Svjetlo Riječi 346-01-2012

VJERA
DRUTVO
KULTURA
Godina XXX. Broj 346 Sarajevo, sijeanj 2012. Cijena 3,5 KM (15 HRK)
www.svjetlorijeci.ba
itajte rije, irite svjetlo!

Pretplatite se na reviju.
Obradujte rodbinu i prijatelje
darom pretplate
vjera drutvo kultura
Svjetlo rijei revija za svakoga!
Godinja pretplata s potarinom:
za BiH 40 KM
za Hrvatsku 160 HRK
za Zapadnu Europu 40
za vicarsku 80 CHF
za prekooceanske zemlje 80 USD/120 AUD
Poaljite nam svoju adresu i potvrdu

o uplati pretplate i Svjetlo rijei e postati lan Vae obitelji
Do 31. sijenja 2012. svakom novom pretplatniku
darujemo jednu od naih knjiga!
Za sve informacije obratite se na adresu
FMC Svjetlo rijei, Zagrebaka 18, BiH-71000 Sarajevo
tel. 033/726 200 fax 033/812 247 pretplata@svjetlorijeci.ba
Kalendarom
om
se moete
ete
obogatiti
atiti
kroz itavu
u godinu!
IZ SADRAJA
34
Reportaa
GROMILJAK
Ma, ko Jeruzalem, prijatelju!
vlasnik
Franjevaka provincija
Bosna Srebrena
ravnatelj
Miljenko Petrievi
miljenko@svjetlorijeci.ba
glavni urednik
Ivan arevi
ivan@svjetlorijeci.ba
zamjenik glavnog urednika
Drago Boji
drago@svjetlorijeci.ba
SIR
nakladnik
FMC Svjetlo rijei d.o.o.
Tema broja
50. GODINA OD POETKA
II. VATIKANSKOG KONCILA
Isus ivotni model
Povratak
KORAE I BOSANSKI BROD
Moda e ipak biti naina
38
Tree oko
PUTUJ PLANETO
Kad Srbin kae Vukovar
48
54
uredniko vijee
Drago Boji
Boris Divkovi
Ladislav Z. Fii
Miljenko Petrievi
Darko Rubi
Ivan arevi
Aktualno
DAN SJEANJA NA HOLOKAUST
Nikad vie, doista?
18
Mitologija
DIONIZ
Veseli bog vina
adresa urednitva
Zagrebaka 18, BiH
71000 SARAJEVO
tel: + 387 (0)33 72 62 00
fax: + 387 (0)33 81 22 47
Razgovor
SUSANNAH HESCHEL
Sluati glasove proroka
20
Razgovor
64
MIRKO OREVI
Zarobljeni u viku prolosti
e-adrese
redakcija@svjetlorijeci.ba
uprava@svjetlorijeci.ba
pretplata@svjetlorijeci.ba
http://www.svjetlorijeci.ba
godinja pretplata
BiH 40 KM Hrvatska 160 Kn
vicarska 80 CHF
Zapadna Europa 40
Prekooceanske zemlje
80 USD/120 AUD
bankovni rauni KM:
Raiffeisen bank d.d.
BiH, Sarajevo
1610000035150095
UniCredit Bank d.d. BiH
3386902222774709
devize
Raiffeisen bank d.d.
BiH, Sarajevo
502012000-36371
IBAN:
BA391611000001251358
SWIFT: RZBABA2S
UniCredit Bank d.d. BiH
25021420101
IBAN:
BA393386904812029659
SWIFT: UNCRBA22
raun u njemakoj
Sparkasse Ulm, Kontonummer
891343 BLZ 63050000
(Svjetlo rijei) Deutschland
raun u vicarskoj
Credit Suisse
CS Wdenswil - 459061-10
Kontonummer PM
Wdenswil 80-500-4
grafiko oblikovanje
Branko R. Ili
tisak
Radin print culture
Sveta Nedelja
List Svjetlo rijei je upisan u
registar medija u Ministarstvu
obrazovanja, nauke i
informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem M
35/99. od 27. 04. 1999. godine
ISSN 1512-6986
RIJE ITATELJIMA
Puno pitanja
Teko je religioznom profesionalcu umai
oholosti da sve zna, i o Isusu. Ipak, uza sve steeno znanje, uz unutarnje dvojbe koje ne prolaze
bez osvrtanja na Isusove rijei i praksu, pa i ne
bez zaziva Isusova imena u samotniko i gluho
doba noi neuspjeha i gubitka, osuda i izgubljenosti, na koncu se priznaje da Isus izmie i znanju i vapaju.
Tko je Isus, doista?
Koji je smisao i cilj on imao u ivotu? Odakle
je stvarno doao i kamo je otiao? Zato za vrijeme svoga ivota nije sagradio nikakvu kuu,
ni samostan, ni lau, nije osnovao obitelj niti
neki obrt? Zato nije napisao knjigu, neki esej
u kojem bi objasnio i sebe i duhovnu situaciju
svoga vremena? Zato nije osnovao, a izgleda da
je mogao, svoje kraljevstvo, sa svojom vojskom,
dvorjanima i zatvorima? Zato je uope onako,
gotovo samovoljno, pozivao ne samo ugledne
ljude, nego i kolebljivce i grene, da ga slijede i
to su to ti ljudi u njemu prepoznali?
Je li Isus bio fiziki lijep, je li imao privlaan
glas? Kako mu je bilo pred licem siromanog,
neizljeivo bolesnog ovjeka, kako pred ljepo-
tom ene, to je imao u oima kad je gledao

mnotvo koje ga je htjelo zakraljiti, a to onda
kad ga je prezrelo i osudilo? Kako mu je bilo
pred nepravednim i mranim licima?
Zato Isusa nisu svi voljeli? Moda je on mislio da ga svi vole, ali zato je onda onako skonao? Zato iz opreza nije iao velikim sveenicima ili teolozima po savjet, zato se nije ulanio ni
u koju partiju da ga ona zatiti, zato se nikada
nije druio s prvacima svoga naroda, ni s visokim
(rimskim) predstavnikom u svojoj zemlji? Izgleda da ba nije bio mudar kad je onako zavrio.
Imao bih puno pitanja. Moglo bi se nastaviti
da je prostora i vremena, obino se nema vremena. Ipak, ponovio bih skromno s drugima:
Isus je tajna, ali osobna tajna koja privlai, zahtijeva i tjei.
A to je s ljubavlju? Ljubav nisam ni spomenuo,
odmah se kvari na mom jeziku. No, ima jo neto
u ovom izlomljenom ispitivanju: Isus je imao straha, i onog smrtnog, ali nikome nije ulijevao strah.
Drugi su njime i u njegovo ime straili.
Urednik
sijeanj 2012. Svjetlo rijei 3
Povijesni revizi
Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine objavila je 8. prosinca 2011. poslanicu: Plodovi prolosti zalog su budunosti. Pastirska poslanica u povodu 130.
obljetnice ponovne uspostave redovite
crkvene hijerarhije u Bosni i Hercegovini.
50
KM
40
KM
knjige moete poruiti s adrese
Svjetlo rijei BiH 71000 Sarajevo Zagrebaka 18

tel: + 387 (0)33 726-200 fax: 812-247
e-mail: pretplata@svjetlorijeci.ba
4 Svjetlo rijei sijeanj 2012.
z sumarni pregled povijesti Katolike crkve u BiH, uz

opisivanje stradanja i iznoenje statistikih podataka s
naglaskom na zadnjih stotinjak godina, pogotovo dananjeg uznemirujueg stanja katolika u BiH, poslanica stalno
naglaava neizmjerljivu vanost ponovne uspostave redovite
crkvene hijerarhije god. 1881. U zadnjim poglavljima navodi
prioritete pastoralnog djelovanja u novoj evangelizaciji kao i
pastoralne smjernice za 2012. godinu, od pape Benedikta XVI.
proglaenu Godinom vjere.
U zadnjem, 10. poglavlju biskupi saimaju poslanicu u tri,
kako stoji, meusobno nerazdruivo povezana imbenika, koji
raaju novu evangelizaciju, kao tri zadae za Crkvu na naem kontinentu, pa tako i u naoj zemlji. To su: novo iskustvo
Boga, novo itanje vlastite prolosti i novo posvjeivanje nae
ivotne zbilje.
Ako se kroz ta tri imbenika, kako navodi poslanica, a koji
zvue snano aktualno i teoloki atraktivno, analiziraju neka
njezina mjesta, onda se moe uoiti da od povoda pa sve do dananjih pastoralnih zadaa teita poslanice nisu toliko na ta tri
imbenika, nisu toliko ni na teolokom i povijesno-znanstvenom
vrednovanju povijesti kranstva i Katolike crkve u BiH i sloene
sadanjosti, nego su vie na naglaavanju tekoga stanja katolika
i crkveno-administrativnog, jednom rijeju, hijerarhijskog vrednovanja povijesti. Iz takve postavke gotovo logino proizlaze i pastoralne smjernice u poglavlju pod brojem 9. Prve izriito a ostale
indirektno trae da se u svemu oituje poslunost crkvenoj hijerarhiji, dok opravdana analiza dananje situacije vie tematizira
krizu postmoderne a manje stanje religioznosti u njoj, krizu vjere
u Boga i napomenuto novo iskustvo Boga.
Za biskupe ponovna uspostava redovite hijerarhije

god. 1881, oznaava poetak bujanja crkvenog ivota, pravi
procvat na mnogim podrujima. Pri tome se ne kae da se uspostava dogaa unutar austro-ugarske okupacije nae zemlje,
da jest rije o posve novom ali takoer stranom politikom reimu, te da nova vlast omoguava veu slobodu religijskog (i
crkvenoga) organiziranja, ali ne samo za katolike, te da onda, u
okviru svoje politike i vlasti i u sporazumu s Rimom, administrativno reorganizira i Katoliku crkvu u BiH.
Kao drugi imbenik nove evangelizacije, poslanica si je dala
zadatak da, doista, ostvari novo itanje vlastite prolosti, jo
jedno reinterpretiranje povijesti Katolike crkve u BiH, i to u
duhu i slovu onoga to se u historijskoj znanosti naziva povijesni
revizionizam. Skraenim generaliziranjem, uzvienim opim
OSVRTI
onizam u teolokom torzu

terminima, povijest Katolike crkve u BiH svodi se po vanosti
na posljednjih 130 godina. Poslanica tu tisuljetnu povijest kranstva u BiH ne vrednuje ni pastoralno-teoloki ni povijesno-znanstveno, nego usko crkveno-hijerarhijski i uopeno martiroloki. A viestoljetna povijest franjevaca i njihove provincije
Bosne Srebrene, njihovo vjersko, pastoralno i kulturno djelovanje, prepredeno se prekriva i minimizira crkveno-pravnom
etiketom da je Bosna (BiH) bila prostor misioniranja, misijska
zemlja, kao da franjevci i njihovi vjernici nisu bili njezin sastavni dio prije i za vrijeme Osmanlija kao i za vrijeme uspostave
redovite hijerarhije. Proizlazi iznova da su i franjevci i njihova
institucija tek marginalni crkveni i povijesni provizorij (S. M.
Daja). Zato se, i ne spominjui stoljetno djelovanje bosanskih
franjevaca na prostoru od Jadrana do Budima i Crnoga mora,
ono jednako vrednuje s djelovanjem svih drugih, primjerice i
popova glagoljaa ili sveenika Trebinjsko-mrkanske biskupije
pod upravom dubrovakog biskupa.
Tako je i sa stradanjima i muenitvima u prolosti s kojima
poslanica tako esto i rado operira. Pojam se muenika i svjedoka, izgleda, vie bira prema crkveno-politikim nego biblijskim
kriterijima, kao to i stradanja koja pogaaju katolike do danas,
nikada ne dolaze i iz vlastitih grijeha i zbog vlastitoga skretanja s
puta Bojih zapovijedi, nego jedino iz zloe drugih. I franjevci su,
navodi poslanica, bili muenici i svjedoci vjere, ali se oni gube u
nabrajanju svih. U svakom sluaju, u poslanici se ne navodi ak ni
ono to je papa Leon XIII. u Apostolskom pismu (Ex hac augusta)
o uspostavi hijerarhijske uprave rekao o franjevcima i njihovoj
povijesnoj vanosti za katolike i Katoliku crkvu u BiH.
Bez potpirivanja u svijetu omrznute klerike borbe za povijesne
zasluge, uz naglaavanje da je Katolikoj crkvi u BiH nasuno
potrebno cjelovito teoloko-pastoralno i povijesno znanstveno
istraivanje povijesti katolianstva u BiH koje e se oslanjati na
povijesne izvore a ne na falsifikate za opravdanje sadanje moi,
mora se ustvrditi da autori poslanice nisu konzultirali ili ih ignoriraju i one do sada objavljene radove o povijesti kranstva, Katolike crkve i franjevaca i autora kod nas (Samostanske kronike,
Lastri, Jeleni, Daja, Gavran, I. Lovrenovi, D. Lovrenovi, Petrovi, akovi, Zirdum, Karamati, Jele). Zato se i znaenje
franjevaca, osobito franjevaca Bosne Srebrene, hotimino i lukavo umanjuje izjednaavanjem, naravno, s nipoto manje vanim svjedoenjem drugih pojedinaca, dakle nefranjevaca, koji,
uz duno potovanje, ni brojem ni znaenjem ne mogu stajati
na istoj razini s njima (sa Zvizdoviem, Divkoviem, Dobretiem, unjiem, Jukiem i dr.). ak se mimikrijski obesnauje
crkveno-pravna vanost franjevake institucije Bosne Srebrene
i institucije apostolskoga vikarijata kojim oni upravljaju a koji
je uspostavljen od same Apostolske Stolice. Ignorira se a time
i obezvrjeuje dotadanje crkveno-pravno ustrojstvo Katolike
crkve i institucionalizirano pastoralno djelovanje franjevaca u
Bosni kroz duga stoljea, ne samo za vrijeme Osmanskoga Carstva nego sve od odlaska bosanskoga biskupa i dislokacije bosanskog biskupskog sjedita u akovo jo sredinom 13. stoljea. Na
pozadini uvrijeene difamacije da ni franjevci ni njihova iako
od Rima pravno uspostavljena i priznata institucija (provincija-redodrava-apostolski vikarijat) Bosna Srebrena, nikada nisu
bili potpuno crkveni, nikada punopravni lanovi Katolika crkve, niti redovita crkvena institucija i hijerarhija unutar Crkve,
biva jasno da takva revizionistika ponovna uspostava redovite
crkvene hijerarhije moe nedvosmisleno zasjati u punoj crkvenosti i biti poetak bujanja istinskog crkvenog ivota! Rezultira tako da su plodovi prolosti tisuljetnog kranstva i evangelizacije samo zalog za restauraciju dijecezanske hijerarhije.
Uz dosta faktografskih podataka i nekih validnih teolokih
opservacija, nedostatak je poslanice u tome to nema nijedne
kritine rijei o iako kratkom ali za sve stanovnike ove zemlje,
dakle i za katolike i Hrvate sudbonosnom i s posljedicama nesagledivom razdoblju Nezavisne Drave Hrvatske. Ta se povijest
preuuje, preskae. Nita se ne kae o neprimjerenom djelovanju nekih biskupa, sveenika, franjevaca i katolika za vrijeme
ustakoga reima a to nije u duhu ni evanelja ni zadnjega Koncila, niti se ita kae o onim biskupima, provincijalima, sveenicima, pripadnicima Katolike crkve koji su kroz to vrijeme bili
vjerni svjedoci Isusova evanelja i dostojni crkveni pastiri i vjernici. Ali se zato bez pastoralno-teolokog kriterija i bez uvaavanja povijesnih okolnosti i injenica vie u dnevno-politikoj
a ne povijesno-znanstvenoj analizi komunistikog razdoblja,
sveeniko udruenje Dobri pastir svrstava u sredstvo ope anticrkvene strategije od strane (komunistike) drave. Naime i kroz
staleko udruenje Dobri pastir navodi poslanica drava je
nastojala manipulirati vjernicima i sveenicima, i njime ih je
diskriminirala i zastraivala. Ovakvom difamacijom potpuno
se izokree i nakana i djelovanje onih bosanskih i hercegovakih
franjevaca kao i dijecezanskih sveenika koji su kroz udruenje
Dobri pastir dijalogom sa socijalistiko-komunistikom vlau i
ateistima, suprotno od neistinite tvrdnje poslanice, nastojali oko
dobra Crkve, svojih vjernika i svih u zajednikoj dravi ime su
bili prethodnici vatikanske politike otvaranja prema zemljama
KTA
Nastavak na 79. stranici

TEMA BROJA 50. godina od poetka II. vatikanskog koncila

CNS
Isus ivotni model

Drugi vatikanski
koncil polazi od
toga da je u sreditu
kranstva osoba
Isusa Krista, a ne
nikakav nauk i
nikakva institucija.
Ovakvo koncilsko
razmiljanje
aktualno je
i danas i nuno
je se na njemu
nadahnjivati
Pie: eljko TANJI
tvarajui 11. listopada 1962. II.

vatikanski koncil poznatim govorom Gaudet Mater Ecclesia
[Raduje se Majka Crkva] blaeni Ivan
XXIII. zasigurno nije ni mogao slutiti
domete dogaaja koji je svoj zavretak
imao dvije godine nakon njegove smrti,
u vrijeme pontifikata Pavla VI. Njegov
govor dao je iznimno vano usmjerenje
cjelokupnom koncilskom dogaanju, ali
i postkoncilskom vremenu.
U njemu je Ivan XXIII. istaknuo kako
je zadaa Koncila tititi i promicati pravi
nauk te kako Koncil nema namjeru mijenjati doktrinarni polog i nauk Crkve,
nego izrei ga primjerenim jezikom i nainom razumljivim suvremenom ovjeku imajui na umu da Crkvi dananjeg
vremena nije na srcu osuda i izopavanje
nego sluenje blagim i djelotvornim sredstvima milosra. Papa je odluno otklonio stavove onih koje je nazvao zlogukim prorocima, navjestiteljima propasti i
potrebe da Crkva iznova jo snanije po-
segne za sredstvima osude, odbacivanja i

izopenja te zatvaranja pred svijetom.
Upravo u ovom govoru treba traiti
i vidjeti korijene, domete, ali i granice i
nesporazume vezane uz koncilsku obnovu. On otkriva temeljnu koncilsku metodu, a to je metoda dijaloga i pozitivnog
izlaganja crkvenog nauka. Nama se takav stav danas ini samorazumljivim, ali
treba imati na umu da je ak i u vrijeme
ovoga govora Sredinje pripremno povjerenstvo, posebice Teoloka komisija,
pripremilo nacrte mnotva dokumenata
koji su ve u svojoj metodologiji bili u
neskladu s tom temeljnom crtom papinog govora.
Da je ovakav kurijalni stil ve bio
prevladan, svjedoi cjelokupni koncilski
dogaaj. Dovoljno je usporediti tekstove koji su bili pripremljeni za koncilska
zasjedanja s namjerom da koncilski oci
dou, izglasaju dokumente i vrate se u
svoje biskupije i dokumente koji su velikom veinom izglasani na koncilskim
zasjedanjima. Tek se tada uoava i vidi
ogromna razlika, upravo u stilu i nainu
izlaganja nauka i pologa vjere. A to nije
TEMA BROJA
nebitna i zanemariva stvar. Nikako ne
smije biti umanjena posebice danas kada
se ini da se ovakav metodoloki pristup
mnogima ini iscrpljenim i neuspjelim i
kada bi ga rado zamijenili onim stavovima koji su bili oiti i u pripremnom razdoblju Koncila.
Iz ove metodologije proistekla je
druga velika novost Koncila. A to je sam
dogaaj Koncila. Mnogo je toga napisano o filozofskom i teolokom znaenju
dogaaja Koncila i nemogue je uzeti
u obzir mnotvo razliitih interpretacija
koje se nude. Vanim se ini istaknuti
da se uistinu radilo o dogaaju koji je
rodio svijesti o univerzalnoj, svjetskoj
Crkvi, o vanosti meusobne povezanosti i upoznavanja, svijest o mnotvu
razliitih problema, kontekstualnosti
raznih ivotnih zbilja navjetaja i sluenja Crkve. Upravo je to jedna od trajnih
novosti Koncila. Meusobni razgovori
otaca, oslukivanja, rasprave, govori,
sposobnost preuzimanja vanih i dalekosenih odluka u svijesti o kolegijal-
njezinog prenoenja, obnavljanja ili prilagoavanja. Upravo se u toj toki razvilo mnotvo razliitih i esto meusobno
suprotstavljenih hermeneutskih kljueva
i naina itanja i razumijevanja Koncila,
a time i naina razumijevanja i shvaanja
djelovanja same Crkve i svih vjernika u
postkoncilskom razdoblju. Teko je sve
te prijepore u vie od etrdeset pet godina zavretka Koncila pobrojati i pojasniti
u ovom tekstu. No, ono to zabrinjava je
zapravo koritenje Koncila kao oruja za ili protiv ortodoksije, za ili protiv
vjernosti Crkvi i Tradiciji. Takav je stav,
s koje se god strane gledalo, suprotan
koncilskom nainu djelovanja, pa i onome to je u svom govoru zacrtao blaeni Ivan XXIII. On onemoguuje bilo
kakvu plodnu raspravu o Koncilu. Onu
raspravu koja bi priznala i uvidjela sve
ono pozitivno to je Koncil iznjedrio, ali
i omoguila promiljanja o nedostacima
i nejasnoama Koncila.
Netko je od poznavatelja Koncila
istaknuo da je Koncil mogue usporediti
slau u tome da je Koncil prekid. Za jedne tragini prekid koji je doveo do dezorijentacije Crkve, a za jedne spasonosni
prekid posebice s drugim tisuljeem
institucionalnog razvoja zapadnog kranstva. Tako se ove interpretacije slau
barem u jednom, u tumaenju Koncila
kao prekida.
Meni se osobno ini da je hermeneutika prekida u suprotnosti s hermeneutikom obnove i hermeneutikom
posadanjenja, kao to ni ova potonja
ne smije biti shvaena ni kao jednostavna prilagodba duhu vremena, ali ni
kao hermeneutika potpunog kontinuiteta. Koncil je, kako istie Rino Fisichella, ponovno otkrio nekoliko temeljnih odrednica. Ponovno je otkrio
osobu Isusa Krista. Razdoblje izmeu
Tridentskoga i II. vatikanskoga koncila bilo je oznaeno snanim usredotoenjem na Crkvu i ekleziologiju. II.
vatikanski koncil polazi od toga da je
u sreditu kranstva osoba Isusa Krista, a ne nikakav nauk i nikakva insti-
Netko je od poznavatelja Koncila istaknuo da je Koncil mogue usporediti

sa ivotom ovjeka u etrdesetim godina. On se nalazi na pola svoga ivotnog puta,
moda i u krizi srednjih godina. Gleda unatrag na svoj ivot i ini mu se da nije nita
ostvario i uinio kako je trebao, a i nesiguran je glede svoje budunosti
nosti biskupskog zbora pod vodstvom
rimskoga biskupa trajno su izazov koji i
danas ostaje esto neprihvaenim i izostaje u unutarcrkvenom dijalogu. Siguran sam da oci tada nisu razmiljali ni u
kategorijama kontinuiteta ni u kategorijama diskontinuiteta, ali je iz svega bilo
jasno da su s pravom vjerovali u snanu
prisutnost Duha koji vodi cjelokupni
dogaaj Koncila. Ne smijemo u dananjim raspravama zaboraviti tu injenicu
jer se esto u suprotstavljanju Koncilu
zaboravlja temeljna dimenzija vjere da
je Koncil dogaaj pod vodstvom Duha
Svetoga, dogaaj koji ukljuuje i svijest
o vlastitom poslanju i odgovornosti koja
se ivi u zajednici Crkve pod vodstvom
biskupa i pape, dogaaj koji trai meusobno oslukivanje i vjernost poticajima
Duha, a ne svojim vlastitim idejama,
mislima, projektima i stavovima.
Metoda dijaloga, sam dogaaj Koncila iznjedrili su stil i nain djelovanja i
govorenja. A on je isto tako izvor mnogih
prijepora povezan upravo s onim to je
i sam Ivan XXIII. istaknuo u svom govoru, a to je pitanje odnosa istina vjere i
sa ivotom ovjeka u etrdesetim godinama. On se nalazi na pola svoga ivotnog

puta, moda i u krizi srednjih godina.
Gleda unatrag na svoj ivot i ini mu se da
nije nita ostvario i uinio kako je trebao,
a i nesiguran je glede svoje budunosti.
U tim je trenucima, esto neopravdano,
spreman na radikalne poteze u strahu ili
nadi da bi potpunim zaokretom mogao
svom ivotu dati smisao. Rije prekid
esto je na njegovim usnama. Ali je li to
pravi put?
Tako i s Koncilom. Bez obzira kako
tumaili postkoncilsko razdoblje jasno
je da smo u stanovitoj krizi tumaenja i
vrednovanja Koncila. Kojim putem dalje
krenuti? Mislim da put koji nam je ponuen u govoru Ivana XXIII. ostaje jedan od
vanih putova i naina tumaenja Koncila. A on svakako ne ide putem prekida,
putem potpunog suprotstavljanja pretkoncilske i postkoncilske Crkve, o emu
govore interpretacije Koncila i od strane
onih koji su protivnici Koncila i njegovih
odluka i od strane onih koji tvrde da se
nije ilo dovoljno daleko pod vodstvom
duha Koncila. I jedna i druga opcija se
tucija. Ovakvo koncilsko razmiljanje

aktualno je i danas kada se ini da je
na razne naine ponovno dovedena u
pitanje sredinjost osobe Isusa Krista,
bilo unutar, bilo izvan Crkve i kada se
ini da se pokuava govoriti o Bogu
zaobilazei Isusa iz Nazareta, njegovu
egzistenciju i nain djelovanja. Samo
je ono mjerodavno za kranski ivot
i djelovanje.
Koncil je otkrio Crkvu kao slubenicu Rijei. Ona je posrednica Objave,
kao znak i orue najtjenjeg sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijelog ljudskog
roda (LG 1). Liava se obiljeja trijumfalizma, govori se o Crkvi koja je potrebna
stalnog obraenja, koja je sveta i uvijek
potrebna ienja (LG 8) i koja trai
pomo ljudi svog vremena za izvrenje
s punim pravom svoje evangelizacijske
misije (GS 44). Otkriva se Crkva koja
je eljna dijaloga i jedinstva, a ne stalne
podjele, polemike i meusobnog optuivanja (UR 1). Ta se Crkva otvara i prema
drugim kranskim zajednicama i prema
drugim religijama jer u sebi nosi volju za
promicanjem jedinstva i ljubavi (NA 1) i
TEMA BROJA
za neodbacivanjem niega to u tim religijama ima istinitoga i svetoga (NA 2). Postaje svjesna da nije samo klerika, nego
da je narod Boji u kojem svi imaju svoje
dostojanstvo na temelju krtenja, razliitih karizma i slubi (AA 2).
Crkva je ponovno otkrila dostojanstvo i autonomiju svijeta, moderniteta,
pojedinca. Prije Koncila se zaboravilo
tko je ovjek kojem se Crkva obraa.
Borei se protiv racionalizma, uvlaei
se u razne polemike zaboravila je da je
pozvana doi svakome tko pita za razlog kranske nade. esto se samo
biljeilo pogreke drugih i tek je susret
s razliitim promiljanjima ljudi poput
Augustina, Pascala, Newmana, Blondela
dopustio reviziju i tog elementa usredotoujui se na subjekt kojem je objava
usmjerena i na zadnji cilj: spasenje ovjeanstva.
Najoitiji znak ove promjene predstavlja Pastoralna konstitucija o Crkvi u
svijetu Gaudium et spes u kojoj se vidi
jasan izriaj obnove koju je Crkva uinila u svom odnosu prema svijetu. U njoj
se pokazuje da Crkva eli biti paljiva
spram razliitih situacija u kojima ovjek
ivi (GS 4-9), spram kultura koje odreuju nain miljenja (GS 53-62), spram
kontradikcija koju svaki nosi unutar sebe
i epohalnih pitanja koja konstituiraju
osobnu povijest (GS 10).
Na Koncilu je Crkva ponovno otkrila
Pismo. Vano je znati da se na zasjedanjima Koncila u procesiji donosilo Sveto
pismo u sredite bazilike Sv. Petra. Bila
je to snana i vana gesta koja je govorila o tome da u sreditu stoji Boja Rije.
Stoljeima u Katolikoj crkvi ova istina
nije bila jasno istaknuta. Ljudi nisu mogli itati Boju rije, udaljavali su se od
izvora vjere i ignorirali su Pismo koje se i
u teologiji koristilo kao dicta probantia
[dokazne tvrdnje] tez koje s vremena na
vrijeme bijahu predloene.
Ako tako pristupimo Koncilu, s
onim istim duhom oduevljenja i nade
te elje da Crkva bude to vjerniji i
autentiniji svjedok Krista raspetog
i uskrslog koji je proimao koncilske
oce, onda emo znati nai i pravi put
u daljnjem tumaenju Koncila i moi
emo u njegov duh i tekstove uroniti s
iskrenom otvorenou imajui na umu
ono to je mladi Joseph Ratzinger napisao u svojoj knjiici o rezultatima i
problemima treeg koncilskog zasjedanja 1965. godine: Mjerilo Koncila ne
moe biti diplomacija i njezina oportunost, ve samo teologija i s njom potraga za istinom.
O vrstama ateizma
oncilska konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu

Gaudium et spes istie da je ateizam jedan od najveih
znakova naega vremena te da krani snose nemali dio
odgovornosti za njega. Uz potrebu pomnjivijeg razlikovanja razliitih uzroka i oblika ateizma, krani su obvezani na dijalog i
na suradnju s ateistima u izgradnji boljega zajednikog svijeta.
Oblici i korijeni ateizma. Posebno
bitna crta ljudskog dostojanstva jest u
ovjekovoj pozvanosti u zajednitvo
s Bogom. Ve od samoga svojeg postanka ovjek je pozvan na razgovor s
Bogom: on, naime, postoji samo zato
to ga je Bog iz ljubavi stvorio i to ga
uvijek iz ljubavi uzdrava. ovjek ivi
potpuno u skladu s istinom samo ako
tu ljubav slobodno priznaje i svojemu
Henri de Lubac
se Stvoritelju povjeri. Ipak, mnogi od

naih suvremenika nikako ne uviaju tu najdublju i ivotnu povezanost s
Bogom ili je pak izriito odbacuju, tako
da ateizam valja ubrojiti meu najozbiljnije injenice ovoga vremena te ga
podvrgnuti briljivijem ispitivanju.
Nazivom ateizma oznauju se meusobno vrlo razliite pojave. Jer dok
neki izriito nijeu Boga, drugi misle
da ovjek o njemu ne moe uope nita tvrditi. Drugi opet pitanje o Bogu
podvrgavaju takvoj metodi ispitivanja da se ini kako ono nema smisla.
Neopravdano prekoraujui granice
pozitivnih znanosti, mnogi nastoje
sve objasniti samo tom znanstvenom
metodom ili pak, nasuprot tomu, vie
ne doputaju uope nikakve apsolutne
istine. Neki toliko uzvisuju ovjeka da
vjera u Boga takorei gubi svoju snagu
te se ini da su vie skloni afirmiranju
ovjeka negoli nijekanju Boga. Neki si
Boga predouju tako da lik koji odba-
cuju nikako nije Bog evanelja. Drugi

pitanja o Bogu niti ne nainju jer se
ini da uope nisu iskusili religiozni
nemir, pa i ne vide emu bi jo vodili brigu o religiji. Osim toga, ateizam
nerijetko nastaje bilo iz silovitog protesta protiv zla u svijetu bilo iz toga to
se oznaka samoga apsolutnog dobra
neopravdano pridaje nekim ljudskim
dobrima, tako da ona onda zauzmu
Joseph Ratzinger
Boje mjesto. Pa i sama dananja civilizacija esto moe oteati pristup k

Bogu, ne, dodue, iz same sebe, nego
u onoj mjeri u kojoj je upletena u zemaljske stvari.
Oni koji svojevoljno nastoje udaljiti
Boga od svojega srca i izbjei religiozna
pitanja, jer ne slijede glas vlastite savjesti, nisu, dakako, bez krivnje. No neku
odgovornost za to esto snose i sami
vjernici. Ateizam naime, promatran
u cjelini, nije neto izvorno, nego on
prije nastaje iz razliitih uzroka, meu
koje se takoer ubraja kritika reakcija
protiv religija, i to u nekim krajevima
napose protiv kranske religije. Stoga
u nastanku tog ateizma ne mali udio
mogu imati vjernici, jer treba rei da
oni zanemarivanjem vjerskoga odgoja ili pogrenim izlaganjem nauka, ili
takoer nedostatcima svojega religioznog, udorednog i drutvenog ivota
pravo lice Boga i religije prije zakrivaju
negoli otkrivaju.
Karl Rahner
TEMA BROJA
i dijalogu s ateistima
Sustavni ateizam. Moderni ateizam
esto pokazuje i sustavan oblik, koji,
osim drugih uzroka, tjera elju za ovjekovom autonomijom sve dotle da
se protivi bilo kakvoj ovisnosti o Bogu.
Oni koji zastupaju takav ateizam tvrde
kako se sloboda sastoji u tome da je
ovjek sam sebi svrha, jedini graditelj
i demijurg svoje vlastite povijesti. To
se, kau oni, ne moe sloiti s priznavanjem Gospodina, zaetnika i svrhe
sviju stvari, ili barem ini takvu tvrdnju
posve suvinom. Tom nauku moe ii u
prilog osjeaj moi to ga ovjeku donosi dananji tehniki napredak.
Meu oblicima dananjeg ateizma
ne smijemo mimoii ni onaj koji oekuje osloboenje ovjeka prije svega
od njegova gospodarskog i drutvenog
Edward Schillebeeckx
Hans Kng
osloboenja. On tvrdi da se religija po

svojoj naravi protivi tom osloboenju,
budui da ovjeka odvraa od izgradnje
zemaljskoga grada jer mu nadu usmjeruje prema buduem i lanom ivotu.
Stoga pobornici toga nauka, kad preuzmu upravljanje dravom, estoko napadaju religiju tako da ire ateizam primjenjujui takoer ona sredstva pritiska
pogotovo u odgoju mladei kojima
raspolae javna vlast.
Stav Crkve prema ateizmu. Vjerno
odana i Bogu i ljudima, Crkva ne moe
prestati a da s bolju i sa svom vrstoom
ne odbacuje kao to je i prije odbacivala one pogubne nauke i postupke
koji proturjee razumu i zajednikome
ljudskom iskustvu, a ovjeka zbacuju s
njegova priroenoga visokog mjesta.
Ona svejednako nastoji u duhu
ateist uoiti skrivene razloge nijekanja Boga. Svjesna teine pitanj koja
ateizam izaziva i voenja ljubavlju
prema svim ljudima, ona dri da ih

valja podvrgnuti ozbiljnom i dubljem
ispitivanju.
Crkva ustrajava na tome da se priznavanje Boga nikako ne protivi ovjekovu dostojanstvu, jer se to dostojanstvo
temelji i usavruje u samome Bogu: ovjeka je, naime, Bog stvoritelj postavio u
drutvo razumnim i slobodnim, a posebno ga je kao svoje dijete pozvao u smo
zajednitvo sa sobom da bude dionikom
njegova blaenstva. Osim toga, Crkva
nauava da eshatoloka nada ne umanjuje vanost zemaljskih zadaa, nego
da, tovie, novim motivima podupire
njihovo izvravanje. Nasuprot tome, ako
boanski temelj i nada u vjeni ivot nestaju, ovjekovo dostojanstvo trpi najtee
povrede, kao to se to danas esto moe
Marie-Dominique Chenu
ustanoviti. Zagonetke, pak, ivota i smrti, krivnje i boli ostaju bez rjeenja, tako
da ljudi nerijetko padaju u oaj.
Svaki ovjek, meutim, ostaje sm
sebi nerijeeno i nerazgovijetno opaeno pitanje. Nitko, naime, ne moe
u nekim trenucima, a pogotovo ne u
vanijim dogaajima ivota, potpuno
izbjei spomenuto pitanje. Na to pitanje
odgovara potpuno i posve sigurno jedino Bog, koji poziva ovjeka na dublje
razmiljanje i na poniznije traenje.
A lijek koji treba primijeniti kod ateizma valja oekivati i od odgovarajue
izloenog nauka i od estitoga ivota
Crkve i njezinih lanova. Crkva, naime,
treba uiniti prisutnim i takorei vidljivim Boga Oca i njegova utjelovljenog
Sina time to se pod vodstvom Duha
Svetoga neprekidno obnavlja i isti. To
se postie ponajprije svjedoenjem ive
i zrele vjere, to jest vjere koja je tako odgojena da moe jasno proniknuti tekoe te ih prevladati. Sjajno su svjedoan-
stvo takve vjere dali i daju mnogobrojni

muenici. Ta vjera treba oitovati svoju
plodnost time to proimlje sav ivot
vjernik, pa i profani, te ih pokree na
pravednost i ljubav, posebno prema
onima koji su u oskudici. Tome, pak,
da se Boja prisutnost oituje, napokon
najvie pridonosi bratska ljubav meu
vjernicima, koji slonoga duha surauju na vjeri u evanelje te se iskazuju kao
znak jedinstva.
Crkva pak, premda potpuno odbacuje ateizam, ipak iskreno izjavljuje da svi ljudi oni koji vjeruju i oni
koji ne vjeruju moraju pridonositi
ispravnoj izgradnji ovoga svijeta u
kojem zajedno ive. To se, dakako, ne
moe dogoditi bez iskrenog i razboritog razgovora. Crkva se stoga ali na
diskriminaciju izmeu onih koji vjeruju i onih koji ne vjeruju, a koju neki
upravitelji drav nepravedno uvode
ne priznavajui temeljna prava ljudske osobe. Crkva za vjernike zahtije-
Yves Congar
Neki od najangairanijih
teologa Drugog
vatikanskog koncila
va slobodu djelovanja da im na ovom

svijetu takoer bude doputeno graditi Boji hram. Ateiste, pak, prijateljski
poziva da otvorena srca promatraju
Kristovo evanelje. Crkva, naime,
jako dobro zna da se njezina poruka
slae s najskrovitijim eljama ljudskog
srca kada titi dostojanstvo ljudskoga
poziva, vraajui nadu onima koji ve
oajavaju nad svojim viim odreenjem. Njezina poruka ne samo da ne
umanjuje ovjeka nego iri svjetlo,
ivot i slobodu za njegov napredak.
Nita osim te poruke ne moe zadovoljiti ljudsko srce: Stvorio si nas za
sebe, Gospodine, i nemirno je srce
nae dok se ne smiri u tebi.
Iz Pastoralne konstitucije o Crkvi
u suvremenom svijetu Gaudium et
spes (7. 12. 1965.), brojevi 19-21,
u: Drugi vatikanski koncil - DOKUMENTI,
VII. popravljeno i dopunjeno izdanje,
Kranska sadanjost, Zagreb 2008.
DUHOVNE STRANICE
f
e
z
o
J
e
v
m
ja
ir
M
n
e
b
Joua,
Unato vjernosti Tori, Joua je bio u
itelj krstio ga je vodom, to
Krst
Ivan
iMar
v,
ido
je
sukobu s vjerskim voama. Nisu mu odo
sus (hebr. Joua) bio
ovjeka u
da
mla
ak
ulaz
alo
aav
niozn
gre
je
a
)
bravali njegovo ponaanje prem
jin (Mirjamin) sin i Josipov (Jozefov
io
zrelo doba. Poput brojnih pobonih mla
aNaz
u
leji,
Gali
u
stao
cima, bolesnima i siromanima. Dru
odra
,
posinak
ina postao uiteljem
god
je
eset
trid
je
s
,
radi
dia
ma
nici
iji:
stup
verz
oj
prije
se s carinicima i
retu (Nacriju). Joua (ili u du
avao u sinagogama, na trpou
te
i
bi)
sret
(rab
usu
im
zio
ime
)
Izla
.
itelj
ima
spas
je
ravn
nego s isp
Jehoua, to znai Bog
vima. Tri je
puto
na
,
ima
polj
u
ma,
takt
govi
kon
i.
onda kada je Zakon zabranjivao
proje koje se esto davalo idovskoj djec
godine ivio kao putujui uitelj te
i
vjer
i
iciji
trad
u
ajan
odg
s njima zbog obrednog oneienja.
je
Djeak
re, vinogradare i parata
re,
riba
rao
mat
tog
deve
No, farizejima, pismoznancima i rasvojih predaka. Njegovi roditelji
njih a oni od njega.
od
i
ue
ina
stire
da
m
Hra
u
ijeli
binima ponajvie se nije sviala Jou
su ga dana po roenju don
tovao je sve zapovijedi i propise
Po
liceovo
njih
)
e,
mila
t
naim
(Bri
je,
d
sao
obre
igo
za
su
ika.
krit
zabude obrezan te
a
Tore, do u sitnice. tovie, bio je
dno
mjerje i tatinu: voljeli su isticati svoj
ju
van
prinijeli golubove za majino obre
ou
u
eja
fariz
ih
sam
od
i
i
ovnij
pob
htje
i
azal
pok
ulaa
se
bi
aav
vjerska obiljeja da
je
oienje. Za obreda koji ozn
a
svrhovitosti vjerskih obiaja, a ta
va),
nima, dok su, zapravo, jedno govorili,
kalzak u vjersku punoljetnost (Bar-mic
radi
te
eku
ovj
i
u
Bog
a
prem
av
ljub
mudrugo inili.
dvanaestogodinji Joua pokazao je
no nenasilje.
.
dob
ovu
njeg
za
u
Pred samim Velikim vijeem, San
ajen
obi
drost neu
ohrabrivao, nego goi
o
tjei
je
ije
mni
Rad
spre
bili
zio
ovi
dola
lan
hedrinom, iji su
i,
Godinama je s roditeljima
ivorio i propisivao. Divio se tuoj vjer
h
optuiti Jouu zbog svega ime se razl
poov
u Hram na proslavu velikih idovski
Njeg
.
avlja
ispr
i
kori
da
o
i
neg
je
na
ar
radi
: na
kovao od njih, nitko nije bio kad
blagdana, a inio je to i kao odrastao
tno, otkrivao
mje
neza
ao
jeiv
prim
ila
je
do
gled
svje
bi
u
da
ni jedne jedine sitnice
iabat bi odlazio u sinagogu, slavio Pash
iciji.
skriveno, titio slabo, ibao jako. Pron
anja
prim
dan
blag
ot,
Suk
o njegovoj nevjernosti Tori i trad
h),
Pesa
r.
mi(heb
ska srca i poznavao ljudske
ljud
m
je
koji
cao
t
rite
auto
a
stog
ti.
tlos
mu
svje
su
Zamjerili
Tore, Hanuku, blagdan
da pomae
ila
gon
je
ga
sila
a
arnj
ela
Nut
na
sli.
a
je govorio razlaui osnovn
Odijevao se poput drugih mukaraca:
im
ljudima: lijei ih i prata im.
za
no
ojat
vjer
a
t),
(cici
ma
Zakona i Tore. tovie, nudei svoj
resa
s
nosio al
, Oe na, sastavljena
itva
mol
ova
tuNjeg
i
je
van
s
mije
jice
razu
kuti
e
uenicima osobno
jutarnjih molitvi i tefilin, dvij
je od dijelova iz Osamnaest blagoslo
vi
maenje tih naela.
jer
oe,
odlomcima iz Tore koje poboni ido
na
,
ida): Oprosti nam
(Am
va
.
elo
na
i
ruku
na
ljaju
Doista, Joua je ivio kao prorok i doi dan-danas stav
na kralju jer
nam
sti
opro
i,
jeil
zgri
smo
oivio sudbinu proroka.
i
Redovno je izgovarao uobiajen blag
smo zgrijeili protiv tvog pratanja. Bud
io
Mol
om.
kruh
i
m
vino
nad
,
ek
kidu
,
uvij
slov
blagoslovljen, Adonaj, milostiv i
priJadranka BRNI
je radije tajno no javno. Lice mu se
man na pratanje!
spre
t.
tlos
svje
u
o
tom preobraaval
Ni jedan etiki sustav ili vjerski katekizam, kako god

bio prosvijetljen i ist, ne moe se usporediti s Isusom,
osobom drukijom od svih. Isus je na pola puta izmeu
neba i zemlje, podjednako blizak i Bogu i ovjeku; Isus
pomaga siromanih, prijatelj grenika, brat svakom
patniku, tjeitelj tunih, iscjelitelj bolesnih, bodritelj
slabih, ljubitelj ljudi, otkupitelj ena; Isus najponizniji
od svih ljudi, najprezreniji meu idovima.
Kaufmann KOHLER
Od svoje mladosti u Isusu nalazim svojega velikog

brata. Kranstvo ga promatra kao Boga i Spasitelja, to je injenica koju s potovanjem nastojim
razumjeti No, siguran sam da mu pripada golemo mjesto u povijesti idova te da se ono ne moe
opisati uobiajenim kategorijama.
Martin BUBER
Joua je bio pravednik kao i svi idovski pravednici, ali su krani njegov kri pretvorili u
ma i tako, umjesto da ga ljube, Isusa koriste
za svoje interese.
Isus je stostruko ukorijenjen u idovstvo
svoga vremena: da bi se upoznali svi elementi njegova bia i njegove sudbine, ne
treba initi nita drugo nego iitavati
povijest i obiaje onog vremena.
Joseph KASTEIN
Andr SCHWARTZ-BARTH
Ne moemo pobrojati to je sve Isus znaio za

ovjeanstvo. Ljubav koju je nadahnjivao, utjeha
koju je pruao, nada i radost kojom je ispunjavao
sve to je ovjeanstvo uinilo boljim.
Hyman ENELOW
BOJA DJELA U BIBLIJI Razliita imena Bojeg naroda

Marc CHAGALL, Izlazak
Pojedina imena
Bojega naroda su
spomen njihova
podrijetla i pojedinih
razdoblja njihove
povijesti, ali ujedno i
znak njihove sudbine
i njihova trajnog
poslanja u svijetu
Pie: Bruna VELI
idovi, Izraelci, Judejci, Hebreji...

Sve su to razliita imena kojima
Stari zavjet oznaava jedan Boji
narod. Odakle tolika imena, moemo se
upitati. Meutim, nositi vie od jednog
imena nije rijetkost. U nas krana, do-
Ime kao spomen

i poslanje
bivanje novog imena uobiajeno je kod
krtenja, stupanja u redovniku zajednicu ili stupanja u biskupsku i papinsku
slubu. Novo ime oznaava novo stanje
i poloaj, poetak novoga ivota. Stoga
nas razliita imena za Boji narod u Starom zavjetu ne trebaju uditi. Ona oituju razliite etape njihove duge povijesti,
oznaavaju pojedina razdoblja njegova
postojanja.
K tome, biblijska su imena bremenita
znaenjem. Prema semitskom shvaanju ime nije samo naziv kojim nekoga
dozivamo i razlikujemo od drugih, ve
ono oznaava osobu kao takvu, izraava
njezinu bit, njezino podrijetlo i njezinu
ulogu u ovome svijetu. Tako je ime prvoga ovjeka Adam, to dolazi od imenice
adama, zemlja, i oznaava da je ovjek
onaj kojega je Bog svojim rukama oblikovao od praha zemaljskog. A ime prve
ene je Eva, to dolazi od glagola haja,
koji znai ivjeti, jer e ona biti majka
svima ivima. I dalje kroz Bibliju primjeri se samo niu. to se tie izabranog
naroda, kako emo vidjeti, svako od njegovih imena takoer otkriva neto o njegovom identitetu, o njegovom podrijetlu
i njegovoj ulozi u povijesti svijeta.
Prvi od naziva koji se u Bibliji koristi za izabrani narod jest Hebreji. Ovo
ime najvjerojatnije potjee od rijei eber
koja ima dva znaenja, pa stoga postoje i dva tumaenja ovoga naziva. Prema
prvom tumaenju Hebreji su sinovi
Ebera, jednog od Abrahamovih predaka, a druga je mogunost da rije eber
shvatimo kao podruje preko rijeke,
BOJA DJELA U BIBLIJI

tjee 12 plemena koja ine Boji narod.
Kako itamo u Post 32, Jakov dobiva ovo
ime nakon none borbe s Bogom, te ono
znai: onaj koji se borio s Bogom. Meutim, s obzirom na vieznanost glagola sara, kojeg u ovom imenu nalazimo,
Izrael moe znaiti i onaj koji je ustrajao s Bogom ili onaj koji se pokazao jakim protiv Boga. Samo znaenje imena
ostaje tako pomalo enigmatino. Mogue je u ovom imenu iitati sudbinu Jakovljevih potomaka koji e se kroz itavu
svoju povijest boriti s Bogom. Grijeit
e i zaboravljati ga, traiti ga i vraati mu
se. No usprkos svemu pokazat e se jakima i ustrajati u svojem poslanju. Ime
Izrael, u biti, na poseban nain ukazuje
na to poslanje, veui, preko Jakova, izraelski narod s njihovim praocima Izakom
i Abrahamom. Izraelci su potomci Abrahama, Bojeg izabranika, i tako i sami
Boji izabrani i blagoslovljeni narod, narod izlaska i saveza, onaj kojega je Bog
izmeu svih naroda odabrao za svoju
predragu svojinu, kraljevstvo sveenika
i narod svet.
pa u tom sluaju ime Hebreji oznaava one koji potjeu s one strane rijeke,
odnosno s druge strane rijeke Eufrat u
Mezopotamiji. A kako biblijska povijest
tumai, Abraham i njegovi preci doista
su ivjeli na podruju Mezopotamije.
Odatle, iz grada Ura, Abraham je krenuo
na put prema Obeanoj zemlji. Stoga su
spomenuta dva tumaenja u biti bliska i
nadopunjuju se. Koje god znaenje rijei
eber da uzmemo, ime Hebreji oznaava podrijetlo izabranog naroda, podsjea na njihove drevne pretke i na njihovu
prvotnu domovinu. To je ujedno ime po
kojem ga poznaju i kojim ga nazivaju
drugi narodi, napose Egipani u vrijeme
njihova boravka u toj zemlji. Zato ovo
ime na poseban nain podsjea na boravak u Egiptu i na egipatsko suanjstvo.
Meutim, od dogaaja izlaska pa nadalje
za njih se koristi novo ime: sinovi Izraelovi, odnosno Izraelci.
Naziv sinovi Izraelovi oznaava da
izabrani narod potjee od Izraela, odnosno od Jakova. Izrael je, naime, drugo
ime za Izakova sina Jakova, od kojeg po-
ljea vratiti se u svoju domovinu, gdje su

nastavili ivjeti kao Boji izabrani narod.
Uz ovo razdoblje njihove povijesti vezana
su imena Judejci i idovi.
Nazivi Judejci i idovi prijevodi su
iste hebrejske rijei jehudim, koja dolazi
od jehuda, to znai Juda. Rije je, dakle,
o stanovnicima Junoga kraljevstva Jude,
i kasnije, nakon babilonskog izgnanstva, o
stanovnicima Judeje, koja je u to vrijeme
bila perzijska provincija. Obino se naziv
Judejci koristi za stanovnike kraljevstva
Jude, prije izgnanstva, a idovi za stanovnike provincije Judeje, nakon izgnanstva, u vrijeme perzijske vlasti, te kasnije
u vrijeme grke i rimske vlasti. Nazivi
Judejci i idovi oznaavaju tako dio
Bojega naroda koji je unato svim povijesnim nedaama opstao, preivio, sauvavi svoj vjerski i nacionalni identitet. To
je dio naroda koji i dalje nosi biljeg Bojeg
izabranja i iz kojega svijetu dolazi Mesija
Pomazanik. Mesija, naime, kao Davidov
potomak, dolazi upravo iz Judina plemena, odnosno, kako veli prorok Mihej, iz
Judina grada Betlehema.
Naziv Hebreji sauvao se u nazivu njihova jezika kojeg nazivamo hebrejskim. Naziv Izrael
oznaava njihovu dravu, u spomen na dvanaest Jakovljevih sinova i dvanaest plemena Izraelovih.
A naziv idovi oznaava njihovu nacionalnu i vjersku pripadnost, prema povratnicima iz
izgnanstva koji su taj identitet uspjeli sauvati. Svako od ovih imena ima, dakle, svoj smisao
i svoje mjesto kako u prolosti tako i u sadanjosti Bojeg naroda
Marc CHAGALL, idov u molitvi
Meutim, u kasnijoj povijesti naroda,

ime Izrael poprima i jedno novo znaenje.
Nakon smrti kralja Salomona, kada se njegovo kraljevstvo podijelilo na dva dijela,
ime Izrael postalo je ime Sjevernoga kraljevstva, koje je obuhvaalo 10 plemena.
Prema najznaajnijem od tih 10 plemena
ovo je kraljevstvo esto bilo zvano i Efrajim. Sjeverno kraljevstvo, meutim, nije
bilo duga vijeka i propalo je nakon svega
dvjesto godina postojanja. Osvojili su ga
Asirci i raselili njegovo stanovnitvo, te se
ovim plemenima izgubio svaki trag. No
preivjelo je manje, Juno kraljevstvo, koje
je nakon podjele dobilo ime Juda, prema
najznaajnijem od dva plemena koje je
obuhvaalo, a to su bili Juda i Benjamin.
Kraljevstvo Juda opstalo je na povijesnoj
sceni nekih sto pedeset godina due od
Sjevernog, sve dok nije palo u ruke Babiloncima koji su ga osvojili i odveli vei dio
naroda u Babilon. Meutim, za razliku od
Sjevernog kraljevstva, stanovnitvo Jude
nije se izgubilo meu narodima, ve se
uspjelo sauvati i nakon nekoliko deset-
Pojedina imena Bojega naroda svjedoe tako o razliitim etapama njegove

duge i teke povijesti. Narod prvotno poznat pod imenom Hebreji kasnije, po
svome pretku Jakovu, dobiva ime Izraelci,
a naposljetku opstaje kao mali ostatak pod
imenom Judejci i idovi. A kada napustimo vrijeme Staroga zavjeta i osvrnemo
se na sadanjost, vidimo da su navedena
imena nala svoje mjesto i u njihovoj suvremenoj povijesti. Naziv Hebreji sauvao se
u nazivu njihova jezika kojeg nazivamo hebrejskim. Naziv Izrael oznaava njihovu
dravu, u spomen na dvanaest Jakovljevih
sinova i dvanaest plemena Izraelovih. A naziv idovi oznaava njihovu nacionalnu i
vjersku pripadnost, prema povratnicima iz
izgnanstva koji su taj identitet uspjeli sauvati. Svako od ovih imena ima, dakle, svoj
smisao i svoje mjesto kako u prolosti tako
i u sadanjosti Bojeg naroda. Ona su, svako na svoj nain, spomen njihova podrijetla i pojedinih razdoblja njihove povijesti,
ali ujedno i znak njihove sudbine i njihova
trajnog poslanja u svijetu.
SVJETSKI DAN 27. sijenja Meunarodni dan sjeanja na Holokaust
Rezolucijom Ope skuptine Ujedinjenih naroda od 1. studenog 2005,

27. sijenja proglaen je Meunarodnim danom sjeanja na Holokaust.
Rauna se da je pod nacistikim,
rasistikim reimom stradalo est
milijuna europskih idova i milijuni
drugih: Roma, Sinta, homoseksualaca, osoba s posebnim potrebama,
Jehovinih svjedoka, politikih i vjerskih neistomiljenika
Kao datum obiljeavanja dana sjeanja na Holokaust uzet je 27. sijenja
jer su upravo na taj dan sovjetske
trupe oslobodile najvei nacistiki
logor Auschwitz-Birkenau.
IVOT I VJERA
Mile Babi
Gdje smo danas?

O
tvaranje Drugoga vatikanskog sabora u

Rimu prije pedeset godina bilo je znak
nade ne samo za sve katolike, nego i za
cio svijet. Sabor je otvorio veliki papa Ivan XXIII.,
prvi ekumenski nakon toliko papa. On poziva na
jedinstvo sve krane, a zapravo, sve ljude ovoga
svijeta. On je zraio duhom Isusova evanelja, to
znai da je bio istinski kranin. Kljuna njegova
rije jest aggiornamento (podananjenje). Time
je reeno ono najvanije za obnovu kranstva:
vraanje svome izvoru, Isusu Kristu, ali to vraanje mora biti izvedeno na dananji nain, jasnije
reeno, svako vrijeme mora na svoj vlastiti, tj. na
originalan nain, Isusa Krista nasljedovati. Svaka tradicija, naime, na ovoj zemlji zvala se ona
filozofska, teoloka, knjievna, politika i slino
postaje iva i suvremena po svojim originalnim
nastavljaima. Jednako vrijedi za sve tradicije,
osobito za kransku.
Na veliki bosanski franjevac Matija Divkovi
prije 400 godina u svome Nauku krstjanskom pie
da je pravi kranin onaj koji Krista nasljeduje ne
samo imenom nego i djelima. Takav je bio papa
Ivan XXIII. koji je prakticirao pastoralni primat.
To je primat sluenja ljudima, osobito siromanima, bolesnima i obespravljenima. Nije sudio svijetu, nego mu je sluio. U svojoj enciklici Pacem
in terris (Mir u svijetu) iz 1963. priznao je slobodu
savjesti dotad u Crkvi ignoriranu i osuivanu
kao temeljnu slobodu ljudskoga bia.
Pod vodstvom Ivana XXIII. Sabor je zapoeo temeljite reforme na svim podrujima kranskoga ivota, od liturgije do politike, tj. do
politikoga djelovanja krana u graanskom
drutvu, u dravi i u svijetu. Papa je umro 3.
lipnja 1963, a odmah po njegovoj smrti poinje
udaljavanje od izvornih reformskih zahtjeva Sabora. Zapoete reforme nisu ostvarene. Rezultati
zastoja u reformama vidljivi su danas na svim
podrujima i na svim razinama kranskoga ivota. Danas se Katolika crkva i cijelo kranstvo
nalaze u dubokoj krizi: nije posrijedi samo kriza
rimskoga sustava i crkvenih struktura, nego i dubinska kriza vjere u Boga. S pravom mi pada na
um misao iz Lukina evanelja (18,8): Ali kad Sin
ovjeji doe, hoe li nai vjere na zemlji?
Kao primjer duboke krize Katolie crkve

navodim Crkvu u Njemakoj, koja je, po mom
sudu, znaajna Crkva, a moda i najznaajnija u
Zapadnoj Europi, koja i danas pomae partikularnim Crkvama u BiH, u Hrvatskoj i u mnogim
drugim zemljama. Godine 2010. iz Katolike
crkve u Njemakoj istupilo je 180 tisua katolika. Kriza se odnosi na katolike i na protestante,
naprosto na sve krane. Od 1990. pa do 2009.
Katoliku je crkvu u Njemakoj napustilo preko
2,5 milijuna (2.595.433) katolika, a Evangeliku
od 1990. do 2008. preko 3,8 milijuna vjernika.
Pojavile su se razne zloporabe u Crkvi, meu kojima je najsramotnija pedofilija (bolesna sklonost
odraslih osoba da seksualno zlorabe i zlostavljaju
djecu i uenike). Jo je stranije to to su crkvene
vlasti skrivale te teke grijehe od javnosti i nisu
kanjavale poinitelje. Neshvatljivo je i protivno
samoj biti evanelja da su titile poinitelje, a ne
njihove rtve.
Iz izloenoga mogu izvesti sljedei zakljuak.
Mjerilo kojim se moramo izmjeriti zove se Isus
Krist. Isusovo evanelje od nas krana trai da
ne sudimo drugima, da ne bismo bili osueni, jer
e nam sudom, kojim sudimo drugima, biti sueno (Mt 7,1-2). Moramo najprije izvaditi brvno
(velike grijehe) iz vlastita oka, pa emo tada moi
izvaditi trn (male grijehe) iz oka ljudi ovoga svijeta (Mt 7,3-5).
Danas,
50 godina
nakon Sabora,
kranstvo je
u dubokoj
krizi krizi vjere
u Boga
susovo evanelje od nas zahtijeva da ljubimo svoje neprijatelje (Mt 5,43-48), a mi

smo stoljeima, umjesto paradigme potovanja i ljubavi prema drugima, zastupali
paradigmu konfrontacije (sukoba) s onima
koji nisu krani na isti nain kao mi, posebno s pripadnicima drugih religija i svjetonazora, osobito s ateistima, a zaboravili smo da
je idolopoklonstvo oboavanje svoje nacije,
svoje religije, svoga krivoga poimanja Boga
najopasnije za vjeru i ljudski ivot na zemlji.
U svojoj Prvoj poslanici (5,21) Ivan poruuje:
Djeice, klonite se idola!
Da je mogua obnova vjere u univerzalnom
i u religioznom smislu, pokazao nam je dobri
papa Ivan XXIII.
OTVORENI PROZOR Mi njih zaboraviti ne smijemo
Dunost znanja
i pamenja
Treba otvoriti arhive i
vratiti privatizirane
funduse zloinaca i
politikih zainjavaca
te odgovoriti na
pravo graana da
se omogui istina i
pravda kao temelj
etikog imperativa
pomirenja i oprotenja
Pie: Neven IMAC
Spomen-obiljeje rtvama Holokausta, Miami SAD
rebalo je proi est desetljea od

poraza nacistikog reima da meunarodna zajednica na Opoj
skuptini UN-a, 1. studenoga 2005. proglasi 27. sijenja Meunarodnim danom
posveenog sjeanju na rtve Holokausta.
U svojoj rezoluciji o tom jedinstvenom
zloinu u povijesti po rasnom pristupu,
genocidnom opsegu i industrijskom izvrenju, UN su istaknuli da to ine kako
zbog dunosti sjeanja i razmjera genocida nad idovima i drugim manjinama
tako i zbog preventivnih i pedagokih
razloga, za budue narataje. Rezolucija
UN-a odluno je osudila svako nijekanje povijesnosti Holokausta i ukazala na
opasnosti od mrnje, nesnoljivosti, rasizma i predrasuda.
Dobro je, potrebno i pravedno da
svijet ne zaboravi da su i zato su nacistiki, a dijelom i faistiki reim,
istrebljivali itave narodne i vjerske
zajednice, kao i manjine i marginalne
skupine, sve do bolesnika i nevoljnika. Dobro je, potrebno i pravedno da
mi, na ovim naim stranama, pamtimo

da su u slinim zloinima sudjelovali i
kvislinki reimi u Europi, a meu njima i ustaki reim u NDH; da pamtimo
ne samo zla i nepravde poinjene naem narodu u tom ratu i porau, nego
da ne nijeemo da su mnogi naijenci
uinili velika zla drugima, to iz osvete,
to jednostavno zbog njihove drugosti nacionalne, vjerske, ideoloke

pa ak i iz obinog htijenja da se domognu njihovih dobara.
Rezolucija UN-a navodi da je u Holokaustu stradala jedna treina idovskog
naroda, a mi znamo da je s ovih naih
strana stradalo vie od tri etvrtine te
OTVORENI PROZOR
nae starije brae, to u NDH, to u nacistikim logorima i to od ruke i naih
sunarodnjaka i okupatora. A ti idovi
nisu predstavljali ni stvarnu ni moguu,
ideoloku, vojnu ili politiku opasnost
za ondanji reim NDH i Treeg Reicha.
Njihova jedina krivnja bila je injenica njihova roenja kao idova. to se
tie tih rtava, mislim da nismo, kao krani, kao njihova mlaa braa, pa ak ni
kao ljudi i narod, dovoljno jasno i glasno
izrazili osudu tog stranog zloina i svoj
duboki i trajni al za njihovo stradanje.
Zato je dobro, potrebno i pravedno da se
27. sijenja poklonimo u duhu i molitvi
rtvama Holokausta, dok e naa starija
braa to uiniti 19. travnja, na Yom Hashoah. Velik je naime povijesni dg prvoizabranom Bojem narodu, dg svih, a
navlastito krana, koji preesto zaboravljaju da se Isus Krist utjelovio u idovskom narodu, od majke idovke i da je
svoju zapovijed ljubavi uputio itavom
svijetu preko svojih uenika, idova.
slavenskog komunistikog reima, onda

se nuno namee zakljuak da su jo
u vrijeme rata, a posebice pri njegovu
kraju, te u vrijeme mira, postojale tajne, usmene upute sa samog vrha KPJ
o tome da se likvidira bez ikakva suda
itave kategorije vojnih protivnika (kod
Hrvata ustae, policajci, domobranski
asnici), ali i graanskih politiara,
imunijih seljaka, industrijalaca, uglednih graana Sve ukazuje da su jugoslavenski komunisti bili tada totalitarniji
i krvaviji od svih drugih europskih komunista, osim Sovjeta, pa vjerojatno i od
lokalnih kvislinkih reima koje su zamijenili. Oni su znali da su prije rata bili neznatna manjina, te da je trebalo vrlo brzo
nakon rata izloiti se izborima.
Sve ove slutnje i dedukcije ostaje, meutim, povijesno temeljitije istraiti i dokumentirati, ako to bude mogue, jer je
i nedavno nastojanje Komisije Iustitia et
Pax u Hrvatskoj, da se popisom puanstva 2011. po prvi put obuhvate sve rtve
va, koji su svi ponikli iz kulturnog kruga

kranske Europe, a ne npr. Azije, ni svijeta islama Ne smije se pritom zaboraviti da je polovica Europe ivjela pod
barem jednim totalitarizmom a hrvatski narod pod svim trima te da je pod
komunizmom u svijetu bilo 20 drava na
4 kontinenta, s gotovo 2 milijarde ljudi, a
danas jo uvijek pod tim knutom ivi oko
1,5 milijarda ljudi.
Ostaje jo i jasnije razlikovati dva
desna totalitarizma, faizam i nacizam,
kako po teoriji, tako i po zloinakoj
praksi. Jedan zanemareni distinguo zamagljuje dananje, povrne rasprave o totalitarizmima. To je injenica da faizam
i nacizam nisu pretendirali na univerzalnost, ve su dali primat dravi i rasi, dok
je komunizam imao tu pretenziju dajui
prvenstvo klasi. I jo neto: dva desna totalitarizma nisu skrivala svoje zloinake
ciljeve, dok lijevi jest. Iz toga se izvlai
perverzni zakljuak da su zloini komunizma samo nekakva lijeva skretanja, a
A vrijeme prolazi, svjedoci i ubojice umiru i iza nas ostaje crna rupa
povijesnog nepamenja. I umjesto da se iskoristilo ova dva desetljea pluralizma
pa ponudilo, za iznoenje istine, aboliciju zloincima, nije uinjeno nita. I tako jedni nijeu
i poznate rtve, pa im svima pripisuju zloinatvo, a drugi se razbacuju brojkama,
kao da se ne radi o ljudima, nego o sijenu ili pijesku. Trei pak, najbrojniji u naem
narodu, ostaju u magli i noi svoje boli i svog neproivljenog ala
A zatim emo se, 23. kolovoza, sjetiti
i rtava komunistikog totalitarizma, u
svijetu i na ovim naim stranama ako
nas na tu dunost podsjete nai upravljai. Na to nas naime poziva rezolucija
Europskog parlamenta iz 2009. godine.
Pozivaju nas i prethodne izjave Vijea
Europe iz 1996. i 2006. godine, koje su
bile mnogo snanije i odlunije negoli
ova, Europske unije. Ali za pamenje i
za sjeanje potrebno je poznavanje povijesnih injenica i odgovornosti. Nije
naime mogue pamtiti, ako se jo uvijek
ne poznaje injenice i povijesnu istinu
o onom ratu i o treem, komunistikom totalitarizmu koji je harao ovim
naim stranama gotovo pet desetljea.
Ne zaboravljamo da su kod nas rtve II.
svjetskog rata bile popisivane 1946. uz
ratne tete, a 1950. i 1964. samo rtve
rata, ali da je svaki put bilo zabranjeno
popisivati rtve komunistikog reima
i vojne i civilne, tj. idejne protivnike i
suparnike. Kad danas listate dokumente
koji su promakli cenzorskoj brizi jugo-
rata i poraa, ostalo bez rezultata. A vrijeme prolazi, svjedoci i ubojice umiru i
iza nas ostaje crna rupa povijesnog nepamenja. I umjesto da se iskoristilo ova
dva desetljea pluralizma pa ponudilo,
za iznoenje istine, aboliciju zloincima,
nije uinjeno nita. I tako jedni nijeu i
poznate rtve, pa im svima pripisuju zloinatvo, a drugi se razbacuju brojkama,
kao da se ne radi o ljudima, nego o sijenu
ili pijesku. Trei pak, najbrojniji u naem
narodu, ostaju u magli i noi svoje boli i
svog neproivljenog ala.
Ostaje, meutim, jedna druga dunost, a to je usporedba triju totalitarizama. Kvantitativna analiza, ona broja rtava, je za komunizam porazna, ali ostaje
izvriti komparativnu analizu stupnja i
opsega terora, vlasti i nadzora nad svim
aspektima drutvovnog ivota (od politike i gospodarstva, pa do znanosti i
umjetnosti), suradnje graana s politikom policijom i psiholoko-sociolokih
posljedica triju totalitarizama. Ostaje isto
tako utvrditi idejno oinstvo triju susta-
ne konstanta i bt komunistikog reima.

Ovakva interpretacija, koju guraju nai i
drugi komunisti i zloinci, ne bi li utekli
od odgovornosti, ili spasili sliku o sebi,
ima i svoje pristae u demokratskim dravama, meu neobavijetenim naivcima, ali i meu prijateljima ondanjih
reima, to sveer zabrinjava.
to je ipak jo mogue uiniti? Otvoriti arhive i vratiti privatizirane funduse zloinaca i politikih zainjavaca;
kritiki iitavati klasike npr. Komunistiki manifest koji karakterizira agresivnost i govor mrnje, ali i hijerarhiju
represije komunistikih reima (npr. Lenjin Trocki erinski, ili Tito ilas
Rankovi), da ne ostane tvrdnja da su
ti poeci tih reima bili kao u prvih krana; analizirati lijevo i desno totalitarizama, npr. njihov vrlo desni odnos
prema pravima ovjeka i narod, njihova
kolonijalna osvajanja; i, na koncu, odgovoriti na pravo graana da se omogui
istina i pravda kao temelj etikog imperativa pomirenja i oprotenja.
AKTUALNO Dan sjeanja na Holokaust
Nikad vie doista?

Izgovarajui nikad
vie elimo vjerovati
kako to u svijetu ne
zvui kao tek jedna
neobavezna, banalna
tvrdnja nego zapravo
kao najbolja brana da
se to ovjeanstvu vie
nikada ne dogodi
Pie: Ivo GOLDSTEIN
CNS
an 27. sijenja postao je meunarodni Dan sjeanja na Holokaust poetkom 21. stoljea,
kada je na poticaj vedske vei dio europskih drava odluio da se komemoracijom tog dana suprotstavi negiranju i
zaboravu Holokausta, nacistikih zloina
i kasnijih genocida, sve sa eljom i ambicijom da se danas gradi sigurnije i bolje
sutra. Tada je svakoj zemlji preputeno
da odredi svoj vlastiti dan sjeanja na
Holokaust, ali je Hrvatska, kao i veina
drugih drava, tada odredila da to bude
27. sijenja, dan kada su 1945. sovjetske
jedinice oslobodile Auschwitz, najstraniji od svih nacistikih logora. Naknadno
je, rezolucijom Ope skuptine Ujedinjenih naroda 2005. godine, taj dan postao
i Meunarodni dan sjeanja na est milijuna europskih idova i milijune drugih
koje je unitio nacistiki reim.
idovske zajednice dan Holokausta
komemoriraju obino u travnju, kada po
idovskom kalendaru pada Jom haoa
ve hagvura, u hrvatskom prijevodu Dan
sjeanja na holokaust i herojstvo. Naime,
19. travnja 1943. poeo je ustanak u Varavskom getu. Desetine tisua idova u
prethodnim je mjesecima u getu umrlo
od gladi ili bolesti ili su ve bili deportirani u logore smrti. Preivjeli su se odluili
suprotstaviti te su na nacistike tenkove i
artiljeriju krenuli jedinim orujem koje su

imali pitoljima i Molotovljevim koktelima. Na kraju bitke, nacisti su imali minimalan broj poginulih, a na idovskoj
strani bilo je oko 13.000 mrtvih, 56.000 je
zarobljeno, a svega osamdesetak je uspjelo pobjei. Za idovski narod, ustanak
je imao i ima mnogo dublje, simboliko
znaenje pokazao je da idovi nisu stado ovaca koje mirno odlazi na gubilite
ve da mogu braniti svoje dostojanstvo u
krajnje neravnopravnoj borbi.
Holokaust je grka rije koja znai
potpuno spaljen. U antici je, kod Grka
i Rimljana, oznaavala rtvu paljenicu
bogovima ili duama pokojnika. U suvremeno doba obiljeava razdoblje od 12
godina (od 1933. do 1945.) nacistikog
progona idova.
U izraelskoj i idovskoj meunarodnoj
javnosti od osamdesetih godina 20. stoljea
za ova dogaanja sve se vie ustaljuje termin oa, rijetka prastara rije koja u apokaliptikim vizijama starozavjetnih knjiga
izraava totalno zlo meu narodima, pustoenje kakvoga jo nije bilo, a moe se
dogoditi samo jednom i nikada vie.
Termin genocid (prema grkom
ubijanje roda ili ubijanje vrste, tj. ubijanje naroda) uvrijeio se za masovne
zloine koje su nacisti i njihovi saveznici u Europi poinili nad Romima i nad
pripadnicima nekih slavenskih naroda.
I ta je rije novijeg postanka, uvedena je
u meunarodno pravo poslije Drugoga
svjetskoga rata (1948) prvenstveno kao
obiljeje nacistikih zloina. Do danas
se definicija genocida u pravnoj i drugoj
strunoj literaturi proirila na meunarodni zloin, koji obuhvaa djela uinjena s namjerom da se potpuno ili djelomino unite narodne, etnike, rasne ili
vjerske skupine ljudi. Stoga su u irem
smislu termini Holokaust i oa obuhvaeni terminom genocid.
Mrnja koja je pokretala ideologe i
organizatore Holokausta proistjecala je iz
modernog antisemitizma, nastalog u 19.
stoljeu, koji je u sebi saeo neke novosteene i neke tradicionalne komponente. U
nekim europskim zemljama uklopio se u
ekskluzivni nacionalizam koji se u prvoj
polovini 20. stoljea razvio do ekstrema
kao rigidni i netolerantni izdanak ranijih
nacionalnih pokreta.
Moderni se antisemitizam najee potkrepljivao tvrdnjama da su idovi
razoran faktor, da smiljeno remete i
unitavaju nacionalne kulture, nacionalne
pokrete i drave, s krajnjom tenjom da
AKTUALNO
podjarme sve narode i zavladaju svijetom.
To je najprimjerenije sublimirano u poznatom falsifikatu nazvanom Protokoli sionskih mudraca te u Hitlerovoj propagandnoj
knjizi Moja borba (Mein Kampf) iz 192526. godine. Protokoli su tobonji izvjetaji
s 24 sjednice (prema nekim verzijama 27)
koje su navodno odrane u Baselu 1897,
u vrijeme prvoga cionistikog kongresa.
Na tim su sjednicama idovi i masoni
navodno planirali unitavanje kranske
civilizacije i stvaranje svjetske drave pod
idovsko-masonskom vlau. Liberalizam
i socijalizam trebali su biti sredstvo za podinjavanje kranstva; ako bi ove subverzivne radnje propale, trebalo je organizirati
sabotae diljem Europe. Protokoli su prvi
put objavljeni u Rusiji 1903. godine, a ubrzo zatim i na drugim europskim jezicima.
Od 1921. vie je istraivaa dokazalo da su
Protokoli falsifikat koji je napravila ruska
carska tajna sluba te da su neke osnovne
ideje gotovo doslovno preuzete iz satire
koju je francuski odvjetnik Maurice Joly
napisao o Napoleonu III. i naslovio je Dijalog u paklu izmeu Machiavellija i Montesquieua (1864).
Kvaziznanstvena podloga za moderni antisemitizam pronaena je u
rasizmu, teoriji koja prema proizvolj-
Dvadeseto je stoljee bilo

stoljee golemog tehnikog
i tehnolokog razvoja, ali i
stoljee genocida. Poelo
je jo za vrijeme Prvoga
svjetskoga rata, kada je
stradalo vie od milijun
Armenaca, a taj se luk
strahota i zloina zavrio
na samom kraju stoljea,
ratovima na prostoru
bive Jugoslavije i u Ruandi.
idovski narod ima i pravo i
obvezu prisjeati se svih ovih
masovnih zloina i genocida,
kao i upozoravati druge da ih
se moraju prisjeati
nim kriterijima vrijednosno diferencira ljudske rase i narode. U elaboraciji

njemakog nacizma prema toj su rasnoj
teoriji Indoeuropljani (tzv. Arijevci
prema sanskrtu odlinici, pripadnici
vladajue kaste) superiorni svim drugim rasama. Nordijci (Germani) elita su
unutar Arijevaca, dok su Nijemci najivotvorniji dio Germana, pa su stoga
pozvani da dominiraju svijetom i grade
novi poredak. Semiti, a posebno idovi, rasno su nii i tetoinski dio ljudskoga roda, kojem zagauju njegovu
istou. Ove teze njemaki je nacistiki pokret dvadesetih i tridesetih godina
20. st. pretvorio u politiku ideologiju i
osnovu partijskog programa, kojega je
Hitler, do svog posljednjega daha, bio
najfanatiniji poticatelj.
U populistikoj antisemitskoj propagandi koritene su i srednjovjekovne vjerske predrasude (npr. o idovima kao ubojicama Krista), konkurentska zavist zbog
naglog bogaenja nekih idova nakon
to su stekli graanska prava te tradicionalna ksenofobija. Toj su propagandi ile
naruku samogetoizacija idova u nekim
zemljama, vjerska iskljuivost idovskih
ortodoksa, vrlo rairen merkantilistiki
duh naslijeen od starijih generacija te
nesposobnost nekih idova da se jezino
i kulturno ukljue u ivot ire zajednice.
Ni nacionalsocijalistiki program iz
1920. godine u svojih 25 toaka, a niti
Mein Kampf pet godina kasnije, nisu jasno najavljivali kako e izgledati njemako drutvo kada nacisti preuzmu vlast. Pa
ipak, iz tih dokumenata, a potom i iz rijei
mnogih partijskih propagandista, nesumnjivo se moglo zakljuiti da e promjene

biti temeljite i da e rasni neprijatelji Nijemaca i Njemake na neki nain biti kanjeni za ono to su (toboe) uinili. Nacistika ideologija obraala se obinom,
prosjenom Nijemcu. Njega su nacisti
prikazivali kao rtvu u svijetu kojim vladaju idovi, a koji su krivi za sve: za poraz
u Prvome svjetskom ratu (Dolchsto von
Hinten udarac s lea), za navodno poniavanje Njemake nakon 1918. godine,
za kapitalistiku eksploataciju kojoj je bio
izloen mali ovjek, kao i za komunistiku
opasnost koja je stizala s Istoka.
Otkako je u sijenju 1933. Adolf Hitler postao njemaki kancelar, postupno
su, ali sustavno, eskalirale sve brutalnije
mjere nacistikih vlasti i njihovih pomagaa prema idovima, a i teritorij na kojem se te mjere primjenjuju postajao je
sve vei: samo mjesec dana po dolasku
Hitlera na vlast bojkotiraju se idovska
poduzea i trgovine, potom se idovi otputaju iz institucija lokalnih vlasti, iz sudova i sa sveuilita. Nizom protuidovskih zakona i drugih diskriminirajuih
mjera donesenih do 1938. godine, Hitler
i njegovi suradnici unitili su ekonomsku
egzistenciju te pravni i drutveni status
njemakih idova. Progonima su bile
izloene i tisue idova koji su u blioj
ili daljoj prolosti preli na kranstvo.
Vrhunac je bilo konano rjeenje (Endlsung), to je u nacistikoj terminologiji bio eufemizam za masovno ubijanje i
unitenje itavog europskog idovstva.
Dvadeseto je stoljee bilo stoljee golemog tehnikog i tehnolokog razvoja,
ali i stoljee genocida. Poelo je jo za
vrijeme Prvoga svjetskoga rata, kada je
stradalo vie od milijun Armenaca, a taj
se luk strahota i zloina zavrio na samom kraju stoljea, ratovima na prostoru bive Jugoslavije i u Ruandi. idovski
narod ima i pravo i obvezu prisjeati se
svih ovih masovnih zloina i genocida,
kao i upozoravati druge da ih se moraju
prisjeati. Valja isto tako rei nijedan
od tih genocida, koje moemo zvati i
holokaustima, po dugotrajnosti, veliini
prostora na kojem se dogaao, pa, naposljetku, ni po broju rtava, nije bio tako
straan kao holokaust nad idovima.
27. sijenja komemoriraju se patnje i
herojstvo idova i drugih koji su bili tijekom proteklih desetljea rtve genocida.
Istovremeno, izgovarajui nikad vie, elimo vjerovati kako to u svijetu ne zvui
kao tek jedna neobavezna, banalna tvrdnja nego zapravo kao najbolja brana da se
to ovjeanstvu vie nikada ne dogodi.
RAZGOVOR
Susannah Heschel
povjesniarka i teologinja
Sluati glasove
proroka
RAZGOVOR
Proroci su bili ona

vrsta ljudi koji su
sluali i srcem i
pameu. Posjedovali su
izvanrednu hrabrost
savjesti nasuprot
politikim voama i svim
njihovim sljedbenicima.
Proroke se nije voljelo,
odbacivalo ih se,
preziralo, pa ipak njihove
glasove i dan danas
ujemo, a ne glasove
kraljeva i vladara
Razgovarao: Zoran GROZDANOV
azgovaramo s uglednom idovskom povjesniarkom i teologinjom Susannah Heschel, roenom u New Yorku (1952). Predaje idovske studije na Sveuilitu Dartmouth
u SAD-u. Autorica je brojnih knjiga od
kojih se izdvajaju Arijevski Isus: Njemaki
teolozi u Treem Reichu te Izdaja: njemake crkve i Holokaust. Ove godine predaje
u Berlinu.
Njezin ivot i rad osobito su obiljeeni
dvjema injenicama: radom na idovsko-kranskom dijalogu i istraivanjem povijesti judaizma, i injenicom da je ki rabina, teologa i filozofa Abrahama Joshue
Heschela, jednog od vodeih idovskih
mislilaca 20. stoljea. Abraham Joshua
Heschel (1907-1972) odrastao je u Poljskoj, za vrijeme nacistike vladavine izbjegao je u Sjedinjene Drave i nastavio predavati na idovskom teolokom fakultetu
u New Yorku. Susannah Heschel u svojim
predavanjima i lancima uvijek istie to
naslijee kao ono koje je presudno oblikovalo njezine ivotne stavove.
Sa Susannah Heschel razgovarali smo
o njezinom naslijeu, djetinjstvu u Sjedi-
njenim Dravama koje je bilo pod utjecajem tadanje borbe za graanska prava
crnaca koje je i njezin otac podravao, odnosima religije i politike te poloaju ene
u religiji, ime se takoer intenzivno bavi.
Gospoo Heschel, dobili ste stipendiju za svoj istraivaki rad i ove godine boravite u Berlinu. Kako je ivjeti u
gradu koji je toliko znaajan za Vau
obiteljsku povijest?
U Berlin dolazim od 1981. godine,
prvo kao studentica na teajeve njemakog jezika, a zatim kao predavaica. Tijekom tog razdoblja vidjela sam velike
promjene u ovom gradu, kao i openito
u Njemakoj. Kada sam prvi put dola
ovdje, nije bilo spomen-mjesta, bio je
tek znak na izlasku sa stanice podzemne
eljeznice na kojemu se nalazio popis
imena nekolicine koncentracijskih logora. Taj je znak postavila amerika vojska.
Danas, naravno, ima posvuda spomen-mjesta i ona su snana i potresna. No, i
ne obazirui se na to, bilo je to moje osobno iskustvo. Bila sam krajnje neodluna
kada sam prvi put dolazila u Njemaku.
Osjeala sam se krivom jer je moj otac
odbijao vratiti se u Njemaku ili Poljsku
govorei da bi ga svako drvo podsjealo na ono to se dogodilo na ubojstvo
njegove majke, triju sestara, njegove ire
obitelji, prijatelja, itavoga idovskog

svijeta u kojem je rastao. Povremena putovanja, isprva istraivaka, potom radi
predavanja, takoer su mi bila teka, no
uvidjela sam i neto drugo: tragove oeve
prisutnosti.
Moj je otac uvijek obiavao govoriti
o svojim studentskim danima u Berlinu,
danima koji su bili prekrasni u tim prvim
godinama njegova boravka (u Berlin je
doao 1927). Hodam ulicama i osjeam
njegovu prisutnost. Odlazim na koncerte
u dvorane za koje znam da je u njima i
on sluao koncerte. To me duboko dotie
i oivljava moja djetinja matanja o tome
kako bi bilo odrastati u Njemakoj da
nije bilo Hitlera, ili da sam ja bila jedna
od onih koja je studirala s mojim ocem.
Ono to me ponajvie rastuuje jest injenica da veina Nijemaca danas, ak i
onih koje zaista zanima idovska misao,
ne poznaju njegovo djelo. Uistinu, ponekad uviam da je ovdje judaizam zamrznut u vremenu danas u Njemakoj
postoji veliko zanimanje za njemako-idovsko miljenje u razdoblju prije 1933.
godine, ali malo svijesti o onome to se
zbivalo tijekom posljednjih osamdeset
godina.
Va je otac bio vrlo utjecajan rabin.
Pridruio se Martinu Lutheru Kingu u
Bila sam krajnje neodluna kada sam prvi put dolazila u

Njemaku. Osjeala sam se krivom jer je moj otac odbijao
vratiti se u Njemaku ili Poljsku govorei da bi ga svako drvo
podsjealo na ono to se dogodilo na ubojstvo njegove
majke, triju sestara, njegove ire obitelji, prijatelja,
itavoga idovskog svijeta u kojem je rastao
vrlo vanom mimohodu u Selmi, mimohodu koji je bitno utjecao na borbu
za graanska prava crnaca u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Kako je
njihov odnos utjecao na Vae poimanje
odnosa religije i drutva i politike?
Odnos moga oca s dr. Kingom bio mi
je iznimno vaan u mojemu djetinjstvu.
Bila sam ponosna na oca, ak i onda kada
sam ponekad strahovala za njegov ivot;
i bila sam ponosna na Bibliju i veliki
utjecaj koji je izvrila na ameriki ivot.
Kad sam bila tinejderka, zaljubila sam
se u proroke, posebno u Amosa, te sam
odluila postati prouavateljica Biblije
sve dok nisam upisala fakultet i shvatila da pitanja koja postavljaju biblijski
RAZGOVOR
strunjaci nisu bila pitanja koja su mene
zanimala. Osjeala sam da je tom njihovom radu nedostajao smisao za biblijsku
poeziju i strast kao i da nije sadravao
senzibilitet za vjersko iskustvo slino
onim iskustvima koje je osjeao moj otac
dok je studirao u Berlinu. Tonije, od dr.
Kinga sam nauila da religija moe biti
izvanredna snaga za dobro, za omekavanje otvrdlih srdaca i za mijenjanje politikih stavova. U raspravama kojima je
obilovao moj djetinji dom, nauila sam
da su politika pitanja moralna pitanja
te da su ona takoer i duboko duhovna
pitanja. Moj je otac obiavao govoriti da
je nemogue moliti i ostati nijem pred
stranim ubojstvima koja su se dogaala
u Vijetnamu, ba kao to su i proroci svje-
Uvidjela sam, meutim, da su neki kranski teolozi u Njemakoj rasnu teoriju smatrali
avangardnom i pronjenom te su mislili da e privui pozornost i dobiti vee potovanje
prema vjerskoj misli ako u svoj rad inkorporiraju rasistike ideje. Mnogi od njih ve su koristili
antiidovske teoloke argumente, dok se dobar dio njemakog sekularnog rasizma u stvari
bavio tobonjim degenerirajuim utjecajem idova na moralno i duhovno zdravlje
Njemake raunajui da e se teolozi lako identicirati s tim
doili da je nemogue ivjeti nemoralan
ivot i oekivati da e ti Bog uti molitve.
Rat u Vijetnamu nije bila puka politika
rasprava ve i duboki moralni izazov.
Kakva vrsta kritike proizlazi od idovskih proroka s obzirom na drutveni i politiki ivot?
Karl Marx je jednom napisao: Religiozna patnja je istodobno izraz stvarne
patnje i protest protiv stvarne patnje. Religija je uzdah ugnjetavanog stvorenja, srce
bezosjeajnog svijeta i dua bezdunih
okolnosti. Ona je opijum naroda. Iz njegovih rijei, koje su preesto bile vaene iz
konteksta, odjekuje mnogo onoga za to
su se borili i proroci: oitovanje tjeskobe
obinoga puka i strastveni protest protiv
nepravde i ravnodunosti. Proroci su bili
ona vrsta ljudi koji su sluali i srcem i pameu. Posjedovali su izvanrednu hrabrost
savjesti nasuprot politikim voama i
svim njihovim sljedbenicima. Proroke se
nije voljelo, odbacivalo ih se, preziralo, pa
ipak njihove glasove i dan danas ujemo, a
ne glasove kraljeva i vladara. injenica da
se sjeamo proroka, znak je da s pravom
batinimo njihovu tradiciju, no na neuspjeh da izgradimo pravedna drutva, kao
i vjernike zajednice suosjeanja, znak je
da nuno posluamo proroke glasove.
Napisali ste knjigu o njemakim teolozima za vrijeme Treega Reicha. Zbog

ega su vjerske institucije toliko snano
suraivale s politikim silama kada je,
kako vidimo i kod proroka, njihov poziv da budu prema njima kritine?
Upravo me to zbunjivalo: zbog ega
su teolozi bili toliko privueni rasnom
teorijom, mnogo prije nego to je Hitler
doao na vlast? Moje iskustvo religije
bilo je suprotno rasizmu; zaista, religija je bila najsnaniji protivnik rasizma
u Sjedinjenim Amerikim Dravama
1960-ih godina. Uvidjela sam, meutim, da su neki kranski teolozi u Njemakoj rasnu teoriju smatrali avangardnom i profinjenom te su mislili da e
privui pozornost i dobiti vee potovanje prema vjerskoj misli ako u svoj rad
inkorporiraju rasistike ideje. Mnogi od
njih ve su koristili antiidovske teoloke argumente, dok se dobar dio njemakog sekularnog rasizma u stvari bavio
tobonjim degenerirajuim utjecajem
idova na moralno i duhovno zdravlje
Njemake raunajui da e se teolozi
lako identificirati s tim.
Takoer ste istraivali i poslijeratnu
Njemaku. Koliko je vremena Nijemcima bilo potrebno da se suoe s onim
to se dogodilo u Drugom svjetskom

ratu, posebno s Holokaustom?
Neposredna posljedica rata bila je ta
da su Nijemci znali da ih ostatak svijeta
moralno osuuje, ali se u javnosti malo o
tome govorilo. ini se da se o Holokaustu nije javno raspravljalo sve do 1980-ih
godina. Mnogi Nijemci, meutim, posebice teolozi, intenzivno su se bavili tom
povijeu i vrlo su ozbiljno radili na iskorjenjivanju antisemitizma iz svoje kulture. Ja doista smatram da su se aktivnije
i strunije tim pitanjem pozabavili neki
njemaki teolozi nego veina amerikih.
Je li Isus idov ili kranin? Mora li
Isus biti uzrokom tako snanog razdvajanja judaizma i kranstva?
Je li Isus idov ili kranin? Sjajno
pitanje! Volim to pitanje postavljati svojim studentima ono ih jako zbunjuje!
Obino kau da je Isus bio idov, ali nisu
sigurni koji je njegov odnos prema kranstvu. Poput mnogih teologa, pokuavaju pronai trenutak u kojem se Isusa
transformiralo od idova u kranina,
ali u tome esto ne uspijevaju i hrvaju
se s pitanjem: je li kranstvo religija o
Isusu, ako je idovstvo zapravo istinska
Isusova vjera? Nesigurnost alternativnost Isusova osobnoga identiteta pone-
RAZGOVOR
doivljavali duboko religiozno iskustvo:
shvatili su da bi o Bogu mogli neto nauiti od idova, to se nije dogaalo (mislili
su) dvije tisue godina. Kada su dolazili k
nama na veeru na abat, prepoznavali su
svetost judaizma i zacijelo su spoznavali da
e im se moj otac pridruiti u nebu.
kad bi ohrabrivala teologe, kako idovske

tako i kranske, da ga svojataju i oblae
u slike i maske svojih vlastitih religioznih
uvjerenja to predstavlja, moglo bi se
rei, neki oblik teolokog transvestizma.
Postoji li izlaz iz te dileme? Ponekad se
pitam bi li nama, idovima i kranima,
mogli pomoi muslimanski teolozi u
razvijanju pomirljivijeg pogleda na Isusa? U islamu, Isus nije boanski ve ga
se smatra prorokim likom. Za idove,
prepoznavanje Isusa kao idovskog uitelja, to je i bio, predstavlja tekou zbog
mnogih stoljea napetosti i proganjanja
idova od strane krana uz grozna kranska teoloka opravdanja. Istovremeno, moemo se zapitati zbog ega je tako
vano mnogim kranima da idovi (i
drugi) priznaju Isusa? Zbog ega je to, u
konanici, toliko vano? Postoje mnoga
vana pitanja koja bi nas mogla ujediniti, kao to je napisao moj otac pomoi jedan drugome; izmjenjivati uvide i uenja, sudjelovati u akademskim
istraivanjima na najvioj strunoj razini i, to je jo vanije, u pustinji traiti izvore pobonosti, blago smiraja...
meusobno pomaganje jednih drugima u tekoj nevolji ovdje i sada, a ono
se moe postii hrabrou da se vjeruje
kako je rije Gospodinova vjena, ali je
ona djelotvorna i ovdje i sada.
Bavili ste se mnogo feministikim idejama. U velikom broju sluajeva ljudi smatraju religiju kljunom silom koja promovira patrijarhalizam. Je li patrijarhalizam
zaista ideja koja potjee iz religije?
Patrijarhalizam, ideologija koja daje
mukarcima mo nad enama, toliko je
duboko prisutna u kulturi da se ona svakako odraava i na religiju. Kao to je rekla Mary Daly (feministika filozofkinja
i teologinja) prije nekoliko godina, problem nije tek u vjerskim zakonima i uenjima koji mukarcima daju prevlast nad
enom, ve se radi o neemu dubljem:
vjerskim simbolima koji se poistovjeuju
s mukou, poevi od Boga. esto ujem kako ljudi govore: Bog nije ni muko
ni ensko; on je iznad roda! Pa naravno,
takav stav moe se iznijeti za bilo koje
vjersko uvjerenje: problem nije u tome
to se govori da je Bog muko, ve u tome
to na jezik Bogu izravno pripisuje rod,
a naa imaginacija se tome pridruuje u
miljenju Boga kao Oca, Sina, Kralja itd.
Va je otac bio sudionik Drugoga vatikanskog sabora. Sudjelovao je u izradi dokumenta Nostra aetate (O odnosu
Crkve prema nekranskim religijama). Koje su za njega bile kljune toke
na kojima se moe izgraditi dijalog izmeu judaizma i kranstva?
Moete li nam openito rei kakav je

poloaj ene u kranstvu, islamu i idovstvu?
Svaka religija ima svoj liberalni, feministiki pokret i svaka religija ima svoje
konzervativce koji, izgleda, obrazlau svoju
poziciju rodnim ulogama. Na primjer, ono
to razlikuje ortodoksnu od reformne

sinagoge nalazi se u stupnju u kojem su
mukarci odvojeni od ena. Mnogim ljudima je jasno da su ta rodna odvajanja povezana (esto nesvjesno) s pitanjima seksualnosti koja se ne mogu lako razrijeiti.
Rodne uloge izgleda vie nisu uinkovite,
kako duhovno tako i s obzirom na drutvene strukture. injenica da su u Rimokatolikoj crkvi samo mukarci zareeni sveenici nije sprijeila seksualno zlostavljanje
djece, a iskljuenje ena iz sveenitva nije
uinkovit nain stvaranja vjerske zajednice
niti je odgovor na krizu zlostavljanja. To je
nepravda koja je i nama znak puno ireg
problema kontroliranja seksualne elje
ili, moemo i tako rei, seksualnih nagona
koji su izvan kontrole.
Naa regija se godinama suoava s
procesom pomirenja. Je li opratanje
prvi korak k pomirenju?
Nisam veliki pobornik opratanja;
umjesto toga zagovaram zadovoljtinu.
Pomirenje moe doi bez opratanja, ali ne
i bez zadovoljtine. Zanimljivo je da kranstvo naglaava sredinju vanost opratanja dok judaizam naglaava sredinju
vanost zadovoljtine. Svaka od tih dviju
religija fokusira se na razliitu stranu jednadbe onoga tko je povrijeen nasuprot
grenika. Ali, mene zanima i neto drugo:
moe li u pravom smislu doi do oprotenja? Jednom sam itala zanimljiv lanak
amerikog psihoanalitiara Henrya Smitha koji je tvrdio da oprotenje ne postoji u
nesvjesnom tj. pacijentica moe rei da
oprata svom suprugu to ju je prevario, ali
analitiar moe otkriti da bez obzira na to
njezina ljutnja ne prestaje.
Najvea briga moga oca bila je dokinuti pokuaje krana da obrate idove na kranstvo.
Ti su pokuaji bili, smatrao je, iznimno destruktivni kako za idove tako i za krane. Radije bih
otiao u Auschwitz nego se odrekao svoje vjere, izjavio je. Takoer ga je to brinulo i zbog
krana kakav bi to moralni skandal bio ako bi Crkva, ne dao Bog, uspjela dokinuti judaizam
Njegova je najvea briga bila dokinuti
pokuaje krana da obrate idove na kranstvo. Ti su pokuaji bili, smatrao je, iznimno destruktivni kako za idove tako i
za krane. Radije bih otiao u Auschwitz
nego se odrekao svoje vjere, izjavio je. Takoer ga je to brinulo i zbog krana kakav bi to moralni skandal bio ako bi Crkva,
ne dao Bog, uspjela dokinuti judaizam.
Nadalje, elio je da krani vide ljepotu i
svetost judaizma i vjerujem da su krani
koji su ga poznavali esto u susretu s njim
Teolozi mogu upitati je li oprotenje

srca, na najdubljoj razini, zaista mogue;
mislim da nije. U judaizmu, djela poput ubojstva i naruavanje ugleda osobe za koja nema nadoknade, nikada se
ne mogu oprostiti. Niti mogu oprostiti
ono to se dogodilo drugome ubojstvo
moje bake od strane nacista. Ali, ja se
mogu uiti pomirenju i koegzistenciji,
ak mogu i rasti kroz izazove koji su postavljeni pred mene u susretima s Nijemcima danas.
POGLED U DUU Logori due
Zatoeni u sebi
Biti slobodan
pitanje je izbora.
A logori e se
dogaati i oko nas
sve dok god se
zatoujemo u sebi
Pie: Elvira KOI
jerojatno jo nitko nije odgovorio na jednostavno pitanje kako

je uope mogue da su postojali logori za muenje i ubijanje ljudi na
poetku dvadesetog stoljea, a pogotovo
kako je mogue da se nakon te povijesne
kole, ve nakon svega nekoliko desetaka

godina gotovo isto dogodilo ponovno.
Neto slino dogaalo se povremeno u
prolosti ljudske vrste, ali nekada davno, dok su ljudi bili primitivni i svakodnevno se borili protiv prirode i meu
sobom, za isto preivljenje.
Kasnije, razvojem civilizacije, a posebno u industrijskoj eri, preivljenje vie
nije sporno. Pogotovo nije bilo upitno
pred dvadesetak godina, u eri elektronike, kompjuterizacije, a mora se priznati
da nije ni sada u vrijeme velikog brata, drutvenih mrea, satelita ije kamere
ba sve vide i ureaja koji ba sve uju,
navigacija koje nas dovedu u nepoznati
grad tono na parkiralite koje traimo...
No injenica je da logori postoje jo uvijek i ba sada, u ovom naem vremenu.
Dogaa se doista svakodnevno da ovjek
zatoi drugog ovjeka, enu, dijete i mui
ga. Namjerno i sustavno, fiziki i psihiki.
Kako je to mogue? Nitko ne moe jednostavno odgovoriti na to pitanje. Isto-
dobno se povremeno uju tihe, razumne

i lijepe rijei, kojima rijetki pojedinci
pokuavaju potaknuti duhovno prosvjetljenje i promjenu u drugima nakon to
su je sami spoznali, no najee ih ubrzo
uutka udarac tvrdog komada otkinutog
s nekog zlatnog teleta ili prezirni smijeh
poruge drugih.
Lake je odgovoriti na pitanje zato se
dogaaju logori ili zato ljudi mue jedni druge. Odgovor dobro znaju oni koji
su preivjeli torturu, ali i lanovi njihovih obitelji i nekoliko generacija koje ih
nasljeuju. Zato to je traumatsko iskustvo torture u logoru toliko strano, tako
duboko i tako razarajue da se njegove
posljedice prenose generacijama. Naalost, nauili smo to na iskustvu ljudi koji
su preivjeli Holokaust, ali i na iskustvu
mnogobrojnih osoba koje su preivjele
logore iz nedavnog rata. Njihova svjedoenja su originalna i autentina, a sjeanja iva, do najsitnijeg detalja. Ovdje je
djelomino i odgovor na postavljena pi-
POGLED U DUU
tanja jer su sretni oni koji se ne sjeaju, a
u zaboravu bi bilo spasenje.
Naime, u samoj biti poremeaja koje
izazove psihotraumatsko iskustvo torture (posttraumatski stresni poremeaj
PTSP ili njegov ekstremni oblik kompleksna trauma ili DESNOS) je upravo
ponavljajue sjeanje, na javi i u snu,
koje se pojavljuje ponovno i ponovno i
ne doputa eljeni zaborav. Sjeanje je to
na osjeaj potpunog brisanja osobnosti,
potpunog ponienja dostojanstva i ovjenosti, trenutka u kojem vie ni malo
ne znai tko je rtva, to je i kakva je, sjeanje na neizdrivu fiziku bol i osjeaj
apsolutnog straha zbog prijetee boli i
najgore od svega, sjeanje na osjeaj potpune bespomonosti da se poduzme bilo
to, sve do gubitka nade. A tada nestaje
smisao. ivot kao da na neki nain prestaje biti vaan jer bespomonost vodi
u apatiju i beznadnost pa muenik moli
da smrt to prije doe i muke prestanu.
Neki zato poine samoubojstvo, meutim, kako je ivotna sila jaa od smrti,
pa je dovoljan i sitni plamiak ivota za
preivljenje, oni koji nisu doslovno fizi-
kada se dogodila trauma. Tako zauvijek

ostanu zarobljeni u tom trenutku i vremenu. U stvarnosti godine prolaze, djeca
rastu, radi se, plaaju se reije, stari se, ali
paralelni svijet prolosti stalno je tu i uvijek vrlo lako postane tema, jer zapravo
stvarnost ne postoji. Zato traumatizirane
osobe koje su preivjele torturu, doivjele trenutak potpune bespomonosti,
razvile PTSP ili DESNOS, zauvijek ive
njihov smisao, a kada vie nije potrebna

izgubljeni su i bolesni. Tada je mogue
doivjeti bijes majke koja je cijelog ivota
sama njegovala teko bolesnu, nepokretnu i duboko duevno zaostalu ki mada
je u blizini njihove kue bila ustanova
za strunu njegu takvih osoba. Ona nije
traila niti dozvolila pomo ni od koga,
ni konkretnu ni novanu, mada je imala
pravo na sve. Zbog potrebe za stalnom
panjom koju je bolesno dijete trebalo, prestala je ii raditi i odustala je od
roenja drugog djeteta, a okupirala je i
supruga i obje bake. Kua se pretvorila
u poligon za bolesnu djevojicu, koja je
umrla nakon 15 godina takvog ivota, a
kua je ostala prazna i svi su mogli poeti
novi ivot, jer su ga doista i prepoteno
zasluili. Gospoa je dola traiti pomo
objanjavajui kako 15 godina zapravo
i nije spavala pa vie i ne moe zaspati.
Nakon nekoliko dana dola je na kontrolu zakazanu zbog procjene kako djeluju
preporueni lijekovi i pri tom napala
lijenicu viui da je mrzi jer joj je dala
tablete od kojih spava, a ona to ne eli!
jer se eli buditi svakog asa i provjerava-
Naalost, meu nama je puno osoba koje nisu slobodne jer su muitelji svojih blinjih ili
su to oni koji zapravo ne ele svoju slobodu pa iako nisu bili zatoeni u ratnim logorima smrti,
mue sami sebe cijelog ivota i kada su im sva vrata njihovih kaveza irom otvorena
ki ubijeni, veinom ipak preive. I sjeaju
se. Zauvijek. Najee nijemo i tiho, jer je
to sjeanje previe strano pa nema rijei
kojima bi se opisalo, a i kada se pokua
opisati nema sluaa koji moe sasluati
jer je previe bolno. Zato rtve uglavnom
ute.
A utnjom se negativna energija zadrava i razara ih iznutra, ali i prenosi na
sve koji su u blizini, a najvie na one koji
su najblii. Zato posredno stradaju upravo oni najvoljeniji, jer mada ne znaju to
se doista dogodilo, suosjeanjem intuitivno razumiju dubinu te boli pa i sami
ponu osjeati razarajuu silu posljedica traume bliskih im osoba. Patnja je to
koja prelazi granice razuma i neizreciva
je ljudskim govorom. Zato rtve torture ute i ne bune se, ne viu ulicama, ne
nose parole i ma koliko bi to htjele, ipak
ne odu na obljetnicu... Oni samo ele da
ih se ostavi na miru i ne podsjea. Jer i
tako se predobro sjeaju svega, a i kada
na trenutak zaborave, podsjeti ih neki
um, neki miris, neki list, neka rije, neki
predmet i istog trenutka vrati u trenutak
u tom paralelnom svijetu, a stvarni svijet

za njih kao da ne postoji. Moram Vam
neto priznati, vjerujte mi, najbolje mi
je kad sam sm. Svi mi smetaju, ometaju
me u mislima o svemu, teko se koncentriram na njih pa se lako naljutim, kao
da me stalno naglo probuuju... A jedino
to doista elim je bar jednu no poteno
se naspavati, bez snova.
Drukiji, a opet slini su, na primjer,
roditelji koji sustavno zlostavljaju svoju
djecu, koju su toliko eljeli i koja su smisao njihovog ivota, a zapravo ih tjeraju
raditi to ne ele ili koliko ele, tjeraju ih
ii kamo ne ele, komunicirati s kim ne
ele... Ima ena za koje pouzdano znamo
da su gotovo svakodnevno zlostavljane, a
koje uporno ostaju u tom braku i uporno
se ale na svoju nesretnu sudbinu koju
niim ne pokuavaju promijeniti ve se
samo dublje ukopavaju u zatoenitvo.
Neke obitelji se rtvuju i cijelo svoje postojanje podreuju nekim, objektivno
gledano, nepotrebnim aktivnostima na
koje potroe sve ivotno vrijeme koje
imaju. Njihova nepotrebna rtva postane
ti je li sve u redu i treba li nekome neto...

Traila je lijek za spavanje, ali ga uistinu
ne eli jer eli zauvijek ostati zarobljena u
svom malom logoru i patiti, biti iscrpljena i nenaspavana jer to je postao njezin
nain ivota mada svrha vie ne postoji.
Naalost, meu nama je puno osoba
koje nisu slobodne jer su muitelji svojih
blinjih ili su to oni koji zapravo ne ele
svoju slobodu pa iako nisu bili zatoeni u
ratnim logorima smrti, mue sami sebe
cijelog ivota i kada su im sva vrata njihovih kaveza irom otvorena.
Odgovor na pitanje zato je tako, takoer je kompliciran i teko izreciv. No,
jedini nain za osloboenjem je ba govoriti o tim osjeajima, barem ih pokuati opisati, ispriati, opjevati, nacrtati, bilo
kako ih izvui iz sebe. to ee i to detaljnije i uvijek zapoeti s opisom stanja
Kako se sada osjeam kada se sjetim na
taj trenutak.
To je jedini put u slobodu, ako je zatoenik uope eli, jer biti slobodan je zapravo izbor. A logori e se dogaati i oko
nas sve dok god se zatoujemo u sebi.
METAFORE I PUTOKAZI
Kad e vrijeme tvoje pobune

Ti vjekuje tako u svojoj utnji
U muku
Ti ne otvara oka iz svog sivila
Glasa od sebe ne daje i tako broji dane
I tako ivot proe
Tebe pljuju u lice i kie i oblaci
Njihova psovka rebra ti potresa kao da si niije
Pseto i niije danje
Gaze te noge i stonoge
Odvode te bez rijei u roblje
I prodaju po trgovima i dravama
I ti i ne sanja
Ono to je najgore
Kako e ti se ime kako e ti se trag zamesti
I kako e ostati tek pria o preziru i sunju
Prodiru te mostovi
Prodiru te tui domovi tui pragovi
Tui putevi tui hramovi
Niiji gradovi
I svaije tamnice
Prolaze premaljea prolaze tisuljea
A tebe kopaju
Lome i odvlae
Tebe drobe za tue utrobe za bezdane za drobove
I ti tako vjekuje
I tako ivotom prolazi
A kad e vrijeme tvoje pobune
Moj jadni
mrtvi
kamene
Anelko VULETI
OLTAR I TRIBINA
Drago Boji
Politika bez morala

Vclavu Havelu
esmisleno je odjeljivati politiku od morala i tvrditi da se radi o dvjema razliitim

stvarima koje meusobno nemaju nikakve
veze. Tvrditi ili ak prakticirati takvo to nije samo
paradoksalno duboko nemoralno ve, ujedno,
politiki posve pogreno. Ovo su rijei nedavno
preminulog biveg ekog predsjednika Vclava
Havela, koji je obiljeio noviju povijest eke i
kojega mnogi smatraju jednim od najozbiljnijih
i najasnijih politiara naega doba. Havel je polovicom prosinca napustio ovaj svijet, ali je iza
sebe ostavio svjedoanstvo odgovornog i savjesnog politiara, koji je u traganju za moralnom
politikom propitivao i vlastite postupke.
Suprotno Havelovom razumijevanju neodvojivosti politike i morala, u naoj zemlji kroz njezinu dvadesetgodinju povijest, politika se u pravilu
vodila bez pa i protiv morala. Posljedice takve politike s onu stranu moralnih naela nisu samo
produbile politiku krizu u zemlji, ve su za sobom
ostavile moralnu pusto i gotovo ope prihvaeno
miljenje kako je politika prljavo zanimanje u
kojemu nitko ne moe ostati ist. Bavljenje politikom na naim prostorima unaprijed pretpostavlja
spremnost na sve vrste nemoralnosti, kompromisa i neasnih politikih igara.
Da i meunarodna politika, u cjelini uzeta, nerijetko ignorira moralna naela na koja se istodobno poziva, pokazali su i dokumenti objavljeni na
WikiLeaksu prole godine, koji su otkrili zakulisne
politike igre daleko od oiju javnosti. Politika se
esto svodi na umijee insceniranja i manipuliranja javnosti, na taktiziranje, kalkulaciju i lanu
politiku korektnost, to je uvijek nautrb moralnih naela ali i opeg dobra. Nai se politiari, uz
rijetke izuzetke, bez osjeaja nelagode ili krivnje
natjeu da politiku nemoralnost i amoralnost
uine supstancijom svog politikog posla.
U politikoj praksi, u borbi za ouvanjem pozicija i moi, sve je doputeno. Negiranje i ignoriranje
vlastitih zala, umanjivanje i ismijavanje rtava drugih, predstavljanje sebe nedunima a drugih geno-
cidnima, proizvodnja lai i manipulacija narodom,

pokuaj da se velika stradanja i patnje vlastitog naroda materijaliziraju u dnevnoj politici, da se visoka naela i ideje instrumentaliziraju za golu borbu
za vlast, ili da se pod platem patriotizma provodi
ekonomski kriminal, oznaka je u veoj ili manjoj
mjeri gotovo svih politikih opcija i politiara u
naoj zemlji. Tome treba dodati i mnoge afere iz
podruja kriminala i korupcije uz koje se u pravilu
veu i imena naih najistaknutijih politiara. Oni i
vlastita suenja pretvaraju u politike poene zaogrui ih u tobonje suenje itavom narodu.
Razdvajanje morala i politike, ismijavanje i
izgon moralnog iz politikog (a i religijskog), rastanak politiara od savjesti i odgovornosti, doveo
je nau zemlju u situaciju u kojoj se sada nalazi
i koja, poznajui neogranienu amoralnost naih
politiara, moe biti jo i gora. Politika bez morala smilja perfidne politike prevare, banalizira i
vulgarizira politiku kao takvu i svakodnevno proizvodi sve vrste kriza. Pritom se slui svim sredstvima, a vrlo esto i instrumentaliziranjem religije i njezinih simbola kao to je primjerice sluaj
obiljeavanja dana opine na vjerske blagdane i
svece, roendan Republike Srpske na dan sv. Stjepana Prvomuenika, ili kao to su predblagdanski
prijemi, u kojima se, bez imalo grinje savjesti za
teko socijalno stanje u zemlji, s pozivanjem na
Boga, izgovaraju dvoline vjernike fraze o solidarnosti i odgovornosti za druge.
Politika
koja se
odvoji od
moralnosti
naprosto je
loa politika
ato je vano stalno podsjeati na Havelove

rijei o neodvojivosti politike i moralnosti. Politika, socijalna i svaka druga kriza
u naoj zemlji upravo je posljedica nemoralne
politike, od rata do daytonske luake koulje, pri
emu su uz domae politiare sudjelovali i meunarodni akteri. Politika nemoralnost nije strana
ni samoproglaenim moralnim autoritetima ove
zemlje religijskim i akademskim elitama. Politika koja se odvoji od moralnosti govorio je
Havel naprosto je loa politika.
U RETROVIZORU
Levitiranje i gravitiranje
Zloesti izborni sustav. Odavna je poznata mudra crkvena
praksa nemijeanja u politiku. Do takve prakse dolo se tek nakon vlastitih gorkih iskustava sa slatkastim okusom moi i dogrlnog mijeanja u politiki ivot. I kod nas nemijeanje slubene crkve u politiku vai za posveeno pravilo. Dodue, nae se
tu i tamo iznimaka, sveenika i biskupa koji se otisnu u politike
vode. Hijerarhija s obzirom na sveenike reagira uglavnom majinski: kad se nagnu lijevo, blago ih kori i strogo obuzdava; kad
se nagnu desno, gnjevno al strpljivo uti. Ope pravilo pokriva
mnogo toga i esto se uutkavaju i discipliniraju takoer situacije u kojima bi se moda poradi evanelja trebalo sasvim jasno i
otvoreno istupiti te ne praviti od careva bogove.
U Hrvatskoj su izbori proli, a pobjednik je poznat. Rezultat
se na koncu mogao naslutiti i prije izbora. I to ne zbog toga to
su ga odredili svjetski centri moi niti zbog udruene medijske
kampanje koja je bila protiv svega to je hrvatsko, nego zbog
toga to je vlast HDZ-a razotkrivena u brojnim korupcijskim
aferama i u solidnoj pljaki drave i drutva. Ali i zbog politike
bahatosti koja je raunala na slijepo vjerovanje hrvatskih biraa,
na taktiku zastraivanja i poigravanja nacionalnim interesima.
Na koncu, i zbog toga to je smjena vlasti u demokratskim dravama sasvim normalna stvar.
U nekim hrvatskim katolikim novinama i medijima ta se

smjena prikazuje vie kao nacionalna tragedija. Ondje se poraz
jedne prljave i manipulativne garniture, uspijeva prikazati kao
oitovanje dugotrajnog djelovanja komunistikog izbornog
sustava koji je napravljen s ciljem da se uniti hrvatska drava.
To to je taj izborni sustav na dvojim prolim izborima iao u
korist HDZ-u, kao da je stvar nevrijedna spomena. A pogotovo to to je taj sustav zapravo opet djelo HDZ-a i njegovih
vjetaka za izborni inenjering. Moda je vrijeme da se u crkvi
pone ozbiljnije razumijevati to to znai objektivnost i toliko
razvikano zastupanje opeg dobra. Inae crkveni mediji i slubena crkva potpadaju pod sumnju pristranosti. Dakako, ako je
takva sumnja uope potrebna.
Paralelni svijet. Prije pedeset godina slubeno je zapoeo

Drugi vatikanski koncil. Po svojim posljedicama spada sigurno
meu najznaajnije crkvene i vane svjetske dogaaje. Koncilski proces pokrenuo je karizmatini papa Ivan XXIII. i njegovo
nastojanje da se crkva nae u svome vremenu, da izae iz samodostatnosti i zaljubljenosti u svoju veliku prolost te otvori
oi pred dananjim svijetom. Dobri papa htio je da crkva danas
ne bude tek paralelna svijetu, da ne bude tek ona koja e se nad
svijetom u kojem ivi neprestance sablanjavati, osuivati ga i
uvrijeeno se zatvarati. Papa je htio otvoriti vrata i prozore crkve
da ue zraka, djelovanja i odnosa koji su drugaiji od uobiajenih crkvenih. Htio je da se crkva i svijet, u kojem ona ivi,
razumijevaju, a ne osuuju; da partnerski surauju na dobrobit
ljudi dananjeg vremena, a ne da budu zavaeni takmaci; htio je
da se ue potivati i uvaavati u njihovim vlastitim podrujima.
I to to je Ivan XXIII. htio, to je i uinio, makar to mnogi od
njega nisu oekivali. Sazvan je i otvoren Drugi vatikanski koncil
koji je trajao od listopada 1962. do prosinca 1965. U razliitim
reformskim poduhvatima koncil nije zaustavila ni smrt Ivana
XXIII., ni ultrakonzervativne katolike grupacije, ni osobni i
zajedniki sasvim razumljivi strahovi crkvenih ljudi pred nepoznatim i novim. Ako ita, a ono novo ozraje u crkvi i teologiji
te osobito koncilski dokument Gaudium et spes (Radost i nada)
pie: Miro JELEEVI

o crkvi u suvremenom svijetu pokazuje duh itavog koncilskog
pothvata: otvorenost za dijalog sa svijetom i elja da se uje svijet
kao sebi ravan.
Pedeset godina nakon koncila u crkvi ponovo postoji jaka
i odluna tendencija da se stvari vrate unatrag. U dobru staru
prolost kad se znalo to je ono katoliko, to je poslunost,
Kako bijae na poetku... Poelo je posvetom zemlje i prvenstvom legende pred realnou. Mahanje svetom srpskom
zemljom, kolijevkom srpstva, srcem Srbije: svi ti ekskluzivni
slogani nisu mogli prekriti prostu demografsku injenicu albanske veine. Bolji poznavatelji kosovske povijesti znali su da
ti slogani ne mogu prekriti neke historijske injenice. Kosovska
je vatra briljivo podlagana i posluila je za pogon velikosrpske mainerije. Odatle je izvezen brand ugroenosti u sve ostale
republike bive zemlje. Budui da je uglavnom bio maska izopaenog ekspanzionistikog projekta, on i nije rjeavan onako
kako se to u demokratskoj svijesti i praksi rjeava: zakonskom
i institucionalnom borbom za svoja prava. Brand ugroenosti
branjen je i tien od goloruka naroda naoruana s neto motiju i neto cijevi razliitih kalibara.
A onda su se zakotrljali balvani irom balkanskih prostora. Postali su zlokobnim signalima poetka ostvarivanja istih srpskih
etnikih prostora. Balvani, kao drugi velikosrpski brand, postali
su simbolom jedne politike koja nije bjeala od bilo kojeg sredstva
samo da ostvari svoj cilj: zaokruena velika Srbija. Jedina razlika
s prijanjim pokuajima njezina ostvarenja jest to Srbi ne bi bili
tek dominantni narod, nego jedini narod u takvoj veledravi.
Od balvana preko masovnih grobnica i oienih teritorija, sve
do novih balvana na Kosovu, kao da se zatvara krug zla i luake
nacionalne politike. Ima neke tamne logike u tome. Zatvoreni u
politiku bez alternative, politiku koja je poruila gotovo svaki mogui most, kosovski Srbi su pri koncu 2011. ipak poeli slutiti da se
i s kolijevkom moe trgovati, odnosno da se ve odavno trguje.
CNS
to grijeh, koje je mjesto i uloga crkve u svijetu. Socioloki i

antropoloki moe se razumjeti strah pred vrlo kompleksnom
sadanjou, nesnalaenje u svijetu labavih i slobodnih identiteta, strah od brzine promjena u mnogim podrujima ivota.
Moe se razumjeti da se svijet ponekad gleda sa alou zbog
stanja u njemu, zbog vladavine sile, moi, novca, zbog toga to
ljudi postaju sve bezliniji i nevidljiviji. Moe se razumjeti elja crkve da takvom svijetu pomogne, da mu bude partnerica u
svladavanju goruih i nimalo lakih problema dananjice. elja
da se razgovara i djeluje na mnogim podrujima optereenim
nejasnoama. No, teko je razumjeti straljivo uzmicanje u neki
paralelni nadsvijet ili osuivanje svijeta da sam izlazi na kraj s
ljudskim pitanjima.
Crkva koja se otvorila svijetu svojom teologijom i poela
otvarati svojim strukturama, jest crkva koja e uvijek imati problema. Drugaije ne moe, jer je ivi organizam, iva
zajednica. Svijet moe pravo razumjeti jedino ako se u njega
upusti, ako se u njega utjelovi. Samo tada taj svijet nee biti
mjesto tame i nespaenosti, nego mjesto crkvene odgovornosti
za druge koja joj bitno pripada. Tada e crkva koja razumije
radosti i nade kao i alosti i tjeskobe svoga svijeta moi djelovati iz evaneoskog duha Isusa iz Nazareta i moi e se ouvati
kvasca farizejskog.
Zato su se okrenuli navodno njih oko 20 tisua drugoj majici, Rusiji, i uputili zahtjev da im dodijeli svoje dravljanstvo te ih
na taj nain zatiti. Stvar bi funkcionirala otprilike ovako: gdje je
i jedan ruski kosovski Srbin, tu je i Rusija. Taj zahtjev bi doista
bio komian, da nije zapravo tragian po svojim posljedicama za
potpuno izmanipuliranu svijest jednog naroda i za njegov opstanak. Najtee se ljudi oprataju od svojih iluzija. Uz pomo takvih
kolektivnih gluposti velikosrpska se politika uspjeno poigravala
svojim narodom ve desetljeima. Put otrijenjenja za kosovske
Srbe bit e muan i teak. Trebat e se vratiti dalje od poetka.
VIJESTI
NACIONALNI SPOMENIK
Komisija za ouvanje nacionalnih spomenika BiH donijela je odluku o proglaenju etrnaest dobara nacionalnim
spomenicima BiH. Uz graditeljsku cjelinu
Tekija u iviima kraj Fojnice, na listi dobara je i Prirodno graditeljska cjelina crkve
Duha Svetoga i Franjevakog samostana
u Fojnici, a tu spadaju: Rupnovac sa samostanskom kuom i vonjakom; Lastve
i dio Bara; groblje Karaua s kapelicom i
kriptom; Brdo Kri sa umom i vonjakom; mjesto Podkriem; samostanska
crkva, zgrada muzeja i samostana. Pokretno blago (muzejski eksponati, stare knjige, arhiv, slike) Franjevakog samostana
u Fojnici ve je proglaeno nacionalnim
spomenikom.
www.fojnica-samostan.com
Sto godina kole u Ljubuniu

LIVNO/LJUBUNI U Ljubuniu, opina Livno, obiljeena je stota godinjica od
osnivanja prve puke kole, najstarije seoske kole na prostoru ove opine.
VELEPOSLANIKOVA PODRKA
Veleposlanik SAD-a u BiH, gosp. Patrick

S. Moon, u pratnji gosp. Stevena Gillena,
savjetnika za ljudska prava i vjerske slobode, posjetio je 9. prosinca FMC Svjetlo
rijei gdje je razgovarao s urednicima
ove izdavake kue bosanskih franjevaca. Domaini su zahvalili na posjetu i visoke goste upoznali s aktivnostima Svjetla rijei, predstavili im istoimeni mjesenik, koji
izlazi od 1983, te knjige i druge publikacije
koje su objavljene u ovoj kui. Veleposlanik
Moon je pokazao veliko zanimanje za rad
izdavake kue Svjetlo rijei kao i za rad bosanskih franjevaca. U otvorenoj atmosferi
razgovaralo se i o aktualnim drutvenim
temama. Dotaknuta su i pitanja meureligijskog dijaloga, uspostavljanja veeg povjerenja meu ljudima razliitih vjeroispovijesti, pitanja mladih, te medija i njihova
utjecaja. Na koncu je veleposlanik Moon
urednicima iskazao podrku u njihovom
radu, istiui da je u ovoj zemlji naiao na
mnogo ljudi, osobito mladih, otvorenoga i
kritikoga duha, spremnih na dijalog i bolje ureenje zajednike drave. U tom smislu je zahvalio i urednicima i kazao da kao
partneri trebaju nastaviti rad i suradnju. SR
S dolaskom Austrougarske Monarhije u Bosnu i Hercegovinu potie se osnivanje

kola. Kotarski predstojnik iz Livna, u pismu upuenom upnom uredu u Ljubuniu
9. listopada 1880. godine, trai da i upnici rade na podizanju novih kola. U Ljubuniu je kola sa stanom i tala, na parceli od 1.900 m, koja je openarodno dobro, upisana u gruntovnu i katastarsku knjigu u Livnu 1893. godine. Ovo neosporno dokazuje
da je kola u Ljubuniu najstarija seoska kola na prostoru livanjske opine, koja je
osnovana kasnije, 1911. godine.
kola u Ljubuniu je od svog otvaranja radila neprekidno, ak i za vrijeme Prvoga
svjetskoga rata, a s radom je privremeno prestala u razdoblju od 1942. do 1945. godine. U osmogodinju kolu prerasla je kolske 1963/64. godine. Za opstanak ove kole
dvadeset godina se vodila iscrpljujua bitka, posebno s vlastima koje su eljele graditi
kolu na drugoj lokaciji. Borba se isplatila. Nova je osmogodinja kola u Ljubuniu velikim dijelom sagraena sredstvima mjetana, te su uenici 1985. godine sjeli u
klupe nove kole.
Desetak godina kasnije, mjetani Ljubunia su sami pokrenuli akciju za spas
stare kolske zgrade, te je 1996. stara kola rekonstruirana u objekt vienamjenskog
sadraja.
Gordana NAKI
Poziv iz Tuzle
TUZLA U Franjevakom samostanu Svetih apostola Petra i Pavla 28. listopada otvorena je izloba slika Poziv iz Tuzle. Rije je o
trideset umjetnikih djela francuskih i drugih slikara koji ive na podruju Francuske.
Djela su nastala kao poticaj dijaloga i
ohrabrenja u nastojanju bolje komunikacije meu razliitim narodima i kulturama.
Ovaj projekt inicirao je gospodin Grard
Cardonne, umirovljeni general francuske
vojske. A nastala djela su dar Franjevakom samostanu u Tuzli.
Iako je Grard Cardonne trebao doi u
Tuzlu, neposredno prije izlobe u Njema-
VIJESTI
koj je doivio prometnu nesreu. Razlog zato su ove slike dar Franjevakom samostanu u Tuzli je taj to je Cardonne nakon rata boravio u Tuzli i zaljubio se u ovaj grad.
Na poseban su ga nain oduevili tuzlanski franjevci s kojima je prijateljevao.
Na otvorenju izlobe u njegovo ime Tuzlacima se obratio Jovan Divjak, bh. ratni
general koji je tijekom izlobe uspostavio telefonsku vezu s Cardonneom te prenio
aljenje to nije mogao doi u Tuzlu.
Izlobu je otvorio naelnik Tuzle Jasmin Imamovi. On je rekao da je vano to je
Franjevaki samostan otvorio Galeriju Kristian Krekovi i zahvalio tuzlanskom gvardijanu fra Zdravku Aniu, te Napretku za njegovanje i uvanje imena Kristiana Krekovia, jednoga od najveih slikara BiH.
Ovih trideset umjetnika eli gledati naprijed i na taj nain sudjelovati u stvaranju
umjetnike batine samostana u Tuzli. Oni su svjesni svoje odgovornosti sudjelovanjem u promociji multikulturalnosti. Umirovljeni general Grard Cardonne smatrao
je da su grad Tuzla, samostan u Tuzli i njegovi franjevci dostojni uvari ovih djela.
Maja NIKOLI
Travnianka zlatnoga glasa
TIHA NO U DERVENTI
Internacionalni multireligijski i interkulturni centar (IMIC) Zajedno iz Dervente po peti put organizirao je 25.
studenoga veer duhovne glazbe. Ova
zanimljiva manifestacija, u kojoj nastupaju gradski zborovi, ali i zborovi i grupe
vjerskih zajednica jo jednom je potvrdila
univerzalnost jezika glazbe, pa je publika
toplim pljeskom nagradila sve izvoae. U
programu su nastupili zborovi iz Maglaja i
Dervente i Bonjaki kor Azizija iz Oraja,
grupe Islamske zajednice iz Dervente, Hrianske adventistike crkve iz Banje Luke,
kao i grupe Franjevakog samostana iz Fojnice i Majinstva Blaene Djevice Marije
iz upe Hrvatska Tiina. Ono to posebno
treba istaknuti, jest da se ova manifestacija, ve etiri godine, zavrava boinom
pjesmom Tiha no koju zajedniki izvode
uesnici programa.
Fadil PELESI
SUSRET PROVINCIJSKIH UPRAVA
AUGSBURG Samo mjesec dana nakon to je proslavila 90. roendan, operna pjevaica Sena (Srebrenka) Jurinac preminula je 22. studenoga.
Roena je 1921. u Travniku gdje provodi svoje djetinjstvo. U desetoj godini odlazi
s majkom Beankom u Zagreb. Tamo se koluje te postaje jedna od najpoznatijih
opernih pjevaica. Vrlo uspjeno debitira 1942. kao Mimi u La Boheme u Zagrebu. Uz
mnoge druge uloge svoju nadarenost pokazala je i u filmu Lisinski kao grofica Sidonija
Erddy. U jeku rata 1944, sa samo 23 godine, prolazi na audiciji za beku Dravnu
operu pred slavnim maestrom Karlom Bhmom koji je za nju rekao da se razvila u
umjetnicu svojstvene osobnosti. Ondje je ostvarila ak etrdeset i etiri uloge, a prve
dvije godine imala je sto pedeset nastupa. Slavu su joj donijele uloge u djelima Mozarta i Richarda Straussa. Tako je u Figarovu piru bila Cherubin i Grofica, u Idomeneu
Ilija i Elektra, u Don Giovanniju Donna Elvira i Donna Anna, u Kavaliru s ruom
Octavijana i Maralica. to se tie talijanskog repertoara, poznata je po ulogama Desdemone u Otellu i Elizabete u Don Carlosu. Oprostila se od operske pozornice 1983.
godine. U Enciklopediji opere Alana Blytha opisana je kao jedna od najatraktivnijih
sopranistica nakon Drugoga svjetskog rata. Knjievnik Joseph Wechsberg opisao ju je
kao raritet zbog naina na koji je ona u sebi objedinjavala ljudskost i umjetnost te se
nije moglo vidjeti gdje jedno poinje a drugo zavrava.
Hrvoje VRANJE
U Meugorju je 1. prosinca odran susret provincijskih uprava iz est provincija Junoslavenske konferencije provincijalnih ministara OFM. Za vrijeme susreta, pod predsjedanjem provincijala domaina fra Ivana Sesara, sudionici su upoznali
naine rada pojedinih uprava te izmijenili
iskustva. Fra Nikola Vukoja, tajnik konferencije, odrao je prigodno predavanje i
dao prijedloge za daljnji rad. Nakon rada u
skupinama i rasprave u plenumu, sudionici
su formulirali i neke konkretne prijedloge i
zakljuke u cilju podizanja kvalitete ivota i poslanja oko 1.250 franjevaca na ovim
prostorima (Slovenija, Hrvatska, BiH), koje
e radna tijela pojedinih provincija i konferencija ostvarivati.
MIRIAM
VIJESTI
IZLOBA VIDIEVIH SLIKA
U Maloj galeriji sv. Ante na Bistriku 7.
prosinca 2011. otvorena je jo jedna
od preko 80 izlobi slikara i akademika duha, kako se moglo uti, fra Petra
Perice Vidia. Autor je i sada imao pred
sobom humani cilj. Svoje je prekrasne
slike namijenio gradnji crkve sv. Franje u
gradu koji voli vie od svega Sarajevu.
U franjevakoj upi u Dobrinji ona bi se
trebala izgraditi prema projektu poznatog
arhitekta Ivana trausa. Izlobu je otvorio
gradonaelnik Sarajeva Alija Behmen, a
o slikaru i njegovom djelu govorili su fra
Ivan arevi i Mile Stoji. Na otvorenju
su bili brojni ugledni gosti, meu kojima i
biskup Pero Sudar.
Leona SABOLEK
POSJET GRADONAELNIKA
Umjetnost svijeta u Sarajevu

SARAJEVO Umjetnost svijeta u Sarajevu
izloba s ovakvim naslovom obraduje svakoga
kome je umjetnost bliska i tko zna njezinu pravu
vrijednost jer se dogaa u gradu u kojem je ve zatvorena Umjetnika galerija BiH i ne zna se koja e
je kapitalna kulturna institucija slijediti.
Za multimedijalnu izlobu moemo zahvaliti
kolekciji Ars Aevi Muzeja savremene umjetnosti
koji je od Sarajeva trebao napraviti kulturnu prijestolnicu Europe, a sada se uzaludno bori za mjesto pod suncem s preplaenom administracijom.
U Hanikahu Gazi Husrev-begove medrese izlau:
Maja Bajevi, Bizhan Bassiri, Daniel Buren, Braco Dimitrijevi, Jusuf Hadifejzovi, Irwin, Dean Jokanovi Toumin, Joseph Kosuth,
Jannis Kounellis, Edin Numankadi, Michelangelo Pistoletto, Remo Salvadori i Renzo
Piano. Istovremeno je u Vijenici otvorena Ars Aevijeva prva zajednika izloba iz
ciklusa Sing Sing priznatih umjetnika kao to su: Anur, Juria Boras, Kurt&Plasto,
Damir Niki, Neboja eri oba, te Dejan Veki. Obje ove izlobe bacaju pozitivno
svjetlo na grad koji ga moda i ne zasluuje ili barem ne zasluuje odgovorne koji nemaju sluha za ono to ostaje trajna batina i peat jedne zemlje i jednog vremena.
Leona SABOLEK
Novi doktor
Gradonaelnik Sarajeva prof. dr. Alija Behmen, sa suradnicima, posjetio

je 14. prosinca Franjevaki medijski
centar Svjetlo rijei. U razgovoru s ravnateljem Svjetla rijei fra Miljenkom Petrieviem i urednicima fra Ivanom areviem i fra Dragom Bojiem gradonaelnik je istaknuo vrijednost franjevake
publicistike djelatnosti koja je vana
ne samo za grad Sarajevo ve i za cijelu
BiH. Kazao je takoer da godinama s velikim zanimanjem prati Svjetlo rijei, da
ita mjeseni list, ali i druge publikacije
u izdanju ove izdavake kue bosanskih
franjevaca. Angaman bosanskih franjevaca u Sarajevu je gosp. Aliji Behmenu i
otprije poznat. S mnogima od njih gradonaelnik ima dobru suradnju i cijeni
njihov rad na obrazovnom, kulturnom
i socijalnom podruju. Gradonaelnik
je govorio i o gradu Sarajevu i projektima koji su u tijeku, a koji e glavni grad
Bosne i Hercegovine i njegove sadraje
obogatiti i jo vie pribliiti Europi. SR
RIM (SR) Na Papinskom liturgijskom institutu sv. Anzelma u Rimu, 9. prosinca 2011.,
mr. fra Danimir Pezer, lan Bosne Srebrene, obranio je doktorsku radnju pod naslovom
Breviarium sancti Francisci (ff. 1r 186v) i tako stekao naslov doktora liturgijske znanosti.
Mentor na izradi doktorske radnje bio je prof. Cassian Folsom, OSB, prior samostana u Nursiji (mjestu gdje su roeni sv. Benedikt i sv. Skolastika). Prvi cenzor bio je
Ildebrando Scicolone, opat benediktinskog samostana u Palermu, a drugi Pierangelo
Muroni. Sva trojica su profesori na Papinskom liturgijskom institutu. Breviarium sancti Francisci je srednjovjekovni brevijar iz vremena pape Inocenta III. (1198-1216).
Napisan je na latinskom jeziku gotikim pismom. Na prvom listu brevijara Franjina
prva braa Anelo i Leon zapisala su da je pripadao svetom Franji. uva se u samostanu sestara klarisa u Asizu. Breviarium sancti Francisci je prvi brevijar u kojem su
svi dijelovi boanskog oficija objedinjeni u jednu knjigu. Naime, nekada je za moljenje oficija bilo potrebno deset razliitih knjiga. Zadatak mr. fra Danimira Pezera
bio je pripremiti kritiko izdanje brevijara. A to znai to vjernije prepisati rukopis,
odgonetnuti skraenice, ispraviti pogreke, postaviti interpunkcijske znakove, pronai biblijske, otake, euhologijske izvore i opisati brevijar. Ovo je prvo kritiko izdanje
jednog srednjovjekovnog brevijara.
VIJESTI
Denat DREKOVI
STOTA OBLJETNICA
Moj susjed Musliman

SARAJEVO (SR) U prostorijama Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine 13.
prosinca 2011. predstavljena je knjiga Moj susjed Musliman, autora Ivana Cvitkovia.
O knjizi su govorili Fikret Kari, Mirko Pejanovi i Dino Abazovi, dok je predstavljanje moderirao akademik Boris Tihi. Knjiga svoje opravdanje pronalazi u potrebi razumijevanja religijskog identiteta drugoga koje olakava, ali i omoguava
prijeko potrebnu meusobnu komunikaciju. Knjiga, uz popis literature, ima kazalo
imena te kazalo pojmova, a iroko podruje tema koje su pisane kako bi Europljani
upoznali muslimane obraeno je u osamnaest poglavlja. Veliki broj naslova posveen je odnosu krana i muslimana, u kontekstu Zapada i njegovih vrednota demokracije i vjerskih sloboda, kao i problemima s kojima se susreu muslimani u Europi
i Europskoj uniji. U nekoliko poglavlja autor se fokusirao na kontroverzna pitanja
kao to su dihad, noenje marame, drutveni status muslimanke, te na vehabizam
s posebnim osvrtom na ovaj pokret u BiH. Autor je miljenja da je pokret izazvao
vie unutarmuslimansku nesnoljivost, a ne meureligijsku. Obradio je i problem
terorizma koji je u suprotnosti dijalogu i toleranciji koja se u ovoj knjizi zagovara
kao rjeenje problema.
Fra Nikolina izloba pred Boi

TOLISA U velikoj dvorani Franjevakog samostana u Tolisi otvorena je 22. prosinca
izloba likovnih radova iz kolekcije fra Nikole Bonjaka.
Izlobu u povodu Boia, pod nazivom Radujete se narodi, otvorila je urica Jezeri, profesorica likovne umjetnosti u Srednjoj koli fra Martina
Nedia Oraje.
Sve ljubitelje umjetnosti, kojih je bilo uistinu
puno, pozdravio je gvardijan fra Marijan Mio
ivkovi koji je izrazio radost zbog velikog broja
posjetitelja. Zatim je profesorica urica progovorila o samoj izlobi. Ukratko je predstavila ivotni
put fra Nikole Bonjaka i njegovu ljubav prema likovnoj umjetnosti. Izrazila je radost zbog otvaranja
izlobe u boino vrijeme, ali i radost zbog fra Nikolinog dolaska u toliki samostan,
jer je s fra Nikolom dola i njegova uistinu vrijedna kolekcija umjetnina. Istaknula je
kako Izloba nije tematski odreena, ali, budui da je povod Boi, prvi dio postavke
ine slike s boinom tematikom. Tu su djela autora: Mirka uria, Omera Mujadia,
Josipa Botterija Dinija, Ivana Lackovia Croate, Ljube Laha, Franje Likara, Josipa Marinovia i Ivana Krianca. Osim sakralne tematike izloeni su pejzai, mrtve prirode i
portreti koje su radili Mario Mikuli, Affan Rami, Marko ivkovi, Ivan Lovreni,
Vladimir Megli, Anto Kaini, Stjepan Jozi i dr. Na kraju je zahvalila fra Nikoli to
je tako vrijednu kolekciju donio u Tolisu te izrazila nadu da e uskoro fra Nikoline
umjetnine imati svoj dom u obliku galerije koja e biti na ponos cijeloj Posavini.
Fra Nikola je zahvalio svima koji su doli na otvorenje izlobe kao i onima koji su
sudjelovali u njezinoj pripremi. U zabavnom dijelu nastupile su Marija ivkovi i Matea Mikovi koje su na klaviru izvele dvije glazbene numere. Izloba likovnih radova
iz kolekcije fra Nikole Bonjaka trajala je do 8. sijenja 2012.
Jozo JEZERI
Austrougarska vlast je provela ak etiri popisa stanovnitva od ega je onaj iz

1910. najdetaljniji i obavljen istovremeno s popisima u Europi. O ovome svjedoi izloba Sto godina popisa stanovnitva u
Sarajevu 1910.-2011. koja je otvorena 12.
prosinca 2011. u Brusa bezistanu povodom Dana arhiva i arhivske slube u Bosni
i Hercegovini. Historijski arhiv Sarajevo je
obiljeio svoje 64 godine prezentacijom
vrijednog materijala. Posebno zanimljive su
kune liste najznaajnijih graana Sarajeva
tog doba kao to su Karlo Parik, Safvet beg
Baagi, Makso Despi, Adelina Paulina Irbi
i drugi. Sarajevo je tada brojalo 51.919 stanovnika dok se danas u 21. stoljeu taj broj
samo procjenjuje.
Leona SABOLEK
BOINA PRIREDBA
U amteatru Franjevake teologije u Sarajevu odrana je 21. prosinca tradicionalna boina priredba. Program je zapoeo skladbom Jesu, rex admirabilis G. P. Palestrine i tradicionalnom boinom pjesmom
Veni, veni Emanuel koje je, pod ravnanjem
fra Ante Kovaia, izveo bogoslovski zbor
Fra Nenad Duji. Slijedio je pozdrav i rijei
dobrodolice bogoslova fra Ivana Pilia. Sredinji dio priredbe bio je dramski komad Boina pria koji je prema romanu Charlesa
Dickensa priredila Nada urevska, a izvela
dramska skupina Franjevake teologije koju
su uvjebavale Nada urevska i Gordana
Boban. Program je zavren boinom pjesmom Radujte se, narodi te zajednikim
druenjem u samostanskoj blagovaonici. SR
REPORTAA Gromiljak
Ma, ko Jeruzalem,
prijatelju!
Pogled puca i dalje od
Gromiljaka, na cijelu
kotlinu i pitoma brda.
Zaista je oaravajue.
Ima neto posebno u
toj srednjoj Bosni. Da
li samo za pogled?
Tekst i snimke: Darko RUBI
murno jutro toga etvrtka, 8.

prosinca. Kreemo iz Sarajeva za
Gromiljak. Kia i susnjeica. Na
ulazu u Kiseljak, i na jo nekoliko mjesta
uz cestu, blago nasmijeena gospoa s
predizbornih jumbo plakata poziva svoju sigurnu glasaku maineriju da i ovoga puta glasuje za
ouvanje dobrobiti Hrvata
izvan domovine. Prolazimo Kiseljak u smjeru Busovae i vrlo brzo, nakon
tri km, stiemo u Gromiljak. S desne strane stara crkva, odmah preko
puta nje nova, dijeli ih
frekventna cesta.
Prije puke mise u upnom uredu

pozdravljamo se sa upnikom vl. Markom Periem. On nas ljubazno poziva
na ruak i razgovor nakon mise. Sad ima
posla, vjernici se skupljaju u upnom
uredu, plaaju mise, kupuju kalendare
i devocionalije, a valja mu se i spremiti
za misu. Danas je posebna pobonost
Gospi od brze pomoi, a ujedno i blagdan Bezgrenoga zaea BDM. Vrijeme
do mise koristimo u fotografiranju obiju
crkava, sestarskog samostana, i vjernika, uglavnom ena koje s molitvom na
usnama obilaze oko raspela u crkvenom
dvoritu.
Ubrzo e misa. Od mnotva se jedva
probijamo do kora. Za harmonijem sreemo s. Marinelu. Poznajemo se jo od
vremena kad je bila odgajateljica u sirotitu Egipat u Sarajevu. Na poetku mise
upnik pozdravlja vjernike i najavljuje
da e u sijeanjskom broju Svjetla rijei izai reportaa o Gromiljaku. Nakon
mise u upnoj dvorani prilika za druenje i okrepu. Zanimljivo, nikoga iz Gromiljaka ve vjernici iz okolnih mjesta:
Kiseljaka, Lepenice, Brestovskog,
Busovae, Kreeva, Fojnice, pa ak
i iz Viteza. Stariji gospodin Franjo Petrovi veli da ve godinama svakoga osmoga u mjesecu
dolazi iz Busovae u Gromiljak na misu, naravno ako mu
zdravlje doputa, da asti Gospu od brze

pomoi. I nastavit e dolaziti dokle god
bude mogao.
Nakon ruka ostajemo u razgovoru
sa upnikom. Drago mu je da je na misu
doao lijep broj vjernika, veli bilo ih je
preko 1.000. Dugo se bavio milju kako
je u posljednjem ratu poginulo puno
mladih ljudi iz srednje Bosne, njih 600700. Stoga je 2003. godine uveo u praksu
da svakoga osmoga u mjesecu, Gospi u
ast, bude sveana sveta misa pod kojom se vjernici srednje Bosne mogu ispovjediti i izvriti svoje zavjete. Ali to
je i na znak sudjelovanja u patnjama
srednjobosanskih stradalnika. Vjernici
su zavoljeli ovu praksu i zahvaljuju upniku na trudu to nalazi uvijek novoga
propovjednika.
Gromiljak nekada i sada. Vl. Marko,
rodom Posavljak, iz Garevca kraj Modrie, u Gromiljak je za upnika doao
1997. Pria kako su ga vjernici jako dobro
primili Dobar je to svijet! Ve 10 godina dekan je Kreevskoga dekanata koji
obuhvaa osam upa: Lepenica-Banbrdo,
Kiseljak, Kreevo, Gromiljak, Fojnica,
Brestovsko,
Novu i staru crkvu Imena Marijina dijeli frekventna prometnica

REPORTAA
Svakoga osmoga u mjesecu, kada je pobonost Gospi od brze pomoi, crkva je dupke puna. Nakon mise Gromiljani
odlaze kuama, a u upnoj dvorani druenje nastavljaju vjernici iz okolnih upa
Busovaa i Deevice, te Franjevaka klasina gimnazija, odnosno Samostan sv.

Bonaventure u Visokom. Zahvaljujui
marijanskoj pobonosti upoznali su ga
i vjernici itavog dekanata. Kako su sve
upe, osim Gromiljaka i Deevica, fratarske, kroz smijeh nam govori da ga
neki vjernici uporno zovu fra Marko.
Ali njemu to nimalo ne smeta, voli fratre
a i oni njega. Kao mladi sveenik bio je
od 1966. do 1970. tajnik najprije nadbiskupu Marku Alaupoviu, a onda Smiljanu ekadi. U vizitacijama je obiao sve
upe i otada zna sve fratre, osim mlaih.
Posebno istie odline odnose s fratrima
svoga dekanata. Meusobno si pomau,
posjeuju se, drue.
Sa upnikom od 2005. ivi i vl. Jakov
Pavlovi, vojni kapelan. Nismo ga vidjeli
toga dana. Bio je na susretu vojnih kapelana u Banjoj Luci. Radnim danima radi u
vojarni u Kiseljaku, svakoga ponedjeljka u
ivinicama, a vikendom pomae upniku.
Na upit ima li puno posla, odgovara
da sam ne bi mogao. Kako je crkva uz
samu cestu, svako malo netko doe po

neto, od kalendara, svijea, plaanja
misa, vaenja dokumenata, do obinog
razgovora. Nije sluaj kao s fojnikim i
kreevskim samostanom ili kiseljakom
crkvom gdje se ovjeku valja popeti na
brdo, maksuz otii po neto. U Gromiljaku prolaznik vidi crkvu i sjeti se da je trebao neto. Stoga svaki dan bude barem
10-15 stranaka, a upnikovo je radno vrijeme 0-24. Dodue, do podne mu pomogne domaica, ali kad ona ode, on ostaje
deurati. upa nema podrunih crkava,
ali ima tri groblja. Kad ponu proljetni
i jesenski blagoslovi ima dosta upljana
koji izbivaju, jer su se oenili ili udali u
okolna mjesta. Ipak, na najveem groblju, Podmrakovi, na Veliku Gospu bude
i preko 2.000 ljudi.
upa Gromiljak utemeljena je odvajanjem od upe Brestovsko u vrijeme posljednjega bosanskoga apostolskog vikara
fra Pakala Vujiia, na Badnjak 1876. godine, a sljedee je godine poela djelovati
kao samostalna upa. Do 1908. upu su
opsluivali fratri, a odonda dijecezanski

sveenici. Zabiljeeno je da je 1877. u upi
bilo 40 katolikih kua, uglavnom doseljenika iz Hercegovine i Dalmacije. A veza s
Dalmacijom traje jo od srednjega vijeka,
u doba Stjepana II. Kotromania. Tada je
na irem podruju postojala jaka dubrovaka kolonija. Budui da je kraj obilovao
rudama, uz dubrovake trgovce, dolazili
su i njemaki rudari Sasi. Po brojnim gromilama (krianje rijei gromada i gomila) kamena za koje se vjeruje da su ostale
nakon ispiranja zlata iz Fojnice i naziv
Gromiljak. Dolaskom Osmanlija nestaju
prezimena: Borii, urii, Jurii, Kojavii, Lipii, Luii, Lulii, Ljubii, Mrvoii,
Radoii, Vladii...
Prelistavajui monografiju upom
Gromiljak nekada i sada, koja je nedavno
izala u povodu 135. obljetnice utemeljenja upe, nalazimo da su gradnju crkve,
uz priloge vjernika, novano pomogli car
Franjo Josip I. i Zemaljska vlada u Sarajevu na elu s barunom Appelom. Sagraena je 1895. prema planu sarajevskog arhitekta Antuna Niemeczeta i te je godine
dotadanji patron Velika Gospojina zamijenjen Imenom Marijinim. Crkva je sluila sve do 1987, kada je tadanji upnik
vl. Franjo Buli napravio novu. Gledano
iz dananje perspektive, bio je to dobar
potez jer za vrijeme posljednjega rata bilo
jako puno izbjeglica na prostoru upe i
tri stare crkve ne bi mogle zadovoljiti potrebe vjernika. Nakon rata novi je upnik
krenuo s obnovom stare crkve. Vjernici su
mu zahvalni to je nije dao sruiti, jer ih
uz nju veu najljepe uspomene, mnogi
su tu krteni, krizmani, vjenani. U nekoj
blioj budunosti zamiljena je da bude
etnografski muzej, a moda i jednim dijelom muzej sakralne umjetnosti. To tek
treba u suradnji s ljudima od struke dobro
osmisliti pa tek onda pristupiti skupljanju
eksponata. Za sada je najvanije da je crkva zatiena od propadanja.
upi Gromiljak pripadaju naselja:
Doci, Gromiljak, Hercezi, Jehovac, Kriii, Lijeevo, Lug, Malinjak, Mrakovi,
Stojkovii, Vinjica Gaj i Vinjica Polje.
Ukupno je 720 obitelji, odnosno 2.300
vjernika. Premda ne tako drastino kao u
nekim drugim mjestima, ipak polagano
opada broj vjernika u Gromiljaku. Mladi
odlaze uglavnom radi posla i to u Zagreb
ili Pulu. Pa ipak, neku nadu daju nova
duhovna zvanja iz ove upe. Zanimljiv
se dogaaj zbio u srpnju prole godine: u
dijecezanskoj upi Gromiljak oblaenje
franjevakih novaka!
Ljudi ovoga kraja uglavnom se bave
poljoprivredom i trgovinom, snalaze se
REPORTAA
nekako. Imaju dvije jae firme: Kontinental (proizvodnja graevne stolarije) gdje
je posao nalo preko 100 Gromiljaana, i
Duno-lit (obrada prirodnoga kamena) s
50-ak radnika. Od 720 kua u upi njih
najmanje 500 ima po jedno zaposleno, a
mirovina dolazi u 250 kua. U Gromiljaku ima i jedna osnovna kola, odnosno
dvije kole pod jednim krovom: neto
manje od 300 hrvatske djece i oko 160
bonjake. Jedni idu prijepodne, drugi
poslijepodne, svatko ima svoj kat, svoje
uionice i svoju zbornicu... U srednju
kolu, gimnaziju ili neku od strukovnih,
ide se u Kiseljak, a neto srednjokolaca
ima i u Vitezu. U zadnje vrijeme mladi,
umjesto u Mostar, sve vie odlaze na studij u Sarajevo.
Sestre velika pomo. U upi djeluju
i sestre Sluavke Maloga Isusa, po utemeljitelju drube poznate i kao tadlerovke. Velika su pomo upniku. Da
nije bilo njih, pria nam, ne bi ni prihvatio ovu upu. Njihova Kua navjetenja
nalazi se odmah iza nove crkve. Jubilarne 1990. godine, kada su slavile 100.
obljetnicu Drube, sestre su odluile izgraditi kuu u Gromiljaku. Krenulo je s
gradnjom, kua je dovedena pod krov, a
onda je sve stalo zbog rata. Nedovrena
ali pokrivena kua dana je na koritenje
izbjeglicama. U listopadu 1994. sestre se
vraaju i nastavljaju s radovima. Puno su
pomagale i duhovno i karitativno, najvie izbjeglicama.
S. Liberija Filipovi, kuna predstojnica, upoznaje nas sa svojom zajednicom. Ve spomenuta s. Marinela Zeko
radi kao katehistica u koli, vodi tri zbora
i brine se oko ureenja crkve. S. Liberija
i ostale etiri sestre (s. Andrea Bulut,
s. Genoveva Rai, s. Ruica Ivi i s. Monika Mrkonji) rade timski. Organiziraju
i dre molitvena i duhovna predavanja
skupinama, djeje kampove za siromaniju djecu iz Gromiljaka i oblinjih upa.
esto ne mogu nai ni mjesta ni vremena
za sve grupe. Zbog toga su sestre u oujku prole godine poele s obnovom kue
i izgradnjom nove, velike dvorane koja
e moi zadovoljiti potrebe veih skupina. U meuvremenu, sestre ne sjede skrtenih ruku, nego svakog vikenda idu na
teren i po drugim upama organiziraju
duhovne obnove i predavanja mladima.
Sestre su se posebno angairale oko
pomaganja misija, u emu ima pomae i
Drutvo prijatelja Maloga Isusa, njihova
produena ruka u svijetu. U tu su svrhu
prije desetak godina pokrenule u svojoj
kui boinu prodajnu izlobu koju je na36 Svjetlo rijei sijeanj 2012.
Prije i poslije mise

upniku vl. Marku
u upnom uredu
pomae s. Liberija
Odmah iza nove

upne crkve nalazi se
sestarski samostan
rod odmah prihvatio. ene iz Gromiljaka,

Kiseljaka, ali i iz ire okolice, donose svoje
rukotvorine, boine nakite, dekoracije i
kolae. Pomaui one koji su daleko po
svijetu, sestre ipak ni u jednom trenutku
ne zaboravljanju one najblie, jer najprije njima treba pomoi. Stoga odjeu koju
dobiju uglavnom od Talijana za vrijeme
izlobe prodaju za simbolinu cijenu.
Npr. djeju jaknu koja u prodavaonicama
kota 30-40 KM, one prodaju za samo 2
KM! Time pomau i siromane obitelji
ali i misije. U okviru zadnje izlobe, 17.
prosinca predstavljena je knjiga Na oek
u Africi, autora eljka Garmaza i Maje
Sajler Garmaz, posveena misionarskom
radu bosanskog fratra Ivice Peria. Sav
prikupljeni novac s izlobe namijenjen je
izgradnji srednje kole u mjestu Kivumu
(Ruanda) gdje fra Ivica djeluje.
Dotaknuti dno ivota. Od prije dvije
i pol godine u Gromiljaku djeluje muka komuna za odvikavanje od ovisnosti.
Rije je o ogranku meugorske komune
Milosrdni Otac, koju vodi fra Svetozar
Kraljevi. Razgovaramo s Goranom Vidakom koji je otprije poznat itateljima
Svjetla rijei. Ovaj 33-godinji Mostarac
Tijekom adventa
vjernici donose svoje
rukotvorine za boinu izlobu
bivi je ovisnik, a danas radi kao terapeut

gromiljake zajednice. Praksa je pokazala
da osobe koje su prole pakao tekih ovisnosti i put u zajednici za ovisnike, mogu
najvie i razumjeti i pomoi ljudima koji
se bore s ovisnou. Naravno, vrlo je vana uloga strunjaka koji im pomau.
Na pitanje kako su ih prihvatili susjedi i
ira okolina, Goran odgovara da se nijedan
ovjek ne bi obradovao kada bi mu netko
rekao da e pored njega stanovati 15 ovisnika, narkomana. Svi znaju da ovisnik hoe
slagati, ukrasti, prevariti, napasti i strah je
posve opravdan. Danas je, meutim, slika
sasvim drukija. ira je zajednica uvidjela
da je rije o ljudima koji su na putu izljeenja, koji ele promijeniti svoj ivot. Danas
su odnosi sa susjedima i irom zajednicom dobri. Momcima pomau duhovnici
fra Vinko Tomas iz Brestovskoga i brat fra
REPORTAA
Baria Brajinovi s Bistrika, upnik, sestre
iz Gromiljaka i Kiseljaka. Svima njima, ali
i iroj upnoj zajednici Goran ne moe
dovoljno zahvaliti.
Trenutno u kui boravi 14 momaka,
s tim da broj varira. Temelji zajednice su
molitva, itanje i komentiranje evanelja
od dana, razgovor i fiziki rad. Podjela
dana vrlo je bitan moment na putu izljeenja. Svakoga dana svaki od momaka
govori ne to je radio, nego kako se osjeao, to je proivljavao. Tada svatko dobije
zadatak prema svomu karakteru: ako je
netko izraziti egoist, onda mora pokazati
rtvu za drugoga. U zajednici nisu samo
Hrvati-katolici, ima ih svih nacionalnosti. Goran nam kae da je to nebitno jer
je svim ovisnicima jedna jedina nacionalnost upravo ovisnost. Premda zajednica
jest katolikoga karaktera, svi moraju biti
na molitvama. Musliman se ne treba krstiti, ne treba ak nita govoriti, ali treba biti
prisutan. Vremenom svi uvide da trebaju
molitvu, stoga muslimani imaju Kuran,
pravoslavci imaju svoje molitvenike. Interesantno je, pria Goran, da se i katolici
i nekatolici u ovoj zajednici po prvi puta
susreu sa svojom vjerom.
Budui da je problem ovisnosti nastao

puno prije nego se pojavila droga, alkohol
ili u zadnje vrijeme sve ee kocka, u
itavom programu odvikavanja koji traje
tri godine aktivno sudjeluje i ovisnikova obitelj. Svjestan opasnosti ovisnosti i
problema s kojima se susreu ovisnikova
rodbina i ira zajednica, Goran poziva sve
sveenike da kontaktiraju zajednicu Milosrdni Otac i da poalju ovisnike iz svojih
upa. On svima stoji na raspolaganju!
Psi rata i glasovi savjesti. Gromiljak pripada opini Kiseljak i sve to se
odnosi na ratna zbivanja u cijeloj opini,
manje-vie odnosi se i na Gromiljak. Bio
je to i s hrvatske i s bonjake strane
prljav rat. Rat u kojem se ast rijetkim pojedincima nije dostatno pokazala ni vjera ni humanizam. Gazilo ih se,
a vjerom se itekako manipuliralo. Rat u
kojem su glavnu rije, naalost, imale prljave politike i ve otprije inkriminirani
psi rata. Bila su dovoljna dvojica-trojica
takvih pa da itavo selo mobiliziraju protiv drugoga. Dvojica vode kolo, ostali se
posluno hvataju.
Jedan od svijetlih primjera u ratu bio
je tadanji gromiljaki upnik vl. Franjo
Buli. Prema priama ljudi nije bio laka
osoba, ali se u ratu pokazao velikim. U
to je vrijeme na podruju opine Kiseljak bilo jako puno izbjeglica iz Fojnice,
Varea, Kaknja, Kraljeve Sutjeske, Ilide,
Stupa (Sarajevo), Vogoe, Ljubine i drugih mjesta. Uz 24. listopada 1993. upnik
u kronici biljei da ukupno 1.600 obitelji,
izbjeglica i mjetana, na podruju upe
Gromiljak prima pomo Crvenoga kria.
Usporedbe radi, od 9.000 protjeranih va-
Uz molitvu, svakodnevni ziki rad temelj je

muke komune Milosrdni Otac
rekih Hrvata njih 7.500 nalo je utoite

na podruju kiseljake opine. upnik
Buli sve ih je obilazio i pomagao u svojoj
upi. U upni ured, koji je u meuvremenu preureen za potrebe Caritasa, primio
je etiri obitelji: dvije iz Kraljeve Sutjeske
te po jednu iz Fojnice i sa Stupa. Povjesniar Tomislav Iek biljei i sljedee: U
vrijeme sukoba izmeu Bonjaka i Hrvatske vojske neki katoliki sveenici su
pokuavali zatititi civile, i kao ljude i kao
vjernike Bonjake muslimane. upnik
Franjo Buli iz Gromiljaka, blizu Sarajeva, npr. pruio je aprila 1993., u kraju sa
preteno hrvatskim stanovnitvom, azil
velikom broju Bonjaka. Kada su ekstremno nastrojeni Hrvati izvodili etniko
ienje, osobno se suprotstavljao nastojanjima hrvatske milicije da prodre u upu i
izvri egzekuciju. Kasnije je udomio dvije
muslimanske porodice. Zbog toga su mu
njegovi prijetili smru. Ali on se nije
dao smesti u pomaganju. Sline prijetnje
od svojih doivio je i fra Mato Peri,
tadanji kapelan u Kiseljaku, kada je prosvjedovao protiv miniranja triju munara u
Gromiljaku, Duhri i Vinjici, uoi potpisivanja Washingtonskog sporazuma.
Mnogi e se buniti to piemo samo
o zloinima naih. Da budemo jasni,
i bonjaka je strana takoer ubijala,
palila, protjerivala i sve to treba i mora
jednoga dana doi pred sudove. Ali ako
nama, posebno vjernicima, uope jo neto znae pojmovi moral, moralnost,
onda moramo znati da se oni bitno tiu
prvenstveno nas samih. Naa moralna
odgovornost i s njom u vezi moralna katarza mora krenuti od nas, a oni drugi
nek se pozabave svojim zloinima. Drugoga puta nema!
Naputamo Gromiljak. U meuvremenu se jutarnje sivilo zamijenio sunan
dan. Prolazimo kroz 100% bonjako selo
Gomionica i penjemo se u brdo s namjerom da fotografiramo panoramu Gromiljaka. Pitamo sluajnoga prolaznika za
najbolji put. ovjek otvara vrata, upoznajemo se. Munib se zove. Jedva eka
da nas dovede do svoje vikendice odakle
pogled puca ne samo na Gromiljak nego
i ire. Pogled na pitoma brda i kotlinu
zaista je oaravajui. Ima neto posebno
u toj srednjoj Bosni. Munib savjetuje da
doemo k njemu nou kada sve svijetli,
i kue i crkve i damije. Ma, ko Jeruzalem, prijatelju! Samo doi pa vidit!
Vraajui se u Sarajevo mislimo kako mu
je dobra metafora, ko Jeruzalem. Ali
Jeruzalem kao sveto mjesto monoteistikih religija i simbol teke podijeljenosti
meu vjernicima.
POVRATAK Korae i Bosanski Brod
Moda e
ipak biti naina
Sve je bilo uniteno.
Svaka kua, svaka
tala. Crkva bogata
umjetninama. kola.
Zli su ljudi ubili ivot.
Zemlja je postala
pusta i prazna ivot
je ipak neobina i
tajnovita pojava
Tekst i fotograje: Hrvoje VRANJE
ne, ne tako davne, olimpijske

1984. godine postojao je jedan,
po svoj prilici i po kazivanju tek
malo starijih, drukiji svijet. Kako je bilo
kad nas nije bilo, ili kad smo tek puza38 Svjetlo rijei sijeanj 2012.
li i prohodavali o tome nema mnogo

pomirenih miljenja, barem ne u opem
dojmu. Jedni se smatraju nostalgiarima
i kau da je bilo bolje, a drugi realistima
i vele da se Bogu fala tek sad moe biti
jedno od troje ili jedan od ostalih u slobodi i bez opasnosti, i bez ieg svog. Bilo
kako bilo, ovu jednu od pretpotopnih
godina spominjem zbog promotivnog
spota slavne zimske olimpijade u Bosni
i Hercegovini. Naime, u njemu se pojavljuje i jedno mjesto bosanske Posavine
imenom Korae sa svojom crkvom prebogatom umjetninama to bi ovjeku od
kulture i strancu, u ono vrijeme kad se
tota, kau, nije smjelo, trebalo biti vano odredite. A bilo je, i to zahvaljujui
likovnom bogatstvu crkve izgraene po
projektu Josipa Vancaa koju su krasili
mozaik Josipa Biffela, freska ure Sedera
i vitraji Ljube Laha, zatim kipovi Frane
Krinia i Zdenka Grgia. Usput reeno,
u spotu je prikazana i Kraljeva Sutjeska.
U kakvoj sam se to divnoj zemlji rodio,
naalost nisam imao prilike, a ni dovoljno vremena iz prve ruke upoznati. Tek
slutim da je bilo vie ljudi, vonjaka, druenja, igranja kola, dobrovoljnog davanja
krvi oko Boia da se dobije slobodan
U Korau - kad e biti manje zaraslih njiva i pustih ruevina?
dan vie (ovo mi je priao moj otac), a

manje oienog prostora, manje zaraslih
njiva i pustih ruevina. Danas kad izbliza
upoznajem svoju zemlju, mjestimice poput Kartage preoranu, obuzme me jad i
emer, ali i prkos i ponos, pa bih ostao u
njoj makar samo u inat zaboravu.
U Korau i Brodu na Savi bio sam
jedne od one etiri nedjelje kad paroci
(tako se u tom kraju naziva sveenike)
nose misne haljine ljubiaste boje. Ona
simbolizira vjeru, povjerenje, strpljivost,
pokoru. U toj se boji eka. U razgovoru
sa upnikom koraanskim fra Ivanom
POVRATAK
Mariem i gospodinom andorom Lipovcem, jednim od onih ljudi koji nepomireni sa sudbinom ive na relaciji Slavonski Brod Korae, doznajem da su
ljudi doista ekali na povratak dobrih pet
godina od potpisivanja Daytonskog sporazuma. Negdje oko sedamdeset posto
Koraana sklonilo se u Slavonski Brod
i u poetku, rekoe mi, nit su kupovali
zemlju nit su tamo pravili kue, nego su
ekali. A onda, kako ivot mora ii dalje,
korijene se pustilo ondje gdje su se ljudi
zatekli. Treba priznati da Koraanima i
drugim stanovnicima Broda s desne strane rijeke, onaj tamo Brod nije bio stran.
Radilo se u biti o jednom gradu. Dnevno
je, primjerice, vozilo dvadeset linija autobusa iz Koraa u Slavonski Brod. Tamo
je bila bolnica iju je gradnju uvelike financirala Rafinerija nafte Bosanski Brod,
tamo se kolovalo, radilo u uri akoviu i drugim postrojenjima, a ovamo se
jo uz to radilo u polju, drala se stoka,
uzgajalo voe. ivjelo se dobro i u miru s
komijama. Sve je bilo uvezano.
Pogledom jo dalje u prolost, u godinu 1784, vidimo Korae u odvajanju od
upe Velika (Plehan), a onda 1804. kako
postaje samostalnom upom Uznesenja
BDM. Stoljee ranije isto podruje pripadalo je upi Duboac, koja je za vrijeme
Bekoga rata potpuno nestala, koje li sluajnosti, zbog iseljavanja ljudi u krajeve
preko Save. Teke godine za ovo podruje bile su i one nakon Drugoga svjetskog
rata kada se agrarnom reformom, nacionalizacijom i konfiskacijom unitavaju
mnoga domainstva. Vrijeme je to i seljakih zadruga, zatim industrijalizacije i
elektrifikacije. U ezdesetim, pak, godinama stanje se osjetno mijenja nabolje.
Raste broj stanovnika, kole imaju vie
uionica i uenika, grade se nove kue s
gospodarskim zgradama, i dalje se bavi
poljoprivredom s tim to se dosta ljudi
zapoljava u dravnim slubama. Sve u
svemu standard je bio vie nego dobar.
Zajedno sa sportskom dvoranom godine
Prije 40 godina
otiao, vratio se sa
enom Francuskinjom
1975. dovrena je izgradnja nove kole s

osam uionica koju je polazilo oko 500
uenika.
Zahvaljujui informacijama koje sam
primio od Peje Gusaka i Joze Jozia Ue,
obojice roenih Koraana, dobio sam sliku o tome kakav je bio njihov kulturno
zabavni ivot i obiaji. Tako sad znam
da se kolo igralo poslije mise na raskriju izmeu crkve i kole, da su mladi bili
obueni u ukraenu narodnu nonju od
kvalitetnog pamuka, da su kolo zapoinjali mladii a djevojke da su se naknadno ukljuivale. I to punoljetne djevojke,
koje su u znak svoje punoljetnosti nosile
na ukraenoj krpici crvenu svilenu krunu za razliku od mlaih koje su nosile
bijelu krunu. Bogato selo bilo je napredno i s dugom tradicijom, imalo je vodovodnu mreu, asfaltirane ceste, a uz to i
nogometni, rukometni i streljaki klub.
Sedamdesetih godina utemeljen je KUD
Tamburica koji je s ponosom predstavljao obiaje i navike Koraana. Nastupali
su na mnogobrojnim natjecanjima, osvajali nagrade diljem Bosne i Hercegovine.
O prijeratnim odnosima sa svojim susjedima, Srbima, Koraani kau da gotovo
nikad nisu imali problema s drugim i
drugaijim i da je bilo najvanije pokazati se ovjekom. Pravoslavna djeca iz Bari-
Molitva, radost, nada i druenje nisu nestali
upnik fra Ivan Mari, meu fratrima poznat kao Coco,

pokazuje upne matice krtenih i umrlih iz XVIII. stoljea
ce Donje i Gornje te iz Kostrea pohaali

su kolu u Korau zajedno s katolikom
djecom. ak su neki nogometai Srbi,
pravoslavci, nosili kapetansku traku naeg kluba. Nekome nepojmljivo, ali nama
normalno.
U tome smjeru, ima jedna reportaa, velika i pisana duom, pokojnog fra
Ljube Lucia, tadanjeg urednika Svjetla rijei, naslovljena: Koraani vjeruju
u ljepeg Boga. Pisao je o jednom svijetu
u trenutku kada jo nitko nije mogao ni
sanjati da e taj i takav svijet domalo biti
potpuno uniten. Fra Ljubo je te 1990.
imao pred sobom selo prepuno ivota,
ljude marljive i vrijedne, potene i zadovoljne. Tada je upa imala vie od 2.000
POVRATAK
vjernika, krtenja je bilo godinje oko 50,
a broj umrlih bio je duplo manji. Nedjeljom se u upi dralo tri mise, dvije u Korau i jedna u Luanima.
Jedna me se fra Ljubina reenica
posebno dojmila. Nakon jednostavnih i iskrenih rijei kojima kae da je u
Korau priao s mnogim ljudima, da je
mnogo toga uo, osobito od izvjesnog
djeda Ante, i da ne moe sve stati na dvije stranice teksta, pie ovako: Moda e
nekom drugom prigodom biti naina
da se jo togod zabiljei. Nepune dvije
godine poslije svijet se sruio. Sve je bilo
uniteno. Svaka kua, svaka tala. Crkva
bogata umjetninama. kola. Zli su ljudi
ubili ivot. Ubili i otrovali. Zemlja je postala pusta i prazna.
Kada je potpisano primirje, to jo
uvijek nije znailo da se ljudi mogu vratiti. To jo ni danas ne znai. Da se sveenici nisu vratili, pitanje je bi li se itko
vratio. A Hrvatska je blizu. Tako je jedan
povratnik prije est-sedam godina obiavao biciklom iz Podvinja kraj Slavonskog
Broda doi u Korae. Isti dan i vratiti se
i opet otii. Veza s rodnim mjestom bila
je onemoguena ruenjem mosta na Savi
1992. sve do njegove obnove u oujku
2000. godine. Danas u upi ima oko 180
kua pod krovom. U pedesetak kua ivi
se stalno. Nema masovnog povratka i
zapravo se ne zna hoe li ga ikad i biti.
Imam ja kuu, ali ne mogu jesti crijep i zidove. Ovakve i sline izjave obeshrabruju
mnoge koji se usude na povratak. Ipak,
ljudi koje sam ja vidio nisu ludi a ni neki
drugi jad ih nije natjerao da u plodnoj
pustinji budu iznimka i obrauju svoj
vrt. U nabrajanju ega sve nema u ovome mjestu, teko bi se vidio kraj: nema
trgovine, nema pote, nema prijevoza,
nema posla, nema Nije lako izmeu
Ukrine i Save ni onima koji su ostali.
Osim oneienja, Rafinerija, sada u ruskim rukama, ne daje puno. Isto tako na
podruju opine Bosanski Brod nije rijeeno ni pitanje zdravstvenog osiguranja.
Vanije je onima koji diu ruke da udare
porez na zemlju i nastave podmukli posao oneovjeenja i dovretka etnikog
ienja. ivot je ipak neobina i tajnovita pojava. Ja nisam naiao na oaj. Vidio
sam dvoje djece na nedjeljnoj misi, brata
i sestru, vidio sam povratnika koji je prije etrdeset godina otiao i ivio u Francuskoj. Sudei po njegovoj ljupkoj eni,
Francuzi se vraaju u Korae. Jedan drugi povratnik ostavio je Zagreb isto tako
nakon vie desetljea izbivanja i nedavno
sa svojom enom obnovio kuu. Kae da
makar umre gdje se rodio. Drugi, im
netko poisti oko svoje zemlje, vidi elju
i namjeru da se vrati i napravi kua. im
se napravi kua, on dolazi. Mada se prevalilo godina i godina otkada ih nema,
svi Koraani ne odustaju. Obnavlja se i
KUD. Znaju ljudi da je vano radovati se,
pjevati i plesati, ne gubiti nadu.
Poslije zadravanja u Korau, produujem prema Brodu, u mali gradi u koji
danas najvie dolaze oni prijeko da kupe

jeftiniju robu. Pijem kavu sa upnikom
don Antom Periem. Ni on nema lijepih
vijesti. Prije rata upa je imala oko 4.000
vjernika. Sada ak 70. Sudbina Broana
slina je, ako ne ista, sudbini Koraana.
Raselili su se uglavnom u Slavonski Brod,
neto u Zagreb, Njemaku, vedsku,
Australiju. Crkva je napravljena prema
istom projektu kao i stara koja je do temelja sruena. Podignuta je i upna kua.
Kroz zadnjih deset godina nije bilo gotovo ni jednog krtenja, ni jednog vjenanja. Sprovoda ima. I ovdje su samo mrtvi
najustrajniji povratnici. Materijalno je
upa u loem stanju. Nekada kroz povijest u upi su djelovale i sestre Sv. Kria iz
akova, a prije rata sestre Sluavke Malog Isusa. Jo se nisu vratile. U upi pomae asna sestra Ela koja je s onu stranu
rijeke. Ona doe voditi pjevanje.
Odlazim iz plodne Posavine prema
unutranjosti zemlje pomijeanih osjeaja sa sjeanjima koja nisu moja, a opet
me steu i obvezuju. Pitam se samo koga
jo sjeanja mogu obvezati. Jer Posavina
jest oiena krivnjom progonitelja i hrvatskih politika koje su s obje strane rijeke poduprli iseljavanje, ali je naputena
i zaboravljena od svojih ljudi. Bosna je
domovina i kad je teko i kad je nemogue. Kao da je previe punih usta Posavine, kao da se prerano odustalo od svoje
zemlje i od odgovorne uloge i obaveze da
su ljudi ti koji stvaraju zaviaj i domovinu. Kau mi ljudi da su u bliskoj prolosti
mogli jedni pored drugih ostati i opstati. Bilo je vie pameti i znanja bez krvi i
suza. Odlazilo se, ali nikada svi.
Don Anto Peri kraj obnovljene crkve i upne kue u Bosanskom Brodu
POGLED U HRVATSKU
Kranski
akademski
krug
ZAGREB (IKA) Kranski akademski krug je 7. prosinca odrao
susret posveen eljku Mardeiu.
Uruena je i posthumna Zahvala prvome predsjedniku Kruga, pok. eljku Mardeiu, koju
je preuzela njegova udovica Nada
Mardei. U prvom dijelu programa, akademik Supii je odrao
govor o eljku Mardeiu za kojega je rekao da je bio najprije i nadasve ovjek i da je u tome njegova veliina. Kroz svoj znanstveni
rad najvie se bavio sociologijom
religije i na tom je podruju postao neprijeporni autoritet. Bio je
osvjedoeni mirotvorac, zastupao
je kranski dijalog meu ljudima
svih svjetonazora, zalagao se za
potpuno i dosljedno mirotvorstvo i pomirenje meu religijama,
bio je otvoren i iskren humanist.
esto je otro kritizirao Crkvu
premda je bio istinski kranin i
vjernik te je tvrdio da krani esto analiziraju i kritiziraju, ali da
je jedini pravi neprijatelj ovjeku,
kraninu on sam i da ovjek prije svega treba pokuati mijenjati
sebe, a ne svijet.
Zbog njegovih zasluga i njegovog primjera, Krug je odluio
eljku Mardeiu izraziti zahvalu posthumno za njegovo ivotno svjedoanstvo. U sredinjem
dijelu sveanosti Dan akovi i
akademik Supii su uruili zahvalnice podupirateljima Kruga
iji broj raste, a koji dolaze iz razliitih sredina, od sveuilinih
profesora sve do tek zavrenih
studenata. Sveanost je uveliala i
Alka Pintari kratkim recitalima.
U zavrnom dijelu sveanosti, urednica Nove prisutnosti, Katica Knezovi je najavila
predstavljanje najnovijeg broja
asopisa koji je posveen eljku Mardeiu. Bit e to zbornik
radova sa simpozija koji je odran 17. lipnja 2011, na kojem se
okupio velik broj Mardeievih
poznavatelja i prijatelja.
O Tinu, Gotovcu i Twainu
VRGORAC U Gradskom kulturnom sreditu, 3. studenoga u Vrgorcu, predstavljena

je knjiga fra Ivana Jukia O Tinu, Gotovcu,
Twainu i religijskom fenomenu.
Knjiga je objavljena u prigodi 120.
obljetnice roenja najveega hrvatskog
pjesnika Tina Ujevia, proslave 100. obljetnice smrti oca amerike knjievnosti Marka Twaina, 55. obljetnice Tinove smrti i
10. obljetnice smrti velikana slobode duha,
Vlade Gotovca, knjievnika i filozofa.
Knjigu su uz autora predstavili fra Bruno Pezo, Jasna Suac, Mladen Vukovi i
Dragica Zeljko. Autor je sabrao vane misli trojice velikana, pokuao pojasniti njihovu vrijednost, privlanost i popularnost
danas, istiui da pjesnika, knjievnika i
filozofa resi jedna zajednika odlika: vjera.

Bili su omalovaavani i progonjeni, diskriminirani i zatvarani u tamnice-samice, ali
ih sve te nedae nisu obeshrabrile. Nisu
utjeli. Bili su ispred svog vremena. Profesorica Suac je istaknula da se fra Ivan
kroz prizmu Ujevieva, Gotoveva i Twainova uma izniklog na burzi ljudskih upita osvjedoio kao Kranjeviev posljednji
Adam ispisujui veliki upitnik nad kaosom
koji se dogaa na svjetskoj pozornici. Vjera i karakter trojice velikana duha bile su
odrednice po kojima su ili kroz zemaljski
ivot, to moe biti inspiracija i za sadanje
i budue generacije.
Dragica ZELJKO SELAK
Vrdolska ea
SPLIT Nova knjiga u izdanju Matice hrvatske Split i Naih ognjita iz Tomislavgrada, autorice Dragice Zeljko-Selak Vrdolska
ea, predstavljena je 1. prosinca u prepunoj dvorani KBF-a u Splitu.
O romanu su govorili: etnologinja Dinka Alaupovi-Gjeldum, novinarka Ivona

Jaki, knjievnik Zvonimir Penovi, eljka
Ujevi, ravnatelj Naih ognjita fra Gabrijel
Mio i Mario Mimica, predsjednik OMH
Split. Ulomke teksta su itali glumci Nada
Prodan i Marijan Grbavac. U glazbenom
dijelu nastupila je sopranistica Sanja Erceg-Vrekalo i pijanistica s. Lidija Matijevi.
Roman Vrdolska ea Dragice Zeljko
Selak, izuzetan je i dragocjen doprinos
hrvatskoj knjievnosti, koji e u vremenu
globalizacije sauvati od zaborava snagu
govornog jezika, folklorne elemente i obiaje Zabiokovlja.
eljka UJEVI
Esej
Zasluuje pjesmu ova veernja etnja.
Svjetlucanje aviona nad predgraem
Dok u plaviastu tamu tone.
Varnienje ica nad trolejbusom.
Jedna je ena izgubila naunicu
Sad se vraa ulicom nazad i trai je.
Naglo osjetih tugu za nju.
Za djeaka koji se ogleda
U zvoncu svog bicikla.
Za starca na mostu, on mi apnu:
Kako je mogue da presui rijeka
U naem drutvu najhumanijem?
Konano
I za raspored pjega
Na licu moje majke
Dok me u hodu uvjerava
Da je Bog tamo gdje pomislim njega.
Semezdin MEHMEDINOVI
MOJ DOM BH. energetika
Pod tepihom obnovljivosti

Najvie tete
ideji obnovljivosti
ine elektroprivrede,
ubacujui kukavija
jaja ekoloki
razornog djelovanja
Tekst i snimke: Ivo LUI
ko ne napravimo novih 100 hidrocentrala, nema nam budunosti! Tim industrijsko-potroakim mitom nas u Bosni i Hercegovini
strae ne samo godinama, nego desetljeima. A u njoj, paradoksalno (?), svega
nam fali, samo struje imamo za izvoz, pa
ak je i obilno bacamo.
Taj marketinki udarac ima dvije
mete: prvo, da nas uvjeri da je bezuvjetna proizvodnja zbog potronje, dakako
to vie energije nuna i dobra; a drugi,
da je svaka hidroenergija nuno obnovljivi izvor, odnosno prijatelj prirodi. Nije
tono ni jedno ni drugo.
Proizvedeni pa baeni. Pretprole
(2010), rekordne godine, prema slubenim podacima, BiH je proizvela ukupno
oko 16 tisua GWh elektrine energije,
od ega malo manje od 8 tisua u hidroelektranama. Domae potrebe su
bile manje, pa je izvezena gotovo treina
struje, odnosno oko 5 tisua GWh. Preko
toga je uvezeno oko 1 tisua GWh struje,
najvie Aluminij Mostar za svoje potrebe.
Tvrtke koje se bave proizvodnjom elektrine energije u BiH prole su godine
imale oko 50 milijuna KM vie prihoda
od rashoda. O kakvim se tvrtkama za
domae prilike radi pokazuje promet dionicama na sarajevskoj burzi u prva tri
mjeseca 2011: Elektroprivreda BIH Sarajevo nalazi se na drugom mjestu odmah
iza BH Telecoma, u rangu s Fabrikom duhana Sarajevo i gotovo dvostruko boljim
prometom od Bosnalijeka. Sve firme koje
ostvaruju ekstra profite!
Nimalo romantina slika vodopada u Jajcu od kojeg je ostala samo armiranobetonska proteza
Meutim, te apele ne prati onaj da

moramo smanjiti gubitke energije, koji
samo u distribucijskoj mrei iznose vie
od 1,3 tisua GWh, to je otprilike godinji proizvod hidroelektrana Jablanica,
Grabovica i Salakovac zajedno! Mimo
toga, u domainstvima, za grijanje kua,
gubi se polovica energije! Ali elektroprivrede ne mare toliko za tednju, nek se
gubi, vano je da se to vie proizvede.
Istina, godina koja je taman izmakla,
bila je rekordno loa zbog sue. U prvih
10 mjeseci proizvodnja je pala za 60 posto. Neke hidrocentrale, kao one na Trebinjici, imale su krajem 2011. svega 15
posto prosjenih dotoka. Moda bismo
mogli ovdje podsjetiti da su sue posljedice globalnih klimatskih promjena, koje
su pak nastale zbog efekta staklenika u
kojima su elektroprivrede znaajni sudionici, neto manje s hidroelektranama, a
neto vie s termoelektranama
I zarada i ouvanje. Zarada sama po
sebi, naravno, nije nita loe, i daj Boe
da imamo vie tvrtki koje dobro posluju. Ali, ako ta zarada donosi tete koje se
kriju, a koje e netko morati platiti, vjerojatno naa djeca, duni smo upozoriti
na njih. Te se tete odnose na unitavanje
zdrava okolia kao osnovnog uvjeta za
kvalitetan ivot, te na smanjenje usluga
koje nam oteeni okoli moe pruiti.
Obrnuto, prirodna vrijednost bh. prostora moe se plasirati puno bolje, kao proizvod s veim stupnjem znanja i uz vei
stupanj ouvanja. Primjer je usporedba
Une i susjednih Plitvikih jezera. Ona su
nekada davno razmatrana kao prostor
za hidrocentralu. Time bi bila potopljena barem neka od 16 jezera, sa sedrenim
barijerama, vodopadima, slapovima i
slapitima. Umjesto toga, Plitvika jezera
su zatiena kao nacionalni park kojeg
godinje posjeti 1,6 milijuna ljudi, te su
najsnanija tvrtka u Liko-senjskoj upaniji, s vie od 700 zaposlenih i zarauju
samo od ulaznica najmanje10 milijuna
eura. Pored toga, stvaraju pozitivnu sliku Hrvatske diljem svijeta, koja dodatno
poveava vrijednost cijele drave. NP
Una je u neposrednoj blizini, i u prirodnim vrijednostima ne zaostaje za Plitvicama, ali lokani mudraci smatraju da e
MOJ DOM
taj kraj umrijeti od gladi ako se na Uni
ne otvori rudnik gipsa i hidrocentrala u
kanjonu Unca. Oboje unutar Nacionalnog parka. A to pokazuje da ne poznaju
prirodne vrijednosti i komercijalne potencijale prirode.
to je tu obnovljivo? Dio te strategije
je u podvali da su hidrocentrale nuno
obnovljivi izvori energije. Time ele rei
da su one zapravo ekoloki odrivi posao,
da koriste a ne troe prirodu, kao to
su vjetar, sunce, voda i more, biogorivo i
geotermalna energija. Za razliku od njih,
neobnovljivi izvori su zalihe ugljena, nafte i slini, koje kad iskopa, ne obnavljaju
se vie.
Prema veini strunjaka, jedino se
male hidrocentrale mogu smatrati obnovljivima, ali zna se uti i miljenje da
su male hidrocentrale malim rijekama
isto toliko tetne kao velike hidrocentrale velikim rijekama. Iskustva s nizom
dosadanjih malih centrala su loa. Na-
drava na povrini 4 milijarde kubinih

metara vode, koju je oduzela podzemlju,
domu najbogatije i najraznolikije podzemne faune na svijetu, kao i movari Hutova blata malo smo blie tunoj istini
o obnovljivosti i odrivosti naih hidrocentrala. Povrh toga, postoje utjecaji koji
djeluju na daljinu. Primjerice, brane su
onemoguile pronos talonog materijala,
iji nedostatak, zajedno s nedostatkom
vode, omoguuje pogibeljno zaslanjenje
Donje Neretve i njezino pretvaranje, u,
kako je ve reeno, slanu pustinju.
Ili sluaj Plive: preusmjeravanje voda
na Hidrocentralu Jajce izmijenilo je prirodni okoli rijeke, oslabilo proces stvaranja sedre i razorilo slap ponos cijele Bosne i Hercegovine. Na njegovom
mjestu danas imamo betonsku protezu
kojom se, kao dobrotvor, dii JP HEHB,
pravni sljednik unitavaa. Pretpostavke za lijeenje slapa su povratak vode i
druge vrlo komplicirane, dugotrajne i
neizvjesne mjere. Ta je obnovljivost hi-
jezera, ini vrlo sloen i uvjetovan lanac

ivota. ini ga pet ekoloko-energetskih
razina, od kojih su etiri presitne za ljudsko oko: od virusa i ultramikrobakterija
veliine 0,02-0,2 mikrona, kojih u jednom mililitru vode ima vie od milijun
jedinki, do raia i slinih beskraljenjaka veliine 200-2.000 mikrona, od kojih
se u mililitru vode nae jedna jedinka.
Neka istraivanja su pokazala (Popija
2003) da na kvadratnom metru dna jedne akumulacije obitava i vie od 25 tisua ivotinjskih jedinki makrobentoske
veliine: maloetinaa, rakova, koljkaa
kukaca dvokrilaca i vretenaca itd. I tek
onda dolaze one koje vidi nae oko: manje i vee ribe, te drugi kraljenjaci (abe,
zmije, itd). Sve su te razine neraskidivo povezane, jedna ivi od druge, i ako
doe do prekida energije ivota izmeu
bilo koje od ovih velikosnih skupina, ozbiljni su izgledi da padne ekosistem. A i
mi smo dio nekog ekosistema. Forsiranje
monokultura i ugroavanje prirodnih
Od Mostara do Jablanice tokom cijele povijesti potpuno neprohodan kanjon divlje rijeke,
danas su jezerske terase hidroakumulacija Rama, Jablanica, Grabovica, Salakovac i Mostar. One se
dodiruju i izvornog toka nema. Njihova stanita su iz temelja izmijenjena: umjesto brze, snane,
prozrane, hladne i kisikom bogate vode koja tee po kamenitoj podlozi, imamo stajaicu,
duboku, zagrijanu, s debelim nanosima mulja, uglavnom sa svim suprotnim obiljejima
pravljene su na nepovoljnim mjestima,
izvedene tako da su devastirale iri krug
okolia, bezduno su pokupile sve vode
iz okruja, i maksimalno ih koriste do
zadnje kapi.
A obnovljivost velikih hidrocentrala
moemo vidjeti na primjeru Neretve. Od
Mostara do Jablanice tokom cijele povijesti potpuno neprohodan kanjon divlje
rijeke, danas su jezerske terase hidroakumulacija Rama, Jablanica, Grabovica,
Salakovac i Mostar. One se dodiruju i
izvornog toka nema. Njihova stanita
su iz temelja izmijenjena: umjesto brze,
snane, prozrane, hladne i kisikom bogate vode koja tee po kamenitoj podlozi, imamo stajaicu, duboku, zagrijanu,
s debelim nanosima mulja, uglavnom sa
svim suprotnim obiljejima. Ona podrava bitno drukije vrste ivotinja, pa e
umjesto specijalnih, rijetkih i endeminih, biti neke iroko rasprostranjene, po
masi velike, ali tuice. Dodamo li hidroenergetski sustav Gornji horizonti na slivu Trebinjice mreu tunela, betoniranih tokova i velikih akumulacija koja za-
Potopljeni svjetovi akamulacije Grabovica
drocentrala, kroz potapanja i isuivanja

cijelih ekolokih sustava, tokom druge
polovice 20. stoljea, poinila najvee
tete s kojima se ikada suoio na kr.
Politika protiv ekologije. Ovo navijako zagovaranja hidrocentrala ne poiva na znanosti ni odrivom, pa ak ni na
obnovljivom pristupu. Takoer, ne poiva ni na kakvoj strategiji razvitka koja
bi uvaavala te kriterije. Zagovornici tih
brana vodu promatraju kao tehniku tekuinu, a ne kao medij ivota do zadnje
svoje kapi! Svaku kap vode npr. nekog
ekosistema danas izaziva izumiranje vrsta i smanjenje biodiverziteta u stupnju

kakav je zadnji put zabiljeen prije 60
milijuna godina, u vrijeme izumiranja
dinosaura.
Forsiranje hidroelektrana ne vodi rauna o tome, nego se oslanja na korumpirane dijelove sustava, koji zloupotrebljava nedovoljno razvijenu javnost, javnost
koja sama ne moe zatiti svoje interese.
Ta bi politika trebali uzeti time-out tijekom kojeg bi se preko ekolokih istraivanja i edukacije javnosti ojaali opi interesi i pripremila strategija energetskog
razvoja koja bi bila prijateljska prirodi
okolia i ljudima koji ga nastanjuju.
Naalost, to nije realno oekivati, jer
bh. politiari planiraju poveanje suficita u vanjskoj trgovini elektrinom energijom, pa ak i da BiH bude jedan od
lidera u proizvodnji elektrine energije
u regionu. U tom pogledu, izraavaju
aljenje to ulaganja u energetski sektor,
koja bi trebala postati glavni pokreta
budueg ekonomskog razvoja zemlje,
evidentno kasne.
RAZGLEDNICA Vare
Grad bez smijeha

Sudei po trenutnom
stanju u Vareu,
situacija je
alarmantna u svim
oblastima ivota.
Vare je na koljenima
Tekst i snimke: Boko ANDRI
ledam, sluam, pratim, razmiljam. Pati dua i trpi tijelo. utim. No, vie ne mogu i neu.
O (ne)kulturi je rije. O pohlepi i bezobrazluku. Po mom miljenju. Ima ih koji
kau da ne postoji kultura i nekultura,
nego kultura i drukija kultura. Osnovni
smisao kulture je da olaka odravanje,
produenje i napredak ljudske vrste i ne
nasljeuje se bioloki ve se ui, a uenje
se ostvaruje uglavnom posredstvom jezika. Sudei po trenutnom stanju u Vareu,
upitno je produenje ljudske vrste jer ni
jezik vie ne pomae. Situacija je alarmantna u svim oblastima ivota. Vare je

na koljenima.
Politika Politiarima viamo samo
lea, a licem u lice pogledamo se svake
etiri godine kada obilaze stado da bi se
utvrdilo tko je predvodnik. Stranke su
prestale odravati i sastanke, osim kontakta opinskih zastupnika pred sjednice
Opinskog vijea na kojim se uglavnom
raspravlja o cijenama zakupa zemljita,
vode i smea. Da, i o vijenikom paualu. Na stolovima vodeih politiara nema
osiguranih novina. Moraju ih kupovati.
Po novinama je najlake prepoznati koja
su stranka. I nacija, osim onih koji itaju Osloboenje. Opinska administracija
dobila je nove kompjutere. Naalost, nisu
proveli i obuku, pa mi oi esto bode slika pokera na monitorima.
Ekologija, gospodarstvo i turizam
Nakon nedavnog teksta u Svjetlu rijei o
deurbanizaciji grada mnogi su me tapali
po ramenu, a ja naivan elio da ih potaknem na akciju. Glavni problem sjea
ume. Na sve strane tragovi umocida:
blato, unitene ceste i privatna zemljita,
rapidno smanjenje vodenih tokova, smanjena koliina drvne mase.
Nikakve koristi, samo teta. I umari u najnovijim dipovima. Vlastitim. U

jednom razredu na upit to bi htjeli postati, i djevojice i djeaci uglas mi odgovaraju umari. Iako i umari znaju
pogrijeiti. Rimski brojevi im nisu jaa
strana. Umjesto I. klase koja je na kamionu nekada u papire upiu III.
U gospodarstvu situacija bi se mogla
popraviti jer su stolariju kupili Kinezi.
Meutim, po broju radnika koji najavljuju u opini, morat e dosta Kineza raditi
jer naih nee biti dovoljno ni na birou.
RAZGLEDNICA
Fondacija Mozaik zavrila je projekt
Tragovima bosanskog kraljevstva. Sagraena je drvena baraka u sreditu grada
gdje je bio smjeten Turist info centar.
Evidentirani su domaini u okviru seoskog turizma i uraeni prospekti. Po zavretku projekta voditelj ureda zakljuao
i ljetos odselio u Zagreb. Klju je, kau,
bacio u Stavnju. Jo ga trae.
Kultura Kulturne nekulture nema, ali
ima nekulturne kulture. To vam je kada
gotovo nitko od intelektualaca ne zna
nabrojati svih est spomenika kulture i
osam prirodnih spomenika na prostoru
opine Vare. Nekultura je i to nema vie
od est proglaenih kulturnih spomenika. Razlog? Ima spomenika, ali nitko ne
podnosi zahtjev za njihovo proglaenje.
To je i pilana u gradu, ali i jezero s
3 milijuna m3 u sreditu grada i glavni deponij i rudnik iznad grada. To su
i graevinski radovi u tunelu Ponikva,
jedinoj peini na svijetu kroz koju se
odvija promet, a uz to je spomenik prirode. Nekultura je i natjecanje u natezanju ueta, biciklisti i pijanevanje na
Bobovcu.
Nevladin sektor Vare ima oko 60
udruga graana, a nema niti jedan sportski klub. Glavna zabava je u diskoteci
Campary. Svakog vikenda dolaze turbo-zvijezde za turbo-cijenu. Sve se odvija
pod motom Malo viski, malo koka-kola i
uja je zakon. I sve to u kultnom objektu u kojem su odrastali brojni Vareani
uz ples i kazaline predstave. Sporedna
zabava su kladionice kojih ima pet. Uz
jednu knjinicu. Daleke 1935. bilo ih je
tri. Najaktivnija udruga su lovci. ivotinje osvajaju sve vei dio opine.
Humanitarni rad Postoje osobe koje
se ovim bave preko politikih organa i
preko humanitarnih organizacija. Toga
je sve manje, a onih koji trebaju pomo
sve vie. Ostala je puka kuhinja. U ovoj
oblasti ima svata. Meutim, ono to nikad ovdanji svijet nee prihvatiti je to da
one osobe koje uu u posao s humanitarnim radom, iz njega izau viestruko
materijalno bogatiji nego kad su to poinjali. Osobito ako te udruge nose astan
naziv pokojne Nobelovke.
Hvale vrijedan potez je dolazak sestara franjevki koje se brinu o naputenoj djeci. Nekima smeta objekt za koji
smatraju da je previe luksuzan. Vie bi
voljeli da ih vide u barakama.
Religija Nekada su Vare zvali Mali
Rim, a profesori u Visokom su govorili
da im vareka djeca zauzimaju pola Franjevake klasine gimnazije. Vjernika
ima, nije da nema. Samo im na licima
nema osmijeha. Kao da su svi redom itali Ime rue Umberta Eca i uli da se ne
valja puno smijati, jer ispada da se ljudi
onda ne boje Boga.
Oekujemo i blagoslov kua. Naalost, paroci jedva da imaju kada popria-
ti s ukuanima. Sve je nekako na brzinu.

Sjeam se pokojnog fra Eduarda Kulijera
Edike kojega je prije vie od 30 godina
prakaratur izgrdio to nije izuo cipele kao
sv. Franjo u jednoj od kua. Fra Edika je
odbrusio otprilike ovo: Pito bi ja svetog
Franju bil io bos da je sada ovde! Jest,
ali je Edika odsjeo pola sata, udaljen od
crkve sat i po hoda i sa snijegom od pola
metra. U Vareu su tri crkve u razmaku
od 50 metara proglaene spomenicima
kulture. Najmanje dvije stanu u kadar i
neiskusnom snimatelju.
U okviru turistike ponude predvieno je gaanje lukom i strijelom. Jedan
od domaina u selu Zarue sagradio je
i vigvam. Izgleda da se vraamo u vrijeme Indijanaca. Utedjeli bi bar na odjei.
Moda je tako i najbolje. Da sve ponemo ispoetka. Dogodine svakako biramo
poglavicu i Vijee staraca.
TREE OKO Putuj planeto

www.sarajevo-x.com
Kad Srbin kae Vukovar

Zahvaljujui
dugogodinjem
predanom radu
brojnih eminentnih
domaih strunjaka iz
drutveno-politikog
i kulturno-vjerskog
ivota, konano
je pronaeno
odgovarajue sredstvo
za borbu protiv
virusa normalnosti
nacionalna
osvijetenost
Pie: Miroslav JUREI
a znam koji je danas dan... Ova pesma je za sve slavonske bagreme koje
su polomili, ali i za one koji su izrasli.
Rijei su to ora Balaevia, izgovorene
na koncertu odranom u Sarajevu 18. studenog sad ve prole godine, nakon kojih
je uslijedila izvedba njegove poznate pjesme Ne lomite mi bagrenje. Zanimljivo
je da se datum odravanja spomenutog
koncerta poklopio s 20. obljetnicom pada
Vukovara, to je dijelu sarajevske publike
pruilo povod da istakne transparent s
nazivom ovoga nesretnog grada u Hrvatskoj. Reagirajui na taj natpis, poznati je
vojvoanski kantautor s pravom istaknuo
kako nikada nije okretao glavu od onoga
to se doista zbivalo u ratu. Dakle, kad se
sve sabere i oduzme, itav ovaj dogaaj
imao bi sasvim normalan ljudski tijek i
zavretak da nije onih deurnih nacionalistikih smutljivaca i gadova koji su od
svega toga registrirali samo rije Vukovar izgovorenu iz usta jednog Srbina!
I naravno, kako to ve biva u ovoj
naoj tragikominoj balkanskoj sapunici, nijednom od njih nije bilo bitno to
se taj isti Balaevi od samoga poetka

protivio agresivnoj politici Slobodana
Miloevia. Nevano je bilo i to to su
njegove pjesme zabranjivane na reimskim TV i radio postajama i to je 1992.
bio jedan od uistinu rijetkih u susjednoj
nam Srbiji, koji se usudio javno napisati:
Vukovar Simbol pobede, kau jedni.
Simbol otpora, kau drugi. Ba sam glup.
Meni se uinilo da je simbol tragedije.
Oaja. Sramote. Meni, alabajzeru jednom obinom, to se uinilo kao oiljak
na dobroudnom licu ravnice. Kao silovanje civilizacije. Ponienje dobrog dela
stvari u koje sam verovao. A da ne spominjemo prelijepu pjesmu iz 1993. pod naslovom ovek sa mesecom u oima, koju
je Balaevi posvetio upravo Vukovaru,
ali i drugim ratom razorenim gradovima
i ljudskim ivotima. Gledajui iz perspektive aktualne situacije i nae nemoi pred
neizvjesnom budunosti, gotovo proroki
zvue stihovi iz ove pjesme: Ne zna ti:
nema osloboenih. Svaku tiinu mi granata proara. Spaen je taj prvi pogoeni,
a svi smo drugi veni taoci komara.
Dakle, sve ono to je ovaj ovjek uinio ili rekao u prolosti, raskrinkavajui
uase rata na prostorima bive Jugoslavije,
TREE OKO
i to na mjestu i u vrijeme u kojemu to
nije bilo ni najmanje mudro, postalo je
nevana sitnica u odnosu na injenicu da
je on Srbin koji se usudio izgovoriti ime
Vukovara, simbola hrvatskog stradanja.
Kao svojevrsnim nacionalnim antivirusnim programima, ija je funkcija tititi
naci(onalni) identitet od prodora neeljenih (da ne kaemo srpskih) elemenata,
deurnim je nadglednicima hrvatskoga
stada to bio sasvim dovoljan razlog za
izraavanje negodovanja i zabrinutosti
povodom ovoga incidenta. Jer hrvatsko
je stradanje u proteklom ratu bilo toliko
veliko da se ak i sam pokuaj iskazivanja
aljenja i suuti od strane nekog Srbina,
pa bio on i ore Balaevi, doivljava
gotovo kao uvreda i pokuaj umanjivanja
odgovornosti srpskog naroda za poinjeno zlo. Prema ovoj bolesnoj logici, neke
su patnje jednostavno nepovezive s konceptom opratanja i pomirenja.
U svakom sluaju, teko je biti pametan u ovim stvarima i jasno razluiti granicu izmeu razumljive elje za pravdom
zbog nanesenog zla i egoizma rtve koja
se patoloki hrani vlastitim stradanjem.
Isto tako, teko je biti i normalan ovjek
u ovim vujim vremenima kada svaki
dogaaj, postupak pa ak i izgovorena
rije moe postati potencijalna bomba s
politikim i nacionalnim konotacijama
koja izaziva lavinu negodovanja i osuda.
Izgleda da smo u tolikoj mjeri odreeni
svojom politikom, kako bliom tako i

daljnjom povijeu da vie nita ne moemo promatrati izvan njezinih okvira, te da
njome bojimo ak i one stvari i dogaaje
koji bi se trebali nalaziti u jednoj sasvim
drugoj sferi kao to je, primjerice, sluaj sa
spomenutim koncertom. U naim je oima i srcima tolika koliina zlopamenja i
sumnjiavosti da nam nikako ne polazi za
rukom probiti silom zadane nacionalne i
politike okvire, te ivjeti ivot, narodski
reeno, onako kako Bog zapovijeda. alosno, ali istinito: previe smo postali Hrvati, Bonjaci i Srbi, a premalo ljudi!
Bilo kako bilo, ako je vjerovati svemu
do sada reenom, ini se da je akcija cijepljenja protiv virusa normalnog ivota
u naoj zemlji i naemu narodu konano
privedena kraju. U kolikoj je mjeri ta akcija bila opsena i uspjena najbolje svjedoi
podatak da danas ne postoji vie nita to
nije ispolitizirano, te da su dobrohotnost,
samokritiko promiljanje, naputanje
prolosti i okretanje budunosti u potpunosti iskorijenjeni s ovih prostora. Ali
moda je i bolje tako. Jer iako ivimo na
rubu egzistencije i bez nade u bolje sutra,
ipak imamo svoje hrvatstvo, bonjatvo i
srpstvo kojima moemo do mile volje puniti prazne eluce i njima se tjeiti svaki
put kada nam ivot u ovoj i ovakvoj zemlji
doe do gue. Jedino je vano da izbjegnemo sve one uase koje opaka boljka
normalnog i dostojanstvenog ivota, kao
najveega neprijatelja nacionalnog identiteta, moe nanijeti naemu narodu i naoj zemlji! Dosta je ona krivih uvjerenja i
pogubnih zabluda uzrokovala u glavama
i srcima mnogih pojedinaca koji su patoloki vjerovali da je mogu (su)ivot bez
nacionalistikih prepucavanja i politikih
nadmudrivanja. tovie, pretjerana elja za
normalnou skrivila je i veliki broj teih,
pa moe se rei i neizljeivih, sluajeva u
kojima su oboljeli smatrali da bi se tota
iz prolosti trebalo oprostiti, da bi trebalo
okrenuti novi list, te dostii ostatak svijeta
koji je ionako poprilino odmakao u odnosu na nas. Oni stvarno nisu pri sebi i
oito je koliko je kod njih uznapredovalo
pogubno djelovanje spomenutog virusa
im mogu i pomiljati na neki normalan
ivot. Pa zar smo se mi za to borili!?
Na svu sreu, svaka boljka ima lijeka
pa tako i ova. Zahvaljujui dugogodinjem predanom radu brojnih eminentnih
domaih strunjaka iz drutveno-politikog i kulturno-vjerskog ivota, konano je
pronaeno odgovarajue sredstvo za borbu protiv virusa normalnosti. Nacionalna
osvijetenost, kako se popularno zove ovaj
izvanredni lijek, veoma uspjeno neutralizira svaki, pa i najmanji simptom normalnog i neoptereenog gledanja na ljude
i dogaaje u svijetu oko nas. I ne samo to.
U kombinaciji s pravilnom ishranom, baziranoj na dnevnoj politici, on posjeduje
gotovo udesnu sposobnost politiko-na-
U naim je oima i srcima tolika koliina zlopamenja i sumnjiavosti da nam nikako

ne polazi za rukom probiti silom zadane nacionalne i politike okvire, te ivjeti ivot,
narodski reeno, onako kako Bog zapovijeda. alosno, ali istinito: previe smo
postali Hrvati, Bonjaci i Srbi, a premalo ljudi!
cionalnog izotravanja naih osjetila. Sad
u svakom trenutku i na svakom mjestu
vjeto registriramo bilo kakvu sumnjivu rije, aktivnost ili dogaaj koji u sebi
sadre nepoeljne elemente nametanja
ideje normalnosti. Tako prosjeni graanin ove zemlje, koji uzima redovite doze
nacionalne osvijetenosti, zna da na ovom
svijetu ne postoji nijedna stvar koja bi bila
bezazlena. Gledano u tom svjetlu, i koncert jednog srpskog pjevaa predstavlja
potencijalnu opasnost po na nacionalni
identitet jer u sebi skriva ili velikosrpske
ideje ili jugonostalgiju. Zato, dragi moj
narode, pamet u glavu i ne oputaj se! A
tebi, normalni i oputeni ivote, veliko
zbogom. Ili, to bi rekao Balaevi: Putuj, planeto, ovde se vrag priziva. Nama je
lepo, srea jedna neopisiva.
DILJEM SVIJETA
UBIJENA S. LUKRECIJA MAMI
Komunizam nije izgovor za sve

KOMUNIZAM TREBA KONANO PROTJERATI U PUSTINJU PROLOSTI
i okrenuti se izazovima koje pred nas stavlja sadanjost.
Posljednjih me godina uvijek iznova i sve dublje pokree pitanje prijelaza [tranzicije], po kojem se nerijetko nazivaju nae zemlje istone i srednje Europe. Nakon mnogih
istraivanja i publikacija koje smo proveli s kolegama iz regije, nametnulo se temeljno
razumijevanje regije: mi prije svega nismo istone zemlje, koje lee istono od Litave [rijeka u srednjoj Europi koja protjee kroz Austriju i Maarsku, op. prev.], ve post-zemlje,
zemlje na putu od komunistike diktature i planske ekonomije u smjeru viestranaja,
demokracije i trinog gospodarstva. Biblijska metafora etrdesetogodinjeg lutanja pustinjom primjenjivala se sve ee za vrijeme nakon pada Zida, u suprotnosti prema
vremenu ranije, kada je ona simbolizirala tuno vrijeme do propasti komunizma.
Godine 2000. s Pavelom Mikluakom objavili smo knjigu pod naslovom Nicht
wie Milch und Honig [Ne kao med i mlijeko]. Nakon intenzivnih razgovora s pastoralnim teolozima nae regije pokuali smo naslijee vremena podinjenosti diferencirano vrednovati i pronai kulturi odgovarajue pastoralne smjernice za nae crkve
u vremenu okirajueg razoarenja. Tada smo smatrali da je temeljna elja drutva i
crkve struna i vjerna prerada prolosti, sa svim njezinim lutanjima, da bismo mogli
graditi odgovarajuu budunost. I danas iz oiju sijeva pitanje: nije li dananja realnost budunost, koju smo gradili posljednjih 20 godina?
Hrvatska redovnica s. Lukrecija Mami,

lanica Drube slubenica milosra (Anela), ubijena je 27. studenoga u misiji
Kiremba u Burundiju. Naoruani pljakai su s. Lukreciju ubili u samostanu. S.
Lukrecija roena je 1948. u Zidinama kraj
Tomislavgrada. U svoju prvu misiju u Ekvador, Latacunga, odlazi 1984. Zbog potreba
otvaranja nove misije u Burundiju, 2002.
odlazi u misiju Kiremba, gdje je sluila najsiromanijima. U bolnici je radila s neishranjenom djecom i majkama, oboljelima od
AIDS-a, a posebnu skrb i ljubav iskazivala
je najsiromanijem plemenu Batua. Na
splitskom gradskom groblju Lovrincu pokopana je 5. prosinca.
IKA
HRVATSKA KOLA U NJEMAKOJ

U Ulmu je od 21. listopada 2011. do 8.
sijenja 2012, u Dunavsko-vapskom
centralnom muzeju (Donauschwbisches Zentralmuseum) bila odrana
umjetnika izloba pod nazivom Hrvatska umjetnost u europskom kontekstu
na prijelazu 19./20. st. Rije je o djelima
iz zbirki Moderne galerije Zagreb. Poetkom 20. st. na minhenskoj Akademiji za
umjetnost studirali su hrvatski studenti.
To su bili: Josip Rai, Miroslav Kraljevi,
Vladimir Beci i Oskar Herman. Bili su u
Mnchenu poznati kao hrvatska kola, a
u Zagrebu su ih nazivali minhenskim krugom. Izlobu u Ulmu koncipirala je gospoa Ivana Ronevi-Elezovi, povjesniarka
umjetnosti u Modernoj galeriji u Zagrebu.
Bilo je izloeno preko 80 umjetnikih djela i skulptura.
Josip ANDRI
Bez sumnje, strukturalno gledano, drutva su iz temelja promijenjena. Viestranaje, slobodni izbori, trina privreda, mediji bez cenzure, pasoi za cijeli svijet.
Nakon Varavskog pakta doao je NATO, nakon Sovjetskog Saveza Europska unija,
nakon ruskog jezika engleski (ako ne ameriki) je postao obavezni jezik i logika orijentiranja. Tako gledano prispjeli smo u slobodu i desetljeima sanjani kapitalizam.
Sve ove gospodarske i politike traverze trebaju osigurati kvalitetan ivot u velikoj
europskoj kui, ali ope raspoloenje regije odaje vie dojam frustracije.
Za ovo dezolatno stanje duha i kulture crkve okrivljuju vrijeme komunizma. U
njihovoj retorici nerijetko izranjaju komunizam, progon, nesloboda itd. kao pomo
u razumijevanju. Paradoksalno, kad je rije o ovom diskursu, komunizam se stalno
odrava na ivotu upravo preko onih koji su ranije bili progonjeni. Budui da danas
sve manji broj ljudi moe povezati direktno iskustvo s nedostacima komunizma, ovo
se sjeanje sve vie doivljava kao izgovor. Sjeanje na patnju, ali iz koje ne izvire nikakva inspiracija ni snaga. Negativno optereena nostalgija, koja omoguuje da se ne
bude u sadanjosti i koja nas ne stavlja pred izazove sadanjosti.
U ovom smislu sve ee mislim da je vrijeme prijelaza zavrilo, da rtveni jarac komunizma mora konano biti protjeran u pustinju prolosti. aroliki narod post-zemalja,
nakon osloboenja iz ropstva, prispio je na ruevine grada Jeruzalema i pozvan je da ondje
pronae svitke Tore i podigne Hram Svemogueg te time iznova uspravi i sama sebe.
Andrs MT-TTH, teolog i religiolog Sveuilite Szeged, Maarska
f o t o v i j e s t
DILJEM SVIJETA
ZA PRAVEDNU RASPODJELU
Zajednica Europskih protestantskih crkava (ZPCE) zauzela se za pravedniju raspodjelu tereta nancijske i dunike krize na
novom summitu elnika EU u Bruxellesu.
Princip da jai mogu nositi vie od slabijih
trebao bi vrijediti i meu europskim dravama, priopeno je iz predsjednitva ZPCE
7. prosinca u Beu. ZPCE-u, koji ima sjedite
u Beu, pripada, prema vlastitim podacima,
oko 105 crkava, odnosno gotovo sve protestantske crkve u Europi.
IKA
KRANIMA DODATNI POREZ
KRVAVI BOI Na Boi je u crkvama u glavnom nigerijskom gradu Abuja eksplodiralo pet bombi. U eksploziji crkve Sv. Tereze poginulo je najmanje 27 ljudi.
Bombe je postavila islamistika militantna skupina Boko Haram nastojei tako razbuktati graanski rat.
CNS photo/Reuters
50 godina Hrvata u Nizozemskoj

ROTTERDAM U Rotterdamu je 12. studenog 2011. odran simpozij Aktivni, brini i
povezani: 50 godina Hrvata u Nizozemskoj u prigodi obiljeavanja 50 godina Hrvata u
Nizozemskoj, te 40. obljetnice Hrvatske katolike misije/upe Sv. Nikole Tavelia.
Simpozij su otvorili generalni vikar roterdamske biskupije mons. H. A. Verbakel
i Korrie Louwes, gradska proelnica za zapoljavanje, visoko obrazovanje, inovacije i
participaciju opine Rotterdam.
Uvodniar u prvi blok predavanja pod nazivom brini bio je Willem Joost
(Wim) Deetman, bivi ministar kulture, znanosti i obrazovanja i nekadanji gradonaelnik Den Haaga. Prvo izlaganje Iseljavanje Hrvata u Nizozemsku pogled iz hrvatske
perspektive odrale su Rebeka Mesari-abi i Ljiljana Dobrovak. Sieger Verhart
govorio je o temi Hrvatska migracija u Nizozemsku iz nizozemske perspektive. Nikola
Rai je govorio o doprinosu hrvatskih strunjaka u Nizozemskoj.
Uvodniar u drugi blok predavanja pod nazivom aktivni bio je Rein Willems. U ovom bloku odrana su dva
predavanja, jedno o organiziranom ivotu Hrvata u Nizozemskoj (Ivan Kantoci), a drugo se odnosilo na prikaz
rada Hrvatske katolike misije (fra Franjo Nini).
U posljednjem bloku predavanja pod nazivom povezani uvodniar je bio Steven Richard Antonius van
Eijck. Predavanja su odrali Andrea Uremovi, Mira Ceroveki, Akka Timmermaus-Kuiken i Hans Becker.
Na koncu se okupljenima obratila veleposlanica RH u
Nizozemskoj Vesela Mren Kora i upnik HK Sv. Nikola Taveli fra Ivica Jurii. Skup je zakljuio predsjednik Vijea Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske
konferencije BiH za hrvatsku inozemnu pastvu sarajevski pomoni biskup Pero Sudar.
Fra Ivica Jurii
www.bosnasrebrena.ba
Krani u Egiptu nisu spremni plaati

posebni porez, istaknuo je sredinom
prosinca koptski katoliki biskup Yohanna Golta u TV emisiji Masr al-Jadida
(Novi Egipat). U posljednjih nekoliko tjedana selejski politiari uporno se zalau
da se kranima nametne posebni porez,
dizija, u skladu sa starim islamskim propisima. Ako taj posebni namet ne plate, morali bi napustiti zemlju. Biskup Golta na te
zahtjeve odgovara: Mi emo to odbiti ak
i po cijenu muenitva.
IKA
KRANI U ISLAMABADU
Kranska djeca Francuske kolonije u Islamabadu, glavnom gradu Pakistana, sudjelovala su u predboinoj priredbi koju je
organizirala Masihi Foundation, pakistanska zaklada koja se bori za prava manjina.
U obrazovnoj ustanovi, kojom upravlja spomenuta zaklada, a koju je prije nekoliko mjeseci otvorio mjesni biskup, koluju se brojna
djeca, to je iznimno vano za kranske
obitelji koje trae bolju budunost za svoju
djecu. S tri milijuna vjernika, koji ine 1,6%
puanstva, krani su u Pakistanu ve dugo
rtve marginalizacije i nasilja. Naziv Francuska kolonija proizlazi pak od staroga francuskog veleposlanstva koje se nekada nalazilo
na tom prostoru, a u njoj se nalazi 600 stanova okruenih zidanom ogradom.
RV
NAI U TUINI Afrika
Na oek
u Africi
ragi prijatelji, nedavno je iz tiska

izala knjiga Na oek u Africi autora eljka Garmaza i Maje Sajler
Garmaz, koja govori o mom misionarskom
radu u Ugandi i Ruandi te svemu onome
to bi vas moglo zanimati o tim zemljama,
odnosno obiajima u istonoj Africi.
Nije sad da se hvalim knjigom, iako
sam sretan kako je to sve ispalo, nego
vam elim napomenuti da su se moji
jarani eljko i Maja u potpunosti odrekli kompletne zarade od knjige. Sve to
se ostvari prodajom knjige, bit e preusmjereno naoj misiji u Kivumuu, gdje
namjeravam zapoeti projekt izgradnje
srednje kole za 1.000 uenika.
ti kao trajno sjeanje na vau donaciju.

Organizirajte se, pozovite svoje prijatelje i sve koji nam ele pomoi. Naruite knjigu, proitajte zanimljivo tivo,
nauite poneto novo i pomozite da i
djeca Kivumua dobiju kolu u kojoj e i
oni moi nauiti mnogo toga. Tako emo
zajedno tim malianima osigurati bolju i
sigurniju budunost.
Fra Ivica PERI
Kako do knjige?
Svi zainteresirani za kupovinu knjige
mogu se javiti Maji i eljku putem
e-maila: maja.sajler@gmail.com ili
zeljko.garmaz@gmail.com i oni e
vam ju poslati potom.
U emu je neobinost, posebnost ove

knjige? Upravo u svemu onome to ini
njezinu vrijednost! Ponajprije, vidi se da
je knjigu pisala ispisana novinarsko-publicistika ruka, a onda i da je knjigu pisalo radosno, oduevljeno i znatieljno oko.
A kad se to dvoje sastane, spoji, dobijemo knjigu koja prti od oduevljene prie
nekoga tko i sam otkriva udesni svijet.
I tako knjiga o naem ovjeku u Africi,
postane ne samo knjiga o bosanskofranjevakom misionaru u Ugandi, fra Ivici
Periu, nego i o pokojnom fra Vjeki uriu (misionaru u Ruandi), o misionarima
iz drugih zemalja, o mladom, tek rascvalom katolianstvu Afrike, ali ponajvie i
ponajprije o samoj udesnoj Africi, ili barem o jednom njezinom dijelu, koja nam
se uvijek otvara, ma koliko o njoj znali ili
mislili da znamo, na nov, drukiji, iznenaujui, fascinantan nain. [...]
Knjiga je uistinu knjiga-pria o jednom
ovjeku, bosanskom franjevcu, fra Ivici
eljko, Maja i ja traili smo naina

kako skupiti to vie donacija za izgradnju kole. Kako su oni novinari i inae
mi puno pomau oko pisanja tekstova za
nau stranicu, odluili su napraviti ono
to im najbolje ide napisati knjigu.
U njoj ete nai dosta zanimljivih podataka, anegdota, raznih pria... Vjerujem da e vam biti zanimljiva, jer malo je
na naim prostorima publikacija koje bi
govorile o misionarskom radu hrvatskih
katolikih sveenika u Africi.
Zato vas pozivam, dragi prijatelji, da
kupite knjigu jer tako ete nam pomoi
u izgradnji kole. A knjiga e vam ostaBankovni raun u KM: UniCredit Bank d.d. Raun primatelja: 3383202200897320
Primatelj: Nacionalna uprava PMD BiH Svrha doznake: Izgradnja kole u Ruandi
Devizni raun: UniCredit Bank d.d. IBAN: BA393383204893626147
SWIFT CODE: UNCRBA22 No. 48-32-936261
Primatelj: Nacionalna uprava PMD BiH Svrha doznake: Izgradnja kole u Ruandi
Adresa Misijske sredinjice: Kaptol 32, 71000 Sarajevo tel/faks: 033/667-889
e-mail: missio.bih@bih.net.ba web: www.missio.ba
Periu, koji ve godinama radi u Africi kao misionar i zahvaljujui kojemu

i putem kojega i autori i mi otkrivamo
ne samo priu o jednoj (sveenikoj,
ljudskoj) sudbini, o jednom pozivu, o
jednom intenzivno ivljenom iskustvu,
no ni za tren ne gubimo iz vida iroku
panoramu, pozornicu svijeta na kojoj se
NAI U TUINI
odigrava velika predstava naeg oeka

u Africi. [...]
U priu, a putem nje u nau svijest, itajui ovu knjigu, ulazi bujica informacija
koje nisu tu samo da bi zaudile ili o zaudnosti informirale, nego da bi ukupnosti afrikog mozaika doprinijele kameni vie. Tako doznajemo da ime biveg
glavnog tajnika OUN-a Ko Anana znai:
Petak Devetoroeni; da je trovanje drugog (neprijatelja) est oblik ubijanja ljudi
u Africi; da se po vjerovanju Afrikanaca
umire stoga to vas je netko zaarao; da
u Ruandi ne jedu ovetinu jer se plae da
se od nje postaje leprozan; da u Ruandi
otkriven izvor Nila ini ovu rijeku za 150
kilometara duljom; da tranzistorski aparat ima tako mitsko mjesto u svijesti fra
Iviinih Uganana... Itd., itd.
udesna pria o Ruandi, o njezinoj etnikoj tragediji kataklizmikih razmjera i
obeavajuoj sadanjosti ili udesna pria
o Kongu ili, pak, o Kibehu, svojevrsnom
afrikom Lurdu, afrikoj Fatimi, afrikom
Meugorju, kao i o brojnim drugim afrikim iskustvima, putositnicama, pa ako
hoete i bizarnostima, ine ovu knjigu i rijetko zanimljivim, atraktivnim putopisom.
Knjigu koju bi ovjek rado ponio itati
pred spavanje, itati na putu, u trenucima
odmora, jednako kao i za ozbiljno itanje
u kojemu bi naao niz antropoloki i etnografski relevantnih injenica.
Da, ne zaboravljam, to jest knjiga o fra Ivici,
ali, ponavljam, i o autorima, njihovom vienju i iskustvu jednoga dijela Afrike, koliko i o svim silnim junacima, malim i gotovo anonimnim junacima ove knjige, onima koji se trae u sportu, u radu, u Bogu,
u ljubavi... O onima koji se samoidenticiraju u vlastitoj oskudnosti kojoj europski
misionari pridonose ili nastoje pridonijeti
makar mrvicu kruha, vode, obrazovanja,
medicinske skrbi, onih elementarnih potreba o kojima prosjean europski ovjek
ve odavno ne razmilja, jer ne misli da je
bez toga uope ivot mogu.
Iz recenzije eljka Ivankovia
Bosanac meu Kenijcima

PREMIJERA FILMA PUT DOBROTE
FRA MIRO BABI MEU KENIJCIMA
odrana je 9. prosinca u Histrionskom domu
u Zagrebu, a dva dana kasnije u irokom
Brijegu u prepunoj kino dvorani Borak.
Rije je o dokumentarnom filmu o
djelovanju jednog od najmlaih hrvatskih misionara fra Miroslavu Babia,
Bugojancu, lanu Franjevake provincije
Bosne Srebrene koji je gvardijan samostana u Subukiju, u Keniji. Scenaristica
filma je Anita Malenica, snimatelj Mario
Kokoti, a reiser Jakov Sedlar.
Film zapoinje kratkim podsjeanjem
na dugu tradiciju Hrvata koji su djelovali
kao misionari. Prvi meu njima je Ferdinand Konak (1703-1759) koji nije samo
pokrtavao Indijance, ve je zasluan za
otkrie da je Kalifornija poluotok. Dalje se
spominju o. Ante Gabri, Majka Terezija,
fra Vjeko uri koji je ubijen u Ruandi, te
nedavno ubijena s. Lukrecija Mami.
Bugojanac fra Miroslav Babi ve

je sedam godina misionar, od toga pet
godina u Keniji. U svojoj upi sv. Franje
Lower Subukia brine o petnaest tisua
ljudi od kojih su polovica katolici, a fra
Miro brine o svima, jer kako kae ovjek
je ovjek. Uz samostan i upu koju vodi,
organizirao je Dom zdravlja, sirotite
Mali dom utoite za ostavljenu i djecu

s hendikepom, ali pomae i obnavljanju
kola te dijeli hranu za siromane. Uz fra
Miru u Keniji djeluje jo jedan bosanski
franjevac, fra Juro Tokali iz Dobretia.
Ova dva bosanska fratra u Keniji nisu
samo duhovna potpora, ve i pokretai
drutvenog i gospodarskog ivota.
Svjesni vanosti obrazovanja, fra
Miro i fra Jure nastoje pronai pomo
od dobroinitelja i obnoviti kolu, koju
su takoer izgradili misionari. kola je
trenutno uslijed dotrajalosti opasna za
one koji u njoj borave i uvijek postoji
opasnost da se urui strop i krov. U filmu je prikazana i velika uloga volontera
iz europskih zemalja, pa tako i Hrvatske i
BiH. U veljai e u Keniju na volontiranje
otii Draana Perkovi iz Tomislavgrada
koja djeluje u Humanitarno-karitativnoj
udruzi Kap ljubavi i Nives Skoko, irokobrijeanka koja je organizirala promociju
filma u svom gradu.
U sklopu premijere filma u Zagrebu
organizirana je i humanitarna aukcija slika istaknutih slikara Dimitrija Popovia,
Munira Vejzovia, Tihomira Lonara,
Vatroslava Kulia, Dragice Cvek Jordan i
Vasilija Josipa Jordana. Novac prikupljen
od aukcije slika i dobrovoljnih priloga kao
i od prodaje DVD filmova iskoristit e se
za obnovu kole sv. Franje, pomo djeci u
sirotitu Mali dom, te za djeje kolarine.
Na kraju projekcija prisutnima su se
obratili novinarka i scenaristkinja filma
Anita Malenica koja je izrazila radost
zbog snimljenog filma i fra Miroslav Babi koji je ak iz Kenije stigao na premijeru filma.
Ivica BAKETARI
MITOLOGIJA Dioniz
Veseli bog vina

U poecima
je Dionizov kult bio
jednostavan i veseo,
ali je vremenom
postajao sve razuzdaniji
i raskalaeniji
Pie: Josip MRNJAVAC
ovim zimskim i prazninim danima miris kuhanog vina mami

prolaznike s brojnih tandova a
njegova ugodna aroma i okus krijepi promrzla grla i nutrinu. Zahvaljujui svojem
omamljivom djelovanju koje pojaava
razinu raspoloenja i pridonosi veseloj

atmosferi, vino je ve dugo nezaobilazni
sastavni dio blagdanskog stola a i svake
vesele zabave u zapadnom civilizacijskom krugu. Stoga nije ni udno da su
mu jo drevni narodi, nakon otkria tako
ugodnog pia, pridavali osobitu vanost i
panju. Iznimku nisu napravili niti umni
Grci, nego su ovom piu udijelili boanski karakter pridodavi mu zatitnika
boga Dioniza ili Bakha. Njegovo porijeklo nije izvorno grko nego vue korijen
iz Male Azije, najvjerojatnije iz Trakije.
Prema grkoj mitologiji postoje razliite predaje o roenju Dioniza iz jednostavnog razloga to se vino pojavilo na vie
mjesta te su stoga nastale razliite predaje.
Kao mjesto njegova roenja spominju se
Teba, Naksos, Kreta, Elida, Teos i Eleutera. Ipak se najee spominje Teba kao
mjesto njegova roenja, a roditelji vrhovni bog Zeus i Semela, ki tebanskog kralja Kadma. Dionizovo roenje nije prolo
bez problema zbog ljubomorne Zeusove
ene Here. Ona je nastojala po svaku cijenu ubiti jo neroeno dijete. U liku stare
dadilje pohodila je Semelu i nagovorila ju
da zamoli Zeusa da joj se pokae u svoj
svojoj boanskoj moi.
On je to uradio i zbog silnih munja
koje je odaslao, zapalio je kraljevsku palau. Trudna Semela je od straha izdahnula
rodivi nedonoe. Stoga je morao intervenirati Zeus i zaio je Dioniza u svoje
stegno do njegova drugog roenja. Zatim
ga je predao Hermesu na uvanje, a on,
jer nije imao vremena za Dionizov odgoj
zbog svoje uloge glasnika bogova, predaje
Dioniza na uvanje Semelinoj sestri Ini.
Ni tu ne prestaju opasnosti po Dioniza.
Ininog mua Atamanta Hera je zaludila
s namjerom da on ubije Dioniza. Malenog djeaka spasio je Hermes, a nesretni
Atamant poubija svoju djecu i suprugu.
Hermes je pronaao rjeenje za daljnji
Dionizov odgoj. Predao ga je nimfama u
dolini gorja Nise. One su ga skrile u spilju
iji ulaz je titila vinova loza. Tu je Dio-
MITOLOGIJA
niz prvi put kuao vino, opijao sebe i svoje

staratelje te svoje pratitelje. Otud je donio
ljudima prve sadnice vinove loze. Dao ih
je, u znak zahvalnosti za gostoljubivost,
atenskom pastiru Ikariju i nauio ga od
groa praviti napitak, a potom je Zeusovom voljom postao bogom toga napitka.
Prepoznatljiva su Dionizova obiljeja:
vino, bik, zmija, brljan i ipak. Muki su
mu pratitelji stari Silen i satiri, a enski
menade. ena mu je bila Arijadna, ki
kretskoga kralja Minosa, a s Afroditom
imao je sina Prijapa, koji je postao bog
plodnosti. U rimskoj mitologiji Dioniz se
povezao s bogom plodnosti Liberom, te
mu je i to postalo prepoznatljivo ime.
Nijedan oblik alkoholnog pia, pa
tako ni vino, nije jednostavno po svaku
cijenu prihvatljiv u bilo kojoj kulturi. I
danas postoje kulture, religije i podneblja

gdje je alkohol posve iskljuen iz javnog
ivota, pa i strogo zabranjen. Drevni su
Grci takoer pruali stanoviti otpor u
prihvaanju ovog neobinog i udnovatog pia, osobito kad su otkrili njegovu
djelotvornost u pomuivanju pameti.
Mitologija je to iskazala nekolicinom
zgoda. Tako je primjerice traki kralj Likurg pokuao istjerati Dioniza i njegove
tovatelje iz svoje zemlje, ali je zbog toga
bio kanjen sljepilom. Tebanski kralj
Pentej mrzio je Dioniza zbog toga to je
svojom veselou i drueljubivou odvraao misli ljudi od tako vanih stvari
kao to su tjelesna sprema, samoprijegor,
odricanje, rtva za vie ciljeve i dr.
Uviajui i uvaavajui sve te tamne
strane vina i alkohola u cjelini, Grci su ipak
vie cijenili, ako se tako moe rei, pozitivnu stranu toga pia i boga su vina tovali
prije svega zbog toga to je ljude oslobaao
briga i bio izvor ivotnih radosti. Svojim
je darovima osvjeavao duh i tijelo, poticao druevnost, donosio zabavu i ljubav,
a umjetnicima omoguavao pun zamah
stvaralake energije. Sve su to bili i ostali
vrijedni darovi, ali samo uz uvjet da se pri
slavljenju Dioniza pridrava stare grke
ideje: meden agan niega previe.
U poecima je Dionizov kult bio jednostavan i veseo, ali je vremenom i pod

utjecajem istonjake prakse postajao
sve razuzdaniji i raskalaeniji. U njemu su sudjelovale djevojke, bakhantice,
koje su zbog prevelike koliine vina padale u neku vrstu ekstaze i u takvom su
stanju ak jele sirovo meso i pile krv ivotinja vjerujui da na taj nain primaju
tijelo i krv samog boga Dioniza. Takva
pretjerivanja prenesena su i u Rimsko
Carstvo, gdje je zabiljeeno da je rimski
senat 186. pr. Kr. poduzeo posebne mjere protiv ovako raskalaenih Dionizovih
sveanosti. Primjerenije svetkovanje
Dioniza bilo je prisutno u Ateni, posebice su poznate Velike dionizije koje su
se odravale krajem oujka. Iz ditiramba koji su se izvodili na ovoj sveanosti
nastala je grka tragedija, a iz kominih
pjesama sa Seoskih dionizija nastala je
grka komedija.
Odnos prema vinu i alkoholu veoma
je vaan i u dananjem vremenu. Svako pretjerivanje u vezi s konzumacijom
alkohola i zlouporaba nuno vodi do
neeljenih posljedica. Stoga nam je vana poruka i nakon boinih i novogodinjih blagdana meden agan niega
previe.
Sarkofag sa scenama iz Dionizova ivota, Rim 210-220.

HRVATSKO KATOLIANSTVO U MODERNOSTI
Stepinevo razdoblje
Alojzije Stepinac
je od poetka svoje
biskupske slube
predstavljao znak
kojemu e se mnogi
protiviti. Politike e
kontroverze pratiti
ovog u biti apolitinog
prelata do kraja ivota.
Na njega e se
projicirati zamisli i
intencije koje su mu
bile posve strane
i intelektualno
nepojmljive
Pie: Ivo BANAC
Izvjetaju Gute o situaciji u zemlji, to ga je ujesen 1934. jedan

komunistiki operativac, najvjerojatnije knjievnik August Cesarec, odaslao partijskom vodstvu u inozemstvo,
stoji zanimljiva karakteristika Alojzija
Stepinca, novog zagrebakog koadjutora.
Njega je, veli Guta, otkrio poznati klerikalac dr. Josip Lonari: Taj trbuasti
gospodin je valjda po plemenitom, franciskansko-monakom licu mladog pobonog Stepinca proitao talenat za neto
vie od samo obinog seljakog ekonoma
i nagovori ga za sveeniku slubu, stavivi mu u izgled studije na rimskom Germanicumu. I ekonom nekadanji jugoslavenski porunik se zbilja odazvao. Svrio
kroz tri godine Germanicum, poloio
doktorat, bio zareen za popa pa i poeo

svoju popovsku praksu negde kao kapelan
u provinciji, dok jednoga dana ne pue
glas i na sve strane proirila se senzacija
o njegovom naimenovanju za koadjutora.
/ Dravni udar, svakako neto slino. ta
je bilo po sredi to se moe samo nagaati.
Najvjerojatnije je, da je po sredi bila nagodba izmeu Beograda i Vatikana.
Guta je grijeio u nizu detalja. Tendenciozno je tvrdio da je Vatikan raunao
s efektom, koji e s tim visokim odlikovanjem jednog seljakog sina biti izvren
na seljake i malograanske mase, te da
je taj efekat izvren na mase povodom te
toboe demokratizacije katolike crkve u
Hrvatskoj, ali nije previdio injenicu da je
Stepinac bio biskup novog kova, ovjek iz
naroda Boji masovik. Njegova se akcija
ispoljila naroito u tome, da po nedjeljama i svecima obilazi pojedine seoske upe,
stupajui tako na masovnim skupinama u

direktan kontakt sa seljacima. Ne samo to,
u Zagrebu koji je 1934. godine jo uvijek
imao samo est upa, Stepinac e naskoro predloiti osnivanje nita manje nego
osam novih upa, koje su imale zadovoljiti duhovne potrebe proleterske periferije.
U proglasu zagrebakim vjernicima od 9.
kolovoza 1935. predvidio je otpor: Znam
vrlo dobro, da e mnogi tobonji prijatelji
sirotinje graknuti i vikati, da bi bolje bilo
sabirati za sirotinju. ... I Juda je graknuo
kad je ona ena izlila miomirisnu pomast
na noge Spasiteljeve. Lijep broj konzervativnih kanonika ve ga je potkazivao kao
crvenog biskupa.
Koadjutorov aktivizam zabrinjavao je i
komuniste. Pokrenuti novu upu sv. Josipa
na crvenoj Trenjevci bio je veliki izazov
partijskoj bazi. To je slutio i Guta, pa je
Stepinca ve 1934. prikazivao reimskim
ovjekom: Dogaaj te vrste bilo je njegovo prisustvo na obinoj svakogodinjoj
zavjetnoj procesiji zagrebake purgarije u
Mariji Bistrici u leto o.g. [1934.] Narodne
mase, moe se mirno rei i narodne mase,
jer je tu bilo i masa siromanog svijeta s
gradske periferije, su po obiaju kao to
se to u gradu i na selu dogaa i u drugim
zgodama iskoristile religioznu sveanost
pa su sa crkvenim pesmama meale i patriotske hrvatske pjesme. I jo su na povratku u grad njih oko 20.000 u procesiji
emu treba dodati jo toliko znatieljnih u
paliru! ula se od tih masa samo jedna
u hor sastavljena, prigodna pjesma Daj
Marijo Bistrika Hrvatima spas. / Dojam
te bijedne masovne iluzije u kojoj je ak
i Marija Bistrika imala da bude spasitelj
Hrvata, bio je teak, budio je revolt. Meutim, ko se prvi revoltirao jo u Mariji
Bistrici? Sam vrhovni pastir tog stada,
nadbiskup-porunik i seljak dr. Stepinec [sic]. Da li po svojim jugoslavenskim
tradicijama ili to poradi drugih predstavnika reima nije hteo prerani sukob
sa Beogradom, no on se izriito izjasnio
protiv pevanja hrvatskih pjesama jer da
religioznu manifestaciju ne treba meati
sa politikom. ... Po svemu je vidno, da na
vanoj nadbiskupskoj stolici u Zagb. sada
uz ostarjelog dr. Bauera, u kog su sa pouzdanjem gledali toliki hrvatski nacionalisti,
sjedi ovjek, koji moda vie nema anse
za toliko povjerenja. Pa to onda treba i sa
nae strane iskoristiti u borbi protiv bojovnog klerikalizma i za razbijanje iluzija,
koje iz nacionalnih motiva iroke mase
gaje u neku pomo crkve.
Alojzije Stepinac je od poetka svoje

biskupske slube predstavljao znak kojemu e se mnogi protiviti. Politike e
kontroverze pratiti ovog u biti apolitinog prelata do kraja ivota. Na njega e
se projicirati zamisli i intencije koje su
mu bile posve strane i intelektualno nepojmljive. Bio je posve iskren u svojim
stajalitima, te je upravo zato doivljavan
neiskrenim. ehoslovaki poslanik Vclav Girsa zapisao je da je Stepinac tip
sveenika koji politizira. Razlog tomu
bio je to Stepinac sa arom i strastveno
govori o politikim prilikama, drugim
rijeima, jer njegov politiki temperamenat zasjenjuje priroenu finou, duhovnu uglaenost i visoku kultiviranost,
kojom se obino odlikuje visoki katoliki
kler. No, Stepinac nije bio tipian predstavnik visokog katolikog klera. umberaki seljak, vojnik i asket, bio je ovjek vrste i nepokolebljive vjere, koja je
bila i proizvod dugog osobnog traganja.
U javnost je uao u prelomnom trenutku,
kad se od Crkve oekivalo ono to ona
nije mogla nuditi, kad se na nju sve vie
gledalo kao na politiku ustanovu.
Kad je Stepinac poetkom prosinca
1937. poslaniku Girsi vrlo otvoreno pre-
Nadbiskup Stepinac pozdravio je kneza Pavla za njegova izuzetno uspjena posjeta Zagrebu
sijenja 1940., kad je pred crkvom Sv. Marka upozorio kneza-namjesnika kako je ova crkva svjedok
neunitive svijesti Bogom danih prava Hrvata, kao i neuspjeha svih pokuaja da se ta prava zgaze.
Pozdravio je Pavlovu iskrenu elju da upotrijebi svoju vlast onako kako je to Bogu ugodno
Za zagrebakog posjeta kneza Pavla sredinom sijenja 1940., gdje za stolom sjede
dr. Maek, Vlasta ubai, knez Pavle, Josipa Maek i nadbiskup Stepinac
nio svoje politike prioritete, moramo mu

vjerovati: Posve je jasno, da mi moemo
bolje djelovati u demokratskim zemljama.
... Ja mrzim nacizam. Za mene on znai
isto to i boljevizam. Na jednoj strani napravili su Staljina Bogom, a na drugoj strani izmislili su nekakvo novo poganstvo.
Kod svoga zadnjeg posjeta u Beogradu
(18 studenoga) rekao sam Stojadinoviu:
Pouite se kod susjeda kako su oni rijeili
vjersko pitanje. ehoslovaka je potpisala
modus vivendi. No vi niste u stanju dati
Hrvatima ni politiku ni vjersku slobodu.
Smatram se i dobrim Hrvatom, i kada ne
bi volio svoju zemlju smatrao bih to grijehom protiv etvrte zapovijedi Boje.
Stepinac je zagrebaku nadbiskupiju
preuzeo upravo u Stojadinovievo vrijeme, nakon smrti nadbiskupa Bauera 7.
prosinca 1937. godine. Bilo je to u trenutku ponovnog zahlaenja u hrvatskosrpskim odnosima. Naime, roak ubijenog kralja Aleksandra, knez-namjesnik

Pavle, koji je predvodio Kraljevinu Jugoslaviju nakon marseljskog atentata (u to
je vrijeme iz zatvora puten Vladko Maek, dijelom i kao rezultat Zagrebakog
memoranduma, kojeg su potpisali Bauer i Stepinac), traio je naina da smiri
stanje u zemlji. Ono se znatno pogoralo
nakon neispunjenih iekivanja to su
uslijedila nakon atentata i velikih razoaranja to su pratila montirane skuptinske izbore od 5. svibnja 1935., u kojima
je pobijedila reimska lista Bogoljuba
Jevtia. Udruena opozicija na elu s
Vladkom Maekom apstinirala je iz petomajske skuptine, to je navelo kneza
Pavla da potakne ostavku Jevtieve vlade
i mandat ponudi svom novom miljeniku
staroradikalu Milanu Stojadinoviu.
Stojadinovi je sve uinio da proiri
bazu proreimske politike na nesrpske
stranke. Imao je uspjeha sa Spahinim
JMO-om, koji je na izborima sudjelovao
na listi Maekove Udruene opozicije,
Koroevim katolikim SLS-om, pojedinim HSS-ovim disidentima, ali ne i
s Maekovim HSS-om i glavninom sr-
metiti verski mir i izazivati teke sukobe u

naoj dravi.
Ondje gdje je SPC poela, nastavila
je oporba, te je do kraja iskoristila pravoslavni antikatolicizam da bi pokrenula val prosvjeda protiv Stojadinovieve
vlade. Kako je Stojadinovi i predvidio,
Maek se naao na brisanom prostoru
izmeu katolike hijerarhije i svojih srbijanskih oporbenih partnera. Zato je
liderima Udruene opozicije poruivao
kako je dovoljno da se konkordat skine
s dnevnog reda (nama Hrvatima konkordat ne treba, a ni Srbima). Priliku
nisu propustili ni komunisti, koji su, primjerom lana Politbiroa KPJ Rodoljuba
olakovia, poticali sukobe izvan i unutar Crkve (zapitajte Franjevce to misle
o Konkordatu, pa e vam oni rei da on
za njih znai punu zavisnost od krupnih
crkvenih dostojanstvenika). Policija je
primijenila silu protiv beogradskih antikonkordatskih demonstranata (krvava
litija, 19. srpnja 1937.), meu kojima je
bilo i vladika SPC. Unato tomu, Narodna skuptina izglasala je konkordat 23.
Naslovnica publikacije u nakladi

tampe patrijarijske tamparije u
Sremskim Karlovcima u povodu konkordata
novine Hrvatske, na elu s banom Ivanom ubaiem, lanom HSS-a bliskom

knezu-namjesniku. Niz spornih pitanja,
kao i prigovora nacionalistike i komunistike opozicije, vezanih uz Banovinu
nisu uspjeli potisnuti iroko oduevljenje
veine Hrvata za novom banovinskom
Policija je primijenila silu protiv beogradskih

antikonkordatskih demonstranata (krvava litija,
19. srpnja 1937.), meu kojima je bilo i vladika SPC
bijanskih oporbenih stranaka. U nedostatku suradnje glavne hrvatske stranke,
te u okolnostima koje su navodile i sam
reim na priznavanje postojanja nerijeenog hrvatskog pitanja, Stojadinoviu
je bilo izuzetno vano pokazati stanovitu
pomirljivost prema Hrvatima. To je elio
postii reguliranjem odnosa s Katolikom
crkvom putem ratifikacije ve potpisanog
(25. srpnja 1935.) Konkordata izmeu
Svete Stolice i Kraljevine Jugoslavije. Na
taj bi nain bilo rijeeno jedino otvoreno
pitanje u pravnim odnosima s vjerskim
zajednicama u Jugoslaviji. No, tomu se
protivila Srpska pravoslavna crkva (SPC),
koja je prema Katolikoj crkvi u svakom
pogledu bila povlatena. Prosinca 1936.,
kad je poela skuptinska rasprava o konkordatu, ona se javila s primedbama na
parafirani konkordat i nizom teza koje su
pokuale dokazati kako je putem konkordata vlada odjednom dopustila privilegiranje katolika. Narav ovih primjedbi jasna
je iz kritike l. 1, koji je Katolikoj crkvi
jamio da slobodno i javno vri svoju
misiju u Jugoslaviji. SPC ovo tumai kao
omoguavanje prozelitizma, koji se protivi l. 16 Dravnog ustava i koji moe re58 Svjetlo rijei sijeanj 2012.
srpnja sa 166 glasova protiv 129. SPC je

uzvratila ekskomunikacijom Stojadinovia, svih pravoslavnih lanova vlade, te
poslanika koji su glasovali za konkordat.
Suoen s ovakvim otporom, Stojadinovi
je nakon pokuaja ratifikacije u gornjem
domu (Senatu) poetkom 1938., unato
prosvjedima Svete Stolice, skinuo konkordat s dnevnog reda.
Knez Pavle je poetkom veljae 1939.
uklonio Stojadinovia i postavio novog
predsjednika vlade Dragiu Cvetkovia. U predveerju rata bilo je vano postii sporazum o hrvatskom pitanju, za
to Stojadinovi vie nije bio prikladan.
Sporazum koji su Cvetkovi i Maek,
uz nadzor kneza Pavla, doista i postigli
26. kolovoza 1939., tono est dana prije
Hitlerova napada na Poljsku, predstavlja
gornju granicu meuratne hrvatsko-srpske suradnje, ali bez sudjelovanja drugih,
pa i dotadanjih Maekovih partnera. U
meuvremenu, Maek je uao u Cvetkoviev kabinet kao potpredsjednik vlade,
a Jugoslavija je uivala jo skoro dvadeset
mjeseci mira, tijekom kojih je Hrvatska
(uz dijelove Bosne i Hercegovine) dobila
iroku autonomiju unutar granica Ba-
samoupravom, koja je u masama doivljavana kao povrat hrvatske suverenosti

i slobode.
Nadbiskup Stepinac dijelio je ovo
oduevljenje. U takvom je duhu pozdravio kneza Pavla za njegova izuzetno
uspjena posjeta Zagrebu sijenja 1940.,
kad je pred crkvom Sv. Marka upozorio kneza-namjesnika kako je ova crkva
svjedok neunitive svijesti Bogom danih
prava Hrvata, kao i neuspjeha svih pokuaja da se ta prava zgaze. Pozdravio je
Pavlovu iskrenu elju da upotrijebi svoju vlast onako kako je to Bogu ugodno.
Na upit britanskog konzula u Zagrebu
o nadbiskupovu poloaju prema novoj
vlasti, Maekov je ef kabineta Ilija Juki izjavio da je Stepinac gorljiv Hrvat
i istovremeno i potpuno lojalan Jugoslaven. Tajnik HSS-a Juraj Krnjevi istom je
konzulu potvrdio da se nadbiskupa Stepinca nikad ne konzultira o politikim
pitanjima. Crkva u Hrvatskoj, dodao je,
politiki slijedi a ne vodi. Za predstavnike stranke koja je pet godina ranije bila
zabranjena, te netom okuala slad vlasti,
takva samouvjerenost bila je preuranjena. Na poetku Stepineva razdoblja.
Negro spirituals GLAZBA
Crnake duhovne pjesme

Pie: Anto KOVAI
rnake duhovne pjesme, negro

spirituals, predstavljaju originalan i prepoznatljiv anr, poznat po
cijelom svijetu, zahvaljujui svojoj izvornoj ljepoti koja je nastala iz autentine i
duboke emocije. Porijeklo tih pjesama
vie je vremena bilo predmetom diskusija, ali sigurno je da su nastale meu sjevernoamerikim crncima u doba ropstva
i misionarskih akcija. Vjerojatno su crnci prihvaali napjeve bijelih gospodara
(uglavnom kranske pjesme donesene
iz Europe) i prilagoavali ih vlastitom,
izvornom afrikom nainu muziciranja.
Ta interakcija dvaju glazbenih i religijskih tradicija, afrike i europske, dogodila se samo u SAD-u. Afriki crnci koji su
obraani na kranstvo u drugim dijelovima svijeta nisu razvili slinu tradiciju.
Kljuni element za razumijevanje
glazbe sjevernoamerikih crnaca je ropstvo. Ono je uvedeno u britanskim kolonijama poetkom 17. stoljea, i u SAD-u
se zadralo do 19. stoljea. Tu se ne radi
samo o odsutnosti fizike slobode i prisilnom radu, nego i o sistematskim naporima bijelaca oko deafrikanizacije crnaca. Robovi su masovno preobraani na
kranstvo, zabranjivano im je govoriti
vlastitim jezikom, a ogranienja su po-
stojala i u religioznom izraavanju: uski

redovi klupa u crkvi spreavali su ih da se
opuste, skoe i pleu, a za bijelce je svakako takva praksa bila element poganstva.
Unato represiji, porobljeni crnci uspjeli su nai prostora i naina da razviju
svoj vlastiti glazbeni izraz, i u taj izraz
uli su neki elementi afrikih plemenskih kultura. Veina pjesama nastala je
u zajednikoj slobodnoj improvizaciji
vjernika koji su nakon bogosluja satima
dalje pjevali u zanosu. Svoju potrebu za
ritmom i pokretom izraavali su pljeskanjem rukama i toptanjem nogama, kao
i specifinom interpretacijom melodije.
Melodije su u poetku bile jednoglasne,
a zapoinjao bi ih jedan pjeva (propovjednik) improvizirajui i ukraavajui,
na to su drugi odgovarali u zboru (takozvana call and response tehnika, odnosno
zaziv i odgovor). Karakteristian element
u zajednikom pjevanju inili su i spontani entuzijastiki povici, a u duem preputanju zanosu pjevanja pojedince bi
obuzimala neka vrsta transa.
Crnake duhovne pjesme su poseban
spoj vjerskog osjeaja i enje za slobodom, izraz kranskog ideala i robovske
patnje. Njihove tekstove odlikuje narativna slikovitost i preplitanje duhovnih
i svjetovnih motiva. Obiluju biblijskim
slikama koje su esto metafora vlastite
situacije, kao na primjer Izraelov izlazak
iz Egipta. Zbog toga su mnoge od njih
alobnog, melankolinog prizvuka, a u
interpretaciji su proete elementarnim
zanosom i naglaenom izraajno-
u. Postoji meutim i drugi tip pjesama

koje su vrlo ive i dinamine, poticajnog
sadraja i predstavljaju iskonski izraz ivotnog veselja i potrebe za ritmom.
Prve zbirke negro spiritualsa tiskaju
se ezdesetih godina 19. stoljea, a oko
1870. zapoinje njihovo koncertno izvoenje i popularizacija u Americi, a kasnije i u Europi. Prve zasluge u tome imaju
kolovani pjevai s crnakih univerziteta
(poznata je bila skupina Fisk Jubilee Singers). Mnoge pjesme negro spiritualsa danas su svojevrsni evergrini obraivani na
brojne naine i izvoeni od mnogih poznatih pjevaa i grupa. Neki od naslova
koji su melodijom svima poznati su Nobody Knows The Trouble Ive Seen; Amazing Grace; Swing Low, Sweet Chariot; Go
Down Moses i mnogi drugi.
Iz negro spiritualsa razvio se u prvoj
polovici 20. stoljea gospel, slina vrsta
crnake pjesme, ali sadrajno drukija,
jer nije nastala u okolnostima ropstva i
ne izraava tu vrstu emocije, nego vie
religiozni sadraj. Gospel je velegradska
duhovna pjesma, esto praena manjim
instrumentalnim sastavom i vezana je uz
razvoj jazz-glazbe.
Ljepota crnakih duhovnih pjesama otkriva kako su kreativnost i spontanost izraz
odreene slobode duha koja je neovisna
o vanjskoj slobodi, i ta tradicija svoju autentinost jednim dijelom duguje i tekim
okolnostima u kojima je nastala.
PRIKAZ KNJIGE
Razobliavanje mitova
Slavko Goldstein Ivo Goldstein, Jasenovac i Bleiburg nisu isto, Novi Liber, Zagreb 2011, str. 335.
uvremenu hrvatsku povijest, politiku, unutarhrvatske ali i druge

meuetnike odnose na prostoru
bive drave, vie od ezdeset godina,
snano oznaavaju i teko optereuju dva
mjesta, Jasenovac i Bleiburg. O njima, o
kontekstu i uzrocima njihova formiranja,
o dogaajima u njima i vezanim za njih,
o njihovim posljedicama kako za historiografiju tako i za drutveni i svakodnevni
ljudski ivot mnogih kasnijih pokoljenja,
piu u knjizi Jasenovac i Bleiburg nisu
isto, Slavko Goldstein i Ivo Goldstein.
Autorima je temeljna nakana da, uvaavajui svu relevantnu literaturu, ovom
knjigom raskrinkaju politiku manipulaciju ustakim i partizanskim zloinima
i rtvama, da obore ideoloke mitove
vezane za jasenovaki logor i blajburka
dogaanja.
U knjizi su skupljeni prijanji objavljivani publicistiki i historiografski radovi
na temu Jasenovca i Bleiburga kojom se
ovi autori bave zadnjih etvrt stoljea, a
za knjigu su dodatno sreivani. Podijelili
su ih u pet cjelina: Jasenovac 1941-1947.,
Kazna i osveta 1945., Jasenovac i Katolika crkva, Revizionizam u hrvatskoj historiografiji i Rezime o broju jasenovakih
i blajburkih rtava. Posebna vrijednost
knjige jesu i oitovanja Slavka Goldsteina
o manipuliranju jasenovakim i blajburkim rtvama od strane Katolike crkve,
kao i o monopoliziranju jasenovakih
rtava i pokreta antifaizma te nijekanju
i opravdavanju blajburkih rtava, prije
od strane komunista i titoista, danas od
nekih hrvatskih politikih lijevih opcija.
Rije je o pismima objavljenim u javnosti
kardinalu Josipu Bozaniu, te o tekstu u
tjedniku Globus, u kojem objanjava zato je odbio ii u Bleiburg s eSDePeovom
vrhukom.
Iako nije rije o posve novim rezultatima, nego vie o vrijednoj sintezi, sabiranju
na jedno mjesto vanih informacija, miljenja i protustavova, ovu knjigu svakako
treba itati. Ona je jedna vrsta poetnice
(urednik I. iki) i znanstveno utemeljenoga predloka za demitizaciju najbolnijih mjesta hrvatske prolosti, a i drugih
koji su uz njih vezani ili se na ta mjesta
stalno pozivaju kao ideoloko-martirolo60 Svjetlo rijei sijeanj 2012.
ki monopol ili kao ideoloko opravdanje svojih politika i zloina. Ova knjiga
pripada onim knjigama koje su unutar
sebe dijaloki otvorene, ne usteu se rei
istinu, argumentirati poziciju, potkrijepiti
ju znanstvenim rezultatima i istodobno
navesti, uvaiti i argumentirano opovri
i najoprenije stavove. Zato je ova knjiga
oslobaajua, iscjeliteljska od najee
prisutnoga bahatog neznanja, zaglupljene
i zapaljive iskljuivosti i ideolokih stereotipa, mitomanije i manipulacija.
Naslov koji djeluje polemiki, autori
jasno argumentiraju da se znanstveno
ne moe nivelirati niti izjednaiti Jasenovac i Bleiburg. Nisu svi zloini isti, po
onoj jeftino prihvaenoj devizi: zloin
je zloin! Jasenovaki logor, njegovih 44
mjeseca postojanja (1941-1945), dio je
planiranoga ustakog genocidnog plana
prema pripadnicima odreenih naroda
i skupina, osobito Srba, Roma i idova.
Bleiburg je masovni osvetniki zloin
protiv ustaa i drugih suradnika nacista
i faista, zloin protiv ovjenosti. Iako
su stav je autora u jasenovakim
logorima i u kompleksu Bleiburg poi-
njeni masovni zloini, gotovo podjednako

na bez suda i sudovanja, ta su dva fenomena
bitno razliita po velikoj veini
no
svojih
odrednica. Jasenovac, pored nekih
sv
sekundarnih
namjena bio je prvenstvese
no genocidni zloin masovnog ubijanja
civila
po grijehu roenja u drugoj vjeri
ci
ili nacionalnosti. Bleiburg je bio zloin
masovnog
ubijanja razoruanih zarobljem
nika
ni poraene neprijateljske vojske koja
je etiri godine ratovala na strani Zla. U
Jasenovcu
su, pored radno sposobnih
Ja
mukaraca,
masovno ubijane i ene, djem
ca i stariji ljudi. U Bleiburgu su gotovo
iskljuivo
bili ubijani razoruani vojnici,
is
borbeno
sposobni mukarci, a samo izubo
zetno
i poneka ena i stariji mukarac. To
ze
nimalo
ne anulira zloin Bleiburga, ali ga
ni
ipak
ip ini razliitim od Jasenovca.
Autori razobliavaju dva izvorita
politike
mitizacije a time i dvije vrste
po
historiografi
je nacionalistiku i komuhi
nistiku,
stalno nastojei, i kada to izravni
no ne kau, ukazati kakva opasnost lei u
politikom
i historiografskom stvaranju
po
mitova
i ideolokoj zloupotrebi prolih
m
traumatskih
dogaaja, te o potrebi da se
tr
historiografi
ja izmakne iz politike. I Jasehi
novac
i Bleiburg desetljeima su bili uklino
jeteni izmeu ustako-nacionalistike
i komunistiko-titoistike ideologije.
Ustae i hrvatski nacionalisti su preuivali, nijekali ili minimalizirali Jasenovac
i to ine do danas. Posebno se u Tumanovom reimu, s njegovim revizionizmom i revizionizmom njegovih pristaa-povjesniara i politiara, sve do sramne
saborske (tzv. Vukojevieve) komisije,
umanjivalo jasenovake rtve (2.500),
strahote toga logora, s nakanom da se
zloinaki ustaki reim revalorizira kao
demokratska drava. Tobonja nakana
romantiarskog i nacionalistikog povjesniara Tumana i njegovih epigona bila
je izjednaavanje Jasenovca i Bleiburga
(naalost ne samo tu, nego i u s posljedicama katastrofalnom pseudohistoriografskom odnosu prema Bosni) u cilju
ideolokoga pomirenja sinova partizana
i ustaa, te da kvislinku i u politiki teror
ogrezlu NDH predstavi kao opravdanu
kontinuiranu tenju hrvatskoga naroda
za vlastitom dravom.
PRIKAZ KNJIGE
S komunistike strane, s Jasenovcem
se poelo manipulirati napuhivanjem
broja rtva (700.000) iza rata, ponajprije
za ratnu odtetu, da bi se taj mit proirio i
u kolske udbenike, javne manifestacije,
udbaki i politiki inenjering. Brojem
rtava se inae najvie manipulira i to
esto slui, autori stalno naglaavaju, da
se racionalno i nepristrano onemogui
istraivanje uzroka zloina i da se Jasenovac sagleda u irem kontekstu. Zato
se u knjizi na dosta mjesta znanstveno
obeskrjepljuju napuhivanja i umanjivanja jasenovakih rtava. Vrlo priblino
rezultatima u znanosti priznatih autora, osobito Vladimira erjavia, prema
popisu Spomen-podruja Jasenovac, u
knjizi se kae da se dosada utvrdilo da
je u jasenovakom logoru poimenino
nastradalo 83.073 osobe. Od toga broja:
Srbi 46.740, Romi 16.131, idovi 12.999,
Hrvati 4.208, Muslimani-Bonjaci 1.116,
Slovenci 262 i 616 ostalih i nepoznatih
nacionalnosti.
Manipuliranje brojem rtava jasenovakoga logora koristilo je za demonizaciju narodnih neprijatelja a to se esto
reduciralo na kolektivnu optubu da su
Hrvati genocidan narod. To traje i do
danas meu nekim srpskim nacionalistima, politiarima i povjesniarima koji
time opravdavaju nedavnu velikosrpsku

agresiju te s jednakim protivljenjem kao i
hrvatski nacionalisti osuuju Goldsteine
za tobonji povijesni revizionizam.
Goldsteini s pomnjom istrauju i
dogaaj-Bleiburg i dekonstruiraju blajburki mit. I Bleiburg se naao izmeu
nepomirljivih pozicija, komunistikoga pobjednikog preuivanja, zavjere
utnje i hrvatskog nacionalistikog napuhivanja. Uvaavajui dosadanja istraivanja, knjiga informira o rasapu NDH,
o sramnom povlaenju ustake i drugih
vojski, bijegu ustakih glaveina i ostavljanju naroda, o borbama u Sloveniji, o
zavedenosti civila, o predaji Englezima,
o Krinom putu, o komunistikim torturama i masovnim pogubljenjima po
jamama, o tome kako su, u samo u dva
mjeseca, od 15. svibnja do kraja srpnja
1945, partizani, uz sigurno Titovo znanje
a vjerojatno i upute, osvetniki poubijali
oko 45.000 od 110.000 koliko se procjenjuje da se uputilo prema Bleiburgu.
Stradanje, oznaeno zbirnim imenom Bleiburg, pretvorio se u nacionalni
hrvatski mit s brojem rtava do pola milijuna, najprije u ustakoj emigraciji koja
je time najvie htjela sprati svoje zloine i
prikriti svoju nemoralnost i odgovornost
za suludo povlaenje tisua ljudi u smrt.
Padom komunizma, i dolaskom Tumana na vlast, utnja je prekinuta. Mit se

iz emigracije preselio u Hrvatsku i BiH.
Poele su komemoracije na blajburkom
polju, poela je sakralizacija toga mita
od strane nacionalizmu sklonih lanova
Crkve, poeo se Bleiburg-mit suprotstavljati Jasenovcu, ne mitskom nego
stvarnom. Bleiburgom kao simbolom
stradanja i danas se slue politiki nacionalisti kada ele manipulirati stvarnom
ili neutemeljenom ugroenou Hrvata
za svoju vlast.
O Bleiburgu i Krinom putu u komunizmu se nije smjelo priati i mnoge
osobne i obiteljske prie tek e izai na
vidjelo. Tako se blajburki mit hranio
bahatou komunistikih pobjednika,
revolucionarnom i marksistiko-pozitivistikom historiografijom, prisilnom
utnjom, zlostavljanjima i kaznama nad
onima koji bi se usudili to javno spomenuti. (ini se da se blajburke rtve jo
nisu ni poele popisivati, a to zacijelo
nije nedostatak ni sredstava ni dokumenata. Problem je u ideolokoj zaslijepljenosti, politikom transvestizmu novih
nacionalnih monika, u nepijetetu prema rtvama.)
Nema sumnje da je ova knjiga vie
nego doprinos opisu stradanja idova,
Autori ovom knjigom pokazuju kako mitologizacija prolosti, manipulacija rtvama i zloinima,
kako historiograja i povjesniari ako su sluinad i udvorice politici, imaju za neotklonjivu posljedicu
ponavljanje najmranijih zloina iz prolosti, te da se iz takva poraza ljudskosti mogu izvui samo oni
koji ne stvaraju mitove niti se njima podlau, nego ih poteno i hrabro razobliuju
kako e nacionalisti i antisemiti raznih
nacionalnosti kazati i ne otvarajui knjigu.
Ona je vie od raskrinkavanja genocidnog
projekta konanoga rjeenja idovskoga pitanja pod antisemitskim ustakim reimom. Vie je i od demaskiranja
osvetniko-staljinistike strategije Titovih
partizana i njihovih masovnih zloina u
obraunavanju s narodnim neprijateljima. Autori ovom knjigom pokazuju kako
mitologizacija prolosti, manipulacija rtvama i zloinima, kako historiografija i
povjesniari ako su sluinad i udvorice
politici, imaju za neotklonjivu posljedicu
ponavljanje najmranijih zloina iz prolosti, te da se iz takva poraza ljudskosti
mogu izvui samo oni koji ne stvaraju mitove niti se njima podlau, nego ih poteno i hrabro razobliuju.
Ivan AREVI
PREKO RUBA STVARI Ilija Ladin
Mrak koji jedem

Ako je Ujevi pjevao
ne boj se, nisi sam,
upozoravajui da u
kosmosu uvijek postoji
mogunost da vie
nas smo isti, Ladin
upozorava ovjeka da
nije sam, jer su pored
njega biljke i ivotinje s
istim pravom na ivot
i na prirodu koje je on
sebi prisvojio
Pie: Enver KAZAZ
ko misli opstati na Zemlji, dananji ovjek, pred opasnou

klimatske katastrofe, mora je to
prije poeti spaavati od sebe i iz temelja promijeniti sve svoje povijesne osnove. Da bi to uspio, njegova dosadanja
antropocentrina kultura mora postati
biocentrina, a antropocentrina etika
transformirati se u bioetiku. Moe li ovjek ubica svoje vrste iz historije uskoro
postati i ubica Zemlje?
Ladinova pjesma je ba o tome, o toj
opasnosti da ovjek moe definiranjem
sebe kao vlasnika planete unititi ivot
na njoj. Upozoravajua, ona je dijagnosticirala bolest ovjekove kulture i etike,
a ne samo bolest lokalne ili ope historije, odnosno egzistencije, kako je to inila
ovdanja poezija u svojoj povijesti.
Ilija Ladin nemoj prva je ekoloka
pjesma ovdanje knjievnosti, a Ladin
je jedini ovdanji pjesnik koji je otvarao
ekoloku temu. Osim romana Pobuna
materije Alije Isakovia i Ladinove poezije o pticama i bilju, te djelimino pje62 Svjetlo rijei sijeanj 2012.
snitva Veselka Koromona, bosanskohercegovaka interliterarna zajednica ne

moe se pohvaliti ekolokom svijeu. Pa
ni pjesnici kakvi su npr. maestralni Petar
Gudelj i njegovo ukorjenjivanje stiha u
Dinarski masiv, bajame i bilje, nisu zastupnici ekoloke teme, nego proimanja
ovjeka i prirode u lokalnoj kulturi i njenim mitolokim praosnovama.
No, ova pjesma nije dobra samo
zbog toga to je Ladin otkrio za ovdanje uvjete novu mogunost etiki upozoravajueg pjesnitva. Ekoloka tema je
polovinom prolog stoljea plodotvorno
utjecala na svjetsku knjievnost, promijenila u bitnome filozofiju, otvorila pitanja nove etike odgovornosti, a Ladinova
pjesma proizilazi iz tog novog knjievnog senzibiliteta. Nije, dakle, dobra zbog
tog novog eko senzibiliteta, niti poezija
moe biti dobra samo po tome to unosi
nov senzibilitet u neku knjievnost.
Ona je dobra zbog naina ustroja, realizacije jezika, neobine forme i semantikih jedinica koje formira, te na koncu
zbog logike nabrajanja slojeva biljnog i
ivotinjskog svijeta u kojemu kao da u
podlozi lei oponaanje mitskog, biblijskog jezika opomene. Pjesnik kao da je

preuzeo imperativni jezik monoteistikih
objava, kako bi ga poljudio, sveo na antropocentrine mjere i naredbodavno se
obratio ne ovjeanstvu, nego sebi lino.
Taj naredbodavni ton prema sebi istovremeno implicira i skepsu kao svoju podlogu, ali i saznanje da pjesnika drugi i nee
uti, nee ni hajati za njegov imperativni
vapaj da se ne jede i ne pije sam, ne u ime
humanosti, nego zbog bioetinosti.
Ni piti, ni jesti sam, jer ni lavovi, ni ptice, ni abe i svi vodozemci, ni stada slonova, ni trava morska i sve trave nizvodno,
gusjenice i hrci, moljci mrani i svi crvi
mraniji od mraka koji jede, nee preivjeti ako to ini, spoznaje pjesnik koji
sam sebi nareuje ne budi sebian, imaj
razumijevanja i za njihovu glad i za njihovu e, za njihovu volju za ivotom.
Ako je Ujevi pjevao ne boj se, nisi
sam, upozoravajui da u kosmosu uvijek
postoji mogunost da vie nas smo isti,
Ladin upozorava ovjeka da nije sam, jer
su pored njega biljke i ivotinje s istim
pravom na ivot i na prirodu koje je on
PREKO RUBA STVARI

sebi prisvojio. Ujevi se obraao ovjeku
uope, Ladin sebi. Ujevi je tjeio, Ladin
naredbodavno vapi, nareuje i preklinje
istovremeno. Ujevi je vjerovao u ponovljivost svake pojedinane egzistencije u drugom, Ladin prozrijeva da je i to
narcizam, jer se nae egzistencije veu u
vor ne samo sa drugim ljudskim nego i
sa egzistencijom ivog i neivog svijeta,
biljke, ivotinje, materije. Ujevieva etika
proistie iz antropocentrino shvaenog
kosmosa, i tjeiteljska je po svemu; Ladinova je etika vapijua, bioetika, imperativno molea po svemu.
Ni Ujevi, ni Ladin se, pri tom, ne pozivaju na neto iznad ljudskog, na Boiju
egzistenciju u odnosu na koju se ovjek
definira. Za Ujevia, dakle, ovjek u pjesmi Pobratimstvo lica u svemiru nije po
Bogu, nego njegova ljudskost proizilazi
iza relacije jaDrugi. Za Ladina se ljudskost ne definira samo u toj relaciji, nego
ire, u relaciji jaivot oko mene, i biljni i
ivotinjski, i ivot svakog atoma i njegovih nevidljivih estica.
Ali, jednostavnost jezika, ili poetsko
majstorstvo jednostavnosti u pjesmi kao
Affan RAMI, Pejza
Ilija
Ladin
nemoj
montai slika jest temeljni formativni

postupak ove pjesme. Ladin i jest pjesnik
oneobiavanja, zaudnosti, pjesnik koji
hoe na nov nain gledati i pjevati. Zato
je njegov pjesniki jezik drugaiji od svih
naih pjesnika, gotovo nepoetian u odnosu na kanonsku poetsku normu, ba
kao to je nepoetian u tradicionalnom
smislu tog pojma i njegov postupak izgradnje pjesme. Ta Ladinova drugaijost
i originalnost, drugaiji emocionalni ton,
i zvuk, i ritam, i semantika, i pjesnika
tema, i odabir motiva daju mogunost
da se govori o posebnom Ladinovom
lirskom kosmosu u poeziji junoslavenskih jezika. To mogu samo uistinu rijetki
pjesnici kakvi su npr. Popa, Kulenovi,
Dizdar, imi, Ujevi, Crnjanski, a od
dananjih moda samo alamun, Tolnai,
Gudelj i Veovi.
No, pogledajmo izblie kako je Ladin
organizirao pjesmu: on se sebi obraa kao
Drugom. Ilija Ladin, doziva se pjesnik, a
onda samome sebi nareuje nemoj. Ba
kao to u svakodnevnom govoru upozoravamo nekog drugog, najee dijete, da
ne ini kakvo zlo ili nepodoptinu. Isto-
Nemoj piti sam!

Stada slonova idu i ona se moraju napiti
Nemoj piti sam!
Jata ptica slijeu i ona se moraju napiti
Nemoj piti sam!
I abe i svi vodozemci naokolo takoer se moraju
poteno napiti
Nemoj piti sam!
Poto i trava morska i sve trave nizvodno od vode koju
pije takoer se moraju napiti
Nemoj piti sam!
Nemoj jesti sam!
Lavovi gladni idu i oni se moraju najesti
Nemoj jesti sam! Skakavci gle slijeu i oni se moraju najesti
Nemoj jesti sam!
I gusjenice i svi hrci naokolo takoer se moraju
poteno najesti
Nemoj jesti sam!
Poto i moljci mrani i svi crvi mraniji od mraka koji
jede takoer se moraju najesti
Nemoj jesti sam! I neu velim!
Sve su pojeli
I ve za mnom idu!
dobno, zvui u tom naslovu i imieva

opomena ovjeku ne idi malen ispod
zvijezda, ali i Ujevievo, da ga parafraziram, mada se to sa stihovima ne bi trebalo
initi ne gordi se, nisi sam, ima i drugih
nego ti, koji bez tebe ive tvojim ivotom...
Istodobno s tim, podton imperativnosti
u naslovu je biblijski, dolazi on iz Boijih
deset zapovijesti datih Mojsiju.
A potom se cijeli taj sistem asocijativnih igara raznie jer Ladin govori
ono to prije njega nisu rekli drugi. Ne
pij i ne jedi sam, jer nisi, ovjee, sam na
Zemlji; nije ona tvoje vlasnitvo, nego
pripada svom ivotu na sebi. take antropocentrinosti su spale s Ladinovog
pogleda i sad on upozorava na pravo
slonova, lavova, trave, vodozemaca,
gmizavaca, crva, moljaca, na pravo svega onog to je oko nas.
Meutim, to je tek poetak irokih
asocijativnih sklopova pjesme, jer Ladin
kao adresat vlastite pjesme nije nita drugo do metonimijska zamjena za ovjeka
uope. Njegova metonimija upuuje na
to da svako od nas isto kao to je Ladin
uinio, mora rei sebi nemoj. Nisi sam
i sve ovo oko tebe nije samo tvoje, nego
i drugim vrstama pripada. Ali, i antropocentrina mo to isto mora uiniti.
Naa, dakle, ukupna kultura. Sve se ljudsko mora redefinirati iz osnova, kako bi
se sauvao ivot. I to po cijenu vlastitog
ivota. Jer, pjesma nije himnini poziv na
novu etiku, nego skeptini. Na kraju, ti
crvi mraniji od mraka koji jede dolaze
za Ladinom, skupa sa svima drugim vrstama. Sve su pojeli i sad idu za njim. Je
li prekasno reeno neu? Jesmo li mi postali hrana za druge, jer smo unitili sve
to su oni trebali jesti, pa sad moramo mi
postati njihovom rtvom kao to su oni
bili naom? Ne nastupa li doba u kojem
e se majka Gea osvetiti nama, njinjama,
kako materija imenuje ovjeka u romanu
Pobuna materije Alije Isakovia. ovjek
lovac je postao lovinom materije u tom
romanu pred njenim bijesom zbog toga
to je eprkajui po epruvetama stvorio
razornu nuklearnu energiju i ugrozio
majku Geu injenicom da je razbio prvo
molekulu kao simbol spajanja u ljubavi,
a onda i atom kao simboliku osnovnu
jedinicu ivota.
Nije li, otud, poenta pjesme i poziv
na ovjekovu spremnost da se rtvuje,
da rtvuje svoj u ime ouvanja ivota na
planeti koju je doveo pred rub unitenja?
Ili e u svom antropocentrinom narcizmu nastaviti jesti, ladinovski reeno,
mrak mraniji od crva kao simbola smrti
u ovoj pjesmi?
RAZGOVOR
Nema kolektivne
krivice, jer svi
smo krivi za zlo
koje smo inili
ili mu se nismo
suprotstavili.
Svatko je samo
osobno odgovoran.
utnja nee skoro
prestati jer jo
nismo spremni
na suoenje.
S Kristom, naravno
Mirko orevi
sociolog i publicist
Razgovarao: Drago BOJI
ublicist, esejist, prevoditelj, Mirko

orevi, otprije poznat itateljima
Svjetla rijei, jedan je od najboljih
poznavatelja religije na naim prostorima,
posebno pravoslavlja i Srpske pravoslavne
crkve. Autor je knjiga i tekstova u kojima
se kritiki suprotstavlja religijskim, nacionalnim i drugim kolektivnim ideologijama, posebno u knjigama Glas jedne druge
Srbije anti-dnevnik (1999), Legenda o
trulom zapadu (2001), Sjaj i bijeda utopije (2006), Kiobran patrijarha Pavla.
Kritika palanakog uma (2010). Surauje
u mnogim asopisima, a veliki dio njegovog stvaralatva ine prijevodi s ruskog i
francuskog jezika. lan je Foruma pisaca,
PEN kluba, dobitnik mnogih nagrada,
meu njima i nagrade za unapreenje
kulture i ljudskih prava (2007), za etiku i
hrabrost (2008), za vrhunska ostvarenja u
istraivanju nacionalne kulture i pedagoke batine (2008). U posljednje vrijeme
redovito pie svoje kolumne na multimedijalnom portalu Peanik.
S profesorom oreviem razgovaramo o religijskim temama, o katolianstvu
i pravoslavlju, o Drugom vatikanskom
koncilu, o Auschwitzu, ekumenizmu,
meureligijskom dijalogu, o Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Zarobljeni u
viku prolosti
Profesore oreviu, ove godine navrava se 50 godina od poetka zasjedanja Drugog vatikanskog koncila. Jeste
li u to vrijeme pratili rad Koncila i kako
danas, s distance od pola stoljea, vrednujete taj dogaaj?
Posle 50 godina o Drugom vatikanskom koncilu se moe zaista kazati da
je bio kopernikanski obrt u Crkvi, odnosno revolucija. Re je patetina, ali po
mom miljenju pogaa smisao velikog
dogaaja. Veliki papa blaene uspomene
Jovan XXIII je bio na tragu intuicije koja
je bila nadahnuta Duhom. Pratio sam sabor od prvog dana i znam za sve kontro-
verze oko njega i danas mi se ini da je

Crkva dobro proitala znake vremena i
ponudila odgovore. Veliki papa je bio ruitelj i graditelj, sruio je jednu strukturu
srednjevekovnu i sazidao Crkvu za novo
doba ostajui veran Isusovom jevanelju
i njegovoj poruci svetu i oveku. Drim
da je taj znak neosporan i danas.
Danas mnogi unutar Katolike crkve
govore kako je od Drugog vatikanskog
koncila malo toga stvarno zaivjelo.
Istodobno uju se i glasovi koji smatraju da je taj koncil bio preslobodan, jer je
iziao previe ususret modernom svije-
RAZGOVOR
www.mc.rs
tu, dok nekolicina smatra da je Koncil

ve nadien i da je Katolikoj crkvi zbog
mnogih unutarnjih problema, ali i zbog
nesnalaenja u suvremenom svijetu, potreban novi koncil. to mislite o tome?
Izazvao je koncil i otpore setimo
se biskupa Lefevra i to je oekivano,
a toga ima i danas. Nije bio preslobodan, po mom miljenju, ve hrabar kao
in ljudi i hriana. Poznata su mi sva
miljenja, ali ne smetnimo s uma nakanu milanskog kardinala Martinija da je
Crkvi potreban i novi koncil. Znam i za
odjeke u pravoslavnom svetu i sabor je
bio opomena i nama pravoslavnima iji
je sedmi i poslednji sabor bio pre vie od
hiljadu godina. Crkva se po uenju otaca mora podmlaivati. Odgovori koje
je koncil ponudio stoje i danas i opomena su svima, jer stoje i pitanja ovekova o
menama u svetu. U tom smislu svi smo
nedorasli duhu tog koncila i nepoverljivi smo prema svetu u kojem ovek ivi
jo uvek ima antisemitizma ak i meu
nama hrianima iako su Jevreji naa
starija braa po veri.
Koncil je pokrenuo nove inicijative

na podruju ekumenizma. Kako je stalo s ekumenizmom danas? Stoje li prigovori koji ponekad dolaze iz razliitih
krugova da se pod platem ekumenizma Katolika crkva eli nametnuti drugima, povratiti svoju dominaciju i mo
unutar kranskih crkava?
Ekumenizam kao zov koncila je vana tema ja ne mislim kao neki moji
pravoslavni da je ekumenizam samo
crkvena diplomatija i nita vie ne, to
je zov Isusov da svi jedno budemo, ali
kao slobodni ljudi, a ne kao jedinke u
totalitarnom krdu. Ne smemo zaboraviti da je Isus precizno razlikovao stado i krdo pastvu i totalitarnu dravu.
Ne, u tvrenjima da je Katolika crkva
agresivna i zaokupljena prozelitizmom nema istine. To je samo sejanje
straha od drugaijih hriana, a to se
ini svuda u ovom nemirnom svetu.
Mo Crkve nije politika mo. Ako se
Crkva previe priblii nekom reimu
posebno totalitarnom reimu kada
reim padne, Crkva ostaje udovica.
Drage su mi te rei jednog ruskog patrijarha.
ne prema sekularnom ureenju drave.

Zato su crkve i jednih i drugih prazne
od ljudi koji su kritini i trae od svojih
Crkava vie vjerodostojnosti?
Odnos prema sekularnoj dravi nije
jo uvek dovoljno izgraen u crkvenim
redovima. Samo u sekularnoj dravi Crkva ima slobodu jer Crkve se istorijski
gledano izmeu sebe ne trpe znamo
istoriju. A ovo je bilo poznato jo Spinozi. U istinski sekularnoj dravi Crkva
dobija pravo da se opire sekularizmu sa
njegovim zastranjivanjima. Tu se valja
prisetiti da ima i sekularistikog fundamentalizma. Deluje paradoksalno,
ali je drim tako. Crkva se posle mnogo
opiranja pomirila sa duhom Francuske
revolucije i demokratijom. Mi hriani
smo pozvani da zahtevamo granice sekularizma. Nita se ne dobija en bloc
odbacivanjem. Crkva mora da rauna
sa malim stadom, a ne s masovnou,
jer je tako oduvek i bilo.
Pratite stanje u naim Crkvama i
Islamskoj zajednici. Izgleda da su njihovi vjernici zarobljeni u politike podjele, u prolost, u nacionalna zlopam-
Odnos prema sekularnoj dravi nije jo uvek

dovoljno izgraen u crkvenim redovima. Samo u
sekularnoj dravi Crkva ima slobodu jer Crkve se istorijski
gledano izmeu sebe ne trpe znamo istoriju.
U istinski sekularnoj dravi Crkva dobija pravo da se
opire sekularizmu sa njegovim zastranjivanjima
U nae vrijeme se esto i rado govori
o meureligijskom dijalogu. uju se i
ozbiljne kritike kako to ostaje uglavnom na deklarativnoj razini i iz politikih razloga. Mislite li da je predstavnicima religija uope i na naim prostorima stalo do dijaloga? Gdje su najvee
smetnje?
Meureligijski dijalog je nuan, ali ne
bi smeo biti pod politikim patronatom.
Tu su izvori manipulacija. Smetnje su u
viku istorije koji ljude optereuje posebno na Balkanu i tu je dijalog nuan.
U Crkvi realno postoji pluralizam u svim
sferama.
Religijske zajednice, meu njima i Ka-
tolika i Pravoslavna crkva, unato i nekim reformama, jo uvijek su apologetski pa i fundamentalistiki pozicionira-
enja, kao i da za gotovo sve optuuju

komunizam?
I komunizam ima svoju istinu i N. A.
Berajev je s pravom govorio o istini i lai
komunizma. Imali su i komunisti svoje muenike i svetitelje, ljude koji se rtvuju za
druzi svoja. Nema vie komunizma i suvino je sopstvene slabosti pravdati komunizmom. I kod svetih otaca je bilo komunizma,
od Jovana Zlatoustog do Pelagija.
O Srpskoj pravoslavnoj crkvi ispisali ste brojne kritike tekstove. Koji su
to glavni izazovi s kojima se susree
Srpska pravoslavna crkva? Je li to etnofilija, Kosovo, sprega s nacionalnim,
odbacivanje Dositeja i njegova prosvjetiteljskoga znaenja, mit o nebeskom
narodu, zla iz daljnje i blie prolosti,
uzori poput vladike Velimirovia?
RAZGOVOR
www.mc.rs
U SPC ima mnogo problema i mogu

ih delom pobrojati. To je poznati etnofiletizam koji je nepreleana bolest u
istonom hrianstvu i u pomesnim crkvama. To je crkveni nacionalizam, protivan jevanelju. I odbacivanje Dositeja
je problem i to traje iako veliki prosvetitelj nije bio neki militantni ateista. To
o nebeskom narodu je zabluda jer je
svima nama po reima apostola Pavla
domovina i otadbina na nebu. Velimirovi je bio gorljivi antisemita i ideolog
D. Ljotia i danas je to jasno svima osim
nekima u SPC.
Ako se ne moe govoriti o kolektivnoj krivnji, moe li se govoriti o odgovornosti, o suodgovornosti visokih
predstavnika Srpske pravoslavne crkve
za zloine koji su se dogodili devedesetih godina za vrijeme Miloevievog
Na Balkanu svi mali hoe da budu veliki ima ne samo velike Srbije. Ve i velike Albanije
ili Bugarske ili Rumunije. Svi ti projekti nemaju budunosti, a neki su dramatino propali.
Setimo se traginog pokuaja da se BiH podeli i to se pokazalo traginim i po Srbe i po Hrvate.
Da ne nabrajam. Srbija se demokratizuje, ali sporo tako da je vladika abaki Lavrentije
u pravu kada kae Mi Srbi idemo u budunost ali natrake, uvek zagledani u prolost
reima? Kad e prestati utnja o vlastitoj upetljanosti u tu ideologiju?
Nema kolektivne krivice jer svi smo
krivi za zlo koje smo inili ili mu se nismo
suprotstavili. Nema ni jednog saborskog
akta u kojem se SPC izjanjava za rat i
nasilje, ali nesmotreni govori vladika su
sauee. Svak je samo lino odgovoran.
Tu crtu ispod prolosti jo nismo podvukli. utanje o tome nee skoro prestati
jer jo nismo spremni na suoenje. Sa
Hristom, naravno.
Svojevremeno ste pisali i o pokojnom
patrijarhu Pavlu. Jedna od Vaih knjiga
nosi naslov Kiobran patrijarha Pavla.
Nije li njegovo isposnitvo, podvinitvo, bilo kiobran za moralne dileme
mnogih vjernika, a i toboe religiozno
pokrie za nedjela ljudi koji su se nominalno zvali pravoslavnim kranima
i pripadnicima Crkve kojoj je on stajao
na elu?
Jeste, taj kiobran pokojnog patrijarha
Pavla su koristili svi, svi su hteli pod njega. Nisu ga sasluali ni sabraa arhijereji,
ali on ostaje neka vrsta barem postojanja
ravnotee izmeu golubova i jastrebova u
Saboru. Bio je sam u mnogim situacijama
i s njim se manipulisalo. Gde ga sve nisu
vodili. ak i u rovove Karadievih vojnika, ali o tome e njegov budui biograf. Ja

sam pratio sve to i govorio. Jer nisam sebi
dozvoljavao greh utanja i to je sve.
I unutar Srpske pravoslavne crkve postoje teki problemi, strah za unutarnje
jedinstvo, primjerice sukob s vladikom
Artemijem. Moe li se u skorije vrijeme
oekivati razrjeenje tih problema?
U SPC postoje teki problemi i narueno je njeno jedinstvo i to raskolima
Artemije je samo jedan primer i on je
politike prirode on je s Kosova i tu je
problem. O ostalom e sud kome se SPC
obratila. Skoro se nee razreiti svi ti
problemi, a ima ih u drugim crkvama na
Istoku, i to teih.
Mnogi u BiH smatraju da projekt Velike Srbije nije ni poraen ni zavren.
Dodik i njegova podanika klika Republiku Srpsku promatra kao povijesni i
pravni ostatak tolikih srpskih zemalja,
kao legitimnu tenju i ishod otadbinskoodbrambenog rata ili kao kompenzacija za Kosovo, a nikako produkt
agresije, etnikog ienja i genocida.
Koliko su se politiki Beograd i Srbija
u tom smislu doista demokratizirali?
Na Balkanu svi mali hoe da budu

veliki ima ne samo velike Srbije. Ve
i velike Albanije ili Bugarske ili Rumunije. Svi ti projekti nemaju budunosti,
a neki su dramatino propali. Setimo se
traginog pokuaja da se BiH podeli i to
se pokazalo traginim i po Srbe i po Hrvate. Da ne nabrajam. Srbija se demokratizuje, ali sporo tako da je vladika abaki
Lavrentije u pravu kada kae Mi Srbi
idemo u budunost ali natrake, uvek zagledani u prolost.
U mjesecu sijenju se obiljeava i Dan
sjeanja na holokaust. Time se spominjemo i svih rtava i stratita u naoj
regiji Jasenovca, Gradine, Sajmita,
Bleiburga, Vukovara, Srebrenice
Stalno se govori Nikad vie, a dalje se
manipulira rtvama, bez samokritikoga pokajanja i pomirenja. Ne ini li
Vam se da se spremaju nove osvete?
Holokaust je veliko zlo, znamo za
sve logore i nije problem to se o tome
govori, ve to se esto o tome uti, sve
vie treba podseati na to. Duh osvete je
duh avolski i on uvek postoji, ali hriani znaju ije je pravo na osvetu, ija je
poslednja u tome. To nije reenje, jer zlo
raa zlo i kobni se krug ne zatvara.
ENA U CRKVI
Anna Maria Gruenfelder
Sluenje ili ministriranje

U
sporeivanje triju nedavnih dogaaja ispalo bi, sportski kazano, u zavrnici 2:1 ili:
kao slike i njihova karikatura. Pouak bi
glasio: Klju za sreu initi dobro ne radi sebe i biti
kritian prema sebi radi vlastite vjerodostojnosti.
Dogaaj prvi: Dana 27. studenog 2011. u Burundiju ubijeni su hrvatska misionarka s. Lukrecija Mami i volonter Francesco Bazzani, a
ozlijeena poglavarica samostana. rtve razbojnikog napada na biskupijsku bolnicu pomagale
su neishranjenoj djeci i majkama zaraenima virusom HIV-a, te organizirale akcije za lijeenje i
poboljanje ivotnog standarda.
Primjer broj dva: Ovogodinje Alternativne
Nobelove nagrade Bolji svijet (Right Livelihood
Award) primili su kineski proizvoa solarnih sustava za neutraliziranje ljudskog faktora globalne
klimatske krize, Huang Ming, zatim adska odvjetnica za ljudska prava Jacqueline Moudeina,
jer je uz velik osobni rizik izborila izruenje biveg adskog diktatora meunarodnom pravosuu, a njegovim rtvama primjerenu satisfakciju.
Amerika primalja Ina May Gaskin primjenjuje
i poduava poroajnim metodama koje tite fiziko i psihiko zdravlje majki i novoroenadi,
usprotivivi se unosnim a zdravstveno tetnim
pomodarskim intervencijama. Naposljetku, meunarodna udruga Grain (ito) pomae seoskim
zajednicama u zemljama u razvitku oduprijeti
se pekulantima zemljita koji im uz sramotno
niske cijene otkupljuju plodno zemljite. Svi nagraeni ponudili su uinkovite odgovore na najpree izazove naeg vremena.
Sluaj broj tri: Nedavno su bili izbori za Hrvatski sabor rezultati su poznati. Nositeljicu izborne liste najveeg gubitnika ne treba imenovati. Za svoju popularnost se pobrinula ona sama,
preko svih mjera koje se toleriraju poslovino
tatim politiarima.
Istupiti pred glasako tijelo gubitnika i suoiti
se s nemilosrdnim brojkama zacijelo je teak
zalogaj i za manje narcisoidnu osobu. No, teko je zamisliva alosnija i sramotnija predstava
neportskog dranja i smijenog napora da se
predstavi pobjednicom: Izbjegavajui suoavanje sa injenicama, odluila je zloupotrijebiti ne
samo potkupljivost navijaa i ponizni tim suradnika, nego i idealizam (ili puki oportunizam
i karijerizam?) stranake mladei. Insceniranje
nastupa isticalo je, namjerno ili nehotimino,

njezinu ogromnu distancu na visoko uzdignutom VIP balkonu i glasake mase u prizemlju.
Ovakvo shvaanje ministarske funkcije je
miljama udaljeno od modernog, prosvijeenog
poimanja: Ministar dolazi od ministerium, sluenje. Predsjednica vlade je prva meu jednakima. Uzor je zadao jedan od najveih reformatora
dravnike slube, austrijski car Josip (Joseph)
II., sin carice Marije Terezije. On je demonstrirao
kako se ima vladati car kao prvi sluga u dravi:
maksimalno se zalagati za dobrobit naroda i u
svakom trenutku biti spreman polagati raune o
kvaliteti svoga ministriranja.
Usporeivanje ovih primjera misionarka
u slubi najsiromanijih, ili nagraeni za dostignua u cilju poboljanja boljitka naroda, s jedne, a poraena politiarka, s druge strane moe
izgledati kao nepotena usporedba kruaka i ljiva. No ja usporeujem samo motivacije aktera, a
ne njihov stil: Sestra Lukrecija je prema svjedoenju njezinih susestara eljela zapaliti barem
malu iskricu nade na afrikom kontinentu. Prkosila je svim monicima koji su Afriku otpisali
kao kontinent beznaa, poduila je svijet vjeri u
budunost Afrike.
Budunost Afrike je potivanje ljudskih prava, poruuje svojim zalaganje za pravednost Jacqueline Moudeina.
Sluaj broj tri je upravo karikatura takvih nastojanja. To to su hrvatski graani doivljavali
kao ministriranje i obnaanje vladinog mandata
kroz ve dva parlamentarna razdoblja, sugerira
narodu da ministar nije tu radi naroda, nego narod za viu ast ministra/ice i njihovoga ogromnog JA. Zloupotreba mladih neka narod ipak
potakne na razmiljanje o naoj budunosti s
mladima, koji se od politike daju slomiti do te
mjere da se ponaaju po poslovici vei konja kako
gazda kae... makar krepao.
Klju za sretnu
budunost
initi dobro
ne radi sebe
i biti kritian
prema sebi radi
vjerodostojnosti
asuprot premijerkinoj karikaturi sluenja, sestra Lukrecija je ostavila nadu za

budunost a nagraeni za svoja djela
svjedoe za Montesquieuovu maksimu: Sretan
je onaj koji ima dovoljno ponosa da nikada ne
govori o sebi, koji se boji onih to ga sluaju i
koji ne dovodi u pitanje svoju vjerodostojnost
oholou drugih.
SVETICA MJESECA 9. sijenja Blaena Alix Le Clerc (1576-1622)
Blaeni lik obrazovanja

djevojica
Pie: Grozdana CVITAN
Alixin
pedagoki
plan
ukljuivao
je istou
i svjetlost
kolskog
prostora
te radost
uenica
ini mi se da za neke ideje nije teko pronai dokaze u kalendaru svetih, posebice onih
koji se nekako umnoe u godinjim dobima,
povijesnim razdobljima ili nekom mjesecu. Kao da
je i kalendar svetih mogue podvri svojevrsnim
anketama. Tako, iako svako godinje doba poznaje
svoje muenike za vjeru, ini mi se da je iz nekog
razloga mnogo onih koji su to postali u ranom kranstvu, u 3. i 4. stoljeu, posebice u Rimu. I da ih je
mjesec sijeanj pretrpan. Meu njima je i neobino
mnogo ena. Jedna od njih sveta je Janja Agneza.
injenice uglavnom potvruju makar kad su
svete ene u pitanju da prema ondanjim obiajima djevojka nije mogla odluiti kako ne eli ovog ili
onog udvaraa, a da se taj ne upita to s njom nije
u redu. To da moda s njim neto nije u redu, kao
pitanje nije ni postojalo. Osobni izbor pripadao je
istoj kategoriji. Uglavnom, bilo je to vrijeme kad je
kranstvo zabranjeno dravnim zakonom pa mnoge djevojke bivaju osuene upravo zbog svog izbora
kranstva, a vjerojatno mnoge i zbog svog neizbora enika. Jer u pravdi koja je oduvijek imala obiaj
biti slijepa, kategorije moi bile su zasigurno daleko
ispred istine. Nakon Janjine smrti kae legenda
mueniki za vjeru zavrila je i sveta Emerencijana.
Ustrajui u osobnom izboru vrijednosti, Emerencijanu su protivnici kranstva pronali kako aluje na
grobu svete Janje. Tako je na njezinom grobu muena i ubijena, a i njezini ostaci (smatra se) tu su negdje zbrinuti. Za Emerencijanu neki misle da joj bijae sestra, drugi je smatraju njezinom posestrimom,
trei rade pogreke oko vremena njihova ivota pa
tako Emerencijanu datiraju u 3. a Janju u 4. stoljee,
ali sve su to detalji legende. Rije je o principu.
Kasnija stoljea sve vie uzgajaju njeguju lik poslune ene i majke, dobre vjernice i (poesto) rtve
obiteljskog nasilja koja uspijeva sve prevladati i ustrajati u vjeri opratajui svima i pomaui podjednako.
To je kategorija u koju se uguralo mnogo vladarica
ako ne po djelovanju ono barem po tituli. Mnoge od
njih bi, da su mogle birati, zasigurno izabrale neto
drugo od onog to im se u ivotu namrlo.
Takav pogled na sliku svetake galerije pokazuje
da jedne nisu pristale na svjetovnu pokoru nego su
radije izabrale muenitvo, druge su pristale na pokornost i esto zavrile u muci, trajnoj, sistematskoj,
ozakonjenoj pa i blagoslovljenoj! Meu tim, tako
estim kategorijama meu sveticama, blaenicama

i slukinjama Bojim u kranstvu posebno mjesto
pripada djevojkama koje su oboljele, najee zarana a da bi se udale. esto svoju muku i boletinu
nisu mogle dijeliti s obitelji: svojom ili tuom. O
tim bolestima kroz stoljea izvjetavano je tako da
je danas teko dokuiti od ega su bolovale i to su
to vrlo esto sklanjale iza samostanskih zidina. (U
tom smislu jasnosti u kazivanju o bolesti ni mukarci nisu proli mnogo bolje.) Nije onda udno da u
kranskom svijetu i danas postoje krajevi u kojima
je bolest sramota posebice kod enske djece i krije se
na razne apsurdne naine. Ni globalizacija zasad ne
ini mnogo na tom planu.
Meu tim djevojkama koje obolie, a da teko
moete dokuiti od ega, bila je i mlada djevojka
Alix Le Clerc. Za nju se u literaturi moe nai posebice delikatan ili diplomatski opis koji kae da u
sedamnaestoj godini ivota Gospodin ju je pohodio boleu. Sve ostalo bilo je kako ivotopisi i nalau: lijepa, talentirana, iz dovoljno dobre obitelji da
dobije i solidnu naobrazbu, a uz to imala je sreu
da joj je upnik i duhovni voa u mladosti postao
budui svetac Petar Fourier. Nakon bolesti i obraenja, koje je svoju puninu doseglo u njezinoj 20-oj
godini, Alix upniku Petru povjerava elju da osnuje
kuu u kojoj e se initi dobra djela. On joj postavlja uvjet da za svoju elju prikupi barem nekoliko
istomiljenica. Ubrzo ih je sakupila pet i zajedno su
prieene u Badnjoj noi 1597. godine. Uslijedila je
osmodnevna molitva i utnja nakon koje odluie
da kao zavjetovane redovnice u budunosti besplatno pouavaju djevojice.
edagoki plan Alix i njezinih redovnica ukljuivao je istou i svjetlost kolskog prostora te
radost uenica. Uz krasopis i raunanje bilo
je tu najvie onih predmeta to bi se u mnogo kasnijim vremenima nazvali domainstvo, ali i takvi su
kolski programi znaili mnogo u vremenu u kom
su nastali. U kongregaciji Nae Gospe (odobrenoj
1615. godine) prvo slubeno redovniko oblaenje
u uniformu dogodilo se u Nancyju 1617. Izbor poglavarice sljedee godine bio je oekivan: jednoglasno izabrana sestra Alix uzima ime Majka Terezija
od Isusa. Iscrpljena napornim radom umire u 46.
godini na glasu svetosti. Proi e vie od tri stoljea
da bi u ivotu i djelu s mnogim plodovima Majke
Terezije od Isusa papa Pio XII. prepoznao razloge za
proglaenje blaenom. Bilo je to u svibnju 1947.
SLOVO PO SLOVO
Izdanja
Franjevake
teologije
SARAJEVO (SR) Franjevaka teologija je
objavila nove brojeve asopisa Bosna franciscana i Bilten Franjevake teologije Sarajevo.
Bosna franciscana prati ve ustaljeni raspored poglavlja: Pogledi, Povodi,
Iz pisane zaostavtine, Kronika, Ocjene i
prikazi. Iz prvoga dijela Rasprave i lanci
izdvajamo lanak Jadranke Brni o nainu iitavanja imena Bojih u Bibliji; Heinz Theisen pie o egzistenciji religija te
nunosti novoga koncepta s obzirom na
interkulturalne granice; Petar Jele donosi ovei prilog o odnosu prvoga sarajevskog nadbiskupa Josipa Stadlera i bosanskih franjevaca; Zoran M. Jovanovi
ima lanak o lokacijama rimokatolikih
crkava i samostana u Beogradu u prvoj
polovici 18. stoljea. U Pogledima Radoslav Drakovi ponovno zamilja Jugoslaviju s posebnim naglaskom na Bosnu i
Hercegovinu. U poglavlju Povodi izmeu
ostaloga moe se proitati o Koromanovom susretu s poezijom, o pjesnikom
opusu Ante Stamaa, o imievom naenom Bogu, o posljednjoj knjizi Ivana
Supeka, o Tolstoju. Informativan je tekst
Marka Karamatia o fra Matiji Divkoviu i znanstvenom skupu u povodu 400
godina njegova Nauka krstjanskoga.
Vie od pola novoga broja Biltena odnosi se na kronologiju zbivanja na Franjevakoj teologiji, u Bosni Srebrenoj i
Crkvi, te o vanijim dogaajima u druumjetnosti,
tvu, kulturi i um
to marljivo prati i
Kabiljei Marko
M
ramati.
U
rama
poglavlju
p
Ref leksiR
jje lanci mogu se
proitati zapro
nimljivi prinim
jevodi o projevo
svjetiteljstvu,
svje
toleranciji,
o to
o civilizacibez Boga,
ji b
sjeanju i
o sj
pouavanju,
pou
znanosti, o
o zn
Francovu puu
Franc
i papinu
papi blagoslovu...
slovu.
Veliki brat rat
rki filozof Heraklit (6. st. pr. Kr.), inae predsokratovac, znamenit je po
izreci da je rat otac svega plemos patr pntn. Da je to investicija u koju se
mnogo ulae, a malo dobiva, znao je ve pjesnik Homer, a tragiar Eshil mudro
je uoio da u ratu najprije nastrada istina.
Naa rije rat, prisutna u raznim slinim oblicima u svim slavenskim jezicima, ima blizak rod i kod Grka: kad se njihova imenica ris svaa, pie velikim
slovom, tada imenuje Eridu, boicu svae i nesloge, onu koja je na svadbi kralja
Peleja i boice Tetide meu svatove bacila jabuku razdora (s natpisom: Najljepoj), za kojom se pojagmie boice Hera, Atena i Afrodita, a Paris je dade Afroditi, to b uzrok Trojanskoga rata. Germanski odraz iste rijei nalazi se u imenici
Ernst zblja, i mukom imenu Ernest, doslovno: ozbiljan. Eridin je roeni brat
bog rata Ares, ije pak ime izvorno znai onaj koji rui.
Rat se definira kao oruani sukob, a ta rije krije u sebi drevnu imenicu kob,
kojoj je prvotno znaenje srea (lovci i danas kau: Dobra kob!), a bliske su joj eng.
happen dogoditi se, i happy sretan; drugotno joj je znaenje openito sudbina,
a budui da su nju Slaveni kao i mnogi drugi narodi proricali prema letu ptica, kob
je dala ime kopcu, a nesretna sudbina dala je znaenje pridjevu koban.
Latini su od starije rijei duellum izveli svoj klasini pojam rata bellum, a da bi
se izbjeglo podudaranje s pridjevom bello (tal. bello, franc. beau lijep), romanski su
jezici za pojam rata preuzeli germansku odnosno franaku istoznanicu werra (rat),
tako da danas imamo tal. guerra, franc. guerre itd. Osim toga, rijei koji imaju veze s
ratom i vojnim zanatom u romanskim jezicima uglavnom su germanskoga podrijetla. Pojam rata u ostalim germanskim jezicima njem. Krieg, nizoz. krijg, norv. krig
itd. istoga je podrijetla kao i gr. hbris nasilje, uvreda. Armija je doslovno ona
koja je naoruana: od lat. armata preko franc. arme. Da je od umijea ratovanja
do umjetnosti samo korak je li i na to mislio Heraklit? pokazuju nae rijei
bitka i boj, koje su istoga porijekla kao i njem. Bille tesarska sjekira, odnosno
Bild slika, lik, a od naega staroga glagola vyti (loviti, tjerati) potjee ne samo
vojska i vojnik, nego i vojno dragan, dragi, u narodnim pjesmama.
Ivan NUJI
RODITELJIMA I DJECI Pria o prijateljstvu
Ljubav u kavezu
Pie: Dominika ANI
ihael je jo od malih nogu bio

opinjen pticama. U umarku
blizu bakine kue satima bi
sluao njihov pjev i promatrao im let. U
zimskim danima izraivao bi im kuice.
Imao bi ih na desetke objeene po vokama u vrtu i drugom drveu. Sakupljao
je i sliice razliitih ptica. Svi su to znali i donosili bi mu ih za njegovu zbirku.
Imao ih je na stotine i svakoj je nastojao
znati ime.
Robert, njegov prvi susjed, divio se
Mihaelu i njegovoj ljubavi prema pticama.
Pomagao mu je. Druili su se i meusobno razgovarali o svemu. Ponekad bi ga,
istina, ivciralo toliko Mihaelovo oduevljenje tim pernatim stvorovima i prianje
gdje se koja gnijezdi, zato ovako ili onako
pjeva, koje zrnje najvie voli jesti
Mihael bi gotovo sav svoj deparac

troio na hranu za ptice. Oduevljeno ih
je promatrao dok su brino i uporno sakupljale materijale za gnijezda, i sam bi
im donosio slamke, sijeno, vunu pa i blato pravio lastavicama. Pogledaj samo
oduevljeno bi govorio s kojom lakoom
ih krila nose prema suncu, prema nebu.
Ono to je Mihael doivljavao udesnim,
drugi su vidjeli kao obino i nevano.
Neke su ptice slijetale na Mihaelova
ramena, ak su mu iz ruku uzimale mrvice. Ali samo iz njegovih ruku. Ne i iz
Robertovih, iako je esto s Mihaelom elio hraniti ptice. Ovaj bi se razoarao to
k njemu ne slijeu. Ptice osjeaju tko
ih stvarno voli, a tko se samo pretvara da
ih voli naalio bi se ponekad Mihael.
Nije znao koliko to Robertu smeta. Ja
ih volim i vie od tebe promrsio bi Robert i ne znam zato meni ne dolete.
Nagovarat u ih ja radosno e Mihael
i spusti jednu grlicu na Robertovo rame.

Ali ona odmah poleti na stablo jabuke.
Moda ti moe voljeti neke druge ivotinje prijateljski e Mihael. Ne, ne
odluno odbi Robert ja elim voljeti
ptice kao i ti. I voljet u ih, a i one mene
promrmlja sebi u njedra. Voljet e me.
Milom ili silom!
Robert je malo pomalo poeo zavidjeti Mihaelu. Trudio se imitirati ga
u svemu. Izraivao je kriom kuice za
ptice iste kao Mihaelove, kupovati hranu,
dozivati ptice Ali to se vie trudio biti
poput Mihaela, manje mu je uspijevalo. I
bio je nesretan zbog toga.
Ptice bi dolijetale samo kad njega nije
bilo u blizini. Pojele bi hranu koju im je
ostavio i odletjele u Mihaelovo dvorite.
Tamo bi pjevale. U Robertovo srce se
uvukla nepodnoljivost prema Mihaelu,
ali to nije mogao ni sam sebi priznati.
Pred Mihaelom je i dalje glumio pri-
RODITELJIMA I DJECI
jateljstvo, a ovaj mu se, nita ne slutei,
povjeravao.
Robert je smislio opaki plan da bi se
Mihaelu osvetio to se tako slobodno i
lijepo vole on i ptice. Napravio je praku
i iz zasjede bi gaao ptice. Od vremena
do vremena po koju bi usmrtio, a onda
bi dolazio da s Mihaelom dijeli tugu i
sudjeluje u obredu zakapanja stradalnice.
Mihael nikada ne bi ni pomislio da bi ba
njegov prijatelj Robert bio ubojica ptica.
Vrijeme je prolazilo, a Robert je smiljao sve nove i nove zloe. Vrebao je Mihaelova slavuja Slavena, njegovu najmiliju
pticu. Postavio mu je zamku i zatvorio ga
u krletku. Sad si samo moj, Slavene
tepao mu je dok je ulazio u kuu. Sad
e samo za mene pjevati, a ja u te hraniti
najboljim zrnjem i mrvicama kolaa prislanjao je Robert glavu uz krletku dok se
uplaena ptica nogicama hvatala za icu.
Samo e meni pjevati ponavljao je.
Roberte, Roberte uspanieno je
zvao Mihael jesi li mi gdje vidio Slavena? Nema ga cijeli dan. Jutros mi je
doletio na prozor i vie ga nisam vidio.
Ne, ne znam promuca Robert nisam
bio kod kue. Hajde ta si se snudio.
Zar ne zna zato pticama slue krila
govorio je Robert da lete, lete i odlete
potapa ga po ramenima vratit e se.
Moda mu je dojadilo da ga toliko pazi
smiljeno e Robert.
Sav tuan otiao je Mihael traiti svog
ljubimca, a Robert mu se smijao iza lea.
Slavuj Slaven sad je moj plijen pomisli mene e razveseljavati i svako jutro
buditi. Ali Slaven je u krletci tuno pognuo glavu i utio. Nije se pomicao. Robert mu je donio najistije zrnje, ali on
ni da okusi. Poeo mu je tepati, ali bi se
Slaven samo okrenuo na drugu stranu i
skrio glavu meu perje. Robert mu nije
mogao vidjeti ni oi jer ih je zaklopio.
Sve je mogue pokuao, ali slavuj ni da
se pomakne. Odjedanput mu je i perje
poelo otpadati i pomaljala mu se koa.
Ti, odvratna ptiurino bijesno je govorio Robert ili poni pjevati ili u te
izbaciti. Donio je ak CD sa snimljenim
pjevom slavuja i navio mu da slua kako
bi ga potakao da zapjeva. Ali sve je bilo
uzalud. Slavuj je samo tuno venuo.
Jednoga jutra Robert iznese krletku
u dvorite i istrese polumrtvog slavuje iz
nje. Nije se ni okrenuo. Slavuj se posljednjim snagama uspravi na tanke noice i
poleti preko ograde u Mihaelovo dvorite. Sleti na njegov prozor i jedva ujno
zapjeva. Mihael skoi iza stola. Otvori
prozor. Na dlan mu klonu prestraena
draga ptica.
Kuica za ptice
U
hladnim zimskim danima malo se poigrajte i izradite kuicu za ptice koja
vas nee gotovo nita kotati osim dobre volje. A pri tom moete razvijati svoju
kreativnost i uivati.
Potreban materijal: prazne plastine

boce od vode ili soka. Jedna od 5 litara a
druge manje, skalpel, ica ili konop, kare, komad stare tkanine, upalja, pitolj
za toplo lijepljenje.
Postupak rada: Na sredini boce napravimo mali otvor tako da odrezani
dio savijemo prema dolje i kratko ispod
njega stavimo upalja ili svijeu. Pomou
pitolja za toplo lijepljenje zalijepimo komade tkanine unutra u bocu. Unutra moemo staviti i komade stiropora ili slame.
Od drugih boca (zelenih kao na slici) izreemo dijelove za krov kuice. Najprije odreemo vrh i dno boce, a onda ostatak uzdu na nekoliko komada, veih i
manjih. Na svakom od njih napravimo rupice
kroz koje emo provui tanku icu ili konop i
privrstiti ih oko velike boce. Prethodno emo
svakom dijelu upaljaem ili svijeom malo spaliti otre rubove. (Toplinom e se plastika skupljati prema unutra i tako oblikovati neobian
pokrov.) Kad smo sve privrstili, na vrh zalijepimo dno male boce. Time je naa kuica za
ptice gotova.
Ako kuicu neemo izlagati kii, dijelove moemo lijepiti i vruim ljepilom; ako e pak biti
u dvoritu, onda za uvrivanje koristimo icu
ili konop.
Dajmo mati na volju i napravimo svojim pticama sklonita.
FRANJEVAKA OBITELJ Konice i rjeenja
A nakon Frame... FSR!

Trebamo neprestano
imati u mislima
da smo jedna obitelj,
iji lanovi su
duni podupirati
jedni druge. Ovi
stariji svojim
iskustvom hrabriti
mlae, a mlai
poletom i
kreativnou starije
Pie: Ivana VIDOVI
posljednje vrijeme esto se

meni bliski framai ale kako
sam ve stara i da mi je vrijeme
za Franjevaki svjetovni red. Pa dobro,
istina je da ve imam dug sta u Frami i
da nekad razmiljam i o FSR-u. No, uvijek se misli vrate na onu zanesenu mladost i radost framaa i FSR koji sve vie
stari. Onda shvatim da su ta moja razmiljanja uzrono-posljedina. Mi, framai,
ne damo se otrgnuti od svoje mladosti i
radosti, te otii u FSR, pa kako onda da
FSR postane mlai?!
Veza FSR-a i Frame. Generalne konstitucije FSR-a kau kako se FSR smatra
odgovornim za Framu, te da Frama Pravilo FSR-a treba smatrati dokumentom
nadahnua. U Statutu Frame stoji da
Franjevaku mlade ine oni mladi koji
se osjeaju pozvani od Duha Svetoga da
u bratstvu ostvare iskustvo kranskog ivota produbljujui vlastito zvanje u krugu
Franjevakog svjetovnog reda. Dakle, i jedan i drugi dokument jasno impliciraju
kako je Frama neraskidivi dio FSR-a, i
kao takva mjesto je gdje mladi, uz pomo
i potporu FSR-a, produbljuju svoje zvanje, to ih i same moe odvesti u FSR.

Danas se esto spominje jo jedna veza: istodobna pripadnost Frami
i FSR-u. Svi znamo da u Statutu Frame
stoji da frama moe biti mlada osoba od
15 do 30 godina. Ukoliko u tom razdoblju frama osjeti poziv za ivot u FSR-u,
moe istovremeno biti i zavjetovani lan
FSR-a i lan Frame. Bitno je da u toj istodobnoj pripadnosti, frama zavjetovan
u FSR-u podjednako sudjeluje u aktivnostima oba bratstva, s tim da njegove
aktivnosti mogu biti vie usmjerene k
Frami. Npr. Vijee FSR-a moe ponuditi
mladom zavjetovanom svjetovnom franjevcu da bude bratski animator u Fra-
mi. Svojom ulogom bratskog animatora,

on moe direktno svjedoiti to znai biti
svjetovni franjevac, pribliiti framaima
FSR i poticati u njima traenje vlastitog
poziva. Zasigurno da bi u tim sluajevima naa bratstva FSR-a postajala mlaa,
a Frama postala mjesto gdje mladi kroz
formaciju otkrivaju elju da svjedoenje
vjere u duhu sv. Franje nastave kroz cijeli
svoj ivot u bratstvu FSR-a.
Korak naprijed ili nazad dva? Kad
razmiljam kamo plovi ovaj brod nazvan Frama, i to je vanije, kamo plove framai u tom brodu, javljaju mi se u
glavi dva scenarija, temeljena na stvarnom ivotu. Prvi govori o tome kako
FRANJEVAKA OBITELJ
tetu zavrava drukije: obino imamo

toliko gradiva za nauiti, spremamo
ispite i dan i no, i naprosto nemamo
vremena doi na tjedni susret Frame,
koji traje sat vremena. Da ne priam
o aktivnostima izvan susreta. Tako da
studentski ivot u Frami esto prije i
zavri nego to je poeo. Unato tome,
nae studentske Frame ipak imaju dosta lanova, i vrlo su aktivni. Ali se i oni
izgube po zavretku studija.
framai mogu otii u posjet mjesenoj

skuptini FSR-a. Kada smo ve upoznali
FSR, i moda ve razmiljamo o ulasku,
javlja se strah od zavjeta konica broj
3. Svjesni smo da zavjeti imaju svoju teinu, i teko se odluujemo tako snano
vezivati za neto. Rjeenje broj 3: Prvi
korak stupanja u FSR nisu zavjeti. Istodobnim bivanjem dijela i Frame i FSR-a
prua nam se mogunost da promislimo jo jednom je li takav nain ivota
za nas i elimo li nastaviti nasljedovati
Krista po primjeru sv. Franje u bratstvu
FSR-a. Ovaj period moe nam pomoi
da lake napustimo Framu i krenemo
u svijet odraslih. Trebamo se usuditi i
pustiti da nas vodi Boja volja.
to nas koi da napravimo korak

naprijed? Konica broj 1: Kada framau spomenete FSR, on pred oima ima
skupinu starih osoba. Tako je Frama za
mlade, a FSR za stare. U Frami se pjeva,
plee, putuje, a u FSR-u se moli krunica (kao da je i krunica samo za stare!).
Moemo rei da su to predrasude, ali
moramo priznati i da je to realno stanje
naeg FSR-a, neka mi oprosti nekolicina
mlaih FSR-ovaca. Ali bez nas, framaa,
taj FSR e teko postati mlai. Rjeenje
broj 1: Da bismo razbili tu sliku o sta-
Vrijeme da iz teorije preemo u praksu.

Na kraju, ne bih voljela da cijelo ovo
razmatranje ostane u sjeni starog FSR-a
i mlade Frame, ili kritike nedovoljne
povezanosti ova dva bratstva. U posljednje vrijeme dosta su stasala oba
i djeluju punom parom. Sve je ee
tema sastanaka, skuptina i vijea jaanje veze izmeu FSR-a i Frame. Trebamo krenuti manjim koracima k veem
cilju. Razbiti predrasude i probiti zid
koji nas koi. Organizirati zajednike
susrete, izabrati predstavnike FSR-a
Hoemo li?
S malo volje i uzajamnog prihvaanja, uz uvijek

prisutne misli o zajednikim korijenima i motivima
djelovanja, mi framai moemo uploviti u luku FSR-a.
Oni ekaju na nas pa hoemo li?
mladi framai, po zavretku srednje

kole, ukoliko ostanu u svom mjestu,
oni koji imaju sree nau posao, napuste Framu, jer su tada ve prestari i u
Frami su neki novi klinci. Drugi scenarij je upis fakulteta i eventualno nastavljanje ivota u Frami u novom mjestu
prebivalita (a rijetki su koji nastave,
vjerujte iz iskustva!). Pria na fakul-
rom FSR-u, moramo se bolje upoznati

s njim. Tu na program dolazi formacija,
kao konica broj 2. Nae Frame su vrlo
aktivne, iz dana u dan raste i broj bratstava, i lanova u njima i njihovih aktivnosti. Na tjednim susretima se obrauju
razliite teme, organiziraju predavanja,
radovi u skupinama, diskusije... Ali,
usudit u se napisati, malo ima sistematske formacije: na to obratiti panju
framau u periodu inicijacije do primanja u Framu, od primanja u Framu
do obeanja i dalje... Rjeenje broj 2: Ne
moramo izmiljati toplu vodu, sve nam
je koncizno objanjeno u knjiici Put
franjevakog poziva. Izmeu ostalog,
u njoj se preporuuje da se formacija
framaa u periodu obeanja temelji i
na upoznavanju Pravila i Generalnih
konstitucija FSR-a. Da bi nam bilo zanimljivije, moemo pozvati lanove FSR-a
da animiraju jedan na tjedni susret, ili
za Framu i obrnuto. Trebamo neprestano imati u mislima da smo jedna

obitelj iji lanovi su duni podupirati jedni druge. Ovi stariji svojim iskustvom hrabriti mlae, a mlai poletom
i kreativnou starije.
Veliku ulogu tu mogu imati i duhovni asistenti Frame i FSR-a. Za poetak
oni mogu biti poveznica izmeu dva
bratstva, te sugerirati i jednima i drugima kako se pribliiti. Duhovni asistenti
Frame zajedno s lanovima Vijea koji su
odgovorni za formaciju trebaju gurati
i teme o FSR-u, nalaziti slinosti u bratstvima i promicati te slinosti.
Sad se vratimo na temu kamo plovi
brod framaa. S malo volje i uzajamnog
prihvaanja, uz uvijek prisutne misli o
zajednikim korijenima i motivima djelovanja, mi framai moemo uploviti u
luku FSR-a. Oni ekaju na nas pa hoemo li?
KRUH SVETOG ANTE
Meunarodni dan volontera

G
eneralna skuptina UN-a proglasila

je 5. prosinca Meunarodnim danom volontera kao podsjeanje na dan
kada je 1970. stvoren Program UN-a.
Europska komisija je godinu 2011. proglasila godinom volonterizma s ciljem
poveanja ove vrste rada i jaanja svijesti
o njegovoj vrijednosti. U Sarajevu je 3.

prosinca prigodnim cjelodnevnim programom obiljeen ovaj dan. Jedanaest
lokalnih organizacija civilnog drutva,
zajedno s HKO Kruh sv. Ante, koje rade s
mladima na podruju Kantona Sarajevo i
Grada Istono Sarajevo, uz podrku Programa volontera UN-a u BiH, zajedno s
volonterima iz BiH i est zemalja Europe
i svijeta, proslavili su ovaj praznik. Volonteri su krenuli od Vijenice i proetali
glavnim ulicama grada, uz pratnju Sarajevo Drum Orchestra, do Trga djece Sarajeva gdje su napravili milenijsku fotografiju. Cilj organizatora je da iroj javnosti
predstave i promoviraju principe volonterizma, te da iskau zahvalnost svim
volonterima koji se aktivno ukljuuju u
svakodnevne aktivnosti i time ine bh.
drutvo boljim mjestom za ivot.
Sandra ZAIMOVI
Mediji u procesu pomirenja

TRAUMA CENTAR I HKO KRUH SV. ANTE
e u periodu prosinac 2011. oujak
2012. godine realizirati projekt Medijski doprinos procesu pomirenja. Cilj
projekta je senzibilizirati graane BiH
putem radio-emisija o faktorima koji
produbljuju traumu i doprinose destabilizaciji drutvene zajednice u procesu
stvaranja i prenoenja informacija koje
su znaajne za proces izgradnje mira i
pozitivnih drutvenih promjena.
Ukoliko elimo raditi na izgradnji mira, posebno se moramo osvrnuti
Podjela boinih
paketia za djecu
KRUH SV. ANTE ORGANIZIRAO JE
17. prosinca, uz prigodni
program, podjelu 250 boinih paketia za djecu iz
Sarajeva. U prepunoj sali
Franjevakog meunarodnog studentskog centra, nazonima se obratio
fra Mato Topi, proelnik
za karitativnu i socijalnu
djelatnost
Franjevake
na edukaciju onih koji imaju jedan od

najveih utjecaja na stvaranje i prijenos
informacija graanima mediji. Iz tog
razloga krenuli smo u realizaciju etiri
edukativne radio-emisije u kojima emo
nastojati graanima BiH pojasniti mehanizme koji podrivaju meuetniku netrpeljivost i naine ponovnog uspostavljanja povjerenja meu istim. Podrku
za realizaciju projekta Medijski doprinos
procesu pomirenja dobili smo od Federalnog ministarstva kulture i sporta, koje
je prepoznalo vanost govora o ovoj problematici, na emu smo im zahvalni.
Mirela UMAN
provincije Bosne Srebrene, toplo pozdravio roditelje i njihove maliane i estitao

im nastupajue blagdane. Uslijedila je
boina pjesma u izvedbi fra Mirka Majdandia i prateih lanova, te predstava
za najmlae. Nakon predstave, Djed Boinjak je uz pomo glumaca iz predstave podijelio uzbuenim malianima poklone, te smo na taj
nain uspjeli najmlaima
pribliiti tematiku darivanja, primanja i pomaganja
blinjima.
Ivona PIPLICA-PARA
Pomo ugroenima
u vrijeme blagdana
POSKUPLJENJE NAMIRNICA,
nizak ivotni standard, male plae i veliki postotak nezaposlenosti
mnoge je graane doveo na rub
egzistencije i natjerao ih da pomo
trae u vladinim i nevladinim organizacijama. Naa je Organizacija
od rujna mjeseca zaprimila preko
350 molbi u kojima osobe trae
materijalnu i financijsku pomo.
Mnoge od tih obitelji su bez ikakvih primanja. Naalost, zbog openito loe ekonomske situacije i
Kruh sv. Ante u zadnje dvije godine
ima znatno umanjen priliv donacija i sredstava za pomo ugroenima. Zbog toga smo u mogunosti pomoi mnogo manjem broju
ugroenih obitelji nego to smo to
inili ranije. Kruh sv. Ante je 20. i
21. prosinca podijelio pakete hrane i higijenske setove obiteljima iz
Kiseljaka, Fojnice, Gromiljaka, Busovae, Travnika, Ilijaa i Sarajeva,
a koje su zatraile pomo. Vrijeme
blagdana je uvijek i prigoda da mislimo na one koji ive u neimatini
i koji ih ne mogu dostojno proslaviti. HKO Kruh sv. Ante, uz pomo
dobrih ljudi, nastoji unijeti bar
traak radosti u njihove sredine i
pokazati da ima uvijek onih koji
imaju osjeaja i ljubavi za potrebe
blinjega.
Ivona PIPLICA-PARA
KRUH SVETOG ANTE
Kruh sv. Ante u Kufsteinu

S
ocijalna situacija u naoj domovini

vrlo je bremenita. Nesloga, nemogunost dogovora oko najnunijih, vitalnih stvari, kao to je npr. formiranje
dravne vlade, ine je iz dana u dan sve
teom. Ako se k tome pridoda gospodarska kriza u svijetu i sve manje zanimanje svjetske javnosti i donatora za BiH,
ne moemo s puno optimizma oekivati
uskoro bolju budunost.
Svjesni te injenice, ravnatelj HKO
Kruh sv. Ante (fra Stipan Radi), dvoje djelatnika (Jelena Damjanac i Davor
Majstorovi) i tajnik Provincije fra Janko uro, na prvu nedjelju doaa bili
su gosti u Kufsteinu (Austrija), upa
sv. Josipa, gdje su upoznali vjernike te
upe s karitativnom djelatnou HKO
Kruh sv. Ante i trenutnom situacijom
u BiH. Prezentaciji su nazoili vjernici
Hrvati i Austrijanci, nekoliko bosanskih
franjevaca i generalni vikar biskupije iz

Salzburga. Veina ih je bila iznenaena
raznovrsnou i dobrom organizacijom
karitativne djelatnosti. Loa gospodarska i socijalna situacija, s kojom su se
ukratko upoznali, motivirala ih je da
pokuaju organizirano djelovati, kako
bi se to efikasnije pomagalo potrebitima. upnik fra Kristijan Montina, kao
vrlo ljubazni domain, iskazao je veliku
elju i spremnost da bude na elu svih
pozitivnih inicijativa. Razmatra se mogunost registracije podrunice HKO
Kruh sv. Ante u toj upi, kako bi karitativna djelatnost dobila institucionalni
oblik i ujedno omoguio laki pristup
razliitim fondovima unutar Austrije
i EU. Ljubazni domaini nisu iskazali samo veliku gostoljubivost, nego su
odmah konkretizirali svoju elju da
pomognu. Te nedjelje organizirali su
uobiajeni boini bazar, a iza prezentacije druenje. Dio prihoda od bazara,
kao i dio dobrovoljnih priloga nazonih
(1.650 ), darovali su za socijalne projekte HKO Kruh sv. Ante. Uvjeren sam
da u budunosti samo malim koracima
moemo ostvariti velika djela pomoi
blinjima u nevolji, jer veliki donatori i
velike donacije nemaju vie plodno tlo u
BiH. Uz iskrenu zahvalnost i dareljivost
domainima, posebno zahvaljujemo fra
Kristijanu Montini, bez ije inicijative i
spremnosti ne bismo mogli uiniti ovaj
prvi korak.
Stipan RADI
Kruh sv. Ante u suradnji s Narodnom

kuhinjom Stari Grad u Sarajevu, 29. 11.
pomogao je socijalno ugroene graane
Varea podjelom 100 paketa hrane i higijenskih setova.
Od 8. do 11. 12. fra Stipan Radi, ravnatelj HKO Kruh sv. Ante, boravio je u
Hrvatskoj katolikoj misiji u Klagenfurtu u ispomoi. Bila je to prigoda da zaI Z PR V E
R
O
M
AN
H KO
TE
E
UK
PO
UH
S V E TO
Kronika djelatnosti
hvali vjernicima te misije (Klagenfurt,
Wolfsberg, Villach i Spital) na redovitom
i ustrajnom pomaganju socijalnih projekata nae Organizacije.
14. 12. u Vrhbosanskoj nadbiskupiji,
pod predsjedanjem pomonog biskupa
Dobroinitelji
za mjesec prosinac 2011.
Za socijalne projekte:
HKM Aachen (fra Franjo Trogrli) 500
HKM Wollongong
1.000 AUD
HKM Krefeld (fra imo Grgi)
150
HKZ Waiblingen
500
Mato Topi, Njemaka
100
Ivana Cabric, Kanada
200 CAD
Ladislav K., Zenica
50 KM
Ljuba Vui, Njemaka
100
Za Puke kuhinje:
Federalno ministarstvo
financija
Kanton Sarajevo
N. N., Livno
Podravka d.o.o., hrana
10.000 KM
2.878,61 KM
100 KM
21 kg
Za Terapijsku zajednicu Izvor:

Ministarstvo za raseljene
osobe i izbjeglice FBiH
32.789,40 KM
(kupovina dodatnih
poljoprivrednih strojeva)
Ministarstvo za raseljene
osobe i izbjeglice RS-a
21.000 KM
(nabavka sadnica voa)
Ministarstvo financija FBiH
4.000 KM
Donacije u robi:
Pokustvo, odjea, obua:
Amici di don Maurizio
Pomo za samopomo,
Njemaka
Za djeje paketie:
Podravka d.o.o.
Kra
Coca-Cola
15.975 kg
10.400 kg
150 kg
5,4 kg
273 kg
Pere Sudara, odran je sastanak ravnateljica djejih vrtia katolike provenijencije. Sudjelovale su i ravnateljice naih
vrtia/igraonica iz Busovae i Viteza. Sve
vrtie mo re iste brige: problem financiranja. Trebalo bi to urnije iznai put do
sufinanciranja od strane nadlenih institucija, budui da su to djeca roditelja koji
rade i daju svoj doprinos iroj drutvenoj
zajednici.
Humanitarno-karitativna organizacija KRUH SVETOG ANTE Franjevake provincije Bosne Srebrene Zagrebaka 18, BiH - 71000 Sarajevo
Tel: +387 33 81 22 42; 71 11 21, Fax: +387 33 71 11 20 e-mail: k.s.ante@bih.net.ba Transakcijski rauni: UniCredit bank d.d. 3383202267235329
INTESA SAN PAOLO Banka Sarajevo 1549995000405634 Devizni donacijski rauni: UniCredit bank d.d. 48-32-92993-8 - S.W.I.F.T: UNCRBA22
IBAN: BA393383204892993804 INTESA SAN PAOLO Banka Sarajevo 533-71200-400055 - S.W.I.F.T: UPBKBA22 IBAN: BA391549995000405634
Antoniusbrot e.V. Sparkasse, Rhein-Neckar Nord Konto Nr. 33176007 BLZ 67050505 Antoniusbrot Schweiz PC 87-119122-9
akcija
Svjetla rijei
Kap dobrote
DAROVATELJI OD
PROLOGA MJESECA
ZA FOND
Viktorija Vijaki, Oevija
Ljubica Baban, Kiseljak
N. N., eravac
imo Bakula, Kiseljak
Melita Rako, Vitez
Ivo Podhorsky, Zagreb
Andrija i Ljubica Marki, Njemaka
Renata Pranje, vicarska
Zdravko i Lucija Miji, vicarska
Stipo i Dragica Breljak, vicarska
Franjo Raji, vicarska
Kata Pranjkovi, Njemaka
Petar i Slavica Karajica, Njemaka
40 KM
40 KM
20 KM
50 KM
100 KM
120 HRK
40
100 CHF
50 CHF
100 CHF
100 CHF
50
50
Josip i Zrinka Crnov, Njemaka

Nikola i Iva ari, Njemaka
Ivan Udovii, Njemaka
Molitvena zajednica
iz Krefelda, Njemaka
N. N., Sarajevo
Karolina Pavlovi,
predsjedateljica Doma naroda FBiH
100
20
200
165
100 KM
500 KM
ZA LJILJANU KRAJNC
Franjo oga, Zagreb
400 HRK
ZA OBITELJ MARAS
Anica Stojanovi, Njemaka
100
ZA IVANU KAI-PIPLICA
Melita Rako, Vitez
50 KM
ZA TAMARU STAREVI
Melita Rako, Vitez
50 KM
ema nita
it ljljepe
nego u ttoplili
ni doma i u zajednitvu dragih
ljudi gledati kako pejza dobiva
svoje novo, snjeno ruho. Da bi ugoaj
bio potpun, sestra Anelka nudi i nova
dva zimska recepta: punjene krumpire i
laganu baklavu. Stoga, primite se posla i
obradujte svoje najmilije!
PUNJENI KRUMPIR
Potrebni sastojci:
4-5 velikih krumpira ili vie manjih
1 osrednja glavica crvenog luka
10-15 dag suenog peka
10 dag sira gauda
ili nekog drugog koji se topi
2 lice zainskog bilja
(moe i zamrznuto ili sueno)
vegeta, sol, papar
PRIPRAVA. Krumpir ogulite, operite i

razreite na polovice. Otrim noem ili
liicom izdubite im sredinu, pospite zainima i stavite u namaen lim da se pee
u dobro ugrijanoj penici oko 40 minuta.
Izdubljeni dio krumpira stavite kuhati u

malo posoljenoj vodi. Za nadjev luk izreite na kockice i prite ga na maslacu ili
nekoj drugoj masnoi. Od peka nareite
nekoliko tankih nitica i ostavite sa strane
pa ete to poslije staviti preko krumpira.
Preostali dio peka izreite na kockice i
stavite u luk da se sve zajedno pri dok ne
porumeni. Kad je gotovo, skinite s pei.
Sir izribajte na sitni ribe. Od kuhanog
krumpira napravite pire, mikserom ga
izmijeajte da bude bez grudica. Polovinu izribanog sira stavite u pire krumpir,
a drugu polovinu pomijeajte s lukom i
pekom. Po ukusu dodajte zaine i zainsko bilje. Kad je krumpir peen, izvadite
ga iz penice i u svaki dodajte po licu
nadjeva. Pire krumpir stavite u vreicu za
RECEPTI SESTRE ANELKE
ukraavanje
k
i natrcajte
ga preko nadjeva.
Na kraju, povrh svega, postavite po jednu
N
niticu peka. Krumpir ponovno vratite u
penicu da se sve zajedno jo malo zapep
e. Kad je gotov i dok je jo vru, posluite
gga uz salatu od kiselog kupusa, uz mladi
ssir s vrhnjem ili uz ovji sir.
PRIPRAVA. Jaja razdvojite na bjelanjke i

umanjke pa najprije umutite bjelanjke u
vrsti snijeg dodajui mu eer licu po
licu. Kad je snijeg dobro vrst, dodajte
i umanjke. U biskvitnu smjesu najprije
umijeajte
griz i orahe, a na kraju slatumij
ko vrhnje
koje ste umutili u lag. Jabuke
v
ogulite
ogul i izribajte na krupniji ribe. Umijeajte
jeaj u njih groice, cimet, vaniliju
i limunovu
koricu. Prvi list premaite
lim
s pr
pripremljenim nadjevom i poklopite
drugim,
opet premaite nadjevom i podrug
klopite
klop treim listom. Trei list takoer
premaite
biskvitnim nadjevom i pospite
prem
treinu
trei nadjeva od jabuka. Listove savijte
u ro
roladu i odmah prenesite u odgovarajui lim. Tako radite i s preostalim listovima sve dok ne utroite listove i nadjev.
Baklavu
stavite da se pee na srednjoj
Bakl
temperaturi
oko 40 minuta. Kad je peetemp
na, n
neka se malo ohladi pa je toplu zalijte
kuhanim
eerom.
kuha
Za
Z sirup prelijte eer s vodom, dodajte limun izrezan na kolutove i kuhajte
oko 15 minuta na laganoj vatri. Skinite
s pe
pei i toplim sirupom zalijte baklavu,
a ka
kad se baklava sasvim ohladi, izreite i
posluite.
posl
LAGANA BAKLAVA
Potrebni sastojci:
9 listova jufke za baklavu
6 jaja
5 lica eera
4 lice bijelog griza (penina krupica)
15 dag sitno mljevenih oraha
5 dag rezanih oraha
2 jabuke
5 dag groica
2 dl umuenog slatkog vrhnja
ribana korica od limuna
1 vanilija
pola liice cimeta
Za sirup:
kg eera
6 dl vode
pola limuna
NAI POKOJNICI
na prostoru Jugoslavije (1962) u kliniku praksu uvodi
kuldoskopiju i laparoskopiju (u to vrijeme nazvanom
celioskopija).
Od 1992. do 1997. bio je lan Direktorija Klinikog centra Univerziteta u Sarajevu. Umirovljen je
1998. od kada je radio kao savjetnik na Ginekoloko
akuerskom odjeljenju Ope bolnice Prim. dr. Abdulah
Naka u Sarajevu.
Sreko imi
Tvoja djeca: Ivica, Drago i Dragana,

Vlado, Stipo, Mato i Pero
FENA
(19292011)
Istaknuti nauni radnik, specijalist ginekologije i akuerstva i redovni lan Akademija nauka i umjetnosti BiH
(ANUBiH) Sreko imi preminuo je 16. prosinca 2011.
imi je roen 1929. u Travniku. Diplomirao je na
Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu 1954,
specijalistiki ispit iz ginekologije i akuerstva poloio
1961. na Ginekoloko akuerskoj klinici Klinikog centra Univerziteta u Sarajevu.
Radi strunog usavravanja boravio je na klinikama u Ljubljani, Gracu, Beu, Mnchenu, Hamburgu,
Kielu, Stockholmu, Londonu i Oxfordu.
Za asistenta na Katedri za ginekologiju i akuerstvo izabran je 1961, za docenta 1968, za vanrednog
profesora 1974, za redovnog profesora 1982, a za
profesora emeritusa izabran je 1998. Bio je direktor
Ginekoloko-akuerske klinike od 1974. do 1994. Prvi
Kad moja majka

spusti krhke umorne ruke
na zemlju, na vreli kamen,
na uzoranu njivu
to se jo dimi pod veernjim suncem,
ja ujem kako jedno cijelo stoljee, kako
jedna beskrajna rijeka...
kako rijeka od sna i od ivota
huji nad ovim svijetom
(I, to je poetak pjesme)
Kad uljevite ruke moje majke dotaknu
grumen crne zemlje,
na ispucaloj i ednoj ledini ili na kamenoj
ploi,
ve sutradan njiu se zrela ita, kao
uzavrelo more.
(I, to je gotova pjesma)
Kad, pred zalazak sunca, ruke moje majke,
kao splet korijenja, prekriju
zemlju,
ja onda jasno vidim, i oitavam, kao na dlanu,
sve puteve
i sva raskra
i sve smrti
kojima sam proao i kojima mi je proi
u oluji, u lancima, i u svim drugim nevoljama.
U onima koje su prole, i u onima
koje mi tek kucaju na vrata.
(I, to je sad oprotajna pjesma)
Anelko VULETI
uz sudjelovanje sveenika fra Ive Markovia, fra Mate

Topia, don Josipa Majia i don Vlade Pranjia, te velikog broja roaka, prijatelja, susjeda i poznanika i iz
kruga drugih vjera.
Nosimo te u srcima, majko, zahvalni za tvoje veliko
djelo, vjeru i dobro koje nama sedmero prui i usadi.
U SPOMEN
Ana Lovrinovi r. Bari
Ilija Luki
(19302011)
(2010)
Nakon kratke bolesti umrla je Ana Lovrinovi, roena

Bari, 4. studenoga 2011. u travnikoj bolnici. Sahranjena je 6. studenoga na groblju Slimena, upa Dolac
kraj Travnika. Sprovod je vodio upnik fra Drago Pranje
S ljubavlju i potovanjem,
supruga Josipa, kerke Mirjana i Irena
Ruke moje majke
OSVRTI
Nastavak s 5. stranice
pod eljeznom zavjesom i meu preteama II. vatikanskoga
koncila u podruju ekumenizma, meureligijskog i uope drutvenog dijaloga.
Na slian paualan i nepastirski nain biskupi doslovno piu
i o nekim nepotrebnim unutarcrkvenim proturjejima odnosno nesuglasicama izmeu redovite crkvene hijerarhije, pa i
same Svete Stolice, s jedne i jednoga (manjeg) dijela neposlunih redovnika franjevaca s druge strane. O kakvim je proturjejima ili nesuglasicama rije, o tome se nita ne kae. Je li
rije o dogmatskim pitanjima, pitanjima vjere i morala, o crkvenoj disciplini, ili o pitanjima odnosa neposlunih franjevaca
prema crkvenoj ili nacionalnoj politici i stranci? Je li u nespomenutim nesuglasicama rije o tome da netko autoritet Crkve
prisvaja iskljuivo za svoje miljenje, kada to, prema Koncilu, u
takvim sluajevima nikome nije doputeno? (GS, br. 43). Ni o
tome nema rijei. Posve je, meutim, jasno i dovoljno kazano:
zna se ima neposlunih redovnika franjevaca. itateljima i
vjernicima, ako ve dosad ne znaju tko su oni, ostavljeno je da
ih sami pronau i na njih ukau!
U analizi dananjega loega stanja katolika u BiH, posebno
u dvije biskupije, banjolukoj i vrhbosanskoj (o brojanom po-
U daljnjoj analizi dananjega stanja katolika u svijetu i kod nas,

u tom novom posvjeivanju dananje zbilje, na posebnom mjestu biskupi, gotovo s apokaliptikim tonom, istiu dvije nove
poasti koje prijete katolicima: demografski pad katolika u BiH
i nove kulturoloke izazove postmodernizma: pitanje relativiziranja duhovnih i vjerskih vrednota, apsolutne istine, transcendentnoga uporita, objavljenih istina. Ukazuje se posebno
na poast individualizma i kulturu dobrog osjeanja u kojoj se
stvara svoga boga, svoja moralna pravila i svoju religiju. Poslanica, meutim, u dosta izdiferenciranoj analizi postmoderne i novih znakova vremena nigdje ne navodi nacionalizam,
najbezboniju svjetovnu (sekularistiku) ideju u srcu vjere. Zar
oboavanje nacije ne pripada jednom od najteih oblika suvremenog ateizma, ako se, kako kae Koncil, oznaka samoga apsolutnoga dobra neopravdano pridaje nekim ljudskim dobrima,
tako da ona onda zauzmu Boje mjesto? (GS 19). U poslanici
nema ni spomena, a to za pastoralno djelovanje i autoevangelizaciju u BiH uope nije beznaajno, o tome to nai katolici
podrazumijevaju pod domoljubljem, na koju se domovinu (dravu) ono odnosi na Hrvatsku ili Bosnu i Hercegovinu, kao
i moe li hrvatsko rodoljublje postati nacionalizam. Naime,
kritiki se nigdje poslanica ne osvre na sakraliziranje nacionalistike politike od strane crkvenih ljudi, ne, dakle, samo na ono
poznato izjednaavanje nacionalnog i vjerskog (Hrvat=katolik),
nego na naciju kao vrhovno boanstvo novoga moloha na
KTA
Razumljivo je da ovakvi dokumenti ne mogu

izbjei naelnost i odreenu uopenost, ali ne onu
kojom e se skrivati ili preuivati cjelovita istina.
Temeljno pastoralno naelo korelacije, suodnosa izmeu
Isusova evanelja i znakova vremena, Isusa Krista, njegove
poruke i dananjega ovjeka, na to se pastoralno-teoloki
posve utemeljeno poziva poslanica, ipak je trebalo
dosljednije i vjerodostojnije provesti
veanju Hrvata u dijelovima mostarsko-duvanjske biskupije ni

slova!), tek se samo djelomino ukazuje gdje lee uzroci za takvo
katastrofalno stanje. Poslanica iznosi mnoge statistike podatke
o muenicima, o stradanju, zlostavljanju i rastjerivanju katolika, ruenju crkava i svetita u prolom ratu. Opisuje dananje
porazno stanje katolika u BiH (nigdje se izrijekom ne kae da je
to stanje u biti najgore u Bosni i za bosanske Hrvate i katolike).
eli li se tim redanjem patnje, koja inae zna umanjiti rasuivanje, umai racionalnoj analizi tako da uzroci ostanu neimenovani i sve se zaogrne koliinom poraza i stradanja? Ili se ti uzroci
ne ele znati ili se pred njima zatvaraju oi radi nekog eventualnog mira? U svakom sluaju ni aluzije na suodgovornost, ni rijei o tome da se ba u duhu koncilske pastoralne konstitucije
o Crkvi u suvremenom svijetu (kojom zapoinje ova poslanica)
makar spomene sukrivnja i suodgovornost vlastite, hrvatske
politike za fiziko iskorjenjivanje, etniko ienje i humano
preseljenje katolika i Hrvata, ali i drugih u ovoj zemlji. Ni rijei
o tome da su neki hrvatski politiari, katolici, i sveenici vie
zakrivali lice Boga, nego ga otkrivali, dakle da smo i sami suodgovorni za svoje loe stanje.
naciju-boga, protiv kojeg je, kao krajnje opasno suvremeno

bezbotvo u krilu kranstva i katolianstva, tako proroki dizao
glas, nazivao zlo pravim imenom, papa Ivan Pavao II. u svojim
govorima kao i za svojih posjeta Bosni i Hercegovini, a na koga
se poslanica tako rado ali selektivno poziva.
Razumljivo je da ovakvi dokumenti ne mogu izbjei naelnost
i odreenu uopenost, ali ne onu kojom e se skrivati ili preuivati cjelovita istina. Temeljno pastoralno naelo korelacije, suodnosa izmeu Isusova evanelja i znakova vremena,
Isusa Krista, njegove poruke i dananjega ovjeka, na to se
pastoralno-teoloki posve utemeljeno poziva poslanica, ipak
je trebalo dosljednije i vjerodostojnije provesti: bez skrivanja
iza velikih i na mjestima nedomiljeno izabranih svetopisamskih citata, bez jednodimenzionalne povijesti samo vlastitoga
stradanja, bez apriorno neupitnog pozivanja na crkveni autoritet, bez povijesnoga revizionizma i bez nekritinosti prema
nacionalizmu.
Ivan AREVI
HUMOR
Blago nama!
Pitagorin pouak: 24 rijei.
Molitva bogu: 66 rijei.
Arhimedovo naelo: 67 rijei.
10 zapovijedi: 179 rijei.
Poznati govor Abrahama Lincolna Gettysburg Address: 286 rijei.
Amerika Deklaracija nezavisnosti: 1.300 rijei.
Ameriki Ustav sa svih 27 izmjena i dopuna: 7.818 rijei.
Propisi EU o prodaji kupusa: 26.911 rijei.
Blago nama!
Evolucija BMW-a
LADA savrena od poetka!

Razmak ina na amerikim eljeznikim kolosijecima iznosi tono 4 stope i 8,5 palaca (ina).
Zato ba toliko?
Zato to je toliki razmak ina i na engleskim eljeznicama.
Budui da su amerike eljeznice poeli
graditi Englezi, oni su i u Americi koristili iste
mjere.
A zato u Engleskoj koriste takvu mjeru?
Zato to su prve vagone u Engleskoj proizvodili u radionicama u kojima su, prije pojave eljeznice, proizvodile koije. Za eljeznike vagone su, ak, koristili iste asije koje su
ranije koristili za koije.
Zato su za asije koija koristili ba tu
mjeru (4 stope i 8,5 palaca)?
Zato da bi kotai koija bili prilagoeni
koloteinama na starim europskim kolovozima, koji su imali tu mjeru.
A zato su kolovozi imali tu mjeru?
Zato to su kolovoze napravili stari Rimljani tijekom svojih osvajakih pohoda.
Njihove dvokolice s konjskom zapregom
su imale tu mjeru.
A zato su dvokolice imale ba tu mjeru?
Zato to su zapregu konstruirali tako da u
nju knap stanu sapi (stranjica) dvaju konja.
Konano:
Ameriki space shuttle ima dva rezervoara
za gorivo (SRB Solid Rocket Booster) koje
izrauje firma Thiokol u saveznoj dravi Utah.
Inenjeri koji su projektirali rezervoare eljeli su napraviti ire, ali su bili ogranieni irinom tunela na eljeznici kojom su rezervoare
transportirali. irina tunela je, naravno, bila
prilagoena irini eljeznikog kolosijeka.
Zakljuak:
Najnapredniji primjerak amerike tehnologije je sagraen na temelju irine stranjice
rimskog konja!
KRIALJICA
Ispravna rjeenja u oznaenim redovima poaljite na adresu urednitva najkasnije do 20. sijenja 2012. Tona rjeenja iz prologa broja su glasila: Ilija Ladin, Prije tebe niega, Takav sam vam veeras i Pjesme o pticama.
DOBITNICI: 1. Josipa MERDO, Kantarevac 2, BiH88000 Mostar (Godinja pretplata na reviju); 2. Pavo F. KNEEVI, Vuka Karadia S-35, BiH76230 amac (knjiga Kalendar svetog Ante); 3. Mato EULUMOVI, Srednja pionica, BiH75356 pionica (knjiga Kalendar svetog Ante)
NAGRADNA KRIALJKA
Poreko-pulski pomoni
biskup, deseti biskup iz
Bosne i Hercegovine (na slici)
Najmanji
parni broj
Memorija
raunala
R
K
Oblutak
Neprofesionalac
Glumica
Demidova
Koji je boje
limuna,
zlata
Slova rijei ALADINII rasporedite u sredinji

dio tako da dobijete ispravnu krialjicu.
OSMOSMJERKA
U mrei osmosmjerke treba pronai i zaokruiti dvadesetosam rijei
iz popisa. Naposljetku e vam preostati pet slova, koja itana
vodoravnim slijedom daju konano rjeenje: gudae drveno glazbalo
s nekoliko struna zasukanih u jednu icu (... javorove).
Etela
odmilja,
Eta, Eti
alost
kralj i
rodbine za Hunski
pokojnikom vojskovoa
Mogranj
Lovor
Vertikala
Rasip,
sasuak
Kazimir
Klari
injenica
Manja voda
tekuica
Urugvaj
Venecija
O E
M A T
P N G
Graa,
materijal
K O N O M M
Ledobran
M T
P N O
K O P
O O
E O T A
P M T
V V
E
R
Z
L
R O K A M Z U O
A R D R A R G
Energija
Autor
MARIOFIL
SOLDO
Marka starog
raunala
Instalater
Ivan Cankar
Otpatci
od buke i
opeke
Poloaj tijela
(mn.)
Ritam s
Jamajke
Amerika
glumica
Gardner
Vrsta leptira
Ribarska mrea velikih oka
Znanost o
moralu
Urho Kekkonen
V LJ P N D U R
A R
T A
ARANER, EKONOM, ETRURIJA, GUVERNER,

KOTOR, MARLON, MOREKA, MOSTAR,
PISMO, POKLON, POKROV, PRAVAC, PRAVO,
PRELJA, PRELJEV, PRIMAT, PRIREZ, READ,
SMORAC, SPARTA, STEPA, KALJA, TONIKA,
TRPEZA, UZMAK, ZADRO, ZALOGAJ, ZAREZ.
Ruka
ili noga
Panama
panjolska
Dramatiarka
Katelan
Antonio
Nui
Tisuu
vata
Ostatak karata
iza dijeljenja (mn.)
Rutenij
Vojnik,
vojak
Oznaka kralja
u ahu
Ugljik
Svjetiljka
na ulje
ZAPAANJE NA RUBU
Ante Vukovi
Suut
Dubina se
ljudskoga
ivota
najavljuje u
odnosu prema
drugome,
nadasve
prema patnji
blinjega,
najsnanije
u odnosu
prema patnji
protivnika
pravdanje patnje blinjega zasigurno je

izvor svakoga nemorala, pisao je Emmanuel Levinas u tekstu naslovljenom
Beskorisna patnja. Uistinu, mnoge su patnje beskorisne. Ne slue ni jednome dobru. Nikada se
nisu smjele dogoditi. Nije bilo nikakva razloga da
nastanu. Pa ipak su se pojavile i razarale ljudske
ivote. Dolazile su iz ljudske zlobe. No, ljudima
nije lako nanositi patnju drugome i istodobno
je smatrati nepotrebnom, suvinom i besmislenom. Ako je nanose, onda joj treba nai razlog
postojanja. A ako ga nema, valja ga smisliti. Smiljeni razlozi dolaze kao izvor nemorala: volja da
se opravda patnja blinjega. Razlozi su nevani i
dolaze naknadno. Nema ni jednoga kojim bi se
moglo opravdati nanoenje patnje. Nemoral poinje u trenutku kada nas patnja blinjega ne pokree na suut i pomo, nego na traenje njezina
opravdanja i zluradost.
Prije nego to ponemo drugima nametati
patnju i prije nego je rijeima ponemo smjetati
u obzor smisla i opravdanja, mi izobliimo druge.
Rijeima, matom, strahovima, zlovoljom, osjeajem dunosti, ideologijom, mrnjom. Mnotvo
je naina kako iskrivimo slike drugih ljudi. No,
uvijek vjerujemo da je naa predodba o njima
istinita. Takve predrasude nije lako probiti. Koliki je trud potreban, opaamo i po tome to i
religijama teko polazi za rukom otvoriti oi za
patnju drugoga ovjeka. Nekada se na religijama
vidi i gore. One same iskrive sliku o blinjemu.
Posebno o pripadnicima druge religije. Stoga valja sumnjati u svaku religiju i svakoga vjernika
koji ne gaji suut i u svakoga ovjeka iji moral
nije proet supatnjom.
Iskrivljenje slike o drugome ide zajedno s
opravdanjem patnje drugoga. Nije sluajno da
teroru svih politikih sustava koji poniavaju,
zlostavljaju i obezvrjeuju ljude uvijek prethodi
jezino i predodbeno iskrivljavanje slike o rtvama. to se predodbu rtve vie iskrivi, to ju
je lake muiti. to je se muenjem vie iznakazi,
to je lake posegnuti za opravdanjima.
Nemoral poinje odnosom s drugim. Opravdanje patnje drugoga unitava i ismijava svaki
moral. Opravdanja mogu biti vrlo razliita. Neki
svoje nasilje pravdaju rtvinim ponaanjem. Kao
da je rtva sama kriva za ono to ju je snalo. Drugi svoje nasilje smatraju odgojnim mjerama. Trei
opet iznalaze vrlo raznolike pravne odgovore ili se

pravdaju potrebom obrane i samozatite.
Pravdanje patnje blinjega otkriva kako najdublja ljudska avantura nije samospoznaja i kako
vrhunac ljudskoga ivota nije u uspjenoj karijeri.
Dubina se ljudskoga ivota najavljuje u odnosu
prema drugome ovjeku. Moda nadasve prema
patnji blinjega. A moda najsnanije u odnosu
prema patnji protivnika. Odnos s drugim prodire
u najintimniji dio vlastitoga ivota. Puno dublje
od intelektualnoga uvida. To pojanjava i onaj
esti, a tako teko shvatljivi fenomen iznimno
nadarenih i uspjenih ljudi koji znaju biti posve
beutni i neosjetljivi na tuu patnju. Kako je to
mogue? Kako se postaje ravnodunim na tuu
patnju? Ideologija, predrasude, osjeaji povrijeenosti, zarobljenost samim sobom, pozornost
na samoga sebe, nesposobnost sluanja drugoga,
nesposobnost suuti.
Ravnodunost prema tuoj patnji ima razliite uzroke. Nastaje kod onih koji su dugo bili
izloeni patnji i nisu je uspjeli pretvoriti u suut
nego su ostali zarobljeni u njoj. Opaaju patnju
drugih, ali su im osjeaji otupili. Tko je odrastao
u ozraju bez suuti i bio izloen hladnim i krutim odnosima, nije u stanju osjeati suut prema
patnicima koje susree. Previe je zauzet sobom.
Njegova je nutrina okupirana mehanizmima zatite i brige oko sebe samoga. Supatnja nije predviena. Za nju nema mjesta. Kada se takav nae
pred tuom patnjom, pokuava je obuhvatiti razumom. No, razum odmah trai razloge. Ljudi
bez suuti lako pomisle kako je sasvim opravdano da i drugi iskuse bol koju su oni sami iskusili.
To im se nekada priinja i kao pravednost.
uut valja odgajati. Potrebno je vjebati se u

njoj. Mogue je dopustiti joj da raste i postaje
sve osjetljivijom. Tek tako ovjeku postaje jasno koliko je mnogo beskorisne patnje. Nije li i srce
kranstva u neprestanom trudu oko uklanjanja
patnje blinjih? Kada se zbroje sve zasluge i uspjesi, sve karijere i sve moi, kada Sudac otvori svoju
knjigu ivota, o spasenju ili prokletstvu odluivati
e na odnos prema tuoj patnji, pojanjava Matej
svojim Evaneljem. Tako se odnos prema Nevidljivome prevodi u odnos prema vidljivoj patnji blinjega. Boga e moi gledati samo suutne oi, oi
koje nisu traile opravdanje tue patnje.
SVITANJE U BIJELOM Tomislav BRKOVI

Svjetlo Riječi 346-01-2012

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Svjetlo Riječi 346-01-2012

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

VJERA

itajte rije, irite svjetlo!

Poaljite nam svoju adresu i potvrdu

50. GODINA OD POETKA

II. VATIKANSKOG KONCILA

Isus ivotni model

tom ene, to je imao u oima kad je gledao

knjige moete poruiti s adrese

Svjetlo rijei BiH 71000 Sarajevo Zagrebaka 18

z sumarni pregled povijesti Katolike crkve u BiH, uz

Za biskupe ponovna uspostava redovite hijerarhije

onizam u teolokom torzu

Nastavak na 79. stranici

TEMA BROJA 50. godina od poetka II. vatikanskog koncila

Isus ivotni model

Pie: eljko TANJI

tvarajui 11. listopada 1962. II.

segne za sredstvima osude, odbacivanja i

Netko je od poznavatelja Koncila istaknuo da je Koncil mogue usporediti

sa ivotom ovjeka u etrdesetim godinama. On se nalazi na pola svoga ivotnog

tucija. Ovakvo koncilsko razmiljanje

oncilska konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu

se Stvoritelju povjeri. Ipak, mnogi od

cuju nikako nije Bog evanelja. Drugi

Boje mjesto. Pa i sama dananja civilizacija esto moe oteati pristup k

osloboenja. On tvrdi da se religija po

prema svim ljudima, ona dri da ih

stvo takve vjere dali i daju mnogobrojni

va slobodu djelovanja da im na ovom

10 Svjetlo rijei sijeanj 2012.

Ni jedan etiki sustav ili vjerski katekizam, kako god

Od svoje mladosti u Isusu nalazim svojega velikog

Ne moemo pobrojati to je sve Isus znaio za

BOJA DJELA U BIBLIJI Razliita imena Bojeg naroda

idovi, Izraelci, Judejci, Hebreji...

12 Svjetlo rijei sijeanj 2012.

Ime kao spomen

BOJA DJELA U BIBLIJI

ljea vratiti se u svoju domovinu, gdje su

Marc CHAGALL, idov u molitvi

Meutim, u kasnijoj povijesti naroda,

Pojedina imena Bojega naroda svjedoe tako o razliitim etapama njegove

SVJETSKI DAN 27. sijenja Meunarodni dan sjeanja na Holokaust

Rezolucijom Ope skuptine Ujedinjenih naroda od 1. studenog 2005,

14 Svjetlo rijei sijeanj 2012.

Gdje smo danas?

tvaranje Drugoga vatikanskog sabora u

Kao primjer duboke krize Katolie crkve

susovo evanelje od nas zahtijeva da ljubimo svoje neprijatelje (Mt 5,43-48), a mi

OTVORENI PROZOR Mi njih zaboraviti ne smijemo

16 Svjetlo rijei sijeanj 2012.

Spomen-obiljeje rtvama Holokausta, Miami SAD

rebalo je proi est desetljea od

mi, na ovim naim stranama, pamtimo

to jednostavno zbog njihove drugosti nacionalne, vjerske, ideoloke

slavenskog komunistikog reima, onda

va, koji su svi ponikli iz kulturnog kruga

ne konstanta i bt komunistikog reima.

AKTUALNO Dan sjeanja na Holokaust

Nikad vie doista?

18 Svjetlo rijei sijeanj 2012.

artiljeriju krenuli jedinim orujem koje su

Dvadeseto je stoljee bilo