kolsko ocjenjivanje znanja - referat

Uvod
Dokimologija je relativno mlada znanstvena disciplina koja je utemeljena tek sredinom
tridesetih godina ovoga stoljea. Dokimologija se sastoji od dviju grkih rijei i to od:
dokimos - to znai pokuan, dokazan i od logos, to znai istina, znanost. Nastala je u
razvijenim zemljama Evrope i u SAD, jer se pojavljuje potreba za istraivanjima kojima
se nastoji prouiti utjecaj itava niza inilaca na donoenje odluke razliitih natjeajnih
komisija, komisija za procjenu ljudskog djela, radnog uinka, kolskog postignua i
slino, koje pak nije mogue objektivno mjeriti. Njezina zadaa je da na temelju
svestranog prouavanja tih prilika pronae i praksi ponudi prikladnije i valjanije naine i
postupke prosuivanja i ocjenjivanja.
kolska dokimologija ini znaajan dio dokimologije, jer se bavi pitanjima
ispitivanja i procjenjivanja uenikih odgojno-obrazovanih postignua u kolama. Ona
nastoji identificirati i prouiti utjecaj svih onih faktora koji djeluju na oblikovanje
kolskih ocjena, posebice u subjektivnom nainu ispitivanja i procjenjivanja, te pronai
naine i postupke to objektivnijeg i pouzdanijeg, a time i valjanijeg ispitivanja i mjerenja
uenikih znanja i drugih odgojno obrazovnih postignua.

Ispitivanjeiocjenjivanjeuenikihznanja
Ima vie postupaka problematinih ispitivanja i ocjenjivanja uenikih znanja u
kolama (i to psihologijskih, pedagokih, sociolokih, pravnih i drugih), pa je odatle i
pojmovima ispitivanja i ocjenjivanja mogue dati i neto razliitije odreenje.
U psihologijskom smislu kolsko ispitivanje znanja takav je postupak u kojem se
pitanjima upuenim subjektu (ueniku) izazivaju reakcije znanja. Pitanja mogu biti dana
u usmenom ili pismenom jezinom obliku (katkad slikovno, a i grafiki) i mogu od
uenika zahtijevati aktualizaciju ili uih ili irih sadraja njegova prethodna uenja.
Ocjenjivanje je razvrstavanje u kvalitativne kategorije. To je svojevrsna
kvalitativna analiza pri kojoj kao dobiveni kriterij slui stupanj postignua odreenih
ciljeva. Ocjenjivanje pojedinca i grupe provode se na osnovi ispitivanja, usmenih ili
pismenih, te na osnovi promatranja rada. Pri ocjenjivanju se mogu, ali i ne moraju uzeti u
obzir uvjeti u kojima su rezultati postignuti. U postupku ocjenjivanja prosuuje se

vrijednost uenikova odgovora, i to jedinicama takve ordinalne ili redoslijedne ljestvice

kakvu predstavljaju kolske ocjene i tako posredno mjere njegova znanja. Upotrebljava se
ljestvica od pet ocjena ili pet kvalitativnih kategorija kojima su pridodane i brojane
vrijednosti. Premda te kategorije ocjena za potrebe procjenjivanja u kolama nisu valjano
i jednoznano definirane.
Tako se uenika znanja na ispitima procjenjuju ocjenama:
Nedovoljan (1)
Dovoljan

(2)

Dobar

(3)

Vrlo dobar (4)

Odlian

(5)

Kako pokazuju podaci ispitivanja, rasponi znanja koji pokrivaju nominalno iste ocjene
u razliitim razredima toliko su veliki i toliko razliiti da drutvene sankcije vezane uz
ocjene gube svoju vrijednost. Zbog tih nedostataka ono to nastavnik upotrebom ljestvice
ocjena jedino moe utvrditi jeste redoslijed uenika prema njihovim procijenjenim
znanjima. Ocjene su sredstva odreenog drutvenog komuniciranja. Nominalno jednake
ocjene imaju jednako ili priblino jednako znaenje, iako se dobro zna da iza njih ne
mora biti i jednako postignue. Osim samome nastavniku, ocjena slui ueniku ili
polazniku, drugim nastavnicima i razvojnim slubama u koli, roditeljima, prosvjetnopedagokim slubama, itd.
Sud-ocjena ima dijagnostiku, ali i prognostiku vrijednost. Ova druga je vanija.
Iako je ponekad dovoljno samo dijagnosticirati koliko, npr. neko zna, ipak se ee se na
osnovi toga mora i prognozirati hoe li uspjeti u vioj koli ili na radnome mjestu.
Na osnovi ocjena, uenik, student i polaznik reguliraju svoje aktivnosti. Ocjene
imaju i korekcijsku i motivacijsku ulogu, ulogu povratnih obavijesti, kao i ulogu u
stvaranju slike o sebi (suda o svojim vrijednostima).

iniocioblikovanjaocjene
Osim samog predmeta ocjenjivanja (znanja) na oblikovanje ocjene utjee i vie drugih
inioca sistematskih i nesistematskih.

Sistematski inioci djeluju stalno, te se njihov utjecaj moe razmjerno lako

odrediti i predvidjeti. Meu sistematske inioce oblikovanja ocjena ubraja se i stroe
ocjenjivanje na polugoditima, a blae na kraju kolske godine. Isto tako, predmeti koji se
smatraju sporednima, ocjenjuju se blae nego oni koji se dre glavnima
Nesistematski faktori mnogo su brojniji od sistematskih. Teko je odrediti i
predvidjeti kada e i u kojemu smjeru djelovati. No ponekad i ti faktori mogu djelovati
sistematski (pamenje, talent, nain uenja i druge). Takvi faktori su:

INTELIGENCIJA: inteligentan e ispitanik npr. otkriti to ispitiva eli ili voli da

mu se kae te e i to uiniti.

PAMENJE : neko bolje pamti pojedinosti, a netko ope odnose, kategorije.

PANJA NA NASTAVI: koncentrirani sluatelj zapazit e vaan detalj, a i vie

e zapamtiti

MARLJIVOST

PRETHODNO ZNANJE

Kada su istraivai pristupili ispitivanju problematike kolskog procjenjivanja znanja,

poli su od injenice da je to procjenjivanje po svim svojim bitnim obiljejima mjerenje
znanja. Da je kolsko ocjenjivanje znanja zaista mjerenje vidljivo je iz toga to ono u sebi
ukljuuje sve nune komponente koje nalazimo pri svakom mjerenju.
Kako je poznato svako mjerenje u sebi obuhvata:
1) Predmet mjerenja (ono to se mjeri)
2) Instrument kojim se mjeri
3) Tehnika mjerenja
U sluaju kolskog procjenjivanja znanja predmet mjerenja je znanje uenika,
instrument kojim se mjeri je nastavnik, a tehnika mjerenja je nain ispitivanja. Dakle, u
kolskom ocjenjivanju se nastavnik javlja i u ulozi mjernog instrumenta i u ulozi
mjerioca. Da bi otkrili i provjerili izvore greaka u ocjenjivanju kolskog znanja, naunici
su istraivanja usmjerili na ispitivanja pojedinih elemenata mjerenja: predmeta,
instrumenata i tehnike mjerenja. Ta su prouavanja omoguila da se svi ti nepoeljni
faktori ne samo identificiraju, ve i da se njihov utjecaj na ocjenu kao mjeru znanja
dobrim djelom i proue.

Poznavanje faktora koji kvare metrijsku vrijednost kolskih ocjena jako je

vano za budue nastavnike, jer svjesnost i znanje o ovim faktorima, omoguuje im
kvalitetnije planiranje i provoenje procesa ispitivanja i ocjenjivanja uenikih znanja.

I Faktori koji ovise o predmetu mjerenja

Predmet mjerenja u procjenjivanju kolskog znanja je znanje uenika. U procesu
ispitivanja i odgovaranja moe se javiti nekoliko nepoeljnih faktora koji mogu pokvariti
vrijednost kolskih ocjena.
Neki od tih faktora su:

Nedovoljna jasnoa i neodreenost odgovora

Na tradicionalnom kolskom ispitu esto se dogaa da uenik na nastavnikova
pitanja daje nepotpune i nejasne odgovore. Da bi nastavnik mogao procijeniti takve
odgovore, on ih najprije pokuava shvatiti i razumjeti. Prema tome kako ih je uspio
razumjeti i interpretirati, donijeti e svoj sud o uenikovom znanju.

Uenikove verbalne mogunosti

U uenikovom odgovoru na ispitu oituju se ne samo znanja nego i njegova
sposobnost vjetog operiranja govornim simbolima, rjeitost i sposobnost razumijevanja
jezinih izraza. Budui da te sposobnosti nisu jednako razvijene kod svih uenika, na
ispitima redovito bolje ocjene dobivaju uenici koji s lakoom reproduciraju i jezino
oblikuju nauene sadraje, dok oni koji se inae teko izraavaju i u reprodukciji znanja
zapinju, dobivaju slabije ocjene.

Mogunost opaanja i vjetog koritenja percipiranih podatka

Pratei uenikove odgovore na njegova pitanja na ispitu, nastavnik namjernim ili
nenamjernim reakcijama, iskazanim verbalno, gestama, mimikom lica i slino, pokazuje
ueniku da je ono to govori, ili na neki drugi nain izraava, ispravno i da odobrava,
odnosno da nije ispravno i da ne odobrava. Snalaljiv uenik na ispitu paljivo opaa i
prati sve takve informacije koje mu nastavnik svojim namjernim ili nenamjernim
reakcijama daje na njegove odgovore.

Uenik, dobar opaa, koji se vjeto slui percipiranim podacima i koji je brz u
svojim reakcijama korigiranja dobit e na ispitu bolju ocjenu od drugog uenika koji
jednako zna, ali nema takve mogunosti percipiranja i reagiranja.

II Faktori koji ovise o nastavniku kao mjernom instrumentu

Da bi neko mjerenje bilo ispravno, njegov rezultat mora biti odreen iskljuivo
veliinom ili razvijenou predmeta mjerenja. Mjerni instrument ne smije imati bilo
kakvog utjecaja na rezultat mjerenja. Zato se od svakog mjernog instrumenta zahtjeva da
bude ispravan kako ne bi utjecao na rezultat mjerenja. Kada taj zahtjev dobrog mjernog
instrumenta primijenimo na kolsko ocjenjivanje, ocjena na ispitu bi morala biti odreena
samo znanjem ili uenikim odgovorima, a nastavnik kao mjerni instrument ne bi uope
smio utjecati na vrijednost ocjene. Meutim, istraivanja su pokazala da kolske ocjene u
velikoj mjeri ovise upravo o nastavniku, kao mjernom instrumentu, te se esto ocjene
jednog te istog rada razliitih ocjenjivaa uope ne slau.

Sl.1. Postotak zadaa u ijoj su procjeni slau dvije ocjenjivake komisije ili vie njih
Istraivanja su pokazala da pri ocjenjivanju uenikih znanja u kolama djeluje mnotvo
subjektivnih faktora koji znatno smanjuju ispravnost kolskih ocjena.
Neki od tih faktora su :

Osobna jednadba
Osobna jednadba predstavlja ocjenjivaevu opu tendenciju da dimenzije ili
razvijenost razliitih predmeta mjerenja, koje na subjektivan nain prosuuje ili
podcjenjuje ili precjenjuje. U kolskom ocjenjivanju znanja nastavnikova osobna
jednadba oituje se u tendenciji neopravdanog podizanja ili sputanja kriterija

procjenjivanja to ima za posljedicu da se ueniki odgovori na ispitu nagrauju preteno

niim, odnosno viim ocjenama. Nastavnici koji podcjenjuju uenika znanja
neopravdano podiu kriterij procjenjivanja, te veina uenika dobiva niske ocjene, a
uenici ih nazivaju strogima. Do pogreke u procjeni znanja uvjetovane osobnom
jednadbom dolazi zbog toga to u praksi nisu jasno definirani ni programi ni kriteriji
ocjenjivanja.

Sl. 2. Distribucija ocjena strogog(A), blagog(B) i umjerenog(C) nastavnika

ocjenjivaa

Sl. 3. Odnos distribucija ocjena mukih i enskih ocjenjivaa u 7. i 8. razredima osnovne

kole

Sl. 4. Odnos distribucije ocjena mukih i enskih ocjenjivaa u poetnim razredima

osnovne kole

Halo efekt
Halo-efekt predstavlja ocjenjivaevu tendenciju da razliite osobine neke osobe
procjenjuje ili u skladu s opim stavom koji ima prema toj osobi ili u skladu s ocjenom
neke od karakteristika te osobe.
U tradicionalnoj procjeni znanja halo-efekt se oituje u dva oblika:
Homohalo-efekt - tendencija nastavnika uenikovo znanje procjenjuje u
skladu sa svojim opim stavom koji ima prema ueniku
Heterohalo-efekt - tendencija nastavnika da se pri donoenju odluke povodi
za miljenjima i ocjenama koje su o znanjima tog uenika dali drugi
nastavnici.

Pogreka sredine
Pogreka sredine se oituje u nastavnikovom nastojanju da uenika znanja
ocjenjuje preteno srednjim ocjenama, zanemarujui pritom i velike razlike u kvaliteti
njihovog odgovora na ispitu.

Logika pogreka
Logika pogreka se javlja onda kada procjenjiva vjeruje da su neke znaajke
koje procjenjuje logiki povezane pa ih na osnovu takvog uvjerenja i jednako procjenjuje.
U kolskom procjenjivanju znanja ta subjektivna pogreka dolazi do izraaja uvijek onda
kada nastavnik misli da su odreeni sadraji iz dvaju kolskih predmeta koje nuno
povezani premda takva povezanost objektivno ne mora postojati ili pak te sadraje uenik

ne mora jednako nauiti pa na temelju takvog rasuivanja ueniku ak i za nejednaka

znanja daje jednaku ocjenu.

Pogreka diferencijacije
Ova pogreka oituje se u nastavnikovom nastojanju da uenika znanja razlikuje
pretjerano i neopravdano. Ovim nastavnicima nije dovoljna ljestvica od 5 kolskih ocjena
nego je dopunjuju nekim svojim meuocjenama kako bi to preciznije izmjerili iskazna
znanja uenika. Kada nastavnik potuje kolske ocjene i ocjenjuje uenika znanja samo
na ljestvici od 1-5, on se teorijski izlae mogunosti da pogrijei u ocjenjivanju za
maksimalno 4 jedinice. Takvu maksimalnu moguu greku e napraviti ako uenika koji
nita ne zna ocjeni ocjenom 5, ili ako uenika koji zna sve to treba ocijeniti ocjenom 1.
U sluaju uvoenja razliitih meuocjena (npr. 4-, 3+ i sl.) raspon kolskih ocjena se
znatno proiruje, te se nastavnik izlae puno veoj pogreci mjerenja (vie maksimalna
pogreka ne iznosi samo 4 jedinice, nego puno vie).

Pogreka kontrasta
Pogreka kontrasta se javlja onda kada nastavnik svoj kriterij ocjenjivanja formira
na osnovu prethodnih uenikih odgovora. Tako, na primjer, ako je na poetku ispitivanja
ispitao nekoliko, po znanju iz tog predmeta, boljih uenika, nastavnik e kriterij
ocjenjivanja prilagoditi kvaliteti njihovih odgovora. Dou li poslije toga po znanjima
slabiji uenici, dogodit e se da e zbog formiranog visokog kriterija nastavnik
podcijeniti njihova znanja.

Tendencija prilagoavanja kriterija ocjenjivanja kvaliteti uenike

skupine
Ova se tendencija oituje u tome da nastavnik kriterij ocjenjivanja prilagoava skupini
uenika u kojoj obavlja ispitivanje. Tako e na primjer u boljim razredima nastavnik
postavljati vie kriterije nego u slabijim razredima. Zbog tih razlika nastavnici e ista
uenika znanja ocijeniti razliitim ocjenama, ovisno o tome u kojoj skupini to znanje
procjenjuju.

10

III Faktori koji ovise o tehnici mjerenja

Kao to je prethodno navedeno, tehnika mjerenja kod kolskog ocjenjivanja znanja,
zapravo podrazumijeva nain na koji se ta znanja ispituju i ocjenjuju. Openito se ti
naini mogu podijeliti na usmena i pismena ocjenjivanja.

Na usmenim ispitima
U mnotvu individualnih naina usmenog ispitivanja uenikih znanja, mogue je
izdvojiti dva osnovna tipa nastavnika:
a) Pasivni tip - nakon to je postavio pitanje, nastavnik ostaje potpuno pasivan a
uenik odgovara.
b) Aktivni tip -

nakon to je postavio pitanje, nastavnik razliitim dodatnim

pitanjima i potpitanjima navodi uenika na ispravan odgovor.

Pri preteno pasivnom nainu ispitivanja kvaliteta uenikog odgovora ne ovisi samo o
znanjima koja je usvojio nego i njegovoj sposobnosti da govorno izrazi i prikladno
oblikuje ono to zna, te da razumije ta se od njega zahtjeva u pogledu znanja sadranih u
nastavnikovom pitanju. Meutim, kod aktivnijeg naina ispitivanja odlunu vanost ima
prepoznavanje sadraja, jer iz veeg ili manjeg broja potpitanja i objanjenja ueniku
preostaje samo da identificira one dijelove predmetne grae na koje ga nastavnik navodi.

Sl. 5. Valjanost ocjena u funkciji trajanja ispita

Na kvalitetu odgovora, pa time i na ocjenu, moe djelovati i oblik pitanja.

Sugestivna pitanja najee sadre i odgovor ili ograniavaju odgovor na samo neke
mogunosti, pa je ueniku na njih lako odgovoriti. Nesugestivna pitanja su prikladnija.

11

Ocjena na ispitu donekle ovisi o sluaju koje je pitanje nastavnik postavio i iz kojeg
dijela predmetnog gradiva, da li iz lakeg ili teeg, je li pitanjem upravo pogodio ono to
uenik zna ili ga je pitao ono to dobro ne poznaje.
Jo jedan faktor koji utjee na ocjenjivanje znanja jeste i trajanje ispita.

Sl. 6. Razliito trajanje ispita i broj pitanja postavljenih tokom ispita

Istraivanja su pokazala da s obzirom na tanost ocjena postoji optimalno vrijeme

trajanja ispitivanja u kojem nastavnik dobiva i optimalan broj informacija. To vrijeme u
viim razredima osnovne kole, pa i u srednjoj koli, iznosi 6 minuta. Ako usmeno
ispitivanje traje predugo nastavnik vie pada pod utjecaj prvih ili posljednjih informacija
dobivenih na ispitu i na njima temelji svoju prosudbu znanja (ocjenu).

Ispravljanje uenikih pismenih radova

I u pismenom ispitivanju uenikih znanja pomou ispravljanja kolskih zadaa i
kontrolnih radova djeluju svi oni nepoeljni faktori koji u usmenom ispitivanju kvare
vrijednost ocjene kao mjere znanja. U usporedbi sa usmenim ispitivanjem prednost bi
pismenog ispitivanja mogla biti bar u tome to su svi uenici stavljeni pred jednako
valjane rezultate. U praksi je najei, ali zato i najmanje valjan nain ispravljanja i
ocjenjivanja, takav da nastavnik redom pregledava, ispravlja i ocjenjuje uenike zadae .
Pri tom e, ako je oekivao veu kvalitetu nego to su pokazale prve zadae, doi do
promjene njegovog kriterija ocjenjivanja. Dakle, pri takvom ocjenjivanju pismenih
radova u samom procesu ispravljanja dolazi do promjene kriterija ocjenjivanja pa zadae
objektivno jednake kvalitete mogu biti procijenjene vrlo razliitim ocjenama.

12

Zakljuak
Na kraju, mogli bismo zakljuiti da smo kao nastavnici izloeni velikim mogunostima
pravljenja pogreaka kada ocjenjujemo uenika znanja. Veina nastavnika, kao to je i
istraivanje pokazalo, utiu kao mjerni instrumenti na vrijednost ocjene. To se ne bi
trebalo deavati jer ocjena na ispitu bi morala biti odreena samo znanjem ili uenikim
odgovorom. Takoer, pri ocjenjivanju uenikih znanja u kolama djeluje mnotvo
subjektivnih faktora, koje smo naveli u svom seminarskom radu i detaljno opisali. Ako
smo tih mogunosti pravljenja pogreaka svjesni, moemo se truditi da te pogreke ne
inimo.

Literatura
Grgin, T. (2001). kolsko ocjenjivanje znanja (IV izdanje). Jastrebarsko: Naklada Slap

13