Professional Documents
Culture Documents
Lav Nikolajevic Tolstoj-O Muhamedu
Lav Nikolajevic Tolstoj-O Muhamedu
M U H A M M E D, a.s.
KaraKutu
Rije izdavaa...
Treba da se zna
Za Tolstojevu poslanicu vezanu za hadise pejgambera Muhammeda, a.s., ve se
odavno znalo meu izdavaima, ali je rije o tajanstvenom djelu koje nije moglo biti
predstavljeno itaocima. Jer, interes svjetski slavnog pisca kakav je bio Tolstoj za govor
Muhammeda, a.s., njegovo sakupljanje i objavljivanje u elji da to podijeli sa ruskim
narodom, bilo je neizmjerno vano za vjersku i kulturnu javnost.
Tolstoj je od probranih hadisa iz knjige Hadisi Muhammeda, a.s., indijskog
uenjaka Abdullaha Es-Suhreverdija, napravio manju zbirku ije je izdavanje i tampanje
zajedno sa originalom zahtijevalo od nas ozbiljne napore i istraivanja. Uprkos tome to
smo znali koliko je vano i to to je Tolstoj samo probrao Pejgamberove, a.s., hadise i
objavio pod svojim imenom, pomislili smo da e biti bolje da napravimo projekat u koji
e ui postojei sadraj zajedno sa elementima koji potkrepljuju ovo djelo. Tako smo
odluili da u djelu koje je pred vama donesemo jo neka poglavlja sa Tolstojevom
korespondencijom koja se odnosi na islam, kao i doivljajima. Uraena su ozbiljna
istraivanja da bi se dolo do navedenih pisama, dokumenti su pronaeni i vama ih
nudimo u vidu vjernih snimaka u zadnjem dijelu nove edicije.
Tolstojev odabir i tampanje hadisa Muhammeda, a.s., samo po sebi je bilo
dogaaj u carskoj Rusiji, toga smo bili sasvim svjesni. Vizija ideje i osjeaja sa kojima je
jedan Tolstoj odabrao ove hadise i napor razumijevanja mogli bi biti ozbiljna pomo u
irenju ljudskih horizonata. Ali, najvanije od svega je to to je jedan vanredan ovjek
kakav je Tolstoj, pripremio ovu zbirku, koliko god mala bila, to je elio da podijeli to s
ljudima i to je tampao ovu knjigu, kao izraz mogunosti da bude musliman, izraz
divljenja koje je osjeao prema islamu.
Na cilj posve sigurno nije poduhvat u svrhu obmane svijesti nepostojeim
sluajevima, idejama ili tekstovima. Naprotiv, elimo donijeti dokumente, informacije i
izvore, skidajui zavjesu tajanstvenosti sa stvari koje postoje i za koje smo uvjereni da su
istinite. Tolstojeve rijei: Kad bi ovjek imao pravo da bira, svaki razuman pravoslavac
i svaki ovjek, bez sumnje i nedoumice prema islamu, prihvatio bi samo Allaha i
Njegovog poslanika vrijedni su koliko cijela knjiga podataka. Ljudi treba da znaju o
promjeni u kulturi vjerovanja ovog slavnog pisca, kao i patnjama koje su pratile tu
promjenu.
Rasih Ylmaz
Predgovor
Tolstojeva vjera
Poslanica pod nazivom Muhammed, svjetski slavnog ruskog pisca Tolstoja,
ima niz specifinosti. Najprije to to je ovo djelo napisano u hrianskoj Rusiji, u periodu
presije, i objavljeno 1909. godine. Zbirku je sainio jedan od najznaajnijih pisaca u
Rusiji i svijetu, Lav Nikolajevi Tolstoj. Ovog, inae bogatog ovjeka, upoznajemo kroz
napore da doe do vrstih i ispravnih vjerskih uvjerenja. Kao drugaiji od slinih, on nije
bio od onih koji ovinistiki prave podjelu u vjeri. Sklonost ispravnom i nepridavanje
znaaja ovosvjetskim vrijednostima njega su pribliili vjerskim istinama.
Miljenja smo da ovo djelo, koje je L. Tolstoj sainio iz osjeaja divljenja prema
Muhammedu i islamskoj vjeri, nikoga nee iznenaditi, posebno turske itaoce, kao
vodee u visokoj kulturi i vjerskom znanju u savremenom svijetu.
Lav Tolstoj je sainio ovo djelo u periodu Carstva i objavio zajedno sa drugim
djelima 1909. godine. Ovim djelom Tolstoj ruske itaoce upoznaje sa Muhammedovim
hadisima. Smiono moemo rei da je na ovaj nain uticao na njihovu vjersku misao i
odgoj. To to je Tolstoj, koji se smatrao vjernikom u Rusiji u to vrijeme, predstavljao
linost Muhammeda i njegove ideje koje su se oslanjale na boansku mo, poveali su
uticaj knjige.
Dok su se u periodu Saveza Sovjetskih Socijalistikih Republika Tolstojeva djela
stalno i iznova tampala, iz nekog razloga, zbirka Muhammedovi hadisi kojih nema u
Kur'anu nije objavljena. U prvim godinama SSSR-a ljudima je silom naturana
ateistika lina karta. Zbog neprihvatanja ove iskaznice, 1938. godine u Rusiji je
pogubljeno jako puno ljudi. U ovakvom periodu prirodno se nije moglo oekivati da
Tolstoj bude izuzetak.
Ako treba da damo jedan primjer cenzure: 1978. godine (70 godina nakon
objavljivanja djela) u Azerbejdanu, najveem asopisu u Republici Azerbejdan, htjeli
su da u uvodnom dijelu ove poslanice dodaju pismo koje je J. Vekilova, supruga jednog
generala turskog porijekla, napisala Tolstoju, da ga prevedu na azeri-turski i objave.
Drutvo za cenzuru iz Bakua nije dozvolilo objavljivanje. Razlog je bio to je tako veliki
ruski pisac kakav je bio Tolstoj, iznosio znaajne i uzviene misli o islamskoj vjeri i
Muhammedu. Redaktor je zbog ovoga ekao sa objavljivanjem i nakon nekog vremena se
obratio za dozvolu Moskvi. im je otud stiglo doputenje da se moe objaviti, poslanica i
pisma su se nali pred itaocima. Tako su 1978. godine prvi put pisma u ovoj knjizi
objavljena u azerbejdanskoj tampi, na azeri-turskom i ruskom.
Tolstojeva poslanica i pisma su privukla prilino panje. Meutim, i takav majstor
pera poput Tolstoja, ovjek koji je gajio veliko potovanje prema islamu, zapao je
metodoloku greku odabirui naslov svom djelu. Mislimo da je islam bila vjera o kojoj
se nije moglo uiti u Rusiji, iako nije bilo otvorene zabrane u Ruskom carstvu. Upravo
zbog toga je Tolstoj i napravio metodski ovu greku u odabiru naslova.
Uvod
turskog na savremeni turski jezik. Iz ovog razloga bi trebalo da se vre dalja istraivanja
na jezicima koji odgovaraju kulturi naroda bilo iz pisama bilo iz hadisa.
Na kraju, izraavam svu zahvalnost uvaenoj gospodi, prof. Telman Alijevom i
Vakifu Halilovom, koji su preveli ovu zbirku i pisma na azeri-turski, kao i Rasihu
Yilmazu, Predsjedniku Upravnog odbora Karakutu Yayinlari, koji je insistirao da se ovo
djelo ponudi itaocima i sa eljom i uzbuenjem ekao da se zavri prevoenje i cijeli
projekat.
Arif Arslan
Istanbul, maj 2005.
Lav
N i k o l a j e vi T o l s t o j
Vaskrsnue je slijedee veliko djelo nakon Rata i mira i Ane Karenjine, ali
ga je poeo da pie tek 20 godina nakon zavretka pisanja Ane Karenjine 1876. godine.
u tom periodu on e doiviti velike potrese u svom ivotu, promjene u pogledu stava
prema svijetu, ljudima, ivotu uope. Uporedo sa tim preobraajima, on poinje da pie o
osjeajima prema teretu teologije i razmiljanjima o Bogu, ovjeku, ivotu i smrti. ta je
vjera, Smrt Ivana Iljia, Sa im ovjek ivi, Tri smrti i Manifest smrti su
romani i prie sa tim tematikama.
U periodu 1891-1892. godine njegov duh je teko pogoen proivljavanjem
oskudice i bolesti u Rusiji, a posebno smru najdrae keri Vanike koja umire u sedmoj
godini.
Prvu reenicu Vaskrsnua napisao je 1896., a cijelo djelo je zavrio 1899.
godine. U isto vrijeme poinje da pie Kreutzerovu sonatu, djelo kroz koje se oslikava
njegovo sve nespokojnije stanje duha.
U momentu kad vie nije mogao da izdri situaciju stalnih svaa koje su u
porodici poele jo u prvim godinama braka, ostavio je pismo svojoj supruzi i napustio
kuu u Jasnoj Poljani. Bio je 9. novembar 1910. godine. Tolstoj je imao 82 godine.
Tolstoj, koji je cijelog svog ivota traio sam sebe, sutinu ivota i Boga, nekoliko
dana nakon to je napustio kuu, dobio je zapaljenje plua dok se spremao da otputuje u
Bugarsku preko Odese i Istanbula. Tolstoj je umro na eljeznikoj stanici u Astapovu,
ujutro, u 06:05, 20. novembra 1910. godine.
Prema oporuci, ukopan je u jednom tihom i sjenovitom uglu Jasne Poljane, u
mjestu gdje je proivio najljepe dane svog ivota i djetinjstva u igri sa svojom braom.
11
PRVO POGLAVLJE
M U H A M M E D, a . s.
(L. N. Tolstoj je 1908. godine proitao u Indiji tampano djelo Hadisi Muhammeda,
a.s. od Abdullaha Es-Suhreverdija. Od proitanih hadisa napravio je zbirku i tampao
je u ruskoj tampariji Posrednik. Knjiga je objavljena u oktobru 1908. godine i
itaocima predstavljena pod naslovom Muhammedovi hadisi kojih nema u Kur'anu.
Prvo poglavlje je, ustvari, zbirka hadisa koju je objedinio Tolstoj. Poto naslov djela
metodoloki nije bio ispravan, kasnije je promijenjen u Muhammed, a.s.)
12
Sveopa uputa
Ranije smo ve pominjali otvoreno divljenje koje je Tolstoj gajio prema poslaniku
Muhammedu, a.s. Ono se rodilo nakon iitavanja hadisa i istraivanja zbirke hadisa koju
je uredio indijski islamski mislilac Suhreverdi. itajui, Tolstoj je pravio zabiljeke sa
primjerima iz svake oblasti, elei da ruski narod koji nije znao nita o Muhammedu, a.s.,
i masu drugih italaca, prijatelja i kolega, upozna sa Poslanikom, a.s., da uini da ga
zavole, nakon ega e pripremiti malu zbirku hadisa, poslanicu punu sveopih uputa i
savjeta.
Uz Tolstojeva objanjenja rijei i postupaka Muhammeda, a.s., njegove
dobrohotnosti, morala, pravednosti, pravinosti i jo puno drugih vrijednota, nije se
moglo zamisliti da to nee privui ovjeka zdravog razuma. On je shvatio istananu
vrijednost jednog od najotroumnijih i najsavjesnih ljudi na svijetu, istraivao i uvjerio se
u to, pa je, bez sumnje, htio da to podijeli sa ljudima. I evo, elja ovog vanrednog pisca
sad je pred vama, u buketu hadisa koje je on probrao i donio u vidu ove zbirke.
13
14
njemu trkom. Ko meni doe sa grijehom poput svijeta velikim, pod uslovom da druga ne
pripisuje, ja u ga sa tolikim magfiretom doekati.(5)
***
Allahu moj, mene oivi kao siromaha, uzmi mi duu kao siromahu i na Sudnjem danu sa
siromanima udrui.
Hz. Aia upita:
- Zato tako, Allahov Poslanie?
- Zato to e oni, ree Poslanik, ui etrdeset godina prije bogatih.
Aia! Voli siromane i pozivaj ih blie u skup, da i tebi Allah bude blie na
Kijametskom danu .
- Allahu moj! Oivi me sa siromanima, duu mi uzmi sa siromanima i njima me
pridrui.(6)
***
Najmilija stvar Allahu je kad ovjek od zarade od svog rada pomogne onom koji nema
dovoljno.(7)
***
Niko ne popije bolji gutljaj nego kad proguta svoju ljutnju.(8)
***
Nijedan od vas nee biti pravi vjernik sve dok svom bratu ne bude elio ono to sam sebi
eli. (9)
***
Dehennem je opasan stvarima koje prijaju nefsu; denet, pak, opasan je stvarima koje
nefs nee. (10)
***
Uzvieni Allah je naredio: ovjee, da se samo po mojim zakonima vlada, vladao bi se
po meni i liio. Kae: ovako je bilo, ovako e biti... (11)
Znai, da se ovjek pravilno ponaa prema zakonima prirode i ivota, Uzvieni Allah bi
mu donio elje na mjesto i ispunio sve to moli. (Abdullah Es-Suhreverdi)
***
Ne optereujte srce suvinim jelom i piem. (12)
***
15
Kad je Allah stvorio elju, uinio je da se ona ljulja as ovamo as onamo (ba kako se
stablo hurme njie desno lijevo), pa ju ojaao brdima oko nje i elja se dobro usadila.
Meleci su se u udu nali pred snagom grana.
- Gospodaru na, rekoe, jesi li stvorio neto jae od ovih brda?
- Jesam, stvorio sam eljezo.
- Jesi li stvorio neto jae od eljeza?, upitae
- Jesam, stvorio sam vatru, ree Uzvieni Allah.
- Jesi li stvorio neto jae od vatre?, nastavie sa ispitivanjem.
- Jesam, stvorio sam vodu.
- Jesi li stvorio neto jae od vode?
- Da, stvorio sam vjetar, ponovo odgovori Uzvieni Allah.
- A od vjetra jesi li neto jae stvorio?
- Jesam, stvorio sam dijete ovjeka, ree i nastavi:
- Ako on desnom rukom da sadaku, tako da lijeva ruka to ne vidi (to je onda jae).
(13)
***
Uzvieni Allah poruuje: Ja sam tajna riznica. elio sam da se zna, pa sam stvorio
ovjeka. (14)
***
Nemoj loe ni na koga. ak i da to neko uradi tebi i iznese na vidjelo tvoje sramote, rune
stvari, ti nemoj objelodaniti i iriti njegove. (15)
***
Uzvieni Allah je neke stvari uinio farzom, ne budite nemarni prema njima. Postavio je
granice da se ne bi zapalo u grijeh, pa nemojte prekoraivati te granice. Neke stvari je
zabranio, pa to i ne inite. O nekim stvarima nije govorio, ali ne zato to je to zaboravio,
nego iz merhameta prema vama, pa to nemojte remetiti istraujui. (16)
***
Ako neko pokae samilost prema Allahovim stvorenjima, i Allah e biti samilostan
prema njemu. ini dobro prema ljudima ne gledajui na njihovu dobrotu ili zlou. ini
dobro drugima da to bude smetnja njihovoj zlobi. (17)
***
Upitan je Muhammed, a.s.:
- Na emu se zasniva vjerovanje? On je ovako odgovorio:
- elite drugima ono to elite sebi; ne elite drugima ono to ne biste poeljeli
sebi. (18)
16
***
Iskrenost jednog muslimana se mjeri prema beskorisnosti u stvarima u kojima mu nije
dovoljna njegova snaga. (19)
***
Uzvieni Allah je sainio puteve sa zidovima s obje strane; preko zidova su zastori, a
vrata ispod otvorena. Napravio je i jedan put prema njima; na poetku puta stoji straar i
onima koji idu prema kapiji ovako govori:
- Samo pravo idite i ne lutajte nikud.
Potom straar koji stoji gore iznad govori:
- Ne ulazite kroz ovu kapiju, da ne propadnete.
Ovaj put, to je put ivota. Otvorena vrata su poslovi koje Uzvieni Allah smatra opasnim.
Zastori koji padaju preko vrata su granice koje je postavio Allah. Prvi straar je Allahov
kelam. Drugi pak straar je strah od Allaha u srcu svakog ovjeka.
[Ovaj hadis je Tolstoj unio u zbirku sa grekama u prijevodu i prijenosu. Prijevod koji
smo napravili prema izvoru glasi ovako:]
- A koji je pravi put (sirat ul-mustekim)?, upitao je jedan ovjek. Allahov Poslanik
mu je ovako odgovorio:
- Muhammed, a.s., nas je ostavio na jednom kraju sirat ul-mustekima. Njegov drugi
kraj ide u dennet. Desno i lijevo od ovog glavnog puta ima drugih sporednih
puteva. Na svakom od njih stoje ljudi i pozivaju otud one koji prolaze. Ako neko
zaluta na ovaj sporedni put, taj e ga put odnijeti u vatru. Onaj ko ostane na
ispravnom putu, taj e dospjeti u dennet. Kad je Ibn Mes'ud ovo objasnio,
prouio je ovaj ajet:
Ovo je moj sirat ul-mustekim, pa slijedite ga. Nemojte zalutati na druge puteve, jer
e vas oni odvesti od Allahovog puta (20)
***
-
Gledanje sa strau je zinaluk. Ako se ena ukrasi i ode na muki skup da bi se pokazala,
onda je to zinaluk, kao i gledanje sa poudom. (22)
17
***
Vabisa Ibni Ma'bed je rekao: Doao sam kod Resul-i Ekrema, a on mi ree:
- Jesi li doao da me pita ta je dobroinstvo?
- Da, rekao sam. On mi onda ree:
- Govor srca.
- Dobroinstvo je ono na to srce pristaje da se uradi i to smatra odgovarajuim.
Grijeh je, pak, ono to te grize iznutra, to budi sumnju i otpor ak i da se ne znam
koliko fetvi dade da se neto uradi. (23)
***
Sve dok ne budete imali svoju vjeru, neete prispjeti do Allahovog carstva. Sve dok ne
budete voljeli jedni druge, neete postii ono to elite. (24)
***
Dobrota i pokornost znak su imana; brbljivost i lakomislen govor su znak dvolinjatva.
(25)
***
Bolje ostati sam nego biti sa nasilnicima. Bolje biti sa dobrim ljudima nego biti sam.
Poduavati onog ko eli da naui bolje je nego utiti. utiti je bolje od praznog govora.
(26)
***
Allah uvijek nagrauje one koji ne pokazuju srdbu nego je savladavaju. (27)
***
ta god ko da uradi mjeri se prema namjeri njegovih postupaka. (Postupci prema nijetu)
(28)
***
Uzvieni Allah uzima za dosta onog ko ivi od onoga to je sam zaradio. (29)
***
Pravi je onaj koji je pred nevoljom strpljiv i postojan. (30)
***
18
19
***
Moje siromatvo je izvor moje asti. (43)
***
Pravi vjernik je onaj koji je iskren prema Allahu, koji ivi zadovoljan prema Njegovim
odredbama i u nadi za Njegovu milost. (44)
***
Zinaluk oiju je gledanje, zinaluk jezika je govor. Nefs osjea elju i poudu. I organi to
ine potvrdnim ili lanim. (45)
***
Najmra stvar Uzvienom Allahu je pokazivanje mukaraca i ena u ibadetu. (46)
***
Uzvieni Allah je samilostan prema onima koji se izdravaju od svoje zarade, a ne prema
onima koji se izdravaju prosei. (47)
***
Ko bude u velikoj muci, i njegova nagrada e biti toliko velika. Ko se nae pred jo
veim nevoljama, i njegova nagrada bit e jo vea. Uzvieni Allah doista koga vie voli,
toliko ga na vee muke stavlja. (48)
***
Muhammed, a.s., je imao naviku da kad zavri namaz, proui ovu dovu:
Allahu moj! Moli za moju vrstu vjeru u Tebe. Molim da budem spreman za Pravi put.
inim Ti seddu uzdajui se u Tvoj merhamet i pomo. Molim se Tebi koji brie moje
greke, koji si mi dao isto srce i jezik sa ispravnim govorom. Molim se Tebi koji mi
preporuuje injenje dobra i uva od zlih djela i greaka. Molim Te za oprost grijeha
koja sam uinio tajno ili otvoreno. (49)
***
Znate li ta je to to kvari nau vjeru i unitava je?
Greke tumaa; naopake rasprave lanih prenosilaca i zapovijedi vladara
skrenuli s puta. (50)
koji su
***
20
21
Ovaj svijet i sve blagodati na njemu su vrijedni, ali najvrijednije od svih nimeta su dobre
ene. (60)
***
Znam da je sve osim Allaha prolazno. Niko osim Lebida to ne ree. (61)
***
Idite za istinom, uzdravajte se od lai. (62)
***
Istinskom vjerniku ne pristaje da nekog sramoti, da ini nepriline stvari ili govori
beskorisne rijei. (63)
***
Nemojte u lice bacati greke ljudi, pogotovo ako ih i sami imate. (64)
***
Nema ljepe stvari nego li vie utiti, a duu upuivati na dobro. (65)
***
Kad govorite, budite iskreni; kad obeate, odrite to; vraajte svoje dugove; ne unosite
glupost u svoje misli i poslove; uvajte svoje ruke od rastronosti i runih stvari. (66)
***
Uzvieni Allah nareuje da se odnosimo fino, uravnoteeno i sa potovanjem, da nikome
zuluma ne inimo. (67)
***
Bilo ko da nas poziva na injenje nasilja, taj nije od nas. Ni onaj koji svoj narod ostavlja
u neznanju i lai, nije od nas. Nije od nas ni onaj koji svoj narod izlae tekoama i
nevolji. (68)
***
Lijep razgovor se sa dragim ovjekov vodi bez rijei i jezika. (69)
***
22
Nije istinski vjernik onaj ko ne eli svom bratu isto ono to eli i sam sebi. (70)
***
Musliman je onaj od ijeg jezika i ruke nije vidio tete drugi musliman. Mu'min je onaj
kod koga je narod siguran za svoj ivot i imetak. (71)
***
One koji nanose tetu ljudima jezikom ibadet ne isti. (72)
***
Znate li ta je bolje od klanjanja namaza, posta i injenja dobra?
Pomiriti zavaene. Jer, zloba, odbojnost i neprijateljstvo ovjeka ostavljaju bez nagrade
od Allaha. (73)
***
Uzvieni Allah nije stvorio nita ljepe od uma i pameti. I bogatstvo je ljudima dao samo
radi toga. Allah se razumom poima. (74)
***
Uzvieni Allah je Milostiv i milostivo postupa. Ono to daje milostivima, on nee dati
estokima i ljutima. (75)
***
Snani, jaki ljudi su oni koji ne umanjuju zasluge ljudi nego se usteu u svojoj ljutnji.
(76)
***
Pravo bogatstvo nije velik imetak nego sitost srca. (77)
***
Abdullah Ibn Mes'ud ovako govori:
Resulullah je bio usnuo na jednoj ponjavi. Kad je ustao, na njemu su ostali tragovi
ponjave na kojoj je leao. Allahov Poslanie, da ti mi stavimo jedan duek, rekosmo
mu. Na ovo Resuli Ekrem ree:
- Koliko sam ja vezan za ovaj svijet? Ja sam na ovom svijetu samo poput putnika
jahaa koji se skloni u sjenu drveta, a onda otud ustane i ode. (78)
***
23
Kad gledate ljude koji su bogatiji i ljepi od vas, ne zaboravite da su oni nie od vas. (79)
***
Kad jedan od vas ima vie imetka ili je ljepi, neka okrene pogled na onog ko je nie.
Ovako treba uraditi da biste vidjeli kako je mali nimet koji je Allah vama dao. (80)
***
Doao jedan ovjek Allahovom Poslaniku:
- Allahov Poslanie, ja tebe volim, ree.
- Pazi ta govori, ree mu Poslanik.
- Tako mi Allaha, ja tebe volim, ovjek ponovi ovo tri puta.
Na ovo e Resulullah:
- Ako me voli, spremi onda oklop siromatva. Zato to do onog ko mene voli
siromatvo stie bre od bujice koja juri svom cilju. (81)
***
Na svaki ljudski zglob, svaki dan ovjek treba dati sadaku:
Sadaka je pomiriti pravedno dva ovjeka.
Sadaka je pomoi nekome da na konja uzjae ili pomoi mu teret na konja natovariti.
Sadaka je lijepa rije.
Sadaka je svaki korak koji uini na putu vrenja namaza.
Sadaka je uklanjanje smetnje koja stoji na putu prolaznicima. (82)
***
Uzvieni Allah poruuje: Svakom ko prema Mome dostu (onom ko Mi ihlasom robuje)
neprijateljstvo pokae, ja u objaviti rat. Moj rob Mi se ne moe pribliiti niim to bi mi
bilo drae od stvari koje sam mu propisao kao farz.
Moj rob Mi je sve blii sa nafilom (pored redovnih obaveznih dunosti), a na kraju ga ja
zavolim.
Kad zavolim Svog roba, ja postajem uho kojim slua, oko kojim gleda, ruka kojom hvata,
noga kojom hoda. ta god da zatrai od mene, ja u mu to sigurno dati; ako potrai
utoite kod mene, ja u mu ga pruiti. (83)
***
Znanje za Allaha i iman iste ljudsko srce kao to eljezo isti snaga trenja. (84)
***
Svako dobro djelo je sadaka.
24
U jednom drugom rivajetu: Dobro djelo je i kad sretne svog brata nasmijan, i kad
prespe vode iz svoje posude u posudu svog brata. (85)
***
(Jednom) kod Allahovog Poslanika doe grupa zarobljenika. Meu njima je bila ena
koja se nala odvojena od svog djeteta, pa je od silne elje grlila svako dijete koje je
srela, uzimala ga na prsa i dojila. Resuli Ekrem (pokazujui na enu) onima oko nje ree:
- Bi li mogli baciti u vatru dijete ove ene?
- Nikad, rekosmo.
Na to e Allahov Poslanik:
- Vidite, Uzvieni Allah je samilosniji prema Svojim robovima nego ova ena prema
svom djetetu. (86)
***
Svako ko uzima samo za sebe ono to je stvoreno radi svih kriv je i odgovoran pred
zakonom. (87)
***
Dajte njegov hakk onom ko radi dok mu se jo znoj na elu nije osuio (dok se jo
odmorio nije). (88)
***
Budi blag prema ljudima, ne budi grub. Dobro se valdaj s njima, ne budi odbojan. Da
sretne jehudije i krane, pa te pitaju za klju denneta, objasni im da da je klju
denneta svjedoenje Allahovog Postojanja i Jedinstva. (89)
***
Sadaka je osmijeh koji e pokazati svom bratu. Sadaka je nareivanje dobroinstva i
preporuka da se uva od loih stvari. Sadaka je put pokazati nekom ko se izgubio; sadaka
je pomoi nekom ko ne vidi; sadaka je podii i baciti s puta (stvari kao to su) kamen, trn,
kost; sadaka je presuti iz svoje posude vodu u posudu svog brata. (90)
***
Prema ljudima budite milostivi, pa e i Allah biti prema vama milostiv. (91)
***
Utjeiti nekog ovjeka lijepom rijeju, uiniti da zavoli pravdu i hakk prema drugom,
bolje je od nevoljnog potovanja pisanih zakona. (92)
25
***
Ako oprostite podrugljivcu u vaoj stvari, kod Allaha e to biti primljeno na veem
stepenu. (93)
Izvori
(1) Ahmet Davudolu, Sahih-i Muslim, prijevod i komentar, X, 55; Ismail Mutlu, Peygamberimizin
Mucizeleri, str. 420
(2) Tirmizi, Da'avt 74, (3485)
(3) Tirmizi, Fiten 26, (2192)
(4) Buhr, Mezalim 4; Ikrah 6. Posebno vidi: Tirmizi, Fiten 68
(5) Muslim, Zikir 22
(6) Tirmizi, Zuhd (2353)
(7) Kar: Tergib ve Terhib Tercmesi: Hadislerle Islam, C.II, str. 290; 317
(8) Kar: Tergib ve Terhib Tercmesi: Hadislerle Islam, C.V, str. 325-337
(9) Buhr, Iman 7; Muslim, Iman 71-72; Tirmizi, Kyamet 59; Nes, Iman 19, 33; Ibnu Mce,
Mukaddime 9
(10) Buhr, Rikak 28; Muslim, Cennet 1; Eb Dvd, Sunnet 22; tirmizi, Cennet 21; Nes, Eymn 3
(11) Izvor nije pronaen.
(12) Slino vidjeti: Tergib ve Terhib Tercmesi: Hadislerle Islam, C.IV, str. 363-376
(13) Tirmizi, Tefsir, Muavvizateyn 2, (3366)
(14) el-Acluni, Kef'l-Hafa, II, 132 (2016)
(15) Izvor nije pronaen.
(16) Drekutn, es-Snen, IV, 184. Posebno vidi: Hkim, el-Mstedrek, IV, 115''(15)
(17) Kar: Tirmizi, Birr 16, (1925); Eb Dvd, Edeb 66, (4941)
(18) Kar: Buhr, Iman 6; Mslim, Iman 71, (45); Nes, Iman 19, (3,115); Tirmizi, Sfatu'l-Kyamet
60, (3517); Ibnu Mce, Mukaddime 9, (66)
(19) Izvor nije pronaen.
(20) (En'm, 6: 152) (Ayet, Rezn Ibnu Muviye'nin ilvesidir)
(21) Buhr, Zekt 30, Edeb 33; Mslim, Zekt 55, (1008)
(22) Ramuz 'l-Ehadis, 2: 341 (6). Kar: Buhr, Isti'zn 12, Kader 9; Mslim, Kader 9; Muslim,
Kader 20, (2657); Ebu Dvd, Nikh 44, (2152)
(23) Ahmed b. Hanbel, Msned, IV, 227-228; Drim, By' 2
(24) Za najblie vidjeti: Tirmizi, Kyamet 46, (2490); Mslim, Cennet 63, (2865)
(25) Vidjeti Kar: Tirmizi, Kyamet 46, (2490); Tirmizi, Birr 77, (2019)
(26) Kar: Tergib ve Terhib Tercmesi: Hadislerle Islam, C. IV, 431-446
(27) Taberani, Mucem's-Sair Tercme ve erhi (Ismail Mutlu), c. II, str. 289
(28) Buhr, Bed''l-vahy 1, Imn 41, Nikh 5, Menkibu'l-ensar 45, Itk. 6, Eymn 23, Hiyel 1;
Mslim, Imret 155. Posebno vidi Eb Dvd, Talk 11; Tirmizi, Fezil'l-cihd 16; Nes,
Tahret 60; Talk 24, Eymn 19; Ibni Mce, Zhd 26
(29) Za najblie vidi: Mrid, 3.0, Hadis br. 7212
(30) Za najblie vidi: Buhr, Tefsir, H-mim, es-Secde (Fussilet) 1
(31) Za najblie vidi: Tirmizi, Birr 77, (2019)
(32) Za najblie vidi: Tirmizi, Birr 77, (2019)
(33) Izvor nije pronaen.
(34) Izvor nije pronaen.
(35) Mslim, Zhd 64, (2999)
(36) Tirmizi, Tefsir, Zuhruf, (3250); Ibnu Mce, Mukaddime 7
(37) Izvor nije pronaen.
(38) Tirmizi, Zhd 5 (2309)
(39) Fed'iru'l-Cihad 2, (1621)
(40) Izvor nije pronaen.
26
(41)
(42)
(43)
(44)
(45)
(46)
(47)
(48)
(49)
(50)
(51)
(52)
(53)
(54)
(55)
(56)
(57)
(58)
(59)
(60)
(61)
(62)
(63)
(64)
(65)
(66)
(67)
(68)
(69)
(70)
(71)
(72)
(73)
(74)
(75)
(76)
(77)
(78)
(79)
(80)
(81)
(82)
(83)
(84)
27
(85) Buhr, Edeb 33; Mslim, Zekt 52, (1005); Ebu Dvd, Edeb 68, (4947); Tirmizi, Birr 45
(1971)
(86) Buhr, Edeb 18; Mslim, Tevbe 22. Posebno vidi: Eb Dvd, Ceniz 1; Ibni Mce, Zhd 35
(87) Za najblie vidjeti: Buhr, Istikrz 2; Buhr, Hums 7
(88) Tergib ve Terhib Tercmesi: Hadislerle Islm, C. IV, str. 169
(89) Izvor nije pronaen.
(90) Tirmizi, Birr 36, (1957)
(91) Buhr, Tevhid 2, Edeb 27; Mslim, Fedail 66, (2319); Tirmizi, Birr 16, (1923)
(92) Izvor nije pronaen.
(93) Izvor nije pronaen.
28
DRUGO POGLAVLJE
PISMA
29
T o l s t o je v o d g o v o r
... to se tie davanja veeg znaaja islamu nego pravoslavnoj (hrianskoj crkvi
u Rusiji), ja sam punog srca saglasan tome. Koliko god to bilo udno rei, za mene je
islam neuporedivo uzvieniji od hrianstva. Kad bi ovjek imao pravo izbora, svaki
razuman pravoslavac (hrianin) i svaki ovjek, bez ikakve sumnje i nedoumice, bi
prihvatio islam, Jednog Allaha i Njegovog Pejgambera.
Zato? Zato to sa Trojstvom, tekom i nerazumljivom boanstvenou (Otac-sin i
Sveti Duh), sa pretajanstvenom Marija Anom, svecima, njihovim predstavljanjima i
komplikovanim ceremonijama... i ne bi moglo biti drugaije. Islam se morao uzdii iznad
toliko iskvarenih vjerovanja koja su zauzela mjesto temeljnim vjerskim doktrinama i u
jednom periodu prerasla u crkvena vjerovanja. Obratimo panju na ovo:
Islam se pojavio 600 godina poslije hrianstva. Sve na svijetu se razvija,
usavrava. Kao to se i svaki pojedini ovjek sazrijeva, isto tako sazrijeva i cijelo
ovjeanstvo, postaje savrenije. Znaenje, bit ljudskog ivota su vjerska poimanja.
Usavravanje vjere, pak, predstavlja olakavanje njenog razumijevanja i razjanjavanje
najrazliitijih tajnih misli.
Na rasvjetljavanju vjerskih vrjednota i istina skrivenih u tajanstvenim tminama
radili su najvei umovi ovjeanstva jo od najstarijih vremena. Rauna se da su oni
postavili osnove svih velikih vjera. Prije svega, ako uzmemo religije za koje znamo,
najvie vjerske vrijednosti sadrane su u indijskim Vedama, a poslije i u uputama
Mojsija, Bude, Konfuijea, Lao Tsea, Isusa i Muhammeda. Svi inicijatori velikih religija
bili su ljudi koji su to izvlaili iz starih vjerskih znaenja na mnogo dublji, mnogo laki i
umu razumljiviji nain. Ipak, oni su i pored toga opet bili ljudi, pa iako su istinu u
potpunosti razotkrivali ispod plata pogreaka, nisu mogli sve objasniti.
Pomislimo samo, iako ovi ljudi nisu postupali pogreno, nakon njih dolaze njihovi
uenici, daleko nie razine, koji e preokrenuti poimanje istine u svoj njenoj dubini, sve u
namjeri da uljepaju stvarnost, prilagode je svakome, a pri tome e dodati dosta
nepotrebnih i naroito udnih stvari. Kao rezultat toga bit e oteano ispravno poimanje
istine za ovjeka. Koliko god istraivali vjere, koliko god vie teolog razjanjavao
stvarnost, na ovaj nain se sve vie udaljava od osnove, a te promjene sakrivaju i
zamagljuju istinu.
Kad je rije o ovome, i u najstarijim religijama ima toliko neobinosti i svake
vrste izvrnutih vjerovanja, izmiljotina koje sakrivaju lice stvarnosti. Jednako kao u
najstarijim religijama - budizmu, bramanizmu, konfuijanstvu, toga ima i u taoizmu,
30
svjetskim religijama hrianstvu i judejstvu, i, koliko god malo, ali ima, i u ovoj
posljednjoj i najveoj vjeri islamu...
Pismo Lavu
Tolstoju
Prolo je od tad est godina. Meutim, niti se oinsko srce Ibrahim-age umirilo, niti
je majinsko srce Jelene Vekilove prestalo nemirno kucati. Ono glavno to su ekali bilo
je kojoj vjeri e sluiti njihovi sinovi. Bog im je podario i tree dijete. Kerka Rejhan je
imala trinaest godina. Kuda bi otili i od koga bi dobili razuman savjet, razmiljali su.
Oficijelni dravni krugovi i teolozi nisu mogli pomoi u problemu porodice koja se nala
u bezizlaznoj situaciji.
Izmeu generala Ibrahim-age, njegovog starijeg sina Borisa (Farisa) sa
Tehnolokog instituta u Petersburgu i mlaeg, Qlebija (Galiba), koji je bio oficir vojne
kole Aleksejev u Moskvi, zapodjenuo bi se esto ozbiljan razgovor o pitanju vjere u
ovoj situaciji:
Ko smo mi, kojem narodu pripadamo?
Ovakvim upornim propitkivanjem braa su se esto obraali svojim roditeljima, traei
rjeenje svog problema.
Pogledajte kako Faris (Boris) Vekilov pria o ovoj situaciji:
Bilo mi je 19 godina. Uporedo sa kolskim obavezama, nije me naputala misao o
prelasku na islam. Okolnosti 1904.-1905. godine trebalo je da pomognu ostvarivanju ove
moje namjere. Situacija sa loe zamiljenim rusko-japanskim ratom, revolucionarnim
duhom meu narodom, prisilila je carsku vladu da donese neke liberalne odluke.
1904. godine objavljen je Manifest o slobodi vjere. Onima koji su iz bilo kog
razloga napustili vjeru roditelja, sad je bilo dozvoljeno da se vrate. ovjek je trebalo
samo da to eli i sve je rijeeno. Moji roditelji su bili iskusni ljudi i kad sam tek bio doao
u Petersburg nisu vidjeli smisla da poteu ovo pitanje u neposrednoj blizini pobornika
pravoslavne (hrianske) religije. U pismu koje je moja majka uputila Lavu Tolstoju
moe se primijetiti sa koliko panje je razmiljala o postupcima. Da bi izbjegli neugodne
dogaaje, dosta smo kasnili sa sprovoenjem namjere u djelo. Moj otac (Ibrahim-aga
Vekilov) i majka Jelena Vekilova su zakljuili da niko drugi osim inteligentnog pisca
Lava Tolstoja ne bi mogao dati razuman odgovor na ovo ozbiljno porodino pitanje.
Jelena Vekilova, 2. marta 1909. godine, iz Tiflisa pie pismo Tolstoju i govori o
individualnom prodinom stavu prema vjeri.
Pismo koje je Tolstoj napisao Jeleni Vekilovoj 15. marta 1909. godine; Literaturniy Azerbaydjan
Dergisi, No:12, 1978, str. 114
31
32
33
Zato to je temeljni izvor vjera Bog. to se tie uenja, to je vjerovanje u Boga i sve ono zbog ega se
vjeruje u Boga. U ovom smislu, kao to to Tolstoj kae, da se vjere nisu iskvarile, sve bi se objedinile u
temeljima islama.
Bahaijevo uenje na koje Lav Tolstoj skree panju kao pogreno je jedan krivi pravac koji je nastao u
Iranu pod vostvom Mirze Husejna Ali Nurija (1817-1892) kojeg e njegovi sljedbenici prozvati
Bahaullahom. Mirza Husejn Ali je udario temelje ovom vjerovanju, objavljujui kako je ejh-baba Mirza
Ali, iji je murid bio i koji je ubijen u Tebrizu 1863. godine, od Muhammedove i drugih vjera obeani
Boiji Poslanik. Nakon proglaenja za Poslanika, Mirzu Husejna su slali u izgnanstvo u razliite krajeve
Osmanskog carstva, gdje je on nastavio sa irenjem behaijskog uenja. Nakon smrti Mirze Husejna
(Bahalullaha) liderstvo pokreta preuzeo je njegov stariji sin Abdu'-l-Baha (1844-1957), a kad je on umro,
liderstvo je prelo u ruke najstarijeg unuka evki-efendije. Behaizam, koji je u poetku izgledao kao jedan
islamski pravac, vremenom je izgubio svaki karakter vjerskog. U behaizmu ima osnova jehudijskog i
hrianskog uenja. Dnevno su tri puta obavljali poseban namaz. im se ovaj mezheb svojim uenjem
sasvim odvojio od islama, njegovi sljedbenici su prestali da Kabu smatraju kiblom. Kiblu im je
predstavljala Behaullahova kua. Behaijsko uenje su uredovale dvije svete knjige. To su El-Ikan i
Kitabu'l-Akdes. Poto u naoj zemlji nisu prihvaeni kao nova vjera, sudskom odlukom br. 2345 i na
osnovu 1252. od 13.10.1962. godine, nije data dozvola za izgradnju posebne bogomolje.
34
35
36
To su Kozaci sa Dona koji su prebjegli u Tursku pod vostvom atamana Ignata Nekrasova, nakon
smirivanja Bulavinskog ustanka 1787. godine. (Ovdje je vjerovatno u pitanju tamparska greka.
Bulavinski ustanak je uguen 1708. godine.[Prim.prev. R.S.])
37
Tolstoj i Nakibendije
Na Tolstojev osamdeseti roendan, jako puno prostora u novinama i asopisima
koje su izlazile na kazan-tatarskom turskom jeziku, odvojeno je za napise o ovom piscu.
Poznati tatarski pisci poput Abdullaha Tukaja, Fatiha Emirhana, Fatiha Kerimija pisali su
o Tolstoju. U izdavakim kuama kakve su Fikir, Ideal, Vakit, El-Islah i ura
pisali su se tekstovi i tekstovi o razumijevanju Tolstojeve filozofije i njegovom mjestu u
svjetskoj knjievnosti. Meu tim napisima se nala i korespondencija Tolstoja i nekih
tatarskih pisaca. Pismo koje privlai najvie panje je upitnik sa pet taaka iz 1909., a
Izvor: emistan Nazirli, Toporaf General Ibrahim Vekilov, Dravna biblioteka Azerbejdana; Baku
Zaman 2002. Dok. br. 71277 i 70823
38
koji je Tolstoju poslao Fatih Murtazin, jedan od autora asopisa Iktisat. Tolstojev
odgovor uslijedio je 9. januara 1910. godine. Prijevod njegovog pisma na tatarskom
jeziku bit e objavljen u broju 11. asopisa Iktisat (1910.).
U Tolstojevom odgovoru prepoznajemo jedan humanistiki pristup kad kae da je
svaka vjera lijepa i svaki ovjek koji vjeruje treba da trai smisao ivota, da voli ljude.
Ono to je bilo zanimljivo u svemu ovom, osim pisma u kojima slavni pisac odgovara na
pitanja, jeste to to je on Murtazinu iz asopisa poslao i jednu malu knjiicu pod
naslovom Jedan hadis svaki dan. U ovoj knjiici Tolstoj navodi Muhammedove rijei i
dodaje: Ove boanske (melodine) rijei su potrebne pripadniku svake vjere. U pismu
koje je izalo u asopisu Tolstoj priznaje da je o islamu uio od ruskih misionara, poto
nije znao arapski.
Prema prof. dr. Elfine Sibgatullinoj, misionari o kojima govori Tolstoj su bila
jedna zanimljiva sufijska skupina 1860. godine meu Tatarima. Iako je njen osniva,
Bahauddin Vaisov, pripadao nakibendijskom tarikatu, bio je mislilac otvoren za novine
u tarikatskoj filozofiji kao neminovnost drutvenog ivota tog vremena... Meutim, zbog
kritike vladine politike u pismu koje je poslao ruskom caru, Bahauddin Vaisov je poslan
u izgnanstvo.
Prema prof. dr. Elfine Sibgatullinoj, Bahauddin Vaisov i Tolstoj su se sretali i
nalazili zajednika gledita u nekim temama. Poput Vaisova, ak je i Tolstoj doao na
ideju da se udalji iz zemlje i drutva.
Tatar Edebiyati Tarihi, II. Cilt, Kazan, Tataristan kitap neriyat, 1985.
39
TREE POGLAVLJE
TOLSTOJEVE
ISPOVIJESTI
Vj erovanje u Boga
Krten sam u hrianskoj pravoslavnoj crkvi i kao dijete odgajan prema svim
pravilima ovog pravca. Kako u djetinjstvu, tako sam i u svojim mladalakim godinama
jo uvijek bio vezan za ovo uenje. Meutim, sa svojih osamnaest godina, kad sam nakon
dvije godine napustio studij na univerzitetu, u meni vie nije bilo traga ikakvom
vjerovanju u bilo ta emu su me poduavali. Ako bi trebalo da sudim prema
doivljajima i uspomenama iz prolosti, ja se, ustvari, ne bih smatrao nekim posebno
velikim vjernikom. Uprkos tome, potovao sam uvjerenja ljudi u svojoj okolini i vjerovao
u ono emu su me pouavali. To, ustvari, i nije bilo ba srano vjerovanje.
Kakvo god bilo moje razilaenje sa vjerskim uvjerenjima, u periodima koja su
prola meu ljudima koji su pripadali kulturnom i aristokratskom sloju, pa i sad kakvo
god da bilo dalje, ono je takvo kakvo je. Vjerujem da je ista situacija kod dosta ljudi. To
je ono da, kako ivi veina ljudi u naem okruenju, tako ivimo i sami kao pojedinci.
Veliki dio ovjeanstva ivi prema naelima koja nemaju nita zajedniko sa
temeljima vjerovanja, ak su i posve suprotni njima. U naem nainu ivota nema puno
mjesta za vjerska uenja; niti nailazimo na njih u naim relacijama sa drugim ljudima, niti
imamo veze s njima u naem privatnom ivotu. Na bilo kom mjestu, vjerske principe
uzimamo kao neto daleko od ivota, nevezano za njega. Da se pojave ne znam gdje pred
nama, gledali bismo na to kao neto izvanjsko, neto to ivot dubinski ne zanima.
Da li je neki ovjek vjernik ili nije, kako u stara vremena, tako i danas, veoma je
teko razumjeti iz ivota i postupaka tog ovjeka.
Vjerovanje, bilo danas ili nekad davno, uvijek se nastojalo nametnuti pritiskom
izvana, pa ljudi, osjeajui u njemu beskrajnu sigurnost, nisu morali da mu daju posebno
mjesto u svojim ivotima. Vjerovanje je, pod uticajem ivotnih okolnosti koje preokreu
temelje znanja i uvjerenja, u sazrijevanju ili ve sazrilo.
40
Veliki dio ljudi vjeruje da je bez greke i da i dalje slijedi iste doktrine kojima je
poduavan u djetinjstvu; ali ne, on je, ustvari, odavno ve izgubio takva uenja, takvo
vjerovanje.
Mislim da je ova situacija kod veine ljudi ista. Ja, svakako, govorim o ljudima
koji su obrazovani poput nas, to jest ljudima koji stoje otvoreno spram sebe; ne mislim na
ljude koji vjeru koju ispovijedaju uzimaju kao sredstvo u svrhu svojih ovozemaljskih
ciljeva. Ustvari, takvi ljudi su pravi nevjernici; jer, za njih je vjera sredstvo da bi postigli
bilo koji cilj u ovom ivotu. Nema sumnje da to ni u kom sluaju nije vjera. Neki ljudi su
odavno ve buktinjom znanja i ivota obrisali i pomeli ostatke tog truhlog zdanja, ali neki
to jo nisu ni opazili.
Da, vjerovao sam u Boga; ako treba bolje da kaem, nisam poricao da postoji
Bog, ali u kakvog Boga sam vjerovao, to je ono to ne bih mogao objasniti.
to se mene tie, ja sam u svojim tekstovima poduavao druge ljude u onom za
to sam smatrao da je istina, u istinskoj spoznaji do koje sam dopreo. Dakle, ljudima sam
objanjavao da treba ivjeti onako kako sam to i sam radio, tumaio da je porodica mjesto
u kojem ovjek najspokojnije ivi. Tako je tekao i moj ivot. Ali, nakon pet godina
ovakvog ivota susreo sam se sa neim udnim. U nekim trenucima bi se iznenada moj
um naao obavijen sumnjama. inilo mi se kao da moj ivot u tim trenucima stoji, kao da
vrijeme ne prolazi. Sam sam se sebi inio kao da ne znam kako da ivim, ta treba da
uradim. Izgubio sam ravnoteu i pao u melanholiju. Ipak, ovo stanje nije dugo trajalo. Tu
gdje je moj ivot zastao, sad je nastavio opet kao i prije, ali su momenti sumnji poeli sve
ee i u sve teoj formi da mi se iznova deavaju. U trenucima kad bi moj ivot ovako
zastao, uvijek su se ponavljala ista pitanja:
Zato? Dobro, a to e sutra biti?
U poetku sam mislio da su ovo besmislena, beznaajna pitanja. Smatrao sam da
su odgovori na njih jasni, da postoje i da u ja lahko doi do njih. Prije svega, mislio sam
da e sa odgovorima na ova pitanja nestati i problema koji mi se deavao. Meutim,
nisam imao vremena baviti se ovim. Ako budem htio jednom, razmiljao sam, ja mogu
nai odgovore na ova pitanja. Ali postepeno, pitanja su dolazila sve ee i u sve veem
broju; povrh svega, to su bila pitanja na koja je bilo jako teko nai odgovor. Isto poput
take koja neprestano pada na isto mjesto, ova pitanja bez odgovora su se skupljala kao
fleka i rasla sve vie. Kako izgleda ovjek bolestan od neke unutarnje bolesti, tako sam
izgledao i ja. Prvo se pojavljuju mali znaci na koje bolesnik ne obraa panju, onda se ti
znaci sve ee ponavljaju i onda se vremenom zapadne u takvo stanje da je nemogue
spasiti se. Postepeno je bol vea i bolesnik nema vie vremena da razmilja. Tada
primjeuje da su stvari kojima nije pridavao znaaja dok je bio zdrav, ustvari najvanije
stvari u njegovom ivotu: to jest, smrt.
Moj ivot kao da je stao: samo sam disao, jeo, pio i spavao. Nisam mogao ni da
govorim o tom kako ivim, jer nisam ni imao nikakve elje da razgalim duu i napojim
um. Jako sam dobro znao da i kad bih to elio, ostvario ju ili ne, opet se na kraju ne bi
nita promijenilo.
Nastavljao sam da ivim, ali je to bilo tek nastavljanje sa ivotnim funkcijama.
Stigao sam na ivicu provalije i vidio dobro da ispred mene nema nita osim nitavila.
Nisam mogao ostati tu dokle sam stigao, ali isto tako nisam mogao ni zatvoriti oi pa da
ne vidim kako ispred mene stoji samo stvarnost i patnja. Moj ivot je bio suta
zaputenost.
41
42
43
Pronai nepoznato
Rjeenje nisam mogao pronai u nauci, pa sam ga poeo traiti u ivotu; nadao sam
se da u ga moi nai kod ljudi u svojoj okolini. Tako sam poeo da motrim ljude.
Zanimalo me je kako se postavljaju drugi ljudi prema ovim pitanjima koji su mene vukla
za sobom u beznae.
Dobro, do kakvog odgovora su doli ljudi koji mi lie prema nivou obrazovanja i
nainu ivota? Vidio sam da su ljudi iz mog okruenja, traei spas iz strahovite situacije
u kojoj smo se nalazili, pronali etiri razliita izlaza.
Prvi izlaz je bio put neznanja. To je znailo ne znati i ne smatrati da je ivot jedna
nevolja i rasulo.
Drugi izlaz je epikurejski put. Osnova ovog razmiljanja je u ovome: i u spoznaji
beznaa ivota, ovjek treba da uiva blagodeti koje mu on prua.
Ljudi iz moje okoline su veinom ovako gledali na stvar. Unutarnji porivi su im
omoguavali da vie misle na sticanje blagodati nego na jad, pa su tako nalazili
mogunost zaborava u moralnoj neosjetljivosti.
To to su bili u dobroj situaciji uprkos tom nemoralu i neosjetljivosti samo je
sluajnost.
Ljudi naeg doba u velikoj veini ovako razmiljaju i osjeaju. To to neki ljudi
proglaavaju filozofijom paralizu snaga ideje i vizije, ne izdvaja te ljude iz grupe onih
koji nastavljaju da liu med da ne bi vidjeli problem ivota. Ja ne mogu da se sloim sa
tim ljudima. Budui da ja nemam njihovu bezosjeajnost spram snage vizije, ne mogu to
da uradim ni vjetaki. Ne bih mogao da skinem oiju sa mieva ili one adaje, poput
svakog ovjeka koji ih je jednom vidio.
Trei izlaz je put snage i energije. Njegova osnova je slijedee: im ovjek shvati jad
i tugu ivota, treba da to eliminira.
etvrti izlaz je put slabosti. On se temelji na slijedeem: iako ovjek shvata jad i tugu
ivota i zna da nita nee proizii iz njega, on ga uporno ivi.
Ljudi iz ove skupine znaju da je smrt bolja od ivota, ali se oni ponaaju kao da
oekuju neto, poto nemaju snage za samoubistvo kojim bi sprijeili sebe da grijee. To
je put slabih: jer, ako mogu biti bolji i ako za to imam dovoljno snage, zato oklijevam da
budem bolji? Eto, ja sam bio u ovoj grupi.
Ljudi iz moje skupine su se na razliite naine oslobaali te strane suprotnosti.
Koliko god primoravao svoj um, nisam mogao da prokrim jedan peti pored ovog
44
etvrtog puta. Bilo je samo neke koristi. Jedna od njih je nerazumijevanje da je ivot
sainjen od jada i tuge, da je prazan i da je bolje ne nastavljati ga takvog. Meutim, za
mene nije bilo mogue da ovo ne znam. Ja sam to jednom vidio i nije bilo govora da to ne
znam, oi nisam mogao vie odvratiti od tog.
Druga korist je prihvatanje ivota kakav jeste i nerazmiljanje o budunosti. Ja,
meutim, ni to nisam mogao da uradim. Iako znam da starost, bol i smrt postoje, ja, poput
Sakja-Munija, ne bih izlazio van. Uprkos tome to je moja ivotna snaga bila jaka, nisu
mi se sviali trenutne sluajnosti koje su mi pruale kratkotrajno uivanje.
Trea korist bi bilo samoubistvo, prekid ivota nakon spoznaje da je on jedna nevolja
i glupost. To sam shvatao, ali ne znam razlog ni ja, nisam pokuao da se ubijem.
etvrta korist, pak, je spoznaja da je bivstvovanje prema hz. Sulejmanovom i
openhauerovom gleditu blesava, meni namijenjena radnja koja se zove ivot; pranje,
oblaenje, jelo, razgovor, pa i pisanje knjiga. Ovo mi je bilo odvratno; puno boli i briga, a
ja opet nastavljam da ivim tako.
Moj razum je prihvatao da je ivot neto nerazumno. Da nema uzvienijeg uma, - da
li ga ima ili nema niim se ne moe dokazati um bi onda, po meni, znaio moj ivot. Da
nema uma, ja mislim da ne bi bilo ni ivota. Ali, ako je ovaj um razlog ivljenja, kako se
onda moe poricati ivot? Ili obrnuto, da nije ivota, ne bih imao ni razuma; razum je
proizvod ivljenja. ivot je sve. Razum je plod ivljenja, a ovaj razum porie ovaj ivot.
Osjeam da ovdje neto nije uredu.
Nije toliko nerazumno smatrati da je ivot prazan. Ova ideja se javljala jo od
najstarijih vremena; ak i od najobinijih ljudi. Ali su ljudi i dalje ivjeli i jo ive. Kako
god bilo, ali svako i dalje nastavlja da ivi i ne sumnja ni za trenutak u podudarnost
ivota i razuma.
Znanje koje sam stekao pokazalo mi je da je sve ivo i neivo to postoji na ovom
svijetu krajnje pouno; osim to je moja situacija jako blesava. Ovi glupaci, velika veina
ljudi, ivi a da ne zna ni najmanju stvar o strukturi svih ivih i neivih bia na ovom
svijetu. Meutim, na kraju, ovi ljudi su ivjeli i vjerovali da su svoje ivote uredili krajnje
razumno.
Sva ova razmiljanja su mi nametala pitanje: A ta ako ima stvari koje jo ne
znam? Eto, i u neznanju se isto tako odvija. Neznanje e se uvijek postavljati isto, a ako
se pojavi neto nepoznato, rei e da to nije nita. Ustvari, ovjeanstvo je jedna cjelina;
svi ljudi koji su ivjeli i ive ponaaju se kao da shvataju znaenje ivota. Jer, da ga ne
razumiju, ne bi ga mogli ivjeti.
Kolika god bila naa saznanja, to opet nije bilo dovoljno da nauimo o smislu ivota.
Svi ivui ljudi, milioni ljudi, uope nemaju sumnje u znaenje ivota.
Svi ljudi svjesni faktora koji i meni potvruju da je ivot prazan i besmislen, od
najstarijih vremena pa sve do danas opet ive uprkos tome i ivotu daju novi smisao.
Sve u meni i u mom okruenju, sve to ima materijalnog i nematerijalnog, sve je plod
njihovog saznanja o ivotu. Ono ime moj um nad ivotom pravi prosudbe i baca
prokletstvo ne dolazi od mene nego od njih. Ja sam se rodio, stasao i odrastao. Oni su
izvukli rudu na povrinu zemlje i koristili je, podredili umu, uveli krave i konje u
domainstvo, poeli da siju, nauili zajedno da ive, uveli zdrav oblik ivota, uinili da i
ja sam razmiljam, govorim, piem. Moja ishrana, odjea, uenje, sve je to zahvaljujui
njima. Ja koji sam njihovo djelo, razmiljajui njihovim razmiljanjem i rijeima, kaem
45
im da je ovo sve prazno i besmisleno. Ovdje neto nije uredu, govorio sam sam sebi.
Ali, ta je to to nije uredu, e to, to nisam mogao da naem.
Kad bih pogledao u uzak krug ljudi u mojoj blizini, vidio bih jako puno ljudi koji ne
razumiju to pitanje. Ljudi, pak, koji su razumjeli pitanje ili nastojali da razumiju,
uutkivali su to u opijanju ivotom. S druge strane, oni koji su razumjeli i koji su
okonavali sa svojim ivotom, koliko god se trudili da pobjegnu, na kraju su postajali oni
koji razumiju, ali koji pokazuju slabost da nastave ivot u besmislu. I ja sam ivio u
zabludi uenih, bogatih, sebinih ljudi u uskom okruenju ijim sam dijelom bio. Milioni
ljudi koji su nekad ivjeli i koji sad ive, kao da vie i nisu ljudi, nego jedna vrsta
ivotinje.
Jedinstvo s Bogom
Spoznaja do koje dopiru obrazovani ljudi studiranjem, dakle, putem zdravog razuma,
ide ka poricanju smisla ivota. to se tie velikog dijela ovjeanstva, njihovo gledite se
ne oslanja na razum. Znanje, pak, koje se ne oslanja na razum, jeste vjerovanje;
vjerovanje za koje sam vjerovao da treba odbiti; vjera u jednog ili trojnog Boga, u to da je
svijet stvoren u est dana, u demona, u anele, u sve to ne bih mogao prihvatiti dok ne
izgubim razum.
Stanje u kojem sam se nalazio budilo mi je sumnju. Znao sam da, pratei pravac
spoznaje oslonjene na razum, ne bih nita pronaao osim negacije ivota. Rezultat
spoznaje razumom je i ovo: ivot je jedna nevolja i ljudi to znaju. Ne ivjeti, to je u
rukama ljudi. Meutim, oni su ivjeli prije, a ive i danas. Pa i ja, iako sam znao da je
ivot jedna besmislenost, nevolja, ipak sam ivio i sad ivim. Trebalo je sebe da
oslobodim razuma da bih shvatio znaenje ivota; od razuma koji nije mogao da egzistira
bez tog smisla. Najbolji rezultat koji moe proizii iz vjerovanja jeste upravo to.
Uporedo sa zbrkom u koju sam dopao, preda mnom su se otvarala dva puta: ili ono
to sam smatrao sklonim razumu nije bilo sklono razumu, ili ono to sam smatrao
besmislenim i nije bilo besmisleno. Tako sam poeo da pratim razvoj spoznaje razumom.
Pratei razvoj spoznaje na osnovu razuma i nadzirui njegove rezultate konstatovao
sam da su rezultati do kojih se dolo potpuno tani. Zakljuak da je ivot jedno nitavilo
neizbjeivo se pojavio preda mnom. Zato da ivim? ta e se pojaviti od stvarnosti i
besmrtnosti iz mog unitenog ivljenja nalik na sjenku? Kakav je smisao mog smrtnog
postojanja u ovom besmrtnom svijetu? Da bih odgovorio na ovakva pitanja, poeo sam
da istraujem ivot.
To to u rijeiti sva pitanja nije mi garantovalo to da u razumjeti ono to sam
preivio. Koliko god moje pitanje na prvi pogled izgledalo prosto, ono je
podrazumijevalo tumaenje smrtnog putem besmrtnog ili obrnuto. Ovo drugaije ne bih
mogao ni da uradim, poto nije bilo niega drugog to bi se i moglo uraditi. Zbog toga je
rezultat do kojeg bih stigao trebalo da bude: Snaga je snaga, beskraj je beskraj, nitavilo
je nitavilo. do nekog drugog rezultat nisam mogao doi. Kako god da sam postavio
pitanje: Kako bi to trebalo da uradim?, odgovor bi bio: Prema Boijim zakonima!
A ta e proizii iz mog sadanjeg ivota? Beskrajna patnja ili beskrajna srea. ta
je smisao nepropadanja smrti? Susret sa vjeitim Bogom, dennet. Doao sam u
situaciju da silom prihvatim ovo: pored spoznaje razumom koja je do tad po meni bila
46
47
48
ono to su oni kvalificirali i prihvatali kao vjerovanje nije davalo objanjenja, nego sam
ak vidio da je to jedna vrsta negiranja znaenja ivota. Da bi mi odgovorili na pitanje
ivljenja koje me je dovelo do vjere, oni se nisu vezali za svoje vjerovanje; naprotiv,
pristajali su uz ciljeve i meni strana vjerovanja.
Nisam mogao da zaboravim bolan osjeaj da se vraam u staro beznae, sumnju,
osjeaj koji bi uslijedio nakon nade koja me je ispunjavala pri svakom susretu sa ovim
ljudima.
Koliko god bi mi detaljno objanjavali svoja vjerska uenja, tako sam dobro
upoznavao zbrku koju su imali u glavi, da sam gubio svaku nadu da u u njihovim
vjerovanjima pronai odgovore na pitanje smisla ivota. Ono to mi je bilo mrsko, nije
bio problem to su mi se u njihovim tumaenjima vjerskih uenja mijeale beskorisne i
nelogine stvari sa bliom stvarnou; iritiralo me je to to su i ovi ljudi ivjeli kao i ja.
Jedina razlika izmeu mene i njih je bila to to oni nisu ivjeli uop prema principima na
koje su ukazivali njihove vjerske doktrine. Vidio sam jasno da su i oni grijeili i da su
posve jednako kao i ja znali samo za jedno znaenje ivota: ivjeti ivot dokle traje i
uzeti sve do ega ruka dopre. Ovo sam sasvim dobro shvatio. Da su imali mentalitet koji
e negirati strah od naputenosti, boli i smrti, ne bi se bojali svega toga. Najzad, svi ljudi i
vjernici u mom okruenju su ivjeli isto, u ugodi i bogatstvu. Nastojali su da razviju svoje
poslove i sauvaju ih, bojali se naputenosti, bolesti i smrti, i ivjeli isto kao i ja, i svi
drugi ljudi koji nisu vjerovali. ak i ako nisu bili loiji od nevjernika, podmirujui svoja
htijenja oni su ivjeli bar jednako loe kao oni. Nijedan nain gledanja nije me mogao
uvjeriti u ispravnost njihovog vjerovanja. Meni su trebali njihovi jasni postupci koji e
pokazati da gaje osjeaje ivota koji nee priznavati strah od nematine, bolesti i smrti;
samo takvo ponaanje bi me moglo uvjeriti u njihovu iskrenost. Ja, meutim, kod
vjernika u svom okruenju to nisam vidio. Zanimljivo je da sam ovakvo ponaanje vidio
ba kod ljudi za koje se u mojoj okolini govorilo da su najvei bezvjernici.
Na ovaj nain neke stvari su mi postale jasnije. Vjera ovih ljudi nije bila vjera koju
sam traio. Njihovo vjerovanje nije bila vjera, nego tek jedno od epikurejskih uivanja
ivota. Shvatio sam da ta vjera nije pruala utjehu ovjeku; moda je samo mogla
koristiti nekom ko se kajao na samrtnoj postelji. Ona, meutim, nije bila od koristi veini
ljudi; nije mogla da bude od koristi ljudima koji su stvoreni da bi ivjeli uz osjeaj da svi
treba da ive, a ne da bi uivali i prisvajali tui rad.
Milijarde ljudi koji nastoje da daju smisao ivotu prinueni su da imaju istinski
osjeaj vjerovanja i znanja o vjeri.
Pitanje: ta je smisao vjere? i odgovor: Briga! posve su na mjestu. Ono to je
pogreno je slijedee: odgovor koji se samo meni nametao, ja sam prenosio na ivot
uope. Sam sam sebe pitao: ta je smisao ivota?, i odgovarao: Briga i besmisao!
Moj nain ivota, ivot u razmaenosti, strasti i radosti, bio je doista lo i beznaajan.
Zbog toga se odgovor: Moj ivot je lo i besmislen ne odnosi na ivot uope nego
iskljuivo na moj. Mnogo kasnije shvatit u istinu koju sam naao u hrianstvu, da ljudi
vie vole mrak od svjetla, da je svjetlo odurno onima koji se bave mranim poslovima, da
se boje da na svjetlo ne izae ono to su uradili i da zato ne idu prema svjetlu.
Istina je bila jasna i oita: Da bi shvatili ivot, prije svega ne bi trebalo da ivot bude
besmislen i lo. Pojma nemam koliko sam dugo lutao ne uoavajui ovako jasnu istinu.
Ako ovjek eli razmiljati i razgovarati o ivotu ovjeanstva, onda mora razmiljati i
razgovarati o ivotu ljudi, a ne ivotu nekolicine parazita. To je logino kao to je 2x2=4.
49
A ja to nisam mogao da vidim. Jer, da sam prihvatio da je 2x2=4, onda bih morao da
prihvatim da ja nisam dobar. Za mene je osjeaj da sam dobar bio vaniji i potrebniji
nego to da je 2x2=4. Sad, meutim, nakon to sam poeo da volim dobre ljude i kad sam
sebi postao odvratan, prihvatio sam istinu. Meni je najzad sve sinulo.
Dok leti, skuplja zrna i pravi gnijezdo, ptica ini da njen ivot traje. Kad vidim
ivotne napore ptica, veseo sam zbog radosti koju oni osjeaju. Koza, zec, lav; pred
svima njima su okolnosti ivota koje im nude mogunost postojanja uz uslov ishrane,
razmnoavanja i odgajanja mladih. Znam da, ako to rade, onda su sretni i njihovi ivoti u
vlastitim okvirima su smisleni i logini. Dobro, ta da onda radi ovjek? I on je, posve
isto kao i ivotinja, u ivotu prisiljen da se bori. Izmeu njih ima samo jedna razlika: ako
ovjek eli da ivot podredi samo sebi, onda je upropaten. ovjek ne smije ivjeti samo
radi sebe nego radi svakog. Ako tako radi, onda je sretan i njegov ivot ima smisla.
Dobro, ali ta sam ja onda uradio za ovih trideset godina zrelog ivota do danas?
Pustite borbu za druge, ja se ak ni za sebe nisam borio. ivio sam kao parazit i kad god
bih se zapitao: ta je svrha ivljenja? odgovorio bih sebi: Nema je!
ivot na ovom svijetu realizira se prema htijenju. Neko je sa postojanjem svijeta i
naim ivotima napravio sebi svojstveno djelo. Ako elimo da dobijemo nadu da emo
shvatiti smisao tog htijenja, primorani smo prije svega ispuniti zahtjeve, ono to se od nas
trai. Ako ne uradim ono to se trai od mene, onda ne mogu shvatiti nikad ono ta se
trai od mene u ovoj situaciji. Shodno tome, ne mogu da razumijem ta god da se trai od
svih nas, od cijelog ovjeanstva.
Traenje Boga
Nain gledanja koji ovjeka sa razumom steenim spoznajama vodi ka zabludama,
meni je pomogao da ne padnem u greku neplodnih razmiljanja. To to sam bio siguran
da se spoznaja istine moe nai samo na ivotnom putu, izazivala je sumnju u ispravnost
mog ivljenja. Put koji me je vodio spasu bilo je moje poimanje sebe kao centra i
smatranje da je samo to istinsko ivljenje. Shvatio sam da - ako elim razumjeti ivot i
njegov smisao, ako ne elim ivjeti ivotom parazita nego istinski ivot, - onda prvo
moram razumjeti smisao koje mu pridaju ljudi koji su uspjeli da raspoznaju istinu, potom
se sjediniti s tim ivotom i istraiti ga.
Tano u to vrijeme desilo mi se neto zanimljivo. Te godine kad mi je na um pala
misao: Da jednim metkom ili neim slino zavrim sa ivotom?, srce mi je izgaralo u
nekom osjeaju tuge zbog misli o kojima govorim. Ako bi trebalo dati ime tom osjeaju,
mogao bih ga nazvati potragom za Bogom. Ovo ponavljam sa najdubljim uvjerenjem:
ova potraga za Bogom nije bila potraga mislima nego osjeajima. To je bio jedan osjeaj
straha, naputenosti, samoe; osjeaj nade i oekivanja jasne ili nepoznate pomoi, u sred
kosmosa. Prilino sam bio uvjeren da je nemogue dokazati postojanje Boga. Jer, Kant je
dokazao da je to nemogue potvrditi i ja sam to tako shvatao. A ipak, ja sam uprkos
svemu traio Boga i nadao se da u ga nai. Nisam odustajao ni od uobiajene molitve
tom Bogu kojeg sam traio i kojeg nisam mogao da naem. Nekad bih sabirao i
procjenjivao injenice o nemogunosti dokazivanja postojanja Boga to su zastupali Kant
i openhauer, a nekad bih nastojao da ih pobijem. Razmiljao sam o tom kako nema
uzroka tome, mislene kategorije kao to su prostor i vrijeme. Ako ja postojim, jedini
razlog za to je ono to se naziva Bog. Ostajao sam pri ovoj ideji i nastojao svim
50
51
ega nema ivota. sad je sve u meni i oko mene ponovo zamiralo i ponovo sam htio da
se ubijem.
Najzad sam sebe ispitao i zagledao ta se to sve u meni zbiva. Sjetio sam se na stotinu
prilika za smrt i oivljenje. Shvatio sam da sam ivio samo u vjerovanju u Boga.
Dovoljno je bivalo da razmiljam o Bogu i odmah bih oivio. Kad bih zaboravio na
Njega, kad bih uznevjerovao u Njega, i moj ivot je propadao. ta je to oivljavanje i
umiranje ivota? Kad bih gubio vjeru u postojanje Boga kao da bi pucale i moje veze sa
ivotom. Da se nisam nadao, makar malo, da u nai Boga, odavno bih zavrio sa
ivotom. Ali ja sam ivio. Kad sam Ga osjeao i kad sam Ga traio, ja sam ivio. Znai,
On postoji. On je neto bez ega nema ivota. Spoznati Boga i ivjeti je jedno te isto.
Bog je ivot. I ako si ivio traei Boga, ivota nema bez Boga.
Sve u meni i oko mene je sinulo, jae nego ikada prije, i ta svjetlost me nije napustila
dok sam iv. Na taj nain sam se spasio samoubistva, a kad i kako se odigrala ta
promjena u meni objasniti nisam mogao. Kako god se u meni neopaeno i polahko gubila
elja za ivotom, a ja osjeao nemogunost ivljenja, stagnaciju i potrebu za
samoubistvom, na isti nain se u mene poela polahko vraati snaga ivota. Ona meni
nije bila nova, to je najstarija snaga koju sam osjeao u prvim danima ivota. Sa svakog
gledita, vratio sam se nazad, prema najstarijem, prema shvatanju iz djeakih i
mladalakih dana, to jest, vratio sam se vjerovanju koje me je inilo bivstvujuim, od
mene zahtijevalo neto. Vratio sam se ideji da mi jedini i osnovni cilj ivljenja bude da
budem dobar i u velikom skladu sa oekivanjem. Vratio sam se ideji da objanjenje ovog
htijenja naem u onom to je cijelo ovjeanstvo u meni nepoznatoj i dalekoj prolosti
ureivalo po svom zakonu. Ukratko, vratio sam se vjeri u Boga, moralnom usavravanju i
tradiciji koja sauvala smisao ivota. Samo je neto bilo drugaije: u ono vrijeme sam sve
ovo nesvjesno prihvatao; sad, pak, primjeujem da vie ne bih mogao ivjeti bez toga.
Sve ovo to sam proao ovako mogu da objasnim: Kad je bilo, ne znam; na nekoj
obali, ko zna kojoj, mene su posjeli u amac i onda ga okrenuli prema suprotnoj obali. U
ruke su mi gurnuli vesla i ostavili me samog. Veslao sam koliko god sam mogao i
napredovao. Ali, kako sam ja iao naprijed, tako je struja koja me je nosila na meni
nepoznato mjesto, postajala sve bra. Ne primjeujui, udaljavao sam se od cilja do kojeg
je trebalo da stignem. Vidio sam da oko mene ima jako puno veslaa koje je ponijela
struja. Dok su jedni nastavljali i dalje da veslaju, drugi su odavno ve bili pobacali vesla.
Ogromni amci, lae, bili su puni ljudi. Dok su jedni nastojali da idu protiv struje, drugi
su joj se prepustili. Dok sam ja, s jedne strane napredujui, s druge gledajui putnike koji
su ostajali u vodi, zaboravio sam na pravac koji mi je pokazan. Tano na sredini vode, u
meteu razasutih amaca i laa, ja sam sasvim bio izgubio pravac. Dok sam sputao niz
vodu, svuda oko mene su prolazili jedrenjaci, lae, amci na vesla, sa kojih su se uli
radosni pobjedniki povici mornara koji su mi dobacivali da nema drugog pravca.
Vjerovao sam im i zajedno s njima iao dalje. Otiao sam tako daleko daleko. Tako
daleko sam otiao da odjednom vie nisam mogao da ujem nita osim brzog uma vode
u kojoj sam se izgubio. Vidio sam amce kako se tu raspadaju. Od uasa zbog svega to
sam tu vidio i preivio, doao sam sebi. Dugo nisam mogao da shvatim ta mi je bilo.
Ispred sebe sam vidio samo nitavilo kojem sam jurio i koje me je uplailo, nisam nigdje
vidio spasa. Nisam znao ta bi trebalo da uradim. Tad sam pogledao unazad i vidio
bezbroj amaca. Tvrdoglavo, uporno se borei, prelazili vodu. U tom trenu sam se sjetio
vesala i pravca. Okrenuo sam nazad, uz vodu i poeo da amac primiem suprotnoj obali.
52
Obala je bila Bog, pravac tradicija, a vesla sloboda koja mi je data. Vesla su mi data
da bih dopreo do obale, da se spojim s Bogom.
ETVRTO POGLAVLJE
DOKUMENTI
Originalno rusko izdanje Tolstojeve poslanice Muhammedovi hadisi kojih nema u
Kur'anu
53