1.

UVOD
Branko egec roen je u Kraljevom Vrhu 1957. g. Na hrvatskoj se pjesnikoj sceni
pojavio 1980. godine sa zbrikom Eros-Europa-Arafat1 za koju je iste godine bio nagraen
Goranom za mlade pjesnike. Zbirka se sastoji od 31 pjesme rasporeene u 4 ciklusa: Govori
povijesti, Vezivanje jezera, Do poezije, Muziciranje trenutka. Ovaj e seminarski rad
analizirati poetoloke odrednice pjesnikog prvijenca Branka egeca. Kao vodea literatura
za pisanje seminara posluit e Poetske strategije s kraja 20. stoljea Branka Malea te
Hrvatsko pjesnitvo od 1950. do 2000. Cvjetka Milanje, a kao pomona literatura, izmeu
ostalih, koristit e se tekstovi Gorana Rema (Medijalnost i tijelo) i Krystyne PieniekMarkovi (Prilog razmiljanjima o situaciji postmoderna subjekta) preuzeti s internetske
stranice samog autora te Slast kratkih spojeva Bernarde Katui.

1 egec, Branko. 1980. Eros-Europa-Arafat. Goranovo proljee. Zagreb.

2. BRANKO EGEC MOST IZMEU PJESNITVA 70-IH I PJESNITVA 80-IH

GODINA
Na

razmei

postmodernistiki

jezino

osvijetenih

pitanjakih

offovskih

sedamdesetih te transmedijskih i transtekstualnih kvorumakih osamdesetih godina prolog

stoljea, u hrvatsko se pjesnitvo po prvi puta, kao spojnica tim dvama desetljeima, upisuje
Branko egec. Cvjetko ga Milanja naziva prototipom u viestrukom smislu jer je ne samo
nastavio s tekstualistikom praksom pisanja ve ju je radikalizirao u svojoj prvoj stvaralakoj
fazi, a u drugoj promijenio, razvio i usmjerio k (danas) prepoznatljivoj kvorumakoj poetici.
(usp: Milanja, 2012: 30) S druge strane, Male ga (i ne samo Male) poetoloki smjeta u
semantiki konkretizam istiui izvedbene konkretizacije jezika i prostora razvidne u
egecovoj prvoj pjesnikoj zbirci Eros-Europa-Arafat.
Inovativnost i energinost stihova, ali i na(do)stavljanje na prethodnu pjesniku praksu
Branka egeca ini svojevrsnom premosnicom izmeu spomenutih dvaju postmodernistikih
desetljea suvremenog hrvatskog pjesnitva. Takoer, sve to e egec ispisivati u svojim
kasnijim zbirkama, upisano je u stihove njegove prve zbirke te je mogue zakljuiti da je
objavom Erosa-Europe-Arafata objavio i svoj pjesniki credo2.
2.1. Raznolikost i isprepletanje tematema zbirke Eros-Europa-Arafat
Naslovljavajui zbirku Eros-Europa-Arafat egec implicitno istie dva tematska polariteta
ove pjesnike zbirke naglaenu i izriito erotiziranu (biofilnu 3) spolnost kao kontrapunkt
utjecaja zapadno-istono ideoloko-represvinih aparata. Samim tim, naslov zbirke upuuje na
jedan dio idejno-tematske izgradnje koji je utkan u pjesme. Nadalje, stihovi su prve egecove
zbirke nabijeni svijeu o jeziku i pisanju, oni (pre)ispituju tehnologiju nastanka pjesnikog
teksta, de(kon)struiraju, ironiziraju i revaloriziraju tradiciju (ali i povijest i ideologiju)
razliitim postmodernistikim pjesnikim postupcima, ne zaobilazei pritom i autoironizaciju,
to sve zajedno rezultira detronizacijom smisla kao do juer osnovnog gradbenog elementa
tradicionalne (hrvatske) poetike (Male, 2009: 83). Svi navedeni tematemi u zbirci su
meusobno isprepleteni ime se prikazuje meusobna povezanost razliitih utjecaja u
izgradnji pjesnikog teksta, ali i povezanost unutartekstualne i izvantekstualne stvarnosti.

2 ...istaknuti da je egec ve u prvoj zbirci Eros-Europa-Arafat (1980.) ostvario glavne

karakteristike svoje poetike. (Milanja, 2012: 31)
3 Usp. Milanja, 2012: 31 i Male, 2009: 82.

Takoer, navedena je idejno-tematska isprepletenost razvidna i u injenici da pojavljivanje

odreenih (ili svih) tematetema nije izriito odvojeno niti uvjetovano ciklusnom raspodjelom
pjesnike zbirke. Moe se stoga zakljuiti da je Eros-Europa-Arafat idejno-tematski vrlo
raznolika zbirka, meutim, ta raznolikost nije ona koja destruira (tematsku) zaokruenost
zbirke, ve ju, tovie, brojnim intermedijalnim, interetekstualnim i metatekstualnim sponama
uvruje.
2.2. Izgradnja pjesnikih tekstova semantiki konkretizam i vie
Pojavom zbirke Eros-Europa-Arafat kritika su itanja rezultirala smjetanjem
Branka egeca u tip pjesnitva semantikog konkretizma4. Dakako, nemogue je tvrditi
suprotno s obzirom na tekstualnu izgradnju kakvu nudi u svojim pjesmama. Pjesme su to koje
vrve jezinim ludizmom i eksperimentom, koji (pre)nadrauju pjesnike tekstove brojnim
zvukovnim sudaranjima glasovnih skupova, fragmentiranjem semantike rijei, zapravo
resemantiziranjem mogunosti jezika, ali i prostora i mogunosti teksta: ...semant-konkretisti
pobunjuju se protiv konvencionalnih planova pjesme, protiv njezine ustajale lirske nakane. Za
njih je smisaoni plan posve disfunkcionalan, izrauban i sustao, i u potrazi su za
restauriranjem jezika. Za jezikom kao samostalnim entitetom koji se moe obnavljati u sebi i
kroz sebe. (Jahi, 2010)
Meutim, Branko egec ne ispisuje istu poetiku semantikog konkretizma, ve ju
obogauje i personalizira intervenirajui umetanjem tema iz suvremenog svijeta granice mu
jezika idu dalje od granica tekstualizma, (...) sve do drutveno-ideolokih granica
svijeta (Milanja, 2012: 34), a takav je tematski angaman ve spomenut ranije u radu.
Bitno je na ovom mjestu prikazati i oprimjeriti navedene poetoloke odrednice koje su
spomenute i koje je mogue iitati iz egecove zbirke.
2.2.1. Lingvo- fantastika5. Semantika kakofonija.

4 U suvremenom hrvatskom pjesnitvu, bez programatskih i manifestnih okova, isto na

deduktivno-modelativnoj razini, iskristalizirala se skupina ''pjesnika-jeziara'' koja, uz brojne
idiolektalne osebujnosti, tretira jezik na gotovo istovjetan nain rabei ujedno i neke bliske
poetike postupke. Zbog otvorenog inzistiranja na svekolikom rasapu i upornoj afirmaciji
tvarnosti jezinog znaka taj projekt pisanja u recentnoj kritici odreen je raznolikim
popularnim nazivljem kao semantiki konkretizam, neoavangardizam, jezini ekstremizam,
tekstualno pjesnitvo, (...). (Katui, 2000: 73)
5 Prema: Male, 2009: 84

Osnovna instanca funkcioniranja poetske koncepcije sudaranja glasovnih skupina i njena

kljuna razlika u odnosu na ostale sinkrone strategije hrvatske lirike je distribuiranje
znaenjskih modulacija povezivanjem neoekivanih jezinih mikrostruktura principom
jezinih krhotina. (Katui, 2000: 73-74) Najoitiji postupak izgradnje pjesnikog teksta u
ovoj zbirci upravo je postupak zvukovnog sudaranja glasovnih skupina po fonetskim i/ili
asocijativnim vezama ega je moda ponajbolji primjer ispisan u pjesmi Tek toliko:
rizian je prizor pak'o
PA KAO... PAO KA KAP
AO! PAOK A
KAPA /A-O-A-O/ O KAPA
PAK: AO!
PAK KAO PAKAO
AO! KAP!
AO!
PAKAO PAOKA
PAO
PAO
KA-KA
/PAOK A PAKAO/ (egec, 1980: 32)
Jezina igrarija koju egec ovdje ispisuje razlae imenicu pakao (pak'o) grafemski i
zvukovno. Mogue je govoriti i o semantikom razlaganju, meutim, analiziraju li se nove
semantike tvorevine nastale od gradivnog materijala rijei pakao, postat e razvidno da
novotvorene izvedenice svojim umnaanjem vie osnauju znaenje rijei pakao (npr.
uzvikom AO! ili vizualnim oslikavanjem padanja rijeju PAO) nego to ga dezintegriraju.
Dakako, to je samo jedno mogue itanje jer minucioznost semantikog raspada recipijentu
otvara irok spektar moguih doznaavanja (be)smisla.
Takoer, vano je naglasiti da je ovo samo jedan od brojnih primjera zvukovnih
kratkih spojeva kojima Eros-Europa-Arafat obiluje. Inzistiranjem na takvim jezinozvukovno-asocijativnim sudarima egec provocira i parodira, on time zahtijeva strpljivog
itatelja koji je spreman viestruko se vraati tekstu i enigmatski i kombinatoriki
preslagivati, otkrivati, ali i upisivati smisao u pjesniki tekst jer novi se dakle smisao izbija
prvenstveno iz materijala (jezika), i to na nekoliko naina (Male, 2009: 84).

Nadalje, jezina se fantastinost (i ponovno ludizam) egecove poezije oituje u

ispisivanju velikim poetnim ili svim velikim slovima novog semantema unutar ve
kodificiranog leksema ime se uz osnovnu doznauje i dodatna poetska informacija (prema:
Male, 2009: 34) Takvim je intervencijama preobilato ispisana pjesma Za jednodnevno
rabljenje /DDT/, ali navest e se, primjera radi, samo prvih nekoliko stihova te pjesme: blUDNIIte naMetnici / iznimNO usRan je dan / u grob MoNALiSe / u zaMetka u zaetak
zRAKA... (egec, 1980: 58)
Jezinu fantastiku podupire i sluajna slinost u jeziku/zvuku koja takoer rezultira
glasovnim sudarima: Ahmet: ah mete li mete / guz urunutih ulica / urin uluta u lica /
minuta: mmm hm! // urbs: ubrus: brus! (egec, 1980: 13); mulad mlada i mudra / kao
mums mudna / mudasta vulva / ko vodata voda (isto: 30) i dr. Takvi dosjetljivi sudari
skrivene su mogunosti netransferskog, ne-reprezentacijskog jezika (prema: Male, 2009: 34)
iz kojeg izbija novi smisao, te kao takvi predstavljaju energinu pjesniku inovaciju koja se
upisuje u anale suvremenog hrvatskog pjesnitva.
Fantastiziranje pjesnikog jezika rezultira detronizacijom tradicionalno poimanog
smisla kojim se prikazuje i naglaava raspad sustava (kako socijalnog tako i jezinog), ali i
koji, izbijanjem novog smisla, predstavlja svojevrsni revolt u funkciji obrambenog
mehanizma nestabilnog subjekta fragmentizirane i resemantizirane tekstualne zbilje. U takvoj
situaciji odsutnosti (tradicionalno shvaenog) smisla jedini eventualni smisao vidljiv je u
ruenju jezine institucije i prezentaciji moguih znaenjskih polivalentnosti (Katui, 2000:
68).
2.2.2. Metajezino kodiranje
Uzmemo li u obzir novonastali smisao koji se iitava u stihovima prve egecove
zbirke, ne iznenauje uoavanje brojnih eksplicitnih metajezinih postupaka kodiranja
pjesnikog teksta koji funkcioniraju kao enigma ije rjeenje nas dovodi do shvaanja
autorove (tematske) opsesije: sve su egecove knjige opsjednute proizvoenjem teksta, one su
koncentrirane na sasvim individualni doivljaj mistinog trenutka u kojemu se popunjava
bjelina papira... (Prosperov Novak prema Rem6) Eksplicitno inkorporiranje metajezine
svijesti u pjesnike tekstove prikaz je autorskog angamana sa strane jezika i svijeta
(Milanja, 2012: 35). Supostojanjem povijesti, svijeta, vremena i jezika u pjesnikim
6 Rem, Goran. Medijalnost i tijelo. http://www.brankocegec.com/stranica/index.php?
option=com_content&view=article&id=72%3Agoran-rem-medijalnost-itijelo&catid=10%3Aeseji&Itemid=15&lang=hr (28. 6. 2013.)

tekstovima oblikuje se postmodernistika nivelacija, a izraena metajezina svijest jo ju vie

istie. Slijedi pregled i oprimjerenje nekih metajezinih postupaka koji su razvidni u zbirci
Eros-Europa-Arafat7.
Upotrebom komentara u pjesmi Zbitak-putokaz izravno se eksplicira metajezik, stihovi
su to koji komentiraju sama sebe, vlastitu poetiku i vlastitu bit: Iskustva ove poezije posvema
su poruila poestki SUSTAV / koji / je tradicija kodificirala. (egec, 1980: 52) Navedena
komentarska eksplikacija istie destruiranje pjesnike tradicije, ali svijeu o sebi najavljuje
rekonstrukciju istog postmodernistikom izgradnjom.
Nadalje, komentarsko destruiranje i (postmodernistiko) niveliranje svih razina
umjetnosti (ali i ivota) oigledno je i u stihovima sljedeim stihovima pjesme Adriatic:
trijumf dijalektike / istovremeno je lektira / i silovano dijapozitivno slovo (isto: 25).
Dijalektika kao viestruko primjenjiv pojam u tradicionalnoj, ali i suvremenijoj filozofiji,
pjesniki je razloena i degradirana istaknuta ujedno kao lektira, ali i kao silovano slovo.
Postmoderna ne opravdava i ne iziskuje nadreeni kanon i njoj nita nije sveto, a upravo
to radikalno istie egec u svojoj zbirci.
Sljedee je metajezino podraavanje teksta fusnotiranje koje se ostvaruje na vie
razliitih mogunosti. S jedne strane, egec fusnotira didaskalijski, u biljekama daje uputu
za itanje. Tako se u pjesmi H ili V biljeka odnosi na itanje staroslavenski ispisane rijei
rci - *it. r9ci (rci) (isto: 15), a slino ini u pjesmama Ponono trovanje * Stupac uz desni
rub papira, od linije iznad ssss... nie, prati se samo vizualno, dok je za tekst pjesme
potrebna i zvukovna konkretizacija. (isto: 61) te u pjesmi Vano je lebdjeti fusnotirajui
zvjezdicom naslov uz biljeku *itati glasno, brzo (isto: 66).
Nadalje, fusnotiranje koristi egec i kako bi upozorio na intertekstualno citiranje
drugih autora, stoga u pjesmi Pljusak ravast tramwaj fusnotira stih (Pfi, teremtete, prokleti
intar) upisivajui u biljeku da je rije o preuzmanju citata i Matijaa grabancijaa dijaka
Titua Brezovakog, a pjesmom Tako prolazi tijelo citira, tonije, preuzima istoimeni
naslov pjesnikog prvijenca Sonje Manojlovi, to takoer navodi u biljeci. Fusnotiranje se
tako ispreplee s jo jednim postupkom metajezinog bojanja pjesnikog teksta, a ono je
citiranje tekstova drugih autora.
Osim to neke autore citira, egec u svoje pjesnike tekstove ove zbirke nerijetko
evocira tradicijske pjesnike uzore, ali i uzorite pojedince drugomedijskih umjetnosti. Neke
7 Pregled metajezinih postupaka napravljen je prema eseju Medijalnost i tijelo Gorana
Rema.

od primjera takvih evokacija nalaze se u stihovima pjesama Apokalipsa, Hou napisati

pjesmu, Muziciranje trenutka:
TU OPLOEN JE
POKOJNI MAHER
LISINSKI (isto: 12)
MAFIJA UMORIM CIGARETU
majakovskog novalisa ribauda
----------------------bretona brechta i gntera grassa (isto: )
William
predstavljam Richarda III
I TAKO SE
RAZVODNJUJE
POKOJNA
SHAKESPEAREOVA
KRV (isto: 54)
Navedeni su primjeri samo nekolicina brojnih intertekstualnih i intermedijalnih umetaka
kojima obiluju pjesme iz zbirke Eros-Europa-Arafat, a proui li se ta evociranja s motivskotematske

razine

postaje

razvidna

postmodernistika

(i

semanto-konkretistika)

de(kon)strukcija povijesti, tradicije i jezika na kojoj egec inzistira.

Kao metajezine signale dezintegracije tradicionalistikih pjesnikih poetika posebno
je zanimljivo prouiti i injenicu da autor parodijski imitira jezik starije hrvatske knjievnosti,
posebice u prvom ciklusu zbirke (Govori povijesti). Jedan je primjer ve spomenut pri
objanjavanju postupka fusnotiranja, meutim, najbolje se ovaj postupak oituje u prvoj
pjesmi zbirke Genesis (domovina): vazda i dovijeka. Pjesma obiluje leksemima i
gramatikim oblicima koji pripadaju hrvatskoj knjievnoj povijesti ili su, u najmanju ruku,
arhaizmi u suvremenom hrvatskom jeziku: jur; morebit;, za da bismo ojezikovali drugove; ki
mru, ki sustaju, ki othode; drugda; garlio; poradi itd.
S obzirom da egec u zbirci oslobaa tijelo teksta tradicionalistikih spona, vano je
takoer osvrnuti se na grafiku upotrebu interpunkcijskih znakova. Na mjestima, autor
leksiki materijal zamjenjuje neleksikim to rezultira grafikim pauzama unutar teksta ili

pak oslikavanjem tijelom teksta, vizualiziranjem poezije to je posebice izraeno od sredine

prema kraju zbirke. Neke od pjesama koje obiluju takvim grafiko-interpunkcijskim
intervencijama su: 30. kolovoz 1978., Alkohol /lokah, al'lokah 100%/, Tako prolazi tijelo,
Izbojak totentanz i dr.
2.3. Erotsko-vulgarne provokacije
Nemogue je govoriti o pjesnikoj zbirci (i pjesnitvu uope) Branka egeca, a pritom
izostaviti erotsko-vulgarni motivski sloj njegovih pjesama. Naime, razgraujui tvarnost
konvencionalnih jezinih postupaka, egec svoj pjesniki jezik agresorski i neoekivano
(recimo gerilski) obogauje vulgarizmima. Poetska se agresija pri tome odnosi spram
konvencije i uglaenosti, visine, tj. uzvienosti jer penetracijom vulgarizama provocira,
reducira katalog banalosti (senti) intimistikog pjesnitva i tako trai, oblikuje vlastiti
identitet (Rem, Medijalnost i tijelo). Vulgarizmi (ali i erotizmi) svjesno su i funkcionalno
uklopljeni u pjesnike tekstove; njima se parodira ozbiljnost tema koje se izlau, meutim, i
naglaava se gorina smijeha koji ta parodija izaziva ona destruira, ali i osvjeuje. Ludizam
kliske erotike, koja postaje svojevrsni zatitni znak egecove poezije, pomie granice
pjesnikog od nepodobnog, neprihvatljivog i opskurnog do massmedijskog sex sells.
2.4. Gibanje forme
Na formalnoj razini pjesme iz zbirke nisu nita manje raznovrsne i bogate negoli na
idejno-tematskoj ili motivskoj razini. egec u Eros-Europa-Arafatu na formalnoj razini gradi
pjesme u spektru od, uvjetno reeno, tradicionalnih strofinih ili stihinih pa sve do pjesama
formalno razloenih do granica s vizualnim pjesnitvom. U takvoj je situaciji posebno
zanimljivo primjetiti razvoj destruiranja forme u pjesmama kroz pjesniku zbirku. Naime, od
svih razina teksta, najoitija je povezanost forme s naslovno obiljeenom ciklusnom
ogradom. Pjesme koje formom imitiraju tradicionalniju pjesniku praksu, veinom su
okupljene u prvom ciklusu (Govori povijesti) te u prvom dijelu drugog ciklusa zbirke
(Vezivanje jezera). Naravno, i u ovim dvama ciklusima nalaze se pjesme s
nekonvencionalnim intervencijama u formi teksta, meutim, te intervencije nisu radikalne,
niti takve pjesme zauzimaju vei dio ciklusa. Izraenije destruiranje forme razvidno je pri
kraju drugog ciklusa zbirke u pjesmama Tek toliko, Hokus-pokus eroticus, 30. kolovoz 1978.,
Alkohol /lokah, al' lokah 100%/, Tako prolazi tijelo. Osvrtanjem na ukupnost zbirke,
uoava se da upravo kraj drugog ciklusa predstavlja sredinu zbirke, stoga ne iznenauje
drastina promjena u izgledu forme koja najavljuje osnovnu tematsku odrednicu sljedeih

dvaju ciklusa. Ciklusi koji se nadostavljaju naslovno su odreeni kao mjesta (pre)ispitivanja
tehnologije nastanka pjesnikog teksta8, i to trei ciklus eksplicitno (Do poezije), a etvrti i
posljednji implicitno (Muziciranje trenutka). Razmjerno istraivanju tehnologije pisanja koje
provodi i ispitivanjem jezika (za kojim traga?!), egec sve vie eksperimentira s formom
pjesnikih tekstova jednim dijelom razlaui ih u vizualno-tekstualne konkretizacije (Pjesma
koju tek treba napraviti, Izbojak Totentanz), a drugim dijelom prividno ih vraajui u
tradicionalnije okvire (Sonet).
U posljednjem ciklusu forma je pjesnikih tekstova posve propadljiva. Isprva se u ovom
ciklusu pjesme pokuavaju drati na okupu pa ih nagriza samo usmjerenost teksta u odnosu na
rubnice egec intervenira izmjetanjem teksta, pomjeranjem odreenih stihova desnoj ili
lijevoj rubnici, ili pak sreditu stranice, ime oslobaa formu, koja svojim kretanjem oslikava
kretanje jezika, vremena, svijeta (Zbitak putokaz). Vee vizualno i interpunkcijsko uplitanje
u formu zbiva se na samom kraju zbirke. Naime, posljednje dvije pjesme (Vano je lebdjeti,
ITD) u zbirci drastino, moda je bolje rei u potpunosti razgrauju kanonsku formu pjesme.
Pjesma Vano je lebdjeti praznim prostorom stranice ispod naslova uistinu oslikava lebdjenje,
meutim, ono se prekida okretanjem sljedee stranice koja trostupano imitira formu
leksikona. Samo formom i imitira jer nainom na koji su leksemi upisani u te stupce ne nudi
se odgovor, ve se postavlja pitanje pitanje redoslijeda, pitanje odabira, pitanje povezanosti
sva su ta pitanja itatelju otvorena za vlastito tumaenje.
Pjesma ITD, kojom zbirka zavrava, prvenstveno je vizualno ostvarenje. Njezine
koncentrine krunice i linije diktiraju najprije simultani doivljaj pjesnikog teksta, dok tek
ponovno vraanje pojedinanim dijelovima pjesnikog teksta i iitavanje (tj. tumaenje) veza
meu njima, recipijentu zapravo daje cijelu sliku.
Za kraj je zanimljivo uoiti da prva i posljednja pjesma formom i naslovom zbirku
Eros-Europa-Arafat ine formalnom pa i tematski zaokruenom cjelinom, ali i da naslov i
forma pjesme ITD osporavaju semantiku zavrenost zbirke te ju na taj nain ostavljaju
nedovrenom i otvorenom.

8 Ovakvo je odreenje uvjetno jer je ranije u radu prikazano da egec u svojim pjesnikim
tekstovima mnogostruko ispreplee raznovrsne teme koje su sve meusobno povezane i stoga
neodvojive.

3. Zakljuak
Nain na koji postmodernizam afirmira sve isti je nain na koji se mladi Branko egec
uvukao pod kou knjievnoj kritici svojim pjesnikim prvijencem Eros-Europa-Arafat.
Energinou i inovativnou u jezinom ekspreimentiranju upisao se u anale suvremenog
hrvatskog pjesnitva kao jedan od znaajnijih pripadnika semantikog konkretizma. Tragajui
za novim jezikom i novim smislom, egec je tematski isprepleo svijest o pismu i pisanju,
ideoloku represiju te tradiciju i povijest. Time je u svojoj zbirci postmodernistiki izjednaio
sve sfere ljudskog ivota, ne nihilistiki, ve angairano sa eljom za promjenom, pokretom.
Iz te elje oslobaa se forma njegovih pjesnikih tekstova i pretvara se u gibanje, ne ciklino,
ve skokovito i nikada dovreno. Cijepanjem propisane semantike on stvara vlastitu kojom
provocira jednako dobro i uvjerljivo kao i umetanjem vulgarizama kojima parodira i napada.
Zbirka prti preobiljem razliitih pjesnikih postupaka, sudara tema i poetika to
rezultira hermetizmom i nekomunikativnou, meutim, neosporna je inovacija koju donosi,
ali i pjesniki credo koji je upisan u njezine stihove, a kojemu svjedoi bogat pjesniki opus
koji se na nju nadostavlja.

4. Literatura
Knjige:
1. Katui, Bernarda. 2000. Slast kratkih spojeva. Meandarmedia. Zagreb.
2. Male, Branko. 2009. Poetske strategije kraja 20. toljea. Lunapark. Zagreb.
3. Milanja, Cvjetko. 2012. Hrvatsko pjesnitvo od 1950. do 2000. (knjiga 2). Altagama.
Zagreb.
Izvori:
1. Jahi, Ervin. 2010. Hrvatska poezija je europska. Intervju vodio: Andrija Tunji.
http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac426.nsf/AllWebDocs/Hrvatska_poezija_je_europ
ska (29. 6. 2013.)
2. Pieniek-Markovi, Krystyne. Prilog razmiljanjima o situaciji postmoderna
subjekta.
http://www.brankocegec.com/stranica/index.php?
option=com_content&view=article&id=7%3Akrystyna-pieniek-markovi-egecovoogledanje-s-osobnou&catid=11%3Astudije&Itemid=16&lang=hr (29. 6. 2013)
3. Rem, Goran. Medijalnost i tijelo. http://www.brankocegec.com/stranica/index.php?
option=com_content&view=article&id=72%3Agoran-rem-medijalnost-itijelo&catid=10%3Aeseji&Itemid=15&lang=hr (1. 7. 2013.)
Knjievni predloak:
1. egec, Branko. 1980. Eros-Europa-Arafat. Goranovo proljee. Zagreb.