SVEUILITE U ZADRU

Psihologija obrazovanja

SEMINARSKI RAD
Inteligencija i praksa

studenti:

mentor:

Mirko Barada

mr. sc. Luka Marinovi

Branko Brada
Josip Miljak
Zvonimir Peri
Zadar, 2015.

Inteligencija znaenje i podjela

Svaki pojedinac je poseban tip osobe i u mnogo stvari se razlikuje od drugih ljudi. Jedna
od tih stvari koje su iskljuivo individualna karakteristika svake osobe je i inteligencija. No
bitno je istaknuti kako se ni dan danas psiholozi ne slau oko jedinstvene definicije
inteligencije koja bi egzaktno govorila to ista jest i bila na svima jednako uoljiva. Isto tako
svi se neupitno slau kako je inteligencija kognitivna sposobnost prisutna i ak u nekim
razmatranjima odreujua karakteristika ljudske vrste. Ipak, ono bitno to odreuje
inteligenciju jest da je to ljudska sposobnost, odnosno sposobnost snalaenja u novim
situacijama. Neki autori poput recimo Charlesa Spearmana smatrali su kako je inteligencija
jedinstvena generalna sposobnost koja se dade zabiljeiti u rezultatima razliitih testova.
Kasnije se pokazalo kako nije bio u pravu i da je pojam inteligencije, odnosno ono oznaeno
koje isti oznaava dosta varijabilan. Kasnije HowardGardner tvrdio je kako inteligencija nije
entitet sloen od vie razliitih sposobnosti, ve da naprosto postoje vie tipova inteligencije.
On ih je razdvojio na:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.

Logiko-matematika
Lingvistiko-verbalna
Vizualno-spacijalna
Tjelesno-kinestetika
Glazbena
Interpersonalna
Intrapersonalna

Svaka od navedenih tipova ima svoje popratne karakteristike, ali naravno moe se dvojiti o
egzaktnosti ovakve podjele, jer tko moe garantirati da u ovih sedam izdvojenih kategorija
ulaze ba sve ljudske sposobnosti!
Ukoliko se inteligencija uzima kao individualna karakteristika koja opisuje
sposobnosti individualca u odreenim okolnostima, vremenom se pojavila

potreba za

mjerenjem, odnosno

matematikim prikazom inteligencije. U takvom psihometrijskom

pristupu inteligenciji stvar postaje vrlo pragmatina, jer se poprilino uvjerljivo dade
valorizirati neija inteligencija i o dobivenoj vrijednosti zakljuiti na sposobnosti odreenog
pojedinca. Alfred Binet je prvi koji je izradio test inteligencije, a koji se temeljio na omjeru
mentalne i kronoloke dobi. Mentalna dob izraunavala se po postotku rijeenosti odreenih
zadataka koji klasifikacijski pripadaju odreenoj dobnoj grupi. Kasnije se Binetov test
modificirao, a bitna stavka uvedena je od strane njemakog psihologa Williama Sterna koji je
uveo pojam IQ (kvocijent inteligencije), a na standardni omjer mentalne i kronoloke dobio
dodao je umnoak sa 100 kako bi se izbjegao broj u decimalama.
IQ= MD/KD X 100 (%)1
Jedno od kljunih pitanja u znanstvenom krugu je da li je inteligencija nasljedna osobina, ili je
socio-kulturoloki uvjetovana i steena. Egzaktan i empirijski validan odgovor ne postoji ni
danas, ali istraivanja na djeci blizancima govore u prilog nativistikoj tezi koja govori da je
inteligencija naslijeena. No, mora se uzeti u obzir kako korelacija izmeu rezultata i teze
ipak nije potpuna, jer postoje odstupanja koja je vrlo teko tumaiti, stoga je sasvim
relevantna i legitimna empiristika pozicija koja preferira tvrdnju da je inteligencija bitno
steena iskustvom.
KORELACIJA MEU REZULTATIMA TESTOVA KOD OSOBA RAZLIITOG
STUPNJA GENETSKE POVEZANOSTI

Djeca odgajana zajedno bez srodstva

Dijete usvojitelj
Dvojajaani blizanci odgojeni zajedno
Jednojajani blizanci odgojeni odvojeno
Jednojajani blizanci odgojeni zajedno

1 Uvod u psihologiju obrazovanja

0,23
0,19
0,53
0,75
0,87

Inteligencija i kola

Jansen i Herrinstein iz SAD-a te Eyebck u Ujedinjenom Kraljevstvu pobornici su

"jesenizma" koji je na svu sreu odbaen od veine znasntvenika. Naalost neupueni laici su
prihvatili ideje navedenih znanstvenika. Jansen nedokazano tvrdi da se koeficijent
inteligencije nasljeuje u udjelu od 80 % a da se samo 20 % preostaje ostalim okolnostima
kao to je utjecaj okoline odnosno uenja. S naslovom dijela "Koliko moemo podii
koeficijent inteligencije i kolski uspjeh?" daje odgovor - vrlo malo, jer se veina inteligencije
nasljeuje. Naravno da takve tvrdnje nisu empirijski dokazane, tada uenje odnosno kole ne
bi imale u veoj mjeri ikakve koristi (Zarevski, 2000).
Povezanost kole i inteligencije je vrlo velika. Naime prema Cattellu i Hornu se fluidna
inteligencija razvija sluajnim uenjem dok se uenje u koli povezuje s kristaliziranom
inteligencijom. Binet je uz to koristio za prve testove inteligencije upravo za potrebe
prosvjete. S testovima inteligencije htio je selektirati i na vrijeme otkriti one uenike koji bi
imali probleme u usvajanju gradiva, te njima odrediti poseban nastavni program (Zarevski,
2000).
kola trai one uenike koji bi najbolje zadovoljavali njene zahtjeve odnosno one koji bi
najbolje i najvie nauili gradiva i bili posluni ustanovi. Trai se razumijevanje apstraktnog i
dekonekstualiziranog gradiva to nije jednostavno, pogotovo u samim poecima obrazovanja
uenika gdje je dob pa time inteligencija nia. U koli uspijevaju oni koji mogu razmiljati o
postupcima, dogaajima i pojavama ak i onda kada nisu u izravnom doticaju. Oni uenici
koji mogu dobro razumjeti kontekstualne znakove, mogu se lako prebacivati iz jednog polja
prouavanja u drugi. Primjerice, s razmatranja uzroka Prvog svjetskog rata na ispitivanje
razloga zato kugle razliitih masa padaju na odreeni nain a zatim razmiljati i o prividno
besmislenim pojmovima i informacijama poput nule u matematici (Gardner, Kornhaber,
Wake, 1996).
Za

sada

se

ne

zna

jesu

li

osobe

roene

sa

sposobnou

lakeg

shvaanja

dekontekstektualizacije ili je na njih djelovala okolina kao to je kola. Dekontekstualizacija

se potie u kolama na razne naine kao to je na primjer glasno ponavljanje u razredu kada se
oekuje od uenika da to slinije ponovi to je izgovorio profesor ili u ispitima u kojemu se

trai reprodukcija znanja koji se skupljao dui period. Sve su to prakse koje su se ustalile u
obrazovanju i koje se koriste iz navike jer se oekuje da su jedine isprane i najuinkovitije.
Tko uspijeva u koli - one osobe koje su inteligentne, no to ne objanjava dovoljno. Ako je
kola najbolje mjesto za rad s dekontekstualiziranim oblicima ne udi da ako su osobe dobre u
testovima inteligencije budu dobre i u koli odnosno dekontekstualizaciji. Da se ispituju
poduzetnici onda bi oni koji su dobri bili najuspjeniji za trite. U svakom sluaju, vea
inteligencija pospjeuje shvaanje te lake i bre procesuira uenje nastavnog gradiva u
kolama. Meutim, bez obzira na to nije nuan odnos vie inteligencije i boljeg uspjeha u
koli bez obzira kako se obrazovna ustanova institucionalizira ili kao se inteligencija definira.
Nema potpune korelacije izmeu varijabli testa inteligencije i uspjeha u koli. U veini
ispitivanja ona iznosi oko 0,5 iz ega proizlazi kako vei dio varijabiliteta jednostavno nije
objanjiv inteligencijom. Kako god se ona mjerila inteligencija se samo jedan od prediktora
kolskog uspjeha (Gardner, Kornhaber, Wake, 1996).
Ako je uenik uspjeniji nego to se predvialo na temelju ispitivanja i dobivanja njegovog
koeficijenta inteligencije tada je njegov kolski uspjeh pretjeran, odnosno ispunjavaju kolske
obveze bolje n nego to se od njih oekuje. Ako je suprotan sluaj tada su postignue premala.
Istraivanje od strane Rosenhala i Jacobsena pokazuje kako netone procjene inteligencije
mogu biti poticajne ali i nazadni faktor za osobu u ovom sluaju uenika. Dakle Rosenhal i
Jacobsen su ispitivali utjecaj oekivanja od strane roditelja i uitelja na uspjeh njihovih
sinova/uenika. Istraivanje se provelo na nain da su prethodno testirali test inteligencije na
skupini uenika i ih selektirali one koji su imali slinu razinu koeficijenta inteligencije. Iako
su jedako ili priblino bili "pametni" znanstvenici su neke od njih izdvojili i deklarirali kao
"iznadprosjeno pametnima" te ih takvima predstavili njihovim uiteljima. Posljedice toga su
bile takve da su se uitelji drugaije ponaali prema takvima uenicima. Od "pametnijih"
uenika su traili vie te su ih neprestano poticali i radili vie nego s "manje pametnim
uenicima". Na kraju je rezultat bio iznenaujui. Oni uenici koji su bili forsirani od strane
uitelja su redovito i postizali bolje rezultate od svojih kolskih kolega iako su bili podjednake
inteligencije. Ovo se moe odnositi i na roditelje a ne samo na nastavnike. Ovo takoer moda
odgovara i na pitanje zato iznadprosjena inteligencija ne osigurava uspjeh u kolama i
svakodnevnog ivota (Gardner, Kornhaber, Wake, 1996).
Inteligencija i posao

Naukovanje
Naunici razvijaju vjetine postupnim ukljuivanjem u kompleksnije i izazovnije
aktivnosti povezane s poslom koji je cijenjen u njihovoj zajednici. Najprije samo promatraju
osobe koje su vjete u nekom poslu, a zatim i sami uskoro sudjeluju u svakodnevnom poslu
(Zarevski, 2000.).
U industrijaliziranim sredinama mala djeca obino ne sudjeluju u naukovanju, ve
prvo pohaaju kolu. Djelomice to ine jer se za razliku od tradicionalnih drutava ne moe
pretpostaviti koja e zanimanja odraslih jo postojati kad djeca odrastu, a i stoga to kola eli
razviti pismenost(Zarevski, 2000.). U industrijaliziranim sredinama, sindikati takoer nastoje
poticati naukovanje za one koji nisu ukljueni u kolski sustav(Zarevski, 2000.). Naukovanje
se dakle ne ograniava samo na tradicionalne kulture. I lijeniko stairanje u bolnicama
takoer je vrsta naukovanja.

Vjetine strunjaka
Strunost je podruje koje se moe prouavati sa razliitih stajalita. esto shvaanje
postizanja strunosti potjee iz istraivanja koja su usmjerena na procese rjeavanja problema.
To se obino postie uspredbom uinka strunjaka i poetnika u istim zadacima. Na primjer,
prouavanja ahista dala su mnoge vrijedne nalaze o prirodi strunosti. ah se esto
prouavao jer omoguava unaprijed dogovorenu procjenu kvalitete igraa. Stoga se strunjaci
lako mogu prepoznati. Nadalje, omoguuje i sustav biljeenja poteza koji istraivaima
pomae u prikazivanju problema i rezultata. Prema Chaseu i Simonu (1973.) glavna razlika
izmeu profesionalca ahista i ahista amatera jest organizacija pamenja za ahovske
pozicije. Tako ni strunjak vie nije struan ako mu se primjerice u nekom testu pokae
nelogian raspored figura na ahovskoj ploi. On e u tom sluaju biti zbunjen, odnosno
jednak amateru, u kontekstu tumaenja tog rasporeda figura ili nastavka pratije.(Zarevski,
2000.)
Uz vanost prakse u postizanju strunosti, nalazi iz istraiovanja o ahu pokazuju da
postoje jo neke znaajke koje su svojstvene strunjakoj izvedbi u mnogim podrujima.
Primjerice, strunjaci s velikim i dobro organiziranim pamenjem informacija u odreenom
podruju, toniji su od poetnika u rjeavanju porblema u tom podruju. Strunjaci pohranjuju
sklopove informacija, to im omoguuje vei stupanj automatizma. Uz to, rabe i ono to se
naziva razmiljanjem unaprijed. Oni se oslanjaju na znanju utemeljene pristupe.

Upotrebljavaju djelie informacija kako bi na temelju njih zakljuili o novim podacima i doli
do rjeenja. (Zarevski, 2000.)
Meutim, iskustvo (itaj strunost) objanjava samo oko 20 % varijance u poslu.
Psihometrijski usmjereni istraivai objanjavaju razliku u postizanju strunosti ljudi sa
slinim iskustvom djelovanjem ope inteligencije ili posebnih sposobnosti(Zarevski, 2000.).
Ukratko, iskustvo moe dovesti do kompetencije pri rutinskom obavljanju zadataka, to
postiu mnogi ljudi. Meutim postizanje strunost zahtjeva praksu, koja ukljuuje
samomotrenje, razmiljanje, istraivanje i povratne informacije od drugih.

Radne organizacije
Industrijalizirana drutva omoguavaju razvoj vjetina na mjestima poput ureda,
tvornica, kola, duana, bolnica, policijskih postaja, laboratorija ili restorana. Zajedniki je
nazivnik tih razliitih radnih organizacija to to one kao i ostale organizacije moraju
koordinirati mnoge individualne postupke, ukljuujui interakcije meu ljudima, planove i
proizvodnju. (Zarevski, 2000.)
Koordinacija ljudi u mnogim sloenim organizacijama sve ee poprima oblik
birokratske hijerarhije(Zarevski, 2000.). Birokratska hijerarhija utjee na razvoj vjetina. To
posebno vrijedi za one na dnu te hijerarhije. Nasuprot obiteljskom naukovanju ili zanatskoj
radionici, osobe na dnu hijerarhije moda nikad nee vidjeti praktiare koji izvode mnogo
sloenije zadatke na viim organizacijskim razinama(Zarevski, 2000.). Onima na dnu
hijerarhije ne trebaju znanja i vjetine onih na vrhu, te imaju malo izgleda da kao periferni
sudionici steknu te vjetine.
Taylor je 1911. izloio zamisao o znanstvenom upravljanju, koje ukljuuje etiri
naela koja moraju uiniti organizacijske procese to racionalnijima i djelotvornijima: 1)
potrebno je utvrditi najbolju metodu za izvoenje svakog zadatka; 2) rukovoditelji moraju
uvkebavati, poduavati i razvijati radnike; 3) rukovoditelji moraju srdano suraivati; 4)
jednaka podjela rada i odgovornosti(Zarevski, 2000.).
Premda je znanstveno upravljanje tijekom povijesti imalo uglavnom lo utjecaj na
razvoj vjetina, njegovo nastojanje u podizanju proizvodnosti, djelotvornosti i blagostanja
uinilo ga je popularnim u Sjedinjenim Amerikim Dravama i izvan njih.

Industrijalizacija i znanstveno upravljanje mehanizirali su i automatizirali posao.

Automatizacija je dovela do smanjenja baze vjetina u nerukovodeih radnika, a umjesto toga
poveao se broj radne snage sposobne dijeliti upute pretpostavljenima.
Prema Zuboff (1988.), sposobnost radnika da razvije intelektualne vjetine ovisi
djelomice o individualnoj kompetenciji. Ona razmilja o tome da ljudi koji se bave
raunalnim medijima trebaju vei oslonac u matematiko-logikoj nego u tjelesnokinestetikoj inteligenciji bitnoj za rad sa strojevima. Meutim, individiualna kompetencija
nije dovoljna za razvoj intelektualnih vjetina poput apstrakcije, zakljuivanja i proceduralnog
prosuivanja. Organizacije su te koje moraju stvoriti uvjete. Meutim, slijedei logiku
tajlorizma, rukovoditelji u radnim organizacijama esto uvode tehnologiju kako bi poveali
kontrolu nad radnim procesom i kako bi potkopali intelektualne vjetine radnika. (Zarevski,
2000.)
Za razliku od sustava koordinacije koji je zagovarao Taylor, japanska industrija ne
preputa razmiljanje rukovoditeljima, a izvedbu zadataka radnicima (Zarevski, 2000.).
Umjesto toga, japanski se model oslanja na sposobnost obrade informacija svakog radnika,
to sve zaposlene ini nezamjenljivim i vitalnim dijelom svakog poduzea. U Japanu, ope
prikupljanje i analizu statistikih podataka provode uz rukovoditelje i radnici i predradnici.
Nadalje, japanska industrija i poslovanje esto se organiziraju oko krugova kontrole kvalitete
malih grupa zaposlenika koji se redovno sastaju kako bi se uzajamno obrazovali. Timovi
japanskih radnika odgovorni su za skupinu povezanih zadataka. Oni se mijenjaju na tim
zadacima esto i svakih nekoliko sati. Taj ih proces motivira da naue nove vjetine te se
japanski radnici lake prilagoavaju promjenama poput izostanaka s posla ili novih zahtjeva
potroaa. Uvjeti u kojima se vodi rauna o osposobljavanju zaposlenih, u kojima ih se potie
na upotrebu i analizu podataka, u kojima se omoguava daljnje usavravanje i gdje se
smanjuje hijerarhija doveli su do iznimne djelotvornosti japanske radne snage (Zarevski,
2000.)

Zakljuak

Inteligencija pomae u praksu, ali nije garancija za uspjeh u poslovnom ili privatnom
ivotu

Nekompatibilnost razliitih vrsta inteligencije

Problem obrazovanja analitika inteligencija

Visok kvocijent inteligencije pojedincu otvara mnoga vrata, od sveuilita do velikih

kompanija, ali on sam nije garancija uspjeha ni ostvarenja cjelokupnog potencijala.

Na kolski uspjeh osim inteligencije utjeu brojni drugi faktori poput motivacije,
radnih navika, okoline, ivotnih uvjeta, kreativnosti i snalaljivosti. Razliite vrste
inteligencije koje pojedinac moe posjedovati ne moraju biti kompatibilne meusobno, no
uglavnom su inteligentni ljudi sposobni u irem spektru mogunosti. Osim matematike
inteligencije za uspjeh je izrazito vana emocionalna inteligencija (koja se povezuje s
afektivnom stranom ivota) i socijalna inteligencija, koja se oituje u sposobnosti uspjene i
kvalitetne komunikacije s drugima.
Ustanovljeno je da su kreativni ljudi barem prosjeno inteligentni ali natprosjeno
inteligentni ljudi nisu kreativni. Jedan od problema suvremenog kolstva je to se kod djece
potie uenje mehanikim pamenjem, dok se kreativnost ne razvija. Umjesto da kolski
sustav poduava djecu kako koristiti svoju inteligenciju i prilagode je okolini, kola potie
lingvistiku, matematiku inteligenciju i logiko razmiljanje.

Literatura: Zarevski, P. (2000.): Struktura i priroda inteligencije, Jastrebarsko, Naklada slap,

278. 298.

Literatura
Gardner, H., Kornhaber, M.L., Wake, W.K. (1996): Inteligencija; razliita gledita, Naklada
Slap, Jastrebarsko
Zarevski, P. (2000): Priroda i struktura inteligencije, Naklada Slap, Jastrebarsko