Svemirski otpad

Matko ili

Svemirski otpad je danas aktualna tema. Problem svemirskog otpada

sve uestalije se spominje u dnevnom tisku i raznim lancima na
internetu. Od poetka svemirske ere zapoete lansiranjem Sputnika 4.
listopada 1957. godine razliite rakete su u orbitu podigle ak oko 20000
tona zemaljskog materijala. Gotovo 1/4 te mase, odnosno oko 4500 tona,
danas krui oko zemlje u vidu desetak tisua razliitih veih objekata koji
se mogu pratiti radarima ili teleskopima. Od toga se samo 5% odnosi na
jo funkcionalne naprave. Ostatak su razliite krhotine svemirski otpad.
Sudar s objektom promjera svega 1 cm moe unititi svemirski brod. Ve i
maleno zrnce promjera samo 1 mm moe opet dovesti do ozbiljnog
oteenja svemirskih brodova, orbitalnih stanica ili satelita.
Znanstvenici upozoravaju kako je hitno potrebno rijeiti problem
svemirskog otpada koji se nalazi u Zemljinoj orbiti, jer ga se posljednnih
godina toliko nakupilo da poinje predstavljati ozbiljan sigurnosni i ekoloki
problem za budue misije u svemir.
Za ovo istraivanje koriteni su internet i lanci iz dnevnih
novina(Veernji list).
U posljednjih 20-ak godina opseg koritenja Zemljine orbite se
viestruko proirio. U poetku su se u orbitu postavljali komercijalni i
znanstveni sateliti, a kasnije se orbita poela koristiti u telekomunikacijske,
navigacijske, promatrake svrhe, kao i za praenje vremenskih uvjeta.
Takva pojaana aktivnost dovela je do znaajnog poveanja broja otpadaka
koji i dalje krue oko Zemlje. Najopasniji dio otpada je onaj koji se nalazi na
visini od 300 do 400 km iznad Zemljine povrine jer on izravno ugroava
astronaute.

Slika prikazuje porast populacije satelita u posljednjih 50 godina, s tim da

su vie od 95% praenih objekata krhotine i otpad.
Znanstvenici su posljednjih godina odrali niz skupova i konferencija na
temu svemirskog otpada pokuavajui pronai rjeenje nastalog problema.
Postigli su dogovor kako bi se ograniile koliine novog otpada i njegovo
daljnje gomilanje. Dva dogaaja u posljednje etiri godine poremetili su
njihove planove. Kina ja 2007. godine testirala antisatelitsko oruje
raznjevi jedan od starih satelita u 150 000 komadia. Dvije godine kasnije
u orbiti su se sudarila dva satelita i dodatno poveala koliinu otpada.

Graf prikazuje porast objekata u orbiti u posljednjih 50-ak godina.

Dosada nitko nije osmislio dovoljno dobar nain na koji bismo se mogli
rijeiti svemirskog otpada. Ove godine talijanski znanstvenici objavili su da
u svemir ele poslati satelit koji bi hvatao najvee komade svemirskog
otpada poput ostataka raznih raketa i ostalih objekata koje smo lansirali, a
iji je ivotni vijek istekao i zbog toga nisu vie pod naom kontrolom.
Satelit bi ih vukao do Zemljine orbite, a zatim ih pustio da padnu. Autori
projekta tvrde da bi njihova letjelica mogla godinje ukloniti od 5 do 10
komada svemirskog otpada. Jedini strah predstavlja mogua reakcija pod
nazivom Kesslerov sindrom u kojoj bi te krhotine mogle pogoditi druge
krhotine koje bi se potom rasprile na sitne dijelove i tako stvorile oblak
svemirskog smea nad niskom Zemljinom orbitom. S politikog gledita to
je vrlo osjetljivo s obzirom na to da mnogi od objekata pripadaju nacijama
koje nisu voljne suraivati i ne doputaju pristup njima ak ni ako znaju da
ti objekti vie nisu u funkciji. Ne postoji ni meunarodna regulativa koja bi
obvezala na uklanjanje objekata zaostalih u svemiru.
Nadajmo se da e talijanski svemirski usisava barem djelomino rijeiti
viegodinji ekoloki i sigurnosni problem svemirskog otpada.

Popis literature:
http://www.aad.hr/novosti/155/europska_konferencija_o_svemirskom_otpad
u.html

http://www.nasa.gov
http://www.esa.int/esaCP/index.html
Bojan Areina, 10.8.2011., Osmiljen satelit za usisavanje smea u
svemiru, Veernji list, str. 56.