izumiru, smanjuje se veli~ina jetre, tj. jetra se smeùrava. Ova bolest ima svoj postepeni tok i dovodi do smrti.
z gu{tera~a (pankreas) je veoma vaàn organ za varenje. Sluì za odràvanje
normalne koncentracije {e}era u krvi. Kod ljudi koji mnogo piju, ovaj organ ~esto
biva o{te}en, a kao posljedica moè da se javi {e}erna bolest, pa ~ak i smrtni
ishod.
z kardiovaskularni sistem o{te}enja ovog sistema se mogu javiti kod onih koji
prekomjerno piju kao i kod umjerenih potro{a~a.

z o{te}enja koè su posljedica nedostatka vitamina zbog nepravilne ishrane ili
48
o{te}enja probavnog trakta. Najpoznatija dermatoza alkoholi~ara je PELAGRA

koja nastaje uslijed nedostatka vitamina B.
z tuberkuloza kod alkoholi~ara - javlja se uslijed slabljenja odbrambene snage
organizma uslovljene deficitom u ishrani.

z anemija - se javlja uslijed nedostatka vitamina B u ishrani, kao i o{te}enja poje-
dinih organa i njihovog funkcionisanja.
5. PSIHI^KI POREME]AJI ALKOHOLIÂRA

[tetno dejstvo alkohola na mozak dovodi do ozbiljnih psihi~kih poreme}aja, a za
saniranje je uvijek potrebno bolni~ko lije~enje u psihijatrijskim ustanovama. Naj~e{}e se javljaju slijede}i poreme}aji:
alkoholno ludilo) - javlja se kod osoba koje vi{e godina piju
Delirijum tremens (a
prete`no èstoka pi}a. Nekoliko dana ranije mogu se javiti neodre|eni simptomi
koji upozoravaju da moè do}i do ludila. Osoba se osje}a malaksalo, ima poja~ano znojenje, pritisak joj je povi{en, napeta je, tu`na i sve to prati stalna nesanica. Pacijent ima stra{an san i ne moè zaspati. Privi|aju mu se sitne ìvotinjice (mi{evi, mravi, crvi) koji nisu uvijek u pokretu i ima osje}aj da hodaju po njemu. Poku{ava da ih strese sa sebe. Ne zna koji je dan ni koji je mjesec, ni gdje
se nalazi, ali zna ko je on. Naj~e{}e djeluje upla{eno i zbunjeno, a nekada i agresivno prema okolini. Ukoliko se bolni~ki lije~i za 7-10 dana ovo stanje prolazi, a
ako ponovno nastavi piti dolazi do trajnih i ozbiljnih o{te}enja mozga.
Demencija (izhlapelost) nastaje zbog direktnog {tetnog dejstva alkohola na }elije mozga i njegovog izumiranja. Ova pojava se normalno javlja tokom starenja
ali kod alkoholi~ara je mnogo ubrzanija i intenzivnija.
Paranoja - bolesna ljubomora
Epilepsija (alkoholna padavica) - nastaje zbog o{te}enja }elija mozga. Bolest se
ispoljava u napadima koji su dramati~ni za pacijenta i za okolinu.
Karakterna deprivacija alkoholi~ara . Redovno pijenje alkohola dovodi do promjene karaktera. Neobjektivnost i potreba da opravda svoje pijenje, od takve
li~nosti stvara druga~iju od one koja je bila prije zapo~injanja pijenja. Alkoholi~ar koristi tzv. odbrambene mehanizme, ~iji je osnovni cilj da izbjegne i negira nepovoljnu stvarnost u kojoj se nalazi zbog pijenja alkohola. To su: negiranje svih problema nastalih zbog pijenja, minimiziranje svega {to je vezano
za pi}e i njegovo pijenje koli~inu pi}a, potro{eni novac, nastale probleme
itd. Izgra|ivanje specifi~nog modela pona{anja zovemo alkoholi~arsko pona {anje koje se manje ili vi{e sre}e kod svih alkoholi~ara. To su: la`ljivost, sebi~nost, nezrelost, nepouzdanost, nedostatak samodiscipline, povr{an stav
prema ljudima, nemogu}nost iskazivanja ljubavi, izbjegavanje bilo koje odgovornosti, ograni~enost interesovanja ({to je vrlo zna~ajno za mlade). Glavna
preokupacija postaje pijenje alkohola i sva doga|anja u vezi s njim. Ranija
interesovanja kao {to su: filmovi, pozori{ne predstave, ~itanje knjiga, rekreacija i dr. bivaju potpuno zanemareni. Slobodno vrijeme popunjavaju aktivnostima koje ne zahtijevaju veliko angaòvanje. Oni se usredsre|uju na pa49
sivno gledanje televizije, sportskih de{avanja, provo|enje vremena u dugim i

besciljnim razgovorima sa osobama sli~nog interesovanja. Gube ranije prijatelje, tj. mijenjaju dru{tvo.
6. @ENE I ALKOHOLIZAM
Alkoholizam mu{karaca i alkoholizam èna ima odre|ene specifi~nosti koje se
odnose, prije svega na uzroke pijenja. Razlike postoje u na~inu pijenja, starosnoj
dobi kada po~inje piti mu{karac, a kada èna, kao i posljedicama prekomjernog pijenja. Specifi~nost alkoholizma mu{karaca i èna uslovljena je mno{tvom kulturnoistorijskih i dru{tveno-ekonomskih faktora. Savremena dru{tvena kretanja dovela su
do zna~ajnih promjena i u porodi~nim odnosima. Transformacijom patrijarhalne porodice uloga ène se mijenja u smislu stvaranja druga~ijih odnosa ne samo u porodici nego i u dru{tvu. Tom svojom novom ulogom èna istovremeno doìvljava odre|ene gratifikacije i priznanja, ali i mnoga optere}enja {to zna~ajno utje~e na na~in
njenog ìvota.
6.1.
Rasprostranjenost alkoholizma kod èna
Poznato je da razvoj alkoholne bolesti uslovljavaju tri faktora: ~ovjek, sredina i

alkohol. Moè se re}i da kod mu{karaca na razvoj alkoholizma podjednako utje~e,
kako sam ~ovjek sa svojim psihofizi~kim osobinama, tako i sredina u kojoj ìvi. U
konstelaciji tih odnosa mu{karci skloni pijenju, tj. oni koji su u fazi takozvane dru{tveno dozvoljene koli~ine alkohola, pod utjecajem sredine koja nosi tradicionalno
obilje`je prisutnosti alkohola u gotovo svakom momentu i svakoj situaciji, ~esto prelaze u fazu ovisnosti o alkoholu.
Kod èna je taj odnos druga~iji. Kod njih u nastanku i razvoju alkoholne bolesti
dominantniju ulogu igra li~nost sa svim svojim karakteristikama, a mnogo manje
sredina koja i tradicionalno ima druga~iji odnos prema èni koja pije, pogotovo prema èni koja prekomjerno pije.
Pijenje alkohola kod èna je u porastu. Odnos mu{karci ène kod odraslih je
4:1. Naàlost, u adolescentnom periodu taj odnos je 2:1.
@ene predstavljaju 10 25% u grupi alkoholi~ara. @enski organizam je mnogo
osjetljiviji na toksi~no dejstvo alkohola od mu{karca. Njihova tolerancija na alkohol
je mnogo manja. Razlozi za prekomjerno pijenje èna su mnogobrojni, a uzroci nastajanja alkoholne bolesti veoma sloèni. U najve}em broju slu~ajeva alkoholizam
kod èna se javlja kao posljedica primarnih neurotskih poreme}aja uz ~estu anksioznost, depresivnost, razo~aranost, usamljenost i dr.
Dakle, karakteristike ènskog pijenja su: usamljeno pijenje, pijenje èstokih pi}a,
alkoholizam se kod èna po~inje javljati u kasnijoj ìvotnoj dobi, tjelesno propadanje
kod èna je mnogo brè u pore|enju sa mu{karcima. @ene alkoholi~arke piju manje
od mu{karaca u smislu koli~ine i u~estalosti pijenja.
Rizik karcinoma dojke pove}ava se za 50% kod èna koje piju alkohol.
Seksualno zlostavljanje (incest, silovanje i dr.) moè izazvati pove}ano konzumi50
ranje alkohola kod èna. Pijenjem se izazivaju hormonalni poreme}aji, a time i menstrualni problemi. Rizik konzumiranja alkohola u toku trudno}e je zna~ajno pove}an,
jer moè dovesti do poreme}aja koji se naziva alkoholna fetopatija. @ena ne smije
da pije alkohol tokom dojenja, jer se odre|ena koli~ina alkohola izlu~uje preko dojenja. Pravilo kojeg se svaka budu}a majka mora pridràvati je da ne smije piti alko holna pi}a za vrijeme trudno}e i dojenja.
7. ALKOHOL KOD MLADIH

Neke svjetske statistike kaù da je npr. u [vedskoj 60% u~enika do 16 godina pilo alkohol, a u SAD ~ak 92%. Moje iskustvo kazuje da je alkoholizam kod mladih
problem broj 1 {to se ovisnosti ti~e, a baziram ga na ~injenici da je alkohol veoma
dostupan mladima i da je tolerancija prema pijenju kod mladih veoma visoka.
Ve}ina istraìvanja u na{oj zemlji pokazuje da se do prvog kontakta sa alkoholom u prosjeku dolazi u 13,5 godini ìvota. Znaci ovisnosti obi~no se javljaju oko 21e godine, a na lije~enje se javljaju izme|u 25 i 27 godine ìvota.
Dakle, oko 8 godina pro|e od prvog kontakta sa alkoholom do pojave ovisnosti,
a toliko traje faza umjerenog pijenja. To je dug vremenski period u toku kojega bi
mogli puno toga da uradimo na prevenciji.
7.1.
Koji su osnovni uzroci alkoholizma kod mladih?
Mladost se ~esto terminolo{ki izjedna~ava sa pojmom adolescencija. To je period ìvota gdje dolazi do biolo{kog, psiholo{kog i socijalnog sazrijevanja li~nosti. U
ve}ini zemalja svijeta mladima se zrelost "priznaje" punoljetstvom koje je, zavisno
od zemlje izme|u 18 i 21 godine. Ova starosna granica poklapa se sa biolo{kim sazrijevanjem centralnog nervnog sistema. Me|utim, psiho-socijalno sazrijevanje moè trajati do 26-30 godine, tako da pojam mladi ili stariji adolescenti koristimo do tog
doba.
Moèmo izdvojiti ~etiri najva`nija faktora u razvoju alkoholizma mladih:
adolescencija,
porodica,
grupa vr{njaka i
{ira socijalna sredina.
Adolescencija je jedan od najbitnijih perioda u ìvotu svake osobe. Promjene se
odigravaju u mnogim sferama, od vanjskog izgleda do psiho-seksualnog sazrijevanja. Te promjene mogu biti izvor raznih psihi~kih kriza. U pona{anju mlade osobe jo{
uvijek ima mnogo elemenata djetinjastog pona{anja, a zahtijeva da se prema njemu
okolina pona{a kao prema odrasloj osobi. Pri tome i sam adolescent se ne osje}a
spremnim da napusti za{ti}eni svijet djetinjstva i zakora~i u zreli svijet odraslih.
êsto pona{anje u ovom periodu moè da bude nepredvidivo i neuobi~ajenu za
tu osobu. Pona{anje u ovom periodu se karakteri{e naglim promjenama osje}anja
koja su prenagla{ena i neo~ekivana. Obi~no su buntovni, ne prihva}aju i odbacuju
51
savjete (obi~no roditelja). êsto adolescenti imaju osje}aj da su neshva}eni, odba~eni od strane starijih. Interesovanje za suprotni pol manje je usmjereno ka zadovoljavanju seksualnih te`nji, a vi{e ka potrebi za blisko{}u, zajedni{tvom, potrebi da
se sa nekim podijeli nezadovoljstvo, strah i problemi.
Porodica ima ogroman, ~esto i presudan utjecaj u nastanku adolescentnog alkoholizma. U porodicama u kojima je pijenje alkohola prihvatljiva pojava ili ~esto jedan
od roditelja ima problema sa pijenjem alkohola adolescent lako poseè za pijenjem.
Alkoholizam moè da se javi kod adolescenata koji poti~u iz porodica u kojima alkohol "nije prisutan" i roditelji ne piju. Ali, porodice iz kojih se "regrutuju" mladi alkoholi~ari i ovisnici druge vrste su naj~e{}e porodice:
bez ljubavi,
bez me|usobnog uvaàvanja,
bez sigurnosti,
sa nestabilnom porodi~nom atmosferom,
obojene strepnjom,
u kojima su prisutni strahovi,
u kojima vlada agresivnost,
prepune napetosti.
Naj~e{}e su roditelji mladih alkoholi~ara nespremni da adekvatno odgovore svojoj roditeljskoj ulozi. Ta se neadekvatnost, pored nedovoljne angaòvanosti djeteta,
moè javiti i kroz preza{ti}ivanje djeteta.
I takav odnos ometa proces
sazrijevanja,
osamostaljivanja,
preuzimanja odgovornosti,
odvajanja od primarne porodice,
i alkohol postaje jedino rje{enje da se sa tim iza|e na kraj.
Grupa vr{njaka u mladosti ima vaàn utjecaj na mladi}e i djevojke. Prijateljstva stvorena u zavr{nim razredima osnovne {kole i tokom srednje {kole
ostaju za "cijeli ìvot". U procesu "traènja sebe" grupa vr{njaka ima ulogu
prolazne forme "kolektivne svijesti" kroz koju se lak{e rje{avaju dileme, strahovi, nesigurnost i traì se potvrda svojih strahova.
Grupe imaju svoja pravila pona{anja i ìvotnu filozofiju. êsto su prepoznatljivi i
po vanjskim obilje`jima: po odijevanju, frizuri, terminologiji koju koriste, vrsti zabave
koju upra`njavaju i dr. Ako dru{tvo "iz ulice" ili iz razreda pije pivo, jasno je da je to
negativan utjecaj. Ali dru{tvo iz ulice ili razreda moè imati pozitivan utjecaj ako daje zna~aj u bavljenju sportom, muzikom, raznim kulturno umjetni~kim sadràjima,
raznim asocijacijama u borbi protiv AIDS-a, u pomo}i starijim osobama itd. Ovo je
samo prelazna faza koja moè biti vremenski ograni~ena.
[ira socijalna sredina u na{im krajevima ima veoma tolerantan stav prema pijenju alkohola kod mladih. Prekomjerno pijenje prihvata se kao "mladost ludost".
Obi~no se na to gleda kao na prolaznu pojavu koja }e da se rije{i "sama od sebe"
odrastanjem, zapo{ljavanjem, ènidbom itd. Za jedan broj adolescenata preko52
mjerno pijenje u ovom periodu moè da bude samo eksperimentalna faza u stjecanju novih socijalnih iskustava. Me|utim, nerijetko iz eksperimentalne faze prelaze u
fazu ovisnosti sa svim posljedi~nim te{ko}ama koje slijede.
êsto se u na{oj sredini prvo opijanje kod mladih uzima kao znak ulaska u svijet
odraslih.
7.2.
Specifi~nosti pijenja kod mladih
Mladi alkoholi~ari naj~e{}e zapo~inju da piju u dru{tvu, i nastavljaju da piju u

dru{tvu. Solisti~ko pijenje kod mladih je veoma rijetko.
Kod mladih je ~esto prvi kontakt sa alkoholom pra}en i prvim opijanjem. Kod
njih se ovisnost razvija vrlo brzo, za nekoliko mjeseci. Oni obi~no tu pojavu komentari{u: "ne sje}am se da sam ikada pio umjereno, jer kako sam po~eo da pijem ja
sam se uvijek napijao".
Postoji povezanost razvijanja ovisnosti sa ìvotnim dobom kada se dogodio prvi
kontakt sa alkoholom. Utvr|eno je da se ovisnost brè razvija ukoliko je prvi kontakt
sa alkoholom bio u mla|em ìvotnom dobu.
Pijenje mladih se odvija po takmi~arskom tipu {to zna~i da se takmi~e ko moè da popije vi{e alkohola. Nekada se ugled "u tom dru{tvu" sti~e sposobno{}u da
se popije velika koli~ina alkohola.
Najpopularnije pi}e kod mladih je pivo i ve}ina njih svoje opijanje zapo~inje sa
tim pi}em. Mladi vole da kombinuju razne vrste pi}a i te kombinacije stariji alkoholi~ari rijetko piju. Tako|er, oni nemaju "svoje pi}e" {to se kod starijih alkoholi~ara ~esto sre}e.
Posljednjih 20 godina kod mladih je sve popularnije mije{anje alkohola sa psihoaktivnim tabletama. Obi~no se kombinuje èstoko pi}e sa Bensedinom, Diazepamom, Xanaxom, Bromazepanom, Lexiliumom i dr. Posljednjih nekoliko godina pijenju alkoholnih pi}a moè da prethodi pu{enje marihuane ili ha{i{a. Opisane pojave
stvaraju takozvane ukr{tene ovisnosti gdje pored alkoholne ovisnosti postoji i ovisnost od tableta (alkoholizam sa tabletomanijom).
7.3.
[ta je problem pijenja?
Pijenje alkohola kod mladih karakteri{e se fenomenom koji je isklju~ivo vezan uz

njih. To je PROBLEM PIJENJA. Problem pijenja podrazumijeva promjene u pona{anju pod utjecajem alkohola. Ovdje nisu prisutni klasi~ni znaci alkoholne ovisnosti,
kao {to je gubitak kontrole, a tolerancija prema alkoholu je naj~e{}e u porastu. Oni,
obi~no, bez ve}ih te{ko}a mogu da uspostave apstinenciju i da ne piju izvjesno vrijeme. Me|utim, uvijek kada piju alkohol, izazovu neki problem: tu~u, sva|u, kra|u,
obijanje automobila i dr. Ova kategorija alkoholi~ara naj~e{}e izaziva saobra}ajne
nesre}e koje mogu imati smrtni ishod.
Istraìvanjem je utvr|eno da oko 2/3 ovih mladi}a u kasnijim godinama ìvota
razvije potpunu ovisnost o alkoholu. Ve}ina njih ne traì odgovaraju}u stru~nu psihijatrijsku pomo}, oni obi~no budu evidentirani kod policije, kriminalnih inspektora,
ortopeda i hirurga.
53
7.4.
Koje su posljedice pijenja

alkohola kod mladih?
Adolescencija je specifi~no ìvotno doba u kome organizam biolo{ki i psiholo{ki

sazrijeva. Biolo{ka nezrelost, uz specifi~nosti pijenja kod mladih (brzo ispijanje ve}ih koli~ina pi}a, mije{anje vi{e vrsta pi}a, kombinacija pi}a sa psihoaktivnim supstancama) mogu dovesti do zna~ajnih zdravstvenih problema u kratkom vremenskom periodu. Organi koji se naj~e{}e o{tete su:
mozak,
ìvci i
organi za varenje.
Oboljenja kao {to su ~ir na èlucu ili dvanaestopala~nom crijevu, te{ke upale nerava (polineuritis) ili ~ak alkoholna padavica (epilepsija) ~esto se javljaju kod mladih
koji piju alkohol.
Sre}om, s obzirom da se u najve}em broju slu~ajeva radi o mladim, zdravim i
sna`nim osobama, zdravstvene posljedice pijenja alkohola nisu problem koji ih
mnogo zabrinjava.
Obi~no se, uz apstinenciju, zdravstvene tegobe brzo povla~e.
Ono {to vi{e zabrinjava je stalno RIZI^NO PONA[ANJE KOJE PRATI PIJENJE
ALKOHOLA KOD MLADIH.
Naprimjer:
a) prva seksualna iskustva naj~e{}e bez bilo kakvih kontraceptivnih mjera i
za{tite od zaraznih bolesti koje se prenose polnim putem. Posebnu teìnu
ovom problemu daje sve rasprostranjenija HIV infekcija (AIDS) koja se najlak{e prenosi polnim kontaktom. Brojna istraìvanja dokazuju da adolescenti koji piju alkohol manje koriste kondome od vr{njaka koji ne piju. âk 50% mladi}a i djevojaka imalo je prvo seksualno iskustvo pod dejstvom alkohola. Ali,
nekori{tenje za{tite, kondoma, pored rizika od polne bolesti, nosi i rizik od neèljene trudno}e.
b) vo`nja u pijanom stanju jo{ uvijek predstavlja najozbiljniji problem, jer su
posljedice veoma tragi~ne. Stalno raste broj saobra}ajnih nesre}a u kojima su
akteri bili pijani voza~i ispod 20 godina starosti. êst uzrok smrti kod mladih
su saobra}ajne nesre}e. Utvr|eno je da mladi ljudi izazivaju saobra}ajne nesre}e pri manjoj koncentraciji alkohola u krvi u odnosu na odrasle. Obja{njenje za to se mo`da krije u sklonosti ka ve}em riziku pod dejstvom alkohola i
nedostatku iskustva u vo`nji, naro~ito onoj pod utjecajem alkohola.
c) {kolovanje Mnogo je mladih ljudi koji piju i izostaju sa nastave, pokazuju lo{
uspjeh u {koli, gube interesovanje za sticanje novih znanja i suàvaju sferu
svog interesovanja, prekidaju dalje {kolovanje.
54
8. ZABLUDE O ALKOHOLU
[tetno dejstvo alkohola na ~ovje~ji organizam i problemi koji proizlaze iz pijenja
alkohola poznati su od davnina. Hipokrat je pisao "pijanstvo je umi{ljato, samovoljno izazivanje ludila". Bez obzira na {tetnost ljudi i dalje piju velike koli~ine alkohola,
a vremenom su stvorene mnoge zablude o "korisnosti" alkohola kao {to su:
z alkohol je hranjiv alkoholna pi}a ne sadrè u sebi dovoljno hranjivih materija
(bjelan~evina, ugljenih hidrata, vitamina i minerala) da bi mogla da sluè kao hrana. Ona imaju izvjesne kalorijske vrijednosti i malo ugljenih hidrata, tako da alkoholi~ar ima osje}aj sitosti. Dugotrajno pijenje alkohola sigurno dovodi do {tetnih
promjena na organima za varenje (jednjak, èludac, crijeva, jetra, pankreas).
z alkohol pomaè kod nesanice krajnji rezultat pijanstva je san. Me|utim, velika
je razlika izme|u normalnog sna koji sluì da bi se organizam odmorio i alkoholi~arskog sna koji je nastao anestezijom odre|enih centara u mozgu. Nakon
normalnog sna ~ovjek se osje}a svjeè, odmoreno. Kod alkoholi~arskog sna
osje}a mamurluk i to je jedan od najteìh trenutaka u pijanstvu.
z alkohol zagrijava organizam ova zabluda ~esto ima tragi~ne posljedice, jer moè
izazvati "bijelu smrt" kada alkoholi~ar zaspe u snijegu i smrzne se. Naime, alkohol
ubrzava gubljenje tjelesne toplote, tako {to {iri krvne sudove u potko`nom tkivu.
Zato se javlja crvenilo lica i subjektivni osje}aj toplote. Me|utim, {irenje krvnih sudova u koì uz istovremeno skupljanje krvnih sudova u unutra{njim organima, dovodi do zadràvanja ve}e koli~ine krvi u potko`nom tkivu i brèm hla|enju tijela.
z alkohol stvara seksi raspoloènje pod dejstvom alkohola ~ovjek se pona{a ne-
odgovornije i ~esto moè da pre|e granice pristojnosti. To se odnosi i na slobodniji pristup suprotnom polu koji ~esto moè da bude vrlo neprijatan. Utvr|eno
je da alkohol pove}ava èlju za seksom, ali smanjuje potenciju. êsta posljedica
pretjeranog pijenja alkohola je mu{ka nemo}, impotencija.
z alkohol je lijek zabluda o ljekovitosti alkohola je veoma prisutna, naàlost ~ak i
me|u ljekarima postoji neslaganje po tom pitanju. êsto se isti~e kako trudnice
treba da piju pivo da bi "imale mlijeka", crno vino popravlja krvnu sliku, èstoko
pi}e pomaè kod sr~anih smetnji, travarica kod stoma~nih tegoba, prehlada se lije~i rakijom itd.
Sva svjetska i na{a istraìvanja pokazuju da je ìvotni vijek alkoholi~ara oko 53
godine. Djeca ~ije su majke pile alkohol za vrijeme trudno}e i dojenja pokazuju zastoj u psiho-fizi~kom razvoju. Nijedno alkoholno pi}e, ni u jednoj zemlji na svijetu ni je priznato kao lijek.
9. DA LI JE ALKOHOLIZAM NASLJEDAN?
Ovo pitanje se ~esto postavlja naro~ito me|u mladima koji èle da sklope brak.
Nema biolo{kih dokaza (mada se u toj oblasti intenzivno istraùje) da je alkoholizam
nasljedan. To zna~i da jo{ nije otkriven nasljedni faktor (gen) koji bi ukazivao da }e
se razviti ova bolest. Zna~i, alkoholizam medicinski nije nasljedna bolest. Me|utim,
ne moè se zanemariti zapaànje da se alkoholizam ~esto javlja u porodicama gdje
55
je jedan od ~lanova alkoholi~ar i ~esto se prenosi sa generacije na generaciju, barem kod jednog od ~lanova.
Istraìvanja pokazuju da 73% sinova iz "alkoholi~arskih porodica" imaju problema sa pijenjem alkohola i problema u pona{anju.
K}erke iz takvih porodica u 68% slu~ajeva se udaju za mu{karce ~ije pijenje alkohola stvara {iroku lepezu problema. Obja{njenje za takvo stanje krije se u pojavi da
djeca kopiraju pona{anje svojih roditelja, na~in ìvljenja, me|usobne odnose, komunikaciju, pokazivanje ljubavi itd. Naprimjer sin ~iji je otac alkoholi~ar djetinjstvo provodi u porodi~noj atmosferi koja je optere}ena alkoholom. To pak utje~e na to da u
kasnijem periodu ìvota zasnuje svoju porodicu u kojoj }e vladati sli~na pravila koja su vladala u porodici njegovih roditelja. Prakti~no, naslje|uje se obrazac pona{anja, koji obi~no vodi ka razvijanju alkoholizma.
Sli~no obja{njenje vaì i za k}erke ovih porodica.
10. PREVENCIJA
Rad na prevenciji alkoholizma istovremeno je stru~ni, nau~ni i dru{tveni zadatak.
Po{to je pijenje alkohola prihva}eni oblik dru{tvenog pona{anja mnogo je teà i
sloènija prevencija alkoholizma od drugih bolesti.
U ovom slu~aju preventivne mjere imaju kao cilj ne samo sprje~avanje bolesti nego i {to ranije otkrivanje. U prevenciji alkoholizma neophodno je po}i od slijede}ih
momenata:
Sa medicinskog stanovi{ta alkoholizam je bolest koja dovodi do psihi~kog i
tjelesnog o{te}enja, istovremeno prouzrokuje ozbiljne socijalne, ekonomske,
dru{tvene i druge poreme}aje koji imaju krupne posljedice na cjelokupnu zajednicu.
Kao problem zdravlja, alkoholizam je, po u~estalosti i posljedicama, tre}a bolest u svijetu, odmah iza kardiovaskularnih i malignih oboljenja.
Prevencija alkoholizma ne moè biti odvojena od lije~enja i rehabilitacije, nego se mora provoditi jedinstveno i povezano, u saradnji stru~njaka odgovaraju}ih profila. S druge strane, alkoholizam je, kao bolest, i stru~no medicinski
problem, prije svega problem socijalne psihijatrije, a lije~enje i rehabilitacija u
tijesnoj su vezi sa prou~avanjem i prevencijom alkoholizma.
Prevencija alkoholizma mogu}a je samo uz jasnu definiciju problema i dobro
poznavanje cjelokupne problematike nastanka i razvoja alkoholne bolesti.
Primarna prevencija alkoholizma podrazumijeva unapre|enje i za{tita psihi~kog zdravlja stanovni{tva koja treba da bude usmjerena na sniàvanje
procenta emocionalnih stresova i raznih drugih {tetnih utjecaja koji mogu prouzrokovati mentalne poreme}aje.
Primarna prevencija alkoholizma obuhvata rad u {iroj socijalnoj sredini i zasniva se na vaspitnom djelovanju protiv uzimanja alkoholnih pi}a i shva}anja
da je alkoholizam bolest, a ne porok.
Primarna prevencija alkoholizma provodi se integralno sa drugim ovisnosti56
ma kao medicinsko socijalnim pojavama.

Nosioci prevencije su stru~njaci iz razli~itih oblasti (socijalni radnici, psiholozi, defektolozi, pedagozi, prosvjetni radnici, ljekari i dr.) zatim razne dru{tvene
organizacije, sportska dru{tva, kulturno prosvjetne organizacije, institucije za
pred{kolsku brigu o djeci i druge vaspitno obrazovne institucije.
Shva}anje da je alkoholizam bolest, a ne porok, je su{tina vaspitnog djelovanja.
Sekundarna prevencija je ustvari rana identifikacija bolesti i poreme}aja koja
podrazumijeva blagovremeno identificiranje bolesti i zapo~injanje lije~enja.
Tercijarna prevencija ima za cilj sprje~avanje izbijanja najteìh komplikacija od
alkoholizma i smanjivanje onesposobljenosti jo{ produktivnog dijela stanovni{tva
(alkoholi~ari obolijevaju u najproduktivnijem ìvotnom dobu), a to zna~i sveobuhvatno lije~enje alkoholi~ara.
10.1. Programi prevencije

Jedan od osnovnih preduslova uspje{ne prevencije je prepoznavanje problema,
njegovo jasno definisanje sa stru~nim nau~nim pristupom, kao i postojanje kvalifikovanih izvr{ilaca programa prevencije. Najva`niji programi prevencije su u vaspitno
obrazovnim ustanovama koje trebaju da unaprijede mentalno zdravlje u zajednici i
organizacijama civilnog dru{tva. U njima mogu, pored zdravstveno prosvjetnih aktivnosti, biti primijenjeni razni oblici prevencije:
zabrana uzimanja alkoholnih pi}a,
netolerisanje pijenja manjih koli~ina alkoholnog pi}a,
kontrola proizvodnje i distribucija alkoholnih pi}a.
Zna~ajan oblik prevencije alkoholizma je i ostvarivanje stalnog sistema senzibilizacije stanovni{tva putem radija, televizije i {tampe. Fizi~kim aktivnostima i rekreacijom koja bi bila dostupna svakom gra|aninu, a posebno mladim ljudima, moè
se pomo}i u zna~ajnom uspostavljanju psihi~ke ravnoteè, a time i isklju~ivanja potrebe za alkoholom.
11. LIJEÊNJE ALKOHOLIZMA

Veoma mali broj alkoholi~ara na lije~enje dolazi dobrovoljno. Obi~no dolaze pod
pritiskom drugih, kada zbog svog pona{anja i na~ina ìvljenja po~nu uzrokovati neprilike i pote{ko}e u porodici, na poslu i u dru{tvu. Rano otkrivanje i prepoznavanje
veoma je va`no za njegovo uspje{no lije~enje, posebno kod mladih ljudi, kako bi
mogli izbje}i rizi~no pona{anje.
Veoma je va`no ko }e i kako pruìti pomo} alkoholi~aru i motivirati ga za lije~enje bez prijetnji, agresivnosti i izli{nog traènja raznih obe}anja. Osoba koja èli da
pomogne mora da ima jasan stav o alkoholizmu kao bolesti. Alkoholi~aru treba pri}i sa potrebnim razumijevanjem i ljubavlju (empatija), {to }e podrazumijevati, ne samo iskrenu èlju za lije~enjem, nego i ubje|enje da je izlje~enje,
uz ispunjenje odre|enih uslova, mogu}e.
57
Kod alkoholi~ara je potrebno razviti povjerenje i samopouzdanje, upravo ono

osje}anje koje nedostaje tim bolesnicima ili je potpuno poljuljano.
Savremeno lije~enje alkoholizma zahtijeva aktivno u~e{}e osobe koja se lije~i,
kao i aktivno u~e{}e porodice.
Za lije~enje alkoholne bolesti ne postoji specifi~an lijek, ona se uspje{no lije~i
kombinovanjem psihofarmaka i raznih vidova socio-terapije i psihoterapije. Tako se
moè formirati i realizovati stav da se ìvotna zadovoljstva ne postiù i ìvotne
te{ko}e ne savladavaju uz pomo} alkohola.
Alkoholizam se moè lije~iti na vi{e na~ina:
dispanzerski (ambulantno),
hospitalnim tretmanom (stacionarno),
u savjetovali{tima,
u dnevnim bolnicama,
klubovima lije~enih alkoholi~ara.
Smatra se da alkoholizam kao bolest u ve}ini slu~ajeva po~inje onda kada se nakon duèg perioda prekomjernog pijenja javi izraziti apstinencijski sindrom zbog prekida uzimanja alkohola i smanjivanja uzetog alkoholnog pi}a. Zbog toga je za lije~enog alkoholi~ara najva`nije ne po~eti ponovi piti do kraja ìvota.
58
RIZIKO I ZA[TITNI
FAKTORI KOJI UTJEÛ
DA MLADI (NE) UZIMAJU
PSIHOAKTIVNE SUPSTANCE
Zineta Dvizac, prof.spec.med.psihologije
1. OVISNOSTI
Upotreba (zloupotreba) alkohola i droga, te problemi koji iz toga proisti~u, ve} duè vrijeme zabrinjavaju ve}i dio ~ovje~anstva. Iako se moè ~initi da je konzumiranje alkohola i drugih psihoaktivnih supstanci stvar li~nog izbora, postoje dokazi koji
govore da mnogi pojedinci koji po~inju zloupotrebljavati odre|ene supstance, vjerovatno postaju i ovisni njima. Ve}ina profesionalaca vjeruje da sve ovisnosti proizilaze ba{ iz faze zloupotrebe. Danas se sa sigurno{}u zna da su osobe koje konzumiraju alkohol ili druge psihoaktivne supstance na nezdrav na~in, bolesne osobe. Posljedice su mnogobrojne. O{te}uje se radno produktivna aktivnost, ugroàva normalan porodi~ni ìvot, gubi samopo{tovanje i po{tovanje drugih; drugim rije~ima
cjelokupno psihosocijalno funkcioniranje je zna~ajno ometeno.
Svi koji ìve u neposrednoj okolini ovisnika tako|e se na izvjestan na~in osje}aju lo{e i pored toga {to poduzimaju razli~ite na~ine da bi se za{titili. Unato~ tome
bolest ovisnosti se moè lije~iti, ali {to je jo{ i va`nije, moè se prevenirati. Lije~enje i prevencija daju bolje efekte ukoliko se poduzmu ranije. Stoga je opravdano
razmi{ljanje da svaka upotreba, posebno rana upotreba alkohola ili drugih supstanci, moè za neke osobe biti rizi~na.
Upotreba se obi~no veè uz situacije relaksacije, druènja, ozna~avanja va`nih doga|aja ili praznika. Upotreba moè izazvati mentalne smetnje i poremetiti pona{anje.
Zloupotreba supstanci prepoznaje se po manje uobi~ajenom na~inu uzimanja
supstanci koji remeti uobi~ajeni tok ìvota. Psihofizi~ko zdravlje se ugroàva. Konzumiranje psihoaktivnih supstanci se nastavlja unato~ rastu}im ili stalnim fizi~kim,
psihi~kim i socijalnim problemima koje psihoaktivne supstance pogor{avaju.
Ovisnost proizilazi iz faze zloupotrebe do pune ovisnosti koja se prepoznaje po
barem tri od devet mogu}ih simptoma: 1. uzimanje ve}e koli~ine duè vremena; 2.
neuspjeh pri poku{aju da se prestane sa uzimanjem; 3. tro{enje velikog dijela vremena u potrazi za supstancom; 4. nemogu}nost ispunjavanja osnovnih obaveza; 5.
59
zanemarivanje ili isklju~ivanje va`nih aktivnosti; 6. kontinuirana upotreba, bez obzira na negativne posljedice; 7. pove}ana tolerancija na supstancu; 8. apstinencija sa
popratnim smetnjama; 9. upotrebljavanje supstance da se izbjegne apstinencija.
Narkomanija se naj~e{}e definira kao o ovisnost o drogama. Droga je psihoaktivna supstanca, koju ljudi uzimaju kako bi smirili ili podstakli odre|ene tjelesne ili
psiholo{ke funkcije, a ~ije kontinuirano i nekontrolirano uzimanje dovodi do ovisnosti.
Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) "ovisnost je stanje psihi~ko,
a ponekad i tjelesno, koje se karakteri{e promjenom pona{anja i drugim promjenama,
{to uvijek uklju~uje neodoljivu potrebu za uzimanjem droge, stalno ili povremeno, kako bi se postigao njen psihi~ki u~inak, ponekad da bi se izbjegla neugoda zbog njenog uzimanja". Posljedice su mnogostruke. Intenzitet i vrsta posljedica ovise o tipu
upotrebljene supstance, na~inu uno{enja u organizam, koli~ini i duìni konzumiranja.
2. UZROCI OVISNOSTI
Nastanak ovisnosti karakteri{e vi{e uzroka koji se prepoznaju u intrapsihi~kom i interakcijskom odnosu sa drugima, koji imaju svoju logiku i ritam javljanja.
Teorijska tuma~enja uzroka ovisnosti
Principi u~enja
z Model redukcije tenzije - iskustveno, smatra se jednim od najpoznatijih mode-
la. Npr. tenziju koju stvori naporan dan alkohol ili neko drugo sredstvo svojim
efektima mogu olak{ati.
z Model prevencije pogor{anja - usmjerenje ka uvezanosti izme|u konzumiranja
supstanci i specifi~nih okida~a u sredini. Opisan je tako {to uzimanje supstanci

veè za specifi~ne neprijatne okolnosti u ìvotnom okruènju. Kada se vezivanje
dogodi, svako naredno de{avanje dovoljno je da se izazove potreba za konzumiranjem, sada ve} odre|ene supstance.
z Model oblikovanja pona{anja podrazumijeva modeliranje pona{anja posmatra-
njem onih koji konzumiranjem supstanci imaju u tome neke beneficije. Ovaj model primjenjiv je kod djece i mladih koji posmatraju i opona{aju osobe koje konzumiraju drogu.
Emocionalni faktori
Samomedikacija ima za cilj zatomljivanje emocionalne boli, npr. umanjivanje boli
izazvane stresom ili psiholo{kom traumom, zatim zbog opadanja samopo{tovanja, depresivnosti, nedostatnosti, lak{eg savladavanje straha koji je izazvan situacijama kada
je neuspjeh izvjestan. Na taj na~in gubi se {ansa da se doìvi uspjeh, te se stvara odbrana "ja bih uspio/la da nisam ovisan/na. Npr. ovisnik o psihoaktivnim supstancama nikad
i nije isprobao svoje stvarne sposobnosti niti je iskusio adekvatna mjerila za (ne)uspjeh.
Vjerovanja - uvjerenja
Za nastanak ovisnosti mogu imati zna~aj nezdrava vjerovanja, uvjerenja, lo{ na~in razmi{ljanja. Pominju se ~etiri takva vjerovanja koja mogu voditi u ovisnost.
Prvo vjerovanje je da ja moram uvijek raditi i primati potvrde da bih se osje}ao
vrijednim. Stvarnost je ponekad te{ka ili veoma te{ka pa se ne moè biti efikasan,
60
{to okolina osu|uje. Stalna osu|ivanja mogu pokrenuti osje}aj bespomo}nosti, depresivnosti i pove}ati time mogu}nost posezanja za drogom.
Drugo vjerovanje je "drugi bi trebali da se prema meni ophode dobro ili da me podnose". Ako se vjeruje da bi se ljudi uvijek prema meni trebali ophoditi dobro, a pona{aju se kao prema ve}ini u sli~nim situacijama, to moè proizvesti povrije|enost, depresivnost i odvesti u osje}aj izoliranosti pa je posezanje za drogom vrlo vjerovatno.
Tre}e vjerovanje je "ìvot bi trebao da bude fer". Kada to nije, i kada neko po~ne
vjerovati da ne}e mo}i izdràti ako se ìvot ne promijeni, moè izazvati frustraciju
koja moè odvesti u zloupotrebu droga.
êtvrto vjerovanje je "pro{lost je ista kao budu}nost". Ovo vjerovanje moè izazvati osje}aj bespomo}nosti i kada ljudi osje}aju da trenutno prisutne te{ko}e ne}e
biti mogu}e nikako savladati. Vode}a misao je, ako je sada{njost nesavladiva, budu}nost neizvjesna, ~emu onda ìvjeti - preostaju jedino alkohol i droga.
Kada nezdrava vjerovanja izazovu osje}aj bespomo}nosti, i kada se na to ~ovjek
navikne, to ga moè uvesti u zatvoreni krug ovisnosti.
3. LI^NOST OVISNIKA O
PSIHOAKTIVNIM SUPSTANCAMA
U nastojanju da se definira li~nost ovisnika o psihoaktivnim supstancama ne mogu se zaobi}i sistemi odnosa u sredini u kojoj osoba odrasta, kulturolo{ki milje, {to
je jednako va`no kao i predispozicije li~nosti i njen sveukupan psihocijalni razvoj.
Ustaljeno je mi{ljenje da ovisnik o psihoaktivnim supstancama iskazuje izvjesne crte li~nosti koje ga usmjeravaju ka zloupotrebi psihoaktivnih supstanci.
Smatra se da su to emocionalno nezrele li~nosti, nesamostalne, niske tolerancije na
frustraciju i bol, osobe koje te{ko mogu ~ekati da zadovolje potrebu, ili odgode zadovoljstvo. Tako|e se smatra da su to osobe niskog samopo{tovanja, koje izbjegavaju odgovornost i sl. Uzimanjem droge ovisnik postaje razdra`ljiv, sve vi{e napet, impulsivan, upla{en, skoro potpuno reducirane pozitivne emocionalnosti.
To su osobe koje se brzo identificiraju sa negativnim idealima i koje teè ka grupama asocijalnog pona{anja. Te grupe su heterogenog sastavu po polu, obrazovanju,
porodi~nom ili ekonomskom statusu, ali su to naj~e{}e grupe koje ~ine mladi.
3.1.
Psihosocijalni razvoj li~nosti
Jednu od najzna~ajnijih teorija psihosocijalnog razvoja li~nosti dao je Erik Erikson.

On govori o funkciji JA u svakoj uzrasnoj dobi od prve godine ìvota do zaokruìvanja
ìvotnog ciklusa, pri ~emu fokusira uspostavljanje ravnoteè izme|u bipolarno postavljenih psiholo{kih odrednica u svakoj fazi razvoja pojedina~no. Razmatraju}i polaritet
psihi~kih komponenti i njegovo razrje{enje Erikson ne smatra da jedno svojstvo treba
zamijeniti drugim, da se jedno stvara, a drugo izostaje, nego se zapravo moraju pojaviti oba svojstva da bi se napravio srazmjer /npr. iz srazmjera komponenti povjerenja
i nepovjerenja ra|a se nada/. Erikson jasno ukazuje na zna~aj odnosa izme|u individue i sociuma u svakoj razvojnoj fazi pojedina~no. U svim fazama psihosocijalnog
61
razvoja postoje faktori rizika i za{tite. Uzrast izme|u 9. i 20. godine ìvota smatra
visoko rizi~nim za psiholo{ko izrastanje. Prema Eriksonu to su ~etvrta i peta faza psihosocijalnog razvoja od osam koje je je ovaj teoreti~ar razradio.
Faze psihosocijalnog razvoja /E.Erikson/
{ematski prikaz
Faktori rizika u fazama psihosocijalnog razvoja /E.Erikson/
62
Prva faza pokriva prvu godinu ìvota. Razvija se osje}aj povjerenja nasuprot
nepovjerenju. Klju~na interakcija je izme|u majke i djeteta. Nepovjerenje proizlazi
iz doìvljaja napu{tenosti i konfuzije kada je majka duè odsutna ili kada je nema.
Iz povoljnog srazmjera povjerenja i nepovjerenja budi se nada.
Druga faza pokriva drugu i tre}u godinu godinu ìvota kada se razvija autonomnost naspram stida i sumnje. Dijete prolazi navikavanje na toalet, mentalno se bavi tim aktivnostima dostiè samoregulaciju. Nazire se snaga u pozitivnoj osnovi identiteta (mogu pustiti i zadràti). Dijete po~inje da se oslanja na vlastitu volju, posmatra
da li je dostojno povjerenja ili mogu}oj izloènosti razli~itim posramljivanjima {to moè imati lo{e posljedice. Samostalnost proisti~e iz srazmjera izme|u sumnje i stida.
Tre}a faza pokriva tre}u i ~etvrtu godinu ìvota kada se razvija inicijativa nasuprot krivici. Socijalna funkcija je na nivou "stvarati", zapo~inje uvi|anje razlike
izme|u dje~aka i djevoj~ice, ma{te i stvarnosti. Dijete po~inje da razumijeva svrsishodnost aktivnosti, mogu}nost sagledavanja ili nesagledavanja. Iz srazmjere inicijative i krivice ra|a se svrsishodnost.
êtvrta faza veè se za period izme|u pete i jedanaeste godine koju odlikuje marljivost nasuprot inferiornosti. Javlja se ogromna radoznalost, èlja da se u~i i saznaje. Energija i inspiracija bivaju usmjerene. Inferiornost se javlja kada dijete proma{i u
poku{ajima da ovlada nekom vje{tinom. Iz srazmjera marljivosti i inferiornosti javlja se
vrlina kompetentnosti. [kola postaje zamjena za dom, a sa ovim novim svijetom dolaze i nove opasnosti. Nastaje i stalna utakmica u okoli{u. Uspjesi i zadovoljstva su pod
stalnim izazovom. Ukoliko dijete ima problem prilagodljivosti, moè se razviti osje}aj niè vrijednosti, prikrivene nekompetentnosti koja se pojavi u doba puberteta i kasnije.
Peta faza je period izme|u trinaeste i dvadesete godine ìvota, ozna~en mehanizmima ucjelovljivanja identiteta nasuprot krizi identiteta - konfuziji uloga. Dijete postaje mladi}/djevojka. Ovo je period preispitivanja misli i akcija, sposobnosti
opaànja. Socijalna funkcija ogleda se u uklju~ivanju me|u odrasle sa elementima
kreativnosti. Ra|a se vjernost, odanost kao vrlina. Mogu}nost da se razvije snaga
identiteta uz pozitivne i negativne elemente zavisi od uspje{nog zavr{avanja ranijih
razvojnih faza. Problem identiteta je u tome {to se mora uspostaviti kontinuitet izme|u pro{losti i budu}nosti i {to je ovo doba - doba u kojem je adolescent u svoj svojoj ranjivosti kriti~ki preobrazitelj i jednog i drugog. Pored onog pozitivnog u identitetu postoji i ono za {to je pojedinac bio posramljivan, ka`njavan, za {ta se osje}ao
krivim, {ta su mu neuspjesi i kompetencije/nekompetencije. Identitet je, dakle, ucjelovljenje svih prethodnih identifikacija i samoslika uklju~uju}i i negativne. Veoma je
zna~ajna ~injenica da mladi (svjesno ili nesvjesno) prepoznaju svoj negativni dio
identiteta u roditeljima i po~inju sumnjati u ono u {ta su ranije vjerovali i kako su razmi{ljali. Oni rekonstruiraju prethodne identifikacije u predvidivoj budu}nosti. Ucjelovljivanje identiteta moè biti ometeno nekim ranijim osuje}enjima, li~nim i porodi~nim
tragedijama, naglim dru{tvenim promjenama, koli~inom iznenadnih nagona kojima
se ne moè ovladati Ove ~injenice mogu postati kriti~ne. Ako se dijete nije razvijalo
u pozitivnoj psihodinamskoj sredini adolescent }e izabrati negativan identitet. To
zna~i da }e odbijati uzore pona{anja koji mu se predlaù kao poèljni i izabrati one
koji su mu se predo~avali kao nepoèljni i opasni. Slabosti roditelja se prepoznaju i
rezultat moè biti potpuno suprotno pona{anje od onoga koje mu se preporu~uje.
Drugi oblik neuspjelog razvoja je manifestacija difuzije identiteta tj. raspr{enje i ra63
zbijanje slike o sebi. Gubitak srazmjere producira osje}aj smetenosti, strahove, nesposobnost da se psiholo{ki i socijalno definira. Takvi mladi ljudi skloni su da se
povla~e u sebe, izbjegavaju obaveze ulaze u prazne odnose sa drugima. Navedeni
faktori mogu biti rizi~ni za nastanak delinkvencije, eksperimentiranje sa drogama
popra}eno razli~itim vidovima asocijalnog pona{anja.
[esta faza je period od dvadesetih godina do srednje ìvotne dobi ozna~en kao
period intime nasuprot izolaciji. Intima se definira kao sposobnost stvaranja
partnerskih odnosa, prisnost u prijateljstvu, ljubavi . To je sposobnost da se identitet
zdruì sa identitetom drugih bez straha da }e izgubiti ne{to od sebe.
Posljednje dvije faze, sedma i osma, podrazumijevaju generativnost nasuprot
stagnacije, zrelost, integritet nasuprot beznade`nosti. Ovim se zatvara ìvotni krug.
4. FAKTORI RIZIKA U
ADOLESCENTNOM DOBU
Adolescencija se smatra veoma va`nim periodom u razvoju li~nosti. To je vrijeme obiljeèno promjenama koje po~inju biolo{kim, a zavr{avaju se socijalnim. Psiholo{ki zahtjevi u tom periodu veoma su intenzivni i ukoliko se razrije{e uspje{no,
funkcioniranje li~nosti u odraslom dobu je uspje{nije.
Ulaskom u adolescenciju uslo`njavaju se kognitivne sposobnosti. Adolescent moè da postavlja hipoteze, moè da stvara, istraùje, razvija se apstraktno mi{ljenje.
U odnosu na okolinu adolescent moè biti nepredvidiv, ~esto neobi~an. Proces sazrijevanja, intelektualni i emocionalni, moè biti obiljeèn kriznim stanjima. Naj~e{}e su
to emocionalne krize koje se do jedne granice mogu smatrati sastavnim dijelom psihosocijalnog razvoja. Da li }e do}i do ozbiljnijih poreme}aja zavisi od vi{e faktora.
Ponekad je zna~ajno da li u tome preovladavaju vi{e unutarnji ili vanjski faktori. Psihi~ke smetnje mogu biti posljedica nesklada iz prethodnih razvojnih faza. To se moè prepoznati u nedostatnom adaptacionom potencijalu na rastu}e zahtjeve u novim
nadolaze}im realitetnim uslovima ìvota - npr. {kolovanju. Podaci u literaturi pokazuju da se poreme}aji u adolescenciji kre}u izme|u 15 i 20 %. Ti poreme}aji se iskazuju u teìm stanjima raspoloènja, anksioznosti, poreme}ajima pa`nje i pona{anju,
a u nekim slu~ajevima kombinovano sa razli~itim oblicima asocijalnog pona{anja i
mogu biti veoma ozbiljni. Delinkvencija je u ovom periodu veoma intenzivna. Neke
du{evne bolesti pa i bolesti ovisnosti po~inju upravo u ovom dobu. Adolescenti rijetko samoinicijativno traè pomo}, zbog stida, nepovjerenja, straha i sl.. Stoga su razumljivi iznenadni ili urgentni pozivi roditelja ili nastavnika za profesionalnom pomo}i. U ovakvim situacijama veoma je va`no definirati situaciju uz saradnju roditelja,
nastavnika, vr{njaka i samog adolescenta kako bi se odredila efikasna pomo}.
Va`no je imali na umu da postoje klasi~ni stavovi u odnosu na adolescentni razvoj koji govore da je to period kojeg karakteri{e zbrka, regresija i sl. dok stru~ne studije opovrgavaju takve stavove. Promjene u adolescenciji jesu upadljive, od biolo{kih do pona{ajnih. Manifestiraju se kako prema roditeljima, tako i prema vr{njacima
i kontakti me|u njima rastu. Obrazac komuniciranja sa vr{njacima kre}e se od dru64
ènja sa manjim grupama, istospolnih do ve}ih i mje{ovitih grupa. Stvaraju se i parovi koji se ~esto izdvajaju. Prijateljstva su intenzivna i mogu duè da traju. Odanost
kao vrlina veoma je intenzivna. U ve}ini slu~ajeva te relacije sa vr{njacima nisu na
{tetu odnosa sa roditeljima i drugim odraslim osobama unato~ burnim i buntovni~kim reakcijama prema njima.
Veliki broj adolescenata je pod jakim utjecajem roditelja i ostalih odraslih osoba i
koji, uz izraènu èlju za samostalno{}u, imaju potrebu za redom i disciplinom i prihvatanjem od strane odraslih. U ve}ini slu~ajeva ne odbacuju sisteme vrijednosti
svojih roditelja, niti moralne vrijednosti koje im nude odrasli.
Na{a iskustva u radu sa ovisnicima o psihoaktivnim supstancama podudaraju
se sa nekim odrednicama koje se odnose na njihovu li~nost kao i sa tuma~anjima
o faktorima rizika u periodu psihosocijalnog razvoja. Uo~ili smo da njihov period
odrastanja karakteri{e niz razli~itih stresogenih situacija i doga|aja koji za neke od
njih imaju traumatsko zna~enje. U njihovim porodicama ~esto je izostajala emocionalna toplina i podràvanje razvoja pozitivnih navika i vrijednosti. To se odrazilo
kroz njihovo {kolovanje gubitkom motivacije za postignu}em, oteànom adaptacijom na zahtjeve i pravila pona{anja u {kolskom ìvotu. Veliki broj se upadljivo pona{ao jo{ u osnovnoj {koli, bilo da su ispoljavali hiperaktivnost ili da su bili pretjerano poslu{ni i stidljivi. Srednju {kolu ve}ina napu{ta, u~enje je sve lo{ije, pona{anje problemati~nije i ve} na po~etku srednjo{kolskog obrazovanja zapo~inju
eksperimentirati sa razli~itim psihoaktivnim supstancama. Neki od njih su bili izloèni razli~itim vrstama zlostavljanja u porodici i izvan porodice, a neki su odrastali
u porodicama u kojima je jedan ili pak vi{e ~lanova bili ovisnici, {to je imalo specifi~an utjecaj na njihovo psiholo{ko profiliranje. Velika je vjerovatno}a da su ovi navedeni faktori, uz lak{u dostupnost i zabludu o blagotvornom dejstvu droge, bili visoko rizi~ni za nastanak ovisnosti.
Faktori rizika- klju~ne rije~i:
Dostupnost psihoaktivnih supstanci
Zablude o blagotvornom dejstvu droge
Uzrast doba visoke ranjivosti (9 - 20 god)
Li~nost - nekompetentnost, emocionalna nedostatnost,
edukativna zapu{tenost
Porodica - nezdravi odnosi, zloupotreba supstanci, ovisnost
5. STRATEGIJA ODOLIJEVANJA
Podrazumijeva za{titne faktore me|u kojima zna~ajno mjesto zauzimaju psiholo{ki za{titni faktori. Psiholo{ki za{titni faktori ne mogu se posmatrati izvan cjelovitog
koncepta prevencije ovisnosti o drogama. Principi primarne prevencije, u ~ijoj osnovi su ta~na informacija i primjerena edukativna obrada odgovaraju}ih sadràja, imaju dugoro~an psiholo{ki efekat. Faktore psiholo{ke za{tite svaki mladi ~ovjek
moè prona}i u sebi:
65
u svojim mislima tj. na~inima razmi{ljanja koji omogu}avaju vi{e odgovora na

jedno pitanje;
u svojim emocijama, u~e}i da ih izrazi odmjereno i sna`no u odgovaraju}im
okolnostima;
u traganju ka dobrom kroz osmi{ljenu i svrsishodnu komunikaciju;
u doìvljaju zadovoljstva kada drugima ~ini dobro;
u iznalaènju i njegovanju duhovnosti;
u ma{tanju i èlji da se stvara, u~i i radi;
u ljubavi i radosti koju moè podariti sebi i podijeliti sa drugima;
u snazi da se zaobi|e zlo;
u iznalaènju vremena i prostora za zdravu rekreakciju i opu{tanje.
Mladi mogu nau~iti socijalne vje{tine, uvje`bati sposobnosti svrsishodnog
pona{anja.
Mladi mogu nau~iti na~ine nenasilnog pona{anja i rje{avanja konflikata.
Mladi mogu voditi radionice asertivnog pona{anja i kreativnog izraàvanja
MLADI SE NE MOGU ODUÎTI DA SE ZANOSE, ALI SE MOGU PODUÎTI ÎME DA SE ZANOSE.
6. PORUKE ZNAÂJNE ZA PREVENCIJU

OVISNOSTI O PSIHOAKTIVNIM SUPSTANCAMA
Suzbijanje ovisnosti o psihoaktivnim supstancama zahtijeva aktivnost svih gra|ana i svih institucija na svojevrstan na~in. Preveniranje ovisnosti podrazumijeva ta~nu
informaciju zasnovanu na nau~nim podacima, kako o uzrocima, tako i o mogu}nostima blagovremenog suzbijanja po{tuju}i pri tome principe kontinuiranog rada i principe didakti~ke obrade sadràja zavisno od uzrasta i sredine sa kojom se radi.
z Svi smo u prevenciji.
z Ve}ina mladih ne uzima drogu.
z Ta~na informacija o djelovanju droga na psihofizi~ko zdravlja.
z Vi{estruki uzroci i vi{estruke posljedice.
z Biti ponosan na zdravlje.
z Razli~ite tablete uzimati samo uz konsultaciju sa stru~njakom.
z Biti odgovoran za svoje zdravlje.
z Razumjeti znatièlju mladih i imati strpljenja za dileme koje pokaù.
z Jasno}a poruke da je uzimanje bilo koje psihoaktivne supstance rizik.
z I mala koli~ina moè {tetiti zdravlju.
z Drogu nije sigurno uzeti ni jedan jedini put.
z Nije samo radoznalost uzrok za uzimanje droge.
z Podràvati iskrene razgovore sa mladima uz povjerljivost.
z Cijeniti i razumjeti potrebe mladih za traganjem, burnim ispoljavanjem emocija.
Nau~iti re}i ne rizi~nim pozivima izazovima.
66
PRIMARNA PREVENCIJA KAO

METODA IZBORA PRI SPRJEÂVANJU
I SUZBIJANJU BOLESTI OVISNOSTI
Doc.dr. Habiba Salihovi}, primarius

Zavod za javno zdravstvo Kantona Sarajevo
Bolesti ovisnosti nisu nove i nepoznate na na{im prostorima, ali njihova ekspanzija u poratnom periodu je evidentna i naprosto alarmira kako profesionalce, tako i
neprofesionalce.
Upotreba alkohola i duhana je u na{im krajevima veoma davno stekla status socijalno prihvatljivih pojava, koje ~esto predstavljaju u o~ima konzumenata i njihovog dru{tva
sticanje statusa odraslih kad je omladina u pitanju, ili pak dru{tveno "uklopljenih" osoba
kada su odrasli u pitanju. înjenica je da je proizvodnja i upotreba duhana i alkohola kod
nas zakonita i da ih moèmo svrstati u legalne droge. Naàlost socijalne i zdravstvene
posljedice su velike, a njihovo lije~enje skupo i dugotrajno. Proizvodnja, promet i konzumacija psihoaktivnih supstanci su nelegalne radnje, zakonski sankcionisane (Krivi~ni zakon F/BiH br. 36/03), ali to ne zna~i da ih nema ili da se javljaju sporadi~no.
Zbog nepostojanja pouzdanih pokazatelja javnost, pogotovo mediji, kalkuli{e sa
nerealnim brojem povremenih konzumenata i stalnih ovisnika. Problem kojim se javnost mora pozabaviti je ~injenica da se broj osoba koje povremeno ili stalno uzimaju drogu pove}ava. Naàlost, to su uglavnom osobe adolescentne dobi, a starosna
granica je sve nià. Mi moèmo analizirati situaciju i traìti uzroke u ratnim i postratnim okolnostima u kojima ìvi ova zemlja, ali ~injenica je da su bolesti ovisnosti u
ekspanziji u cijelom svijetu, te da se svako na svom terenu bori sa ovim po{astima u
skladu sa svojim mogu}nostima. Podaci koji se kumuliraju i analiziraju u Svjetskoj
zdravstvenoj organizaciji (SZO) su dosta alarmantni, te su u njihovom dokumentu
"Zdravlje za sve u 21. vijeku" odre|ena poglavlja posve}ena bolestima ovisnosti.
Cilj 12. Evropska politika "Zdravlje za sve u 21. vijeku" glasi:
"Do 2015. godine {tetni efekti za zdravlje nastali konzumiranjem supstanci koje
izazivaju ovisnost kao {to su duhan, alkohol i psihoaktivne supstance, trebali bi biti
zna~ajno smanjeni u svim zemljama ~lanicama.
12.1. Procenat nepu{a~a u svim zemljama treba da bude smanjen za 80,0% kod
stanovnika starijih od 15 godina i blizu 100,0% kod mla|ih od 15 godina.
67
12.2. Do 2015. godine konzumacija alkohola po stanovniku ne smije da se pove}a niti prema{i {est litara po stanovniku godi{nje, a treba da je blizu nule kod djece
mla|e od 15 godina.
12.3. Do 2015. godine prevalencija zloupotrebe nedozvoljenih psihoaktivnih supstanci treba da se smanji u svim zemljama za najmanje 25,0%, a smrtnost za najmanje 50,0%.
Ciljevi koje je postavila SZO, makar i dugoro~ni, veoma su ambiciozni. Kada se
govori o procentu izlje~enja ovisnika o drogama, SZO tvrdi da 68% ovisnika ozdravi ili im se stanje znatno pobolj{a ako se danas podvrgnu tretmanu. Me|utim, istovremeno se regrutuje sve ve}i broj novih konzumenata, {to i laike i profesionalce
upu}uje na ~injenicu daje "bolje sprije~iti nego lije~iti", tj. da je prevencija najbolji "lijek". Problemi bolesti ovisnosti obi~no se "vezuje" za zdravstvo, te mnogi djelatnici
iz drugih sektora smatraju da je sprje~avanje i suzbijanje bolesti ovisnosti isklju~ivo
problem zdravstvenog sektora. Ova tvrdnja je ta~na samo u onom dijelu koji se
odnosi na lije~enje i otklanjanje posljedica na zdravstveno stanje ovisnika, problem
sprje~avanja i suzbijanja bolesti ovisnosti je multidisciplinaran, {to zna~i da se u njega po slu`benoj du`nosti moraju uklju~iti razni sektori: zdravstvo, obrazovanje, socijalni rad, zakonodavstvo, mediji, policija, sektor kulture i sporta.
Naravno, povezanost svih ovih sektora dosta je te{ko posti}i. Najbolje uvezivanje
se moè ostvariti putem vladinih institucija - ministarstava koja su nadle`na za pomenute sektore. Da bi se uvezanost postigla i da bi svaki sektor funkcionisao u svom domenu potrebno je imati dobro osmi{ljenu strategiju prevencije bolesti ovisnosti sa jasnim zadacima koji vode ka zadatom cilju - sprje~avanju i suzbijanju bolesti ovisnosti.
1. CILJ
Izrada Strategije prevencije zloupotrebe droga koja bi bila osnov za sa~injavanje
planova i programa primarne prevencije u razli~itim sektorima i na razli~itim nivoima,
te povezivanje svih subjekata na istom zadatku.
2. METODOLOGIJA RADA
Analiza dosada{njih strategija i programa ra|enih kod nas i u svijetu, te kompilacija zaklju~aka i preporuka SZO, a prema metodologiji javnog zdravstva.
3. REZULTATI I DISKUSIJA
Podjela nivoa prevencije na primarni, sekundarni i tercijarni je uslovna, jer je samo primarna prevencija, ra|ena kroz javnozdravstveni pristup, prava prevencija budu}i da je usmjerena ka podizanju nivoa znanja populacije o {tetnosti zloupotrebe
droga, dakle ~ini se sve da do problema ne do|e. Sekundarna i tercijarna prevenci68
ja podrazumijevaju lije~enje, smanjenje {tete i rehabilitaciju, pa se zapravo ne mogu ni smatrati prevencijom ovisnosti nego zaustavljanjem daljih {teta.
Primarna prevencija podrazumijeva niz akcija i intervencija koje se poduzimaju
prije nego {to se pojavi zdravstveni problem, {to zna~i da se djeluje u pravcu prekidanja mreè uzro~no-posljedi~nih veza neke negativne pojave, ili vi{e negativnih
pojava koje dovode do zdravstvenih problema. Primarna prevencija se bavi pra}enjem i sprje~avanjem raznih negativnih utjecaja na pona{anje i stavove ciljnih grupa, a glavni joj je cilj motiviranje ljudi da promijene svoj na~in ìvljenja u èljenom
pravcu - o~uvanju i unapre|enju zdravlja.
Osnovni principi primarne prevencije su:
partnerstvo - {to zna~i multidisciplinarni pristup,
planiranje, koordinacija i upravljanje aktivnostima na svim nivoima,
intersektorijalnost - uklju~ivanje svih relevantnih faktora (mora se istaknuti da
bolesti ovisnosti samo dijelom spadaju u nadle`nost i obavezu tretmana u
zdravstvu),
informisanost,
uspostavljanje stalnog monitoringa bolesti ovisnosti i popratnih pojava,
ustanovljavanje mjerljivih indikatora za pra}enje rezultata nadzora i aktivnosti,
evaluacija - analiza i procjena rezultata poduzetih aktivnosti.
3.1.
Ciljevi primarne prevencije
z Usvajanje i unapre|enje odre|enih na~ina pona{anja zdravih stilova ìvljenja,
te ja~anje svijesti o vlastitoj odgovornosti za svoje zdravlje i zdravlje drugih u

zajednici, a posebno djece i adolescenata.
z Uspostavljanje i ja~anje intersektorijalne saradnje me|u svim relevantnim
institucijama u zajednici koje bi morale da budu uklju~ene u problematiku bolesti ovisnosti.

z Informisanost i uklju~ivanje svih segmenata dru{tva, od obi~nih gra|ana pre-
ko lokalnih zajednica do najvi{ih nivoa vlasti i odlu~ivanja.
3.2. Strategija primarne prevencije

Osnov primarne prevencije je informisanje svih populacionih grupa stanovni{tva
o posljedicama zloupotrebe droga putem edukacije.
Javna edukacija - namijenjena je op}oj populaciji.
Informisanje javnosti putem medija - TV mreà, tira`nih novina, ~asopisa, dijeljenjem edukativnih materijala (bro{ure, leci isl.), javnih tribina i sl.
Propagandni materijali, emisije na TV, radiju, u ~asopisima i novinama ne
smiju sadràvati:
slike i ilustracije koje prikazuju na~in uzimanja droge, niti tekstualni opis tog ~ina,
materijali ne smiju afirmisati biv{e recidiviraju}e ovisnike, pogotovo ako su
slavni - {alje se pogre{na poruka da se od droge moè odustati kad se ho}e,
izlije~iti od posljedica i jo{ postati slavan i bogat,
69
poruke ni u kom obliku ne smiju ukazivati na eventualna pozitivna dejstva droga, alkohola i duhana, a posebno se ne smiju iznositi tvrdnje da kontrolisana
upotreba istih ne dovodi do ovisnosti,
poruke moraju biti jasne: droge, alkohol i duhan {tete va{em zdravlju, ne konzumirajte ih.
Usmjerena edukacija - namijenjena je ciljnim grupama, a obavlja se u dvije faze:
edukacija edukator,
edukacija ciljnih grupa.
Edukacija edukatora je edukacija profesionalaca koji }e dalje educirati ciljne grupe, a odnosi se na: zdravstvene radnike (ljekare op{te i porodi~ne medicine, ljekare koji rade sa {kolskom djecom i omladinom, radnicima), nastavnike, profesore, pedagoge i psihologe u {kolama, socijalne radnike, policiju, vojne starje{ine itd.
Edukacija ciljnih grupa podrazumijeva preno{enje osnovnih ~injenica o bolestima
ovisnosti, njihovim uzrocima, preveniranju njihova nastanka i saniranju posljedica
koliko je to mogu}e. Preventivni programi se prvenstveno fokusiraju na djecu i adolescente, kao najosjetljiviju populacionu grupu kod koje proces odrastanja i problemi proiza{li iz njega stvaraju pogodno tlo za ulazak u koketiranje sa "zabranjenim"
supstancama i regrutiraju ih za konzumente.
Program edukacije treba da sadrì informacije koje }e:
omogu}iti prihvatanje i usvajanje socijalnih vje{tina (razlikovanje dobrog od lo{eg postupka, ispravnog od neispravnog, korisnog od {tetnog),
omogu}iti nalaènje na~ina da se izdrè pritisci okoline,
omogu}iti hrabrost i znanje za li~ni anga`man u preno{enju novoste~enog znanja.
Ciljne grupe:
Pojedinci, vr{njaci, roditelji, nastavnici, vojne starje{ine i vojnici, mass mediji.
Ovaj dio Strategije rade profesionalci iz oblasti javnog zdravstva.
Aktivnosti zajednice
Aktivnosti zajednice odvijaju se na dva me|usobno uvezana kolosijeka:
vladin sektor - dràvni organi i institucije,
nevladine neprofitabilne organizacije i udruènja gra|ana.
Vladin sektor mora preko svojih organa da:
presje~e puteve droge kroz zemlju i smanje ponudu droge na trì{tu (grani~ne
slu`be, policija i carina),
zakonski reguli{u ve}e oporezivanje alkohola i duhana,
osigura striktnu primjenu Zakona o zabrani reklamiranja alkoholnih i duhanskih proizvoda,
osigura ve}i obuhvat kontrole voza~a u saobra}aju na alkohol i droge.
Nevladin sektor predstavljaju nevladine organizacije, razli~ita udruènja gra|ana
koja u svom programu imaju me|u ciljevima prevenciju bolesti ovisnosti (udruènja
roditelja lije~enih ovisnika, sekcije za prevenciju ovisnosti o psihoaktivnim supstancama u {kolama, Crveni krst/kri` isl.).
70
ZAKLJUÂK
Da bi se djelovalo efikasno i metodolo{ki ujedna~eno mora postojati profesionalno ura|ena Strategija prevencije bolesti ovisnosti, barem na federalnom nivou, iz
koje }e se u skladu sa situacijom i mogu}nostima sa~initi strategije prevencije bolesti ovisnosti za potrebe kantona. Samo tako }e se izbje}i voluntarizam, rasipanje
snaga i sredstava.
Strategija mora biti bazirana na principima primarne prevencije - javno zdravstvenim principima.
Javno zdravstvo mora biti nosioc kreiranja programa prevencije bolesti ovisnosti,
a izme|u ostalih dejstava na ovom planu koordinator uvezivanja subjekata koji se
bave problemom sprje~avanja nastanka i suzbijanja bolesti ovisnosti u jednu institucionalnu mreù, te koordinirati aktivnosti te mreè.
71
PROMOCIJA MENTALNOG
ZDRAVLJA U PREVENCIJI
ZLOUPOTREBE I OVISNOSTI O
Doc. dr. Lilijana Oru~, spoecijalista neuropsihijatar

Psihijatrijska klinika Klini~kog Centra Univerziteta u Sarajevu
1. [TO JE TO MENTALNO ZDRAVLJE?

Mentalno zdravlje podrazumijeva mnogo vi{e od samog odsustva mentalnog
poreme}aja. Pozitivne dimenzije mentalnog zdravlja su potencirane u definiciji
zdravlja uop}e od strane Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) koja glasi:
Zdravlje je stanje potpunog fizi~kog, mentalnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i slabosti. Koncept mentalnog zdravlja uklju~uje subjektivni
doìvljaj blagostanja, autonomije, kompetentnosti, intergeneracijske pripadnosti
uz o~uvanu sposobnost realizacije vlastitih intelektualnih i emocionalnih kapaciteta prilikom suo~avanja sa svakodnevnim ìvotnim stresorima, te punu radnu produktivnost sa doprinosom zajednici. Iz ovog je jasno da pojam mentalnog zdravlja
prevazilazi granice koncepta o isklju~ivom prisustvu, odnosno odsutvu mentalnog
poreme}aja.
Mentalno zdravstveni problemi doti~u dru{tvenu zajednicu u cjelosti, a ne samo njen mali, izolirani segment. Nijedna dru{tvena zajednica nije imuna na pojavu mentalnih poreme}aja, ali rizik je mnogo ve}i me|u siroma{nim, besku}nicima, nezaposlenim, osobama sa niìm edukativnim nivoom, `rtvama nasilja,
imigrantima, izbjeglicama, djecom i adolescentima, ènama `rtvama zloupotrebe i napu{tenim starijim osobama. [to vi{e svijest o tome da se mentalno zdravlje ne moè posmatrati kao izolovani parametar izvan op}eg zdravstvenog i socijalnog konteksta raste, to vi{e postaje evidentno da je, upravo mentalno
zdravlje klju~ni faktor za sveukupno individualno i dru{tveno blagostanje. Naàlost, u mnogim dijelovima svijeta mentalno zdravlje i mentalni poreme}aji ne zavrje|uju istu pa`nju i zna~aj kao tjelesno zdravlje, i slobodno se moè re}i da su
ignorirani i zapu{teni.
73
2. RASPROSTRANJENOST MENTALNIH
POREME]AJA I POSLJEDI^NA OPTERE]ENJA
Procijenjeno je da trenutno oko 450 miliona ljudi ima neki mentalni poreme}aj ili
poreme}aj pona{anja. Prema podacima SZO iz 2001. godine 33% ljudi sa nekom
vrstom dugotrajne nesposobnosti imaju neuropsihijatrijski poreme}aj, uklju~uju}i i
2,1% onih sa namjerno nanesenim povredama. Od spomenutih 33%, 12,15% se
isklju~ivo odnosi na unipolarni depresivni poreme}aj, koji ina~e zauzima tre}e mjesto na listi svih bolesti uop}e. êtiri od {est vode}ih uzroka nesposobnosti pripadaju
neuropsihijatrijskim poreme}ajima, a to su depresija, poreme}aji u vezi sa upotrebom alkohola, shizofrenija i bipolarni poreme}aji raspoloènja. Iza ovih procenata
stoji ogromna ljudska patnja i u svakom momentu oko 150 miliona ljudi boluje od depresije, oko 90 miliona ljudi imaju neki poreme}aj u vezi sa upotrebom alkohola i
drugih psihoaktivnih supstanci, oko 25 miliona pati od shizofrenije, a oko 1 milion
poku{a samoubojstvo u toku jedne godine. Broj osoba sa ovom vrstom poreme}aja ima tendencu porasta u svjetlu pove}anja duìne ìvota, socijalnih problema i ratnih sukoba. Ovo optere}enje ima ogromnu cijenu u smislu pove}anja ljudske bijede, nesposobnosti i ekonomskih gubitaka.
3. MENTALNO ZDRAVLJE I TJELESNE BOLESTI

Stanje mentalnog zdravlja je u uskoj vezi sa tjelesnim i socijalnim funkcioniranjem, te zna~ajno utje~e na op}i zdravstveni ishod. Depresija, anksioznost i zloupotreba psihoaktivnih supstanci kod pacijenata koji istovremeno imaju i tjelesnu bolest
dovode do nepridràvanja terapijskog reìma, {to dovodi do pogor{anja ishoda tjelesne bolesti. S druge strane, brojna pona{anja, kao {to su pu{enje duhana i rizi~na
seksualna pona{anja, su u direktnoj vezi sa nastankom tjelesnih bolesti (karcinom i
HIV/AIDS). Me|u deset vode}ih faktora rizika globalnog optere}enja bolestima tri su
se odnosila na mentalne i poreme}aje u pona{anju, a to su: seks bez za{tite, upotreba nikotina i upotreba alkohola.11
4. PORODI^NO OPTERE]ENJE
^lanovi porodice se uglavnom skrbe o du{evno oboljelom. Oni su ti koji mu pruàju
emocionalnu i fizi~ku podr{ku, i ~esto snose tro{kove udruène sa tretmanom mentalnog poreme}aja. Procjene ukazuju da najmanje jedna od ~etiri porodice ima barem jednog ~lana koji pati od mentalnog poreme}aja ili poreme}aja pona{anja. ^lanovi porodice, ne samo da su izloèni stresu zbog toga {to voljena osoba pati od mentalnog poreme}aja, nego i dru{tvenoj stigmi i diskriminaciji udruènim sa ovom vrstom poreme}aja.
Odbijanje od strane prijatelja, ro|aka, susjeda i dru{tvene zajednice u cjelini mogu pove}ati osje}aj familijarne izolacije, {to za rezultat ima restrikciju dru{tvenih aktivnosti. î11 World Health Organization, World Health Report 2002, Geneve.
74
njenica da dru{tvo ne prepoznaje koji je stepen optere}enja ovih porodica, istovremeno

zna~i da one dobijaju malu ili nikavu podr{ku. ^lanovi porodica moraju izdvojiti puno vremena za brigu o bolesniku sa mentalnim poreme}ajem. Naàlost, nedostatak razumijevanja najve}eg broja poslodavaca, kao i nedostatak posebnog radnog rasporeda ~esto
dovodi ~lanove porodica u situaciju da ne mogu zadràti posao, ili pak njihove zarade
opadaju zbog uzimanja vi{e slobodnih dana. Finansijsku situaciju jo{ vi{e kompliciraju
dodatni tro{kovi udruèni sa tretamnom mentalnog poreme}aja.
5. MENTALNI POREME]AJI,
STIGMA I LJUDSKA PRAVA
Osobe sa mentalnim poreme}ajem ~esto su `rtve povrede ljudskih prava i dru{tvene stigme. U mnogim zemljama ljudi sa mentalnim poreme}ajem imaju ograni~en pristup tretmanu i njezi u mjeri u kojoj im je ona potrebna zbog nedostatka adekvatnih mentalno zdravstvenih slu`bi. Primjera radi jedno istraìvanje SZO je pokazalo da se 65% kreveta nalazi u psihijatrijskim bolnicama u kojima su uslovi krajnje
nezadovoljavaju}i. Ovi kreveti bi trebali biti premje{teni u op}e bolnice ili u rehabilitacione slu`be u zajednici. Mnoge psihijatrijske institucije imaju neadekvatan, degradiraju}i, pa ~ak i {tetan terapijski reìm kao i nehigijenske i nehumane uvjete ìvota. Ovi
pacijenti su u velikom broju slu~ajeva primljeni u bolnice protiv vlastite volje. êsto
ovi ljudi ostaju u bolnici dugi period vremena, ponekada i doìvotno, i pored toga {to
imaju dovoljno kapaciteta da odlu~e o svojoj budu}nosti i nastave ìvot u zajednici.
Povreda ljudskih prava ide i izvan bolni~kih institucija. Kako u nerazvijenim, tako
i u visoko razvijenim zemljama ljudi sa mentalnim poreme}ajem zajedno sa svojim
porodicama su dru{tveno stigmatizirani. Ovo se ogleda u stereotipiziranim strahovima, bijesu, odbacivanju i izbjegavanju osoba sa mentalnim poreme}ajem. Pogre{ne
predod`be i predubje|enja o mentalnoj bolesti negativno se odraàvaju na svakodnevni ìvot oboljelog, {to vodi ka diskriminaciji i onemogu}avanju najosnovnijih
ljudskih prava, kao {to su pravo na zaposlenje i edukaciju.
6. TRO[KOVI U VEZI SA MENTALNIM

POREME]AJIMA I PROBLEMIMA UDRU@ENI
SA OVISNO[]U O PSIHOAKTIVNIM SUPSTANCAMA
Zbog visoke stope prevalencije mentalnih poreme}aja, kao i problema u vezi sa
ovisno{}u o psihoaktivnim supstancama emocionalno, ali i finansijsko optere}enje za
pojedinca, porodicu i dru{tvo u cjelini je ogromno. Ekonomski utjecaj mentalnog poreme}aja se odnosi na zaradu oboljelog pojedinca, ali i na ~lanove porodice, koji, zbog
gore opisanih optere}enja, nisu u stanju da daju puni doprinos nacionalnoj ekonomiji.
Zna~ajna karakteristika mentalnih poreme}aja je u tome da obi~no po~inju u mladosti, te su direktni tro{kovi dugotrajnog lije~enja i njege, kao i indirektni tro{kovi zbog
umanjene produktivnosti na poslu vrlo visoki. Procjena ukupnih tro{kova nije mogu}a
75
za sve vrste mentalnih poreme}aja, kao ni za sve zemlje svijeta. Najve}i broj metodolo{ki dizajniranih studija je proveden u Sjedinjenim Ameri~kim Dràvama (SAD) i Velikoj Britaniji. Ove studije su pokazale da su tro{kovi u vezi sa mentalnim poreme}ajima i odnosnim problemima iznosili 2,5% od ukupnog nacionalnog dohotka.12 Podaci
iz Evropske Unije ukazuju da na ovu vrstu problema otpada 3% do 4% ukupnog nacionalnog dohotka. Tro{kovi koji se odnose na mentalne poreme}aje u dje~ijoj i adolescentnoj dobi tako|er mogu biti ogromni, ali ih je istovremeno te{ko procijeniti. Rani
po~etak mentalnog poreme}aja prekida proces edukacije i dalju karijeru. Posljedice u
odrasloj dobi mogu biti enormne ukoliko nisu na vrijeme poduzeti efikasni tretmani.
Tro{kovi se u ovom slu~aju ne odonose samo na zdravstvenu njegu, nego u velikom
dijelu na edukaciju i na procesiranje kriminogenih aktivnosti.
7. TRO[KOVI U VEZI SA HRONI^NIM

MENTALNIM POREME]AJIMA
U najve}em broju razvijenih zemalja 35% do 45% odsustva sa posla pripada
mentalno zdravstvenim problemima. U SAD mentalni poreme}aji su odgovorni za
59% ekonomskih gubitaka zbog povreda ili zbog pada radne produktivnosti, od ~ega 34% otpada na probleme vezane za zloupotrebu alkohola. Izvje{}e sa jednog kanadskog univerziteta ukazuje da je odsustvo sa posla zbog psiholo{kih razloga pove}ano za 400% u periodu od 1993. do 1999. godine, te da su tro{kovi zamjene i
osiguranja pla}a ko{tali kanadsku dràvu 3 miliona Can$.
7.1.
Mentalni poreme}aji su udruèni

sa smanjenom produktivno{}u na radnom
mjestu i ve}om stopom nezaposlenosti
Skora{nja studija Harvard univerziteta je ispitivala utjecaj psihijatrijskih poreme}aja na duìnu odsustva sa posla. Prosje~an broj dana odsustva sa posla zbog psihijatrijskih poreme}aja je bio 6 u jednom mjesecu na 100 radnika, a broj dana sa
smanjenom produktivno{}u iznosio je 31 na 100 radnika. Studija je na{la da je ve}i broj odsustava sa posla i dana sa smanjenom produktivno{}u bio u vezi sa komorbidnim psihijatrijskim stanjima.
7.2.
Mentalni poreme}aji zna~ajno utje~u na

stopu zapo{ljavanja i odràvanja posla
U SAD 5-6 miliona radnika godi{nje u dobi izme|u 16-54 godine ne mogu dobiti
posao zbog mentalnog poreme}aja. U Velikoj Britaniji oko polovina stanovni{tva koja boluju od psihoze je kategorizirano kao trajno nesposobno. Osobe sa komorbidnim
mentalnim i tjelesnim poreme}ajem konzistentno su pokazalivale ve}u prevelencu
nezaposlenosti u odnosu na osobe koje su bolovale samo od tjelesnog poreme}aja.
12 Rice, D. et al., The Economic Costs of Alcohol and Drug Abuse and Mental Illness, Publication No (ADM) 901694. Alcohol, Drug Abuse and Mental Health, 1990.
76
7.3. Mentalni poreme}aji i siroma{tvo ~ine za~arani krug

Kako mentalni poreme}aji proizvode ekonomske tro{kove usljed dugotrajnog tretmana i gubitaka zbog smanjene produktvnosti na poslu, jasno je da ova vrsta poreme}aja dovodi do osiroma{enja. Istovremeno, nesigurnost, nizak edukativni nivo, neadekvatan smje{taj i ishrana su tako|er faktori koji su udruèni sa mentalnim poreme}ajima. Postoje nau~ni dokazi da je depresija 1,5 do 2 puta ~e{}a u populacijskim grupama sa niskim prihodima. Smatra se da siroma{tvo signifikantno doprinosi mentalnim poreme}ajima. Stoga su siroma{tvo i mentalni poreme}aji povezani u za~arani
krug (Figura 1). Ova interakcija naru{ava nekoliko dimenzija individualnog i dru{tvenog razvoja kao {to su posao, edukacija i ve}a prevalencija nasilja i traume.
Figura 1. Siroma{tvo i mentalni poreme}aji: za~arani krug
8. ZLOUPOTREBA I OVISNOST O
I POSLJEDI^NA OPTERE]ENJA
Zloupotreba alkohola i drugih zabranjenih droga predstavlja jedan od najozbiljnijih
problema za javno zdravstveni sistem, kako u razvijenim zemljama, tako i u zemljama
u razvoju. Oko 76,3 miliona osoba ima dijagnozu nekog od poreme}aja uvjetovanog
alkoholom, a najmanje 15,3 miliona ljudi trpi od poreme}aja koji su u vezi sa upotrebom drugih psihoaktivnih supstanci. Oko 5 do 10 miliona ljudi trenutno uzima droge putem injekcija, a 5%-10% svih novootkrivenih HIV infekcija otpada na one koji konzumiraju droge na ovaj na~in. Vi{e od 1,8 miliona smrti u 2000. godini se pripisuje rizicima
koji su u vezi sa upotrebom alkohola, a 205.000 sa upotrebom zabranjenih droga. U
velikom broju zemalja svijeta procijenjeno je da se oko 4% ukupnih tro{kova za sve bolesti odnosi na poreme}aje koji su u vezi sa alkoholom. 13 U zemljama Latinske Ameri77
ke od oko 246.000 smrti koje su u vezi sa alkoholom, 61.000 ih je bila uvjetovana namjerno i nenamjerno nanesenim samo-povredama u toku 2000. godine. S druge strane, zloupotreba alkohola dovodi do niza neuropsihijatrijskih poreme}aja, ku}nog nasilja, zloupotrebe i odgojne zapu{enosti djece kao i smanjenja radne produktivnosti.
U Ju`noj Africi, 25%-30% svih prijema u op}e bolnice direktno ili indirektno je bilo povezano sa zloupotrebom alkohola.14 Skoro 80% svih povrje|enih pacijenata koji su primljeni na traumatolo{ki odjel jedne bolnice u Cape Townu su bili pod dejstvom alkohola, ili su bili povrje|eni zbog nasilja uvjetovanog alkoholom. Najve}i
broj `rtava saobra}ajnih udesa imali su ve}u koncentraciju alkohola u krvi od dozvoljene. Fetalni alkoholni sindrom je za sada prvi na listi invaliditeta u ovoj zemlji.
U Aziji, zloupotreba psihoaktivnih supstanci se smatra vode}im uzrokom problema na poslu sa procentom od 18%. U Tajlandu zloupotreba droga u razli~itim djelovima zemlje varira od 8,6% do 25% u dobi od 12-65 godina. Na Novom Zelandu koji broji 3,4 miliona stanovnika gubici na poslu u toku jedne godine u vezi sa problemima sa alkoholom su procjenjeni na 57.000 $.
U SAD-u ukupni ekonomski tro{kovi zbog zloupotrebe alkohola u toku 1998. godine su iznosili 185 milijardi US$.15 Vi{e od 70% ovih tro{kova otpada na sniènu radnu produktivnost, ranu smrtnost i procesuiranje kriminalnih aktivnosti. Dodatnih 7,5
milijardi US$ je potro{eno na lije~enje zloupotrebe i ovisnosti o alkoholu, a 18,9 milijardi US$ na neèljene medicinske komplikacije uvjetovane konzumiranjem alkohola.
U Velikoj Britaniji oko 150.000 prijema u bolnicu svake godine je u vezi sa nesre}ama i bolestima koje su uvjetovane alkoholom. Alkohol je uzrok 22.000 smrti godi{nje.
Smrt zbog ciroze jetre je u posljednjih 10 godina prakti~no udvostru~ena. Nedavni vladin izvje{taj je pokazao da zloupotreba alkohola ko{ta dràvu najmanje 20 milijardi funti
godi{nje. Ovo istraìvanje je pokazalo da se 17 milijardi radnih dana godi{nje izgubi
zbog mamurluka i problema koji su u vezi sa konzumiranjem alkohola. Stoga, moè se
zaklju~iti sa apsolutnom sigurno{}u da su zloupotreba alkohola i droga ozbiljan javno
zdravstveni problem. Oni zna~ajno utje~u na ljudski i dru{tveni kapital. (figura 2).
Figura 2. Pretjerana upotreba alkohola dovodi do

o{te}enja op}eg zdravstvenog stanja pojedinca i porodice
13 World Health Organization, Investing in Mental Health, 2002.
14 Albertyn, C., McCann, M., Alcohol, Employment and Fair Labour Practice, Cape Town, Juta, 1993.
15 Harwood, H., Updating estimetes of the economic costs of alcohol abuse in the United States: Estimates,
update methods, and data, Report prepared by the Lewin Group for the National Institutes on Alcohol Abuse
and Alcoholism , 2000.
78
9. PROMOCIJA MENTALNOG ZDRAVLJA

U cilju smanjenja pove}anih direktnih i indirektnih individualnih i dru{tvenih optere}enja usljed mentalnih poreme}aja i izbjegavanja njima uvjetovanog invaliditeta i
smrti prioritet se mora dati integrativnom pristupu prevenciji mentalnih poreme}aja i
promociji mentalnog zdravlja. Preventivne i promotivne strategije mogu biti primjenjivane od strane klini~ara kada je u pitanju individua, kao i od strane javno-zdravstvenih radnika koji planiraju programe za ve}e populacione grupe.
9.1.
Da li je mogu}e promovirati mentalno

zdravlje i prevenirati mentalne poreme}aje?
U nizu mentalno zdravstvenih intervencija, prevencija i promocija su postale realisti~ne u svjetlu novih saznanja iz podru~ja razvojne psihopatologije, psihobiologije, prevencije i promocije zdravstvenih nauka.16 Primjena preventivnih i promotivnih
programa dovela je do zna~ajne ekonomske u{tede u dru{tvu.
9.2.
[ta je to promocija zdravlja?
Promocija zdravlja je proces koji omogu}ava ljudima da postignu pove}anje kontrole nad svojim zdravljem i unaprijede ga.17 Drugim rije~ima promocija zdravlja je
povezana sa pobolj{anjem kvalitete ìvljenja i potencijala za dobro zdravlje, a ne samo sa redukcijom simptoma bolesti.
Psihosocijalni faktori utje~u na brojna pona{anja koja su direktno vezana za o~uvanje zdravlja, a to su, primjera radi: pridràvanje dijetetskog reìma, izbjegavanje duhana, izbjegavanje pretjeranog konzumiranja alkohola, te rizi~nih seksualnih pona{anja.
Sve vi{e nalaza koji poti~u iz razli~itih kultorolo{kih sredina ukazuje da brojni psiholo{ki,
socijalni i faktori pona{anja mogu utjecati na za{titu, kako zdravlja uop}e, tako i mentalnog zdravlja. Ova vrsta za{titnih faktora minimizira i odlaè pojavu invaliditeta i omogu}ava mnogo brì oporavak od bolesti.18 Promotivne intervencije u {kolama, naprimjer,
utje~u na pove}anje samopo{tovanja, ìvotnih vje{tina i nivoa socijalizacije. Psihosocijalni faktori koji imaju za{titnu ulogu u zdravlju odraslih osoba uglavnom se odnose na
promociju izgradnje optimisti~kog pogleda na ìvot uz osje}aj smisla i ìvotnog usmjerenja, ekspresiju pozitivnih emocija, te na podu~avanje efikasnim strategijama u suo~avanju sa novim izazovima i ìvotnim stresorima, kao i bolju socijalnu integriranost.
9.3.
Kada treba po~eti sa intervencijama

za prevenciju o~uvanja mentalnog zdravlja?
Posjete medicinskih patrona`nih sestara i drugih zaposlenih u zajednici trebaju

zapo~eti jo{ u vrijeme dok je majka trudna i odmah nakon poroda, u cilju prevenira16 World Health Organization, Strengthening mental health, Resolution of the Executive Board of the WHO,
Geneve, 2002.
17 World Health Organization, Ottawa Charter for Health Promotion, Geneva, 1986.
18 World Health Organization, Strengthening mental health, Resolution of the Executive Board of the WHO,
Geneve, 2002.
79
nja eventualno lo{e brige i zloupotrebe djeteta, te zbog problema u pona{anju djece. Ove metode su se pokazale vrlo efikasnim. Podu~avanje majki o ranom monitoringu teìne i razvoja djeteta kod beba sa malom poro|ajnom teìnom, zajedno sa
adekvatnim savjetovanjem moè sprije~iti usporen intelektualni razvoj. Preventivne
strategije su vrlo korisne u toku djetinjstva i adolescencije u reduciranju depresije,
osje}aja bespomo}nosti, agresivnog i delikventnog pona{anja, a pogotovu u sprje~avanju upotrebe nikotina, alkohola i droga.19 Edukacija u~itelja, nastavnika i roditelja pobolj{ava nivo rane detekcije problema i olak{ava primjenu adekvatnih i pravovremenih intervencija. Psihosocijalne intervencije, kao {to je kognitivno-bihejvioralna terapija i grupna porodi~na terapija kod djece u visokom riziku preveniraju
razvoj anksioznih poreme}aja i depresivnih simptoma, kao i asocijalnog pona{anja.
Depresija kod adolescenata rezultira visokim rizikom za ponavljanjem epizoda u
odrasloj dobi, a udruèna je i sa velikom vjerovatno}om za razvoj poreme}aja li~nosti i zloupotrebu psihoaktivnih supstanci. Kroz programe prevencije u {kolama
mogu}e je prevenirati ve}inu suicida i poku{aja suicida me|u {kolskom djecom.
Postoji veliki broj dokaza o tome da savjeti ljekara i drugi oblici kratkih intervencija
utje~u na smanjenje procenta zloupotrebe alkohola i nikotina. Strategije za prevenciju zloupotrebe alkohola i droga kroz masovne kampanje su se pokazale efikasnim
u podizanju svijesti o tom problemu.20 Sli~no, programi intervencije u zajednici uz
grupe podr{ke su doveli do redukcije ovisnosti o nikotinu kod èna.21
9.4.
Promocija mentalnog zdravlja:

efikasnost i isplativost
Sve ve}e prepoznavanje da je mentalno zdravlje zna~ajan javno-zdravstveni

problem u svim zemljama jasno ukazuje da investiranje u razvoj mentalno zdravstvenih slu`bi nije samo potrebno, nego i neophodno. Osobito je va`no prikupiti nalaze o tome koje su mentalno zdravstvene intervencije efikasne, odrìve i isplative.
Iako je broj kompletiranih studija za sada relativno mali, pogotovu u nerazvijenim
zemljama i zemljama u razvoju, postoji sve ve}i broj ekonomskih pokazatelja koji
podràvaju opravdanost intervencija kod mentalno oboljelih, koje ne samo da su se
pokazale dostupne i adekvatne, nego u cjelini gledano i ekonomski isplative.
I pored toga {to se mentalni poreme}aji i poreme}aji koji su u vezi sa zloupotrebom alkohola i droga mogu efikasno tretirati, kako medikamentozno, tako i uz primjenu psihosocijalnih intervencija, samo mali broj pacijenata sa mentalnim poreme}ajem dobije najefikasniji i pravovremeni tretman. Inicijalni tretman je u najve}em
broju slu~ajeva odloèn na nekoliko godina. U razvijenim zemljama sa dobro organiziranom zdravstvenom slu`bom izme|u 44% i 70% ljudi sa depresijom, shizofrenijom, poreme}ajima koji su u vezi sa upotrebom alkohola i mentalnim poreme}ajima u djetinjstvu i adolescenciji ne dobiju tretman. U zemljama u razvoju ovaj procenat za spomenute mentalne poreme}aje iznosi i do 90%. Vi{e od 40% zemalja svi19 Shochet, IM., et al., The efficacy of a universal school-based program to prevent adolescent depression,
Journal of Clinical Child Psychology; 30: 303-15, 2001.
20 MacKinnon, D., et al, The alcohol warning and adolescents: 5-year effects, American Journal of Public Health;
90: 1589-1594, 2000.
21 Seckler-Walker, R. et al., Helping woman quit smoking: Results of a community intervention program,
American Journal of Public Health, 90: 940-946., 2000.
80
jeta nemaju uop}e mentalno zdravstvenu politiku, a preko 30% nemaju mentalno
zdravstvenog programa. U oko 90% zemalja djeca i adolescenti nisu uklju~eni u
mentalno zdravstvenu politiku. I pored velike opravdanosti za postajanjem zasebnog budèta za mentalno zdravlje 32% zemalja ne posjeduje ovaj budèt. Od onih
koji ga imaju, 36,3% odvaja manje od 1% iz ukupnog zdravstvenog budèta na
mentalno zdravlje. [to je zemlja siroma{nija to je manja ukupna suma koja se odvaja za mentalno zdravlje {to za posljedicu ima lo{iju prognozu, ve}i broj recidiva i nepotpunu rehabilitaciju mentalnih poreme}aja.
SZO je proglasila 2001. godinu, godinom mentalnog zdravlja. Jasna i nedvojbena poruka SZO u 2002. godini je glasila: Mentalno zdravlje, koje je godinama bilo
zanemareno je klju~no za sveukupnu dobrobit individue, dru{tvene zajednice i dràve. Kao rezulat pove}anih aktivnosti od strane SZO u pomenutom periodu promovisan je Mental Health Global Action Programme (mhGAP).
Program je zasnovan na ~etiri strategije koje bi trebale unaprijediti mentalno
zdravlje op}e populacije.
Strategija 1: Pove}anje i pobolj{anje nivoa informacija potrebnih za dono{enje
odluke i tehnolo{kog transfera sa ciljem pove}anja dràvnog kapaciteta.
Strategija 2: Pove}anje spoznaja o mentalnim poreme}ajima putem edukacije
sa ve}im po{tovanjem ljudskih prava i sa manje stigme.
Strategija 3: Pomo} zemljama u dizajniranju politike i razvoja mentalno zdravstvenih slu`bi.
Strategija 4: Izgradnja lokalnih kapaciteta za istraìvanje mentalnog zdravlja u
oblasti javnog zdravstva u siroma{nim zemljama.
ZAKLJUÂK
Prevencija mentalno zdravstvenih problema u djetinjstvu, putem psihosocijalnih
intervencija unutar {kolskih programa moè reducirati rizik zloupotrebe psihoaktivnih supstanci me|u studentima. Rana detekcija mentalnih poreme}aja i pravovremeni tretman istih moè smanjiti rizik od upotrebe psihoaktivnih supstanci u daljem
toku osnovnog psihijatrijskog poreme}aja. Kada su u pitanju uz alkohol vezani problemi, uvo|enje ve}ih poreskih stopa na alkoholna pi}a, automatski vodi ka zna~ajnoj redukciji ove vrste problema. Kratke interventne metode koje se mogu primijeniti u primarnoj zdravstvenoj za{titi su se pokazale vrlo efikasnim u slu~aju pretjerane
upotrebe alkohola (25% redukcije).
81
POLNE SPECIFI^NOSTI I
RAZLIKE U UPOTREBI I
ZLOUPOTREBI DROGA I ALKOHOLA
Prim. Dr. Nermana Mehi}-Basara, spoecijalista neuropsihijatar
Iako se upotreba i/ili zloupotreba psihoaktivnih supstanci, kako legalnih (alkohol

i duhan) tako i ilegalnih (razne droge) uglavnom vezuje za mu{karce, ovaj problem
je sve vi{e prisutan i kod ènske populacije. înjenica je, a to potvr|uju mnoge nedavne studije, kako doma}e tako i inostrane, da su zna~ajne kvantitativne razlike
me|u polovima, odnosno mu{karci su konzumenti droga u mnogo ve}em broju u
odnosu na ène. Razlozi za ovo se nalaze u biolo{kim, psiholo{kim i socijalnim razlikama me|u polovima, odnosno u specifi~nostima tih razlika.
Neravnomjernost zastupljenosti polova je sli~na i kad se radi o konzumiranju alkohola. Iako se alkoholizam i pijenje alkoholnih pi}a, te poreme}aji koji iz toga proizlaze uglavnom vezuju za mu{karce, ipak je problem pijenja kod èna danas vrlo aktuelan i postaje sve ve}i. Slobodno se moè govoriti o izrazitom porastu broja èna koje piju. Smatra se da je taj broj jedna tre}ina od ukupnog broja osoba koje piju.
Prema godi{njem Izvje{taju o politici prema alkoholu Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) (Global Status Report Alcohol Policy 2004) procjenjuje se da oko
dvije milijarde ljudi danas u svijetu konzumiraju alkohol. Od toga je oko 80 miliona
sa razvijenim simptomima alkoholne bolesti. Prema istom izvoru u 50% zemalja
Evropske regije djeca uzrasta od 11 godina su ve} bar jedanput probala alkohol. Samo u 1999. godini u Evropi je bilo 55.000 smrtnih slu~ajeva me|u mladima u dobi
od 15 do 29 godina koji su izazvani konzumiranjem alkohola.22
Prema podacima Nacionalnog izvje{taja o upotrebi droga i zdravlju za 2003. godinu u Sjedinjenim Ameri~kim Dràvama (SAD) oko 50% ukupnog stanovni{tva ili
120 miliona ljudi konzumira alkohol, a razvijenu ovisnost o alkoholu (alkoholizam)
ima skoro 22 miliona ljudi. U grupi uzrasta 12-17 godina ~ak 17,1% dje~aka konzumira alkohol, a 18,3% djevoj~ica, dok je me|u mladima starijim od 18 godina taj
omjer zna~ajno druga~iji, odnosno ~ak 62,4% pripadnika mu{kog pola su identificirani kao trenutni konzumenti alkohola. 23
22 Global Status Report ALcohol Policy, World Health Organization, Department of Mental Helaht and
Substance Abuse, Geneva, 2004.
23 National Survey on Drug Use and Health Series:H-25, Department of Health and Human Services, SAMHSA,
2004.
83
Prema najnovijim epidemiolo{kim podacima samo u SAD, danas ima oko pet miliona èna koje zbog alkohola pate. Oko ~etiri miliona èna u dobi od 18 godina i vi{e su ve} ovisne o alkoholu. 58% su u dobi izme|u 18 i 29 godina, 8% su takozvani binge drinkers oni koji uzimaju pet ili vi{e pi}a u istoj prilici najmanje jednom
u zadnjem mjesecu, 2% su heavily drinkers oni koji uzimaju pet ili vi{e pi}a za
istu priliku najmanje pet razli~itih dana u zadnjem mjesecu. 24
Kada je u pitanju Bosna i Hercegovina epidemiolo{ki pokazatelji upu}uju na ubjedljiv trend porasta broja osoba koje uzimaju ili zloupotrebljavaju kako alkohol tako i
psihoaktivne supstance. Prema statisti~kim podacima bolni~kih i ambulantnih protokola zdravstvenih usluga u Zavodu za alkoholizam i druge toksikomanije Kantona
Sarajevo od prestanka rata do sada, stalno je rastao kako broj novih ovisnika, tako
i ukupan broj pruènih usluga.
ADOLESCENCIJA je, kao {to je poznato, posebno razvojno doba u ìvotu svakog pojedinca, naro~ito u domenu psihosocijalnih promjena. Po~inje u dobi od 11. i
12. godine ìvota. I u normalnim okolnostima predstavlja buran period u kojem stalna emocionalna previranja i protivrje~ja u sukobu sa objektivnim mogu}nostima rezultiraju ~esto nezrelim modelima reagovanja i pona{anja.25 Pored ubjedljivih tjelesnih promjena, adolescenti prolaze i kroz fazu polne odnosno seksualne identifikacije. Ponekad se sve ovo de{ava u relativno kratkom vremenu tako da ~esto nisu u
stanju da uhvate korak sa samim sobom {to dovodi do osje}aja konfuzije, nesnalaènja i nesigurnosti.
Op}enito se moè re}i da djevoj~ice u svim aspektima razvoja brè sazrijevaju u
odnosu na dje~ake, {to je posebno uo~ljivo upravo u adolescentnom periodu. Ova
biolo{ka prednost djevoj~icama pomaè da se lak{e ili na efikasniji na~in odbrane
od razli~itih negativnih pritisaka okoline. Na ovaj na~in se moè objasniti za{to dje~aci koji prirodno sporije sazrijevaju, predstavljaju vulnerabilniji dio i ina~e veoma
osjetljive i rizi~ne skupine, te lak{e prihvataju negativne uticaje izvana. Ako se zna
da je adolescencija dob u kojem se po~inje eksperimentisati sa drogama, razumljivo je onda, cijene}i gore navedene karakteristike polnih razlika, za{to je procentualno ve}i broj dje~aka-adolescenata koji poseù za drogom. A op}enito uzev{i je i
broj mu{karaca narkomana koji se nalaze na tretmanu odvikavanja znatno ve}i od
broja èna.26 27
S druge strane neadekvatna porodi~na atmosfera koja destimulira normalan psiholo{ki razvoj adolescenta ima dublji negativni uticaj na dje~ake nego na djevoj~ice
{to je onda pospje{uju}i faktor za uzimanje droga.
ALKOHOL koji ima tako re}i socijalni pedigre kao dru{tveno dozvoljena droga
ima i specifi~an uticaj na mladu osobu. Zloupotreba pozitivnog dru{tvenog statusa
alkohola vi{e je zastupljena u populaciji dje~aka adolescenata nego djevoj~ica.
Obja{njenje za ovo svakako se moè na}i u kulturolo{kim karakteristikama zajednice koja ve}inom toleri{e mu{ko pijenje, dok se prema ènama koje piju odnosi sa
osudom.
24 Grant B, et al., Prevalence of DSM-IV Alcohol abuse and Dependency, ARHW, Vol. 18, No.3, 1994, pp.243,
245
25 Dane{ V., Dijete, vanjski svijet i psihi~ki poreme}aji, Dom {tampe, Zenica, 2003.
26 Hwang P., Nillson B., Razvojna psihologija od fetusa do odraslog, Filozofski fakultet, Sarajevo, 2000.
27 Broj lije~enih narkomana mu{karaca u 2005 godini je bio 125, a èna 20 na Odjeljenju za narkomaniju ZZAIN.
Dok je u istom periodu u Savjetovali{tu za ovisnosti bilo 1527 mu{karaca i 223 ène na ambulantnm pregledima.
84
Kada govorimo o razlikama me|u polovima onda je mnogo va`nije ista}i biolo{ke razlike izme|u èna i mu{karaca, odnosno razlike u reakciji na alkohol ènskog
i mu{kog organizma. Upravo zbog tih biolo{kih razlika, alkohol i ima razli~it uticaj na
tijelo ène nego na tijelo mu{karca.
Osnovne biolo{ke razlike me|u polovima se ogledaju u slijede}im karakteristikama:
U pore|enju sa mu{karcima, simptomi intoksikacije alkoholom se kod èna
javljaju nakon mnogo manje koli~ine alkohola.
Konzumiranje iste koli~ine alkohola kod èna dovodi do ve}eg stepena koncentracije alkohola u krvi (Blood Alcohol Concentration BAC) nego kod mu{karaca. Obja{njenje za to se nalazi u fiziolo{kim polnim razlikama. @ene imaju reduciranu aktivnost alkoholne dehidrogenaze (ADH), primarnog enzima u metabolizmu alkohola u èlucu gdje se bitna koli~ina alkohola metabolizira prije ulaska u
sistemsku cirkulaciju. Ovo smanjenje aktivnosti ADH vodi ka manjem metabolizmu alkohola u èlucu kod èna, a ulasku ve}e koli~ine alkohola u krvotok, ~ime
se pove}ava negativan uticaj na razli~ite organe. Zapravo ène alkoholi~ari imaju bitno smanjenu koli~inu ADH {to ih ~ini vi{e osjetljivim na negativne uticaje
alkohola. Druga bitna razlika je u ~injenici da ène imaju proporcionalno vi{e tjelesnih masno}e, a manje ukupne koli~ine tjelesne te~nosti od mu{karaca. Po{to
se alkohol ujedna~eno raznosi i apsorbuje u ukupnoj tjelesnoj te~nosti, a ène
imaju manje tjelesne te~nosti nego mu{karci, to one postiù vi{u koncentraciju
alkohola u krvi BAC nego mu{karci poslije pijenja iste koli~ine pi}a.
@ene imaju brù stopu is~ezavanja (eliminacije) alkohola (Alcohol Disappearance Rates) {to se defini{e kao stopa opadanja BAC za vrijeme linearne faze
eliminacije izraèna u gramima alkohola na litar krvi na sat (g/L/h). Mu{karci i
ène elimini{u aproksimativno istu koli~inu alkohola na sat, ali ène postiù signifikantno ve}e ~i{}enje alkohola na jedinicu tjelesne mase u pore|enju sa
mu{karcima (Eckardt et al, 1998.) i tako postiù signifikantno ve}u stopu eliminacije. Drugim rije~ima ène elimini{u vi{e alkohola u odnosu na zapreminu krvi na sat nego mu{karci.
Negativan uticaj alkohola kod èna je naro~ito zastupljen u predmenstrualnoj
i menstrualnoj fazi ciklusa {to se dovodi u vezu sa fluktuacijom nivoa gonadotropnih hormona koji imaju uticaja na metabolizam alkohola u smislu pove}anja njegove koncentracije u krvi (BAC).
Negativni uticaj alkohola na kognitivne funkcije èna, posebno pa`nju i pam}enje su mnogo vi{e izraèni nego kod mu{karaca, dok je uticaj alkohola na
psihomotorne funkcije, prije svega koordinaciju pokreta i reflekse bez ve}ih
razlika me|u polovima.
Pored sociolo{kih i biolo{kih polnih razlika nisu bez zna~aja ni psiholo{ki uticaji
na problem pijenja koji su, kad su u pitanju osobe ènskog spola, znatno specifi~niji. Alkohol je prisutan u vi{e od polovine fizi~ki zlostavljanih èna, a nerijetko su i pretu~ene ène pod dejstvom alkohola.28 Vi{e savremenih studija pokazuju signifikantnu povezanost seksulanog zlostavljanja u djetinjstvu sa te{kim pijenjem u odrasloj
dobi kod èna. êsto je pijenje u ovom slu~aju posljedica veoma niskog samopo{tovanja koje èna osje}a prema sebi.
28 Collins J, Messerschmidt, Epidemiology of Alcohol Related Violence, AHRW, Vol. 17, No.2, 1993, p.95
85
Nije me|utim poznato da li droga sa svojim farmakolo{kim osobinama razli~ito

djeluje na dje~ake i djevoj~ice, odnosno na tijelo ène i mu{karca kao {to je slu~aj
sa alkoholom (zbog evidentnih fiziolo{kih razlika mu{karaca i èna.29 Ali bez obzira
na postojanje psiholo{kih polnih razlika osoba u adolescentnom dobu, terapijski
pristup mora biti jednak kako za djevoj~ice tako i za dje~ake. Izbor terapijske tehnike se prilago|ava individualnim potrebama svakog pojedinca (klijenta, pacijenata)
kao {to se na primjer, razli~itim antibioticima mogu lije~iti ista upalna stanja kod razli~itih pacijenata.
Ukoliko se dakle posumnja da u~enik eksperimenti{e sa drogama, razredni starje{ina treba da ga uputi {kolskom pedagogu-psihologu koji }e obaviti razgovor s
njim i njegovim roditeljima. Tek ako se na osnovu ovih kontakata do|e do saznanja
da je problem sa drogama ozbiljnije prirode, dijete se sa roditeljima upu}uje u specijalizirano Savjetovali{te za ovisnosti koje funkcioni{e pri Odjeljenju za narkomaniju Zavoda za alkoholizam i druge toksikomanije Kantona Sarajevo (ZZAIN). Treba
naglasiti da se svaka sumnja da dijete eksperimenti{e sa drogom ne potvr|uje uvijek u praksi, te da se u najve}em broju slu~ajeva radi o poreme}ajima pona{anja
druge etiologije koji su svojstveni adolescentnom uzrastu. U tom smislu, a da bi se
izbjeglo nepotrebno etiketiranje djeteta i njegove porodice, potrebno je uraditi sigurnu procjenu prije upu}ivanja u klini~ko savjetovali{te.
29 Psihi~ki poreme}aji èna, Zbornik radova, Sarajevo, 2000.
86
ULOGA PORODICE U
PREVENCIJI I RANOM
OTKRIVANJU ZLOUPOTREBE
Branka Alajbegovi}, prof. ped. i psih.
Emina Kadi}, dipl.scr, Cert.R.t.
Porodi~no savjetovali{te Kantona Sarajevo
I sre}a i du{evni bol
Napajaju se iz istog izvora
- odnosa sa drugima.
Posmatrano iz ugla socijalnog rada, koji se defini{e kao sinergija psihosocijalne
aktivnosti, profesionalno usmjerene ka promjeni pobolj{anju interpersonalnih
odnosa i time kvalitete ìvljenja, porodica je centralna struktura od koje zavisi razvoj
~ovjeka, njegovo osnovno odre|enje, njegov odnos prema sebi i svom okruènju.30
Psihopedago{ka literatura porodicu definira kao otvoreni dinami~ni sistem s brojnim
funkcijama i ulogama {to je nezamjenjiv faktor u razvoju mlade li~nosti.
U porodici se odvija primarna socijalizacija. U toj maloj, ali veoma zna~ajnoj biopsihosocijalnoj grupi djeca sti~u prva iskustva o ljudskim bi}ima i njihovim me|usobnim odnosima. Sti~u i prve utiske o samima sebi i svojim vrijednostima.
Na~in ìvota u porodici ima direktan utjecaj na formiranje mi{ljenja, stavova i oblika pona{anja svakog njenog ~lana u toku razvoja i u zreloj dobi. Djeca posmatranjem i u~enjem psiholo{ki ugra|uju u sebe uloge osoba sa kojima su u odnosu, posebno onih koje su od posebnog zna~aja za formiranje njihove budu}e samostalne
li~nosti. Proces identifikacije sa roditeljima utje~e na razvoj socijalne i emocionalne
zrelosti kao i sposobnosti prilago|avanja djece i mladih u novim situacijama.
Preko porodice je mogu}e prevenirati pojavu i razvoj zloupotrebe psihoaktivnih supstanci. Kakav }e odnos dijete imati prema psihoaktivnim supstancama zavisi i od porodi~nog ambijenta u kojem odrasta. Porodi~na struktura, odnosi izme|u roditelja, roditelja i djece, stepen roditeljske podr{ke i emocionalne povezanosti djece sa roditeljima i
drugim ~lanovima porodice su faktori unutar kojih se kre}e preventivno djelovanje porodice kada je u pitanju zloupotreba psihoaktivnih supstanci. Kvalitetna i funkcionalna porodica je najbolja za{tita od zloupotrebe sredstava ovisnosti (primarna prevencija).
30 Popovi} M., Me|uljudski odnosi iz aspekta socijalnog rada, Sarajevo, 1999.
87
Kao jednu od vidova socijalno patolo{kih pojava Milosavljevi} navodi toksikomanije31

(zloupotreba alkohola i psihoaktivnih supstanci odnosno ovisnost ljudi od bilo kog tipa
opojnih droga) zatim agresiju i socijalnu izopa~enost.32 Porodica ima zna~ajnu ulogu i u
ranom otkrivanju, ali i u fazama odvikavanja od zloupotrebe psihoaktivnih supstanci kako ne bi do{lo do ozbiljnijeg propadanja mlade li~nosti (sekundarna prevencija).
Porodica moè da poduzme i niz aktivnosti u fazi rehabilitacije mladih kako ne bi
do{lo do recidiva tj. do ponovne zloupotrebe psihoaktivnih supstanci (tercijarna prevencija).
Iako se pojava zloupotrebe psihoaktivnih supstanci i uloga porodice u prevenciji
iste uglavom veè za dob adolescencije, sa primarnom prevencijom budu}i roditelji uistinu zapo~inju vlastitom odlukom o èljenom roditeljstvu, te sa ro|enjem djeteta i njegovim prvim pla~om. Op}e je poznat zna~aj nje`nog dodira i zagljaja roditelja u prvim danima i mjesecima djetetova ìvota. Komunikacija dodirom, njega,
hrana, igra, kao temeljni oblici ljudskog davanja, utje~u na razvoj djetetove bazi~ne
sigurnosti, osje}aja da je èljeno i voljeno.To je period koji ostavlja najdublje tragove kada je u pitanju formiranje budu}e odrasle li~nosti.
Porodica nam je dana. Ona nije na{ izbor, ali KAKO }emo ìvjeti u njoj, sa svojim ~lanovima jeste na{ izbor. Pitanja kao {to su: kako razgovaram sa uku}anima?,
kako se zanimam za njihova o~ekivanja i èlje? {ta ~inim da doprinesem toplijoj
atmosferi?, kako se zabavljamo i provodimo slobodno vrijeme? mogu biti smjernice
u otkrivanju vlastitih snaga i osvje{tavanje ~injenice da smo i mi jedan od kreatora
porodi~ne atmosfere i zna~ajna jedinka koja moè biti izvor promjene na bolje.
Kada nam se ~ini da nam zna~ajni odnosi propadaju, va`ne stvari izmi~u, bez podr{ke drugih traìmo dostupna rje{enja. U osnovi ovakvog izbora pona{anja leè
~ovjekove nezadovoljene osnovne potrebe jer svako od nas ima potrebu da bude
voljen, da pripada drugom bi}u, da bude uvaàvan, da slobodno izraàva svoje misli, èlje, da se zabavlja, da u~i i neprestano otkriva novo. Sve je to nama dostupno
ve} samim ro|enjem, u okrilju porodice.
Porodica33 je stabilna grupa kada su u pitanju vanjski, ali i unutra{nji utjecaji. Ona
nastoji odràti relativnu postojanost u svom identitetu. Ona teì rastu i razvoju u
skladu sa postavljenim pravilima pona{anja i djelovanja, ali i sa jasno odre|enim
granicama. Ovakva porodica spremno do~ekuje promjene, nastoji biti prilagodljiva
na mnogobrojne zahtjeve koji se pred nju postavljaju u razli~itim fazama ìvota.
Veoma je mali rizik da }e djeca i mladi otpo~eti sa zloupotrebom psihoaktivnih
supstanci ako poti~u iz porodice u kojoj je u kontinuitetu prisutna emocionalna privrènost njenih ~lanova, ukoliko se taj odnos temelji na bezuvjetnoj ljubavi i uvaàvanju i u kojoj vlada ugodan ambijent.
Sretna porodica nije stvar sre}e. Sretna porodica je pokazatelj stalnog rada i zalaganja njenih ~lanova. Taj rad se ogleda u upu}enosti jednih na druge, stalno zanimanje za o~ekivanja i potrebe u odnosima34: suprug/otacsupruga/majka, otac-sin,
majka-sin, otac-k}erka, majka-k}erka, sestra-sestra, brat-brat, brat-sestra.
31
32
33
34
88
U tekstu }emo se usmjeriti na toksikomanije i tretirati ih kao svjestan izbor pona{anja, odgovor na frustraciju
Milosavljevi} B., (1986.), Socijalna patologija, Svjetlost, Sarajevo
Kvalitetni i funkcionalni porodi~ni sadràji
Odnos (lat. relatio), izme|u ljudi, sadràja, predmeta; sva pona{anja kojima gradimo odnos zadovoljavamo
svoje potrebe i omogu}avamo i drugome da zadovolji svoje
Interpersonalni odnosi sa aspekta socijalnog rada jesu relacije izme|u dvoje ili vi{e ljudi, ono {to se de{ava izme|u konkretnih ljudi u konkretnoj socijalnoj mreì, njihovo uzajamno pona{anje, me|usobno djelovanje i doìvljavanje. Ve}ina na{ih nesre}a proisti~e iz naru{enih odnosa sa osobama do kojih nam je stalo. 35
Mi sve ~inimo kako bi imali bolje odnose ali nekad bez rezultata. Tada smo
spremni optuìti drugog za sve nesre}e. Mogu}a dobra smjernica {ta uraditi poslije bi mogao biti put samoprocjenjivanja: Ako mi ono {to sam rekao nije pomoglo
da budem bliì ili u boljem odnosu sa osobom do koje mi je stalo, {ta je to {to mogu uraditi druga~ije idu}i put {to }e nas povezati? Ako sami ne nalazimo odgovore
to je uredu. To moè biti nagovje{taj potrebe za otvorenom komunikacijom u kojoj
moèmo, ako tako odlu~imo, iskazati procjenu vlastitog pona{anja, svoje èlje, te
pitati za èlje drugoga i slu{ati sa uvaàvanjem i razumijevanjem. Ne treba zaboraviti da odnos ~ini dvoje ljudi i da je u odnosu svako odgovoran za svoje pona{anje
kojim gradi ili ru{i taj odnos.
Porodi~nu atmosferu (izuzetno vaàn faktor razvoja djece/mladih) gradi svaki
~lan svojim pona{anjem a skupina i me|udjelovanje pona{anja svih ~lanova ~ini jedinstvenu snagu i ozra~je porodice, izvor snage, topline i ljubavi. Vrlo je zna~ajno
koliko podr{ke supru`nici/roditelji pruàju jedno drugome, koliko su sebe ostvarili na
razli~itim podru~jima ìvota.
Danas se u literaturi o roditeljstvu moè pro~itati da je sretan roditelj uspje{an roditelj. Smatra se da sretan roditelj svoje potrebe za mo}i, ljubavi, zabavom i slobodom zadovoljava u odnosima sa ljudima, aktivnostima do kojih mu je stalo; da sebe
ostvaruje uspje{no na podru~jima na kojima djeluje.
Roditelj uspijeva i moè prona}i i primijeniti pona{anja koja ga pribliàvaju djetetu, adolescentu, osobama u ranoj odrasloj dobi pa i starijoj djeci. To moè svaki roditelj koji odlu~i svoja pona{anja zamijeniti za slu{anje,36 a svoje zanimanje za dijete pokazivati SLU[AJU]I ono {to dijete, mlada osoba, èli re}i.
Tradicionalna shvatanja o odgoju i vaspitanju po kojima je dijete Tabula rasa, neispisana plo~a, koje ne zna {ta mu treba, su do danas zadràna i dio su na{ih uvjerenja. U ne{to manjoj formi ali ipak prisutna. Ako se u razmi{ljanjima krene od ovakve konstatacije onda svako traènje i zahtijevanje koje dolazi od djeteta mi odlu~imo ozna~iti kao neposluh. Potom ùrimo da ga u{utkamo ili nau~imo stvarima za
koje znamo da }e djetetu trebati u ìvotu. No, ìvot je puno vi{e od utabane staze.
Dok to radimo mi ne slu{amo {ta nam mlada osoba govori zapravo tako propu{tamo odrastanje i sazrijevanje, odri~emo sebe od saznavanja stvari koje djetetu pri~injavaju zadovoljstvo. Roditelj odlu~i da pravi stazu svom djetetu èle}i mu najbolje,
ali dijete i dalje stoji zbunjeno, jo{ ne zna kako napraviti korak. Nerijetko se takvo
pona{anje djeteta tuma~i kao neposluh, pa se pribjegava prisiljavanju i ka`njavanju.
U na{oj kulturi dijete dugo ostaje dijete svojih roditelja pa moèmo nai}i na brojna roditeljska zamjeranja i prigovaranja jer dijete radi to (izbor djeteta) a ne to i
to (izbor roditelja) nije rijetkost da npr. roditelj djetetu redovno pravi sendvi~ ili slaè mu odje}u iako dijete ima 27 ili 35 godina.
35 Glasser W., Teorija izbora nova psihologija osobne slobode, Alinea, Zagreb, 2000.
36 Vaàn element komunikacije u odnosu jeste ~uti i dobro razmisliti prije preduzete akcije ili odgovora paze}i
koliko }e ono {to kaèmo ili uradimo biti dobro za NA[ odnos.
89
Djeca i mladi bi trebali biti ravnopravni sugovornici svojim roditeljima, iskazivati

otvoreno i bez straha svoje èlje, potrebe i o~ekivanja. Razvijati obostrano povjerenje i naviku da se o svemu vodi dijalog sa {to manje prigovaranja, upore|ivanja i
optuìvanja. Upore|ivanjem sa drugima, dijete postaje nezadovoljno sobom i moè
~itav ìvot teìti ka tome da bude ne{to {to nije. Upore|ivati moèmo samo postupke uz obrazloènje, ali ne i osobe. Pohvale i pozitivne poruke podr{ke utje~u na razvoj djetetovog samopouzdanja, samopo{tovanja i pozitivne slike o sebi.
Roditelji bi trebali u vaspitnom pristupu biti uravnoteènih principa, a eventualno razli~ite pristupe svesti na minimum. Oni su ti koji postavljaju i odràvaju granice do kojih dijete moè i}i u svom pona{anju. Nije dobra pozicija u kojoj dijete samo zahtijeva ili izraàva svoje èlje, a roditelji iste bezuvjetno ispunjavaju. Takvim
roditeljskim pristupom djeca u~e da se moè dobivati bez davanja i truda. U takvom
odnosu djeca sve podre|uju trenutnoj èlji za ugodom. Me|utim, uspostavljanjem
granica u~e se odga|ati trenutne èlje.
Ono {to moè biti izuzetna prednost i snaga jeste ne odustajati nikada od svog
djeteta ~ak i ako uradi ne{to {to je prema procjeni roditelja, vremena u kojem ìvi i
dru{tva, devijantno, asocijalno, patolo{ki, kriminalno.
Ako ste roditelj zapitajte se: Znam li gdje moje dijete èli sti}i? Pitajte ga i slu{ajte i sigurno }ete po~eti otkrivati i upoznavati mladu osobu na vama nov na~in. Bi}e mo`da ~udno, ali vidjet }ete OSOBU. To ne zna~i gubitak djeteta ve} naprotiv dobijate sada vi za sebe podr{ku i ljubav do kraja ìvota. Ako svoje dijete odlu~ite posmatrati kao osobu za sebe, koja ima svoje specifi~ne èlje, razmi{ljanja razli~ita od
va{ih a koja treba va{u ljubav i podr{ku, sva va{a pona{anja naspram njega }e sigurno biti efikasna. Radi se o slici (predod`bi) koju svako od nas njeguje a to je slika djeteta koju imamo u na{im glavama. Nerijetko svaki roditelj ima plan za svoje
dijete ali u svim slu~ajevima svi roditelji èle dobro svojoj djeci.
Jedna od bitnih snaga porodice jeste duìna i kvaliteta zajedni~ki provedenog
vremena. Slobodno vrijeme koje ~lanovi imaju za sebe i jedni za druge moè biti
klju~ prevencije zloupotrebe psihoaktivnih supstanci i vaàn faktor u unapre|enju
kvalitete ìvljenja porodice. Neka pitanja koja porodica moè postaviti sebi, svojim
~lanovima, sa ciljem unapre|enja kvalitete zajedni~kog ìvljenja: Kako MI sada ìvimo?, [ta RADIMO kada smo ZAJEDNO?, [ta mogu ja kao roditelj re}i {to }e
me pribliìti djetetu?, [ta moèmo JO[ raditi zajedno?.
Na zadnja dva pitanja moèmo odgovor prona}i razgovaraju}i sa djetetom, mladom osobom kroz dogovaranje37, zanimanjem za o~ekivanja, slu{anjem, prihvatanjem, po{tovanjem, uvaàvanjem razli~itosti, vjerovanjem.
Naàlost roditelji ~esto spoznaju na bolan na~in da mlada osoba moè sama napraviti izbor pona{anja ne traè}i dozvolu. Ono {to je mladoj osobi svojstveno, kao
i odrasloj, jeste zadovoljenje potreba osoba treba uvaàvanje, osje}aj vrijednosti,
slobodu da otvoreno kaè svoj stav i tako pokaè da odrasta, ljubav i zabavu. Ako
to, kao odrasliji, uskratimo ili pak dajemo od sebe u koli~inama koje preplavljuju
onda mlado bi}e vene. Moè se povu}i i biti od sredine ocijenjen kao pristojan, moè formalno dobijati petice ili desetke iz svih predmeta tokom {kolovanja i jednako
se osje}ati neuspje{no. Toj skupini niko ne pomaè jer niko ne primijeti ni{ta nepri37 Dogovaranje umjesto dogovor je dat kao trajni glagol, jer treba trajati kontinuirano ako se èli dobar odnos.
90
hvatljivo u pona{anju ali ih isto tako niko ne pita i nije im va`no saslu{ati ih (jer
opet znaju {ta im treba).
Druga skupina svoje frustracije (nastale u rigidnim porodi~nim okruènjima ili pak
onim bez ikakvih pravila) pokazuje kroz razli~ite vidove pona{anja koje dru{tvo prepoznaje kao patolo{ko ili zakonom sankcioni{e. Niko zapravo ne vidi apel na pomo}
apel Vidi me i ja sam bi}e. Ja ne znam KAKO pri}i drugome. Ne znam KAKO
osmisliti i organizirati svoj ìvot u ovom dru{tvu. Odgovornost odraslih jeste podràvati mlade osobe da istraju na putu koji vodi do njihovog cilja, pomo}i u planiranju.
Porodica tu moè u~initi puno. Svaka porodica je posebna i razli~ita, nosi u sebi neponovljive na~ine za gradnju boljih odnosa i dobrobit svakog ~ovjeka.
Alkohol, droge, cigarete nisu prijetnja sami po sebi. Nemaju svojstva ljudskih bi}a i ne mogu odlu~iti da se na|u u krvotoku mlade ili starije osobe. Svako uzimanje
je svjestan izbor da se postigne ugoda ugoda je trenuta~na ali sa dugoro~nim {tetnim posljedicama. Tu informaciju osoba zna ali ne uzima je za va`nu. Bira ìvot sa
iluzijom da je sve O.K. Sebi priskrbljuje trenuta~an osje}aj ugode i zadovoljstva koji imamo mo`da kada se smijemo, kada provodimo vrijeme sa dragim i zna~ajnim,
nama va`nim ljudima.
U nedostatku bar jednog kvalitetnog odnosa osoba }e napraviti odnos sa ne~im/nekim jer potrebe su tu i treba ih zadovoljiti. A moèmo ih zadovoljiti jedino u
odnosu sa ljudima, stvarima, aktivnostima.38
U svojoj knjizi Roditeljstvo se moè u~iti39 Igor Longo pi{e:
Kada sa nekim èlite pobolj{ati odnos, usmjerite se samo na jednu stvar najva`niju u va{em odnosu. Ne rasipajte snagu na mno{tvo sitnica ili pitanja koja mogu sa~ekati.
Roditelj koji je donio odluku da }e izmijeniti svoj pristup prema djetetu i to tako
da ga ubudu}e vi{e poti~e i ohrabruje, vodit }e ra~una o tome da:
z vjeruje svome djetetu kako bi ono moglo vjerovati sebi
z usmjerava se na uspjehe, dobre strane, sposobnosti djeteta
z ne pita Za{to si uradio? nego Kako to obja{njava{? ili Kako misli{ ubudu}e?
z okrenuti se prema onome {to je mogu}e, izvedivo.
Roditelj treba izgraditi odnos sa djetetom na na~in koji im oboma odgovara koriste}i pona{anja koja rezultiraju ugodom, zadovoljenjem potreba i rastom kvalitete
odnosa. To je mogu}e samo u otvorenoj, dvosmjernoj komunikaciji.
Kontroliranje, prisiljavanje, manipuliranje, àljenje, prigovaranje, kritikovanje, optuìvanje su samo neka od pona{anja kojima ~esto roditelji pribjegavaju kada prepoznaju da ne{to nije uredu sa pona{anjem djeteta. Dakle, na krizu odgovaraju neefikasnim
pona{anjem ba{ kao {to je i dijete na svoju krizu odgovorilo konzumiranjem alkohola
ili droga. Roditelj koji je uklju~en u razvoj i sazrijevanje svog djeteta lako }e prepoznati prve znake promjena u pona{anju i odgovoriti prihvatanjem, strpljenjem i otvorenim
razgovorom. Zapravo, za roditelja i za dijete nikada nije kasno ako se primjenjuju njima dobro poznata pona{anja u odnosu koja rezultiraju obostranom sre}om.
38 Dr. William Glasser isti~e va`nost postojanja i gra|enja barem jednog odnosa sa osobom do koje nam je stalo
{to igra veliku ulogu u za{titi mentalnog zdravlja.
39 Alinea, Zagreb, 2001.
91
Roditelj ne treba zaboraviti da je model, uzor svom djetetu i da }e najve}a pomo} biti ukoliko nau~i vladati sobom, ukoliko preuzme odgovornost za vlastite rije~i i djela.
Vjerovati u sebe i u svoje dijete se ~ini te{ko kada razmi{ljamo na na~in da je
ukaljan obraz porodice, kada mislimo {ta }e kom{ije ili kolege s posla misliti, re}i.
Ako odaberemo vjerovati i misliti da je to samo trenuta~an pad sa kojeg se ZAJEDNO moè nastaviti onda }e zasigurno uloga porodice dobiti na svom zna~aju i
iz krize polako pre}i u rast njenih ~lanova!
92
OVISNOST O PSIHOAKTIVNIM
SUPSTANCAMA U SADR@AJU
RADA TIMA PORODI^NE MEDICINE
Dr. Hasanagi} Melida, spec. porodi~ne medicine

RMC "Dr Safet Muji}", Mostar
Prof.dr. Geoffrey Hodgetts
Queens University Canada, Family Medicine Development Program in BiH
Dr. Bajro Sari}, spec.stomatolo{ke protetike
Rukovodilac primarne zdravstvene za{tite, RMC "Dr Safet Muji}", Mostar
Danas ovisnost o psihoaktivnim supstancama predstavlja problem od svjetskog

zna~aja, jer je prisutna u svim dijelovima svijeta i pokazuje stalan trend porasta.
[tetne posljedice upotrebe droga su vi{estruke, kako po osobu koja je koristi, tako
i po dru{tvo u cjelini. Ovisnost o psihoaktivnim supstancama je sociomedicinski
problem koji je u ekspanziji i u na{oj zemlji.
Pove}an broj ovisnika u Bosni i Hercegovini (BiH) rezultat je te{ke socioekonomske krize, visokog nivoa nezaposlenosti, neizvjesne budu}nosti, siroma{tva i osje}aja bezna|a.
Termin psihoaktivna supstanca obuhvata {iroku paletu materija ~ija zloupotreba
dovodi do o{te}enja zdravlja pojedinca, pa prema tome i javnog zdravlja, stvaraju}i
veliki broj problema.
Psihoaktivna supstanca je svaka hemijska ili prirodna supstanca, koja alterira
raspoloènje, percepciju i svijest, odnosno koja, na bilo koji na~in, mijenja mentalnu
aktivnost i psihi~ko stanje.
Pojmovi narkomanija, zloupotreba droga, ovisnost o drogama, nemedicinska
upotreba droga itd. se upotrebljavaju za ozna~avanje one situacije za koju je karakteristi~no uspostavljanje naro~itog odnosa izme|u ~ovjeka i medikamenta.
Me|utim, potrebno je napraviti razliku izme|u pojedinih pojmova koji odre|uju
osobenosti odnosa izme|u ~ovjeka i medikamenta.
Kada govorimo o nemedicinskoj upotrebi psihoaktivnih supstanci, moè se govoriti o zloupotrebi lijekova koji se koriste na na~in i u svrhe koje ljekar nije propisao,
ali i o upotrebi zakonom zabranjenih psihoaktivnih supstanci uop}e.
93
Izuzetno sporadi~no upotrebljavanje psihoaktivnih supstanci moè se nazvati

eksperimentisanjem. Eksperimentisanje se obi~no odnosi na po~etnu upotrebu kada osoba isprobava efekte koje pojedine psihoaktivne supstance izazivaju.
Ukoliko osoba povremeno upotrebljava psihoaktivne supstance kako bi se opustila i doìvjela prijatne efekte u odre|enim prilikama, pri ~emu ne}e biti nikakvog
utjecaja na njeno svakodnevno funkcionisanje i ne}e do}i do razvoja ovisnosti, onda
govorimo o rekreativnoj upotrebi. Ovakva upotreba psihoaktivnih supstanci se moè uporediti sa dru{tvenim pijenjem alkohola. Ovaj pojam ne nailazi na odobravanje
onih koji svaku upotrebu psihoaktivnih supstanci smatraju problemati~nom.
U skladu sa definicijom Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) ovisnost o psihoaktivnim supstancama je stanje periodi~ne ili hroni~ne intoksikacije koje je ponovljeno uzimanjem prirodne ili sintetske droge.
Prema savremenim konceptima ovisnost o psihoaktivnim supstancama nije jedinstvena bolest, nego predstavlja niz razli~itih dijagnosti~kih jedinica, ~iji je zajedni~ki nazivnik droga u {irem smislu, ali koje se me|usobno razlikuju, kako u pogledu vrste droge kao etiolo{kog faktora, tako i u pogledu klini~ke slike, vrste ovisnosti
i krajnjeg ishoda.40
1. RIZIKO FAKTORI I RIZI^NO PONA[ANJE

Danas se ovisnost o psihoaktivnim supstancama tuma~i kao vi{efaktorijalna pojava. Da li }e osoba razviti ovisnost od odre|ene droge zavisi od interakcije tri faktora: ÔVJEK SREDINA DROGA.
1. Osobine li~nosti i iskustvo osobe koja uzima drogu
Iako ne postoji niti jedna li~nost koju bismo mogli slobodno nazvati ovisni~ka li~nost, studije pokazuju zna~ajnu povezanost izme|u aspekata li~nosti i nastanka
ovisnosti. Naime, mladi ljudi koji imaju nisku tolerancija na frustraciju, nisko samopo{tovanje, nedostatak sposobnosti za uìvanjem, koji su depresivni, ispoljavaju
otvorenu ili prikrivenu agresivnost i imaju genetske predispozicije su skloniji ka posezanju za psihoaktivnim supstancama. Mladi su u uzrastu puberteta i adolescencije nezadovoljni sami sobom, te{ko se nose sa stresom, strahom, tjelesno{}u i spolno{}u, JA osobe je veoma lako povrijediti i to postaje presudno za razvoj problematike ovisnosti.
2. Priroda sociokulturnog okruènja osobe
Kako {ira, tako i uà dru{tvena zajednica imaju zna~ajan utjecaj na mladu osobu.
Dru{tveni faktori kao npr. odnos prema potro{a~kim i ovisni~kim sredstvima, vrijednosnim normama, svijesti o zdravlju, spolno specifi~noj raspodjeli uloga, okolinskim
uslovima, kvaliteti ìvljenja, ìvotnoj orijentaciji, pristupu trì{tu rada, integraciji ili odbacivanju, utje~u na razmjeru oboljenja od ovisnosti. Svako dru{tvo ima svoje ovisnosti.
40 Petrovi} S., Droga i ljudsko pona{anje, Partenon, Beograd, 2001.
94
Porodica, {kola, obrazovanje i radna sredina imaju veliku ulogu. Odnos ~lanova
porodice i autoritativnih osoba, ali i vr{njaka prema ovisnosti i sredstvima koja dovode do ovisnosti utje~u na daljnji razvoj li~nosti i sam njen odnos prema ovisnosti,
jer djeca u~e na primjerima koje vide u svojoj okolini.
3. Farmakolo{ki efekti droge, koli~ina i u~estalost uzimanja, te na~in uno{enja u organizam utje~u na djelovanje odre|ene supstance. Djelovanje psihoaktivne supstance dodatno je odre|eno faktorima iz podru~ja li~nosti, socijalnog
okruènja i dru{tva uop}e.
2. PORODI^NA MEDICINA I
POREME]AJ UPOTREBE SUPSTANCI
Porodi~na/obiteljska medicina je akademska nau~na disciplina sa svojim edukacionim sadràjem, bazom dokaza i klini~kom aktivnosti i klini~ka specijalizacija orijentirana na primarnu zdravstvenu za{titu.
Karakteristike discipline porodi~ne medicine su:
a) uspostavlja prvi kontakt sa pacijentom u sklopu sistema zdravstvene za{tite,
pri ~emu se rje{avaju svi zdravstveni problemi bez obzira na dob, pol ili bilo
koju drugu karakteristiku pacijenta;
b) ~ini efektivnim kori{tenje resursa zdravstvenog sistema tako {to koordinira
zdravstvenu za{titu, rade}i sa drugim profesionalcima u primarnoj zdravstvenoj
za{titi, zastupaju}i pacijenta u daljnjim kontaktima sa drugim specijalistima;
c) razvija pristup lije~enju sa pacijentom u centru, upu}en na pacijenta kao individuu, njegovu porodicu i njihovu zajednicu;
d) ima specifi~an pristup pregledu pacijenta ~ime, tokom vremena i kroz efektivnu komunikaciju, uspostavlja, utvr|uje poseban odnos sa pacijentom;
e) odgovara za kontinuiranu njegu, odre|enu potrebom pacijenta;
f) uspostavlja specifi~an proces dono{enja odluke (dijagnosticiranje, odre|eno
prevalencijom i incidencijom bolesti u zajednici);
g) vodi istovremeno i akutne i hroni~ne probleme pacijenata;
h) vodi bolest koja se iskazuje kao nediferencirana u ranoj fazi, prate}i njen razvoj {to moè zahtijevati hitnu intervenciju;
i) promovira zdravlje i dobrostanje odgovaraju}im i efektivnim intervencijama;
j) ima naro~itu odgovornost za zdravlje u zajednici;
k) bavi se zdravstvenim problemima u njihovim fizi~kim, psiholo{kim, socijalnim,
kulturnim i egzistencijalnim dimenzijama. 41
U medicinskoj praksi u na{oj zemlji se za klasifikaciju i dijagnosticiranje mentalnih poreme}aja i poreme}aja pona{anja zbog upotrebe psihoaktivnih supstanci zva41 WONCA EUROPA 2002.
95
ni~no koriste postupci, specifi~ni kriteriji i dijagnosti~ka uputstva koje predvi|a

Poglavlje V MKB-10 Me|unarodne klasifikacije bolesti.
U skladu sa MKB-10 Me|unarodne klasifikacije bolesti, poreme}aj upotrebe supstanci -F11 ima slijede}e dijagnosti~ke karakteristike:
Obilna ili ~esta upotreba;
Upotreba supstanci dovela je do fizi~kog o{te}enja (tj. pozlje|ivanje u stanju
intoksikacije), psihi~kog o{te}enja (tj. psihijatrijskog simptoma zbog upotrebe
supstanci) ili je dovela do {tetnih socijalnih posljedica (tj. gubitka posla,
ozbiljnih porodi~nih problema);
Te{ko}e u kontroliranju upotrebe supstanci;
Izraèna èlja za upotrebom supstanci;
Tolerancija (moè koristiti velike koli~ine supstanci bez znakova intoksiciranosti);
Apstinencija (tjeskoba, drhtavica ili drugi simptomi nakon prekida upotrebe).42
Porodi~na medicina kao strate{ko opredjeljenje reforme zdravstva u BiH kroz reformu primarne zdravstvene za{tite, podrazumijeva rje{avanje zdravstvenih potreba
porodice i populacije u cjelini.
[irenje istinitih i pravovremenih informacija ima za cilj da ohrabri pozitivno pona{anje i realne stavove prema drogama i njihovoj zloupotrebi. Edukacija mora zapo~eti edukacijom edukatora. To su nastavnici, u~itelji, porodica, ljekar op}e i porodi~ne medicine. Dosada{nja praksa da ovu edukaciju sprovodi neko drugi, pokazala
se kao neefikasna.
Stoga je veoma va`no da porodi~ni ljekari, ali i ljekari uop}e, imaju adekvatnu
edukaciju i trening o upotrebi psihoaktivnih supstanci i poreme}ajima koji su u vezi
s tim, jer }e samo tako biti u mogu}nosti da provode bolju zdravstvenu za{titu populacije u zajednici.
SZO preporu~uje da se slijede}i principi, koji se odnose na op}e medicinsko
obrazovanje, primijene na specifi~nu edukaciju zdravstvenih profesionalaca o poreme}ajima uzrokovanim upotrebom psihoaktivnih supstanci:
a) Edukacija zdravstvenih profesionalaca treba se temeljiti na radu u zajednici i radu sa stanovni{tvom, sa posebnom brigom za pacijenta, porodicu i zajednicu;
b) Edukacijske aktivnosti zdravstvenih profesionalaca trebaju uklju~ivati prikladno
iskustvo na univerzitetu i u bolni~kim uslovima, zajednici i drugim zdravstvenim
ustanovama kako bi imali priliku da steknu uravnoteèn uvid u djelatnosti koje se
odvijaju unutar zdravstvenog sistema;
c) Edukacija zdravstvenih profesionalaca se treba fokusirati na bio-psiho-socijalne
aspekte zdravlja i bolesti pacijenta, porodice i zajednice, i treba se odvijati u samoj zajednici {to je vi{e mogu}e;
d) Uz tradicionalni sadràj nastavnog plana i programa, poput epidemiologije, prikupljanja i analize podataka, informatiku, rukovo|enje planiranjem i menad`mentom, ekonomskim i bihevioralnim naukama, potrebno je podu~avati teoriju i tehni42 Uputstva za dijagnostiku i tretman mentalnih poreme}aja u primarnoj zdravstvenoj za{titi (PZZ) -MKB 10,
poglavlje V, Verzija za PZZ, SZO, 2001.
96
ke istraìvanja zdravstvenih slu`bi kako bi se efikasno planiralo i pratilo izvo|enje zdravstvene za{tite;
e) Potrebno je isticati zna~aj etike tokom edukacije i prakse u odnosu na brigu za
pacijenta i zajednicu;
f) Edukacija zdravstvenih profesionalaca ne bi trebala biti ograni~ena na osnovnu
edukacijsku pripremu ili specijalisti~ki/sub-specijalisti~ki trening, nego bi se trebala provoditi tokom cijele profesionalne karijere i
g) Istraìvanje je neophodna komponenta razvoja edukacije zdravstvenih profesionalaca.
Ipak, va`no je pored zdravstvenih profesionalaca u rje{avanje problema upotrebe
i ovisnosti o psihoaktivnim supstancama uklju~iti i profesionalce iz drugih oblasti. 43
Parasoni} i saradnici (1989.) smatraju da subspecijalisti~ki pristup ovom problemu treba zamijeniti transdisciplinarnim, uz efikasan dru{tveni anga`man mnogih subjekata u dru{tvenoj zajednici. Treba se u potpunosti osloboditi tendencija i pristupa koji medikaliziraju ili psihijatriziraju ovaj multidimenzionalan problem koji je multifaktorijalno uslovljen.
3. ULOGA PORODI^NOG LJEKARA U

PREVENCIJI POREME]AJA UPOTREBE SUPSTANCI
Veoma je bitno da porodi~ni ljekar napravi procjenu socijalnog, ekonomskog i
razvojnog aspekta osobe pred sobom, a s obzirom da govorimo o prevenciji tu osobu }emo nazivati klijentom. To zna~i da }emo svaku priliku dolaska klijenta u na{u
ambulantu odnosno na{ odlazak drugom ~lanu porodice, iskoristiti da uzmemo slijede}e podatke i upi{emo ih u medicinski karton klijenta.
Po~etak uzimanja droga se veè jo{ za uzrast od 12-17 godina. Zato je potrebno
pitati slijede}e:
z u kakvom se dru{tvu kre}e (da li je to lo{e dru{tvo ili dru{tvo u kojem se ve}
konzumira droga);
z kakav je bio u~enik u osnovnoj {koli;
z kakva je sredina u kojoj ìvi (da li se radi o sredini-zajednici u kojoj se droga
poja~ano konzumira);
z da li je pu{a~, navike, procjena nikotinske ovisnosti;
z porodi~na istorija alkoholizma i konzumiranja duhana;
z lo{e roditeljstvo;
z kakva je veza izme|u djece i roditelja;
z da li postoje, i od kada, problemi pona{anja;
z du{evno oboljeli od depresije, {izofrenije, poreme}aji pam}enja i hiperaktivne
osobe ~ine veliku grupu rizika.

43 Programme on Substance Abuse - Health Professional Education on Psychoactive Substance Use Issues,
WHO 1996.
97
3.1.
Uzimanje historije bolesti
Koristiti akronim HEADSSS radi lak{eg pam}enja

H - home (dom)
E - education (obrazovanje)
A - activities (aktivnosti)
D - drugs (droge)
S - sexual activity (seksualna aktivnost)
S - suicid (samoubistvo), depresija
S - safety (sigurnost)
Porodi~na medicina moè imati koristan, a ovisnost o psihoaktivnim supstancama {tetan utjecaj na tri nivoa: porodicu, pojedinca i dru{tvo.
[tetni utjecaji zloupotrebe supstanci se ogledaju
1. na porodicu: kroz finansijsko optere}enje, gubitak socijalnih veza, tjeskobu,
depresiju ~lanova porodice, razvod braka ili raskid veze, zlostavljanje, odnosno nasilje u porodici;
2. na pojedinca: kroz slabljenje {kolskog uspjeha, izostanke iz {kole, depresiju,
nesanicu, samoubistvo, otu|enje ili gubitak brige, fizi~ke efekte bolesti;
3. na dru{tvo: kroz pitanje sigurnosti dru{tva, raspad civilnog dru{tva, te finansijski oteàn sistem zdravstvene za{tite
3.2.
Fizikalni pregled
Ako ponekad uzima alkohol ili drugu supstancu, rijetko kad moèmo otkriti ne{to
u fizikalnom pregledu.
Ako se radi o hroni~noj zloupotrebi supstanci, mogu biti prisutni slijede}i znaci:
TAHIKARDIJA (UBRZANO LUPANJE SRCA), HIPERTENZIJA (POVI[EN
KRVNI PRITISAK) - naro~ito kod akutne intoksikacije kokainom ili amfetaminom;
GUBITAK NA TJELESNOJ TE@INI - iskoristiti posjetu pacijenta i za vaganje i
to zabiljeìti;
PROMJENE NA KO@I (tetovaà, tragovi od igala, absces, celulitis, ùtilo, osip
BOL U GRUDIMA
Kod predoziranja mogu se javiti depresija disanja, mioza.
Svaka ambulanta porodi~ne medicine bi morala imati testove na droge, koji mogu biti:
1. Test analize urina kod uzimanja: marihuane, kokaina, amfetamina, opijata,
barbiturata, benzodiazepina.
2. Testiranja na inhalatorne opijate se rutinski ne rade.
U laboratoriji doma zdravlja mogu se uraditi testovi na: HIV, HCV, hepatogram,
urea, kreatinin, vrijeme krvarenja i zgru{avanja.
98
3.3.
Menad`ment-vo|enje problema
Pristup problemu }e odre|ivati stepen rizi~nog pona{anja kao i stepen ovisnosti.

Ako se adolescent nalazi u grupi niskog rizika, ljekar }e ga vi{e informirati o zna~aju prekida uzimanja alkohola, droga, prestanku pu{enja, {tetnosti uzimanja alkohola i ostalih supstanci, te izbjegavanju grupa u kojima se konzumira alkohol i droga.
Ljekar }e svoja vrata ostaviti otvorena za sva eventualna pitanja, biti otvoren,
empati~an (suosje}ajan), iskren i susretljiv. Ovakve pacijente je ponekad te{ko pridobiti za razgovor, ali stvaranje osnove i rad na me|usobnom povjerenju jedna je od
osnovnih karakteristika rada tima porodi~ne medicine u ovoj oblasti. Ispo~etka mo`da
ne}e htjeti zakazati pregled ali kasnije, nakon {to stekne povjerenje, to }e i}i lak{e.
Naro~itu pa`nju obratiti na osobe koje imaju obi~aj sjesti za volan nakon zabava
na kojima se konzumira alkohol ili droga.
3.4.
Rana intervencija
Ljekar op}e ili porodi~ne medicine }e poduzeti ranu intervenciju prema osobama
koje po~inju konzumirati drogu, ali ona jo{ uvijek ne interferira sa njihovim svakodnevnim aktivnostima (mogu da u~e, ne uzimaju drogu svaki dan, redovno odlaze u
{kolu). Ovo je grupa kojoj treba posvetiti veliku pa`nju.
Savjetovati da ima dobre odnose sa dobrim u~enicima u {koli, a naro~ito sa prijateljima koji ne konzumiraju droge.
Ako postoji problem, ljekar mora razmotriti pacijentovu èlju da u potpunosti prestane sa uzimanjem droge i promjeni svoje pona{anje.
Zatim se ljekar moè susresti sa roditeljima, razviti adekvatnu strategiju i periodi~no pacijenta pratiti u svojoj ordinaciji. Ovo periodi~no vi|anje je najva`nije u
po~etku. Tim porodi~ne medicine mora biti upoznat sa resursima u zajednici kako
bi mogao uputiti pacijenta na neke programe, grupe podr{ke, uspostaviti kontakte
sa socijalnim ustanovama i humanitarnim organizacijama za mlade koji im mogu
biti od koristi.
U slu~ajevima kada adolescent nastavi sa uzimanjem droga uprkos svim nastojanjima porodi~nog ljekara potrebno ga je uputiti u Centar za mentalno zdravlje ili
druge specijalizirane programe. Osobe koje imaju prikrivene poreme}aje du{evnog
zdravlja morale bi biti upu}ivane odmah u specijaliziranu zdravstvenu ustanovu.
Ostali kriteriji za specijalni tretman uklju~uju dugogodi{nju istoriju konzumiranja
droga, poku{aj suicida ili stalno druènje sa ovisnicima.
3.5.
Prognoza
Vrlo je te{ko ocijeniti kakv }e biti kona~an rezultat za nekoga ko je po~eo koristiti
droge. Neki se ne}e mo}i oduprijeti, drugi }e redovno posje}ivati grupe podr{ke i porodi~ne ljekare i uspjeti se oporaviti. Ali }e ostati rizik za recidiv nekad u toku ìvota.
Sami porodi~ni ljekari bez pomo}i {ire zajednice, koja uklju~uje sudstvo, policiju,
centre za socijalni rad, nastavnike u {kolama, roditelje, nevladine organizacije, ne}e mo}i u~initi puno.
99
ZAKLJUÂK
Rad tima porodi~ne medicine se bazira na tzv. primarnoj prevenciji. Na ovom nivou bi se moglo najvi{e posti}i rade}i na izobrazbi djece u {kolama, univerzitetima,
sa roditeljima, porodicom.
Edukacija edukatora je bitna komponenta koja se kontinuirano de{ava u sklopu
programa dodatne obuke iz porodi~ne medicine, kao i specijalizacije iz oblasti porodi~ne medicine. Blagovremeno prepoznavanje problema i pravilna reakcija, {to je
nekad i najteè, }e doprinjeti rje{avanju ovih poreme}aja prije nego {to postanu problem, {to je najefektivnija, najracionalnija metoda.
Sekundarna i tercijarna prevencija, saradnja sa nadle`nim pomenutim institucijama i kolegama drugih specijalnosti }e u mnogome doprinijeti boljem i lak{em rje{enju problema ovisnosti.
100
MOGU]NOSTI LIJEÊNJA
OVISNOSTI O PSIHOAKTIVNIM
SUPSTANCAMA I SMANJENJE [TETA
Prim. Dr. Nermana Mehi}-Basara, spoecijalista neuropsihijatar

UVOD
Od upotrebe preko zloupotrebe pa do razvijanja bolesti ovisnosti, pojedinac prolazi kroz razli~ite faze spoznaje utjecaja i zna~enja droge, kako u svom ìvotu, tako
i u ìvotu cijele porodice. Iako droga prevashodno {tetno djeluje na pojedinca, ovisnost o psihoaktivnim supstancama kao simptom poreme}ene organizacije dru{tvenog sistema ima mnogo {ire reperkusije i negativne implikacije, ne samo u zdravstvenom ve} i u socijalno-kulturolo{kom i ekonomskom smislu.
Treba naglasiti da Ne postoji jedinstveno sredstvo niti razra|en i efikasan metod
lije~enja ovisnosti o psihoaktivnim supstancama. Do sada su se u nekoliko navrata
u relativno kratkom vremenskom razdoblju mijenjali op{ti principi terapijskog pristupa i na~ina institucionalnog zbrinjavanja ove grupe te{kih bolesnika.44
Zbog toga i lije~enje ovisnosti o psihoaktivnim supstancama predstavlja veoma
kompleksan medicinski zahvat koji se po pravilu sprovodi u specijaliziranoj zdravstvenoj ustanovi u hospitalnim i/ili ambulantnim (vanbolni~kim) uslovima. Hospitalizacija se preporu~uje samo u po~etku terapijskog programa, za fazu detoksikacije,
tj. skidanja sa droge, te uspostavljanja inicijalne apstinencije.
Prije po~etka lije~enja potrebno je uspostaviti dijagnozu ovisnosti u skladu sa me|unarodno priznatim dokumentima kao {to su deseta revizija Me|unarodne klasifikacije bolesti (MKB-10) iz 1992. godine koju je objavila Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) i Dijagnosti~ko statisti~ki vodi~, ~etvrto izdanje (DSM-IV) iz 1994. godine, Ameri~ke asocijacije psihijatara. Kod nas je zvani~no u upotrebi MKB-10 prema kojoj su Du{evni poreme}aji i poreme}aji pona{anja izazvani uzimanjem alkohola i psihoaktivnih supstanci svrstani u klasifikacijsko polje F10-F19.
Bez obzira da li se bolest razvila kao reakcija pojedinca na o~igledno socijalno44 Loga S., Klini~ka psihijatrija, Medicinski fakulteti Sarajevo i Zula, 1999.
101
patolo{ko okruènje ili je nastala kao posljedica (primarnog) poreme}aja li~nosti,

droga u po~etku ima podsticajno-stimulativni zna~aj, a tek vremenom postaje neodoljiva potreba bez koje ovisnik o psihoaktivnim supstancama ne moè zamisliti
svoj ìvot. I kada do|e u stadij patolo{ke simbioze koju karakteri{e princip kontradiktornih zna~enja droge za pojedinca (ne moè bez droge ali ne moè dalje ni s
njom), tada razmi{lja o lije~enju kao izlazu iz ìvotnog ko{mara u koji je upao. U
ovakvoj situaciji od presudnog zna~aja za ishod lije~enja svakako predstavlja prvi
kontakt pacijenta sa ljekarom.
1. PROGRAMI LIJEÊNJA
Program odvikavanja (od droge) je sloèn multikomponentni proces koji, pored
po~etne medikamentozne terapije, obuhvata razli~ite terapijske tehnike kao {to su:
individualna i grupna psihoterapija, socioterapija, porodi~na terapija, radno-okupaciona terapija, razli~ite grupe za podr{ku, psihosocijalne intervencije, klubovi, te dugoro~na rehabilitacija i resocijalizacija putem terapijske komune.
Program se sprovodi u fazama u kojima svaki ~lan multiprofesionalnog tima ima
zna~ajnu ulogu.
Proces lije~enja odvija se u slijede}im fazama:
1. Inicijalna faza faza dono{enja odluke
2. Predhospitalna faza faza razvijanja motivacije
3. Faza detoksikacije metadonom
4. Post-detoksikacijska faza faza psihosocijalne rehabilitacije
5. Produèna rehabilitacija i resocijalizacija terapijska komuna
Faze tretmana
102
Po~etak tretmana obi~no se de{ava u Savjetovali{tu, kada se obavi prvi intervju

sa pacijentom i njegovim uìm ~lanovima porodice. Tako se do|e do podataka o razvoju bolesti, fizi~kim i psihi~kim posljedicama kao i komplikacijama na planu porodi~nih odnosa.
Ve} u prvom kontaktu pacijentu se mora dati nedvojbena poruka da mu se moè
pomo}i samo ako on to i sam èli te da je odvikavanje dugotrajan proces u kojem
treba imati mnogo strpljenja. Treba nastupiti otvoreno, iskreno, s pozitivnom energijom, s ciljem da se kod pacijenta i njegove porodice potakne osje}aj povjerenja u
cjelokupni program lije~enja, ne skrivaju}i pri tome i pote{ko}e kao i mogu}e komplikacije koje se u manjem ili ve}em stepenu mogu pojaviti.
Ako se, cijene}i dijagnosti~ke kriterijume MKB-10, postavi dijagnoza ovisnosti tada se pristupa kreiranju plana lije~enja pri ~emu treba zadovoljiti ~etiri obavezna
uslova: dolazak kod ljekara mora da bude dobrovoljan, mora da prekine sa uzimanjem droge, mora da prekine sve kontakte sa osobama sa kojima je bio u kontaktu
u vrijeme zajedni~ke zloupotrebe ili nabavke droge, mora da vrati sve dugove.45
U inicijalnoj fazi tretmana potrebno je {to {ire uzeti sve podatke iz li~ne i porodi~ne istorije bolesti, kao i socijalnu anamnezu, identificirati saradnike u lije~enju (uì
~lan porodice, kojeg odredi sam pacijent), te pristupiti laboratorijskim pretragama
krvi i urina. Va`no je uraditi skrining test urina na prisustvo psihoaktivne supstance,
kao i testove Hepatitis markera B i C, te HIV test. Regulisano zdravstveno osiguranje je neophodan uslov za nastavak tretmana. U svim spornim slu~ajevima uklju~uje se nadle`na socijalna slu`ba (u op}ini stanovanja). Ova faza, koja se jo{ zove i
faza dono{enja odluke, individualno razli~ito traje, a prosje~no, prema na{em iskustvu, jednu do ~etiri nedjelje.
Nakon inicijalne faze u kojoj je postavljena dijagnoza, ura|ena laboratorijska
obrada, kao i neophodni tehni~ko-administrativni poslovi, slijedi druga faza faza
razvijanja motivacije ili tzv. predhospitalna faza u kojoj se pacijent uklju~uje u suportivno-psiholo{ke grupe ili grupe za podr{ku. Cilj ovih grupa je da kod ovisnika
razvije motivaciju za promjenu stila ìvljenja i pokrene unutarnje psiholo{ke mehanizme koji }e pota}i novi na~in razmi{ljanja.
Pored ovih grupa, u ovoj fazi se organizuju i grupe sa ~lanovima porodica. To su
informativno-edukativne grupe u kojima se ~lanovima porodica daju informacije o
bolesti ovisnosti, o komplikacijama i mogu}nostima lije~enja. Ova faza obi~no traje
od dvije do ~etiri nedjelje.
Glavni cilj svakog programa odvikavanja je apstinencija i ìvot bez droge. Zbog
toga se kod svake PRVE ODLUKE o lije~enju planira program metadonske detoksikacije (MDT), koji se po pravilu sprovodi u hospitalnim uslovima i predstavlja jednu od faza procesa odvikavanja. MDT se moè sprovesti i u ambulantnim uslovima ali su izgledi uspje{nosti tretmana mnogo ve}i ako se sprovode u odjelima zatvorenog tipa. Prije po~etka tretmana i ulaska na odjeljenje pacijent je obavezan da
potpi{e propisani obrazac u skladu sa zakonom o za{titi osoba sa du{evnim smetnjama o dobrovoljnom pristanku na lije~enje, kao i Terapijski ugovor u prisustvu terapeuta. Terapijskim ugovorom su regulisana pitanja vezana za du`nosti i obaveze
pacijenta prema terapijskom programu kojem pristupa.
45 Petrovi} P.S., Droga i ljudsko pona{anje, Partenon, Beograd, 2001.
103
Postdetoksikacijska faza faza psihosomatske rehabilitacije je faza u kojoj se

radi na oblikovanju li~nosti putem radno-okupacionih oblika rada. Time se ja~aju rehabilitacioni potencijali pacijenta, stabilizira postoje}a motivacija i radi na uspostavljanju psiholo{ke obrade cjelokupnog procesa lije~enja. U visoko razvijenim zemljama Zapada ova faza relativno dugo traje, u prosjeku {est mjeseci. Obi~no je podijeljena na dva perioda, prvi koji traje 6-8 nedjelja i sprovodi se u hospitalnim uvjetima poluotvorenog tipa i drugi, dva puta duì koji je tipa dnevne bolnice u kojoj pacijent boravi samo u toku dana. Ovo je i period u kojem se obavljaju pripreme za odlazak u terapijsku komunu.
U Bosni i Hercegovini (BiH) trenutno se ne sprovodi ova faza lije~enja zbog
odsustva fizi~kih kapaciteta, {to predstavlja veliki hendikep postoje}eg programa
odvikavanja i nerijetko je pospje{uju}i faktor u nastanku recidiva.
înjenica je da pacijent, nakon provedene detoksikacije, dok je jo{ u rekonvalescenciji (oporavku), odlazi iz bolnice i suo~ava se sa izazovom vra}anja na ulicu i
povezivanja sa starim dru{tvom. Ovo predstavlja i najrizi~niji period u cjelokupnom
procesu lije~enja, budu}i da je ~esto neizvjesno koliko dugo vremena }e ~ekati za
mjesto u terapijskoj komuni.
Faza produène rehabilitacije i

resocijalizacije Terapijska komuna
Lije~eni ovisnici koji su kroz ranije opisane stadije procesa lije~enja uspostavili
apstinenciju i ispunili sve neophodne uslove, odlazak u terapijsku komunu doìvljavaju sa pomije{anim osje}anjima. Imaju razloga da budu zadovoljni jer su savladali polovinu te{kog uspona, ali istovremeno osje}aju strah i zabrinutost za savladavanje ostatka uspona do vrha. Jer, ishod je ponekad neizvjestan. Va`no je ista}i da
se u ovoj fazi pacijent prvi put osloba|a zavisnosti od svojih terapeuta, preuzima
brigu i odgovornost za svoje dalje lije~enje.46
Djelatnost terapijske komune47
U realizaciji tercijarne prevencije neophodna je podr{ka Kantona i nadle`nih ministarstava u formiranju terapijske komune, u kojoj }e se provoditi programi rehabilitacije za lije~ene ovisnike koji su uspostavili apstinenciju (obezbje|enje prostora,
materijalna podr{ka, stru~ne konsultacije itd.).
Terapijska komuna je posebna, nezavisna i specifi~na institucija koja se prevashodno bavi tercijarnom prevencijom, odnosno tretmanom i rehabilitacijom ovisnika
o psihoaktivnim supstancama.
Zadatak terapijske komune je da u relativno dugom vremenu (2-5 godina) nastoji u zna~ajnoj mjeri promijeniti stavove, pona{anje i bitno smanjiti somatske {tete i
psihi~ke posljedice dugotrajne zloupotrebe droga.
Terapijska komuna treba da omogu}i psihosocijalnu rehabilitaciju lije~enih ovisnika.
Terapijska komuna treba da omogu}i socijalnu reintegraciju u zajednicu na ovaj
na~in rehabilitiranih ovisnika.
46 Petrovi} P.S., Droga i ljudsko pona{anje, Partenon, Beograd, 2001.
47 Inovirani Program prevencije narkomanije, alkoholizma i drugih ovisnosti, za period 2004.-2007. godine,
Kanton Sarajevo, Ministarstvo zdravstva, Sarajevo, 2004.
104
Terapijska komuna treba da omogu}i i druge mjere iz domena prevencije ovisnosti o drogama i unapre|enje mentalnog zdravlja op}e populacije.
Terapijska komuna kao osnovni metod svog rada koristi socioterapijske, psihoterapijske, radno-rekreativne, okupacione i ~isto privredne aktivnosti u kompleksnoj
rehabilitaciji te{kih ovisnika o drogama.
Terapijska komuna ne koristi medicinski model lije~enja ovisnika, nego se za takve potrebe sluì postoje}om zdravstvenom mreòm i odgovaraju}im centrima za
mentalno zdravlje.
Osoblje koje }e pruàti usluge u terapijskoj komuni su: rehabilitirani biv{i ovisnici, volonteri, socijalni radnici, psiholozi, sociolozi, radni i okupacioni terapeuti, sportski treneri, teolozi i svi drugi koji mogu pomo}i.
Terapijska zajednica mora usko sura|ivati sa socijalnim slu`bama, vladinim i nevladinim organizacijama koje se bave ovom problematikom, vaspitno-obrazovnim
institucijama, kulturnim, umjetni~kim i sportskim dru{tvima, vjerskim institucijama,
kao i sa zdravstvenim institucijama u skladu sa posebnim potrebama.
Terapijska komuna razvija saradnju sa sli~nim institucijama kako na teritoriji na{e zemlje tako i u inostranstvu.
3. SMANJENJE [TETA (HARM REDUCTION)

Smanjenje {teta (Harm reduction) predstavlja skup mjera koje se preduzimaju u
jednoj zajednici u cilju smenjenja posljedica, odnosno komplikacija koje mogu nastati zbog opasnog i {tetnog konzumiranja droga. Najva`niji oblici ovih aktivnosti su
vezani za prevenciju {irenja zaraznih bolesti (hepatitis B i C, te HIV/AIDS), izmjenu
igala i {prica, pravilno informisanje ovisnika o posljedicama po zdravlje ukoliko se
ne pridràvaju principa smanjenja {teta i drugo.
Program metadonskog odràvanja je tako|er dio aktivnosti vezanih za smanjenje {teta i u Sarajevu se sprovodi od 1989. godine, a u periodu poslije rata i u nekim drugim gradovima kao {to su: Zenica, Mostar, Sanski Most, Biha}. Zna~ajno je
naglasiti da je program smanjenja {teta kao drugi glavni cilj uvr{ten u inovirani Program prevencije narkomanije, alkoholizma i drugih ovisnosti Kantona Sarajevo za
period 2004.-2007. {to upu}uje na implementaciju pojedinih segmenata programa u
budu}nosti, a {to do sada nije bio slu~aj.
Ovdje treba spomenuti da se u svijetu koristi i niz drugih medikamenta u programima supstitucije kod ovisnika o opijatima kao {to su: Levo-alfa-acetilmetadol (LAAM), Bubrenorphine (Subutex), Naloxone, Naltrexon (Nemexin ili Nalorex ili Revia),
ali kod nas ovi oblici tretmana jo{ nisu u potpunosti zaìvjeli.48
48 Verster A., Buning E., Vodi~ za metadonsku terapiju, 2000., Euro-Methwork, Amsterdam, Netherlands,
Sarajevo, 2001.
105
BOLESTI U VEZI SA
RIZI^NIM PONA[ANJEM
OSOBA KOJE ZLOUPOTREBLJAVAJU
PSIHOAKTIVNE SUPSTANCE
Doc. Dr. sci. Sajma Krki}-Dautovi}, spoecijalista infektologije

Klinika za infektivne bolesti Klini~ki Centar Univerziteta u Sarajevu
Svaka bolest ima lijeka,

osim starosti i smrti,
pa prona|ite ga.
HADIS
Direktno djelovanje psihoaktivnih supstanci na psihi~ko, a potom fizi~ko zdravlje
osoba koje ih zloupotrebljavaju je jedna strana problema.
Druga strana problema su zarazne bolesti kojima su te osobe izloène, a koje pogor{avaju ve} naru{eno stanje zdravlja i vode organizam kraju, bilo zbog brzine napredovanja zarazne bolesti ili zbog uni{tenja imunolo{kog sistema.
Osobe koje zloupotrebljavaju psihoaktivne supstance sklonije su infekcijama od
drugih, zbog pada otpornosti organizma. U prvom redu to su sve spolno prenosive
infekcije: sifilis, gonoreja, klamidijske infekcije, hepatitis B, D, C i G, HIV-infekcija, te
infekcije virusima Herpes-grupe: Herpes simplex-virus (HSV), virus citomegalije
(CMV) i Ebstein-Baar-virus (EBV).
Zarazne bolesti udruène sa narkomanijom su:
Upala jetre (hepatitis) uzrokovana virusima B i C, rje|e virusima A, D i G, te
virusima HSV,CMV i EBV.
Sindrom ste~ene imunodeficijencije (HIV-infekcija/AIDS-SIDA) ili kuga suvremenog svijeta.
Razli~iti oblici bakterijalne upale koè, potko`nog tkiva i regionalnih limfnih `lijezda (strepto-stafilodermije, flegmone).
Sve ove bolesti se mogu prenijeti putem transfuzije krvi i krvnih derivata, preko
nesterilnih igala kod intravenskih ovisnika, putem zajedni~kih dijalizatora u dijaliznim
107
centrima, preko transplantiranih organa, promiskuitetnim seksualnim pona{anjem

bez za{tite, preko otvorenih povreda na koì i sluznicama u zaga|enoj sredini, tetovaòm i pirsingom, vertikalno s majke na dijete tokom poroda, te horizontalno preko zajedni~kog pribora za li~nu higijenu.
1. HEPATITIS VIROSA B (HBV)

HBV je opasan zato {to virus hepatitisa B ulazi u }elije jetre (hepatocite), koristi
genetski materijal za sopstveno umnoàvanje i o{te}uje hepatocite. To se manifestira kao akutna bolest, u 8-25% slu~ajeva prelazi u hroni~nu bolest jetre koja napreduje u cirozu, utje~e na promjenu genoma hepatocita poti~u}i ga na karcinogenezu
i pokre}e proces stvaranja raka jetre (hepatocelularni karcinom).
Sve to mijenja kvalitet ìvota i skra}uje ìvot oboljele osobe.
Ako je hepatitis udruèn sa neurednim ìvljenjem, lo{om i nedovoljnom ishranom,
toksi~nim o{te}enjem jetre zbog uzimanja alkohola ili opojnih sredstava, onda je tok
bolesti teì, oporavak usporen, a hronicitet mnogo ~e{}i nego {to je registriran kod
zdravih osoba.
1.1.
Uzrok nastanka bolesti (Etiologija)
Uzrok nastanka HBV je mali DNK virus iz familije Hepadna viridaea koji ima
osobinu da napada }elije jetre (hepatotropan) i uni{tava ih. Virusni antigen je sloène gra|e: sadrì tri antigena (HBsAG, HBcAg i HBeAg), virusnu DNK polimerazu (reverznu transkriptazu) i polialbuminske humane receptore (pHSA). Receptori pHSA postoje i na }elijama jetre ~ovjeka, ~ime se moè objasniti hepatotropnost
virusa, kao i njegova sposobnost da inficira samo ~ovjeka i majmuna. Ustanovljeno je da postoji {est geno-tipova HBV i devet podtipova koji imaju razli~itu geografsku rasprostranjenost. Virus je veoma podloàn promjenama (mutacijama)
koje dovode do takve strukturne promjene virusnog antigena da on moè izazvati obolijevanje od HBV u imunosuprimiranih, iako su u prethodnoj bolesti stvorili
antitijela (anti-HBs).
1.2.
Epidemiologija
Virus HBV je ra{iren svugdje u svijetu, a inficiranost virusom ovisi o geografskom podru~ju, rasi, polu, profesiji. Hroni~no nosila{tvo virusa je ovisno o istim
faktorima. Izvor infekcije je bolestan ~ovjek ili hroni~ni nosilac virusa. Najve}i procenat hroni~nog nosila{tva je u zemljama subsaharske Afrike, Ju`ne i Jugoisto~ne Azije, Srednje i Ju`ne Amerike i varira 20-24%. Srednji procenat nosila{tva
HBV je u zemljama Mediterana, gdje spada i na{a zemlja, a iznosi 2-8%. Najniì
procenat je 1-3% u zemljama Zapadne Evrope i SAD. Postoje, me|utim, rizi~ne
grupe, kod kojih je nosila{tvo HBV daleko ve}e. To su intravenski ovisnici, dijalizirani bolesnici, ljudi koji su vi{ekratno primali krv, hemofili~ari, seksualno promiskuitetne osobe, tetovirane osobe, osobe sa pirsingom. Pretpostavlja se da na svi108
jetu ima preko 350 miliona osoba inficiranih sa HBV, a da godi{nje umire oko 2 miliona ljudi od posljedica infekcije.
Akutna HBV infekcija moè pro}i bez simptoma, kao asimptomatska subklini~ka
bolest, koja se slu~ajno otkrije na sistematskim pregledima, bilo da se na|u pozitivni HBV markeri ili povi{ena aktivnost jetrinih enzima u krvi.
Klini~ki jasna bolest moè prote}i kao blaga, srednje te{ka, te{ka ili najteà tzv.
fudroajanatna bolest sa smrtnim ishodom.
Inkubacija HBV je vrijeme od inficiranja do pojave prvih simptoma bolesti ili povi{ene aktivnosti jetrinih enzima u krvi. Ona moè biti 30-180 dana. Duìna inkubacije ovisi o veli~ini infektivne doze, na~ina infekcije i od adekvatnog odgovora doma}ina. Najkra}a je inkubacija kod preno{enja bolesti preko krvi i krvnih derivata.
Nakon inkubacije javlja se op}a slabost i malaksalost, mu~nina, gubitak apetita,
nadutost u trbuhu, povra}anje, tamna mokra}a, te ùtilo koè i sklera. Kod 5% pacijenata prije pojave simptoma bolesti moè prethoditi ko`ni osip ili bolovi u zglobovima i lumbalnim loàma na 2-3 nedjelje. To moè dovesti do dijagnosti~ke zabune.
Bolest se u tom periodu moè pogre{no shvatiti i lije~iti kao alergijski osip, upala
zglobova ili upala bubrega.
Akutna bolest po izbijanju simptoma napreduje nekoliko nedjelja, potom se polahko povla~i.
Duìna bolesti ovisi o:
faktorima koji su u vezi sa virusom i
faktorima koji su u vezi sa napadnutim organizmom.
Faktori u vezi sa uzro~nikom bolesti su u prvom redu koli~ina infektivne doze i zarazna snaga virusa, na~in zaraàvanja i komplikacije bolesti uzrokovane virusom
(vanhepati~ne manifestacije).
Faktori u vezi sa napadnutim organizmom su: otpornost organizma, kondicija,
prethodno o{te}enje jetre drugim virusima ili toksi~nim supstancama, na~in ishrane,
dob, pol, podneblje ìvljenja, rasa.
Vanhepati~ne manifestacije infekcije sa HBV nisu tako ~este, ali su opisane na
svim organima i tkivima: pankreasu, bubrezima, ko{tanoj srì, srcu i krvnim sudovima, centralnom nervnom sistemu (CNS), perifernim nervima, limfnim `lijezdama,
koì, zglobovima.
Dijagnoza akutnog HBV se postavlja na temelju podataka o po~etku bolesti, epidemiolo{kih podataka o povredi koè, sluznica ili medicinskih intervencija, klini~ke
slike i toka bolesti. Bolest se potvr|uje serolo{ki, pozitivnim markerima. Jedan jedini marker koji je dovoljan da se postavi dijagnoza akutnog HBV je anti-HBc IgM u
visokom titru.
Poslije akutne faze bolesti sve promjene koje su se desile zavr{avaju se za 2-3
mjeseca, rje|e za 6-12 mjeseci. Jetrini enzimi se normaliziraju, antigen HBV i{~ezava, pojavljuje se antitijelo na HBV (anti-HBs). U 8-10% slu~ajeva HBsAG se odràva i bolest postaje hroni~na. Markeri akutnog HBV su zna~ajni za potvr|ivanje akutne faze bolesti te za procjenu hroniciteta u oboljelih.
109
Razlozi koji uslovljavaju hroni~nu HBV infekciju su mnogobrojni, a zavise kako od

virusa tako i od doma}ina.
Mu{karci ~e{}e nego ène obolijevaju od hroni~ne bolesti. Novoro|en~ad, koja
od majke dobiju hepatitis tokom poroda ili u ranom djetinjstvu, razviju hroni~ni hepatitis u 85-90% slu~ajeva.
Osobe sa o{te}enim imunitetom ~e{}e imaju hroni~ni hepatitis nego imunokompetentne osobe.
Superinfekcija virusima C i D daje teù sliku bolesti i brè napredovanje hroniciteta.
1.3.
Tok HBV infekcije kod ovisnika

o psihoaktivnim supstancama
Prethodno toksi~no o{te}enje jetre opojnim drogama, alkoholom, lijekovima, te

nekim supstancama kao {to su: nitro-boje, razrje|iva~ i sli~no, udruèno sa HBV
infekcijom daje teì oblik bolesti, }e{}e napredovanje u hronicitet i cirozu i skra}uje
trajanje ìvota.
Posebno izdvajamo grupu intravenskih ovisnika zbog toksi~nog o{te}enja jetre
drogom u ranoj mladosti, neurednog ìvota i lo{e ishrane, promiskuitetnog seksualnog pona{anja i izloènosti drugim seksualno prenosivim virusima, opadanja op}e
otpornosti organizma i mogu}nost intravenskog (i.v.) preno{enja drugih hepatitis virusa i HIV-a preko vena. Kod ovih pacijenata se obi~no kasno dijagnosticira HBV
bolest, a nema mogu}nosti terapije PEG-interferonom kod aktivnih ovisnika.
Hroni~na HBV infekcija je u ve}ini slu~ajeva podmukla bolest koja sporo ali sigurno napreduje. Kad se ispolje simptomi bolesti, ona je ve} zna~ajno odmakla i nerijetko se ve} radi o cirozi jetre, sa jasnim simptomima ùtila, uve}anom jetrom i slezenom, sa crvenilom dlanova, prsnutim kapilarima sli~no pauku (spyder nevus) po
koì baze vrata, pojavom te~nosti u slobodnoj trbu{noj {upljini i op}om slabo{}u.
Terapija akutne HBV-infekcije je usmjerena protiv simptoma bolesti, po{to
uzro~nog lijeka nema. Terapija se bazira na maksimalnoj {tednji energije (mirovanje) uz podràvanje boljeg metabolizma jetrinih }elija. To se ostvaruje preko dijetalne ishrane, podijeljene u male ~este obroke. Potrebno je smanjiti ìvotinjske bjelan~evine u prvoj fazi bolesti na ra~un ugljenih hidrata, smanjiti masti do minimuma i
dodati vitamine. U teìm i te{kim formama uz sve to ordiniraju se infuzije levulosae
i poku{ava usporiti ili sprije~iti razvoj hepati~ne encefalopatije odgovaraju}im lijekovima, te sprije~iti iscrpljivanje jetre plazma ferezom i transplantacijom jetre. I danas
u razvijenim zemljama 50% oboljelih sa fulminantnom formom bolesti umire, unato~
svim raspoloìvim sredstvima.
Terapija hroni~ne HBV-infekcije ovisi o stadijumu i progresiji bolesti. U po~etnoj
fazi hroni~ne bolesti terapija je simptomatska. U odmakloj fazi bolesti terapija je
kombinirana: antiviralna (Ribavirin) i imunomodulatorna (Interferon F-2 alfa daje mali procenat izlije~enja; Pegilirani interferon daje do 80% izlije~enja). Transplantacija
jetre se preporu~uje u slu~aju dekompenzirane ciroze i hepatocelularnog karcinoma. Ograni~enost ove terapije jednaka je onoj kod akutne bolesti.
Profilaksa HBV-infekcije podrazumijeva li~ne i op}e mjere za{tite, a potom spe110
cifi~nu za{titu. Li~ne mjere za{tite podrazumijevaju no{enje za{titnih rukavica, maski i nao~ala od strane onih lica koja dolaze u kontakt sa krvlju, izlu~evinama, sluznicama i koòm (profesionalni rizik). To istovremeno predstavlja i op}u za{titnu mjeru, ako su zdravstveni radnici sami nosioci HBV.
Op}e mjere za{tite podrazumijevaju strogi nadzor davalaca krvi, te strogi nadzor
kod proizvodnje krvnih derivata. Obavezna primjena jednokratnih igala i {prica u
svim slu~ajevima va|enja krvi, parenteralne terapije, te kod i.v. ovisnika je osnovni
medicinski postulat. Obezbje|enje sigurnog seksa kod promiskuitetnih osoba i kod
onih ~iji su partneri HBV nosioci moè se samo preko kontinuirane edukacije.
Specifi~ne mjere za{tite podrazumijevaju vakcinaciju protivu HBV po {emi 0, 1, 2
i 12 mjeseci. Dodatno se ordinira specifi~ni humani anti-B globulin (HBIG) u slu~ajevima kod zadesne infekcije, te kod novoro|en~adi HBsAG-pozitivnih majki. HBIG
se daje {to ranije, najdalje unutar 72 sata, istovremeno sa vakcinom, samo na dva
udaljena mjesta. [ema vakcinacije je u tom slu~aju 0, 1, 2 i 12 mjeseci. Vakcina je
dobijena genetskim inènjeringom iz plazmida E.coli. Efikasna je do 98%, a ima malo nuspojava. Ne preporu~uje se davati trudnicama, osim ako je neophodno. U na{oj zemlji imunizacija se vr{i vakcinom Engerix B.
2. HEPATITIS VIROSA C (HCV)

HCV je opasan jer je:
Podmukla, naj~e{}e asimptomatska bolest.
U 75-90% slu~ajeva progredira u hroni~ni hepatitis.
U 20-25% slu~ajeva napreduje u cirozu.
Primarni hepatocelularni karcinom (rak jetre) je ~esto udruèn sa C cirozom
jetre i uzrokuje visoku smrtnost.
Sve navedno umanjuje kvalitet ìvota i skra}uje ìvot oboljele osobe.
2.1.
Uzrok nastajanja bolesti (Etiologija)
HCV je RNK-virus iz roda Flaviviridaea koji ima izrazito heterogen genotip, {to je
uvjetovano gra|om virusa i sposobno{}u promjena (mutacije). Poznato je 6 glavnih
genotipova, ozna~enih brojevima od 1-6, te veliki broj podtipova ozna~enih slovima
a, b, c, itd. Rasprostranjenost pojedinih genotipova je razli~ita u raznim dijelovima
svijeta. Genotipovi 1a, 1b, 2a, 2b i 3a su rasprostranjeni u Zapadnoj Evropi i SAD.
U Isto~noj i Ju`noj Evropi naj~e{}e su infekcije virusom tipa 1b. Kod i.v. ovisnika naj~e{}a je inficiranost tipovima 1a i 3a.
2.2.
Epidemiologija
Ra{irenost HCV infekcije u svijetu procjenjuje se na oko 3%; i to od 0,2% u Evropi, preko 0,4-1% u SAD, do 14% u Egiptu. Ta~an procenat HCV inficiranih osoba u
BiH nije poznat, jer mnogi pacijenti ne do|u do infektologa i ne prijavljuju se. Kod i.v.
111
ovisnika o psihoaktivnim supstancama ra{irenost HCV-infekcije procjenjuje se na

70-92%, dok kod hemofili~ara ra{irenost iznosi 50-90%.
Izvor infekcije je akutno ili hroni~no bolestan ~ovjek. Putevi {irenja su ranije nabrojani: parenteralnim putem preko krvi i krvnih derivata, putem nesterilnih igala kod
i.v. ovisnika, preko aparata za dijalizu, putem transplantacije organa, promiskuitetnim seksualnim pona{anjem bez mehani~ke za{tite, preko povreda koè i sluznica
u zaga|enoj sredini, horizontalno me|u ~lanovima porodice ako zajedni~ki koriste
pribor za li~nu higijenu, tokom poroda sa inficirane majke, endoskopskim intervencijama, tetoviranjem, preko pirsinga.
HCV se nalazi u }elijama jetre, serumu, te u sekretima i ekskretina (slina, znoj,
sperma, vaginalni sekret).
2.3.
Na~in nastajanja bolesti (patogeneza HCV-infekcije)
Iako patogeneza nije do kraja razja{njena smatra se da je za o{te}enje jetre u toku HCV infekcije vi{e odgovoran imunolo{ki odgovor doma}ina na infekciju HCV,
nego toksi~no djelovanje samog virusa unutar }elija jetre (hepatocita).
Inkubacija bolesti je 6-12 nedjelja.
2.4.
Klini~ka slika
U akutnoj fazi bolest u 20% slu~ajeva proti~e kao blaga do srednje te{ka infekcija sa mu~ninom, umjerenim gubitkom apetita i blagim ikterusom. U 80% slu~ajeva
infekcija proti~e bez ikakvih simptoma i otkriva se slu~ajno pozitivnim nalazom antiHCV antitijela.
Hroni~na bolest se manifestira blagim umorom, oslabljenim apetitom, bolovima u
mi{i}ima, mu~ninom, a mogu se javiti povremeni prolivi. Bolest ima relativno brzu
evoluciju i rano prelazi u cirozu jetre i hepatocelularni karcinom. [to je infekcija ranije aktivirana, to je djelovanje HCV zlo}udnije.
2.5.
Terapija
Cilj terapije je da se zaustavi razmnoàvanje virusa, a time dalja infekcija i upala novih jetrenih }elija. Lije~enje tipova 1 i 4 je teè; danas se provodi kombinirano
antivirotikom plus imunomodulator (Ribavirin + PEG-Interferon) u trajanju od 48 nedjelja. Tipovi 2 i 3 se lije~e kroz 24 nedjelje PEG-Interferonom. Rezultati ovakve terapije su uspje{ni u 45-80% slu~ajeva. Terapija je vrlo skupa i rijetko je pojedinci mogu priu{titi.
Ne preporu~uje se interferonska terapija kod aktivnih i.v. ovisnika. Potrebno je da
pro|e vi{emjese~ni period poslije detoksikacije.
2.6.
Za{tita
Postoje jedino op}e i li~ne higijenske mjere za{tite.

Vakcina za HCV ne postoji.
112
3. HEPATITIS VIROSA A (HAV)

Zarazni hepatitis, epidemijski ili hepatitis sa kratkom inkubacijom uzrokovan je
virusom hepatitisa A, koji spada u rod Enteroviridaea i familiju Hepatovirus. Prenosi se preko prljavih ruku (uno{enjem na usta sa hranom idr.), direktnim i
indirektnim kontaktom, rijetko preko transfuzije krvi, a ra{iren je po cijelom svijetu. Obolijevaju djeca i mla|i odrasli, pojedina~no ili u epidemijama. Inkubacija
iznosi 15-45 dana.
Patogeneza bolesti nije do danas sasvin razja{njena, ali se zna da je uz toksi~no
djelovanje samog virusa na }elije jetre vaàn imunolo{ki odgovor doma}ina i nastali cirkuliraju}i imuni kompleksi. Klini~ka slika moè biti bez simptoma ili jasna sa blagim, srednje te{kim, te{kim i najteìm tokom i smrtnim zavr{etkom kod 1-2% slu~ajeva. Naj~e{}i simptomi su: malaksalost, gubitak apetita, bolovi u trbuhu, ùtilo beonja~a i koè. Bolest se zavr{ava za 4-6 nedjelja ozdravljenjem, izuzev kod 2-15%
slu~ajeva recidiva. Kod 4-8% slu~ajeva javljaju se manifestacije van jetre na drugim
organima: zglobovima, krvnim sudovima, bubrezima, srcu, gu{tera~i, mo`danim
opnama, te na ko{tanoj srì.
Dijagnoza bolesti se postavlja na temelju klini~ke slike, toka bolesti i epidemiolo{kih podataka. Potvrda dijagnoze je serolo{ka nalazom antitijela na HAV iz klase
IgM (anti-HAV-IgM), razli~itim metodama (ELISA, MEIA i dr.). Izolacija virusa iz krvi
i stolice se ne radi u svakodnevnoj praksi.
Terapija je simptomatska, jer uzro~nog lijeka nema. U najteìm slu~ajevima, kad
se razvija hepati~na encefalopatija i koma, poku{ava se sa plazmaferezom i transplantacijom jetre, ali je uspjeh manji od 50%.
Profilaksa bolesti se provodi putem li~nih higijenskih mjera za{tite, te op}im higijenskim mjerama, snabdijevanjem ispravnom hranom i vodom za pi}e. Poslije izloènosti HAV mogu}e je po~etak bolesti odloìti davanjem gama-globulina ili ishoditi blaù klini~ku sliku. Jedina efikasna profilaksa je vakcinacija protiv HAV-infekcije.
U na{oj zemlji anti-HAV vakcina nije obavezna.
4. HEPATITIS D
Ovo je bolest koju izaziva virus hepatitisa delta (D), koji je nepotpuni RNK-virus.
Moè da se razmnoàva i izaziva bolest samo u prisustvu HBV, jer ga njegov omota~ (HbsAG-antigen) koristi za svoje razmnoàvanje. Virus je nejednako ra{iren po
svijetu i prati ra{irenost HBV. Obi~no se javlja kao superinfekcija u toku hepatitisa
B. Moè se javiti pojedina~no ili u epidemijama, ovisno o na~inu preno{enja. Ako je
put preno{enja krv i krvni derivati, epidemije su eksplozivne. Klini~ka slika ovog oboljenja udruèna sa hepatitisom B je teà nego {to sama B ili sama D infekcija (ova
zadnja kod hroni~nih nosilaca B virusa). Vakcinacijom protivu HBV-infekcije za{ti}uje se i od D-hepatitisa.
113
5. HEPATITIS G
Ovu bolest izaziva virus hepatitisa G (HGV). Ovo je mali RNK virus iz grupe Flavivirida. Prenosi se parenteralno kao B i C virus. Smatra se da virus rijetko moè
izazvati te{ku bolest. Uglavnom su forme bolesti blage. Zbog na~ina preno{enje
~este su udruène infekcije sa virusima B, C i G. Udruène infekcije sa virusom C
daju teè slike bolesti.
6. SINDROM STEÊNE IMUNODEFICIJENCIJE - AIDS

Za{to je HIV-infekcija/AIDS opasna bolest?
Zato {to je to hroni~na progresivna bolest uzrokovana virusom humane imunodeficijencije (HIV) koja nelije~ena vodi u smrt za 3-5 ili 10 godina.
6.1.
Uzrok nastajanja bolesti (Etiologija)
Uzro~nik AIDS-a je virus HIV-1 i HIV-2, retrovirus koji se pomo}u enzima reverzne traskriptaze u }eliji doma~ina preobraàva iz RNK u DNK virus, uklapaju}i (integriraju}i) se u genom doma}ina. Virus je veoma prijem~iv za limfno i nervno tkivo
(limfo i neurotropan).
6.2.
Epidemiologija
Bolest je ra{irena svuda po svijetu. Prenosi se seksualnim putem, preko krvi i

krvnih derivate, nesterilnim priborom za venepunkciju, i.v. aplikacijom lijekova i droge, vertikalno s majke na plod. Kod 18% inficiranih se ne zna izvor infekcije.
U Evropi, Aziji, Americi i Australiji rizi~ne grupe su: homoseksualci i njihovi partneri, i.v.ovisnici, hemofili~ari, ljudi koji su vi{e puta primali transfuzije krvi. U Africi
nema riz~nih grupa; podjednako obolijevaju ljudi i ène. Danas je virusom HIV-a u
svijetu inficirano preko 170 miliona ljudi i svake minute umire 8 oboljelih.
6.3.
Patogeneza
Virus HIV-1 i HIV-2 u inficiranom organizmu napada i uni{tava sve }elije koje sadrè molekulu antigena CD-4, a to su }elije odbrane: T-limfociti, makrofagi, monociti i neke }elije CNS-a. Na taj na~in se remete sve imunolo{ke funkcije organizma i
otvara mogu}nost za nastajanje oportunisti~kih infekcija.
Zato se teìna stadijuma bolesti moè procijeniti prema broju prisutnih CD-4 }elija i nivou virusnih ~estica (HIV-RNK). Kad CD-4 opadaju, a raste HIV-RNK, stanje
bolesti se pogor{ava, a bolest napreduje prema zavr{etku ìvota.
Inkubacija AIDS-a moè trajati od nekoliko nedjelja do 15 godina.
Poslije infekcije virusom HIV-1 i HIV-2 ne dobiju sve osobe bolest; oko 10% osoba ostaje HIV-pozitivno i postaju rezervoari virusa, bez razvijene bolesti.
114
U klini~koj slici razlikuju se ~etiri stadijuma bolest.

Akutni primarni stadijum
Manifestira se op}im simptomima: umorom, povi{enom temperaturom, znojenjem, mr{avljenjem, oticanjem limfnih `lijezda, naj~e{}e u preponama koje ostaju
dugo uve}ane. Dijagnoza se postavlja na osnovu jednog ili vi{e pozitivnih op}ih znakova bolesti i pozitivnog serolo{kog nalaza na HIV (ELISA +).
Asimptomatski stadijum
Nastaje poslije povla~enja svih znakova bolesti u kom je samo HIV-pozitivan nalaz.
Tre}i stadijum
Po~inje ponovna pojava svih op}ih znakova bolesti uz trajno pove}ane limfne
`lijezde na vi{e mjesta ili generalizirano. U ovom stadijumu je serolo{ki nalaz na
HIV pozitivan.
êtvrti stadijum
Zbog generalno o{te}ene otpornosti razvijaju se oportunisti~ke bolesti, neurolo{ki poreme}aji i zlo}udne bolesti (pneumonija izazvana s Mycobacterium avium,
infekcije sa virusom citomegalije, herpes-simplex virusom, Ebstein-Baar virusom,
meningitis, encephalitis, poliradikuloneuritis, HIV-demencija kompleks, Burkitov limfom, Kaposhijev sarkom i sl).
U laboratorijskim nalazima je HIV-pozitivan, registrira se visok nivoa HIV virusa u
plazmi (HIV-RNK) uz zna~ajno niske CD-4 limfocite.
U ovom stadijumu bolest relativno brzo napreduje ka kraju ìvota, bez obzira na
terapiju.
Dijagnoza bolesti postavlja se na osnovu anamnesti~ko-epidemiolo{kih podataka i klini~ke slike, virusolo{ke i serolo{ke potvrde.
Podaci iz istorije bolesti o mogu}nosti HIV-infekcije, po~etnoj simptomatologiji i
toku bolesti, te klini~ki nalaz kod pregleda moraju biti veoma iscrpni, kako sumnja
na bolest ne bi bila pogre{no ili kasno postavljena.
Virusolo{ka potvrda je mogu}a, ali se rutinski ne radi (izolacijom virusa iz uzoraka krvi, sjemene te~nosti, likvora, punktata limfnih `lijezda).
Serolo{ka potvrda se radi: ELISA-testom (nakon 1 mjesec po infekciji, te nakon
3 i 6 mjeseci), WESTERN BLOT- metodom (potvrdni test) i COMBO-testom (najnovija brza metoda).
6.4.
Terapija HIV-infekcije/AIDS-a
Terapija je veoma skupa i vrlo kompleksna zbog sposobnosti virusa da se vrlo

brzo mijenja (mutira). Terapija uklju~uje borbu protiv virusa HIV-a (antiretroviralni lijekovi) i borbu protiv oportunisti~kih i perzistentnih infekcija.
Internacionalni komitet za AIDS SAD-a preporu~uje da se lije~i svaka simptomatska
HIV-infekcija, bez obzira na broj CD-4 limfocita i na nivo virusa u plazmi (HIV-RNK).
U praksi je prihva}en stav da se odloì terapija kod CD-4>500 kopija/ml, uz nivo
HIV-RNK<500 kopija/ml. U protivnom, preporu~uje se odmah uklju~iti terapiju.
Danas je prihva}en stav da se lije~enje AIDS-a provodi sa ~etiri antiretroviralna
lijeka, podiè op}a otpornost organizma i sprje~avaju oportunisti~ke infekcije.
115
U siroma{nim zemljama preporu~uje se kombiniranje najmanje dva antiretroviralna lijeka.

U Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) postoji Fond solidarnosti za dijagnostiku i tretman HIV-oboljelih, {to je veoma zna~ajno.
Ishod terapije HIV-infekcije/AIDS-a ovisi o imunolo{kom sistemu oboljele osobe,
po~etku lije~enja, vrsti terapije, pojavi oportunisti~kih infekcija, toksi~nom djelovanju
lijekova i razvoju rezistencije HIV-virusa na lijekove.
6.5.
Profilaksa
Mjere za{tite od HIV-infekcije su op}e, pojedina~ne i posebne.

Op}e mjere obuhvataju otkrivanje izvora zaraze i edukaciju zaraènih.
Kod dijagnosti~kih postupaka i terapijskih zahvata neophodna je edukacija osoblja koje radi na dijagnostici i terapiji, uvo|enje jednokratnih igala i {prica, kontrola
davalaca sperme, krvi i organa za transplantaciju, kontrola trudnica, savjetovanje,
praktikovanja sigurnog seksa u rizi~nim grupama, te uvo|enje zamjene {prica (upotrebljene za sterilne) kod i.v. ovisnika.
6.6.
Prevencija HIV-infekcije
U zdravstvenim ustanovama potrebno je izbjegavati bliski kontakt sa tjelesnim teku}inama i krvlju inficiranog. U tu svrhu se preporu~uje kori{tenje sredstava za{tite
pri radu: gumene rukavice, nao~ale, odje}a i obu}a, ozna~avanje epruveta krvi i
izlu~evina ùtom bojom i {ifrom kod slanja u laboratorij, obezbje|enje instrumentarija kod endoskopskih i drugih pretraga, te ispravna priprema i sterilizacija istih,
izdvajanje soba i posebnih higijenskih ure|aja (kupatila, toaleti) za oboljele, izdvojeno pranje ve{a i obiljeèno posebno su|e za hranu
Vakcina protiv AIDS-a je pripremljena, no nije u primjeni, na provjeri je.
7. BAKTERIJALNE INFEKCIJE KO@E,

POTKO@NOG TKIVA I LIMFNIH @LIJEZDA
Bakterijalne infekcije koè na mjestu venske aplikacije psihoaktivnih supstanci nisu rijetke. Kako se aplikacije istih naj~e{}e rade sa nesterilnim priborom, razli~ite
bakterije mogu biti uzro~nici ovih infekcija: naj~e{}e su streptokoke, stafilokoke,
enterokoke, klebsiele, seracie i druge. Uzro~nik infekcije moè biti jedna bakterija ili
je infekcija koè sa vi{e uzro~nika. Mije{ane infekcije su teè za lije~enje, te je neophodna dirigirana terapija prema antibiogramu. Ako se ne lije~i na vrijeme ili ako je
terapija neadekvatna, infekcija koè se {iri na potko`no tkivo i dalje na krvne sudove i ìvce, regionalne limfne `lijezde i susjedne organe. Izaziva opetovani prodor bakterija u krv, udaljena metastatska àri{ta i trovanje krvi bakterijama i njihovim otrovima (septikemija), {to moè biti po ìvot opasno.
To zahtijeva koordinirani tretman dermatologa, infektologa i hirurga, kako bi se
bolest na vrijeme prepoznala, adekvatno lije~ila i sprije~ilo dalje {irenje infekcije.
116
ULOGA I ZNAÂJ
MINISTARSTVA UNUTRA[NJIH
POSLOVA KANTONA SARAJEVO
U PREVENCIJI NARKO-KRIMINALA
Inspektor Dèmal Murga

UVOD
Zloupotreba droga - civilizacijski problem
Zloupotreba psihoaktivnih supstanci transkulturalni je fenomen i jedan od gotovo
nerje{ivih problema savremenog, potro{a~kog, konzumentskog i nepravedno globaliziranog svijeta. Prema posljedicama {to ih donosi pojedincima, porodicama i zajednici, smatra se jednom od najteìh sociopatolo{kih pojava dana{njice. Droga se
name}e kao brz izvor zadovoljstva za bogate hedoniste, ali i kao mo}na alternativa
za frustrirane, poniène, neuspje{ne i nepravedeno uskra}ene. Njome oni, emocionalno i duhovno prazni, koji nisu smisao u ìvotu prona{li u uzimanju i pretrpavanju materijalnim, poku{avaju zadovoljiti osje}aj dosade i ispraznosti. Sve vi{e ljudi
radi da bi se mogli drogirati i sve ih se vi{e drogira kako bi mogli raditi. Iako se u cijelom svijetu ulaù sve ve}i napori i sve vi{e novaca u suprotstavljanje ilegalnoj trgovini drogama, te za usavr{avanje programa prevencije, lije~enja i rehabilitacije ovisnika, jo{ nisu postignuti rezultati koji bi svjedo~ili o smanjenju te pojave.
Moralna kriza savremene civilizacije, poreme}en sistem i odbacivanje tradicionalnih vrijednosti, kriza institucije braka i porodice u kojoj roditelji suvi{e toga podre|uju
te`nji za mo}i, li~nom prestiù, novcu, ~ine da se sve vi{e djece i mladih osje}a nesretnima i izgubljenima. U adolescentnoj dobi skra}uje se, ubrzava ili ometa separacijski proces. Djeca iz disfunkcionalnih, bolesnih ili raspadnutih porodica i radi neadekvatnih uvjeta ìvota, a time i poreme}enog procesa psihosocijalnog sazrijevanja, te{ko mogu graditi samopo{tovanje, kvalitetan sistem vrijednosti i viziju svoje budu}e ìvotne organizacije. Bolesne i neuspje{ne porodice i njihov sistem kontrole tinejdèri
nastoje {to prije napustiti, a to se uglavnom doga|a prije nego {to uspiju razviti samokontrolu pona{anja. Budu}i da su nezreli, nespremni preuzeti odgovornost i nepripremljeni za svijet slobode, lako i brzo podlegnu utjecaju skupina malo starijih vr{njaka
117
sa sli~nim ìvotnim te{ko}ama. Tu visoko rizi~nu kategoriju mladih, koja te{ko nalazi
pravi, zdravi smisao ìvota, jednostavnom tehnologijom iskori{tavaju u komercijalne
svrhe prodava~i ilegalnih psihoaktivnih sredstava (sistem drognog kriminala).
1. ZADACI MINISTARSTVA UNUTRA[NJIH

POSLOVA (MUP-a) KANTONA SARAJEVO
NA SMANJENJU PONUDE DROGA
Osnovni zadatak MUP-a Kantona Sarajevo je da osigura li~nu i imovinsku sigurnost gra|ana Kantona Sarajevo. Teì{te aktivnosti ukupnih policijskih snaga stavlja
se na sprje~avanje i naru{avanje javnog reda i mira, te prevenciju vr{enja svih vrsta
krivi~nih djela, odnosno identifikovanje, pronalazak i procesuiranje izvr{ilaca svih
vrsta krivi~nih djela iz nadle`nosti ovog Ministarstva.
Odjeljenje za narkomaniju je specijalisti~ko odjeljenje Sektora krim policije, koje
je nadle`no za suprotstavljanje narko-kriminalu, u skladu sa zakonskim nadle`nostima, datim policiji na kantonalnom nivou.
Glavna zada}a policije je smanjiti ponudu (dostupnost) droga. Druga je va`na zada}a policije, zajedno sa slu`benicima drugih resora, interdisciplinarnim pristupom
pridonijeti smanjenju potra`nje droga. Pripadnici Odjeljenja su aktivno uklju~eni u
aktivnosti primarne prevencije, odnosno vr{e edukaciju u~enika, studenata i gra|ana kao i slu`benika MUP-a Kantona Sarajevo.
Policijski rad na suzbijanju ilegalne trgovine treba istovremeno djelovati na nekoliko nivoa:
Policija se kontinuirano i organizovano svojim djelovanjem suprotstavlja narko
kriminalu koji nu`no ima kantonalne razmjere, istraìvanje (otkrivanje) i sankcioniranje tog najopasnijeg oblika kriminala ima apsolutni prioritet. Najve}i dio ilegalnih droga koje se uzimaju na podru~ju Kantona Sarajevo poti~e iz inozemstva (izuzev manjih koli~ina kanabisa).
Drugo va`no obilje`je rada na suzbijanju ponude droga jeste otkrivanje drugog sloja kriminalne piramide, odnosno stalnih nositelja posla koji djeluju u Kantonu, a mogu
biti podijeljeni na one koje se bave heroinom i one kojima je glavni posao kokain i druge stimulativne droge. Oni nisu konzumenti droga, ve} ljudi od utjecaja, poznati kao
vje{ti biznismeni kojima je redovni posao samo pokri}e za kriminalnu djelatnost. Oni
svoju sigurnost kao i sigurnost posla osiguravaju pla}anjem svojih za{titnika.
Tre}i sloj kriminalne piramide ~ine uglavnom u javnosti poznate li~nosti prepoznatljivog kriminalnog pona{anja, koje nerijetko i same uzimaju drogu. Oni su nositelji posla u dijelovima ve}ih gradova. Njih li~no poznaje veliki broj ovisnika i oni su
zapravo terenska operativa tog organiziranog kriminalnog sistema.
êtvrti sloj piramide sitni su uli~ni preprodava~i (dileri), koji su primarno bili delinkventi, da bi kasnije postali ovisnici, a od brojnih mogu}nosti u bavljenju kriminalom
oni su izabrali drogu, jer im treba zbog ovisnosti. êsto su objekti krivi~nog progona.
Peti sloj (osnova) jeste veliki broj ovisnika kod kojih se primarno razvila ovisnost
o drogama i koji su zbog ovisnosti, spremni po~initi veliki broj krivi~nih djela tzv. se118
kundarnog kriminaliteta kako bi obezbijedili novac za kupovanje dnevno potrebnih

koli~ina droge o kojoj su ovisni. Oni su uglavnom na ulici, ne skrivaju se previ{e, svakodnevno ~ine krivi~na djela - uglavnom kra|e po trgovinama i provale u privatna vozila, dok manji broj provaljuje u stanove. Oko 30% ovisnika, ako ih se ne zahvati programom lije~enja, preprodaju male koli~ine droga kako bi finansirali svoju ovisnost.
Policija je prisutna svugdje gdje se okupljaju mladi radi zabave. Stru~ne slu`be
MUP-a stalno prikupljaju podatke o dostupnosti pojedinih vrsta droga, o na~inima na
koji se distribuira, o cijeni, ~isto}i droge, na~inima uzimanja i mjestima na kojima se
distribuira, bez obzira da li se radi o otvorenim ili zatvorenim priredbama (party).
U proteklom periodu zabiljeèno je pove}anje broja konzumenata droga me|u
srednjo{kolskom omladinom i to je uglavnom zastupljena zloupotreba marihuane i
ecstasya. Drogu ecstasy, srednjo{kolci naj~e{}e uzimaju u vrijeme odràvanja techno partya, gdje slu`benici Odjeljenja za narkomaniju ovog Ministarstva izvr{e legitimisanje 100 do 200 lica, te kod ve}eg broja lica prona|u zna~ajne koli~ine raznih
droga (marihuana, ecstasy, speed). Na takve partye dolaze mladi iz svih krajeva na{e, pa i susjednih zemalja.
S ciljem podizanja efikasnosti rada policije na ovoj problematici, u~injeni su odre|eni koraci na tragu bolje saradnje i razmjene podataka sa policijom CJB Isto~no
Sarajevo, i moè se re}i da su evidentni pozitivni pomaci u me|usobnoj saradnji.
Odjeljenje za narkomaniju MUP-a Kantona Sarajevo je du`no o svim preduzetim
aktivnosti, kao i rezultatima tih aktivnosti, slu`benim putem, izvijestiti Ministarstvo
unutra{njih poslova Federacije Bosne i Hercegovine (MUP FBiH). Tako|er, MUP
Kantona Sarajevo redovno dostavlja MUP-u FBiH sva operativna saznanja koja
ukazuju ili bi mogla ukazati na me|ukantonalnu, me|uentitetsku i me|unarodnu neovla{tenu trgovinu i stavljanje u promet opojnih droga.
S obzirom na naprijed navedeno slu`benici MUP-a Kantona Sarajevo, u skladu
sa svojim mogu}nostima, preduzimaju mjere i radnje u cilju suzbijanja i sprje~avanja, te {to efikasnije prevencije zloupotrebe opojnih droga. Tako je gra|anima Kantona Sarajevo na raspolaganje stavljena i deùrna telefonska linija broj 033/664211, putem koje gra|ani mogu prijaviti uo~enu zloupotrebu opojnih droga tokom 24
sata dnevno, a slu`benici Odjeljenja za narkomaniju koji vr{e dvadeset~etvoro~asovno pokrivanje podru~ja Kantona Sarajevo, izlaze na svaku dojavu i prema licima
koja eventualno zateknu u vr{enju krivi~nih djela iz oblasti zloupotrebe opojnih droga preduzimaju zakonom propisane mjere i radnje.
2. ZAKONSKA REGULATIVA
Krivi~ni zakon Federacije Bosne i Hercegovine (KZ FBiH), kao krivi~na djela propisuje neovla{tenu proizvodnju i stavljanje u promet opojnih droga (~lan 238. KZ FBiH)
i posjedovanje i omogu}avanje zloupotrebe opojnih droga (~lan 239. KZ FBiH). Zakon
u isklju~ivu nadle`nost MUP-a FBiH stavlja dokumentovanje krivi~nih djela koja obuhvataju me|ukantonalnu, me|uentitetsku i me|unarodnu neovla{tenu trgovinu i stavljanje u promet opojnih droga, kao i hvatanje grupa i presjecanje lanaca trgovaca drogom (stav 2., 3. i 4. ~lana 238. KZ FBiH i stav 2. ~lana 239. KZ FBiH). U nadle`nosti
kantonalnih, a samim tim i MUP-a Kantona Sarajevo ostaju krivi~na djela zloupotrebe
119
opojnih droga u opsegu posjedovanja droga, omogu}avanja zloupotrebe droga drugom licu, te neovla{tena proizvodnja i stavljanje u promet droga, u pojedina~nim slu~ajevima (stav 1. ~lana 238. KZ FBiH, te stav 1. i 3. ~lan 239. KZ FBiH).
[ta u vezi sa narko-kriminalom preduzima MUP Kantona Sarajevo u skladu sa
svojim nadle`nostima koje proisti~u iz pobrojanih zakonskih odredbi?
MUP Kantona Sarajevo je duàn:
preduzimati mjere prevencije krivi~nih djela vezanih za zloupotrebu opojnih droga,
sprije~iti kupoprodaju droge koju kupuju konzumenti za vlastitu upotrebu i dalju preprodaju ~ime se sprje~ava multipliciranje broja manjih, uli~nih dilera, a
samim tim i {irenje populacije konzumenata,
sprje~avati i otkrivati izvr{ioce krivi~nih djela koja su izvr{ena pod dejstvom
droga ili su izvr{ena u potrazi za drogom,
suzbijati krivi~na djela koja vr{e osobe sklone konzumiranju droga, posebno u
slu~ajevima kada se ove osobe udruùju u planiranju i vr{enju krivi~nih djela,
kako bi do{li do novca neophodnog za nabavku droge.
Nakon {to je "Mini krivi~nom reformom (KZFBiH 01.08.2003.g.)" postalo krivi~no
djelo svako neovla{teno posjedovanje opojne droge (a prije toga bio je samo prekr{aj, ako se radilo o posjedovanju za li~nu upotrebu), Stru~ni savjet za implementaciju programa prevencije narkomanije Vlade Kantona Sarajevo traìo je na~in postupanja kojim bi se sprije~ile neèljene i {tetne posljedice primjene KZ FBiH u smislu
kriminalizacije omladine koja konzumira droge. Bilo je vi{e nego jasno da je takvom
izmjenom Zakona data {iroka mogu}nost represivnom aparatu da se bavi s omladinom, da }e u kratko vrijeme ionako zatrpani sudovi (nerije{enim predmetima) imati
jo{ vi{e posla, da }e to stajati mnogo novca, a da se ne}e posti}i cilj kojim se takva
izmjena Zakona opravdavala. Stru~nom savjetu za implementaciju programa borbe
protiv narkomanije Vlade Kantona Sarajevo je bilo najva`nije da se koliko je mogu}e
vi{e za{tite interesi omladine, a smanji broj predmeta koji }e optere}ivati rad sudova.
U programima suzbijanja zloupotrebe droga veoma va`nu ulogu imaju svi podsistemi pravosu|a. Zakonodavstvo je temelj za obavljanje policijskog rada.
BROJ PODNESENIH KRIVI^NIH PRIJAVA MUP-a KANTONA SARAJEVO
U PERIODU OD 1995. GODINE DO 31.12.2005. GODINE:
120
Podaci iz tabelarnog pregleda se odnose na krivi~no djelo neovla{tene proizvodnje i stavljanje u promet opojnih droga i krivi~no djelo omogu}avanja zloupotrebe
opojnih droga predvi|enih Krivi~nim zakonima za navedeni vremenski period (Slu`bene novine FBiH broj 43/98, Slu`bene novine FBiH br. 36/03)
Naime, Op}inski sud Sarajevo biljeì da je zabrinjavaju}a pojava porasta broja maloljetnika koji ~ine vrlo te{ka krivi~na djela (npr. razbojni{tva, razbojni~ke
kra|e), pod dejstvom droge i zbog droge sa prognozom da }e zbog te ovisnosti
i u budu}e ~initi krivi~na djela. @rtve su naj~e{}e djeca i malodobna lica, a sudski
postupak je vrlo ~esto pra}en negativnom reakcijom gra|ana o neefikasnosti
dru{tva da ovoj pojavi stane u kraj. Roditelji malodobnih u~initelja krivi~nih djela
se obra}aju sudu za pomo}, a malodobni u~initelji (naj~e{}e mla|i maloljetnici vi{egodi{nji konzumenti tzv. te{kih droga) pokazuju spremnost da se podvrgnu lije~enju od ovisnosti.
U svakom slu~aju obaveza dràve koja je ratifikovala Konvenciju o pravima
djeteta je da obezbijedi da nijedno dijete ne bude li{eno prava pristupa i uìvanja
najvi{eg ostvarivog standarda zdravstvene za{tite (~lan 24. Konvencije o pravima djeteta) i da preduzme odgovaraju}e mjere, uklju~uju}i upravne, administrativne, socijalne i obrazovne, radi za{tite djece od nezakonite upotrebe psihotropskih supstanci i da sprije~i kori{tenje djece u nezakonitoj proizvodnji i trgovini
tim supstancama (~lan 33. Konvencije o pravima djeteta). Dok se to ne dogodi
iluzorno je o~ekivati da }e se pukim izricanjem mjere sigurnosti obaveznog lije~enja od ovisnosti (i obaveznog psihijatrijskog lije~enja) ostvariti svrha otklanjanje stanja ili uvjeta koji mogu utjecati da u~initelj ubudu}e u~ini krivi~no djelo, da
}e sud mo}i maloljetniku naloìti izricanje posebne obaveze uz odgojnu mjeru
poja~anog nadzora; izre}i odgojnu mjeru upu}ivanja u drugu ustanovu za osposobljavanje za maloljetnike koji su ometeni u svom psihi~kom ili fizi~kom razvoju; sud ne}e mo}i izre}i odgojnu preporuku lije~enja u odgovaraju}oj zdravstvenoj ustanovi itd.
Sudovi bi trebali zauzeti jasan stav da, kada je rije~ o ovisnicima koji su radi uzimanja droge po~inili krivi~no djelo, prednost ima tretmanski pristup (lije~enje); a kada su posrijedi rastura~i droga isklju~ivo radi materijalne koristi, kazna mora biti znatno stroà i pristup represivniji.
[to se ti~e daljnjih aktivnosti MUP-a Kantona Sarajevo i dalje }emo raditi na ispunjavanju na{e glavne zada}e, a to je smanjenje ponude, odnosno dostupnosti droga u na{em Kantonu, aktivnostima u saradnji sa tuìla{tvima i sudovima pridonijeti
i smanjenju potra`nje droga, a da }e sudovi instrumentima pravne dràve i o{trim
kaznenim mjerama odvratiti dilere droge od trgovine.
Pored potrebe za uskla|ivanjem policijskog rada sa djelovanjem pravosu|a, nastavit }emo saradnju sa Ministarstvom zdravstva Kantona Sarajevo i pro{iriti je na
Ministarstvo zdravstva FBiH.
Jasno je da se kriminal ne moè iskorijeniti, ali sistem za represiju, ako postoji
politi~ka volja, moè dràti kriminalnu aktivnost dijela gra|ana u granicama podno{ljivim za zajednicu, {to zna~i da se u tom sistemu ne smije omogu}iti ili na bilo koji
na~in dopustiti pove}anje aktivnosti mo}i i profita narkodilera.
121
3. RIZICI U PROMETU U VEZI SA

ZLOUPOTREBOM PSIHOAKTIVNIH SUPSTANCI
Rizi~na pona{anja kao {to su uzimanje alkohola ili droga zna~ajan su razlog pove}anja prometnih nesre}a s teìm posljedicama. Pojedine evropske zemlje zapaàju smanjenje broja voza~a koji su pod utjecajem alkohola, ali broj voza~a pod utjecajem droga
je u porastu. To je posebno zna~ajno u slu~ajevima teìh prometnih nesre}a. Jedno od
istraìvanja u~injeno u sjevernoj Engleskoj je obuhvatilo 23 osobe koje su poginule u
prometnim nesre}ama tokom godine. U 50% slu~ajeva na|eni su tragovi droga - kanabisa, kokaina, ecstasyja ili lijekova koji se izdaju na recept. Zbog toga sve vi{e zemalja
pribjegava testiranju voza~a na psihoaktivne droge. U posljednje vrijeme poja~ane su
aktivnosti MUP-a Kantona Sarajevo na nabavci aparata za otkrivanje prisustva droga u
organizmu voza~a koji bi se utvr|ivali putem urina, krvi ili pljuva~ke voza~a.
Nove studije upu}uju na to da kanabis ima zna~ajan utjecaj na sposobnosti procjene situacije, posebno ako se kombinira sa alkoholom. Pojedine ranije studije drè
spornim duìnu utjecaja kanabisa. Koliko zapravo to djelovanje traje? Ukoliko se pu{i, nakon jednokratne doze zna~ajna koncentracija u krvi se nalazi nakon 8 minuta,
a najvi{a se moè izmjeriti nakon 20 minuta u krvnoj plazmi. Subjektivni osje}aj nadrogiranosti moè trajati 45 minuta, ali ako se uzima vi{ekratno, koncentracija moè porasti, te se subjektivni osje}aj moè produìti i na 2 sata. Utjecaj na sposobnost vo`nje traje daleko duè; pojedine studije ukazuju na to da moè trajati i duè
od 24 sata, a da osoba subjektivno ne osje}a drogiranost. Umjerena doza kanabisa
zajedno sa alkoholom moè znatnije pogor{ati ukupnu sposobnost vo`nje. Alkohol
djeluje na intregrativne sposobnosti, dok kanabis djeluje ponajprije na pa`nju i psihomotorne sposobnosti.
Poseban problem predstavljaju psihostumulativna sredstva, koja djeluju tako da
pove}avaju budnost, ali pri tom smanjuju koncentraciju. Takva su sredstva kokain,
amfetamini, ecstasy, te pojedini lijekovi.
Kako droge mogu utjecati na vo`nju? Usporavanje vremena reakcije, niska koncentracija, pospanost, premor, konfuzno razmi{ljanje, poreme}ena percepcija, preveliko samopouzdanje koje vodi nepotrebnim rizicima, poreme}ena koordinacija pokreta, razdrìjivo, nepredvidivo pona{anje, poreme}en vid, pro{irene zjenice, agresivnost, paranoja, treskavica, gr~evi, halucinacija - sve su to mogu}a posljedica uzimanja droge. Za{to lica odlu~uju voziti nakon {to su pila ili uzimala psihaktivne droge predmet je brojnih istraìvanja.
4. PREVENTIVNE MJERE ZA
SMANJIVANJE PROMETNIH NESRE]A
Prevencija koja pokazuje u~inke je upu}ivanje nevoza~a na smanjenje u~estalosti rizi~nog pona{anja. Npr. ka`njavanje suvoza~a zato {to su se vozili s pijanim ili
drogiranim voza~em mogla bi biti jedna od takvih mjera. S druge strane, istraìvanja djelotvornosti preventnih mjera u svijetu pokazuju da prevencija koja ukazuje na
gubitke, koji su mogu}a posljedica rizi~nog pona{anja, nisu dovoljna, ve} da je po122
najprije potrebno upu}ivati na prihva}enje op}ih pravila - nikada ne voziti pijan,

odnosno pod utjecajem droge i nikada ne sjesti uz pijanog/drogiranog voza~a.
Ve}ina zemalja ima propise koji zabranuju vo`nju pod utjecajem psihostimulativnih sredstava. Osim testiranja krvi i urina sve je ~e{}e i testiranje pljuva~ke na droge. Tragovi psihostimulansa se zadràvaju nekoliko dana, {to je otprilike i razdoblje
u kojem postoje poja~ani rizici. U mla|e populacije zloupotreba droga, posebno psihostimulansa, ~esta je upravo za vrijeme vikenda, a tada je dokazan i porast prometnih nesre}a sa smrtnim ishodom. Iako svaku psihoaktivnu supstancu treba zasebno posmatrati u smislu utjecaja na voza~ke sposobnosti - pridràvanje op}eg
pravila - ukoliko uzima{ droge ili alkohol - ne vozi ! - najva`niji je element prevencije prometnih nesre}a.
ZAKLJUÂK
Da zaklju~imo; samo sna`nom stalnom i strate{ki dobro osmi{ljenom dru{tvenom intervencijom, dakle programima suzbijanja zloupotrebe droga na svim nivoima
od op}inskih, kantonalnih, pa do dràvnih programa mogu}e je pojavu onih kojima
}e droga biti na~in ìvljenja i umiranja odràti na nivou podno{ljivom za zajednicu.
Dràvu, njen sistem vrijednosti i kvalitet ìvljenja najve}eg broja ljudi te{ko je mijenjati, odnosno pobolj{avati, ali raditi na izradi dràvnog programa suzbijanja zloupotrebe droga i njegovoj provedbi mogu}e je i nu`no.
U~inimo li to, moèmo biti uvjereni da }e se sredina u kojoj ìvimo doimati barem
malo ljep{om i da }e nesretnih, bolesnih i prerano umrlih sigurno biti manje.
123
RELIGIJSKI POGLED NA
PROBLEM ZLOUPOTREBE I
SUPSTANCAMA ISLAM
Mr. Muharem OMERDI]

Rijaset Islamske zajednice
UVOD
Sve ve}i broj problema sa kojima se su~eljava dana{nje ~ovje~anstvo izvan je
mogu}nosti njegovog trajnog rje{avanja. Neki od njih sasvim neposredno ugroàvaju njegov razvoj i akutna su prijetnja duhovnom i fizi~kom uni{tenju ~ovjeka. Na sceni ìvotnih zbivanja je opasni poreme}aj ravnoteè izme|u snaga koje su nosioci
dobra i onih koje proizvode zlo. Svijet je nedvojbeno dospio do stanja visokog stepena krize koju je sve teè kontrolirati.
Jedno od podmuklih i opasnih zala na{ega doba jeste upotreba droga i ovisnost
o njima. Svaki dan je sve ve}i broj ljudi u raljama tog poroka. Ovisnost o drogama
postala je mora ~ovje~anstva. To je postala globalna bolest svijeta na{ega vremena. Njezin razvoj je u usponu naro~ito u onim sredinama sa slabom vjerskom tradicijom i praksom, sa smanjenim ili nikakvim moralnim i duhovnim vrijednostima i
osje}ajem egzistencijalnog smisla. Tako|er i u onim sredinama gdje je na djelu
ekonomska i socijalna kriza, nezaposlenost, gubitak doma, porodice, prijatelja.
Svakako, ta kriza nije problem samo jedne zemlje, dru{tva ili civilizacijskog kruga
nego cijelog ~ovje~anstva. Za rje{avanje re~enog zla treba biti zainteresiran svaki
~ovjek dana{njice ma gdje on ìvio i osje}ati se odgovornim i pozvanim da uzme
u~e{}a u suzbijanju ove opasnosti. Ohrabruju poku{aji zaustavljanja ove po{asti i
lije~enje ovisnika.
Ranije je alkohol bio najkrucijalniji problem ~ovje~anstva, ali dana{nja suvremena dru{tva zahva}ena su i ugroèna daleko teìm zlom. Ku{nja droge postala je
smrtonosna avantura mnogih, a posebno mladih ljudi. Ta pogubna navika uzima
maha i u mnogobrojnim muslimanskim porodicama i sredinama {to prije nije bilo. O
drogama i drugim opojnim sredstvima (muskir), islam ima jasno stanovi{te i odrje{it
sud, {to je poznato.
125
1. UPOTREBA DROGA OPASNA

BOLEST NA[EGA DOBA
Ljudi trebaju uvijek misliti i na svoju sada{njost i na svoju budu}nost, u mirnim i u
kriznim vremenima, jer bi svaka gre{ka bila fatalna. Da budu uvijek oprezni i da svoje snage objedinjavaju u o~uvanju temeljnih vrijednosti ìvota i svjetlIje budu}nosti.
Na sceni ìvota danas je planetarna bolest koja malo po malo, ali sigurno, uni{tava ~ovje~anstvo, razara osnovu dru{tva i dovodi u pitanje njegovu budu}nost.
Ovisnost o drogama i alkoholu svakodnevno unosi nemir, onesposobljava i uni{tava
mnoge ìvote, pove}ava nesigurnost i izaziva socijalnu bijedu. Ona prizvodi nesre}u i duboke psihi~ke krize, uni{tava porodice, ostavlja djecu bez elementarne
opskrbe i za{tite. Uskra}uje svijetlu budu}nost mnogim mladim ljudima, koji bi, da
nisu postali dio toga zla, imali sretan i uspje{an ìvot. Posljednjih desetlje}a naro~ito zahvata djecu i omladinu od dvanaest do devetnaest godina. Sve je manje {kola
~iji se u~enici ne drogiraju. Bosna i Hercegovina (BiH) u najezdi te po{asti nije nikakav izuzetak. Problematika ovisnosti je, naàlost, uvijek aktualna. Rije~ je o jednoj
od najopasnijih bolesti na{eg doba koja, usljed drasti~nog organskog, du{evnog i
duhovnog izobli~enja iza sebe ostavlja neizlje~ive posljedice. Ona potpuno razara
zdravlje ~ovjeka i trajno uni{tava njegov ljudski identitet.
Da li je mogu}e i{ta suvislo, sa stvarnim izgledom na uspjeh, u~initi u okolnostima koje su osobito svojstvene zemljama u tranziciji kao {to je BiH - u kojma su bolesti poput toksikomanije neposredno poticane neupu}eno{}u i nesvije{}u, nezainteresirano{}u
i bezna|em; institucijalnom i privatnom nebrigom i ignorancijom, nepostojanjem efikasnih metoda, osmi{ljenih programa i mehanizama njihove provedbe; podràvane medijskom anarhijom, u kojoj je sve dopu{teno: reklame, muzika i filmovi proistekli iz ambijenta droge, alkohola, prostitucije i kriminala, dakle iz ambijenta duhovne izobli~enosti i
moralnog sunovrata? [tavi{e, u ovakvim okolnostima se slobodom reklamiranja alkohola i cigareta u svim printanim i elektronskim medijima, otvaranjem besmisleno velikog
broja pivnica, kafi}a, night i disko klubova, backstage no}nih sastajali{ta te, uglavnom,
samo formalnim funkcioniranjem zakona, sudstva i policije, drogi i alkoholu izraàva dobrodo{lica i mi im se, zajedno sa na{om djecom, prakti~ki bacamo u naru~je. 49
2. ISLAM JE PROTIV DROGE

Sve {to opija i zastire zdrav razbor zabranjeno je po u~enju islama. Zajedni~ki nazivnik je: opojna sredstva. Muhammed, Poslanik islama, je rekao: Sve {to opija u velikim koli~inama i u malim je zabranjeno! ôvjek se upu{ta u njihovo uìvanje iz znatièlje i prolazi kroz faze: avanture, ga|enja, svikavanja, navike, potrebe, ovisnosti, bolesti do smrti. Islam svojim jasnim propisima ustaje u beskompromisnu borbu protiv
svih oblika opojnih sredstva zabranjuju}i ih uzgajati, proizvoditi, posjedovati, trgovati
njima, kupovati ih, stjecati zaradu od njih, poklanjati ih nekome i upotrebljavati uop}e.
U cilju sprje~avanja postojanja, posjedovanja, kori{tenja i upotrebe opojnih sredstava
propisane su veoma stroge sankcije. Ovisnika o opojnim sredstvima drì te{kim bo49 Isanovi}, N., Vjera u Boga kao mogu}nost prevladavanja ovisnosti o drogi, Ciklus ramazanskih predavanja u
1424./2003. godini, Rijaset IZ u BiH. Tekst nije objavljen, a kopija se nalazi kod autora ovoga rada.
126
lesnikom prema kome dru{tvo ima obavezu lije~enja i trajnog zbrinjavanja.50

Opojna sredstva spravljena i proizvedena od bilo koje biljke ili tvari su po islamskim
izvorima strogo zabranjena i veliki grijeh. Nije dozvoljena njihova proizvodnja i upotreba,
a licima koja ih uzgajanju, prodiciraju, prodaju i upotrebljavaju propisane su sankcije.
Uzvi{eni Allah kaè u âsnome Kuranu: Pravovjerni, zaista su {ejtanski poslovi
pogani: vino, kocka, kumiri i strjelice za proricanje - zato se toga klonite da biste, mo`da, uspjeli; [ejtan samo èli da pomo}u vina i kocke me|u vas neprijateljstvo i
mr`nju ubaci, te da vas od pobo`nosti i namaza odvrati. Ho}ete li se onda okaniti?!51
Rije~ vino je spomenuto nazivom hamr {to ima zna~enje onoga {to zastire razbor.
Upotreba narkoti~kih sredstava koja ~ovjeka vode u stanje odsutnosti i drè ovisnim, Poslanik, mir neka je s njime (s.a.), je usporedio sa izlaskom iz islama u samom ~asu tog ~injenja, pa je kazao: U ~asu uìvanja opojnog sredstva ~ovjek nije
vjernik!52 Omer ibn el-Hattab, r.a., drugi halifa nakon smrti Poslanika, s.a., kazao je
da je zabranjeno sve ono {to muti razum, dakle sve ono {to sprje~ava zdrav razbor i normalno pona{anje ~ovjeka.
Zakoni svih kulturnih naroda i ure|enih dràva u svijetu, najstroìje zabranjuju proizvodnju, {irenje i upotrebu droga. I dok su droge za te zakone dru{tveni, moralni i posebno zdravstveni problem, one su u islamu uz to, i vjerski problem. Islam duhom i
slovom svoga u~enja jasno i odlu~no zabranjuje upotrebu svih vrsta droga, kao {to
zabranjuje i upotrebu alkohola. Ta upotreba je, po islamu, teàk grijeh. U tome su
suglasni svi islamski autoriteti, koji su, u vrijeme, kad su se droge pojavile u muslimanskome dru{tvu, o{tro reagirali i izdali rje{enje i decizije (fetwa), da je droga {tetna i
opasna, strogo zabranjena (haram) i jedan od najteìh grijeha (min ekberil-kebir).53
Takvo stanovi{te islamski u~enjaci su zauzeli na osnovu onih istih islamskih principa i
propisa, kojim se zabranjuje alkohol, jer su im {tetne posljedice po ~ovjeka pogubne.54
Me|u prvim i najistaknutijim od tih u~enjaka bio je Ibn Tejmijje,55 poznati islamski
u~enjak iz Sirije, autoritet i pisac mnogobrojnih djela i rasprava. On o tome govori u svojoj deciziji koja se nalazi u njegovom 30-tomnom djelu Med`muu fetava. Kaè i svojoj
fetvi: U drogama je vi{e zla, nego u alkoholu, pa su one, pogotovo, zabranjene. Koji bi
musliman smatrao da su droge dozvoljene (halal), otpadnik je od islama (murtedd), kome se ne}e klanjati dènaza kada umre, niti }e se sahraniti u muslimansko mezarje.
U jednoj od prvih islamskih rasprava o drogi kod nas, na ovog u~enjaka se poziva na{ znameniti bosanski alim rahm. Kasim ef. Dobra~a.56 On navodi da Ibn Tejmijje kaè, da droge uzimaju samo nevaljalci i totalni grje{nici radi prividnog raspoloènja u njima. Me|utim, droge uni{tavaju zdravu ljudsku prirodu i razum, raspaljuju
niske strasti, uni{tavaju ljudski ponos i dostojanstvo. To zlo pojavilo se me|u muslimanima dolaskom vlasti Tatara.
Ibn Tejmijjin u~enik Ibnul-Kajjim el-Dèvzi,57 tako|er poznati u~enjak i pisac, po
mnogima ravan svome u~itelju, naziva drogu prokletim gutljajem grijeha i vodi raspravu o ovome problemu. Iako nisu znali stvarne posljedice upotrebe i ovisnosti o
50
51
52
53
54
55
56
57
Ebu Mu{il, El-Muhaddiratu bejnel-idmani vel-iladì, www.drugsfighter.com

Kuran: Al-Mida, 90-91.
Predaja zabiljeèna u zbirkama autenti~nih Poslanikovih izreka, Buhariji i Muslimu.
Vidi npr.: http//islamonline.net/Arabic-Ask_Scholar/FatwaA
Konsultirati: Aid Smaji}, Vjera kao alternativa u borbi protiv narkomanije, www.novihorizonti.com
Ahmed ibn Abdulhalim ibn Abdusselam ibn Abdullah ibn Tejmijje el-Harrani (u. 728./1327.)
Dobra~a K., Kloni se zla, Opojne droge, El-Kalem, 2. izdanje, Sarajevo 1998., 95-99.
Muhamed ibn ebu Bekr [emsuddin (u. 751./1350.)
127
drogi, utemeljili su ispravan pogled na ovo zlo i svojim komentarima i decizijama bili
povod u~enim savremenicima i kasnijim u~enjacima da se bave ovom zustra{uju}om
pojavom i da djeluju me|u ljudima svojim autoritetom kako bi posljedice bile manje.
Iako droga nije poimenice navedena u osnovnim islamskim izvorima, Kuranu i Hadisu, jer se pojavila kasnije, ona je, bez sumnje, ipak zabranjena (haram) prema op}im
pravilima i duhu tih izvora, jer su navedene i osu|ene {tetne posljedice, koje ona nosi sa
sobom. U [erijatu je, na osnovu Kurana i Hadisa, ustanovljeno op}epoznato pravilo da
je svako jelo ili pi}e, odnosno svako sredstvo {to ga ljudi uzimaju, - koje bi bilo {tetno
po ~ovjekovo zdravlje i ìvot, strogo zabranjeno. Poslanik islama je kazao: Nije dozvoljeno nanositi {tetu, niti uzvra}ati {tetom!58 Dosljedno tome, nagla{eno je u islamskoj nauci, da musliman ne smije konzumirati jela, pi}a ili ma kakva druga sredstva, koja ga ubijaju ili mu o{te}uju zdravlje, naglo ili sporo, kao {to su razne vrste otrova.59
Uzvi{eni Bog je rekao u Kuranu: Na Putu Allahovome potro{ite, a i sami sebe u propast ne dovodite, i dobro ~inite; Allah, zaista, voli one koji dobra djela ~ine.60 Navedene Boìje rije~i jasno ukazuje da muslimani svoj imetak trebaju tro{iti u pobo`ne, korisne i plemenite svrhe, na dobro i za napredak svoj li~ni, svojih bli`njih i svoje Zajednice,
a to je zna~enje sintagme na Boìjem putu. Tim je ujedno re~eno da se imetak nikako
ne smije tro{iti u {tetne i nehumane poslove i svrhe, koji ~ovjeka uni{tavaju moralno,
duhovno i materijalno kao {to je drogiranje, koje je ravno bacanju samoga sebe u o~itu propast, kao {to su to i ostale lo{e navike i grijesi o kojima ovdje govorimo. Na drugom mjestu u Kuranu se kaè: ... I ne ubijajte sami sebe! Allah je zaista prema vama
milostiv.61 Na osnovu ovih vje~nih principa i upute jasno nam je da je muslimanu naro~ita vjerska du`nost kloniti se droga kao najstra{nijeg otrova i da je upotreba droga teàk grijeh prema vjeri i Bogu, a stra{an zlo~in prema sebi, porodici i dru{tvu.
Iskustva, osobito iz rane povijesti islama govore da je najdjelotvornije sredstvo
prevencije ovisnosti o akoholu i sli~nim opojnim sredstvima, predana vjera u Boga.
Ona nas jedino moè opskrbiti stvarnim mo}ima da joj se odupremo i da ustrajemo
u tome. Mo`da je, u nazna~enom kontekstu, najusporediviji primjer neuspjele kampanje protiv upotrebe alkohola poduzete u SAD s po~etka dvadesetog stolje}a i
mjer koje je poduzeo Poslanik islama, s.a., nakon {to je od Uzvi{enog Allaha
obznanjena zabrana upotrebe alkohola kao opojnog sredstva. U prvom slu~aju, iako su kori{teni mo}ni instrumenti dràve i tro{ena ogromna nov~ana sredstva, uspjeh je potpuno izostao; u drugom, iako ni~ega od toga nije bilo, ali su vjernici povjerovali u istinitost Boìje Rije~i i pokorilo joj se, uspjeh je bio potpun. 62
3. OSJE]AJ OVISNOSTI O BOGU

PREVLADAVA SVAKU DRUGU OVISNOST
Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini (BiH) je dvije godine, uzastopno,
2003. i 2004. za centralnu temu svoga djelovanja i aktivnosti svih imama i muslimana
58
59
60
61
62
Ahmed i Ibn Mdè.

K. Dobra~a, ibid., 98.
Kuran: Al-Bekara, 195.
Kuran: En-Nis, 29.
Isanovi}, ibid., 3. Konsultirati i: Sanin Musa, Droga - zlo koje hara. www.islambosna.ba
128
uzimao: Ramazanom protiv droga i drugih opojnih sredstava. Odràno je preko 2000
predavanja, desetine vrlo posje}enih tribina i razgovora o ovome problemu, te vi{e od
100 radio emisija. Bar dva miliona ljudi ~ulo je ove razgovore. Hiljade plakata je lijepljeno {irom BiH na kojima su bile univerzalne poruke islama u vezi sa ovom temom.
Ramazan je izniman dar Boìji, duhovni prostor za vje`banje iskrene predanosti Bogu, za sticanje osje}aja ovisnosti samo o Njemu. Uzvi{eni Bog ~eka svakog ~ovjeka,
bez obzira na stepen njegove grje{nosti, da Mu se obrati i zatraì oprost i milost.
Vjerom se ljudske du{e otvaraju, pove}avaju ùdnju za svojim Tvorcem i snaè
nadom za Njegovom milo{}u. One dospijevaju u iznimnu mogu}nost prosvjetljenja i
preobrazbe. Dosezanje stanja osloba|anja ovisnosti o bilo ~emu drugom osim prema Bogu. Tamo gdje nema osje}aja ovisnosti o Bogu mogu}e su svakovrsne ovisnosti koje svjedo~e o ljudskoj samodegradaciji i njegovom padu. Ko postane ovisan
samo o Bogu, Stvoritelju i Uzdràvatelju svih univerzuma i svega {to u njima postoji, svaka druga ovisnost bit }e isklju~ena, dakako i ovisnost o opojnim sredstvima.
Znano je da nekada ljudi ne{to odbijaju zbog svoga nepoznavanja njegove vrijednosti. Me|utim, za~udno je odbijanje posredovanje vjere i kori{tenje njezinih sredstava i metoda ukoliko je u pitanju saniranje posljedica upotrebe droga kad se ovisnici po~nu odvikavati od njih. Naàlost, prisutan je i dalje jedan ignorantan odnos
prema vjerskom metodu lije~enja ovisnika mada se dolazi do zna~ajnih rezultata.
Ma koliko je na{, usljed bezbo{tva sekulariziran, duhovno opusto{en i bolestan svijet, nespreman ili nesposoban prihvatiti bilo koju vrstu vjerodostojnog duhovnog tretmana i prepustiti se slije|enju metoda lije~enja zasnovanih na krilima vjere, takav
tretman - na individualnoj razini ili na razini jezgri zajednice vjernika kakvim moè
biti ìvi dèmat - zacijelo je mogu} i veoma potreban.
H.D`. je na{ao spas na ovome putu i trajno se oslobodio smrtonosnog zagrljaja
droge. @ivot mu je pokazao svoju najru`niju stranu. Prvo je po~eo konzumirati alkohol, a potom droge, vjeruju}i da }e mo}i prestati kad god zaèli. Me|utim, nije bilo
tako. Tonuo je sve dublje i dublje u dèhennem narkomanije. Kada sam pomislio da
nema izlaza iz tog pakla, u meni je zatitrao tra~ak nada i vjere u Boga. Osjetio sam
silnu snagu vjere koja mi je pomogla da odbacim drogu i da se vratim normalnom
ìvotu. Da bi potpuno bio siguran odlu~io je da ode na had`d` i u dru{tvu pobo`nih
i u~enih ljudi akumulira snagu vjere u dubini svoga srca. Iskonska èlja da se doìvi mjesto nastanka islama oduvijek je bila dio mene, ali sam je postao svjestan tek
onda kad sam se na{ao na tom svetom mjestu u Mekki, okruèn hiljadama ljudi razli~itih po mnogo ~emu, ali s istom èljom, ushi}enjem i zanosom. Plakao sam od radosti. Hvala Bogu, mora droge daleko je iza njega zahvaljuju}i vjeri i vlastitoj iskrenoj odlu~nosti da se vrati ìvotu normalnoga ~ovjeka. 63
I u prevenciji, odgoj djece zasnovan na zasadama vjere daleko ima ve}e rezultate
u njihovom usmjeravanju u odnosu na onu koja se odgajaju na druga~ijim principima,
a da ne govorimo o onoj koja su prepu{tena sama sebi, ulici i lo{em dru{tvu. Djecu od
najranijeg njihovog djetinstva treba odgajati za smisao u bilo ~emu, npr. za red, da budu stidna, da ne idu u lo{e dru{tvo, da budu ~isti, da pitaju starije za ono {to ne znaju i tsl. Ne kaèm da ih treba dresirati ili nametnutim strahom odvra}ati ih od lo{eg i
raskala{enog dru{tva, od odlaska na mjesta gdje se okupljaju njihovi razuzdani vr{njaci. To je put kako drogi re}i ne. Ako mlade nau~imo da njihovo opredjeljenje bude ì63 O.M., Snaga vjere pomogla mi je da odbacim drogu i vratim se ìvotu, Dnevni avaz, 23.01.2006., 10.
129
vot, normalno je da }e oni za posljedicu re}i ne svemu onome {to ugroàva njihov
ìvot. Odatle treba po~eti. Od malih nogu. Prevencija po~inje od stavova, brige i opreza roditelja, na ostvarenju zdrave sredine za njihovu djecu, na osiguravanju im zdravog okruènja. Ako dijete raste u zdravoj porodici, u povjerenju, brizi, njezi i ljubavi ono
ne}e biti iskompleksirano, ne}e lutati, ima}e svoje stavove. U suprotnom, bi}e neodraslo i povodljivo, posebno ako su mu uzrok nezadovoljstva njegovi roditelji. Takvo dijete moè biti podlo`no negativnim utjecajima. Takva djeca bjeè od ku}e, kradu, odmaraju se u memljivim podrumima i prljavim tavanima, odlaze u zadimljene kafi}e, okruènje im je opasno dru{tvo vr{njaci iz svih slojeva dru{tva.
Veliki islamki suvremeni u~enjak dr. Jusuf el-Karadavi kaè: Vjera je prvi za{titnik i
oru`je koje trebamo upotrijebiti protiv ovog smrtonosnog i razaraju}eg poroka. Ako djeca budu odgajana na vjerskim osnovama i u dobroj i zdravoj okolini, sa dru{tvom koje
ih ne}e iskvariti i uni{titi im ìvot, nadati se je dobru. Isto tako, nadati se je dobru ako
djeca budu odgajana u okrilju bogobojaznosti, upoznata od malih nogu da ih Uzvi{eni
Allah nadzire i gleda, ako budu odgajana da vjeruju u drugi svijet, polaganje ra~una,
Dènnet i Dèhennem... Ako uspostavimo kod njih ovakav li~ni samoprijegor i ove
odgojne vrijednosti, te razvijemo u njihovim du{ama ovu ìvu svijest, time smo postavili branu izme|u njih i ovih poroka. Pobo`ni mladi} i djevojka, koji se pridràvaju na~ela
vjere, posljednji su koji }e okusiti ovaj porok... Dilerima droge je potpuno nemogu}e do}i i dospjeti do onoga ko odlazi u dàmiju, ko se druì sa Kuranom i praktikuje islam.
Njega je za{titio Allah, d`.{., zbog njegovog vjerovanja i slije|enja Pravog puta, tako da
ni ljudski ni dìnski {ejtani nisu u stanju da mu naude. Rekao je Uzvi{eni, obra}aju}i se
prokletniku Iblisu: Ali ti, doista, ne}e{ imati nikakve vlasti nad robovima Mojim. A
Gospodar tvoj je (Muhammede) dovoljan kao za{titinik! (El-Isra, 65) 64
Bolesti toksikomanije ili toksikofilije ma koliko po svojim manifestacijama izgledale svodive na organske i psihi~ke poreme}aje imaju svoje porijeklo u duhovnoj dimenziji ~ovjeka, u dimenziji koja, ustvari, i odre|uje posebnost, kvalitet i narav njegove ljudske egzistencije. Bez zahva}anja duhovne dimenzije u tretmanu ove bolesti izgledi za izlje~enje su posve nedovoljni. Stoga neki islamski autori poput uglednog malezijskog u~enjaka Imran N. Hoseina zapadno-evropski model prevencije
ovisnosti o drogi smatra insuficijentnim (nedovoljnim), jer previ|a duhovnu dimenziju i po~iva na slabim premisama. On uklju~uje toliko ustupaka, previ|anja ili svjesnog toleriranja pogre{nih po~etnih koraka ~iju opasnost ne razaznaje zbog kvantitativnog, antispiritualnog i vanjskog pristupa njihovom vrednovanju. On potcjenjuje
mo} po~etka i previ|a da je u prvom koraku na putu zla ve} samo zlo, da je u njemu ve} sadràno cjelokupno putovanje naj~e{}e na putu bez povratka. Ko tolerira
zlo u po~etnoj fazi njegovog prisustva i ko ga dopu{ta u malim koli~inama on je njegov presudni podràvatelj i sau~esnik u njemu. Stoga islam zabranjuje uno{enje
alkohola i droge u bilo kojoj koli~ini, {to po~iva na kvalitativnoj svijesti da je prvi korak najpresudniji. Bez njega put prema ovisnosti o drogi ne bi mogao uop}e po~eti.
Tek bez prve kapi alkohola i prve doze droge moèmo biti sigurni da toksikomanija
i toksikofilija ne}e postati dijelom stvarnosti na{ega ìvota i zavladati njime. 65
64 www.islambosna.ba
65 Isanovi}, ibid. Tako|er konsultirati: Hfz. Safet Halilovi}, Narkomanija ili ovisnost o drogi,
www.novihorizonti.com
130
SUPSTANCAMA KATOLIÂNSTVO
Fra Velimir Valjan

Franjeva~ka teologija
UVOD
Psihoaktivne supstance su one tvari koje, zbog stvaranja u~inaka ugode, privla~e
subjekt na ponovno uzimanje, koje je u po~etku dragovoljno a kasnije prisilno: osoba postaje o njima ovisna. Te supstance jednim imenom nazivamo droga, (a njima se
pribraja alkohol i duhan). Problem ovisnosti o drogama Katoli~ka crkva smatra jednim
od najsloènijih problema suvremenog dru{tva. Ona ga promatra i moralno vrednuje unutar Dekaloga, to~nije u okviru pete zapovijedi Bo`je koja glasi "Ne ubij".
Koliko je ovisnost o drogama pogubna za ìvot i zdravlje pojedinaca ne govore
samo statistike umrlih. U vidu tako|er treba imati pojedince koji polagano umiru ali
i posljedice ovisnosti o drogama za cjelokupno dru{tvo. Droga je ~esto uzrok kriminala i nasilja, a pojedinci ovisni o drogama pogoduju u~vr{}ivanju i {irenju organiziranog kriminala. Toksikomanija (=ovisnost o opojnim sredstvima), kriminal, materijalna i moralna bijeda, nerijetko uni{tene obitelji usko su me|usobno povezani.
Za nauk Katoli~ke crkve, dva su pitanja od presudnog zna~enja: moralno vrednovanje zloupotrebe, te prevenciije ovisnosti o drogama, alkoholu i duhanu.
1. OVISNOST O DROGAMA
Moralno vrednuju}i droge, Katoli~ka crkva polazi od sljede}eg osnovnog principa: uzimanje droge je posve nedopu{teno zbog posljedica koje ostavlja na osobu i
na dru{tvo. Taj osnovni princip Crkva poja{njava na sljede}i na~in:
1.
Moralnost uzimanja droge treba vrednovati prema posljedicama koje ostavlja na

ìvot i zdravlje pojedinca i dru{tva. Slu~ajno uzimanje - jedanput samo - opasno
131
je zbog poticaja na osobu da s uzimanjem i dalje nastavi i tako postane `rtvom

jednog slu~ajnog iskustva. Katoli~ka crkva nipo{to ne èli re}i kako je gre{no
sve ono {to moè biti ugodno organizmu, ve} èli naglasiti kako nedopu{tenost
ovisi o ozbiljnim i te{kim posljedicama koje se odraàvaju na osobi i dru{tvu.
2.
O~ito je da se obilje`je nedopu{tenosti zbog {teta koje proizlaze iz droge po ìvot i zdravlje pove}ava ako ne postoji nikakav razlog koji opravdava takvu {tetu. Kad se uzima neki lijek, kao npr. penicilin, vjerojatno dolazi do negativnih
popratnih u~inaka u organizmu, ali oni su nadomje{teni i opravdani time {to je
uzimanje toga lijeka neophodno za ozdravljenje. Ako se droga uzima posve samovoljno, tada nastale {tete nemaju nikakvu pozitivnu nadoknadu i takvo je uzimanje krajnje nedopu{teno, jer ugroàva zdravlje.
3.
Osobna odgovornost postoji ponajprije kod onoga tko trajno uzima drogu. Ta je
odgovornost po sebi te{ka. Jednako tako grije{i i onaj tko veli~anjem ili povla|ivanjem ovisniku svu odgovornost èli prebaciti na druge.
Ta odgovornost ovisi o spletu razli~itih objektivnih i subjektivnih okolnosti. Od
velike va`nosti je sposobnost vladanja samim sobom kod osobe koja uzima drogu. Sposobnost vladanja sobom onoga tko tek po~inje sa upotrebom droga sasvim je druga~ije naravi od sposobnosti vladanja sobom onoga tko je ve} postao
ovisnik. Cjelokupno djelovanje onoga koji uzima droge, a posebice ovisnika,
prati pomra~ena svijest zbog ~ega je ovisno o stadiju ovisnosti umanjena
njegova subjektivna sposobnost razumskog i voljnog djelovanja.
Velika je odgovornost onih zemalja ili tajnih organizacija koje stje~u bogatstvo
trguju}i drogom na internacionalnoj razini. U mnogim zemljama postoje zlo~ina~ke organizacije (narko-mafija) koje su usredoto~ene na trgovanje drogom.
Razina odgovornosti u sijanju "smrti" u takvim slu~ajevima nije ni{ta manja od
razine odgovornosti u slu~aju drugih vidova organiziranog kriminala. Papa
Ivan Pavao II. je u vezi s tim rekao: "organizacija smrti je na interkontinentalnoj razini".
4.
Katoli~ka crkva ~esto ukazuje na nu`nost odgojnog i informativnog govora o

drogama unutar obitelji, {kola i drugih odgojnih zajednica budu}i da taj govor ne
mogu zamijeniti informacije koje se posreduju preko sredstava javnog priop}avanja. Od prvih dana kod djece treba razvijati osje}aj odgovornosti za odràvanje zdravog ìvota oslobo|enog svih ovisnosti.
5.
Katoli~ki nauk o ovisnosti o drogi mogu oslikati dva odlomka govora pape Ivana Pavla II. odrànog na VIII. Sastanku Terapeutskih zajednica (2. rujna 1984).
Papa isti~e: "Droga je zlo, a zlu se ne smije popu{tati. Djelomi~na ozakonjenja
ne samo da se protive samoj naravi zakona, nego daju ve} unaprijed odre|en
u~inak. To se moè potvrditi iz iskustva". Katoli~kim lije~nicima, koji su se na
svom kongresu izrazili protiv legalizacije, Papa je rekao slijede}e: "Svom dubinom svoga duha pridruùjem se zabrinutosti koja je izraène na susretu udruènja talijanskih lije~nika u vezi s prijedlogom zakona koji se ti~e legalizacije pogre{no nazvanih "lakih" droga i ovla{tenog uvo|enja heroina u bolnice."
6.
Katoli~ka crkva sna`no podupire inicijative koje sebi za cilj postavljaju izlje~enje
ovisnika. Terapija treba biti prilago|ena stupnju ovisnosti o drogi jer je tipologija i teìna ovisnosti vrlo {iroka. Lije~enje treba {to je mogu}e vi{e biti prilago|eno pojedincu. Slu~aj onoga tko je tek po~eo uzimati te{ke droge druga~iji je od
132
slu~aja onoga tko se bez terapije odvikavanja nikada ne bi izvukao, pa ~ak ni uz

najbolju volju. Neki slu~ajevi mogu se lije~iti ambulantno, dok drugi nu`no traè
uto~i{te. Ovisnici koji se oslobode otrova i koji postanu odlu~ni mogu se uklju~iti u tzv. terapeutske zajednice.
7.
Crkva posebno isti~e va`nost tih terapeutskih zajednica koje su ~esto osnovane unutar vjerskih zajednica. Njihova je zada}a sprije~iti da subjekt na putu izlje~enja postane `rtva dru{tvenog okruènja koje ga moè nagnati na povratak u
prija{nje stanje. Oko ovisnika se moè stvoriti takvo okruènje koje nalikuje
mreì uvjetovanosti i tihog nagovaranja na povratak starome gdje veliku ulogu
mogu odigrati sitni dileri potro{a~i kao predstavnici i sluge mafija{kog i zlo~ina~kog podzemlja koje iz svojih ruku ne pu{ta olako nijednog ovisnika.
Terapeutske zajednice su raznovrsne i mnoge od njih vode vjerski slu`benici ili
laici odgojitelji. Razvoj terapeutskih zajednica zapo~eo je 1976. godine u SAD-u.
Danas ih ima na tisu}e u svijetu, a jedna od najpoznatijih kod nas je ona u Me|ugorju. Svake godine odràvaju Me|unarodni kongres. Na tim kongresima raspravljalo se i o identitetu terapeutskih zajednica i njihovom odnosu s dràvom.
8.
S moralnog motri{ta potrebno je po svaku cijenu izbjegavati kriminaliziranje

ovisnika i podupirati njihovu objektivnu èlju za oporavkom. Iznad svega mora
se sprije~iti mogu}nost da osoba ovisnika sebi ili drugima nanese nepopravljivu
{tetu.
9.
Droga se ne moè iskorijeniti bez truda svih gra|ana. Edukaciji o vrednotama

ìvota, zdravlja i osobe veliki doprinos mogu dati javne i vjerske institucije, obitelji, {kole i sredstva dru{tvenog priop}avanja. Iluzorno se nadati kako }e po{ast ovisnosti o drogama nestati sama.
10. Ako osje}aj za sveto i za nepovredivost ìvota ne zaìvi u potpuni o~aj. U

takvom stanju lako se dogodi da traì utjehu u drogi i da ne misli na Bo`ju zapovijed Ne ubij.
2. OVISNOST O ALKOHOLU
Alkohol je definiran kao "droga koja ubija vi{e od drugih". Potvrda takve definicije je podatak koji kaè da je broj umrlih od alkohola 500 puta ve}i od broja umrlih
od heroina.
Postoji vi{e razloga zbog kojih se manje upozorava na opasnost alkoholizma nego {to je to u slu~aju ovisnosti o drogama. Prvi je razlog {to pored prekomjernog uzimanja alkohola {to vodi k ovisnosti postoji ra{ireno i kontrolirano konzumiranje alkohola koje ne {teti zdravlju. U javnosti vlada uvjerenje o bezopasnosti alkohola izuzev u slu~ajevima kada netko s alkoholom svjesno pretjeruje.
1. U moralnoj prosudbi alkoholizma, Katoli~ka crkva polazi od principa da je prekomjerno uzimanje alkohola (makar ono bilo i privremeno), kojim se osoba izlaè
opasnosti da postane ovisna i da naru{i svoj fizi~ki i psihi~ki integritet, objektivno
nedopu{teno. Objektivna nedopu{tenost zloupotrebe alkohola je izvan svake
rasprave, dok odgovornost pojedine osobe i njena odgovornost za pojedine postupke moè biti subjektivno ve}a ili manja.
133
2. Moralnu nedopu{tenost zloupotrebe alkohola Crkva temelji na {tetnim posljedicama koje zloupotreba ima za ìvot i zdravlje pojedinca ali i za cjelo dru{tvo. Stoga
se kontrolirano i umjereno konzumiranje alkohola smatra dopu{tenim. Prema tome,
nema govora o tome da Crkva alkohol demonizira iz nekakvih pseudoreligijskih razloga ili da ga zabranjuje zbog demoniziranja osje}aja ugode koji izaziva u grlu. U
moralnoj prosudbi èle se ponuditi razumske norme povezane s osobnom etikom.
3. Prevencija zloupotrebe alkohola moè se ostvariti na razne na~ine. Na op}oj razini to se moè dogoditi putem raznih zdravstvenih edukacijskih kampanja u {kolama ili putem edukacijskih programa koje prenose sredstva javnog priop}avanja. U slu~ajevima kada je intervencija usmjerena na pojedince od velike pomo}i je pruànje osnovne lije~ni~ke pomo}i i podr{ka obiteljima u kojima je neki ~lan
alkoholi~ar ili u kojima postoji klima koja poti~e na alkoholizam. Jasno je da se
porastom kvalitete prevencije umanjuje mogu}nost pojave alkoholizma.
Na razini dràve treba pokrenuti primjeren i isplaniran program op}e zdravstvene
edukacije. Neki drè kako nije uputno govoriti djeci i mladima o alkoholu u {kolama jer te dru{tvene kategorije nisu zainteresirane za alkohol. Danas je gotovo nemogu}e vidjeti reklamne spotove protiv zlouporabe alkohola, dok su blistave reklame koje nas pozivaju da pijemo piva i vina iz ~uvenih podruma i sa poznatih
breùljaka postale svakodnevnica. To nam jasno pokazuje kako sredstva priop}avanja nisu u slu`bi dobra javnosti nego u slu`bi ne~ijeg trgova~kog profita.
4. Imaju}i u vidu sloènost etiologije alkoholizma i specifi~an put svakog pojedinca
kojim on dolazi do sindroma ovisnosti, do same ovisnosti i na koncu do stanja
kroni~ne opijenosti, Katoli~ka crkva podupire one koji predlaù u prevenciji alkoholizma strategiju koja }e biti multidisciplinarna, globalna i personalizirana.
5. U dosada{njoj analizi alkoholizma i predloènoj terapeutskoj strategiji prisutno je
antropolo{ko i personalisti~ko shva}anje medicine i bolesti gdje se pa`nja ne poklanja samo bolesti nego sveukupnosti bolesnika (sveobuhvatno poimanje ~ovjeka). Razni terapeutski tretmani moraju uvaìti sveukupnost bolesnika i usmjeriti
se na sve aspekte osobe bude}i u njoj osje}aj odgovornosti. Pored organsko-farmakolo{kog, antropolo{kog, socijalnog i duhovnog aspekta osobe i tipova odgovornosti koji proizlaze iz tih aspekata ponekad odlu~uju}u ulogu u ozdravljenju
moè imati religiozni aspekt osobe.
O tome svjedo~e brojne izjave crkvenih i me|uvjerskih tijela koje podupiru solidarnost i dobrovoljni rad u slu`bama za rehabilitaciju ovisnika unutar kr{}anskih zajednica i dru{tva. êsto takve slu`be mogu imati odlu~uju}u va`nost za oporavak.
3. OVISNOST O DUHANU
Me|u ovisnosti koje ostavljaju {tetne posljedice na organizam Crkva ubraja i ovisnost o duhanu. Zloupotreba duhana zapo~ela je u vrijeme Luja XIII. Duhan se koristio za {mrkanje, a ~uvao se u elegantnim burmuticama osobito me|u plemstvom.
Od pedesetih godina pro{log stolje}a po~ela se javljati postupna svijest o {tetnosti duhana za zdravlje zahvaljuju}i istraìvanjima oboljelih od raka. Bilo je o~ito da
{tetnost ovisnosti o duhanu ovisi o koli~ini duhana koja se popu{i svaki dan, o du134
bini uvla~enja duhanskog dima, o kvaliteti i na~inu uzgoja duhana i duìni ovisnosti.
Ne smije se zaboraviti kako dim duhana ne {teti samo pu{a~ima nego i onima koji
taj dim udi{u, posebice ako se nalaze u zatvorenim prostorijama. Za mnoge {tetne
u~inke duhana jo{ uvijek nema dovoljno znanstvenih dokaza. Postoji veza izme|u
pu{enja i raka plu}a, a ta bolest je najve}a {teta koju cigarete i duhan prouzrokuju
s obzirom na ljudsko zdravlje.
1. Velik broj dana{njih katoli~kih moralista razlikuje objektivnu i subjektivnu moralnost svakog moralnog ~ina. U slu~aju zloupotrebe duhana ta razlika je mo`da jo{
o~itija.
S objektivne to~ke gledi{ta, ako se u obzir uzmu sve posljedice pu{enja u velikim dozama koje vi{e nije prigodno nego habitualno, postaje jasno da je rije~ o
stvarnoj prijetnji za zdravlje pu{a~a i drugih ljudi. Iz vida ne treba ispustiti niti posljedice ovisnosti na proizvodnju i trgovinu duhanom u zemljama potro{a~ima. Ni
rizik pu{enja moralno se ne moè opravdati jer u sebi ne sadrì nikakve pozitivne
vrijednosti koje bi pu{enjem mogle biti ostvarene.
2. Budu}i da je dràva odgovorna za primarnu za{titu zdravlja svojih stanovnika
(objektivna odgovornost i moralnost), Katoli~ka crkva smatra da bi morala poduzeti sljede}e korake:
a) odstraniti dvosmislenosti koje ne dopu{taju jasno zaklju~iti tko ima monopol
nad proizvodnjom duhana i tko ubire dobit od prodaje, a tko je obvezan nov~ano podupirati zdravstvene tro{kove za gra|ane koji obole od pu{enja to nije mogu}e bez politi~kog preusmjerenja proizvodnje;
b) poticati prevenciju putem informiranja i edukacije u {kolama i sredstvima javnog priop}avanja;
c) podupirati studije i istraìvanja, ne samo o {tetnosti, ve} i o razlozima zbog
kojih mladi po~inju pu{iti;
3. Pitanje subjektivne odgovornosti ti~e se pojedinaca i veoma je te{ko nametnuti
neko prijete}e stajali{te protiv pu{enja zbog velike osjetljivosti suvremenog ~ovjeka na vrednotu slobode i rasprostranjeno uvjerenje kako i "oni koji pu{e mogu
doìvjeti stotu". Uz to postoje i razli~ita du{evna raspoloènja koja poti~u pu{enje pa tako postoje razli~ite vrste pu{a~a povremeni, oni koji pu{e iz navike i
okorjeli pu{a~i. Kao pomo} pu{a~ima mogu posluìti i organizacije protiv pu{enja jer ve} postoje dokazi o njihovoj u~inkovitosti.
135
SUPSTANCAMA PRAVOSLAVLJE
o. Vanja Jovanovi}
Srpska pravoslavna crkva
Ko se udostojio da ugleda samog sebe, vi{i je od onoga ko se udostojio vidjeti
An|ele.
- Sv. Isak Sirin ôvjek nije sitni djeli}

ovoga svijeta, jer se u njemu krije cijela zagonetka i odgonetka svijeta. - Ber|ajev
Ja sam slobodan. Ja sam beskrajno slobodan. Nema granica, ni smrti ni ìvota.

To je moja hrabrost. Mogu {etati nebesima, mogu putovati dalekim svjetovima.
Imam na~ina da odem odavde. Znam kako da hodam izme|u raznih bogova. Znam
kako da se dobro osje}am. (Dnevnik jednog narkomana)
Nije ovo tek obi~na predstava, ovo je ponovo i ponovo tek gr~ka tragedija. U
mnoènstvu svojih bogova i svih granica koje su isti nametali, stari Grk je mogao biti
slobodan tek na bini u pozori{tu. Tu je on imao mogu}nost da pre|e granice svijeta i
da napokon, postaje spobodan. Naravno, njegova sloboda je trajala kratko i brzo su
slijedile sankcije za nedozvoljeno prekora~enje dozvoljenih granica. Na kraju su i
glumci i publika uìvali. Jedni, jer su bar za malo mogli pre}i dozvoljenu granicu, a drugi su ili dijelili taj osje}aj ili isti osu|ivali. Od kada postoji ~ovjek, on razmi{lja o slobodi i o slobodama. Jasno je da }e ~ovjek do kraja svoga vijeka razmi{ljati o slobodi. Da
bi bio slobodan i siguran, van Boga, on mora napraviti filozofsko {pekulativnu konstrukciju u samome sebi koja }e ga podràti u tome. Mora, dalje, stvoriti i oko sebe uslove za to. Nekada je gradio kule Vavilona. To i sada radi, samo na malo druga~iji na~in. Napravio je civilizaciju na svojoj misli od krhkih nogu i, po prvi put, nadvio je cijeli
svijet nad ambis propasti. Krajem pro{loga, a evo i po~etkom ovoga milenijuma zloupotrijebio je taj ~ovjek skoro sve {to se moè zloupotrijebiti. Bog ga je postavio za gospodara Zemlje, a on, taj mali ~ovjek, na{ao je smisao svoje slobode, svoje vlasti, ne
u ljubavi ni u samom sebi, nego u razmi{ljanju (sada ve} stavu) o tome kako mu prili~e svi boìji atributi. Nema slobode izvan ~ovjeka, koja prvo u njemu donosi plod a potom ga ~udnim i toplo mirnim silama uznosi do nebesa. U ljubavi i kroz ljubav.
[ta ~ovjek èli kroz upotrebu opojnih sredstava? Naravno, opet slobodu i jedan
vid nevezanosti od okoline. U toj njegovoj slobodi on pronalazi smisao i pravda `rtvu
sebe. Korak u tu slobodu, koja ga po tom cikli~no vu~e u svoje (kakve li?) dubine,
on pravda hrabro{}u. On je, naime, jedno od najstravi~nijih nali~ja i potvrda da ~ovjek ima slobodu (kakvu?), da mu je sve na volju ali da mu nije sve na korist. Na
kraju volja postaje rob, sloboda postaje rob, razum, svijest, srce, tijelo, odnosi sa
drugima sve poprima krajnje ropski smisao do samouni{tenja. Nerazumljivi mazo137
hizam ovisnosti. @rtva se u cjelosti predaje mu~itelju, skoro svjesna vlastitog kraja
pravdaju}i sve besmislom. Iscrpljeni besmisao uobli~en u ne{to {to bi se nazvalo tada ~ovjekom, ~ini od njega providnu sjenu i vra}a ga u prah. A du{a?
Govoriti o du{ama ovih ljudi, naàlost, danas ve}inom zna~i govoriti o vlastitom
voljom zloupotrebljenim i mu~enim du{ama ovoga vremena. Oni se sa pravom,
izme|u ostalih, mogu navesti kao savjest istorije, razvoja civilizacije bez ljubavi, razumijevanja i pomo}i.
Kada su svojevremeno majke u Americi, i uop{te na Zapadu htjele stvoriti prijateljske odnose sa svojom djecom, pojavio se pokret hipika. Za{to? Nije bilo adekvatne
zdrave porodice. Novo vrijeme nametalo je nova mjerila vaspitanja prijateljskog. Nije bilo maj~inskog odnosa ljubavi ka djetetu. Ma koliko dijete (i ve} odraslo) zbog iskazanih emocija roditelja negodovalo, ono ipak u dubini sebe èli takav odnos. Mlade
du{e èljele su da imaju majke i o~eve u majkama i o~evima, a ne isklju~ivo prijatelje.
Zato su djeca cvije}a, idile, lijepoga, veselih boja, zajedno (èlja za zajednicom!), krenuli na svoj put obiljeìv{i na taj na~in jednu epohu. Propagirali su sve ono {to im je
nedostojalo i, naravno, pretjerivali u tome. Nisu oni traìli toliko slobodu, koliko ljubav,
mir i zajednicu koja im je nedostajala. Savremena civilizacija nije izvukla nikakvu pouku iz ovoga i nikakav zaklju~ak. Mo`da je to posljednji jek na{e bolesti koji smo mogli ~uti. Porodica, dom, je izgubila svoju autenti~nost. Ma koliko se danas trudili da to
spoljnjim oblicima sakrijemo. Toplina doma, danas izgleda postoji samo u knjigama.
Jedan od dokaza ovoga je beskrajna produkcija raznih emisija i serija u kojima se glorifikuju ljubav, borba za dobrim, porodica na okupu, itd. Sa jedne strane, kao da neki
svjesni mozgovi poku{avaju edukovati {ire mase {ta su to emocije i {ta je moral, a
sa druge strane te iste mase upijaju ove serije i emisije dokazuju}i da je to, izme|u
ostalog, ono {to im nedostaje. Nije to toliko dokonost, {to bi na{ narod rekao, koliko
arhetipska potreba ljudskog bi}a za dobrim i lijepim. U gr~kom jeziku pojam dobro
ozna~ava i lijepo, i obratno. Sa druge strane, u komunisti~kim socijalisti~kim zemljama doga|alo se ne{to {to je dovelo do istog ili sli~nog rezultata. Reìm koji je bio jedini vladaju}i razarao je osnovnu }eliju dru{tva porodicu. Slike Boga i sva boìja svojstva bila su zamijenjena i nadjenuta drugima. U oba, pak, svijeta prije toga de{avao se
jo{ jedan proces koji je topli dom u~inio popri{tem mr`nje i nerazumijevanja. Mu{karac
kao glava porodice i kao dio cjelokupnog procesa istorije bezbo`no je po~eo zloupotrebljavati svoju ulogu. Sa druge strane, èna, majka, ènstvenost odlaze u drugom
(suprotnom) pravcu. A svi zajedno u kreiranju nove civilizacije postaju egoisti~ni, krajnje samoljubivi na taj na~in utvr|uju}i novo boànstvo svijeta boga Narcisa.
Malo bi nam bilo mno{tvo ovakvih ~lanaka da u njih smjestimo uzroke, procese i negativne plodove dana{nje civilizacije. Naravno, ovo {to je do sada {turo i povr{no izloèno je samo mali dio bjesomu~ne tragedije ~ovjekovog takmi~enja sa Bogom (ako je
to mogu}e?) i dokazivanja nad samim sobom. U najgrubljem smislu, narkomanija je plod
tog takmi~enja u savremenom svijetu koji ne poznaje (i ne èli da spozna) sebe kao djelo ljubavi. Istu tu ljubav, sa svim {to ona nosi, danas je zamijenila izvje{ta~enost plasti~nog osmjeha i neautenti~ne brige dok je isklju~iva stvarnost samoljublje. Potencijalni
ovisnik je ~ovjek/èna koji/a u dubinama svoga bi}a èli sliku druga~ijeg svijeta, druga~ijeg okruènja, ali isto van Boga. To je osoba ovocivilizacijskog. Nema ljubavi. Grotlo iz
kojega vodi porijeklo slaba{ni ~ovjek, jo{ vi{e oteàva put. Ma kakvi bili, ra|amo se kao
dobri, a zlu nas u~e i zlu se privikavamo. Talozi u nama dugo vapiju za dobrim i vje~no
teè za ljubavlju ma koliko se mi u prilago|avanju novom svijetu trudili da dokaèmo su138
protno. Li~nost ne postoji bez druge li~nosti. Li~nost postoji kao li~nost tek kada se ostvaruje kroz drugoga. ôvjek je stvoren po obrazu Boìjem tako biva li~no bi}e. Li~nost
se ne moè definisati niti polaze}i od tijela, niti od du{e, niti od razuma ona je apsolutna stvarnost koja prevazilazi elemente koji biti{u u njoj. ôvjek kao li~nost se ne javlja
kao individua jedne vrste, nego kao bi}e svjesno svog slobodnog66 i razumnog odnosa
sa svojim Tvorcem, odnosno Bogom. Li~nost ~ovjeka je otisak Boànske li~nosti, ona je
tvorevina Boìja, a ne serijski porod neke pasmine. Li~nost je duhovne prirode i, prije
svega, pripada duhovnom svijetu. Kroz li~nost se spasava i sva tvorevina cijeli svijet
jer Bog nije samo iskonski uzrok svijeta, nego i njegov kona~ni cilj.
Droga kao put je, ustvari, kratkotrajan lijek za otupljivanje dubokog nerazumljivog
bola spoljnog osaka}enja srca, du{e i razuma. Ne onog srca i ne one du{e niti
onog razuma koji se u sada{njim okolnostima podrazumijeva nego onoga {to jeste u svom izvoru. Droga je pre~ica do drugog svijeta, spolja mo}nog i lijepog a iznutra trule`nog i smrtnog. I opet, ne obi~na smrt tijela, nego zamiranja du{e kojoj se
pri tome (u po~etku) ~ini da ìvi punim ìvotom. Kao kada umire ~ovjek prirodnom
smr}u. Prvo ga prati slabost i kada do|e do samog kraja vrati se neka ìvost i vitalnost da bi, nedugo potom, nastupila smrt.
Za razliku od tragedije, koju spominjemo na po~etku, na tragi~noj pozornici narkomanije igraju se stvarne ìvotne uloge. Ulaznice za ovu predstavu su jeftine, iako uvijek igraju novi glumci, spremni da ulogu plate ìvotom. Nekada publika sama izabere
novog glumca i gurne ga na scenu, nekada neko sam po|e, iz ko zna kojih razloga, a
ima i onih ~iji je put negdje izme|u ova dva. Ipak je ~injenica da je pozornica djelo sviju nas i da svi zajedno snosimo dio odgovornosti. U svakom padu na{eg brata ili sestre padamo i mi utoliko koliko smo, u okviru svega re~enog, doprinijeli tome.
Naravno, sam ~in izlaska na binu je ~in slobodne volje. Ma kakav razlog nekoga
natjerao na tako ne{to, opravdanja za samoubistvo nema, kao {to ga nema ni za
svjesno uni{tavanje razuma. Istina je da su tu`ni savjest ovoga ~ovje~anstva, ali ni u
tuzi ~ovjek nema pravo da oduzme sebi ìvot jer ga nije ni stvorio. Put u vi{e sfere ìvota, u onostrano, je put du{e a to se ne postiè drogom. ôvjek je spoj razuma i srca,
srednja ta~ka na zami{ljenoj liniji od mozga do srca. Opijaju}i razum ~ovjek ga uni{tava, muti njegove realne onostrane slike i razara mogu}nost da se vine u nebesa. On,
ustvari, opija tijelo koje u hiljadu boja stvara pred njegovim unutra{njim o~ima la`ne
slike. To nije sloboda. To je crna boja koju ovisnici gledaju bijelo. To nije ni mir. To je
otupljenost koja prividno pravi granicu naspram gorke realnosti.
U cjelokupnom Sv.Pismu, izrazi dobro i zlo prvenstveno izraàvaju mogu}nost ìvota i odricanje ìvota, odnosno potencijalnost smrti. Plotin je ve} davno rekao: naàlost, ~ovjek nije samo harmonija. Me|utim, po ikonomiji tj. snishodljivosti boànskoj prema ljudskim slabostima iz ljubavi prema ~ovjeku, put ka njemu je uvijek
otvoren ukoliko ~ovjek za to iskaè volju.
Rasprostranjena je zabluda da je grijeh nekako, od nekud, bez povoda zavladao voljom gre{nika i prinudio ga da u~ini ba{ taj postupak. Grijeh se ne ograni~ava
i ne svodi jedino na pojam zlog djela, tj. negativnog fakta. On se ne javlja u du{i gre{nika tek onako bez povoda. Nisu najva`niji grijehovni fakti, nego grijehovna stanja
u dubini du{e. Treba otvoriti duhovne o~i i obratiti pa`nju, ne toliko na grijehe, koliko
na njihove unutra{nje uzroke. Deset zapovijesti Starog Zavjeta zabranjuju grijeh u
66 Sloboda ne u moralnom smislu, ve} u ontolo{kom smislu. Ontolo{ki identitet potrebuje slobodu.
139
djelu, a Novozavjetna Blaènstva Hristova ne zahtijevaju djela, nego duhovna raspoloènja u mislima za pravilno rukovo|enje duhovnim ìvotom. Grijeh ne ni~e na povr{ini tijela, nego u visinama ~ovjekovog duha. Tijelo samo po sebi nije krivo i nije
izvor grijeha, nego oru|e, kroz koje se ova ili ona grijehovna pomisao ostvaruje.
Interesantno je da je jedino ljudsko bi}e sposobno za hipokriti~nost (dvoli~nost).
Paradoks je da ~ovjek moè, da tako kaèmo, duboko u sebi biti svjestan toga {ta
jeste istina, ali da je ipak razdvoji od svog ~ina odnosno onoga {to misli i radi. Jedino je ~ovjek u stanju da laìra osje}aj istine. Nerijetko, maska dvoli~nosti, prikrivaju}i unutra{nji sadràj du{e, predstavlja ~itav splet grijehova.
Pad u ~ovjeku pojavljuje se kroz samoodbranu individualnosti, kroz preno{enje
odgovornosti, kroz poku{aj individualnog opravdanja. Sve ovo se ve} ustvari dogodilo u Raju prilikom para prvih ljudi Adama i Eve (Post. 2,25). Prva posljedica pada
jeste osje}anje golotinje. To je saznanje da pogled drugoga nije pogled ljubljenoga
niti ~ovjeka koji me ljubi, u koga imam povjerenja. To je pogled stranca. Pogled drugoga ~ini ~ovjeka objektom, pretvara ga u neutralnu individuu; on ima osje}aj da mu
se oduzima subjektivnost, njegov najdublji i jedini identitet. U osnovi to je strah od
susreta sa Bogom i egzistencijalni strah vje~nog umiranja.
Doìvljaj sopstvene slabosti i nemo}i, u datom momentu, budi osje}anje inferiornosti, strah, agresiju, prokos, rezignaciju, o~ajanje, melanholiju i druga sli~na reaktivna osje}anja ~ovjeka.
Me|utim, grijeh koji ~ovjek prihvata slobodnom voljom (Sve mi je slobodno/na volju/,
ali nije sve na korist, sve mi je slobodno ali sve ne ide na dobro. I Kor.10.23) ne razara
lik ~ovjeka, odnosno ono savr{enstvo od Boga podareno i za koje je odgovoran. Ono
uvijek moè, kroz istinsko pokajanje, pre}i iz jednog u drugi poredak. S toga moèmo
re}i da uop{te ne postoji jasno razdvojeni tip pravednika, na jednoj strani i gre{nika, na
drugoj strani: padovi su mogu}i i sa najuzvi{enijih vrhova svetosti; a opet, pokajanje i
preporod uvijek su mogu}i iz najdublih ponora grijeha, koji su naizgled bezizlazni.
Pokajanje je odluka da se oprosti i da bude opro{teno, kroz razotkrivanje stanja pada. Ozna~ava duhovnu promjenu, obnovljenje uma, ne samo àlost, tugu, ili pasivno
saàljenje, nego duboko obra}enje i su{tinsko preusmjeravanje ìvota. Genije helenskog jezika izraàva to religiozno osje}anje rje~ju (metanoite) {to se korjenito razlikuje od slovenskog pokajanja. U na{oj rije~i ~uje se prizvuk àljenja zbog
onoga {to je u~injeno, gri`nja savjesti, ne{to pasivno u odnosu na pregala{tvo. Me|utim, helenska rije~ nema u sebi prizvuka tuge zbog u~injenog grijeha. Nego ima ne{to impulsivno, {to zove na novi poduhvat, suprotan onome koji je doveo do
grijeha, a i sama ova rije~ bi zna~ila promjena mi{ljenja, ili {ire tuma~eno - promjena ìvota, postupaka i djelanja. U ovom prizivu ~uje se ne{to aktivno, pregala~ko.
Zavezani ~vor narkomanije razrije{iti moè jedino uporna ljubav i `rtva drugoga. Ne
ljubav trgovca koji traì ne{to zauzvrat za ono {to je dao, nego bezgrani~na, nebeska
ljubav data za spasenje jednoga od nas koji je posrnuo. Jaki su du`ni da nose slabosti slabih. Bilo kakav zakon ne moè izlije~iti ~ovjeka, jer i pored najidealnijeg moralnog zakona on ostaje udaljen od Boga. Nijedan Zakon nema silu za osve}enje ~ovjekovog duha i ne moè osposobiti ~ovjeka da ostvari onu svetost koju zahtijeva.
Da li smo civilizacijski zreli za ovaj podvig? Trebali bi biti, jer smo civilizacijski
gurnuli mnoge u propast. Onog trenutka kada jedan od nas odlu~i da krene putem
samoubistva i mi smo, ako ni{ta ne u~inimo da ga spasemo, jednim dijelom od kosmosa okrivljeni za sau~esni{tvo.
140
SUPSTANCAMA JUDEIZAM
Dr. Darko Finci

Jevrejska zajednica Sarajevo
@elja mi je da budu}im korisnicima ovog Priru~nika prikaèm i pribliìm ovu problematiku s pozicija judeizma, onako kako je to zapisano u starozavjetnim knjigama
i talmudu. U jevrejskoj religiji ne moè se zamisliti niti jedan vjerski blagdan, a posebno {abat bez vina.
U stara vremena, davno prije Isusa Krista, po~ela se uzgajati vinova loza. I prorok Noah je uzgajao vinovu lozu. Sade}i tako vinograd do|e preda nj Satan i upita
ga {ta to radi.
Sadim lozu.
êmu ona sluì? - upita Satan.
Daje nam so~ne i slatke plodove. Ako ih ostavimo da stoje oni ukisnu, pa dobijemo sok (vino), koje nas opija i veseli.
Satan mu na to re~e: Ho}e{ li da ja i ti zajedno sadimo vinovu lozu?
Ho}u - re~e Noah.
[ta je tada uradio Satan?
Zasadio je ~etiri reda vinove loze. Donio je ovcu i zaklao je. Zahvatio je njenu krv
i zalio prvi red loze. Zatim, re~e Noi: Ako popije{ ~a{u vina od ove loze bi}e{ miran
i miroljubiv kao ovca.
Nakon toga dovede lava i njega zakla, a njegovom krvlju zali drugi red loze i re~e:
Popije{ li dvije ~a{e vina od ove loze bi}e{ kao lav, hrabar i puno }e{ se hvaliti.
Zatim dovede majmuna i njega zakla, a njegovom krvlju zali tre}i red loze i re~e:
Ako popije{ tri ~a{e vina bi}e{ nalik majmunu, odmah }e{ ustati i plesati, igrati i zabavljati druge.
Na kraju Satan dovede svinju, pa njenom krvlju zali ~etvrti red loze i re~e: Kada
popije{ ~etiri ~a{e ovog vina napit }e{ se i postat }e{ isti kao svinja, valjat }e{ se u
blatu i roktat...
141
Komentar: lz ove pri~e jasno moèmo zaklju~iti {ta zna~i popiti jednu, dvije, tri i
vi{e ~a{a vina, odnosno alkoholnog pi}a. Kako alkohol negativno uti~e na pona{anje ljudi, srazmjerno koli~ini konzumiranog alkohola. Svaki dan na na{im ulicama i
u no}nim lokalima sre}emo dosta mladih Ijudi, a sve vi{e i djevojaka, koji konzumiraju alkohol zajedno sa opojnim sredstvima. Svojim pona{anjem nas podsje}aju na
kazivanje Satane iz ove starozavjetne pri~e.
U davna vremena u starom Babilonu ìvio je neki ~estiti ~ovjek, a njegov otac je
pio puno vina. Svaki put kad bi se napio i pao na trgu, dolazili bi dje~aci, udarali bi
ga kamenjem i {ljunkom, vi~u}i za njim: Gledajte pjanca!
Kada njegov sin to vidje htjede umrijeti od srama. Svakog bi mu dana govorio da
ne ide u kr~mu, da ne pije i da sjedi ku}i, a da }e mu on donijeti najboljeg vina iz ~itave dràve. Tako mu je stalno govorio iz dana u dan i jednog dana njegov otac
odlu~i da vi{e ne}e i}i piti u kr~mu. Sin mu je svaki dan pripremao jelo i pi}e i ~ekao
da otac zaspi.
Jednog dana padala je ki{a, a on je odlu~io da iza|e i ode u sinagogu moliti se
bogu. Prolaze}i trgom vidje pijanog ~ovjeka kako leì, a po njemu plju{ti voda iz oluka, a dje~aci i mladi}i ga tuku kamenjem i {ljunkom i bacaju mu blato u usta. Kada
to vidje ~estiti sin, pomisli u sebi - idem dovesti oca i pokazati mu ovog pjanca i kakvu mu sramotu nanose dje~aci i mladi}i. Pomisli, mo`da }e se okaniti pi}a i opijanja. Tako i u~ini. Ode ku}i i dovede oca na trg. A {ta je njegov otac u~inio? Pri{ao
je pijanom ~ovjeku i upitao ga u kojoj je ku}i pio to vino od koga se napio...
Komentar: [to moèmo zaklju~iti iz ove stare pri~e? Nema pomo}i ~ovjeku koga
je alkohol uzeo i koji sa valja poput svinje. Koliko god se mi trudili, tro{ili vrijeme i
novac malo moèmo pomo}i. Mnogo je lak{e i bezbolnije da ~ovjek ne do|e u ovakvo stanje. Na kraju stara isto~nja~ka poslovica lijepo kaè: Kasno je èdnom bunar
kopati.
142
II DIO
ULOGA [KOLE U
[KOLA KAO PARTNER U

Ranka Katalinski, prof. spec. traumatske psihologije

Elektrotehni~ka {kola Sarajevo
[kola kao mjesto gdje se sti~u prva formalna znanja, ustanova koja nastavlja
obiteljski odgoj preko obrazovanja i odgoja, pruà pomo} u odrastanju, priprema za
ìvot koji postoji i izvan i poslije {kole. U~enje, znanje, prepoznavanje i razvijanje
individualnih sposobnosti, kreativnosti, usmjeravanje prema dru{tvenim potrebama,
briga o zdravlju, sklanjanje s ulice, nenasilno rje{avanje konflikata, za{tita od {tetnih
utjecaja, prevencija maloljetni~kog prestupni{tva, prevencija narkomanije... Sve su
ovo va`na pitanja, va`ne stvari koje mladi ~ovjek treba znati, savladati i ponijeti na
scenu koja se zove ìvot, u svijet kakav on zaista jeste.
[kolsko doba, doba obaveza, zahtjeva, frustracija, nepripremljenom, nesigurnom,
zapla{enom djetetu moè predstavljati prvi korak ka razvoju dru{tveno neprihvatljivog pona{anja. Svaki ponavljaju}i neuspjeh obeshrabruje, smanjuje motivaciju, oduzima samopuzdanje. Ako ne moè aktivno da prati nastavne sadràje, zbog dosade
ometa druge, nastavnici na takva pona{anja reaguju opomenama i izbacivanjem sa
~asova. Takve reakcije mogu dovesti do u~enikovog67 napu{tanja {kole {to, opet, dovodi do isklju~ivanja iz {kole, a to direktno vodi do pridruìvanja grupama sli~nih.
Adolescentno doba karakteri{e radoznalost. Jedan dio mladih proba i ostavlja
drogu, a drugi je nastavlja uzimati. Neki isprobavaju droge bez opasnosti, a drugi
osjete {tetne posljedice.
Ulazak u svijet droge ima neka svoja pravila. Po~etak konzumiranja poklapa se
s po~etkom sazrijevanja. Nesigurnost i nedostatak podr{ke tjera mladu osobu da
rje{enje svojih problema na|e u grupi, a tu su mogu}i i pozitivni i negativni utjecaji
Ulazak u grupe gdje se konzumiraju sredstva ovisnosti je ~esto ulazak u pakao. Povratak je uàsno teàk, ako ga uop{te ima.
67 I drugi, prakti~ni, dio Priru~nika je namijenjen djevoj~icama i dje~acima, nastavnicama i nastavnicima, pedagoginjama i pedagozima.
145
Trenutak prvog susreta droge i li~nosti moè biti sudbonosan. Ukoliko mlada osoba uzme drogu u trenutku kada je anksiozna, tu`na ili depresivna i pri tom osjeti
olak{anje, ona iskustveno zaklju~uje da se svaki problem najlak{e i najbrè moè
rje{avati na ovakav na~in.
Da bi se za {to ve}i broj djece stvorila {ansa za ìvot bez ovisnosti, {kola se mora ozbiljno potruditi da u okviru pedago{ke zada}e dopuni odgoj roditelja, te da pomogne u~eniku da ostvari svoje pravo na o~uvanje i razvoj zdravlja. Pravovremena
i sistematska intervencija {kole pove}ava izglede da svako dijete razvije jasne sposobnosti djelovanja, te da snosi odgovornost prema samom sebi i da te sposobnosti usmjeri prema zdravlju.
Zadatak {kole je da osposobi u~enika da svoj ìvot izgra|uje bez droga. Jedan
od zadataka pedagogije je ja~anje pozitivnog stava. To vrijedi i za spre~avanje ovisnosti o drogama. Va`no je nau~iti kako se prevladavaju ìvotne te{ko}e i konstruktivno rje{avaju problemi. Nau~e li to u {koli, ne}e im kasnije u ìvotu trebati sredstva
za bijeg od stvarnosti.
Sprje~avanje ovisnosti zahtijeva i mijenjanje dru{tvenog pona{anja. [kola mora
sprije~iti da u~enik prerano prekine {kolovanje. Nastavnik treba izo{triti svoja zapaànja i na vrijeme otkriti {ta se de{ava s pojedinim u~enicima, te oja~ati povezanost
s u~enicima.
[kola mora doprinositi pobolj{anju mjera sekundarne prevencije ovisnosti unapre|enjem mjera ranog otkrivanja konzumenata, trgovanja i raspar~avanja droga u
{koli i u blizini {kole, kvalitetnu intervenciju i pomo} u rehabilitaciji u~enika konzumenata droga i ovisnika.
[kola mora uspostaviti stalnu saradnju sa policijom, centrima za socijalni rad,
zdravstvenim institucijama koje su du`ne osigurati adekvatnu pomo} u~enicima koji spadaju u visoko rizi~ne kategorije.
Primarna prevencija
Na planu prevencije, {kola je pogodna sredina za razvoj i provo|enje preventivnih
programa. Rani programi prevencije su preduslov za sprje~avanje zloupotreba droga i {irenja bolesti ovisnosti. Primarna prevencija onemogu}ava stvaranje ovisnosti.
Problem ovisnosti treba {to trezvenije posmatrati. To se ne postiè ni prikazivanjem krajnjeg zla, niti potpunim podcjenjivanjem opasnosti od toga.
Zadatak {kole je da potakne u~enike na razmi{ljanje o problemu ovisnosti, da
oja~a njihovu zdravstvenu svijest i sposobnost misaonog rasu|ivanja i zaklju~ivanja
o djelovanju droga i posljedicama njihove upotrebe i zloupotrebe. Ovo se ne postiè na dva, tri nastavna sata, to je dug proces u kojem treba pedago{ki razraditi saznanja iz razli~itih podru~ja.
Osnovni cilj preventivnih programa je da organiziranim aktivnostima u~enici,
nastavnici i roditelji djeluju na smanjivanje interesa mladih za uzimanje sredstava
ovisnosti i pravovremeno otkrivanje u~enika koji konzumiraju sredstva ovisnosti.
Osnovni zadaci primarne prevencije su informisanje i edukacija populacije pod
rizikom (predadolescenata i adolescenata), zatim roditelja, pedagoga i svih dru{tvenih faktora o problemu ovisnosti.
146
U~enike, izme|u ostalog, treba:

z upoznati i upozoriti na opasnost i {tetnost zloupotrebe sredstava ovisnosti,
z upoznati ih sa vrstama droga-{ta je droga i kako je prepoznati,
z upoznati ih sa utjecajem droga na organizam i posljedicama na psihofizi~ko
zdravlje,
z upoznati ih sa institucijama kojima se mogu obratiti za informacije, savjet, po-
mo},
z poticati na aktivno sudjelovanje u realizaciji preventivnih programa i
z pomo}i im u formiranju odbojnog stava prema uzimanju sredstava ovisnosti i
pozitivnog stava prema zdravom na~inu ìvljenja.
Zna~aj edukacije
Informacije trebaju biti oslobo|ene nagla{enih emocija i eventualne pateti~nosti,
li{ene predrasuda. Treba informisati o efektima droga, demistificirati droge, isticati
posljedice zloupotrebe droga, ukazati na postojanje slenga koji se koristi u komunikaciji. Informacija mora da provocira dijalog, da dovede do negativnog stava o drogi. Pogre{no je ostati na nivou jednosmjerne komunikacije u kojoj ne moèmo testirati povratnu informaciju. [ok informacije mogu podsticati prkos, odva`nost, koja
vodi u svijet droge. Pogre{no je prihvatati izjave da je eksperimentisanje drogom neizbje`no i da to svi rade.
Cilj edukacije je prihvatiti sebe i druge, postati otvoreniji, spontaniji, komunicirati
iskreno, lak{e izraàvati osje}anja, razvijati kapacitete za empati~no komuniciranje
s drugima. Edukacija treba da olak{a li~ni rast i razvoj. Edukacija treba da uklju~i
savremena nau~na dostignu}a i provjerene informacije.
Za razvoj samopo{tovanja i drugih pozitivnih stavova kao i za u~enje osnovnih
ìvonih vje{tina, {kolska sredina mora podràvati dobru volju, samopo{tovanje i
uvaàvanje drugih ljudi. Mora otvarati mogu}nosti i poticati na uspjeh. Cijeli {kolski
sistem mora biti usmjeren na zdrav razvoj.
Vr{nja~ka pomo}
Uklju~enost vr{njaka u program prevencije ovisnosti ima posebnu vrijednost.
Specifi~nost i svrha vr{nja~ke pomo}i, kao i razlog zbog kojeg je taj vid pomo}i me|u mladima najuspje{niji, jest u tome {to se temelji na prijateljstvu, iskrenosti, razumijevanju i iskustvu koje se prenosi na drugog poti~u}i ga na promjene u pona{anju. Pomo} mladih mladima obuhvata razne aktivnosti kao {to su pruènje podr{ke,
posredovanje, pomo} pri u~enju, razrje{avanje sukoba... Mladi pomaga~i osiguravaju drugoj mladoj osobi doìvljaj pripadanja i uvaàvanja i time joj pomaù da se u
svom socijalnom okruènju osje}aju bolje. Pomo}i vr{njaku u nevolji je zna~ajno
osobi kojoj se pomaè, ali i pomaga~u.
[kola treba osigurati ciklus treninga za odabrane u~enike, dobrovoljce, budu}e
vr{nja~ke-edukatore koji }e ovladati ~injenicama, komunikacijskim vje{tinama, vje{tinama rje{avanja problema, vje{tinama dono{enja odluka.
Pedagozi, psiholozi {kole trebaju pruìti pomo} i podr{ku mladim pomaga~ima.
147
Edukacija nastavnika
Va`nu ulogu u provo|enju preventivnih programa u {koli ima educiran nastavnik
koji ho}e, moè i èli biti dio ukupnih napora za preveniranje ovisnosti o drogama u
{koli, zajednici i dru{tvu.
[kola mora osigurati stalnu edukaciju nastavnika kako bi {to kvalitetnije provodili i unapre|ivali {kolske preventivne programe.
[kolski program za prevenciji treba staviti naglasak na razvijanje i usvajanje stavova i vje{tina koje }e izgraditi otpor prema upotrebi droga i osigurati ta~ne informacije o alkoholu i drugim drogama. Stavove i vje{tine nije lako posti}i i ne mogu se
ste}i samo na osnovu nekoliko sati obuke u u~ionici. Ova vrsta u~enja mora zauzeti zna~ajno mjesto u nastavnim planovima jer je jednako va`no za intelektualni razvoj pojedinca kao i znanje matematike, fizike ili logike.
Nastavnici bi trebali biti upoznati sa svim relevantnim ~injenicama u vezi sa drogom i zloupotrebom droga. Stru~no usavr{avanje nastavnika podrazumijeva ~itanje
stru~ne literature, savjetovanje, stru~ne seminare, ogledna predavanja sa ciljem
prepoznavanja simptoma ovisnosti kod u~enika koji se u pravilu javljaju u vi{e pojavnih oblika, kako bi na pravi na~in i u pravo vrijeme reagovali, te sa nadle`nim
institucijama bili uklju~eni u rje{avanje problema. [kola mora sprije~iti da u~enik
prerano prekine {kolovanje. Nastavnik treba izo{triti svoja zapaànja i na vrijeme
otkriti {ta se de{ava s pojedinim u~enicima, te oja~ati povezanost s u~enicima.
Odgojni rad na ~asovima odjeljenjske zajednice

Posebno mjesto u prevenciji trebaju imati sadràji odgojnog rada na ~asovima
odjeljenske zajednice. Neophodno je obeshrabrivati eksperimentisanje, rje{avati
probleme otu|enja i socijalnih inhibicija, razvijati self koncept, rast i razvoj bez hemijskih pomaga~a, razvijati pozitivan stav prema zdravlju. Edukativna predavanja
debatnog karaktera ilustrirana edukativnim dokumentarnim filmovima ili autenti~nim
slikama omogu}avaju sticanje znanja kroz grupni rad. Edukacijom nastavnika, a zatim u~enika i roditelja, {kola postaje aktivni u~esnik u lancu preventivnih aktivnosti.
Programi psihosocijalne podr{ke koji bi se realizirali u okviru rada odjeljenjskih
zajednica, doprinijeli bi osposobljavanju djece za sticanje vje{tina samokontrole koja podrazumijeva kako stati, razmisliti, kako se oduprijeti negativnom utjecaju vr{njaka, kako donositi odluke.
Iskustva nekih {kola u razvijanju ~etiri modela u~enja u radu odjeljenskih zajednica dala su pozitivne rezultate.
U kognitivnom modelu treba pa`ljivo birati informacije jer mogu poja~ati radoznalost i ohrabriti mlade ljude da eksperimentiraju.
Afektivni model promovira u~enje ìvotnih vje{tina, podsticanje samopo{tovanja
i afirmisanje sistema vrijednosti koji }e dovesti do formiranja negativnih stavova prema psihoaktivnim supstancama.
Kognitivno bihejvioralni model koristi teoriju socijalnog u~enja. Treba ovladati
strategijama pomo}u kojih }e se mlade osobe suprostaviti pritiscima od strane
vr{njaka i glorifikovanju droga od strane vr{njaka i dilera.
148
U modelu normativnog u~enju isti~e se potreba mladih za interpersonalnom blisko{}u i grupnom pripadno{}u.
Saradnja sa roditeljima
Saradnja sa roditeljima je sastavni dio preventivnih programa, a realizira se s ciljem sticanja povjerenja i razvijanja takvih komunikacijskih odnosa u kojim }e roditelji znati da }e svaka informacija o njihovom djetetu biti iskori{tena za njegovo dobro, a ne protiv njega ili protiv njih. Pored roditeljskih sastanaka, predavanja i radionica za roditelje, preporu~uju se i individualni razgovori sa roditeljima.
[kola bi trebala osnovati savjetodavni odbor u kojem bi bili uklju~eni i roditelji.
Organizacija slobodnog vremena

Organizovanje slobodnog vremena je podru~je u kojem {kola mora imati va`nu i
vode}u ulogu u saradnji sa roditeljima, drugim institucijama, nevladinim organizacijama. Ako se slobodno vrijeme koristi konstruktivno, doprinosi kulturnom, moralnom,
tjelesnom ja~anju mladog ~ovjeka i njegovoj otpornosti na razne negativne utjecaje.
Zna~aj programa za kreativno i organizovano kori{tenje slobodnog vremena je univerzalan i, bez obzira na sadràje, prevenira asocijalna i delikventna pona{anja, zloupotrebu psihoaktivnih supstanci i doprinosi uspje{nom socijalnom razvoju djece.
Alternativne aktivnosti
Dio preventivnog programa su i tzv. alternativne aktivnosti. Nazivaju se alternativnim jer sluè kao alternativa uzimanju droga. One osiguravaju sticanje pozitivnih
iskustava odrastanja i pokazuju da se u ìvotu moè uìvati i bez hemijskih proteza. Sudjeluju}i u tim aktivnostima, u~enici se u~e vje{tinama upravljanja i pod utjecajem su pozitivnih uzora.
Brojni su primjeri alternativnih aktivnosti: projekti me|u{kolskih druènja subotom u {koli bez alkohola, cigareta; programi podu~avanja (uspje{ni pomaù manje
uspje{nima); debatni turniri koji }e tematski obra|ivati problem ovisnosti; proslave
maturskih ve~eri; sportski turniri; izleti i sl.
Umjesto zaklju~ka
Droge same po sebi nisu problem. Problem je u odnosu ~ovjeka prema drogama. Nedvosmisleno treba re}i NE drogama. Trebamo djeci slati poruke o neuzimanju droga i ne smijemo prihvatati izjave da je eksperimentisanje neizbje`no i da se
svi drogiraju. Drogiranje je neizbje`no samo ako smo propustili izgraditi odnose s
djecom, ako nismo obezbijedili prostor i vrijeme za ~este razgovore, ako svojim pona{anjem nudimo lo{ model za identifikaciju. Djeca trebaju dobre uzore. Moraju se
dobro osje}ati. Trebaju podr{ku da bi uspjeli kod ku}e, u {koli i u dru{tvenom ìvotu. Treba im pomo} da oja~aju. Treba im razgovaranje i konstruktivno raspravljanje
sa roditeljima i nastavnicima. Ako im se to omogu}i, sva djeca mogu nau~iti donositi mudre odluke za svoje zdravlje.
149
ULOGA PREVENCIJE OVISNOSTI O

DUHANU, ALKOHOLU I PSIHOAKTIVNIM
SUPSTANCAMA U [KOLAMA
Sanela Peki}
1. [KOLA KAO ODGOJNO-OBRAZOVNA INSTITUCIJA

Odgojno-obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini (BiH) prolazi kroz reformu. U
osnovnim {kolama se uspostavlja koncept devetogodi{njeg obrazovanja putem kojeg se u~enici i u~enice osposobljavaju za ìvot. Naime, globalni cilj reforme osnovnog obrazovanja u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) glasi: Obrazovanje za ìvot: stjecanje znanja, razvoj sposobnosti i vje{tina, formiranje pozitivnih stavova i
navika, usvajanje vrijednosti, razvoj punih potencijala svakog djeteta.52 [kola jeste
i treba da bude mjesto na kojem }e se u~enici odgajati i obrazovati, jer se znanje i
vje{tine sti~u obrazovanjem, dok se vrijednosti, stavovi i navike izgra|uju odgojem.
[kola, kao odgojno-obrazovna institucija moè predstavljati kako podr{ku, tako i
optere}enje za u~enike. U {koli postoje razli~iti faktori koji se u prevenciji smatraju
faktorima za{tite. To su, izme|u ostalih:
z pristup informacijama i obrazovanju;
z socijalna mreà;
z socijalna podr{ka;
z razvoj kognitivnih, socijalnih i emocionalnih sposobnosti;
z sposobnost samostalnog dono{enja odluka;
z zadovoljavaju}e perspektive za razvoj.
Me|utim, u {kolama postoje i faktori optere}enja, od koji su, prema Ederu

(1990.), najva`niji slijede}i:
z {kolski pritisak za uspjehom koji se doìvljava kao preoptere}enost, prevelika
o~ekivanja i strah od ispita;

68 Koncepcija devetogodi{njeg osnovnog odgoja i obrazovanja - prijedlog, Upravno tijelo za pripremu prijedloga strategije prelaska na obavezno devetogodi{nje osnovno obrazovanje u Federaciji Bosne i Hercegovine,
april, 2004.
151
z pote{ko}e u odnosima s nastavnicima i kolegama;

z razlika izme|u zahtjeva roditelja vezanih za uspjeh u~enika i njihovog stvar-
nog uspjeha.
Nastavnici, zajedno sa u~enicima, trebaju raditi na ja~anju faktora koji {tite u~enike i osposobljavaju ih za ìvot u zajednici. [kola svoju odgojno-obrazovnu zada}u ne ispunjava samo kroz implementaciju nastavnog plana i programa, nego i kroz
vannastavne aktivnosti gdje se u~enicima nude raznoliki sadràji putem razli~itih
sekcija. Primjer dobre prakse koja se preporu~uje jeste da svaka {kola treba imati
sekciju za prevenciju ovisnosti o duhanu, alkoholu i psihoaktivnim supstancama,
odnosno ligu trezvenosti. Osnovni cilj ove sekcije bi trebao biti da provodi aktivnosti
putem kojih }e u~enici sticati znanja, razvijati socijalne vje{tine i stvarati navike za
zdrav ìvot bez ovisnosti o duhanu, alkoholu i psihoaktivnim supstancama.
2. STRATEGIJE PREVENCIJE
USMJERENE PREMA [KOLI
Kada se govori o strategijama usmjerenim prema {koli koje imaju za cilj prevenciju ovisnosti, treba imati na umu postojanje nekoliko razli~itih ciljnih grupa koje je
potrebno uklju~iti u prevenciju ovisnosti o duhanu, alkoholu i psihoaktivnim supstancama. To su, prije svega {kolski pedagozi i psiholozi, zatim nastavnici, u~enici i njihovi roditelji. Preventivne aktivnosti }e biti uspje{ne jedino ukoliko se u njih uklju~e
sve navedene ciljne grupe.
U Inoviranom kantonalnom programu prevencije alkoholizma, narkomanije i
drugih ovisnosti za period 2004. - 2007. godina predloèno je da u {kolama treba
formirati savjetodavno vije}e od predstavnika {kola, roditelja i drugih organizacija
koji bi zajedno radili na formulaciji poruka u vezi sa upotrebom duhana, alkohola
i psihoaktivnih supstanci. Ukoliko bi svaka {kola imala formirano savjetodavno vije}e, onda bi ono trebalo raditi na izradi {kolskog programa prevencije ovisnosti o
duhanu, alkoholu i psihoaktivnim supstancama. Ovaj program bi trebao biti koncipiran kao integralni dio odgojno-obrazovnog procesa koji bi, u najve}oj mjeri, neposredno provodio stru~ni kadar u {kolama. U skladu sa navedenim, svaka {kola
bi trebala:
z formirati savjetodavno vije}e od predstavnika {kola, roditelja, Vije}a u~enika i
drugih organizacija koji bi zajedno radili na formulaciji poruka u vezi sa upotrebom duhana, alkohola i psihoaktivnih supstanci;
z imenovati osobu koja }e biti zaduèna za sprovo|enje programa prevencije
ovisnosti o duhanu, alkoholu i psihoaktivnim supstancama;

z izraditi program prevencije i edukacije koji }e uklju~ivati stjecanje znanja, razvoj
vje{tina i formiranje navika kod u~enika, zatim identifikovati rezultate u~enja u

skladu sa uzrastom u~enika, sposobnostima i nivoom zrelosti. Va`no je naglasiti da program edukacije treba biti zasnovan na procjeni potreba u~enika;
z izabrati u~enike koji }e biti ~lanovi sekcije i edukatori svojih vr{njaka; prilikom
izbora treba voditi ra~una o gender balansu, kad god je to mogu}e.

152
z osnovati sekciju za prevenciju ovisnosti o duhanu, alkoholu i psihoaktivnim
supstancama, odnosno ligu trezvenosti;

z imati pravila koja se implementiraju u cijeloj {koli i u ~iju su implementaciju uklju-
~eni i roditelji, a koja propisuju {ta treba uraditi ukoliko u {koli do|e do upotrebe
psihoaktivnih supstanci. Ova pravila trebaju uklju~ivati mjere koje se trebaju poduzeti kako bi se pomoglo ovim u~enicima umjesto da ih se isklju~i iz {kole.
z sara|ivati sa profesionalcima i predstavnicima nevladinih organizacija koji se
bave prevencijom ovisnosti o psihoaktivnim supstancama i koji mogu biti konsultanti prilikom pripreme i implementacije {kolskog programa prevencije.
z u~initi {kolski program prevencije i edukacije dostupan svima.
Va`no je uklju~iti roditelje u izradu i dora|ivanje programa prevencije ovisnosti.

Dobra praksa pokazuje da je zna~ajno uklju~iti i u~enike u izradu i razvoj programa
prevencije ovisnosti u {kolama.
[kolski program prevencije i edukacije moè uklju~ivati slijede}e sadràje:
z Pozadinu i kontekst problema (uklju~uju}i relevantnu zakonsku regulativu)
z Ciljeve zasnovane na lokalnim i regionalnim prioritetima (koji su u skladu sa
Federalnim i Kantonalnim, op}inskim programima prevencije)

z Klju~na pitanja osnovne informacije, isticanje za{titnih faktora, razvoj ìvotnih
vje{tina, rad sa rizi~nim u~enicima, rad sa u~enicima koji eksperimentiraju s

psihoaktivnim supstancama, rad sa roditeljima, individualni savjetodavni rad.
z Program rada tokom {kolske godine
z Metode i tehnike koje }e se koristiti u preventivnom radu
z Dodatni izvori informacija
z Korisni kontakti
z Pra}enje uspjeha sprovo|enja programa prevencije
z Evaluacija implementacije programa (me|u voditeljima, roditeljima i u~enici-
ma i u~enicama).
3. KORACI IZRADE I PRIMJENE

[KOLSKOG PROGRAMA PREVENCIJE
Formiranje savjetodavnog vije}e od predstavnika {kole, roditelja, Vije}a
u~enika i drugih organizacija koji bi zajedno radili na formulaciji poruka u vezi sa upotrebom duhana, alkohola i psihoaktivnih supstanci;
Veoma je va`no da se u izradu {kolskog programa prevencije uklju~e predstavnici svih ciljnih grupa koje }e programom biti obuhva}ene. Da bi se to ostvarilo, neophodno je formirati savjetodavno vije}e na nivou {kole koje }e raditi na izradi i pra}enju implementacije {kolskog programa prevencije. Bilo bi korisno da se savjetodavno vije}e sastaje na po~etku {kolske godine kako bi izradilo plan i program rada
sekcije, te na po~etku drugog polugodi{ta kako bi evaluirali ura|eno i, ukoliko je potrebno, korigovalo plan i program rada, te ga prilagodilo zahtjevima i potrebama
u~enika.
153
Izrada programa prevencije i edukacije koji }e uklju~ivati sticanje znanja,

razvoj vje{tina i formiranje navika kod u~enika, zatim identifikovati rezultate
u~enja u skladu sa uzrastom u~enika, sposobnostima i nivoom zrelosti.
[kolski program prevencije i edukacije treba biti sveobuhvatan kako bi dao {to
bolje rezultate. Kasnije }emo navesti koji pristupi prevenciji ovisnosti o psihoaktivnim supstancama postoje, u ~emu se ogleda njihova efikasnost, te koja su njihova
ograni~enja. Najbolji rezultati }e se posti}i kombinovanjem razli~itih pristupa prevenciji koji se mogu realizirati u {kolskom okruènju. Najva`nije je da u program budu uklju~eno sticanje znanja, razvoj vje{tina i formiranje navika koje su usmjerene
na zdrav na~in ìvljenja.
Imenovanje nastavnika koji }e biti zaduèn za provo|enje programa prevencije ovisnosti o duhanu, alkoholu i psihoaktivnim supstancama;
Nastavnik koja bude zaduèn za provo|enje programa prevencije ovisnosti o
duhanu, alkoholu i psihoaktivnim supstancama bi trebao biti uklju~en i u njegovu
izradu. Prilikom izbora nastavnika koji }e voditi {kolsku sekciju za prevenciju
ovisnosti treba voditi ra~una o tome da to bude osoba koju }e u~enici doìvljavati kao osobu:
z kojoj se vjeruje,
z koja zavre|uje povjerenje,
z koja moè biti pozitivan uzor,
z koja je uspje{na,
z koja je kompetentna.
Osoba koja vodi sekciju bi trebala imati slijede}e kvalitete:

z Biti sposobna da vodi i facilitira;
z Po{tuje djecu i mlade,
z Da je topla, entuzijasta i da pruà podr{ku,
z Posjeduje potrebna znanja o temama koje }e se obra|ivati na sekciji, te da je
informisana o problemima i potrebama mladih,

z Da je informisana o resursima koji postoje u zajednici, a koji se mogu iskori-
stiti u radu sekcije.

Izbor u~enika koji }e biti ~lanovi sekcije i edukatori svojih vr{njaka; treba
voditi ra~una o gender balansu u sekciji;
Nakon {to je sekcija osnovana, potrebno je uklju~iti u~enike koji }e sudjelovati
u radu sekcije. Uvijek se postavlja pitanje na koji na~in izabrati ~lanove sekcije koja se bavi prevencijom zloupotrebe psihoaktivnih supstanci. Da li birati u~enike prema {kolskom uspjehu, spolu, pona{anju, komunikativnosti ili nam jedini kriterij treba biti dobrovoljnost? Obzirom da }e ~lanovi sekcije biti vr{nja~ki edukatori oni }e
svojim kolegama predstavljati uzor i prezentirati poruku o pozitivnim i zdravim na~inima ìvljenja.
Vr{nja~ki edukatori bi trebali biti sna`ne i utjecajne li~nosti ne samo u {koli, nego
i u slobodnom vremenu. Preporu~uje se da se u sekciju uklju~e u~enici iz razli~itih
socijalnih sistema unutar razreda (prilagodljivi, mirni, uspje{ni, nametljivi). Kod spolno mije{anih razreda je va`no da su zastupljena oba spola.
154
Nastavnici znaju da su u~enici u razredu mnogo vi{e nego grupa pojedinaca. Oni
znaju da grupa ima oblik i strukturu: da postoje podgrupe, klike i specifi~na prijateljstva. Neka djeca su vi{e voljena u grupi od druge djece. Neka djeca su manje voljena ili odba~ena od grupe. Prisutnost prijateljstva i odbacivanja u grupi imaju zna~ajan utjecaj na odre|ivanje na~ina na koji }e grupa reagovati na oblike podu~avanja
koje nastavnik èli koristiti.
Izbor u~enika koji }e biti ~lanovi sekcije bi se trebao prepustiti razrednim starje{inama i u~enicima u razredu. U~enici se mogu izabrati na dva na~ina.
Na po~etku razredni starje{ina treba re}i {ta je cilj sekcije i koja je uloga vr{nja~kih edukatora u radu sekcije. Prilikom izbora je va`no reducirati nesuglasice i negativna osje}anja, poput ljubomore. Da bi se to postiglo bilo bi dobro da razred sam
defini{e kriterije za izbor tako {to }e sakupljati osobine koje bi trebao imati jedan
vr{nja~ki edukator. Ukoliko u~enici sami ne spomenu slijede}e kriterije, trebao bi ih
spomenuti razredni starje{ina: (a) vr{nja~ki edukatori bi trebali imati va`nu ulogu
me|u ostalim u~enicima {to se ti~e pona{anja u slobodnom vremenu; (b) trebali bi
biti u stanju da organizuju radionicu s razredom.
Razred odre|uje na~in izbora: ovdje je mogu}e predlaganje i glasanje, ali i dobrovoljne prijave i argumentacije od strane zainteresovanih u~enika, nakon kojih slijedi glasanje.
Tako napravljena lista izabranih u~enika predvi|a prvoplasiranu i drugoplasiranu
osobu oba spola.
Ukoliko prvoplasirani u~enik ili u~enica budu sprije~eni da sudjeluju u sekciji,
onda ih zamjenjuje drugoplasirani u~enik ili u~enica.
Za ovakav tip rada preporu~ljiv je broj od 15 do 20 u~enika koji }e svojom raznoliko{}u i zajedni~kim motivima ostvariti dobru grupnu dinamiku i zdravu sredinu za rad.
Preporu~uje se da se u sekciju uklju~e u~enici {estih i sedmih razreda osnovne
{kole, te prvih i drugih razreda srednje {kole.
Osnivanje sekcije za prevenciju ovisnosti o duhanu, alkoholu i psihoaktivnim supstancama, odnosno lige trezvenosti i po~etak rada;
U osnovnim i srednjim {kolama se nova sekcija najavljuje prije po~etka {kolske
godine, kada se na nastavni~kom vije}u dostavlja plan i program rada sekcije. Najbolje bi bilo da se savjetodavno vije}e za izradu {kolskog programa prevencije ovisnosti formira, odnosno sastane krajem {kolske godine i izradi {kolski program prevencije za narednu {kolsku godinu, ~iji }e sastavni dio biti plan i program rada sekcije za prevenciju ovisnosti, odnosno lige trezvenih.
Ukoliko u {koli ne postoje resursi za formiranje savjetodavnog vije}a, nastavnik
koji je zainteresovan da vodi sekciju bi trebao izraditi plan i program rada sekcije.
Ali, potrebno je teìti da sekcija bude dio obuhvatnog programa prevencije koji }e se
izra|ivati na nivou {kole i u saradnji sa upravom {kole, {kolskim pedagogom/psihologom, te Vije}em u~enika i Vije}em roditelja. Na taj na~in }e se obezbijediti bolji
kvalitet i sigurnija implementacije i pra}enje uspje{nosti.
Timski rad je osnova za dobar rad sekcije. On otvara mogu}nosti saradnje i time rastere}uje podjelu rada, kao i zajedni~ko no{enje i odgovornosti prema radnim zadacima. Rad u sekciji iziskuje vi{e vremena i spremnost na upoznavanje
novih procesa u~enja i rada. Sastanci sekcije treba da nude vi{eslojnost metoda
155
i rezultata blic ideje, vo|enje dokumentacije, dnevni red, moderaciju, razdvajanje radnih faza, vremensku disciplinu, rje{avanje konflikata, debate, prezentacije,
istraìvanja itd. Rad u sekciji zahtjeva uskla|ivanje raznih interesa, definisanje
problema i pronalazak rje{enja, te uvje`bavanje demokratskih oblika nenasilne
komunikacije kao {to su aktivno slu{anje, razumijevanje vrijednosti, o~ekivanja i
osje}aja drugih.
Prije po~etka samog rada u~enici treba da iskaù svoje potrebe, interese i
o~ekivanja od rada u sekciji. êsto se de{ava da zbog neispunjavanja ovog
uslova u~enici i nastavnici prilaze radu sa razli~itim pretpostavkama, koje, u kasnijem radu, mogu da izazovu probleme. Stoga je va`no na samom po~etku navesti potrebe, interese i o~ekivanja kako bi bili sigurni da se svi nalazimo na istom
putu. Potrebno je iznijeti vlastita iskustva, pri~e i li~ne stavove u vezi prevencije ovisnosti.
Sam nastavnik treba da bude spreman na pitanja u~enika poput: "Kako nas moète educirati o prevenciji ako sam niste probali drogu" i sl. Nastavnik treba da bude informisan o trendovima i metodama prevencije ovisnosti, aktuelnim akcijama,
reklamnim kampanjama, bro{urama, filmovima koji govore o ovoj tematici. U prvom
dijelu ovog priru~nika problem ovisnosti o psihoaktivnim supstancama obra|en je sa
razli~itih aspekata {to nastavniku daje dovoljnu podlogu za rad na ovoj temi. Nastavnik treba, tako|er, da bude i u kontaktu sa stru~njacima na polju prevencije ovisnosti koji mogu odgovoriti na eventualna pitanja i zahtjeve u~enika, odnosno za konsultaciju u toku vo|enje sekcije.
Izgled u~ionice i atmosfera na sekciji

Kvalitetan rad sa djecom i mladima karakteri{e kreativno razmi{ljanje, spremnost
na promjene i inovacije. Da bi se to ostvarilo, potrebno je prilagoditi izgled i atmosferu prostora u kojem se odvijaju vannastavne aktivnosti. Preporu~ljivo je da se
izgled prostora za vannastavne aktivnosti osmisli tako da se razlikuje od standardnog prostora na koji su u~enici navikli u svakodnevnoj nastavi. Time bi se i emocionalno i prakti~no razdvojio proces rada na nastavi i na sekciji.
Neka od pitanja na koja je potrebno obratiti pa`nju:
1.
Svesti na minimum utjecaj spoljne sredine i osigurati uslove za koncentraciju
2.
Osigurati da prostor za rad zadovoljava potrebe svakog pojedinca
3.
Definisati na~in kori{tenja i ostavljanja materijala za rad
4.
Definisati odnos i odgovornosti prema prostoru i radnom materijalu
5.
Uspostaviti sistem zapisivanja ili snimanja ideja
6.
Koristiti audio-vizuelna sredstva
7.
Ukrasiti prostor bojama, izlo`bama, panoima, planerima
8.
Odrediti prostor za diskusiju i izlaganja
9.
Skloniti materijal i namje{taj koji se ne koristi
10. Postaviti stolice u krug za diskusiju

Preporu~ljivo je od samog po~etka posvetiti dovoljno pa`nje fizi~kom prostoru za
rad, obaviti potrebne kontakte i odobrenja, uklju~iti u~enike u proces odlu~ivanja.
156
Ovakvim pristupom {alje se jasna poruka kolegama i samim u~enicima o ozbiljnosti

u radu i privla~nosti samih metoda rada.
Minimum uslova za rad, jeste mogu}nost obrazovanja kruga. Krug je od su{tinske va`nosti za odràvanje sastanaka na kojima }e svi u~enici iskazati po{tovanje
jedni prema drugima. Sjedenje u~enika na stolicama koje su poredane u krug ~ini
sastanke ozbiljnijim, a u~enici su mirniji i osje}aju se jednakima.
Preporu~ljivo je i kvalitetno upravljanje vremenom, za {to je potrebno dobro planiranje. Pridràvanje vremenskih rokova i vremena uop{te poti~e povjerenje i motivaciju za rad svih u~enika.
Najuspje{niji rezultati rada sa u~enicima se postiù na radionicama na kojima
vlada atmosfera topline i brige za druge u kojima se u~enici me|usobno podràvaju i po{tuju. U takvoj atmosfere u~enici lak{e u~e, slobodno saop{tavaju svoje ideje, sara|uju jedni sa drugima, ohrabruju jedni druge, preuzimaju odgovornosti i donose odluke. Ako se voditelj s po{tovanjem odnosi prema svim u~enicima, oni }e
mo}i da se ugledaju na njega. Stvaraju}i ovakvu radnu atmosferu, postiù se mnogo efikasniji rezultati u radu, a pored toga kroz usvajanje socijalnih vje{tina, u~enici
se pripremaju za ìvot.
Uspostavljanje pravila koja se implementiraju u cijeloj {koli i u ~iju su
implementaciju uklju~eni i roditelji, a koja propisuju {ta treba uraditi ukoliko u
{koli do|e do upotrebe psihoaktivnih supstanci. Ova pravila trebaju uklju~ivati mjere koje se trebaju poduzeti kako bi se pomoglo ovim u~enicima umjesto
da ih se isklju~i iz {kole.
[kolski program prevencije svakako treba sadràvati i smjernice koje nastavnik,
odnosno razredni starje{ina zajedno sa pedagogom {kole moè i treba poduzeti
ukoliko u {koli do|e do upotrebe psihoaktivnih supstanci. Tako|er, treba uspostaviti i odre|ene mjere o prevenciji pu{enja cigareta i pijenja alkohola u i oko {kolske
zgrade.
Saradnja sa profesionalcima i predstavnicima nevladinih organizacija koji se bave prevencijom ovisnosti o psihoaktivnim supstancama i koji mogu
biti konsultanti prilikom pripreme i implementacije {kolskog programa prevencije.
Bilo bi korisno poznavati koji resursi u zajednici postoje koji bi se mogli iskoristiti u cilju postizanja {to boljeg kvaliteta {kolskog programa prevencije. U Kantonu Sarajevo postoji Stru~ni savjet pri Ministarstvu zdravstva Kantona Sarajevo koji je nadleàn za implementaciju i pra}enje Kantonalnog programa prevencije alkoholizma,
narkomanije i drugih ovisnosti.
Tako|er postoje i nevladine organizacije koje provode preventivne programe u
saradnji sa osnovnim i srednjim {kolama.
U prilogu su navedeni nazivi institucija i organizacija koje nastavnici mogu kontaktirati i dobiti stru~nu pomo}.
U~initi {kolski program prevencije i edukacije dostupan svima.
I najbolje napisan program prevencije gubi na vrijednosti ukoliko svi u {koli ne
budu upoznati s njegovim postojanjem. Bilo bi korisno da svaki nastavnik, pedagog {kole, zainteresovani u~enici i roditelji imaju kopiju plana i programa prevencije ovisnosti.
157
4. PRISTUPI PREVENCIJI ZLOUPOTREBE

Tokom zadnjih nekoliko desetlje}a bili su prisutni razli~iti pristupi edukaciji s ciljem prevencije zloupotrebe psihoaktivnih supstanci. Naj~e{}e se govori o pet razli~itih pristupa edukaciji, iako se u nekim slu~ajevima vi{e pristupa moè kombinovati. Pristupi su slijede}i:
1.
pristup informisanja
2.
pristup izgradnje vje{tina pruànja otpora
3.
pristup pruànja alternativa
4.
pristup vr{nja~ke edukacije
5.
pristup izgradnje vrijednosti i ìvotnih vje{tina.
Pristup informisanja
Kao {to se iz naziva moè zaklju~iti, pristupom informisanja se pruàju informacije o psihoaktivnim supstancama pod pretpostavkom da pojedinci zloupotrebljavaju
psihoaktivne supstance jer nisu dovoljno informisani. Ovakvi programi nastoje prezentirati ~injenice o psihoaktivnim supstancama, uz pretpostavku da }e ljudi izabrati
zdrav na~in ìvljenja kada posjeduju znanje o {tetnim posljedicama zloupotrebe psihoaktivnih supstanci. Me|utim, eksperimentisanje i rizikovanje su sastavni dio pona{anja mladih ljudi. Odrasli smatraju da je logi~no pona{ati se na na~in koji ti omogu}ava da ìvi{ duè i bude{ zdrav, ali ~injenica je da neki mladi ljudi ne smatraju da je
zdravlje vrijedno samo po sebi. Ako nekome ko ima 13 godina kaète da }e ono {to
sad uradi uzrokovati {tetne posljedice kada bude imao 40 godina, to vjerovatno ne}e na njega utjecati na na~in kako odrasli smatraju da bi trebalo utjecati.
Postoje razli~ite vrste programa zasnovanih na pristupu informisanja. Neki programi
pruàju ~injeni~ne ili nau~ne informacije o psihoaktivnim supstancama i njihovim efektima. Ovi programi mogu pove}ati znanje u~enika o duhanu, alkoholu i psihoaktivnim supstancama, ali su veoma neefikasni u formiranju i razvijanju stavova o neuzimanju duhana, alkohola i psihoaktivnih supstanci. Dokazano je da informisanje nije dovoljno kada se koristi samostalno; pove}ano znanje nu`no ne vodi ka smanjenoj zloupotrebi supstanci. Me|utim, ovi programi mogu biti sastavni dio edukacije o ìvotnim vje{tinama.
Savremeni programi informisanja nastoje da istaknu negativne aspekte upotrebe droga
koji se mogu pojaviti veoma skoro, poput kaznene prijave, seksualnih zdravstvenih problema ili vo`nje pod utjecajem droge. Osim toga, programi informisanja trebaju odràvati ravnoteù: {kole trebaju razviti vjerodostojan pristup koji ne}e preuveli~avati, nego jasno obja{njavati opasnosti zloupotrebe psihoaktivnih supstanci na na~in koji izbjegava
glamuriziranje ili stvara interes za eksperimentiranje sa supstancama. Tako|er je potrebno uzeti u obzir stavove i pretpostavke koje imaju mladi ljudi; naprimjer, ~injenica je da
mladi uzimaju psihoaktivne supstance zbog toga {to u tome vide ne{to pozitivno, a ne
zato {to nisu svjesni rizika koji su povezani s upotrebom psihoaktivnih supstanci.
Druga vrsta pristupa informisanja je otvoreno zastra{ivanje. Ovaj na~in edukacije o psihoaktivnim supstancama ~esto sadràva malo istinitih informacija i isti~e
opasnosti s kojima }e se susresti osoba koja koristi psihoaktivne supstance.
158
Ovakvoj edukaciji naj~e{}e pribjegavaju policajci pri ~emu u~enicima u {koli pokazuju ilegalne supstance i slike umrlih kako bi demonstrirali da zloupotreba psihoaktivnih
supstanci dovodi do li~nog i dru{tvenog propadanje i smrti. Intervencije zasnovane na
zastra{ivanju nisu imale kredibilitet kod ciljne grupe kojoj su namijenjene, jer su slike i
poruke koje su prezentirane u suprotnosti sa vlastitim iskustvom i znanjem ciljne grupe o zloupotrebi psihoaktivnih supstanci. Osim toga, strah i zastra{ivanje, pod odre|enim uslovima, mogu veoma lahko da se pretvore u radoznalost i naklonost. Mlada
osoba sa samodestruktivnim tendencijama moè pomisliti: To ja èlim jednom probati da vidim da li je to stvarno tako opasno. Zbog svega navedenog, danas, na~in edukacije putem zastra{ivanja koji je fokusiran na ilegalne supstance i njihove {tetne posljedice, vaì kao neprimjeren vremenu. (Dorn & Murji 1992; Power 1989; ACMD 1984;
De Haes & Schuurman 1975; Capalaces & Starr 1973)
Pristup izgradnje vje{tina pruànja otpora

Dok se programi zasnovani na izgradnju ìvotnih vje{tina fokusiraju na op}e ìvotne
vje{tine, dotle se pristup izgradnje vje{tina pruànja otpora odnosi na socijalne vje{tine kao {to je pruànje otpora vr{njacima, tehnike kako re}i ne i vje{tine odbijanja koje su potrebne kako bi se odbile ponu|ene supstance. Prvi pristup nastoji razviti niz ìvotnih vje{tina ~iji nedostatak dovodi do razli~itih oblika delinkventnog pona{anja, dok
se drugim pristupom ukazuje na situaciju u kojoj se moè ponuditi psihoaktivna supstanca i pri ~emu se pretpostavlja da pritisak drugih oteàva odbijanje. Ovaj specifi~an
na~in izgradnje vje{tina (pruànja otpora) je veoma popularan u Sjedinjenim Ameri~kim
Dràvama (SAD) i po~eo je stjecati popularnost u Velikoj Britaniji. U SAD projekat DARE (Drug Abuse Resistance Training) je postao najvi{e kori{ten program edukacije s
ciljem prevencije upotrebe psihoaktivnih supstanci, uprkos slaboj ili nikakvoj empirijskoj
potpori ovakvog na~ina intervencije (Rosenbaum et al 1994; Ennet et al 1994).
Me|utim, smatra se da pristup izgradnje vje{tina pruànja otpora nije koristan dio
edukacije o psihoaktivnim supstanacama jednostavno zato {to je teoretski manjkav
(Coggans & McKellar 1994). Pozadina ovog pristupa je da mladi ljudi koriste psihoaktivne supstance, jer drugi na njih vr{e pritisak da to rade. Iako se to moè desiti u
nekim slu~ajevima, dokazi ne pokazuju da je pritisak vr{njaka osnovni razlog zbog
kojeg mladi koriste supstance. Dokazi ukazuju da mlade koji koriste supstance privla~i dru{tvo onih koji imaju sli~ne interese.
Pristup pruànja alternativa

Pristup pruànja alternativa se naj~e{}e primjenjuje u programima prevencije
u zajednici. Ovaj pristup proisti~e iz potrebe za unapre|ivanjem socijalne okoline kako bi se pobolj{ale mogu}nosti za provo|enje slobodnog vremena ili da bi se utjecalo na izgradnju drugih faktora koji pove}avaju kvalitet ìvota. U pozadini ovih intervencija se nalaze vjerovanja
a) da je manje vjerovatno }e mladi uzimati psihoaktivne supstance ukoliko imaju
pristup aktivnostima koje im pruàju alternativne oblike zadovoljstva;
b) da se mladi odaju zloupotrebi psihoaktivnih supstanci kako bi ublaìli dosadu i
frustracije u svojim ìvotima; i/ili
159
c) da mladi koji zloupotrebljavaju psihoaktivne supstance nikad nisu razvili konstruktivan i pozitivan ìvotni stil zbog kombinacije kulturom uslovljenih vjerovanja i pona{anja, s jedne strane, te socijalne i materijalne neima{tine, s druge strane.
Programi pruànja alternativa mogu sprije~iti zloupotrebu psihoaktivnih supstanci
tako {to }e djeca i mladi biti manje izloèni rizi~nim situacijama i tako {to }e ste}i
vje{tine koje su im potrebne kako bi provodili zdrave aktivnosti koje su u suprotnosti sa zloupotrebom psihoaktivnih supstanci. Teoretski, mladi }e iskusiti zadovoljstvo
i li~nu satisfakciju bave}i se zdravim i dru{tveno prihvatljivim aktivnostima, te se stoga ne}e upustiti u zloupotrebu psihoaktivnih supstanci. Me|utim, samo pruànje
alternativnih na~ina provo|enja slobodnog vremena nije pokazalo efikasnost u prevenciji zloupotrebe psihoaktivnih supstanaci.
Uspjeh programa zasnovanih na pruànju alternativa zavisi od vrste i nivoa aktivnosti koje postoje. Naprimjer, malo je vjerovatno da }e sudjelovanje u jednoj aktivnosti u slobodno vrijeme uop{te imati utjecaja na sprje~avanje zloupotrebe psihoaktivnih supstanci; me|utim, ako su slobodne aktivnosti integrisane u {iri kontekst
prevencije zloupotrebe psihoaktivnih supstanci u zajednici, to moè utjecati na smanjenu zloupotrebu supstanci. [to su u~esnici mla|i kada se uklju~e u programe pruànja alternativa, ve}a je vjerovatno}a da }e sudjelovati u alternativnim aktivnostima u vrijeme adolescencije i kada budu odrasle osobe.
Pristup vr{nja~ke edukacije

Pristup vr{nja~ke edukacije nastoji iskoristiti interakcije me|u vr{njacima koje se
javljaju tokom socijalizacije kako bi se promovisalo zdravo pona{anje i smanjila zloupotreba psihoaktivnih supstanci. Ovaj pristup po~iva na ~injenici da ciljna grupa vi{e vjeruje porukama (informacije, norme, stavovi i modeli pona{anja) koje prezentiraju mladi ljudi koji vode vr{nja~ku edukaciju nego nastavnicima. Stoga se postavlja pitanje kakve
osobine treba imati dobar vr{nja~ki edukator. Savjetuje se da se vr{nja~ki edukatori ne
bi trebali birati na osnovu {kolskog uspjeha i nastavnikovih simpatija; takvi mladi nisu cijenjeni me|u adolescentima koji su pod rizikom da }e koristiti supstance. Dobar vr{nja~ki edukator treba biti privla~an i prihvatljiv me|u rizi~nim adolescentima, treba imati razvijene komunikacijske vje{tine, imati odgovorne stavove, a pritom biti donekle nekonvencionalan (Botvin 1990). Dok dobri vr{nja~ki edukatori mogu imati kredibilitet me|u svojim vr{njacima, vjerovatno }e im nedostajati organizacijske i menadèrske vje{tine koje
imaju nastavnici. Stoga Botvin zagovara najbolje od oboje tako {to }e zajedno raditi
nastavnici i vr{nja~ki edukatori, pri ~emu }e svako od njih raditi ono u ~emu je dobar.
Tako|er je dokazano da vr{nja~ki edukatori sti~u znanja, razvijaju samopouzdanje i pozitivne stavove prema {koli vi{e nego u~enici koje oni educiraju (Resnick & Gibbs, 1988).
Rezultati pokazuju da su programi edukacije koje vode vr{njaci mnogo efikasniji
od onih koje vode roditelji, nastavnici ili policajci, iako su istraìvanja pristupa
vr{nja~ke edukacije pokazala raznolike rezultate. Jedan od razloga tome je velika
razlika izme|u programa koje vr{njaci vode, zbog ~ega je veoma te{ko identificirati elemente koji doprinose njihovoj uspje{nosti. U skladu s tim, veoma je malo dokaza koji ukazuju na efikasnost programa vr{nja~ke edukacije. Jedna od komponenti
koja ove programe ~ini efikasnijim je nivo interaktivnosti. Programi koje vode vr{njaci su ~e{}e zasnovani na aktivnoj komunikaciji za razliku od tipi~nih programa koje
vode nastavnici, koji su naj~e{}e pasivni i neinteraktivni.
160
Objavljene su dvije meta-analize koje su relevantne za programe koje vode vr{njaci (Tobler 1986; Bangert-Drowns 1988). Tobler je prezentirala rezultate meta-analize
143 programa prevencije zloupotrebe psihoaktivnih supstanci me|u adolescentima u
kojima se koristilo pet razli~itih na~ina intervencije: vr{nja~ka edukacija, alternative,
znanje + utjecaj, samo znanje i samo utjecaj. Ona je zaklju~ila da su vr{nja~ki programi pokazali bolje efekte prilikom procjene: znanja, stavova, upotrebe psihoaktivnih
supstanci, ìvotnih vje{tina i direktne i nedirektne procjene neuzimanja psihoaktivnih
supstanci nego drugi na~ini intervencije. Me|utim, Bangert-Drowns su kritikovali njenu
meta-analizu pri ~emu su u svojoj meta-analizi 33 rezultata evaluacije zaklju~ili da su
pozitivni efekti vidljivi prilikom procjene znanja i stavova, ali ne i prilikom procjene upotrebe psihoaktivnih supstanci. Bangert-Drowns (1988) su zaklju~ili da vr{nja~ki edukatori imaju vi{e utjecaja na stavove u programima koji uklju~uju diskusiju. Tako|er su zaklju~ili da oni u~esnici i u~esnice koji su sudjelovali dobrovoljno imali su niì stepen upotrebe supstanci nakon intervencije, nego oni koji su bili obavezni da sudjeluju.
Pristup izgradnje vrijednosti i ìvotnih vje{tina

Pristup izgradnje ìvotnih vje{tina se zasniva na teorijama koje navode li~ne i/ili
socijalne nedostatke kao riziko faktore. Pristupi izgradnje vrijednosti i ìvotnih
vje{tina pretpostavljaju da ljudi koriste psihoaktivne supstance kako bi nadoknadili
nedostatak samopouzdanja, moralnih vrijednosti ili drugih li~nih i socijalnih ìvotnih
vje{tina {to ih ~ini predisponiranim da ispolje razli~ite oblike delinkventnih pona{anja, uklju~uju}i zloupotrebu supstanci.
Tri su klju~na elementa programa izgradnje vrijednosti i ìvotnih vje{tina:
1.
razvoj ìvotnih vje{tina,
2.
informativni sadràji i
3.
interaktivne metode podu~avanja.
Pored toga, prilikom planiranja programa izgradnje ìvotnih vje{tina potrebno je

misliti o tome ko }e implementirati program i u kakvom okruènju.
161
Definisanje odre|enih ìvotnih vje{tina

Mnogobrojne omladinske i organizacije za promociju zdravlja su kategorizirale
klju~ne vje{tine na rali~ite na~ine. Kategorizacija zavisi od èljenog ishoda, kao i od
dominantnih teorija na kojima program po~iva. Slijede primjeri kategorija ìvotnih
vje{tina koje se odnose na dru{tvene odnose, prevenciju nasilja i op}u promociju
zdravlja:
z saradnja, asertivnost, odgovornost, empatija i samokontrola (Gresham i Elli-
ott, 1989).
z socijalne vje{tine, vje{tine komunikacije, vje{tine rje{avanja konflikata i vje{ti-
ne rje{avanja problema, vje{tine kontrolisanja ljutnje (Guevremont et al, 1990)

z dono{enje odluka/rje{avanje problema, kreativno razmi{ljanje/kriti~ko razmi-
{ljanje, komunikacija/interpersonalni odnosi, samosvijest/empatija, i no{enje

sa emocijama /stresom (SZO, 1993).
Mi smo odlu~ili podijeliti ìvotne vje{tine na: socijalne vje{tine, kognitivne vje{tine
i vje{tine no{enja s emocijama.
Ove tri kategorije vje{tina nisu odvojene, nego su komplementarne i nadopunjuju jedna drugu.
Razvijanje socijalnih vje{tina

Doba adolescencije je prepuno izazova, jer odnosi sa roditeljima, vr{njacima i
drugima postaju veoma sloèni. Efikasni socijalni odnosi predstavljaju klju~ni faktor
za uspje{no funkcionisanje u ku}i i {koli.
Model nedostatka socijalnih vje{tina polazi od pretpostavke da }e vr{njaci odbiti
djecu koja ne uspiju razviti interpersonalne odnose s drugima na dru{tveno prihvatljiv na~in. Ukoliko se to desi djeca }e po~eti pribjegavati nezdravim na~inima pona{anja (nasilje, zloupotreba alkohola i drugih supstanci i sl.). Mladi ljudi kojima nedostaju socijalne vje{tine obi~no se drè zajedno i na taj na~in poja~avaju izoliranost od
162
svojih vr{njaka. Stoga, djeca koja ne nau~e da dijele igra~ke s drugima, da se nasmije{e svojim vr{njacima, te da ~ekaju svoj red za igru u obdani{tu, u adolescenciji se mogu prona}i u grupi vr{njaka u kojoj vladaju nezdravi odnosi i zloupotreba
alkohola i drugih supstanci.
Sa aspekta prevencije zloupotrebe psihoaktivnih supstanci, potrebno je raditi na
izgradnji asertivnosti i komunikacijskih vje{tina koje uklju~uju odbijanje i pregovaranje, zajedno sa vje{tinama rje{avanja problema, dono{enja odluka i tehnikama
opu{tanja (Botvin et al, 1998; Hansen 1992).
Razvijanje kognitivnih vje{tina

U ve}ini preventivnih programa koji su zasnovani na izgradnji ìvotnih vje{tina
kombinuju se socijalne i kognitivne vje{tine: rje{avanje problema i dono{enje odluka. Rje{avanje problema se moè definisati kao niz aktivnosti kojima se ispunjava
prostor izme|u trenutne i èljene budu}e situacije. Ovaj proces zahtijeva da osoba
koja donosi odluke moè identificirati mogu}e aktivnosti ili rje{enja problema i da
utvrdi koje je najbolje rje{enje (Beyth-Marom et al, 1989).
Mladi ljudi trebaju nau~iti kako da rje{avaju probleme i postavljaju ciljeve, jer
mladi koji su manje sposobni da sebi postave jasne ciljeve i da prona|u na~ine kako da ih ostvare mogu iskusiti pote{ko}e tokom svog razvoja. Mladi ljudi rano trebaju nau~iti kako, umjesto {ta da misle. U nekim istraìvanjima ta ideja se primjenjuje na razvoj vje{tina koje pomaù djeci da odole pritisku vr{njaka i uticaju
medija tako {to }e nau~iti kriti~ki razmi{ljati o porukama koje im upu}uju vr{njaci
i mediji (Botvin, 1998).
Istraìvanja su pokazala da proces dono{enja odluka nije ba{ jednostavan kako
se to na prvi pogled ~ini. Upravljanje mogu}im rje{enjima, osobito kada je osoba
izloèna stresu, uklju~uje kognitivne vje{tine razmi{ljanja (identificiranje problema,
utvr|ivanje ciljeva, pronalaènje alternativnih rje{enja, predvi|anje mogu}ih posljedica) i vje{tine no{enja s emocijama (smirivanje dok je osoba pod stresom, pa`ljivo
slu{anje, utvr|ivanje najboljeg izbora) (Elias and Kress, 1994).
Razvijanje vje{tina no{enja s emocijama

Vje{tine no{enja sa emocijama kroz u~enje samopouzdanja i kontrolisanja stresa (~esto uklju~uje vje{tine rje{avanja problema) predstavljaju klju~nu dimenziju ve}ine programa izgradnje ìvotnih vje{tina.
Kognitivno-relaksiraju}e vje{tine su usmjerene na emotivno i fiziolo{ko uzbu|enje, te se fokusiraju na unapre|enje vje{tina kontrolisanja emocija. Tehnike opu{tanja pomaù mladima da se smire, kako bi mogli lak{e razmi{ljati i efikasnije se nositi sa frustracijama i provokacijama.
Programi koji uspje{no razviju tri navedene grupe vje{tina (socijalne, kognitivne i vje{tine no{enja s emocijama) kod adolescenata, mogu zna~ajno uticati
na njihov razvoj pruàju}i mladim ljudima kompetencije koje su im potrebne za
rast i razvoj. Me|utim, same vje{tine nisu dovoljne. Zna~ajno je imati informativne sadràje koji se odnose na socijalne i razvojne probleme s kojima se susre}u mladi ljudi.
163
Definisanje edukativnih sadràja

Veoma je va`no mladima pruàti ta~ne informacije koje su u skladu s njihovim
uzrastom. Poruke koje se upu}uju mladima predstavljaju kontekst u kojem se u~e
ìvotne vje{tine. Adolescenti trebaju prakti~no primijeniti nau~ene vje{tine u specifi~nim socijalnim zadacima.
Neki od edukativnih sadràja koji se mogu inkorporirati u program ìvotnih vje{tina s ciljem prevencije zloupotrebe alkohola i drugih supstanci su:
z uticaj dru{tva na zloupotrebu alkohola, duhana i drugih supstanci
z mogu}e situacije u kojima droga moè biti ponu|ena
z zablude o ra{irenosti zloupotrebe alkohola, duhana i drugih supstanci u zajed-
nici/od strane vr{njaka

z efekti alkohola, duhana i drugih supstanci
z resursi koji postoje u zajednici, a koji se bave prevencijom
Polno specifi~ni riziko faktori i ciljevi u~enja
164
TEHNIKE PODUÂVANJA
I EVALUACIJA RADIONICA
Iskustveno u~enje
Ovaj pristup podu~avanja koristi se u programima prevencije ovisnosti, jer podrazumijeva aktivno u~e{}e u~enika tokom sticanja iskustava i prakti~nih vje{tina. Ukoliko se koristi ovaj pristup u~enici imaju mogu}nost da vje`baju razli~ite vje{tine {to
pove}ava mogu}nost da }e ih koristiti u svakodnevnim ìvotnim situacijama.
Teorija iskustvenog u~enja prepoznaje razli~ite stilove u~enja uklju~uju}i:
z sticanje konkretnog iskustva sudjeluju}i u aktivnostima, ali i kroz pasivno
u~enje (npr. ~itanje i slu{anje),

z posmatranje i refleksija posmatranje voditelja i drugih u~enika i razmi{ljenje
o tome {to se vidjelo i iskusilo,

z apstrakcija, generalizacija i koncipiranje razumijevanje teorije i svrhe koja
stoji iza aktivnosti i povezivanje sa svakodnevnim ìvotnim situacijama,

z ispitivanje novih ideja i traènje povezanosti kori{tenje bezbijednog prosto-
ra za u~enje kako bi se ispitivale ideje i teorije, te postavljale hipoteze.

Brojne postoje}e teorije u~enja isti~u zna~aj neformalnog u~enja, ali svakako najutjecajnije koncepte za ovu vrstu pedago{kog rada ponudila je teorija iskustvenog
u~enja. Osnovna pretpostavka ove metode je da je efikasno u~enje ono zasnovano
na li~nom iskustvu. Me|utim, da li je i svako iskustvo (npr. ono izazvano u nekoj radioni~arskoj aktivnosti) samim tim i - (iskustveno) u~enje?
Odgovor na ovo pitanje je da je iskustvo samo iskustvo, a da bi postalo u~enje
ono mora biti primijenjeno. Ovaj proces transformacije iskustva u u~enje, upravo je
najve}i zadatak neformalog u~enja na temu prevencije ovisnosti.
Rad u grupi
Efikasan rad u grupi ne nastaje slu~ajno, nego zahtijeva dobro vo|enu i organizovanu strategiju koja se unaprijed planira.
Svaki rad u grupi treba biti orijentisan na u~enika. To zna~i da se potrebno usredoto~iti na u~enikove potrebe i ohrabrivati u~enike da aktivno sudjeluju tako {to }e
postavljati pitanja i ispitivati probleme umjesto da pasivno primaju informacije.
Ukoliko se èli efikasno raditi u grupi potrebno je primjenjivati sara|iva~ko u~enje. Sara|iva~kim u~enjem se podsti~e saradnja pri ostvarivanju zajedni~kih re165
zultata u~enja, pri ~emu se koristi vje{tina dru{tvene saradnje uz razvijanje drugih
vje{tina. U~enici komuniciraju izme|u sebe i sa nastavnikom tako {to: postavljaju pitanja, ispituju probleme, dijele iskustva, postiù konsenzus, rje{avaju probleme, uzimaju u obzir razli~ita mi{ljenja, diskutuju, razja{njavaju i izgra|uju vje{tine i znanje.
Grupne diskusije
Grupna diskusija je bitan element rada sa grupama, jer nemaju svi isto mi{ljenje
i svako èli svoje mi{ljenje podijeliti s drugima. To je veoma bitno jer na taj na~in ljudi postaju bogatiji i rezultat diskusije postaje mje{avina razli~itih stavova i na~ina
razmi{ljanja. Diskutovanje ~esto ima i negativnih konotacija i ~esto se zavr{ava bez
o~ekivanih rezultata. No, to ne mora biti tako. Bitno je da u diskusiju budu uklju~eni
svi, da nastavnik ne izgubi ulogu voditelja i da se svi pobrinu da se na kraju do|e do
rezultata s kojim su svi zadovoljni.
Da bi diskusija imala rezultate sa kojima bi svi bili zadovoljni diskutovanje mora
da ima: jasan cilj i temu, unaprijed odre|en vremenski okvir, metode i tehnike odlu~ivanja, protokol odnosno evidenciju, jasne uloge i pravila, redoslijed izlaganja, listu
govornika, konsenzus i dogovor, te zaklju~ak sa kojim se svi slaù.
Unaprijed se treba dogovoriti {ta se èli posti}i diskusijom.
Metoda ispitivanja
Ova metoda se koristi tokom iskustvenog u~enja kako bi u~enici formirali zaklju~ke na osnovu aktivnosti. Kori{tenjem ove metode nastavnik }e:
z postavljati pitanja koja omogu}avaju u~enicima da preuzmu odgovornost za
sticanje znanja, umjesto da budu samo primaoci informacija;

z podsticati interakcije me|u u~enicima na na~in koji omogu}ava po{tivanje ide-
ja i mi{ljenja svih u~enika;

z provoditi aktivnosti koje odgovaraju na potrebe u~enika i koje su u skladu s nji-
hovim interesovanjima,
z navoditi u~enike da istraùju kako i za{to imaju neko mi{ljenje, umjesto da ih
savjetuje {ta trebaju misliti.

Iskustveno u~enje i druge metode u~enja podrazumijevaju razli~ite vrste pitanja.
Neki primjeri:
z Zatvorena pitanja: su jednostavna i zahtijevaju odgovore da ili ne.
z Definiraju}a pitanja: su jednostavna pitanja koja zahtijevaju prisje}anje i defi-
nicije; ova pitanja pomaù pri uspostavljanju temeljnih znanja na koje se moè nadogra|ivati. Ova pitanja mogu po~injati sa: [ta? Kada? Ko? Kako?
z Personalna pitanja: postavljaju se kao nadogradnja na temeljna znanja. Ova
pitanja zahtijevaju vi{e informacija, razumijevanje i primjenu. Mogu po~injati:

Za{to ti? Kada ti? Kakvo je tvoje iskustvo?
z Izazovna pitanja: zahtijevaju jasno, logi~no, kreativno mi{ljenje prilikom anali-
ze, sinteze i evaluacije. Pitanja mogu zapo~injati: Kako bismo mi mogli? Smislite na~in? Koje su sli~nosti i razlike?
166
Ove tehnike ispitivanja su va`ne u prevenciji zloupotrebe droga, jer pruàju

mogu}nost da se sagledaju svi aspekti problema o kojem se diskutuje prije nego
{to se donese kona~na odluka ili prije nego {to se formira odre|eni stav. Naprimjer, umjesto da pitate Da li su droge opasne?, pri ~emu moète o~ekivati
odgovor: Jesu, pitajte: O kojim pozitivnim i negativnim posljedicama uzimanja
droge osoba treba razmi{ljati prije nego {to odlu~ite da }e je probati? Ovo pitanje otvara diskusiju o drogama, uzimaju}i u obzir pozitivne i negativne aspekte
upotrebe droga.
Odgovaranje na pitanja
Kada nastavnik èli odgovoriti na pitanje, on bi trebao:
z Istaknuti va`nost postavljenog pitanja i ponoviti ga cijeloj grupi ako ga nisu ~u-
li i ako je va`no da ga ~uju.

z Priznati ukoliko ne zna odgovor na neko pitanje i razgovarati o tome gdje se
moè do}i do traène informacije. Nastavnik treba odlu~iti da li je neophodno

da samo on, ili i u~enici, prona|e odgovor do idu}eg sastanka. Neke od mogu}nosti su:
z Ispitajte prirodu pitanja sa u~enikom koji je postavio pitanje ili sa cijelom
grupom. Naprimjer: To je dobro pitanje. Volio bih ~uti {ta ostali misle koji je
odgovor na pitanje.
z Saznajte za{to je to pitanje postavljeno.
z Podstaknite sve u~enike da sudjeluju u formiranju odgovora.
Nastavnik uvijek treba pozitivno odgovoriti u~eniku koji je postavio pitanje:

z Hvala ti {to si postavio to pitanje.
z Dobro pitanje.
z Drago mi je {to si postavio to pitanje.
Rad u manjim grupama

Rad u manjim grupama je na~in rada koji se moè primjenjivati kroz razne tehnike sa ciljem prikupljanja ili analize podataka (mapiranje, izrada dijagrama i kalendara, izrada plana aktivnosti i sl.). Kroz rad u manjim grupama od 3 do 5 u~enika postiè se maksimalno u~e{}e - ljudi koji ina~e imaju nelagodu da se javljaju za rije~
pred ve}im brojem ljudi na ovaj se na~in osloba|aju i aktivno u~estvuju u radu. Radom u manjim grupama se postiè efektivnost rada grupe cijela grupa uradi mnogo vi{e rade}i u manjim grupama na razli~itim zadacima.
Kroz grupne diskusije manje grupe rade na zadacima, izabiru predstavnika koji
}e prezentirati zaklju~ke, a zatim se uz pomo} nastavnika radi na sumiranju svih radova u grupama. Zbog postizanja punog u~e{}a svih u~enika nastavnici trebaju
ohrabriti grupe da prezentacije uvijek vr{e druge osobe. Time svi imaju priliku da
vje`baju svoje vje{tine prezentacije i da se oslobode od straha obra}anja ve}oj grupi, a samim tim da sti~u ìvotne vje{tine va`ne za prevenciju ovisnosti.
167
Mladi istraìva~i
Ova tehnika se koristi u prevenciji ovisnosti kako bi akcije, programi i sama edukacija bili odgovor na stvarne potrebe. U toku rada sekcije preporu~ljivo je animirati
u~enike da se bave istraìvanjem i prikupljanjem podataka. Za ove aktivnosti je potrebno, izme|u ostalog, odrediti ciljeve, vremenske odrednice, ciljnu grupu i metode.
Neke od metoda su intervjui, upitnici, prikupljanje novinskih ~lanaka, bro{ura,
istraìvanje interneta, literature, analiziranje stavova javnosti.
Istraìvanje se moè provesti na razli~itim nivoima i moè obuhvatiti {kolu, populaciju u~enika, nastavnika, roditelja, vr{njaka, stru~njaka ili lokalnu zajednicu.
Primjenom ove metode, u~enici postaju mladi istraìva~i i motiviraju se da preuzmu odgovornost za svoje u~enje, stil rada sekcije, te da budu vi{e uklju~eni u sam
proces umjesto da samo primaju informacije.
Igranje uloga
Igranje uloga je aktivan metod u~enja koji se bazira na obradi iskustva u~enika.
Osnovna ideja je da u~enici imaju priliku da iskuse odre|ene doga|aje, te da ispitaju
osje}anja i mogu}e ishode, pri ~emu ne}e doìvjeti stvarne posljedice svojih odluka.
Igranje uloga je veoma mo}an instrument kojim se izaziva iskustvo u~enika koje se kasnije obra|uje, a posebno je od velike koristi u vje`bama na temu prevencije ovisnosti.
Igranje uloga pruà mogu}nost da se:
z unaprijede li~ne vje{tine,
z vje`baju i primjenjuju nove vje{tine bez straha od kritike i neuspjeha;
z prona|u rje{enja konfliktnih situacija u sigurnom okruènju;
z probaju razli~iti odgovori na odre|ene situacije;
z eksperimenti{e sa drugim ulogama i odgovornostima u sigurnom okruènju;
z iskuse osje}anja koja mogu pratiti odluke;
z razvije empatija i uzmu u obzir prava, vrijednosti i osje}anja drugih.
Igranje uloga se moè koristiti kako bi se procijenili stavovi, vrijednosti i vje{tine

u~enika na po~etku implementacije preventivnog rada i nakon {to se rad zavr{i.
Igranje uloga nije isto {to i vo|enje predstave. Predstava se radi po unaprijed napisanom scenariju. Igranje uloga po~iva na improvizaciji u~enika nakon kratkih priprema (igranjem uloga ne upravlja nastavnik).
Prije nego {to igranje uloga zapo~ne va`no je da i nastavnik i u~enici znaju koja
je svrha igranja uloga. Uspje{nosti igre uloga }e doprinijeti dobra grupna dinamika,
utvr|ena pravila i iskustvo zajedni~kog rada. Osim toga, da bi igranje uloga bilo pro duktivno treba:
z Podsticati prikazivanje i dru{tveno prihvatljivih i neprihvatljivih situacija kako bi
se ispitalo {to vi{e mogu}ih situacija koje se mogu desiti u realnom ìvotu.
z Dozvoliti u~enicima da prekinu u bilo kojem momentu bez obja{njenja.
z Cijelo vrijeme pratiti osje}anja i re}i rez ukoliko u~enicima postane neugodno.
z Koristiti zale|ivanje kako bi se prekinulo igranje uloga i skrenula pa`nja na ne{to.
168
z Koristiti kratke scenarije kako bi se u~enici usmjerili na ishod, a ne na glumu.

z Podsticati u~enike da sami smi{ljaju scenarije koji odraàvaju stvarni ìvot.
z Nakon igranja uloga razgovarati sa u~enicima kako bi se oslobodili negativnih
osje}anja i smirili.
Prilikom igranja igranje uloga treba izbjegavati:
z osu|ivanje igre uloga, fokusirajte se na biranje alternativnih aktivnosti;
z komentarisanje ili sprje~avanje odre|enih aktivnosti, pri~akajte kraj, pa diskutujte;
z biranje u~enika da glume uloge koje su veoma bliske njihovim stvarnim uloga-
ma ili porodi~nim situacijama;

z scenarije sa velikim brojem likova ili koje su previ{e sloène;
z predstavljanje osoba koje su pod utjecajem alkohola ili droge, jer to moè gla-
murizovati pona{anje i skrenuti pa`nju sa svrhe igranja uloga.

Prije nego {to zapo~ne igranje uloga u~enici se trebaju zagrijati koriste}i se stimulativnim igrama kako bi se obnovila grupna empatija. Zatim treba predstaviti scenario i utvrditi svrhu igranja uloga.
Bilo bi najidealnije kada bi svi u~enici u~estvovali u igranju uloga. To je mogu}e
ukoliko se grupa sastoji od 4-5 u~enika. Svi bi trebali imati ulogu, a nekad je dobro
imati posmatra~a koji }e pratiti {ta se de{ava.
U~enike treba upoznati sa ulogama, mjestom, vremenom i situacijom koja se de{ava, ali nastavnik ne treba govoriti detalje treba dozvoliti u~enicima da iskoriste
svoju kreativnost. Naprimjer, poku{avate nagovoriti prijatelja da ide s vama u kino
kada bi trebao ostati kod ku}e i u~iti.
Ukoliko po postoji publika, dajte im zadatke kako bi aktivno u~estvovali u igranju
uloga. Oni mogu pruìti povratnu informaciju o neverbalnoj komunikaciji, realnosti i
kori{tenim vje{tinama.
Kada igranje uloga po~ne treba biti kratko i fokusirano.
Povratna informacija (feedback)
Nakon igranja uloga, potrebno je prodiskutovati u manjim ili u velikoj grupi o slijede}im pitanjima:
z [ta je bio rezultat igranja uloga?
z Kako su se u~enici osje}ali u svojim ulogama?
z Kakvi stavovi su iskazani?
z Koje su se druge posljedice mogle pojaviti u situaciji koja je odigrana?
z [ta ste nau~ili o ulozi koju ste igrali?
z [ta ste primijetili kod likova? (za posmatra~a ili publiku)
z [ta biste uradili na njihovom mjestu? Ili da imate drugu {ansu?
Napu{tanje uloge, odnosi se na proces ostavljanja uloge i vra}anja vlastite uloge. Koliko }e napu{tanje uloge trajati zavisi od osjetljivosti uloge, odnosno koliko je
uloga nabijena emocijama. Ukoliko su se u~enici uìvjeli u svoju ulogu, treba}e im
odre|eno vrijeme da napuste ulogu i da se oslobode nekih osje}anja.
Ovo su neka pitanja koja mogu pomo}i u~enicima da se oslobode uloge i osje}anja koja su s njom povezana:
169
z Kako se osje}a{ zbog uloge koju si igrao?

z Kakva je osoba bio lik kojeg si glumio?
z Da li ti se svidjela tvoja uloga?
z Za{to se tvoj lik pona{ao tako?
z Kako bi ti reagovao u takvoj situaciji?
Ukoliko je uloga bila veoma zahtjevna nastavnik moè re}i: Ti vi{e nisi (ime uloge), ti si ponovo (ime u~enika). Lik (ime uloge) vi{e ne postoji. U~enik moè i fizi~ki otresti ulogu sa sebe.
Ponavljanje igre uloga

Uloge se mogu zamijeniti kako bi se situacija vidjela iz drugog ugla.
Stavovi likova se mogu promijeniti i rezultati mogu biti druga~iji.
Nove vje{tine, poput asertivnosti, se mogu uklju~iti u igru uloga. Na taj na~in se
vje`ba vje{tina, ali se ispituje mogu}i rezultat takvog odgovora.
Igranje uloga je mogu}e ponavljati vi{e puta. Izme|u igranja se diskutovati, predlagati izmjene, uklju~ivati nove vje{tine ili informacije ili mijenjati stavome ili reakcije jednog ili vi{e likova.
Analiziranje
Ovaj dio je veoma vaàn, jer doprinosi razumijevanju onoga {to se desilo i odgovara na pitanja za{to i kako se moè primijeniti na ne~iji ìvot.
z Koji problem ili situacija je prikazana kroz igranje uloga?
z Koja su rje{enja, prijedlozi, mogu}nosti predstavljene?
z Koje su mogu}e posljedice svake mogu}nosti?
z Kako nam ono {to smo nau~ili moè pomo}i u stvarnim, ìvotnim situacijama?
Stimulativne igre
Prije po~etka rada, u pauzama i nakon napornih aktivnosti veoma su dragocjene
igre za pove}anje koncentracije, energije, raspoloènja, stimulativne igre. S jedne
strane one su neka vrsta balansa u odnosu na radne cjeline koje su ~esto naporne
i umaraju}e, a s druge strane one su bitan element kojim se pospje{uje pozitivna
atmosfera unutar grupe. Stimulativne igre su zabavne, vesele, opu{taju}e, a istovremeno one ja~aju osje}aj zajedni{tva u grupi. Stimulativne igre su osmi{ljene da stimuliraju kreativno mi{ljenje, da fokusiraju pa`nju i na brz na~in podignu energiju u
grupi. Ovim vje`bama se moè kontrolisati i koncipirati atmosfera u grupi.
Za efektivnost ovih vje`bi u~enici ne bi trebali biti forsirani na u~e{}e. Ipak uloga
nastavnika je da svakog u~enika podràva i motivi{e. Tokom izvo|enja vje`bi nastavnik bi trebao nadgledati u~enike, odràvati kontinuitet igre, raditi na izgradnji tima i solidarnosti, te paziti da se ne ide u rizi~ne pokrete i akcije.
Bitno je da nastavnik procijeni koja igra u odre|enoj situaciji donosi prednosti.
Na{i savjeti trebaju sluìti samo kao orijentir. Nekada su dovoljne i vje`be disanja,
{etnje, koncentracije ili vo|enja fantazije.
170
Oluja ideja
Oluja ideja je tehnika koja se moè koristiti za izradu liste rje{enja problema,
problema, situacija, pozitivnih stvari, negativnih stvari, stvari koje volimo, stvari
koje ne volimo.
To je tehnika putem koje moèmo do}i do velikog broja ideja u veoma kratkom
vremenskom roku koriste}i se slobodnim asocijacijama, pri ~emu ih ne}emo kriti~ki
procjenjivati.neke ideje se mogu kasnije isklju~iti, ali dok oluja ideja traje, sve ideje,
bez obzira koliko se ~inile neadekvatnim, su uklju~ene.
Postupak provo|enja oluje ideja
z Izaberite problem i jasno ga navedite ili napi{ite.
z Imenujte osobu koja }e biljeìti odgovore u malim grupama ili u velikoj grupi.
z Podsjetite sve u~enike da se suzdrè od kritikovanja, osu|ivanja i negativnih
komentara.
z Neka cijeli postupak bude neformalan, opu{ten i zanimljiv.
z Podsti~ite slobodan protok ideja, bez obzira koliko se ~inile nerealnim.
z Podsti~ite nadogradnju ideja, kombinovanje i pobolj{avanje.
z Dajte prijedloge samo da biste otvorili novi prostor za ideje.
z Prekinite vje`bu kad postane vidljivo da se novi prijedlozi ne razlikuju od po-
stoje}ih.
z Sada utvrdite da li su svi odgovori realni, prihvatljivi ili zna~ajni?
z Suzite krug ponu|enih ideja tako {to }ete grupisati sli~ne ideje, kroz diskusiju i
proces eliminacije dok ne dobijete jednu ili nekoliko ideja koje moète iskoristiti.
Oluja ideja je korisna zato {to:
z svi mogu u~estvovati, dati svoj doprinos,
z sprje~avanjem kritikovanja, mogu se javiti dobre ideje,
z jedna ideja moè podstaknuti drugu, jo{ bolju ideju,
z podsti~e duh zajedni{tva, {to uti~e na izgradnju grupne kohezije.
Metoda vizuelizacije
Vizualizacija ili predstavljanje re~enog simbolom, slikom, grafikonom moè biti od
koristi u mnogim situacijama. Upotreba crteà pri diskusijama, prezentacijama rada
u grupama, posredovanju znanja i drugim sli~nim situacijama pomaè da u~enici cijelo vrijeme pred sobom imaju centralne ta~ke izlaganja.
Pored toga, vizualizacija pomaè i nastavniku pri izlaganju, jer se na taj na~in
lak{e koncentrira na centralne pojmove. U diskusijama vizualizacija ~esto sluì kao
bitan orijentir tokom diskusije.
Evaluacija radionica
Evaluacija u {koli nije ni{ta novo kontroli{u se doma}e zada}e, odràvaju se
kontrolni radovi, posmatra se anga`man u~enika. Evaluacija je vrednovanje, ocje171
njivanje i procjenjivanje odre|ene aktivnosti. Osnovna pravila koji se treba pridràvati tokom evaluacije radionica su slijede}a:
z Evaluacija se odnosi na CILJEVE radionice i OÊKIVANJA u~esnika, koje je
potrebno dogovoriti s u~enicima na po~etku radionice.

z Evaluira se PROGRAM kako i koliko je doprinio ostvarenju ciljeva radionice,
te koliko je bio u skladu s o~ekivanjima u~enika.

z Evaluira se i RAD VODITELJA kako i koliko je njihovo vo|enje podstaklo
proces u~enja.
z Evaluira se i GRUPNI PROCES kako i koliko su odnosi me|u u~enicima do-
prinijeli procesu u~enja.

z Evaluiraju se i USLOVI RADA koliko je prostor i na~in rada bio prilago|en
potrebama u~enika.
U~enici samostalno rade evaluaciju pred kraj radionice. Evaluacijom bi se trebali procjenjivati gore navedeni elementi. Vje`be evaluacije ovise o kreativnosti voditelja, vremenskim ograni~enjima, te poznavanju komunikacijskog stila grupe (npr.
usmeno, pismeno, likovno, tjelesno izraàvanje).
Evaluacija se moè provoditi na kraju polugodi{ta i na kraju {kolske godine kada
cijeli sastanak moè biti posve}en razli~itim aspektima evaluacije. Tada moète
kombinovati individualni i grupni rad kako bi u~enici razmijenili mi{ljenja i iskustva
ste~ena tokom rada.
Praksa pokazuje da je zna~ajno poslije vje`bi evaluacije ostaviti vremena da se rezultati vje`bi prokomentari{u. Ukoliko za to nemate vremena, va`no je da napravite
zavr{ni krug (refleksiju), kada }e svaki u~enik re}i kako mu je bilo tokom radionice.
Mogu}i primjeri evaluacije:
PLUS-MINUS
Na tabli povucite jednu vertikalnu liniju. S jedne strane linije napi{ite znak +, a s druge znak . Svaki u~enik dobije dva samoljepljiva listi}a razli~itih boja. Na jedan papiri} u~enici napi{u {ta im se svidjelo, a na drugi {ta im se nije svidjelo. Zatim, svi u~enici zalijepe listi}e na tablu. Nakon toga, nastavnik pro~ita {ta su u~enici napisali.
SLAGANJE OÊKIVANJA
U~enicima predstavite o~ekivanja koja su napisali na po~etku rada sekcije. Zamolite ih da sloè o~ekivanja u tri kategorije: (1) potpuno zadovoljan; (2) djelimi~no
zadovoljan; i (3) nezadovoljan. Moète zamoliti u~enike da na novim listi}ima druge
boje dodaju najva`nija o~ekivanja u svakoj kategoriji.
EVALUACIJSKI UPITNIK
Na kraju radionice se moè koristiti i evaluacijski upitnik kojim bi se trebalo odgovoriti na slijede}a pitanja:
(1) Pol mu{ko, ènsko (2) Kako ti se svidio sadràj/tema radionice? - odli~an,
dobar, lo{ (3) Kako ti se svidio rad u parovima/grupama? - odli~an, dobar, lo{ (4)
Kako ti se svidjelo nastavnikovo/voditeljevo vo|enje radionice? - odli~an, dobar, lo{
(5) Da li si nau~io ne{to novo? Ako jesi, {ta? (6) Kako si se osje}ao tokom radionice? - odli~no, dobro, lo{e (7) [ta bi se trebalo promijeniti da bi idu}a radionica bila bolja?
172
RADIONICE
175
176
177
178
179
180
181
182
183
184
185
186
187
188
189
190
191
192
193
194
195
PRILOZI
LISTA SKRA]ENICA
KORI[TENIH U PRIRU^NIKU
ADH - aktivnost alkoholne dehidrogenaze
AIDS/SIDA Sindrom ste~ene imunodeficijencije
Anti-HAV antitijela na hepatitis A
Anti-HBs antitijela na hepatitis B
BAC koncentracija alkohola u krvi (Blood Alcohol Concentration)
BiH Bosna i Hercegovina
CMV virus citomegalije
CNS centralni nervni sistem
CO karbon monoksid
EBV Ebstein-Baar-virus
FBiH Federacija Bosne i Hercegovine
GYTS globalno istraìvanje pu{enja kod mladih
HAV Hepatitis virosa A
HBV Hepatitis virosa B
HCV Hepatitis virosa C
HGV Hepatitis G
HSV Herpes simplex-virus
i.v. - intravenski
KZ FBiH Krivi~ni zakon Federacije Bosne i Hercegovine
MDT program metadonskog odràvanja
MhGAP Mental Health Global Action Programme
MUP Ministarstvo unutra{njih poslova
MUP FBiH Ministarstvo unutra{njih poslova Federacije Bosne i Hercegovine
pHSA polialbuminski humani receptori
PZZ primarna zdravstvena za{tita
SAD Sjedinjene Ameri~ke Dràve
SB Svjetska banka
SZO Svjetska zdravstvena organizacija
THC Tetra-hydrocannabinol (aktivni hemijski sastojak marihuane)
UNDP Unated Nations Development Programme
ZZAIN Zavod za alkoholizam i druge toksikomanije Kantona Sarajevo
199
LISTA INSTITUCIJA
I ORGANIZACIJA
Zdravstvene institucije za prevenciju i tretman
ovisnosti o psihoaktivnim supstancama:
JU Zavod za alkoholizam i druge toksikomanije Kantona Sarajevo
Bolni~ka 25, Sarajevo
tel. 033 219 738
fax. 033 202 573
e-mail: zalcnarc@bih.net.ba
www.zalcnarc.com
Savjetovali{te za bolesti ovisnosti

Omera Stupca br. 6, Sarajevo
tel/fax: 033 221 633
Odjeljenje za alkoholizam
Bolni~ka 25, Sarajevo
tel/fax: 033 221 637
Centri za mentalno zdravlje u zajednici koji se nalaze pri domovima zdravlja
Dispanzeri za zdravstvenu za{titu {kolske djece pri domovima zdravlja
Ustanove socijalne za{tite:

JU Kantonalni centar za socijalni rad Sarajevo
Azize [a}irbegovi} 2, Sarajevo
tel: 033 524 444
tel/fax: 033 524 543
e-mail: kcsr.ks@ks.gov.ba
www.ks.gov.ba/kcsr/
U svakoj op{tini se nalazi op{tinska slu`ba socijalne za{tite.
JU Porodi~no savjetovali{te
Avdage [ahinagi}a 14, Sarajevo
tel: 033 572 050, 033 572 052
fax: 033 572 051
200

Odjeljenje za sprje~avanje vr{enja krivi~nih djela
sa zloupotrebom opojnih droga
Labenevolencija 16
tel: 033 200 920
Krimolovci
080 020 505
Nevladine organizacije koje se bave prevencijom

ovisnosti o psihoaktivnim supstancama:
Vrbovska 85, Sarajevo
tel: 033 717 555, 033 717 556
fax: 033 717 557
e-mail: info@link.ba
www.link.ba
www.luk.link.ba
www.narkomanija.ba
UG NARKO-NE za prevenciju ovisnosti

Josipa Vanca{a 21, Sarajevo
tel: 033 215 088, 033 223 285
tel/fax: 033 223 285
e-mail: narko_ne@bih.net.ba
www.narkone.org
UG Trezvenost
êkalu{a 90, Sarajevo
tel/fax: 033 530 413, 033 202 051
Asocijacija klubova lije~enih alkholi~ara - AKLA

Vele{i}i 29, Sarajevo
tel/fax: 033 202 293, 033 201 604
UG PROI za podr{ku resocijalizaciji ovisnih i izlije~enih od droge

Kotromani}a 48, Sarajevo
tel/fax: 033 615 053
e-mail: ugproi@bih.net.ba
www.ugproi.com
www.narkomanija.ba/ugproi/
201
Udruènje roditelja u borbi protiv zloupotrebe droga URS

Obala Kulina bana 3, Sarajevo
tel/fax: 033 203 708
e-mail: urubpzd@bih.net.ba
www.urs.com.ba
Udruènje za prevenciju ovisnosti i savjetovanje

ovisnih osoba "PUT SPASA"
(Istiqlal dàmija)
Bulevar Me{e Selimovi}a bb, Sarajevo
tel.: 033 472 271
202
ZAKONSKO REGULISANJE
ZLOUPOTREBE ALKOHOLA,
DUHANA I DROGA
Oblast narkomanija:
Zakon o sprje~avanju i suzbijanju zloupotrebe opojnih droga (Slu`beni glasnik BiH, br. 8/06.)
Krivi~ni zakon Bosne i Hercegovine (Slu`beni glasnik BiH, br. 3/06.)
Krivi~ni zakon Federacije Bosne i Hercegovine (Slu`bene novine FBiH, br.
36/03.)
Oblast alkoholizam:
Zakon o sigurnosti saobra}aja na cestama u BiH
Krivi~ni zakon Federacije Bosne i Hercegovine (Slu`bene novine FBiH broj:
36/03)
Zakon o posebnom porezu na alkohol ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj
6/95, 51/99, 52/01, 37/03)
Zakon o posebnom porezu na pivo (''Slu`bene novine Federacije BiH'', br.
6/95, 51/99, 52/01, 37/03)
Zakon o zdravstvenoj ispravnosti ìvotnih namirnica i predmeta op}e uporabe
("Slu`beni list RBiH", br. 2/92)
Oblast pu{enje:
Zakon o posebnom porezu na duhanske prera|evine (Slu`bene novine
FBiH, br. 6/95, 13/00, 52/01)
Zakon o ograni~enoj upotrebi duhanskih prera|evina (Slu`bene novine
FBiH, br. 6/98, 35/98, 11/99)
Zakon o {tampanju, pla}anju evidentiranju i rukovanju poreznim markicama
za obiljeàvanje duhanskih prera|evina (Slu`bene novine FBiH, br. 4/97,
6/98, 23/00, 36/02)
Zakon o poreznoj upravi Federacije BiH (Slu`bene novine FBiH, 33/02)
Odluka o temeljnim kriterijima i na~inu ostvarivanja nov~anih podsticaja u primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji iz prora~una Federacije BiH (Slu`bene novine FBiH, br. 30/02)
203
Uputstvo za ostvarivanje nov~anih podsticaja u primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji iz prora~una FBiH (Slu`bene novine FBiH, br. 35/02)
Zakon o duhanu (Slu`bene novine FBiH, br. 45/02)
Programi prevencije
z Kantonalni program prevencije narkomanije, alkoholizma i drugih ovisnosti,
Sarajevo, 1999. godine

z Federalni program prevencije alkoholizma, narkomanije i drugih ovisnosti,
2002. godine
z Inovirani kantonalni program prevencije narkomanije, alkoholizma i drugih
ovisnosti, za period 2004 2007. godine, Sarajevo, 2004. godine
Me|unarodne povelje i Konvencije

Jedinstvena Konvencija o opojnim drogama 1961. godine, sa Protokolom o
izmjenama i dopunama iz 1972. godine;
Konvencija o psihotropnim supstancama iz 1971. godine;
Konvencija Ujedinjenih Naroda protiv nezakonitog prometa opojnih droga i
psihotropnih supstanci iz 1988. godine;
Europska povelja o alkoholu iz 1995. godine;
Europski akcioni plan borbe protiv alkoholizma 2000 2005. godine;
Deklaracija Mladi i alkohol, Stockholm, februar, 2000. godine;
Madridska povelja protiv duhana iz 1988. godine;
Evropski Akcioni plan Europa bez pu{enja, 1997. godine;
Okvirna Konvencija o kontroli duhana, 1999. godine;
Quit and Win, Projekat SZO proiza{ao iz prethodne Konvencije, potpisan
2000. godine za FBiH.
204
PREPORUÊNA LITERATURA
1.
Prof. dr. \ukanovi} Boro, Djeca i droge, îtanka, Sejtarija, Sarajevo, 2005.
2.
Prof. dr. \ukanovi} Boro, Porodice narkomana, Kaligraf, Sarajevo, 1995.
3.
Grupa autora, Vodi~ za roditelje i nastavnike, Zavod za javno zdravstvo Kantona Sarajevo, Sarajevo, 2003.
4.
Interdisciplinarni tim Op}ine Novi Grad, Okrugli sto, odgovorno roditeljstvo i problem ovisnosti kod mladih sa aspekta mjesta i uloge lokalne zajednice, Op}ina
Novi Grad Sarajevo, Sarajevo, 2005.
5.
Interdisciplinarni tim Op}ine Novi Grad, Priru~nik za primarnu prevenciju ovisnosti o drogama, vr{nja~ka edukacija, Op}ina Novi Grad Sarajevo, Sarajevo,
2005.
6.
Doc. dr. Milosavljevi} Mladen, Droge mit, pakao, stvarnost, UG Obrazovanje

gradi BiH, Sarajevo, 2000.
7.
Dr. Pa{agi} Irfanka, Prof. dr. @igi} Zlata, Odrastanje bez droge, priru~nik za roditelje i nastavnike, HO IPAK e.V., Tuzla, 2003.
8.
Petrovi} P. Stevan, Droga i ljudsko pona{anje, Partenon, Beograd, 2001.
9.
Prof.dr. Sakoman Slavko, îste glave bez cuge i trave, SysPrint, Zagreb, 2002.
10. dr. Sakoman Slavko, Doktore, je li istina da trava ~isti plu}a, SysPrint, Zagreb,
1995.
11. dr. Sakoman Slavko, Dru{tvo bez droge? - hrvatska nacionalna strategija, Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 2001.
12. Schwebel Robert, Re}i NE nije dovoljno, SysPrint, Zagreb, 1995.
13. prof.dr. Sinanovi} Osman (urednik), Ovisnost o drogama, uzroci i posljedice,
prevencija i lije~enje, multidisciplinarni pristup, Behrem-begova medresa Tuzla
i Medicinski fakultet Tuzla, Tuzla, 2001.
205
INFORMATIVNI LIST 1 OSNOVNE INFORMACIJE
Definicija komunikacije
Komunikacija je proces slanja i primanja poruka, verbalnih ili neverbalnih, izme|u ljudi. Kako je ovo dinami~an proces, komunikacija }e uticati na odnos me|u ljudima koji me|usobno komuniciraju.
Razvoj vje{tina komunikacije ne treba prepustiti slu~aju. Vje{tine komunikacije
uklju~uju:
Razvoj suosje}anja i aktivnog slu{anja
Pruànje i primanje povratne informacije
Verbalnu i neverbalnu komunikaciju
Vje{tine prihva}anja i odbijanja
Pregovaranje i rje{avanje konflikata
Saradnju i timski rad
Prijedlozi za podu~avanje o efikasnoj komunikaciji
Budite dobar uzor za komunikaciju.
Identificirajte neophodne elemente kako bi se poruka efikasno slala i primala.
Naglasite va`nost i upotrebu neverbalne komunikacije.
Identificirajte mogu}e prepreke u komunikaciji.
Istaknite li~nu odgovornost za efikasnu komunikaciju.
Efikasna komunikacija
Va`na je za razvijanje odgovornog pona{anja u odnosu na upotrebu droga i pozitivno sudjelovanje unutar dru{tvenih grupa, {kolske zajednice i dru{tva u cjelini.
Pobolj{ava li~ne onose i samopo{tovanje.
Neophodna je me|u mladima i nastavnicima, roditeljima i drugima ukoliko se
razgovara o sloènim i te{kim temama poput upotrebe droga, jer se o tome
treba razgovarati na otvoren, po{ten i neugroàvaju}i na~in.
Bi}e unaprije|ena u edukativnoj atmosferi punoj podr{ke i prihvatanja gdje
u~enici mogu razviti svoje vje{tine komunikacije putem igri uloga, diskusije i
grupnog rada.
207
Neefikasna komunikacija
Moè rezultirati li~nim i profesionalnim nezadovoljstvom, usamljeno{}u, konfliktom i otu|enjem od prijatelja i porodice.
Moè, tokom vremena, smaniti nivo samopo{tovanja i pove}ati osje}anja bezna|a, te na taj na~in moè do}i do ovisnosti o drogama kao mogu}im rje{enjem problema.
Moè umanjiti sposobnost pojedinca da se nosi sa drogom, seksualno{}u i
drugim zdravstvenim problemima.
Upotreba droga se moè pojaviti ukoliko su veze sa vr{njacima i porodicom slabe. Osoba moè koristiti droge kako bi se nosila sa dru{tvenim situacijama. Razvijanjem vje{tina efikasne komunikacije osoba }e ste}i samopouzdanje kako bi se povezala sa ljudima i pona{ala u dru{tvenim situacijama bez upotrebe droga.
208
RADNI LIST 1
VODI^ ZA POSMATRANJE
NEVERBALNO Koja pona{anja si primijetio/la?
Kontakt o~ima
Izraze lica
Blizina
Gestikulacija
VERBALNO [ta si ~uo/la?

Glasno}a
Brzina govora
Visina glasa
Kori{tene rije~i
209
RADNI LIST 2 NEVERBALNA KOMUNIKACIJA

Neki kaù da su u normalnoj komunikaciji izme|u dvije osobe verbalni elementi
odgovorni za manje od 35% preno{enja poruke, dok neverbalni elementi sa~injavaju vi{e od 65% poruke koja se prenosi.
Neverbalna komunikacija je dvosmislena. Na primjer, ljutnja se moè izraziti razli~itim pokretima i stiskanjem pesnice ili potpunom smireno{}u. Crvenjenje lica moè predstavljati ljutnju, stid, nervozu ili uìtak.
Ako se neverbalna poruka razlikuje od verbalne moè do}i do zbunjenosti. Na
primjer, nekome govorite da mu vjerujete, a ne gledate ga u o~i.
Kada èlite izraziti odobravanje i prihvatanje, slijede}e neverbalne aktivnosti }e
potvrditi va{u poruku:
Odràvajte kontakt o~ima;
Stanite uspravno;
Stanite blizu osobe ali ne ugroàvajte njen li~ni prostor;
Govorite prijatnim tonom glasa i jasno; nemojte vikati ili {aptati.
Zna~enje neverbalne komunikacije moète protuma~iti na osnovu:
Udaljenosti na kojoj stojimo od drugih.
Na~ina kako sjedimo, stojimo, hodamo i uspostavljamo kontakt o~ima.
Na{eg izgleda kose, lica, tijela.
Boje odje}e i izbora odjevnih predmeta.
Mu{kosti/ènstvenosti.
Gestikulacije.
Ovo je lista razli~itih znakova koji ~ine neverbalnu komunikaciju.
210
RADNI LIST 3
AKTIVNO SLU[ANJE
Aktivno slu{anje je klju~ni element uspje{nog procesa komunikacije. Komunikacija postaje neuspje{na kada se pojavi ne{to od slijede}eg:
Ljudi su previ{e zaokupljeni onim {to }e oni re}i i ne obra}aju pa`nju na ono
{to im druga osoba govori.
Ljudi ~ekaju priliku da daju svoje mi{ljenje o problemu o kojem druga osoba
govori.
Ljudi slu{aju selektivno ~uju samo ono {to èle ~uti.
Ljudi prekidaju druge i zavr{avaju tu|e re~enice mijenjaju}i im smisao.
Vje{tina slu{anja: Slu{anje je aktivnost usmjerenog djelovanja koja zahtijeva
kori{tenje svih slu{ao~evih ~ula. Potrebno je zadràti otvoren poloàj tijela. Odràvati kontakt o~ima i pokazivati izrazom lica da ste zainteresovani za ono {to druga
osoba govori.
Vje{tina pra}enja: Ne prekidati osobu koja govori. Koristiti minimalno podsticanje jednostavne odgovore koji }e podsta}i govornika da nastavi pri~ati. Postavljati pitanja koja omogu}avaju {ire odgovore od da ili ne. Ne postavljati previ{e pitanja.
Postavljati jedno po jedno pitanje. Po{tovati {utnju druge osobe.
Vje{tina refleksije: Re}i drugoj osobi kako mislite da se osje}a.
Zvu~i kao da si ljut zbog toga.
îni mi se da si uznemiren.
O~ito si sretna {to si poloìla taj test.
Vje{tina parafraziranja: Re}i drugim rije~ima ono {to je osoba rekla kako biste
provjerili jeste li dobro ~uli i razumjeli.
Jesam li te dobro shvatila.
Zna~i, kaè{...
Zvu~i kao da ho}e{ re}i da....
Vje{tina usmjeravanja: Ljubazno zamoliti osobu da se usmjeri na glavni problem.
Znam da ima{ sve te probleme, ali ima li jedan poseban kojem sada moèmo posvetiti pa`nju?
Od svega {to si navela, koji ti je problem najve}i?
211
RADNI LIST 4
PREPREKE USPJE[NOJ KOMUNIKACIJI
1. OSU\IVANJE
Osu|ivanje zna~i nametanje vlastitih vrijednosti drugoj osobi i predlaganje rje{enja za njihove probleme. Kada osu|ujete vi ne slu{ate {ta vam druga osoba govori, jer ste previ{e zauzeti procjenjivanjem izgleda druge osobe, tonom njihovog glasa i rije~i koje koriste. Neki primjeri:
Kritikovanje Ti ni{ta ne razumije{.
Vrije|anje Ti si glup.
Dijagnosticiranje Ti zaista nisi zainteresovana za ovu temu.
Pohvala radi manipulacije Uz malo vi{e napora ti bi mogla posti}i mnogo
bolji rezultat.
2. DAVANJE RJE[ENJA
Prekidanje prije nego {to osoba koja govori zavr{i ili davanje rje{enja prije nego
{to vas neko pita moè biti iritiraju}e i moè sprije~iti osobu koja govori da vam kaè ono {to je imala namjeru re}i. Takvo pona{anje moè podsticati osobu da bude
ovisna o vama kako biste vi rje{avali njene probleme. Neki primjeri:
Nare|ivanje U~it }e{ dva sata dnevno!
Prijetnje Ako to ne uradi{...
Moralisanje Trebala si uraditi to...
Pretjerano/neprikladno ispitivanje Gdje si bila? [ta si radila? S kim si bila?
3. IZBJEGAVANJE TU\IH PROBLEMA

U 'Izbjegavanju tu|ih problema' slu{alac nikad ne obra}a pa`nju na probleme o
kojima se govori.
Slu{alac se ne obazire na osje}anja i probleme osobe koja govori. Slu{alac ne
èli razgovarati o strahovima, nesigurnostima i brigama govornika. Neki primjeri:
Savjetovanje Za tebe bi bilo najbolje ...
Logi~ki argument Jedini na~in da popravi{ uspjeh je da vi{e u~i{.
Naglasak je na ~injenicama, dok se osje}anja ne uzimaju u obzir.
Razuvjeravanje Sve }e biti uredu.
U~initi da se osoba osje}a bolje, ali ne rje{avati problem.
Kontriranje Da, ali...
212
RADNI LIST 5
SPIRALA OVISNOSTI
OVISNOST I UZROCI OVISNOSTI
Svaka osoba ìvi svoj ìvot i nastoji savladati ìvotne te{ko}e koje se javljaju.
U svakom ìvotu se, me|utim, pojavljuju problemi, krize, unutarnje napetosti i nesigurnosti. Mlada osoba ima èlje i ~e`nje, radoznala je i èli eksperimentisati i iskusiti nove doìvljaje i postaviti vlastite granice.
Sve to uzrokuje neprijatne emocije i situacije. Npr. bijes, strah, tugu, dosadu,
slabost, konflikte s roditeljima, nezadovoljstvo u {koli ili na radnom mjestu.
Pojedinac poku{ava da savlada ove emocije ili situacije. Svakom raspolaè sa
svojim individualnim mogu}nostima. Poku{avaju se razli~ite mogu}nosti rje{avanja problema, a ako ne daju rezultate, poku{ava se sa novim.
Jedna od takvih mogu}nosti moglo bi biti uzimanje legalnih ili ilegalnih sredstava ovisnosti ili pak upotreba odre|enog obrasca pona{anja, kako bi se
izbjegli konflikti, neprijatne emocije i nezadovoljavaju}e situacije.
Sredstva ovisnosti sadrè, posebno na po~etku, visok potencijal (prividnog) rje{enja problema, te stoga postoji velika opasnost da prerastu u naviku, te da se
sredstvo ovisnosti/ovisni~ko pona{anje uvijek iznova upotrebljava u neprijatnim
situacijama. Tada je ve} prisutan momenat ugroènosti ovisno{}u.
Zatim moè do}i do zloupotrebe supstanci, odnosno nekog obrasca pona{anja, a {to vodi do smanjivanja vlastitih mogu}nosti za rje{enja. O zloupotrebi se
govori onda kada se jedno sredstvo ovisnosti upotrebljava redovno i u velikim koli~inama. Zloupotreba vodi do ovisnosti razli~itom brzinom, te uzrokuje tjelesna,
psihi~ka ili socijalna o{te}enja, zavisno o sredstvu ovisnosti.
Supstanca ili obrasci pona{anja postaju trajna strategija.
Kako se koristi samo jedna mogu}nost kao rje{enje, dolazi do nemogu}nosti
izbora izme|u drugih razli~itih varijanti rje{enja. U ovom stadiju se poku{ava vr{iti kontrola, no mogu}nost da se slobodno odlu~i da li uzeti ili ne uzeti neko sredstvo
vi{e ne postoji. Postoji prinuda koja osobu tjera da uzima psihoaktivnu suspstancu.
Od sada govorimo o ovisnosti.
Pote{ko}e i problemi koji se pojavljuju ostaju nerije{eni. Uz ''stare'' probleme i
pote{ko}e se pojavljuju i drugi kao {to su djelovanje supstance na organizam,
socijalni problemi...
Ovisnici poku{avaju da kontroli{u svoje pona{anje, ali to vi{e ne uspijevaju. Problemi i krizne situacije postaju sve u~estaliji, pojedinci koji su ovisni osje}aju se
nemo}no i predaju se. Na taj na~in dolazi do gubitka osje}aja vlastite vrijednosti.
Ovisnici se stide zbog svojih nerije{enih problema i svoje ovisnosti, negiraju
pred sobom samima i drugim osobama svoj problem sa ovisno{}u. Negiranje
uzrokuje stres, jer niko ne smije primijetiti da se uzima neko sredstvo ovisnosti,
odnosno da jedan na~in pona{anja postaje stereotipom.
213
Kako bi se negiranje/poricanje pred samim sobom i drugim osobama odràlo potrebno je mnogo energije. Ovisnici se povla~e, nemaju vi{e volje i snage da i dalje
odràvaju veze. Na taj na~in dobijaju sve manje snage i podstreka postaju sve
usamljeniji. Kako bi pobjegli od svega toga ponovno uzimaju sredstvo ovisnosti.
Snage za promjenu su uga{ene.
UKOLIKO SE OVISNIK @ELI OSLOBODITI SREDSTVA OVISNOSTI/OBRASCA PONA[ANJA, ON MORA PONOVO IZA]I IZ SPIRALE OVISNOSTI KORAK
PO KORAK .
214
RADNI LIST 6
ZVIJEZDA
215
RADNI LIST 7
KLAVIR
Autor modela:
Gerhard Koller, Steyr, A
216
INFORMATIVNI LIST 2 OSNOVNE

INFORMACIJE O ASERTIVNOSTI
217
RADNI LIST 8 DIJAGRAM MODELA IZRIÎTOSTI
TABELA PRAVA I OBAVEZA
218
RADNI LIST 9
PROCES DONO[ENJA ODLUKA
PROBLEM
MOGU]NOST
POSLJEDICA
OSJE]AJI
219
EVALUACIJA PRIRU^NIKA
Ukoliko ste se koristili Priru~nikom za multidisciplinarni pristup prevenciji
zloupotrebe psihoaktivnih supstanci, molimo Vas da ispunite ovaj upitnik i po{aljete nam ga. @elimo ~uti Va{e mi{ljenje!
Spol: Mu{ko
@ensko
Godi{te: ___________
Vi ste:
nastavnik/ca u osnovnoj {koli
nastavnik/ca u srednjoj {koli
{kolski/a pedagog/ica
______________________
Da li Vam je priru~nik bio koristan?
Da
Ne
Koji dio Priru~nika Vam je bio najkorisniji?

Prvi dio
Drugi dio
Oba dijela podjednako
Koji dio Priru~nika Vam je bio najmanje koristan?
Prvi dio
Drugi dio
Oba dijela podjednako
[ta bi, po Va{em mi{ljenu, Priru~nik jo{ trebao sadràvati da bi bio korisniji?
221
[ta bi se, po Va{em mi{ljenu, trebalo izmijeniti u Priru~niku?
[ta je, po Va{em mi{ljenju, suvi{no u Priru~niku?
Imate li jo{ nekih komentara?
Molimo Vas da ispunjeni upitnik po{aljete:

Udruènje za prevenciju ovisnosti i smanjenje {tete LINK
Vrbovska 85, 71 000 Sarajevo
tel: 033 717 555; 717 556; fax: 033 717 557
www.link.ba
222

Prirucnik Link

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Prirucnik Link

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

PRIRU^NIK ZA

PRIRU^NIK ZA MULTIDISCIPLINARNI PRISTUP

Udru`enje za prevenciju ovisnosti i

prof. dr. Ismet Ceri}

Fojnica d.o.o., Fojnica

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Definicije kori{tenih termina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

Religijski pogled na problem zloupotrebe i

DEFINICIJE KORI[TENIH TERMINA

Zloupotreba psihoaktivnih supstanci predstavlja kontinuiranu upotrebu bez

dr. Tibor D. Daneli{en, specijalista psihijatrije, REBT-psihoterapeut

2. OPOJNE DROGE (NARKOTICI)

no koristiti za smirivanje bola kod bolesnika a kasnije i kod vojnika oboljelih od

met kontraverzi. Napomenimo samo da ju je koristio i sam Sigmund Frojd2 i smatrao

4. ZLOUPOTREBA DROGA U BiH

Psihoaktivne supstance se mogu klasificirati prema razli~itim kriterijima.

1. SUPSTANCE SA DEPRESIVNIM EFEKTIMA NA CNS

Supstance sa depresivnim efektima su: alkohol, barbiturati, bezodiazepini, opijati i opioidi.

Barbiturati spadaju u grupu lijekova koji se dobijaju iz barbiturne kiseline. Prvi

Benzodiazepini su relativno novi u porodici supstanci sa depresivnim efektima,

va ukoliko se heoin kombinuje sa drugim depresivnim supstancama, kao {to su

3. SUPSTANCE SA STIMULATIVNIM EFEKTIMA NA CNS

4. SUPSTANCE SA HALUCINOGENIM EFEKTIMA NA CNS

mentisalo sa svje{}u i pro{irili vidici. Najra{ireniji predstavnici halucinogenih droga

amphetamine ili MDMA) i proizvodi se u ilegalnim laboratorijama. MDMA je otkriven

Prof.dr. Ajnija Omani}

1. POTRO[NJA DUHANA I DUHANSKIH

Duhan zakonodavstvo i ekonomski aspekti

Legislativni mehanizmi u FBiH solidan su osnov za kontrolisani nadzor proizvodnje,

Epidemiologija pu{a~kih navika u FBiH

Globalno istra`ivanje pu{enja

13,8% anketiranih u~enika su trenutni pu{a~i (16,8% dje~aci i 10,0% djevoj~ice);

2.3. Epidemiologija pu{a~kih navika u Evropi

Zdravlje za sve u 21. stolje}u

4. ZA[TO LJUDI PU[E?

5. HEMIJSKE KARAKTERISTIKE DIMA CIGARETE

6. FARMAKOLOGIJA DUHANSKOG DIMA

Fagerstormov test nikotinske ovisnosti

Za odre|ivanje stepena nikotinske ovisnosti koristi se Fagerstormov test. [est je

Nakon vi{e od 60 minuta -

Da li se te{ko suzdr`avate od pu{enja na zabranjenim mjestima?

Koje bi se cigarete najte`e odrekli?

Koliko cigareta dnevno popu{ite?

Da li vi{e pu{ite u prvim ~asovima nakon bu|enja nego tokom dana?

Da li pu{ite kad sta bolesni i le`ite u krevetu?

Dva najzna~ajnija pitanja su 1. i 4.

8. ZDRAVSTVENE POSLJEDICE PU[ENJA

}e donose na svijet djecu manje tjelesne te`ine i du`ine; odbrambeni mehanizam

Akutno i hroni~no trovanje duhanom

Bolesti kardiovaskularnog sistema

9. PREVENCIJA, LIJE^ENJE, REHABILITACIJA

Prevencija pu{enja duhana

opu{teno{}u, neovisno{}u, slobodom, visokim stilom `ivljenja. Reklame privla~e

Prestanak pu{enja duhana

Prestanak pu{enja donosi pojedincu fizi~ku, psiholo{ku i ekonomsku dobrobit. To

Metode zdravstvenog odgoja i promocije zdravog

10. PASIVNO PU[ENJE

PIJENJE ALKOHOLA POSLJEDICE, PREVENCIJA I LIJE^ENJE

Prim.dr. Emina Kapetanovi} Bunar, specijalista neuropsihijatar

modifikacija, jer se uvidjelo da sadr`i mnoge manjkavosti. Smatralo se da je jedna

1. KAKO SE ALKOHOLIZAM RAZVIJA?

pojava se obi~no razvija postepeno, tako da alkoholi~ari "privikavaju" organizam na

Kompletna preokupacija alkoholi~ara je vezana za alkohol. Zbog toga alkoholi~ar