SUMERO

Tema:

Uloga uitelja i nastavnih strategija u inkluzivnoj nastavi

Mr. Meliha Halilovi

JUO Hasan Kiki - Graanica
Tel. 062 137 837

Uloga uitelja i nastavnih strategija u inkluzivnoj nastavi

Inkluzija je podruje i princip u okviru cjelokupne reforme sistema vaspitanja i
obrazovanja. U mnogim zemljama svijeta istrauju se fleksibilniji modeli organizacije
ukupnog rada u koli s ciljem da se bolje shvate potekoe na koje djeca nailaze tokom
kolovanja.
Stavovi prema osobama s posebnim potrebama u razvoju, uostalom, kao i stavovi
prema svim manjinskim grupama nisu uroeni, nego su naueni, steeni. Na temelju principa
socijalnog modela izdat je osnovni dokument UN-a: Konvencija Ujedinjenih nacija o pravima
osoba sa invaliditetom (2009.), koji sadri smjernice za politiku svih drava. U tom
dokumentu se priznaje da je invaliditet razvojni proces, te da invaliditet nastaje kao rezultat
djelovanja osoba s invaliditetom i prepreka koje proizilaze iz stajalita njihove okoline, te iz
prepreka koje postoje u njihovoj okolini, a koje sprjeavaju njihovo potpuno i djelotvorno
sudjelovanje u drutvu, ravnopravno s drugim lanovima tog drutva. Drave potpisnice ove
Konvencije saglasile su se u sljedeem: Da je svrha Konvencije unapreenje, zatita i
osiguravanje punog i ravnopravnog uivanja svih ljudskih prava i osnovnih sloboda osoba s
invaliditetom, i unapreivanje potivanja njihovog uroenog dostojanstva. Prema tom
dokumentu, drava je obavezna da osigura vaspitanje i obrazovanje u maksimalno
integrisanim uslovima. Isto tako, mora zakonski ukloniti sve prepreke zapoljavanju osoba s
posebnim potrebama i pruiti im socijalnu sigurnost.
Svi zakoni i ostale mjere treba da omogue ivot osoba s posebnim potrebama u
vlastitoj porodici, uz pruanje dodatnih usluga. Neophodno je osigurati im sva prava kao i
ostalim graanima. Takoe se zahtijeva da organizacije osoba s posebnim potrebama i
organizacije roditelja, ravnopravno uestvuju u donoenju odgovarajuih zakonskih propisa,
uklanjajui pritom sve oblike diskriminacije. Da bi to urodilo plodom, potrebno je mijenjati
dosadanje stavove prema osobama s posebnim potrebama i njihovom vaspitanju i
obrazovanju.
Inkluzivno kolovanje se odnosi na filozofiju obrazovanja koja promovie obrazovanje
za sve uenike prema njihovim mogunostima. Ovakav pristup zahtijeva temeljne promjene u
razmiljanju ljudi, promjene u stavovima i odnosu prema razliitostima. Inkluzija nije neto
novo to se moe napraviti ili osigurati. To je dugotrajan proces koji treba organizovano
provoditi kako bi rezultat bio stvaran za djecu i ljude s posebnim potrebama.
Inkluzija sama po sebi ne podrazumijeva izjednaavanje svih ljudi, nego uvaavanje
razliitosti svakog pojedinca. U tome i jeste njena vrijednost, jer nam razvoj opte tolerancije
prema individualnim razlikama i potrebama omoguava irenje saznanja, obogaivanje
iskustava i razvoj ovjenosti. Inkluzija svakom pojedincu prua mogunost odluivanja o
vlastitom ivotu i preuzimanje vlastite odgovornosti, u skladu sa sopstvenim sposobnostima.
U inkluzivnom vaspitnoobrazovnom sistemu se istie holistiki pristup koji uzima u
obzir sve, a ne samo obrazovne potrebe uenika, ne izdvajajui pritom nikoga posebno. Takav
sistem stvara primjerenije uslove za sve uenike, potujui njihove individualne razliitosti i
potrebe. Inkluzija tei promjeni cjelokupnog kolskog sistema, tako da su edukacijski planovi
i programi vrlo fleksibilni.
U takvom se sistemu provodi zajedniki program za sve uenike, uz maksimalno
individualizovano prilagoavanje sadraja, metoda, postupaka i tempa rada svakom ueniku.
On ukljuuje kreativnost i razliitost didaktikog materijala, pristupa i uenja putem saradnje.
Time se omoguava inventivno i efikasnije uenje pojedinca i smanjuje mogunost
etiketiranja i diskriminacije.
Tradicionalna nastava je glavnu panju obraala zamiljenom prosjenom ueniku.
Najvee tete od takvog pristupa i naina rada su nanesene upravo djeci s posebnim
potrebama. Prije svega, mislimo na djecu s potekoama u razvoju i uenju. Djeca s posebnim

potrebama su bila osuena na neuspjeh bez pruanja anse da uspiju. Neki su upuivani u
specijalna odjeljenja, neki u posebne ustanove, a mnogi ostali meu zidovima porodinog
okruenja. Rijetki su uspijevali zahvaljujui mogunostima i socijalnom statusu roditelja.
Iako je tradicionalna nastava ve odavno kritikovana i na osnovu toga proizali
zahtjevi za individualizacijom nastave, za prilagoavanjem nastave individualnostima
uenika, njihovim potrebama i mogunostima, jo i danas se pravi problem oko primjene tog
principa.
Princip individualizacije se odnosi na prilagoavanje didaktike aktivnosti svakom
ueniku vodei rauna o njegovim individualnim osobenostima. Individualizovati nastavu
znai orijentisati se na realne tipove uenika, uzeti u obzir razlike meu njima, uskladiti i
varirati metode i postupke pedagokog djelovanja prema tim razlikama, pomoi uenicima da
napreduju prema vlastitom tempu i mogunostima (Potkonjak, 1989, str. 271).
Dakle, osnova za inkluzivnu nastavu je ve odavno postavljena. Mnogobrojna struna
literatura ve odavno rasvjetljava fizike i psihike simptome, probleme, faktore koji utiu i
mogunosti unapreenja cjelokupnog razvoja linosti, didaktike modele, puteve i postupke
kojima moemo efikasno djelovati u vaspitno-obrazovnom radu, doprinijeti razvoju linosti
svakog djeteta, sprijeiti neeljene posljedice a time doprinijeti i prosperitetu cjelokupnog
drutva. Evidentna je obaveza prosvjetnih radnika za permanentim usavravanjem. Ostaje
samo da svako pristupi prifesionalno svom radu kako bi inkluzija poprimila funkcionalnu
dimenziju.
Postavlja se pitanje kakva je trenutna situacija u polju inkluzije? Odgovor bi bio
sljedei: Trenutna situacija u polju inkluzije je veoma konfuzna i dramatina. Jo uvijek se
vode rasprave o opravdonasti i mogunostima realizacije inkluzivnog obrazovanja
zanemarujui injenicu na koju ukazuje Konvencija Ujedinjenih nacija o pravima osoba sa
invaliditetom (2009.), a koja upravo potvruje opravdanost inkluzivnog obrazovanja, jer
potvruje da je invaliditet razvojni proces, te da invaliditet nastaje kao rezultat djelovanja
osoba s invaliditetom i prepreka koje proizilaze iz stajalita njihove okoline, te iz prepreka
koje postoje u njihovoj okolini, a koje sprjeavaju njihovo potpuno i djelotvorno sudjelovanje
u drutvu, ravnopravno s drugim lanovima tog drutva.
Uloga kole u realizaciji funkcionalne inkluzije je od posebnog znaaja. Njen
drutveni, institucionalni, planski i sistematski karakter obezbjeuju uslove za kvalitetnu
socijalizaciju a samim tim i prevazilaenje prepreka koje postoje ili proizilaze iz lokalne
okoline, a koje vode ka stagnaciji, izolaciji i socijalnom hendikepu. Naravno, u svemu tome je
uloga uitelja od posebnog znaaja. Uspjeh djece uopte pa i djece sa posebnim potrebama je
u direktnoj vezi sa osobinama uitelja i strategijama uenja koje on primjenjuje u vaspitnoobrazovnom procesu.
Uloga uitelja podrazumijeva i poduavanje toleranciji, otvorenosti, posmatranju i
uivljavanju u tuu ulogu, prihvatanju, razumijevanju i saradnji sa onima koji su drugaiji i
kojima je neophodna tua pomo. Ukoliko uitelj posjeduje potrebnu dozu altruizma, sigurno
e ga probuditi, ako ne i razviti kod veine svojih uenika.
Identifikacija individualnih potreba, est pozitivni verbalni podsticaj i stalno hrabrenje
uenika da ne odustanu su vane tehnike koje mogu koristiti uitelji da iskau empatiju i da
brinu o odjeljenju. Uitelj je kreator klime u odjeljenju i nastavnog procesa, za ta ne postoji
gotov obrazac ili forma. Ukoliko uitelj uspije da izgradi toplu emocionalnu klimu u
odjeljenju i na interensantan nain kreira nastavni proces, uspjeh nee izostati. Meu
uenicima e vladati povjerenje, prijateljski odnosi, radost, razumijevanje, tolerancija i elja
da svi budu uspjeni.
Uitelj nadahnut pedagokim humanizmom trudie se da to bolje upozna svoje
uenike, da za njih odabere adekvatne sadraje, podsticae njihov slobodan razvoj, trudie se

da ih svojim radom i postupcima prema njima oduevi za humanistike vrijednosti, te stvarati

takve pedagoke situacije u kojima e svi uenici doivljavati afirmaciju linosti.
Za uspjeh djeteta s posebnim potrebama od presudnog znaaja je njegovo adekvatno
ukljuivanje u aktivnost grupe. Prije svega, potrebno je pridobiti djecu i razviti im interes i
elju da pomognu drugom. Ako ih od samog poetka podstiemo na saradnju, ukazujemo na
prednosti i znaaj dobre saradnje, uzajamne pomoi i razumijevanja, meusobnog povjerenja
i znaaj udruenih snaga, drugarstva i radovanja tuem uspjehu i srei, rezultat sigurno nee
izostati. Postoji mnotvo naina kako vrnjaci mogu pomoi djeci s posebnim potrebama,
zavisno od njihovih potreba. Najvanija pomo je socijalna prihvaenost, razumijevanje i
uvaavanje bez saaljenja. Ponekad je dovoljno da dijete samo bude prihvaeno u grupi i ako
nita ne radi, ono e oponaati svoje drugare, te na taj nain usvojiti odreena znanja i navike,
to nije mogue usvojiti u posebnim ustanovama i u izolaciji.
S obzirom da su odjeljenja heterogena, prioritetna potreba je da kod uenika
razvijamo razumijevanje i potivanje medusobnih razlika. Sljedei imperativ je pronai nain
da kod njih izgradimo i podrimo mogunost da ue jedni od drugih. Konkurentni razredi, u
kojima uenici tee da se dokau pred svojim kolegama i pred nastavnicima da su najbolji,
prvi, najpametniji, ili najbri, su u suprotnosti sa pomenutom tenjom.
Kooperativno uenje jasno omoguava, ono to esto zanemarujemo alternativni
nain struktuiranja razreda, tako da uenici rade zajedno i pridonose zajednikim ciljevima,
prilagoavaju se meusobnim razlikama i pronalaze naine da omogue razvoj visokih nivoa
postignua i pozitivne socijalne interakcije.
Edukativni karakter dnevnog sastanka
Mnogi uitelji su ve na samom poetku konstatovali da im dnevni sastanak
predstavlja gubljenje vremena. Ipak, pokuajmo rasvijetliti mogunost organizacije i
realizacije dnevnog sastanka, njegovu svrhu, mogue ishode pa tek onda procijenimo da li je
to puko gubljenje vremena.
Pouavanje o kooperativnosti pri radu i nenasilnoj komunikaciji treba poeti
najkasnije prvog dana polaska u kolu. Dnevni sastanak nam prua idealnu priliku za
meusobno upoznavanje, uspostavljanje prijateljskih odnosa, viesmjernu komunikaciju,
osjeaj pripadnosti, sigurnosti, sticanje prvih pozitivnih utisaka, meusobno uvaavanje,
buenje interesa i volje za uenjem, igru i spontano uenje.
Kako prvog tako i narednih dana djeca tokom ulaska u uionicu idu na tepih, sjedaju
na jastuke, razgledaju, razgovaraju, ukaju, ispituju i ve poinju da sarauju. Prva aktivnost,
prvog dana je meusobno upoznavanje. Odmah interakcija, umjesto ablonizovanog ustajanja
i izgovaranja imena, objanjavam pravila a zatim slijedi dobacivanje i hvatanje lopte uz
izgovaranje imena. Djeci je to mnogo interesantnije, uivaju u igri, ue se saradnji a ujedno se
meusobno upoznaju. Svakako, to nam prua mogunost da pratimo i biljeimo uoene
pojedinosti kod uenika, jer su one tad najizraenije, budue da su djeca oputena, opijena
zadovoljstvom igre, pa se sve dogaa spontano.
Kada smo ostvarili eljeni cilj, idemo lagano ka novom cilju. Treba izgraditi zdravu
klimu u odjeljenju i na vrijeme uspostaviti red. Moralisati djeci o pravilima ponaanja u koli
nema efekata, poto neko uje, neko ne uje, jer ne eli da uje neto to su mu drugi
nametnuli svojom voljom, a da ga nisu ni pitali.
Okupimo djecu oko sebe na sastanku i razgovarajmo o njihovoj sigurnosti, pravu svih
da nesmetano ue, rade, igraju se i uivaju, o njihovoj odjeljenskoj zajednici kao jednoj
velikoj porodici u kojoj se svi meusobno uvaavaju, razumijevaju, pomau, slau i uivaju,
dijele obaveze i odgovornosti. Upitajmo ih obavezno ta bi oni eljeli, kako bi trebalo da se
ponaamo da svima bude dobro, sasluajmo ih paljivo i ukaimo potovanje. Objasnimo ta

su to pravila ponaanja i kakva je njihova svrha, kako treba komunicirati, a potom ih

pozovimo da zajedniki donesemo pravila ponaanja.
Dajmo priliku svakom ueniku da se izjasni o pravilima ponaanja i da svoj prijedlog.
Dok oni predlau, mi zapisujemo a zatim ih zajedniki analiziramo, odabiramo najpovoljnija i
itko, velikim slovima zapisujemo na papir koji e biti istaknut na vidnom mjestu. Podsjetimo
ih da su sami donijeli pravila ponaanja, te da smo ih donijeli kako bi nam svima bilo bolje i
da ih se treba pridravati. Djeca cijene i potuju ono u emu su i sama uestvovala, a nikako
ono to im je silom nametnuto. Nemojte pomisliti da je ovim posao zavren. Razumije se da
nije jer je tek otpoeo, ali na pravi nain i u pravom smjeru. Svaki put kada neko u odjeljenju
prekri neko od pravila ponaanja, podsjetite ga da su pravila sami donijeli i pozovite ga na
potivanje dogovora.
Razgovarajte o uzrocima i posljedicama krenja pravila, traite od djece da sama
komentariu o tome bodrei ih da slobodno iznose svoje miljenje bez mogunosti da
ugroavaju i vrijeaju drugoga. Pouavajte ih odmah da procjenjuju i vrednuju postupke, ali
tako da uvijek kreu od sebe. Pronaite nain da osjete da cijenite istinu i objektivnost.
Budite, prije svega iskreni, objektivni i jednaki prema svima, jer samo tako moete oekivati
od njih da i oni usvoje te vrijednosti. Trudite se da razgovor bude lagodan, bez ironije i
bijesa, jer samo tako moemo postii eljenji cilj.
Pridravajmo se i sami donesenih pravila ponaanja i stalno ukazujmo na poslovice
kao to su:
Ne ini drugima to ne bi elio da drugi ine tebi,
Slona braa kuu grade, a neslona je razgrauju,
Poteno se vladaj, pa se dobru nadaj,
Ko drugom jamu kopa, sam u nju pada.
Djeca to vole i uvijek su spremna na komentar. Iskoristimo tu snagu i otvorenost. Na
taj nain emo izgraditi produktivnu klimu u odjeljenju.
Djeca se svaki naredni dan im uu u uionicu okupljaju na tepihu i meusobno
razgovaraju. Uoavaju odreene poruke, pokuavaju da proitaju, razumiju, pitaju,
razgovaraju, dakle, ue. Dijete dana vodi sastanak, uspostavlja komunikaciju, oslobaa se,
sklapa reenice, iri vokabular, sarauje, stupa u interakciju, ui. Djeca se javljaju i
odgovaraju na postavljena pitanja, drugi sluaju, po potrebi ispravljaju, svi ue.
Treba izbrojati prisutne, otkriti ko nedostaje, pratiti, potvrditi ili ispraviti greku.
Svako dijete treba da dobije priliku da bude dijete dana. Treba izbjei mogunost da neko
dijete ne zaslui da to bude, jer bi se tako mogla povrijediti njegovay linost. Kod djeteta
moemo izgraditi nepovjerenje, nesigurnost. Zato je najbolji kriterij izbora djeteta dana
redoslijed u razrednoj knjizi. Svako dijete zasluuje da bude potovano, bez obzira na njegovu
prirodu i ivotne okolnosti. Na taj nain kod djece razvijamo meusobno povjerenje,
samopouzdanje i komunikacijsake vjetine.
Tokom realizacije dnevnog sastanka pouavamo ih uspjenoj, viesmjernoj nenasilnoj
komunikaciji. Svako dijete dana saoptava neku, za njega vanu vijest dana, recituje pjesmicu
ili pokazuje, objanjava i opisuje svoju omiljenu igraku ili neki predmet. Ostali sluaju,
gledaju, posmatraju, uoavaju i na kraju pitaju ili komentariu, opet ue.
Kada voenje dnevnog sastanka postane rutinski posao za djecu, svi e ve znati:
brojati preko dvadeset sa usmjerenjem panje na onoga koga broji, imena i prezimena
drugova u odjeljenju, formulisati reenicu i pitanje, dane u sedmici, mjesece u godini,
godinja doba i promjene u prirodi, gotovo sva velika i mala tampana slova, da sarauju,
komuniciraju na poeljan i prihvatljiv nain, da se orijentiu u vremenu i prostoru, sabirati i
oduzimati u prvoj desetici, saoptiti neku vijest, opisati usmeno neku igraku ili predmet, a
dobar dio njih i da ita i pie.

Ukoliko bude dovoljno strpljenja, dnevni sastanak e za djecu postati rutinski posao
jo na poetku drugog polugodita. Drugarstvo e da blista, niko nee biti zapostavljen,
ismijan niti povrijeen, dobre naznake kooperativnosti i nenasilne komunikacije dae
statisfakciju za daljni rad, a ni rezultati nee izostati.
Veoma bitnu ulogu igra i samostalna aktivnost djeteta s posebnim potrebama, ali s
tako paljivo odmjerenim zahtjevom koji e biti dovoljno teak da bi dijete uloilo odreen
trud, ali u isto vrijeme i dovoljno lagan kako bi doivjelo maksimalan napredak i uspjeh u
radu, to igra bitnu ulogu u formiranju identiteta.
Igra je oduvijek bila u ii djeijeg interesovanja. Stoga je treba maksimalno
povezivati s nastavnim sadrajima i koristiti kao nain za usvajanje znanja, umijea i navika.
Svako dijete, bilo ono s posebnim potrebama ili ne, zna i voli da se igra. Ako postavimo
adekvatan cilj, ne saoptavajui ga odmah djeci, i koristimo igru za njegovo ostvarivanje uz
postavljena pravila i njihovo potivanje, sigurno emo ostvariti vei efekat uenja. Simulacija
prodavnice i igra trgovaca budi interes za matematike aktivnosti a omoguava praktino i
ire usvajanje znanja i umijea. Gotovo sve igre pravilno odabrane, planirane i realizovane
pruaju mogunost maksimalne korelacije predmeta i njihovih sadraja.
U okviru kooperativnih igara uenici mogu biti potpomognuti od strane drugih koji
rade neke stvari na drugi nain; dijete koje dosta sporije govori, koje se bori sa jezikom, ili
koje treba da prebroji na prstiima neki rezultat, takoer moe biti ukljueno u aktivnosti, jer
nam je u cilju da se postigne saradnja, da svi budu uspjeni, ne da se uini neto prije nekog
drugog, ili bez iije pomoi i podrke. U okviru kooperativnih igara, pomaganje drugima se
potuje, a ne oznaava se kao varanje. Uenici uviaju da su slobodni da nagrauju jedni
druge. Uviaju da uspjeh nije ogranien na jednog uenika ili grupu, tako da postaju jedni
drugima podrka u medusobnim uspjesima i doprinosima. Navest emo neke od
jednostavnijih primjera samostalno osmiljenih kooperativnih igara.
Put u svijet
Igra Put u svijet e omoguiti uenicima da na vrlo jednostavan i zabavan nain
usvajanju matematike sadraje. Prua mogunost grupne interakcije uz pomo i podrku
jednih drugima. Slina je igri Ne ljuti se ovjee, pa je moemo i tako nazvati. Umjesto
figurica razliitih boja, na startu se nalazi samo jedna figurica. Uenici naizmjenino bacaju
kockicu, a broj koji dobiju bacanjem je pokazatelj za koliko oznaenih polja treba da pomjere
figuricu sa startnog polja. Dakle, djeca treba da prepoznaju broj koji su dobili bacanjem
kockice, da ga imenuju, da tano broje polja prilikom pomjeranja figurice i stignu do cilja. Svi
lanovi grupe prate akciju i konstatuju da li je dijete koje je na potezu tano rijeilo
postavljeni zadatak. Usmjeravaju jedni druge i meusobno se nadopunjavaju. Ukoliko neko
pogrijei figurica se vraa na startnu poziciju i sljedei uenik nastavlja s igrom.
10

11

12

6
20

13

19

CILJ

18
15

4
16

17

3
1
START

Igra kviza
Igra moe posluiti za usvajanja i provjeru sadraja iz razliitih oblasti. Moe se
primjenjivati kod razliitih kolskih uzrasta i prua mogunost realizacije integrativnog
nastavnog procesa. Uiteljica prvog razreda moe koristiti karte prilikom usvajanja velikih i
malih tampanih slova. Pruaju mogunost upotrebe svih naina obrade, kako monografske,
tako i grupne, a pogotovu kompleksne obrade slova. Karte mogu sadravati razliite sadraje,
tako da je mogue ostvariti potpunu korelaciju meu predmetima. Npr. slika nudi sadraje iz
moje okoline (ivotinje, voe, povre, saobraaj...), upuuje nas na rije ispod slike, slova
mogu biti obojena razliitim bojama. Uiteljica podie jednu kartu, pokazuje djeci i
zajedniki analitiraju sadraj karte: Uenici obino komentariu: Na karti se nalazi slika
konja, a uiteljica moe da pita: ta je to konj?, Kakva je to ivotinja?, Ko brine o njemu?,
Gdje ivi?, ime se hrani?, i slino. Nadalje, moe da pita ta pie ispod slike?, Koje je prvo
slovo u toj rijei?, Kakve je boje?, Gdje se jo nalazi slovo k?... Nakon, analize prve karte
od uenika moemo traiti da pogledaju da li se na njihovoj karti negdje nalazi npr. slovo k.
Uenici se javljaju, a analiza sljedee karte se nastavlja. Tokom analize su svi uenici
ukljueni u rad. Dakle, na zabavan i interesantan nain, moemo nauiti osnovne boje, redne
brojeve, slova, podjelu i karakteristike npr. nekih ivotinja, nain ishrane, koristi i tete i
slino, i sve to samo u toku jednog nastavnog dana.

KONJ
konj

PATKE
patke

SRNA
srna

FOKA
foka

Karte mogu sadravati sadraje iz razliitih predmetnih oblasti. Od uenika moemo

zahtijevati da pronau greku, da uporeuju ili pak, da spajaju meusobno povezane sadraje
kao npr.: ime pisca sa nazivom knjievnog djela; ime vladara sa vremenskom epohom u kojoj
je vladao i slino, tako da je igra pogodna za sve uzrase djece.
Ve smo unaprijed naglasili znaaj vrnjake promocije i njenog znaaja za dijete s
posebnim potrebama. Aplauz drugova, verbalna podrka adekvatnim lijepim izrazima,
estitke i uvaavanje drugara je snaan pokreta svakog, pogotovo djeteta s posebnim
potrebama, koje nije sigurno u sebe, koje se trudi i ulae ogroman napor da bi uhvatilo
mrvicu neega. Moete li samo zamisliti kakav je osjeaj zadovoljstva kada dijete koje do
jue nije imalo nikoga osim majke, oca, djeda, bake i eventualno sestre ili brata, dobije
mnotvo drugara koji mu ukazuju potovanje, razumijevanje, podrku i spremnost na
saradnju, pomo i druenje. ta za takvo dijete znai pljesak mnova ruica u njegovu ast,
poziv na druenje poslije nastave, odlazak u bioskop s drugovima, posjeta drugu, zajednika
igra, pa i pisanje zadae.
Ne tedimo rijei. Razgovarajmo s djecom i njihovim roditeljima o potrebi
razumijevanja i prihvatanja svakoga od njih, kao da se radi o sopstvenom djetetu.
Organizujmo radionice za djecu i roditelje gdje e imati priliku da se nau u razliitim
situacijama i ulogama kako bi to bolje razumjeli druge i drugaije. Dajmo svoj doprinos
razvoju simedonijske kulture kako ne bismo potpuno izgubili prave ljudske vrijednosti, a time
i ovjenost. Sve je mogue, ako to istinski elimo.