DRAGOJLA JARNEVI-DNEVNIK

Autorica pati u svojoj obitelji, nikako ne moe pronai zadovoljstva jer joj to brani njena
bolest, a ni u kui nije nita mirnije, njezina sestra Jula zanemaruje svoju djecu, ne prati kada
idu u kolu, ne brine se za Zoru. Moli sestru da joj posudi novce, ona uvijek ima pa tedi za
razliku od Jule. A. nije primorana njoj stalno posuivati i brinuti se da li ona ima. Razmilja
to da uini sa svojim ivotom, tijesno joj postaje u domu, planira ozdraviti na proljee pa da i
ona ivne, da se i od nje ima neke koristi, spretna je u runim radovima, osjea da joj nije
mjesto tu, u Hrvatskoj, dua joj ezne za neim to je mnogo dalje, samo joj jo fali znanja, ali
stee ona to. Ne pronalazi zadovoljstvo u ovim povrnim stvarima poput plesa i gozbe, ona
tei za neim mnogo plemenitijim. Mora neprestano gledati kako oko njezine sestre oblijeu
mukarci, kako ona s njima koketira, a crkveni zavjet joj ne dozvoljava da se od mua odvoji
koji vrijeme troi na druge zabave i ene. To ne tolerira, ali ju previe i ne sudi jer je prerano
pola za mua. Ona se jednostavno ne pronalazi u tim primitivnim enama, ona nije kao one
da ih zanima samo raskalaenost, materijalno, hedonizam, samo da tijelu udovoljava, ona
uspijeva udovoljavati i tijelu i dui bez moralnih grijeha. To joj govori i njezin brat Josip koji
joj eli biti mentor, govori joj da se uzdigne nad tim enama. Govori obitelji da je odluila da
ide u svijet, dosta je ona tu radila i patila, zaradila je dosta zlata. Majka joj je rekla da sama
zna najbolje, da ide ako ovdje ne pronalazi zadovoljstva. Odluila je vrsto da ide jer nije
nikad osjetila majine ljubavi, ali ni od sestre ni brata, svi su samo iz nje korist gledali i
izvlaili. To dosta boli i morala se maknuti, kada joj je vlastita obitelj takva, nita puno ne
osjea ni od svijeta, ali eli pokuati, eli se oduprijeti tom primitivizmu koji sve vie uzima
maha. Jednostavno ne moe suzbiti u dui tu enju da ode u tuinu, iekuje taj dan, mnogo
se ona dala za svoju obitelj i domovinu, a nita joj od toga nije bilo uzvraeno. Jednostavno se
ne eli upustiti u taj ivot prisilne udaje, gdje je sve po starom obiaju da su ene za kuhinjom
i pletenjem, a da muevi kolo vode i da efuju. Ona nije za taj standardni obiteljski mirni
ivot, nju dua vue za neim viim, eli postati odgajateljica djece, zna talijanski, eli
putovati sama, obrazovati se, iriti vidike. Nije ba primijetila da su svi tuni za njezinim
odlaskom, nije im ba stalo, koda jedva i ekaju da ode. Ni njoj nee nitko osim Zorke faliti,
ali i ona se nije rastuila to se od nje odvaja. Boji se da ju bolest ne savlada i da je daleko od
doma i da joj nema nitko pomoi i da ostane bez novaca, ali molit e se Bogu, dok se moli
Bogu on e ju uvati, ako joj se tuina ne svidi, uvijek je lako vratiti se svome domu, i tad e
dua konano biti zadovoljena. Spremna je za polazak, na vrhu torbe spremila je i svoj
dnevnik. Sretna je to e otii i od Jakia s kojim se bila malo zabavila, a on se i dalje nada
njezinoj ljubavi, ve ju eli prisvojiti. Drago joj je to ostavlja dom, kuu, svi su joj se u srcu
otuili, nema nikoga za kim bi patila. Sve dogaaje dosad e izbrisati iz uspomena i krenuti
jednim novim ivotom, jednim novim poetkom. Imala je u vagonu zanimljive ljude, neki ju
je mladi trgovac ve krenuo pipati, ona se naljutila, odbrusila mu i maknula se. eljela je
pokazati tom surovom svijetu da jo ima ena koje putuju same, a nisu propale ili ostavljenje,
u njoj i dalje ivi onaj jedan neiskvareni i neoskvrnuti ivot. U nedjelju je konano stigla
zapisati neke stvari u svoj dnevnik, da joj je gazdarica stara 50 godina, oduevila ju je kola za
gluhonijemu djecu, imaju svoga uitelja, Hrvatska se tim ne moe pohvaliti kao ni nekim
zamjenskim listiem koji ti slui kad ti na granici uzmu putni list. Krenula ona tako u etnju
hrabro iako ne poznaje taj kraj, nije ju bilo strah hoe li se izgubiti, sve joj je bilo novo i samo

je ila pravo, dola do nekog mosta i nazad pa sve gospodarici Klari ispriala. Zgroavala se
na djevojke oko sebe koje su bile razuzdane, neprimjereno obuene i jako neednog
ponaanja, sve su imale svoje ljubavnike, htjeli su i njoj dvojicu namjestiti, ali se ona nije
dala, otvoreno im je pokazala da se ne eli s takvim ljudima druiti. Odmakne se od njih, pie
u dnevnik da e naveer ii u kazalite. Ne srami se to je Hrvatica, ali nije htjela rei ime se
bavi jer smatra da je to ovdje u tuini posramljeno. Omalovaavano. Bila je oduevljena
kazalitem, ta njihova gluma, veselje, radost, bezbrinost, da joj novci omoguavaju, time bi
se bavila, osjea da joj bolest poputa, poela se i ljekovitim biljem baviti u botanikom vrtu.
Kada je otila s Klarom na toranj gdje su mnogi spomenici ispisani, pronae jedan na
hrvatskom, toliko joj je bilo drago oko srca, jer otkako je otila uope nije razmiljala o
Hrvatskoj, a sada joj je bilo drago to je znala proitati i odgovoriti nekom Ilircu. Jedan ju je
poziv policije jako rasrdio kad ju je pitao od ega ona ovdje ivi ako nema nikakve slube jer
se inae tako ene dou na drugima uzdravati. Ona je ponosno rekla da je Hrvatica i da je
dola ovdje sa svojim novcima i da se nee ona pomou nikoga uzdravati, slat e kui da
poalju svjedodbu o tome to ona govori da ne mogu sumnjati. Svaki dan se Gradecu divi u
njegovim dogaanjima plesu, slikarstvu, kazalitu, gdje konstatira da je Hrvatska u velikom
nazatku. Takoer se uvrijedila jednom ovjeku koji je zamijetio da ona tako sama putuje, da je
bez dragoga, mislio je da ga je ostavila kui, a da trai po svijetu nove ljubavne zgode. Jako se
tu rasrdila i rekla da ona takva nije, da se ona toga uva i da svakome moe pogledati u oi jer
nikoga nije uvrijedila, sebe nije iznevjerila, veoma je moralna ena. Ljudi ju s takvom
neudorednosti odbijaju od sebe, a priroda ju privlai s Boanskom ljubavi i snagom koja ju
uva da ostane vjerna, ista i udoredna. Ubrzo ju je traio onaj Ilirac kojem je napisala
odgovor na hrvatski, kad ju je vidio, toliko mu je drago bilo to u tuini s nekim moe na
materinjem jeziku priati. Dopalo joj se to tako teno govori o domoljublju, ali previe je bio
njean i razmaen za muko, a njegov prijatelj bio je strastven. Traili su od nje da ui ilirski,
da pjeva na hrvatskom, tu je naila na neke svoje zemljake iz Karlovca, sad joj je njezina
domovina jo milija, nauila je mnogo vie o njoj otkako je iz nje otila. Izbacila ju je Klara iz
stana jer se kod nje mukarci okupljaju, a jo uz to ona i pjeva. Jako se na to uvrijedila, ali se
nije previe trudila objanjavati joj, nego je traila novi stan, novu kuu, gdje bi moda mogla
biti odgajateljica, a ne modistica. Odmah je pronala u drugom stanu posao velje, svi su bili
zadovoljni s njezinim krpanjem koulje, jako se duhovno zbliila s onim Ilircem i njegovim
prijateljima, da se nije druila s njima, mentalno bi zaostala u tako primitivnom okruenju, a
ovako uz njih mnogo toga ui i razvija duhovna razmatranja svoje domovine i vlastitog uma.
Svi joj govore da je mnogo naprednija od ostalih ena, puna znanja i duhovitosti. Da se ti ljudi
nisu pojavili u njezinom ivotu, ona bi izgubila vjeru u prave udoredne ljude. Keri od te
gazdarice koje su boljeg roda se razuzdano i needno ponaaju, nije im neugodno da svi
spavaju u istoj sobi, da se zajedno tuiraju, neugodno joj je to sve gledati. Konano su joj
dole svjedodbe njezinog moralnog ponaanja iz Karlovca pa ih je odmah pokazala policiji
koja joj se ispriala to je vrila svoju dunost. Ubrzo e Ilirac morati ii, a ona ne zna kako e
bez njega pored svih tih primitivnih ljudi, da joj nije njega bilo, ne bi ona potrajala u Gradecu,
sad ako ne dobije posao odgajateljice, i ona e otii iz Gradeca. Htjela je negdje ii, ali bila bi
sama u drutvu mukaraca, pa ipak odustane jer si nee na sebe loe glase vjeati, ostaje i
dalje neiskvarena, ista. Bili su je vrijeali za plesanje, da Hrvati nita ne znaju, da nas niem
ne ue, da smo divlji narod. Ona je onda zaplesala da pokae da Hrvati znaju svata i sada je

jo plemenitija jer je vidjela da Hrvati puno bolje primaju tuince u svoju zemlju, nego ostale
zemlje koje su bezobrazne i nemoralne, drske. Odlazi ona konano iz Gradeca jer ne voli te
ljude, nema joj posla odgajateljice, tu se ne osjea slobodno, eli uiti latinski jezik pa se
uputi u Trst gdje e nai posao odgajateljice. Putem je ula nekoga s prozora kako na
materinjem jeziku pjeva neku tunu pjesmu, tu joj se opet dua smili nad njezinom
domovinom, sjeti se svoje obitelji i bude joj ao to je otila, to jo nema namjeru vratiti se.
U Trstu je nesnosna vruina, samo se praina vije, ne bi ondje mogla ivjeti. Dobila je otkaz u
svom poslu jer eni nije poljubila ruku i jer se eni ona inila pregizdava za posao, bila je
ubiti ljubomorna na nju. Ona je bila na to jako srdita, ima jaku volju za rad, ali za nikoga se
nee toliko poniavati. Ivan ju je poticao da pie pjesme na materinjem jeziku koje je kasnije
objavljivao u novinama. Majka joj je javila da joj je sestra Jula umrla, bilo joj je ao, ali jo je
rano za povratak u domovinu. Nema tamo to raditi, ovdje ju bar neki dani uveseljavaju, a
tamo nijedan. Boi je provela u bolesti.
Vratila se ona u Karlovac, jo je bolesna, zahvatili su je ponovno kuanski poslovi, bilo joj
drago kad je dobila pismo od Ivana Ilirca da dolazi, vidjeli su se, bili su super prijatelji, ali
ona je ipak zakljuila da on nema plemenito srce, da nema nita od onog krasnog, uznositog
duha. Nije cijenio prijateljstvo, zanemarivao ga je, ona mu je to oprostila, ali ne moe vie biti
ona stara. Ako se i bude druila s njim, to e biti samo jer se osjea usamljeno. Svia joj se
jedan kalfa Ilija kojeg je uila talijanski i njemaki, ljuta je na prirodu to osjea tu
privlanost, smatra da je to loe i needno pa se moli Bogu za oprost i izbjegava ga. Ne zna
to da mu odgovori koji je razlog kad ju on to pita. Ipak je uspjela dozvati onaj svoj snani
duh koji joj brani da potpadne pod tjelesnu nasladu, s nekim tko je mlai 16 godina, a tolike je
mueve mogla sebi birati. Uspjela je sada da ga izbaci iz srca te mu dala doznanja da planira
ostati ozbiljna i s njim nita ne pokuavati, on se onda micao od nje. Krivo joj to nije muko
da moe podrati domovinu u Zagrebu kada dolazi ban Jelai, ali i to e prebroditi, imala je
teko djetinjstvo gdje se nauila ne dobivati ono to eli. Opet joj je zdravlje loe, mora se
malo maknuti iz Karlovca, pisala je Ivanu da kod njega ode malo, sestra joj je rekla da se ne
udi ako ju bez odgovora ostavi. Ona je rekla ako tako bude otie na neko selo gdje je zrak
svjeiji.