Professional Documents
Culture Documents
Ivan Aralica Bosanci 1
Ivan Aralica Bosanci 1
Prijava
Vijesti
Kolumne
Povijest
Registracija
Kontroverze
Forum
Kultura
Literatura
Detaljna trailica
Preuzimanja
Nalazite se na: Poetna Kontroverze Politiko-povijesne analize: Ivan Aralica Ivan Aralica: Hrvatski Bosanci 1
Video zapisi
Apeli
Web katalog
Mediji
Drutvo
Prethodni lanak
Sljedei lanak
Napisano 21.11.2009.
10:25
Gospodarstvo
Nesto prije medjunarodnog priznanja Hrvatske, koje se ocekivalo sa strepnjom hoce li ga ili nece biti, zaredalo je nekoliko dogadjaja koji su
Povijest i politika
me ponukali da napisem ogled "Kako komponirati Bosnu", dok je Bosna bila jos prividno nenaceta, i u njemu podvrgnem kritici ponasanje
Pogledajte sve
bosnjackog vodstva s prijedlogom kantonalne artikulacije Bosne, ne doticuci pitanja ni broja, ni vecine, ni granica kantona, jer bi to, ako se
prijedlog prihvati, bio posao eksperata.
Najitanije
Obistinile su se moje sumnje izrecene u prvom ogledu o Bosni i Bosnjacima, sumnje da ce Bosnjaci, kao nacija ciji proces konacnog
formiranja nije zavrsen, bez ikakva jedinstvenog i cvrsceg nacionalnog programa, ne ubrajajuci u to nasljedje islama i ono sto su bastinili od
komunizma i jugoslavenskog federalizma, u odsudnom trenutku raspada komunizma i jugoslavenske federacije pokazati neodlucnost i
kolebljivost, pokazati ono pogrdno "prelivodstvo" koje im je sudbina namijenila kao oblik prezivljavanja izmedu dva posesivna politicka centra.
Sumnja da ce prigrliti unitaristicki koncept, onaj sto proizlazi iz islamskog ucenja o umetu i onaj sto proizlazi iz jugoslavenskog federalizma, koji
je bio njihova kolijevka, mjesto izrastanja iz malog u veliko slovo M. Sumnje da ce, zauzimajuci ekvidistancu prema hrvatskom i srpskom
nacionalizmu, pruziti otpor razbijanju federacije i nastanku novih drzava, pogotovo njihovu medjunarodnom priznanju.
U tim danima iscekivanja hoce li ili nece uslijediti medjunarodno priznanje, Izetbegovic je uz podrsku Kire Gligorova cinio sve da Hrvatska ne
bude priznata, sto je u Hrvatskoj izazivalo vise cudjenje nego gnjev, jer je hrvatska politicka misao, bastinjena od ekspanzionistickog
nacionalizma koji je idealizirao muslimane kao "cvijet" ili kao "prirodne saveznike", bila potpuno ne-pripremljena da shvati o cemu se tu radi. Da
shvati kako je Izetbegovicevo protivljenje priznanju Hrvatske svodjenje Hrvatske na isto ono na sto je Srbija samu sebe svela, na agresora koji
ce sada, kad se osamostali i dobije medunarodno priznanje, sa Srbijom dijeliti Bosnu. Taj rezon prosjecni i natprosjecni politicki mozak nije
mogao shvatiti, jer je on rezonirao drukcije: ako svijet prizna Hrvatsku, priznat ce i raspad Jugoslavije, pa ce i Bosna uskoro biti priznata. Kako je
protivljenje priznanju s bosnjacke strane moglo uroditi i negativnim posljedicama, cak I takvima da se Hrvatska u tom trenutku ne prizna,
Najitanije zadnjih 7
dana
Najkomentiranije
Najbolje ocijenjeno
posvjedocit ce nam,"Vjesnikov" dopisnik iz Bonna Nenad Ivankovic u svojoj odskorasnjoj reminiscenciji. De Cuellar samo dan prije negoli je
Genscher u Bruxellesu dobio definitivnu bitku za diplomatsko priznanje Hrvatske i Slovenije, i samo nekoliko dana prije negoli je Njemacka de
facto, kao prva vazna zapadna drzava, priznala Zagreb i Ljubljanu, pokusao svim silama odvratiti Bonn od tog cina. U dva je navrata pisao
pdfcrowd.com
ondasnjem bonskom ministru vanjskih poslova Genscheru, upozoravajuci ga na svu opasnost koju u sebi nosi priznanje, svaljujuci
Forum
Tw itter
istodobno na Bonn i buducu krivicu za posljedice koje bi mogao izazvati takav nekontroliran i selektivan proces priznanja.U svojem drugom
pismu, kad su mu ponestali svi ostali argumenti, De Cuellar se pozivao i na pisma Predsjednistva Bosne i Hercegovine te Makedonije, u
Statistika
kojima su te dvije republike odVijeca sigumosti, odnosno od generalnog tajnika, trazile da se zalozi protiv priznanja Hrvatske i Slovenije, i to
zato da se rat ne bi prosirio i na njihove republike. Rijecju, argumentacija je isla u pravcu gledista da je sve tako drugo dobro dok rat hara samo
u Hrvatskoj, pa zato Zagreb i ne treba diplomatski priznavati. Moja ostrina prema tadasnjoj kolebljivosti i sveukupnoj politici Alije Izetbegovica
proizlazila je iz osjecanja tjeskobe da vec na prvom koraku hrvatsko-bosnjacki savez ne funkcionira, da je "prirodno saveznistvo" na kusnji, a
"cvijece" je ionako odavno uvelo. Osim u glavama s fosilnim cvjetovima! To ni uvenuti nece!
Najvjerojatnije u dosluhu s muslimanskim otporom medjunarodnom priznanju Hrvatske i raspadu jugoslavenske federacije, dosluhu s
misljenjem o podjednakoj krivnji i srpske i hrvatske strane za raspad Bosne, u Zagreb je tih dana uoci priznanja doslo "otvoreno pismo dr.
Franji Tudjmanu, predsjedniku Republike Hrvatske", Sto su ga 6. sijecnja (na Sveta Tri Kralja) napisala petorica hrvatskih knjizevnika iz
Sarajeva koje cemo, radi kratkoce i zbog njihove politicke orijentacije, zvati , "hrvatski Bosanci". Pismo je, uz komentar pod naslovom "Danajski
dar za Hrvatsku" tadasnjeg Predsjednikova savjetnika profesora doktora Zvonka Lerotica, objavljeno 14. sijecnja 1992., dva dana prije dana
nase velike radosti, kad je od srce plakalo sve sto hrvatski dise u zemlji i u svijetu. Vec 22. sijecnja, dok se slavlje jos nije stisalo, "Vjesnik" je
objavio odgovor petorice "hrvatskih Bosanaca", koji i po korespondenciji s muslimanskom teorijom ekvidistance, I po stavu o jednakoj krivnji
dvaju ekspanzionistickih nacionalizama i po bezobzirnu odnosu prema trenutku kad je objavljen, predstavlja vecu blasfemiju od samog pisma.
Pismo u hrvatskoj javnosti nije ostavilo dubljeg traga jer je doslo u dane velikog slavlja, ali je ono u daljim politickim zbivanjima odigralo
odredjenu ulogu, jer je bilo kvasac stvaranju "hrvatskih Bosanaca" kao politicke formacije, i jer je preko te formacije postalo kocnica nastajanju
jedinstvenog hrvatskog politickog programa prema Bosni i hrvatsko-bosnjackim odnosima. Sve do Washingtonskog sporazuma, kad su
"hrvatski Bosanci" bar sto se hrvatske politike tice, potpuno marginalizirani. I radi deskripcije povijesnog trenutka i zbog posljedica koje ce imati
u hrvatskoj politici prema Bosni, pismo petorice "hrvatskih Bosanaca" donosim u cijelosti.
Otvoreno pismo dr. Franji Tudjmanu, predsjedniku Republike Hrvatske
Gospodine Tudjman,
Ovo pismo ne saljemo ni "Timesu" ni "Associated Pressu", odakle smo uglavnom saznavali Vase stavove o nama, vec se obracamo hrvatskoj
javnosti kojoj pripada i Vase uvazeno misljenje.
Bosna i Hercegovina je pred politickim nestankom, a da njezin narod o tome nije imao priliku demokratski se izjasniti. Vazna cinjenica za Vas
bi morala biti i to da je dio tog naroda i sedamsto pedeset tisuca Hrvata, rasporedjenih na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.
Podvlacimo, Bosna i Hercegovina je pred prijetnjom politickog nestanka: antibosanske sile u njoj i oko nje prisvojile su si takva prava i takvu
moc da ih u njihovom naumu nema tko omesti. Da se gorko nasalimo: Bog je visoko, Washington je daleko, a Kadijevic tako blizu. Ma koliko
medju sobom razlicite, pa i krvavo suprostavljene, svim tim koncepcijama zajednicka je politicka fiks-ideja - razoriti Bosnu i Hercegovinu.
Bosanskohercegovacka vlast, pak, pred svim tim stoji u potpunoj paralizi, gledajuci vec odavno na sve akte rastakanja Republike s "filozofskim
mirom".
Velikosrpska politika nastoji Bosnu i Hercegovinu cijelu ukljuciti u veliku Srbiju, kojoj se jos uvijek tepa "nova Jugoslavija", ili formirati unutar
Bosne i Hercegovine srpsku republiku. Na zalost, oba ova plana na veliko se vec ostvaruju, bilo u formi novih jugoslovenskih novcanica, bilo u
pdfcrowd.com
obliku beogradskog teferica pod nazivom "Konvencija o novoj Jugoslaviji". A sve to u debeloj, hladnoj sjeni prethodno obavljene vojne okupacije
Bosne i Hercegovine, koja je reorgnnizacijom vojske od 3. sijecnja dobila informalni okvir. Vojska je sebi osnovala drzavu! Od naroda ce je znati
"braniti", zestoko i efikasno, o tomu nakon zlocinackog pustosenja Hrvatske valjda vise nitko i ne dvoji...
Na sve to dolazi vasa politicka ,"analiza" u kojoj bi cijepanje Bosne i Hercegovine "moglo odgovarati dugorocnim interesima sva tri naroda I
interesima stabilnosti u ovom dijelu Europe". Vi tako, i ovom prilikom,ne propustate pokazati svoju vec dokazanu gluhocu i neosjetljivost na
stvarne dugorocne interese naroda Bosne i Hercegovine, a osobito hrvatskoga. Nije nam jasno kako cete objasniti vlastitoj politicko javnosti,
kojoj ste, valjda, odgovorni, kako su se to odjedanput poceli idealno podudarati Vasi pogledi i procjena interesa s Milosevicevim i
Karadzicevim?! Jer upravo su oni bili i ostali najgorljiviji zagovornici razbijanja Bosne i Hercegovine, prije svega opetovanim "velikodusnim"
nutkanjem zapadne Hercegovine da se pripoji Hrvatskoj. Znaci li to da Vi i nemate neku konzistentnu vlastitu politiku spram "trajnoga rjesenja
hrvatsko-srpsko muslimanskih odnosa", vec se svaki put hvatate za rep velikosrpske inicijative, htijuci otkinuti nesto i za sebe? Ako je tako onda
je to neshvatljivo kratkovidno i neodgovorno spram stvarnih interesa hrvatskoga i svih drugih naroda u Bosni I Hercegovini, te jednako tako i
spram stvamih interesa Republike Hrvatske, a neuljudno i nemornlno spram muslimanskoga naroda, kojemu se u Vasoj "elaboraciji" nudi,
umjesto dosadasnje stoljetne drzave i domovine, nekakva "muslimanska enklava".
Gospodine Tudjman,
Kao slobodni ljudi, kao Hrvati, kao drzavljani Bosne i Hercegovine, koja nije manje hrvatska od Hrvatske, odgovorni pred svojom povijescu,
svojom zemljom, svojim narodom, svojom obitelji, mi samo mozemo javno konstatirati:
- onaj tko u politickomu unistenju Bosne i Hercegovine moze vidjeti bilo kakav interes hrvatskoga, ili ikojega drugog naroda, i "uvjet trajnoga
mira", taj o stvarnomu interesu hrvatskoga naroda malo zna, i taj je politicki neodgovoran:
- onaj tko prema muslimanskomu narodu u Bosni i Hercegovini kani provoditi onakvu politiku kakva se trenutno provodi prema hrvatskomu
narodu u Hrvatskoj, sam sebi oduzima pravo da zastupa povijesne interese hrvatskoga naroda u cjelini.
To pravo mozete sebi povratiti tako da se svim svojim snagama zalozite za cjelovitost i medjunarodno priznanje Bosne i Hercegovine jer je
jedino to u dugorocnom interesu svih njenih naroda, pa tako i hrvatskoga.
S uvazavanjem,
Miljenko Jergovic, knjizevnik,
dr. Ivo Komsic, profesor,
Ivan Kordic, knjizevnik,
Ivan Lovrenovic, knjizevnik,
Mile Stojic, knjizevnik
pdfcrowd.com
pdfcrowd.com
toga slijepca koji ne moze uzeti rezultate lani odrzanog referenduma i vidjeti sto narod drzi o hrvatskoj politici.
Priznanja hrvatske samostalnosti za autore otvorenog pisma kao da ne postoje, ulazak u svijet slobodnih europskih drzava je za njih
zanemarujuca ili pak nepostojeca cinjenica u suvremenoj hrvatskoj politici.
Zasto autori otvorenog pisma drze da je takva politika koju slijede svi narodi sredisnje i istocne Europe, pa i hrvatski narod, nelegitimna I
opasna? Posebno opasna za muslimanski narod. Vjerojatno, misle oni, opasnost lezi u tome sto ta politika po svojem aktivizmu i djelotvomosti
spontano budi duh muslimanskog naroda iz mrtvila u koje je zapao zbog svojevrsne paraliziranosti svojih vodja i spontano ga upucuje da
potrazi sebi primjerenije mjesto u zajednici europskih naroda. Prethodno je potrebno otvoriti neke tabu teme koje su ostale iz razdoblja tvrde i
centralisticke vladavine u Bosni i Hercegovini. Pretpostavljam da se iz pozicije ove petorice hrvatskih intelektualaca dade nazreti politika koja se
nije oslobodila duha toga doba.
Usput da kazem, kako povjesnicar Dzaja ovo pismo naziva "upozorenje petorice bosansko-hrvatskih intelektualaca pocetkom 1992. da hrvatsku
politiku prema BiH treba serioznije formulirati i oblikovati". Cudi se sto je pismo docekano "na polemicki noz." Meni se cini da je, s obzirom na
svoju blasfemicnost, svoj diletantizam i posljedice koje ce iz njega proisteci - da se hrvatska demokracija naziva fasizmom od tog pisma do
danasnjeg dana - docekano obzirno i sa suzdrzanim gnjevom.
Ivan Aralica
Objavi na Facebooku
Like
Kom entiraj
Kom entari
Ocijeni:
3.3
624 pregleda
Vezani lanci
Nema komentara
Komentiraj
Komentiraj koristei...
Fac ebook dru tveni dodatak
Anketa
Fotogalerija
pdfcrowd.com