Professional Documents
Culture Documents
Isak Asimov - Golo Sunce PDF
Isak Asimov - Golo Sunce PDF
Isak Asimov - Golo Sunce PDF
GOLO SUNCE
1. PITANJE JE POSTAVLJENO
Elija Bejli se uporno borio protiv straha koji je ve dve sedmice, pa
i due, rastao u njemu. Rastao je jo od onda kada su ga pozivali u
Vaington, gde su mu mirno saoptili da je premeten.
Poziv u Vaington bio je sam po sebi dovoljan da ga uznemiri. Bio
je bez ikakvih podataka, krt, hladan i sluben. Ali najgore je bilo to
to je morao da se poslui transporterima i avionom na putu tamo i
nazad.
Delimino je taj oseaj nastao u njemu zbog toga to je u nalogu
pomenut avion; dakle, stvar je hitna, a to uvek izaziva nemir.
Delimino je to bilo i zbog same pomisli na letenje; jednostavno, samo
to. Ipak, bio je to tek poetak nelagodnosti, te je tada, jo, nije bilo
teko suzbiti.
Na kraju krajeva, Elija Bejli je pre toga ve etiri puta leteo
avionom. Jednom je ak preao kontinent. Dakle, to se tie
vazdunog putovanja, ono nije nikada prijatno, ali, u najmanju ruku,
ipak ne znai potpun korak u nepoznato.
Osim toga, putovanje od Njujorka do Vaingtona traje samo jedan
sat. Uzletee s njujorke piste broj dva, koja je kao i svaka slubena
pista, bila zatvorena svodom, a ovaj se otvara prema nezatienom
spoljanjem prostoru tek poto avion postigne punu brzinu. Aterirae
na vaingtonskoj pisti broj pet, zatienoj na slian nain.
Takoe - Bejli je to dobro znao - na avionu nee biti prozora.
polako pali.
Gle, pomisli Bejli, neprijatno mu je da mi kae. Zapravo, kao da ne
eli da mi kae.
Minim uze cigaru u ruke i progovori, posmatrajui dim:
"Ministarstvo pravde alje vas na privremenu dunost na Solariju."
Bejlijeva se misao za trenutak zadra na varljivoj asocijaciji:
Solarija, Azija... Solarija, Australija...
Tada mu sinu, pa usta i proaputa:
"Mislite na jedan od Spoljnjih svetova?"
Minim je izbegavao Bejlijev pogled.
"Ba tako", odgovori.
"Ali to je nemogue! Oni ne bi dopustili da stanovnik Zemlje poseti
Spoljnji svet."
"Okolnosti menjaju sve, Bejli. Na Solariji je izvreno ubistvo."
Bejli napui usne u neku vrstu misaonog smeka:
"To je neto malo izvan nae nadlenosti, zar ne?"
"Oni su zatraili pomo."
"Od nas? Od Zemlje?" Bejli se rastrzao izmeu zbunjenosti i
neverice. Bilo je nezamislivo da e Spoljnji svet pokazati bilo ta osim
nehaja prema prezrenoj matinoj planeti, ili, u najboljem sluaju,
neto kao dobronamerni pokroviteljski stav. Spoljnji svet da trai
pomo?
"Od Zemlje?" ponavljao je.
"Neobino je", odgovori Minim, "ali je tako. Zahtevaju da se time
pozabavi jedan detektiv sa Zemlje. O tome je odlueno preko
diplomatskih kanala na najviem nivou."
Bejli ponovo sede.
"A zato ba ja? Nisam vie mlad. etrdeset i trea mi je. Imam
enu i dete. Ja ne mogu da napustim Zemlju."
"Ne zavisi od naeg izbora, gospodine. Traili su ba vas."
"Mene?"
"Detektiva Eliju Bejlija, C-6, pripadnika njujorkih policijskih snaga.
Znaju ta im je potrebno. Sigurno i sami uviate zato."
Bejli ree tvrdoglavo: "Ne posedujem dovoljnu spremu."
"Oni smatraju da posedujete. Oigledno im je poznato kako ste
vodili sluaj ubistva onog Svemirca."
"Sigurno je do njih kojeta doprlo. Mora da im je sve zajedno
izgledalo bolje nego to je bilo."
Minim slegne ramenima:
"U svakom sluaju, oni su vas traili, a mi smo pristali da vas
poaljemo. Vi ste odreeni na novu dunost. Dokumenta su vam
pripremljena. Moete odmah krenuti. Tokom vaeg odsustva vaa ena
i dete bie snabdeveni C7 bonovima, koji e i vama pripadati za vreme
privremenog premetaja." Minim znaajno zastade, pa nastavi:
"Ukoliko zadovoljite na novoj dunosti, moda e vam i dalje ostati
poveano snabdevanje."
Za Bejlija se sve isuvie brzo odigralo. Nita od toga nije moglo biti
stvarno. On nije bio u stanju da napusti Zemlju. Zar ne uviaju to?
Zatim je uo sebe kako pita, glasom koji mu je i samom zvuao
neprirodno: "Kakvo ubistvo? Pod kojim okolnostima? Zato se i sami
ne pozabavite tim sluajem?"
Minim je paljivim pokretima prstiju sreivao predmete na pisaem
stolu:
"Nita ne znam o ubistvu", odgovorio je, odmahujui glavom. "Nisu
mi poznate okolnosti."
"A kome su onda poznate, gospodine? Ne oekujete valjda da u
otii tamo vezanih oiju?" Unutranji glas ga je ponovo s oajanjem
upozoravao: 'Ne moe da napusti Zemlju.'
"Niko ne zna nita o tome. Niko na Zemlji. Solarijanci nam nisu
nita rekli. Ba to e biti va posao: morate saznati zato je to ubistvo
tako vano, da je potreban jedan Zemljanin da ga rei. Tanije reeno,
bie to deo vaeg posla."
Bejli je bio dovoljno oajan da upita: "ta ako odbijem?" Naravno,
znao je odgovor. Znao je tano ta bi deklasifikacija predstavljala za
njega i, jo vie, za njegovu porodicu.
Minim ne pomenu deklasifikaciju. Rekao je blago:
"Ne moete odbiti, detektive. Dunost vam je da obavite odreen
posao."
"Za Solariju? Do avola sa njima."
"Za nas, Bejli, za nas." Minim za trenutak zastade, a onda nastavi:
"Poznat vam je poloaj Zemlje u odnosu na stanovnike Spoljnjih
svetova. To vam ne moram objanjavati."
Bejli je naravno znao, kao i svaki drugi ovek na Zemlji. Pedeset
Spoljnjih svetova, sa daleko malobrojnijim stanovnitvom, posedovalo
je vojnu snagu moda sto puta veu od Zemljine. Njihovi nedovoljno
naseljeni svetovi, koji su poivali na privredi pozitronskih robota,
proizvodili su hiljadu puta vie energije po oveku nego Zemlja. Ta
koliina energije, koju je mogao proizvesti pojedinac, stvorila je
njihovu vojnu snagu, visok ivotni standard, blagostanje i sve ostalo.
"Da bi se taj odnos odrao", objanjavao je Minim, "Spoljnji svetovi
dre nas u neznanju. Ba tako, u neznanju! Oni znaju sve o nama. Ko
Niko mu nije mogao da kae nita vie. Niko nita nije znao o
ubistvu. Jedan po jedan, slubenici su ga jednostavno pourivali sve
do trenutka kad se, jo sumnjiav, najzad naao u podnoju
nezamislivo visokog meuzvezdanog broda.
Bio je nalik na ogromni top uperen ka nebesima i Bejli se grevito
tresao na otvorenom, otrom vazduhu. No koja se sputala (bio joj je
zahvalan), prekrivala je tamnim, crnim zidovima nebeski svod. Mada je
jednom bio u planetarijumu, ipak se iznenadio pogledavi u neku
blistavu zvezdu iji su zraci, otri poput noa, pravili procep meu
oblacima.
Mala eravica, vrlo, vrlo daleka. Posmatrao je radoznalo, gotovo
bez straha. inila se bliska i nevana, a ipak su oko nje kruile planete
ije je stanovnitvo gospodarilo Galaksijom.
I nae Sunce, pomisli on, koje u ovom trenutku osvetljava drugu
stranu Zemlje, lii na onu eravicu.
2. SUSRET S PRIJATELJEM
Bejli je gubio bitku. Sam razum nije dovoljan.
Ponavljao je sebi: Ljudi su u stanju da ive na otvorenom prostoru
celog ivota. Svemirci danas tako ive. U prolosti su tako iveli nai
preci na Zemlji. Nema stvarne opasnosti od toga to nema zidova.
Jedino moja ula govore drugaije, a ona se varaju.
Ali sve to nije koristilo. Neto je s one strane razuma uporno
zahtevalo zidove, neto to nije htelo da ima posla s otvorenim
prostorom.
to je vreme vie prolazilo, sve je bio uvereniji da e zatajiti. Na
kraju e se prikazati kao kukavica, drhtae i bie vredan saaljenja.
Solarijanac koji e doi po njega (s filterima u nozdrvama, da se ne
zarazi klicama, s rukavicama na rukama, da izbegne direktan dodir),
nee ga ak poteno ni prezirati. Solarijanac e ga se jednostavno
gnuati.
Bejli se smrknuto pridravao sedita.
Kad se brod zaustavio, Bejli je i dalje sedeo, mada su se ureaji za
sigurnost automatski iskopali, a hidraulini sistem povukao u zidove.
Bio je prestraen, ali i odluan da to prikrije.
Pogledao je napred, na prvi tihi um vrata kabine. Odmah je ulovio
sliku visokog, riokosog lika koji je ulazio. Bio je to Svemirac, jedan od
ponosnih potomaka Zemlje koji su se odrekli svoje kulturne batine.
Svemirac progovori: "Partneru Elija!"
Bejli se naglo okrete prema govorniku, a zatim, razrogaenih oiju,
poslat ovamo."
"Jesam, partneru Elija."
"Dobro. To je vie nego to je za mene samog uinjeno. Kolika je
Solarija?"
"Njen prenik iznosi devet i po hiljada milja. Zauzima spoljnji
poloaj u grupi od tri planete i jedina je naseljena. Klima i atmosfera
na njoj priblino odgovaraju uslovima na Zemlji. Procenat plodne
zemlje je vei, a koliina korisnih minerala manja, ali, naravno, s njima
se tedljivije postupa. Planeta se sama izdrava. Izvoz robota
omoguava Solariji visok ivotni standard."
"Kakva je naseljenost?" upita Bejli.
"Dvadeset hiljada stanovnika, partneru Elija."
Bejli to prihvati za trenutak, a onda e blago:
"Misli dvadeset miliona, zar ne?"
Njegovo mravo poznavanje Spoljnjih svetova govorilo mu je da se
naseljenost vasionskih tela rauna u milionima, mada je znao da su ti
svetovi, po zemaljskim merilima, slabo naseljeni.
"Dvadeset hiljada stanovnika, partneru Bejli", ponovi robot.
"Hoe da kae da je planeta tek nedavno naseljena?"
"Nikako. Ve je dva veka nezavisna, a naseljena je vek ili neto
vie od toga. Broj stanovnika je unapred proraunat. Dvadeset hiljada
sami Solarijanci smatraju najpogodnijim brojem."
"Koji deo planete su naselili?"
"Sve plodnije delove."
"Koliko je to u kvadratnim miljama?"
"Trideset miliona kvadratnih milja, ukljuujui i okolna podruja."
"Za dvadeset hiljada stanovnika?"
3. IME RTVE
Bejli je ponovo bio zatien od spoljnje svetlosti. Pred njim se
micalo Denilovo lice i titrale tamne mrlje koje su, kad bi zatreptao,
postale crvene.
"ta se dogodilo?" zapita Bejli.
"ao mi je", ree Denil, "to si i pored mog prisustva pretrpeo bol.
Direktni sunevi zraci oteuju ljudsko oko, a ja verujem da oteenje
nee dugo trajati, jer si samo kratko bio izloen. Kad si pogledao gore,
bio sam primoran da te povuem, pa si izgubio svest."
Bejli se namrti. Tako je ostalo otvoreno pitanje da li se onesvestio
od uzbuenja (ili straha?), ili je pao od udarca. Opipao je vilicu i
upita ga.
"O... o... o otvorenom prostoru, zaboga! Nije li prostor sastavni deo
ove planete?"
"Nee biti potrebno da izlazi", odgovori Denil, a onda, kao da je
predmet razgovora iscrpljen, pree na drugo: "Usporavamo, partneru
Elija. Mislim da smo stigli. Sada e biti potrebno da prieka dok se ne
spoji druga pneumatska cev koja e voditi do zgrade u kojoj e biti
nae sedite."
"Pneumatska cev je suvina, Denile. Ako sam prisiljen da radim
napolju, nema razloga da odlaem privikavanje."
"Nee biti potrebno da radi napolju, partneru Elija."
Robot je hteo jo neto da kae, ali ga Bejli uutka pokretom koji
ne trpi prigovor. Nije vie bio voljan da podnosi Denilove utene rei
pune panje, a takoe ni njegova umirivanja i uveravanja da e sve
biti dobro i da e se o njemu voditi potpuna briga. Ono to je stvarno
eleo bilo je da stekne uverenje da e moi da brine sam o sebi, jer je
jedino tako mogao izvriti zadatak. Teko je moglo da se gleda i izdri
na otvorenom. Moglo se dogoditi da mu u presudnom trenutku
ponestane snaga potrebna za savlaivanje otvorenog prostora. Cena
koju bi u tom sluaju morao da plati bila je samopotovanje i,
verovatno, bezbednost Zemlje. Koliko je toga zavisilo od tako
beznaajne stvari?
Smrknu se i na samu pomisao. Da, mora se poto-poto
suprotstaviti vazduhu, suncu i prostoru.
ruku u znak dobrodolice, ali taj nagon nije bilo teko savladati.
Solarijancu ne bi takva dobrodolica prijala. Ruka prekrivena klicama
sa Zemlje!
Daleko od Bejlija, koliko god je mogao, sedeo je Gruer - ozbiljno, s
rukama koje su poivale u dugakim rukavima i verovatno s filtrima u
nozdrvama, mada Bejli nije mogao da ih vidi.
Njemu se ak inilo da je Gruer s negodovanjem pogledao Denila,
kao da je hteo da kae: udan si mi ti (Svemirac) kad si tako blizu
oveka sa Zemlje.
To je jednostavno znailo da Gruer ne zna istinu. Bejli odjednom
opazi da se Denil ve odmakao od njega i postavio dalje nego obino.
Naravno, bio je preblizu, tako blizu da je Gruer mogao da
posumnja. Denil je preduzimao sve (mogue) da ga smatraju
ovekom.
"Nisam vas dugo ekao", odgovori Gruer. "Dobro doli, gospodo,
na Solariju. Da li ste se dobro smestili?"
Gruerov glas je bio prijatan i prisan, ali njegove su se oi kradimice
zadravale na Denilu. Odlutale bi na trenutak, a zatim bi se ponovo
uperile u njega.
"Da gospodine, dobro smo se smestili", odgovori Bejli. Pitao se, ne
zahteva li to dobro ponaanje da Denil, kao "Svemirac", govori u ime
obojice, ali tu misao odbaci s negodovanjem. Do avola, njemu
samom je poverena istraga, a Denil mu je tek naknadno pridodat. Uz
takve uslove, Bejli nije smatrao potrebnim da svira drugu violinu u
odnosu na stanovnika svemira. Takvo se pitanje uopte ne postavlja
kad je re o robotu, pa makar to bio i robot kao to je Denil.
Ali niti je Denil pokuao da prednjai, niti je Gruer bio zbog toga
4. SUSRET SA ENOM
Najzad je ipak zaspao. Nije se seao trenutka kada je preao u san.
Neko vreme njegove misli bile su jo hirovitije, a tada je krilo kreveta
zasijalo i tavanica se prelila hladnim odsjajem dana. Pogledao je na
sat. Proteklo je vie asova. Roboti-domaice odluili su da treba da
ustane i ve su delovali u tom smislu.
Pitao se da li se Denil probudio, ali odmah uvide besmislenost
takvog pitanja. Denil nije uopte mogao da spava. U pitanju je bilo
samo to da li je odglumio spavanje kao deo svoje uloge. Da li se bio
svukao i obukao nonu koulju?
Kao po narudbini, pojavi se Denil. "Dobro jutro, partneru Elija",
ree on.
Robot je bio potpuno obuen, savreno odmornog izgleda. On
upita: "Da li si dobro spavao?"
"Jesam", odgovori Bejli suvo, "a ti?"
Ustao je iz kreveta i oteturao se u kupatilo da se obrije i obavi sve
ostalo to spada u jutarnji obred. On doviknu Denilu: "Ako bi neki
robot hteo da me obrije, oteraj ga! Idu mi na ivce. I onda kad ih ne
vidim, idu mi na ivce."
Dok se brijao zurio je u svoje lice i udio se to lii na sliku u
ogledalu koju je poznavao sa Zemlje. Kad bi bar umesto ove svetlosne
varke, koja ga oponaa, postojao neki drugi Zemljanin s kojim bi
mogao da razgovara! Kad bi bar mogao da svari ijenice koje je do
sada progutao, neznatne injenice...
"Isuvie su beznaajne... Prikupi ih jo!" mrmljao je u ogledalo.
Iao je trljajui lice pekirom, a potom navue pantalone na isto
rublje. (Za sve su se brinuli roboti, prokleti bili.)
kao sobu u kojoj je dan ranije bila slika Gruera i njegove stolice.
Neki drugi robot ekao je na njih s nepokolebljivom strpljivou
maine koja ne moe da oseti dosadu. Prvi se nakloni i izie.
Dok je izlazio, Bejli je uporeivao njihove ploice na ramenima.
Uzorak srebra i zlata bio im je drugaiji. Na ploici je bilo est puta po
est kvadratia. Broj moguih kombinacija bio je dakle 236, odnosno
sedamdeset milijardi. ak i vie od toga!
Bejli primeti: "Oigledno, za svaku dunost postoji po jedan robot.
Prvi nas je doveo ovamo, drugi e upravljati susretom."
"Na Solariji se daleko dospelo u specijalizaciji robota, partneru
Elija."
"Jasno mi je zbog ega kad ih ima toliko", ree Bejli i pogleda u
drugog robota. S izuzetkom ploice na ramenu i, verovatno,
nevidljivog pozitronskog uzorka unutar njegovog sunerastog mozga
od platine i iridijuma, taj je sasvim liio na prvog.
"Koji je tvoj serijski broj?" upita ga.
"ACC-1 129, gospodaru."
"Ja u te zvati samo 'mome'. A sada bih hteo da razgovaram s
gospoom Gladijom Delmar, enom pokojnog Rikejna Delmara...
Denile, da li postoji negde njena adresa ili neki drugi nain da
odredimo njeno boravite?"
"Ne mislim da nam je potreban bilo koji drugi podatak. Ako
dopusti, ja u pitati robota...", objanjavao je uljudno Denil.
"To u ja sam uraditi", prekide ga Bejli. "U redu, mome, kako
bismo doli u vezu s potovanom gospoom?"
"Znam kako, gospodaru. Poznajem ifre veza svih gospodara",
odgovori robot bez ikakvog ponosa. Bila je to samo injenica, kao da
nije ni dotakao."
"Moja obavetenja o tome nisu potpuna, partneru Elija, ali
potrebno je od sluaja do sluaja uspostaviti viestruku vezu, kao i
vezu u pokretu. Ovo poslednje, naroito, zahteva sloeno i neprekidno
ispravljanje slike."
Robot ree: "Gospodaru, veza je uspostavljena i odobrena. Kad
budete spremni, imaete vezu."
"Spreman sam", zarea Bejli. Kao da je ba ta re bila znak, pola
sobe oive u svetlu.
ovoj prostoriji treba vie pozivnih dugmadi. Kua naprosto nije udobna
ako nemate dugmad na svim mestima na kojima se moete nai...
recimo... ne dalje od metar ili dva. Ja, upravo... ta, ta se
dogodilo?..."
Gledala je preneraeno u Bejlija, koji je skoio sa stolice, prevrnuo
je i okrenuo se pocrvenevi do korena svake vlasi.
Denil polako ree: "Bie bolje, gospoo Delmar, da se posle
uspostavljanja veze s robotom vratite u kabinu ili da produite dalje i
neto obuete."
Gladija pogleda svoje nago telo i ree iznenaena: "Hou naravno!"
5. RAZGOVOR O ZLOINU
"Znate, u pitanju je bila samo stereovizija", ree Gladija pokajniki.
Sada je bila oskudno ogrnuta neim, tako da su joj i ruke i ramena bili
slobodni. ak joj je jedna noga bila naga do pola bedara. U
meuremenu, Bejli se snaao. Svestan da je malopre ispao budala,
ovog puta se uporno trudio da nita ne primeuje.
"Bilo je to iznenadno, gospoo Delamar", izvinjavao se.
"Oh, molim vas, zovite me Gladija, ukoliko... ukoliko... to nije u
suprotnosti sa vaim obiajima."
"Dakle, Gladija. U redu. Hteo sam da vam kaem da u vaem
ponaanju nije bilo nieg nepristojnog. Bio sam naprosto iznenaen!"
Bilo je loe to se poneo budalasto, ali bilo bi jo gore kad bi sirotica
mislila da mu je prizor bio neugodan. Zapravo, bio mu je... bio mu je...
Eto, nije mogao da nae izraz, ali je bio sasvim siguran da nikad nee
biti sposoban da o tome razgovara sa Desi.
Bejli.
"Nisam sigurna. Zaista ne znam. Mogao bi da proveri, verujem."
Glas joj je bio kolebljiv, a oi joj se irile. Bile su isuvie sive da bi
se mogle smatrati plavim, zakljui Bejli.
"Doao je u moje prostorije", nastavi ona. "Taj dan je bio
predvien i ja sam znala da e doi."
"Da li je uvek dolazio u odreene dane?"
"Oh, da. Bio je vrlo savestan. Dobar Solarijanac. Nije proputao
nijedan od odreenih dana, a dolazio je uvek u isto vreme. Naravno,
nije ostajao dugo. Nije nam bilo dodeljeno de..."
Nije mogla da izgovori re, ali Bejli je klimnuo.
"U svakom sluaju", ree ona, "dolazio je uvek u isto vreme, zna,
pa se sve odigravalo uredno. Mi smo tada razgovarali nekoliko minuta.
Svako stvarno prisustvo je muno, ali on je sa mnom razgovarao
sasvim prirodno. Bio je to njegov nain. Posle je odlazio da radi na
nekim planovima, to je bio njegov zadatak. U mojim prostorijama se
nalazi posebna laboratorija u koju se povlaio onih dana kad smo imali
predvien sastanak. Njegova laboratorija je, naravno, bila mnogo
vea."
Bejli se pitao ta je on to radio u laboratorijama. Moda se bavio
fetologijom, pa ma ta to bilo.
"Da li se toga dana ponaao neobino, moda je bio zabrinut?"
"Ne, nije! Nikad nije bio zabrinut." Gotovo se nasmeila, ali se u
poslednjem trenutku savladala. "Savreno je vladao sobom. Kao tvoj
prijatelj tamo." Podigla je brzo ruku i pokazala Denila, koji se nije ni
pomerio.
"Razumem. Dobro, idemo dalje."
"Tako je."
Ona pogleda najpre jednog, pa onda drugog, a zatim uzdahnu. Taj
je uzdah mogao znaiti mnogo ta. Negodovanje? Gaenje?
Bejli se nosio milju da ustane, prie Denilu i pomiluje ga po licu.
Zanimljivo bi bilo posmatrati kako bi takav pokret delovao na Gladiju.
Umesto toga, on nastavi pitanja: "Upravo si se spremila da mi
ispria ta je bilo onoga dana kada ti je doao mu da te vidi." Bio je
uveren da je Gladija pokuavala da skrene razgovor da bi izbegla
pitanja o zloinu, ali, sa druge strane, pitanja su joj se odnosila na
neto to joj je zacelo izgledalo zamreno.
Pre nego to je odgovorila na Bejlijevo pitanje, otpila je jo jedan
gutljaj, a onda rekla: "Nema mnogo toga. Uvidela sam da ima mnogo
posla, a mogla sam to i predvideti, jer je uvek bio vezan vanim
poslovima. Tada sam nekih petnaest minuta kasnije zaula uzvik."
Zastala je, a Bejli je podstae: "Kakav uzvik?"
"Rikejnov. Mog mua", dodade. "Samo uzvik. Nijednu re. Neto
slino strahu. Ne! Iznenaenju! Nekoj uzrujanosti! Tako neto. Nikad
ga ranije nisam ula da uzvikne."
Podigla je ruke i zatvorila ui kao da ne eli vie da ni u seanju
uje onaj krik. Pritom joj ogrta skliznu do pojasa, to ona ne primeti,
a Bejli se netremice upilji u svoju belenicu.
"ta si tada uradila?" upita je on.
"Trala sam, trala... Nisam znala gde se nalazi..."
"ini mi se da si rekla da je otiao u laboratoriju, u onu koja se
nalazi kod tvojih prostorija?"
"Da, to je istina, Elija, ali nisam znala gde se laboratorija tano
nalazi. Nisam bila sigurna. Pripadala je njemu. Znala sam da se nalazi
sluaj krajnje surovog ubice koji je uhvaen samo zato to nije mogao
da se dri obiaja potpunog utanja u javnom kupatilu.
Gladija zavrte glavom: "Ne shvata ta za nas znai prisustvo. Na
Zemlji se svako sastaje sa svakim, kad god to zaeli i s kim god hoe.
Zbog toga ne moe da shvati..."
Radoznalost je ponovo obuze. Oi joj se zaiskrie: "Sastajanje je
kod vas navika, zar ne?"
"Tako ukorenjena navika da se o njoj ni ne razmilja."
"Dakle, tue prisustvo te ne uznemirava?"
"Zato bi me uznemiravalo?"
"Uvek sam to htela da znam, ali filmovi mi nisu dali odgovor.
Smem li da te pitam jo neto?"
"Izvoli", ree Bejli budalasto.
"Da li ti je dodeljena ena?"
"Oenjen sam, ali o dodeljivanju nita ne znam."
"Znam da se sastaje sa svojom enom u bilo koje vreme i kad god
zaeli. I ona se sastaje s tobom. Nijedno od vas ni ne razmilja o
tome."
Bejli potvrdi pokretom glave.
"Dakle, kad ti je blizu, recimo da poeli..." Podigla je ruke i neko
vreme oklevala traei pravi izraz. Tada pokua ponovo: "Da li moe
kad god hoe..." Re joj ostade u vazduhu.
Bejli nije pokuao da joj pomogne.
Ona se snae: "Nije vano. Ne znam zato uopte gnjavim ljude
takvim stvarima. Da li si gotov sa mnom?" Gledala ga je oima koje su
ponovo bile na granici suza.
"Jo jedan pokuaj, Gladija. Zaboravi za trenutak da niko nije hteo
6. ODBAENA TEORIJA
"Usudio bih se da primetim, partneru Elija", odjednom se umea
Denil, "da ne moe biti drugaije."
Bejli sumnjiavo pogleda svog partnera-robota: "Zbog ega ne bi
moglo biti drugaije?" upita ga.
"I sama gospoa tvrdi", tumaio je Denil, "da je ona bila jedina
koja se sastajala, ili se mogla sastajati, sa svojim muem. Drutveno
vaspitanje je na Solariji takvo da niko nije u stanju da la proturi kao
istinu, a to vai i za nju. Gruer je uzeo u obzir injenicu da ovde samo
ena ima pravo da se sastaje s muem, i da samo ena ima takvu
priliku. Kako je samo jedna osoba mogla da se nae u Rikejnovoj
blizini, onda je samo ta osoba mogla da zada smrtni udarac, dakle da
bude ubica. I Gruer je tvrdio da je to mogla uraditi samo jedna osoba,
a druge je iskljuio. Dakle?"
"Ali on je dodao", ree Bejli, "da ni ta osoba nije to mogla uiniti."
"Rekao je to verovatno zbog toga to na mestu zloina nije bilo
Kad se naao nasamo sa Denilom, Bejli ree: "U redu, Denile, ipak
nisam budala."
"Nikad nisam ni pomislio da jesi, partneru Elija."
"Ne razumem."
"Da li na Solariji robot moe biti svedok? Moe li da da iskaz?"
"Zato sumnja?"
"Robot nije ljudsko bie, Denile. Na Zemlji iskaz robota ne moe
biti sudski dokaz."
"A otisak stopala moe, partneru Elija, iako on predstavlja neto
mnogo manje ljudsko nego to je robot. Na tom je podruju shvatanje
tvoje planete nelogino. Na Solariji robot moe da svedoi."
Bejli se nije opirao tom rasuivanju. Naslonio je bradu na zglobove
ruku i nastavio da misli. Onaj mu robot nije dao mira.
U krajnjem uasu, stojei nad telom mua, Gladija Delmar pozvala
je robote. Kada su se odazvali, ona je ve bila u nesvesti.
Roboti su izvestili da su je nali do pokojnikovog tela. I jo je neko
bio prisutan: neki robot. Taj nije bio pozvan. On se ve nalazio tamo,
iako nije pripadao kui. Nijedan ga robot nije do tada video, niti je ita
znao o njegovom delovanju i zadacima.
Nita se nije moglo saznati ni od samog robota o kome je re. Nije
bio pod radnim nalogom. Kada je pronaen, njegovi su pokreti bili
nenormalni, a isto tako i reakcije njegovog pozitronskog mozga. Nije
mogao da da pravilan odgovor, ni reima ni pokretom. Jedini trag
neeg suvislog u njemu, poto je bio pronaen, bile su rei koje je
neprestano ponavljao: "Ubie me... ubie me... ubie me... " Posle
iscrpne istrage koju je sproveo neki strunjak za robote, oglaen je za
potpuno neupotrebljivog.
Nije bilo pronaeno nikakvo oruje kojim je razbijena pokojnikova
lobanja.
Bejli ree iznenada: "Idemo da jedemo, Denile, a onda emo
je..." zapoe.
Nije dovrio. Skoio je sa stolice i skoro pojurio prema sagovorniku,
pre no to se i setio da je to bila samo njegova slika.
Jer Gruer je divlje zurio u svoje pie, hvatao se za grlo i hrapavo
piskao: "Pee... pee..."
aa ispade iz njegove ruke, pie se prosu, a on se skljoka lica
iskrivljenog od bola.
7. LEKAR JE PROGOVORIO
Denil je stajao na ulaznim vratima: "ta se dogodilo, partneru
Elija..."
Objanjenje nije bilo potrebno. Denilov glas se promeni u visok
zvonki uzvik: "Roboti Hanisa Gruera! Va je gospodar povreen!
Roboti!"
Zaas je uao jedan metalni lik, a za njim u trpezeriju upade jo
dvadesetak. Trojica su paljivo odvukla Gruera, a ostali su se uposlili
ureivanjem nastalog nereda i sakupljanjem predmeta koji su sa stola
pali na pod.
Denil se odmah oglasi: "Vi tamo, roboti, ostavite krhotine.
Zaponite istragu. Ispitajte da li se u kui nalazi neko ljudsko bie.
Obavestite robote koji se nalaze napolju, na terenu, neka pretresu
svaku stopu gazdinstva. Ako naete nekog gospodara, zadrite ga.
Nemojte da ga povredite..." (suvina opomena) "...ali ne dopustite da
se udalji. Obavestite me ako ne naiete ni na jednog gospodara.
Ostau u ovoj kombinaciji stereovizije."
"Pomislio sam na to, partneru Elija", odgovori Denil, "pa sam zato
rekao da gospoa Delmar nema neposredne veze sa zloinom. Ranije,
u toku dana, ona se mogla nai na tom mestu. Bilo bi dobro da se
ispita njeno kretanje."
"Uiniemo tako. Ispitaemo da li je u bilo koje vreme bila lino na
Gruerovom gazdinstvu."
Bejlijeve usne se grevito stegoe. Nasluivao je da logika robota
jednom mora da zataji, a sada je u to postao uveren. Ba kao to je
rekao strunjak: 'Roboti su logini, ali ne i razumni'.
"Pourimo u sobu za veze i potraimo Gruerovo gazdinstvo", ree
on.
"Nikakav, gospodaru."
"Da li je okolni teren pretraen?"
"Jeste, gospodaru."
"Bez rezultata?"
"Bez rezultata, gospodaru."
Bejli klimnu i ree: "elim da razgovaram s robotom koji je veeras
posluivao za stolom."
"Zadran je zbog ispitivanja, gospodaru. Njegove su reakcije
normalne."
"Da li moe da govori?"
"Moe, gospodaru."
"Neka doe ovamo bez odlaganja."
Poto se nije odmah pojavio, Bejli zapoe: "Rekao sam..."
Denil ga lagano prekide: "Ova vrsta solarijanskih robota saobraa
meusobno pomou ugraene radio-veze. Robot koga si zatraio ve
je pozvan. Njegova je sporost prouzrokovana smetnjama koje je
pretrpeo usled dogaaja kojima je prisustvovao."
Bejli prihvati objanjenje. Trebalo je da se seti interkoma. U svetu
koji sav poiva na robotima, nuna je neka vrsta unutranje
komunikacije jer bi, u protivnom, sistem doiveo slom. To objanjava
kako se tuce robota odazove, a pozvan je samo jedan. Naravno, ostali
dolaze samo ako su pozvani, inae ne dolaze.
Ue traeni robot. Hramao je, vukui jednu nogu. Bejli se pitao
zato, ali slee ramenima ne trudei se da nae odgovor. Laici nisu
mogli shvatiti ak ni povredu pozitronskih kanala primitivnih robota sa
Zemlje. Prekinut krug reakcija moe onesposobiti pokret nogu, kao u
ovom sluaju. Strunjacima to moe izgledati izvanredno vano, a
Solariji."
"Nadam se da nema."
"Znai da, tako rei, ovde nema zaraznih klica. A ta je sa
smetnjama pri varenju? Zakreenjem krvnih sudova? eernom
boleu i slinim stvarima?"
"Ima ih ponekad. Strano je kad se neko tako razboli. Lekar moe
da im donekle olaka ivot, ali to je najmanje."
"Tako?"
"Naravno. To znai da analiza gena nije bila potpuna. Ne misli
valjda da doputamo razvijanje bolesti kao to je eerna? Ako se tako
ta nae u nekome, ponovo se podvrgava veoma iscrpnoj analizi.
Brani drug mora da se uzdrava, a to je veoma neprijatno. To znai
odrei se... odrei se... sasvim" - glas joj se pretvori u apat - "dece."
Bejli ponovi bez uzbuenja: "Odrei se dece?"
Gladija pocrvene: "Strano je to i izgovoriti: takva re! Deca!"
"Navikne se ovek posle izvesnog vremena", ree Bejli suvo.
"Da, ali ako se naviknem, dogodie mi se da jednom tu re
izgovorim pred nekim Solarijancem i tada u propasti u zemlju od
stida... U svakom sluaju, ako je jedan od branih drugova ve imao
dete (gle, ponovo sam to rekla!), ono mora da se pronae i podvrgne
pregledima. Eto, ba to je bio Rikejnov posao, uz put reeno, i sve je
ispalo naopako."
"Dosta o Tulu", zakljui Bejli. Lekareva nesposobnost bila je
prirodna posledica naina ivota. Nita udno u tome, nita posebno
udno. Precrtaj ga, ali ne jako.
Posmatrao je Gladiju dok je jela. edno i otmeno se ponaala pri
jelu, a apetit joj je bio dobar. (Njegova je piletina bila izvrsna. U
8. IZAZIVANJE SOLARIJANACA
Za trenutak je izgledalo da Gladija zadrava dah. Najednom glasno
odahnu, ne otvarajui usta, i ree:
"Ja sam sigurna da ne znam kako! Zna li ko je to uinio?"
Bejli potvrdi glavom: "Isti onaj ko je ubio i tvoga mua."
"Jesi li siguran?"
"Zar ti nisi? Ubistvo tvog mua prvo je ubistvo u istoriji Solarije.
Mesec dana kasnije dolazi do novog ubistva. Da li to moe biti
sluajnost? Dva zasebna ubistva koja se u svetu u kome dotad nije bilo
zloina deavaju u roku od trideset dana? Raunaj, takoe, da je
druga rtva ispitivala prvi zloin i prema tome predstavljala jaku i
neposrednu opasnost za izvrioca prvog zloina."
"Dakle", Gladija poe da jede kola i izgovori punim ustima, "ako
stvarno tako posmatra, onda sam ja nevina."
"Kako to, Gladija?"
"Zato, Elija, to ja nikada nisam bila na Gruerovom gazdinstvu.
Nikada u celom svom ivotu. Prema tome, nisam ni mogla otrovati
Gruera. A ako to nisam uinila, onda nisam kriva ni za prvi zloin."
Kako Bejli nije odgovarao, ona se pokoleba, a njena mala usta se
obesie: "Zar ne misli tako, Elija?"
"Nisam siguran", ree Bejli. "Rekao sam ti da znam kako je otrovan
Gruer. Nain je duhovit, a mogao ga je primeniti svaki Solarijanac, bio
ili ne bio na Gruerovom gazdinstvu, ak i ako nikad nije bio tamo."
Gladija stisnu ake: "eli li da kae da sam ja to uradila?"
"To nisam rekao."
"Ali to bi trebalo da se podrazumeva!" Usne joj se stisnue od
besa, a obrazi prekrie mrljama. "Je li to jedini razlog zbog koga si
hteo da razgovara sa mnom? Zato da mi postavlja lukava pitanja?
Da me uhvati u zamku?"
"ekaj trenutak..."
"Bio si mi tako drag, tako pun razumevanja, ti... ti... ovee sa
Zemlje!"
Kod poslednjih rei njen visok ali topli glas postade hrapav.
Denilovo savreno lice sae se prema Gladiji. On ree: "Ako mi
dopustite, gospoo Delmar, upozorio bih vas da pretvrdo drite no u
"Ko je, do avola, taj Korvin, kako li se zove?" upita naglo Bejli i
ponovo napuni oljicu kafom.
"Bio je desna ruka efa Gruela, partneru Elija, a sada rukovodi
Upravom bezbednosti."
"Onda mi ga daj odmah."
"Kao to sam ti objasnio, sastanak je kroz pola sata."
"Ne tie me se kada je zakazan. Daj mi ga odmah. To je
nareenje."
"Pokuau, partneru Elija, mada on moe odbiti."
"Probaj, Denile! Ako ide, ide."
9. IZIGRANI ROBOT
Bejli ree: "Dakle, Denile, vii interes ponovo pobeuje. Povredie
me da bi mi sauvao ivot."
"Ne verujem da e biti potrebno da te povredim, partneru Elija. Ti
zna da sam jai od tebe, pa nee ni doi do pokuaja nekorisnog
otpora. Ali ako bude nuno, biu prisiljen da te povredim."
"Mogao bih da pucam u tebe", ree Bejli. "Ne vidim ta bi me u
tome moglo spreiti."
"Predvideo sam da bi zaista mogao tako postupiti u datom
trenutku, partneru Elija. Takav je na sadanji odnos. Pogotovo mi je
to palo na um za vreme naeg puta do ove zgrade, kada si u
terenskom vozilu za tili as pobesneo. Kad bi pucao u mene (a to je
manje vano od tvoje sigurnosti), naao bi se u neprilici, a, sem toga,
onemoguio bi namere mojih gospodara. Zbog toga sam, kao prvu
meru opreznosti, jo prvog dana kad si zaspao, ispraznio arer tvog
revolvera."
Bejli stisnu usne. Njegov revolver nije napunjen! Naglo spusti ruku
do futrole, izvadi oruje i baci pogled na brojanik arera. Bio je na
nuli.
Neko se vreme poigravao drkom nekorisnog metala, kao da
namerava da ga baci pravo u lice Denilu. Zato? Robot bi izbegao
udarac.
Bejli vrati revolver na mesto. Doi e vreme kada e ga moi
ponovo napuniti.
Zatim ree namerno lagano: "Nisi me prevario, Denile."
"Kako to misli, partneru Elija?"
"Suvie izigrava gospodara. Uspeo si da me potpuno onemogui.
Jesi li ti robot?"
"I ranije si u to sumnjao."
"Jesam. Prole godine, na Zemlji, sumnjao sam da li je R. Denil
Olivav zaista robot. Pokazalo se da jeste. Verujem to i sada. Pa ipak,
pitam te: jesi li ti R. Denil Olivav?"
"Jesam."
"Jesi? Denil je zamiljen tako da oponaa Svemirca. Zato ne bi
Svemirac nauio da oponaa robota Denila?"
"Zato bi?"
"Da bi ovde mogao vriti istragu s vie preduzimljivosti i vie
sposobnosti nego to bi to ikada mogao uraditi robot. Poto si preuzeo
Denilovu ulogu i uverio me da ja upravljam istragom, mogao si me
drati pod vrstim nadzorom. Na kraju krajeva, ti radi skriven iza
mene, a ja moram biti prikladan za ispunjenje tvog zadatka."
"Nita od toga nije istina, partneru Elija."
"Onda mi odgovori zato te svi Solarijanci smatraju ovekom? Oni
su strunjaci za robotiku. Zar ih je tako lako prevariti? Nemogue je da
sam ja u pravu, a da su svi ostali na pogrenom putu. Mnogo je
verovatnije da ja nisam u pravu, a da oni jesu."
"Nipoto, partneru Elija."
"Dokai", izazva ga Bejli, primaknuvi se polako do ivice stola i
podigavi polugu aparata na kontrolnoj tabli. "To moe lako uraditi
ako si zaista robot. Pokai mi svoju unutranjost."
Denil ree: "Ja te uveravam..."
"Pokai mi svoju unutranjost!" ree Bejli zajedljivo. "To je moj
nalog. Moda ne osea potrebu da ispunjava moja nareenja?"
Denil otkopa koulju. Glatka bronzana koa njegovog grudnog
"Susreti s njom nisu bili nikada laki, mada sam se vremenom privikao
na to, a sem toga, ona nije bila nametljiva. Nova ena mi nije
dodeljena jer sam preao doba... doba... " Gledao je u Bejlija kao da
od njega oekuje dopunu reenice, a poto Bejli to nije uinio, dodade
jo tiim glasom: "...plodnosti. Tako lien i samog prisustva ene,
polako sam se odvikao od fenomena prisustva."
"A kako se sada oseate?" uporno e Bejli. "Da li se plaite?" On se
seti aviona.
"Ne, ne bih rekao." Kvemot nae glavu kao da e pogledati u
Bejlija, ali se skoro istovremeno povue. "Biu tako slobodan,
gospodine Bejli, da vam priznam kako imam oseaj da vas miriem."
Bejli se automatski povue u svoju stolicu.
"Miriete me?" upita, do bola svestan samoga sebe.
"Naravno, samo u mati", ree Kvemot. "Ja ne mogu da kaem da
li vi miriete, odnosno, koliko je jak va miris, ali ako i jeste jak, u
moje nozdrve su stavljeni filteri da me od toga uvaju. Uprkos
svemu... moja mata... " On slee ramenima.
"Razumem."
"Jo gore je to... vi ete mi oprostiti, gospodine Bejli... to u
prisustvu ljudskog bia zamiljam, i to snano, kako e me neto
sluzavo dotai. Ja se povlaim, ali sve je to vrlo neugodno."
Bejli je zamiljeno trljao uvo i pokuavao da savlada dosadu. Na
kraju krajeva, u pitanju su bile samo neurotine pojave vezane za
sasvim jednostavne stvari.
"Ako je tako", ree Bejli, "udim se to ste, uopte, spremno
pristali na sastanak sa mnom. Vi ste sigurno unapred znali da ete
doiveti neprijatnosti."
osobu, zbog uzroka koji je dat, izloie x osoba koje strpljivo ekaju
istom udarcu. Pri tome se x menja na poznate naine, unutar poznatih
promena okoline i ljudskog temperamenta, kako je to sadrajno
opisano u Teramin-odnosima.
Bejli ponovo pokua: "Vidite, gospodine, jedno je odgovoriti na
pitanje zato rastu predrasude protiv linog sastanka, a drugo je ono
to je meni potrebno. Ja te predrasude moram tano ralaniti da bih
se protiv njih uspeno borio. Hteo bih da uverim ljude da je dobro to
me vide kao to me vi sada vidite."
"Gospodine Bejli, ne moe se upravljati ljudskim oseanjima kao da
su ugraena u pozitronski mozak."
"Nisam rekao da biste to vi mogli. Robotika je deduktivna nauka, a
sociologija induktivna. Ali matematika mora da bude takva da
zadovoljava u oba sluaja."
Neko je vreme vladala tiina koju Kvemot prekide drhtavog glasa:
"Vi sami shvatate da niste sociolog."
"I nisam. Ali meni su rekli da vi jeste, tavie, najbolji na ovoj
planeti."
"Ja sam jedini. Moglo bi se gotovo rei da sam tu nauku ja
izmislio."
"Oh?" Bejli je oklevao da postavi sledee pitanje. Ono se ak i
njemu inilo drskim: "Da li ste gledali mikroknjige o tom predmetu?"
"Gledao sam neke knjige s Aurore."
"Da li ste gledali knjige pisane na Zemlji?"
"Na Zemlji?" Kvemot je smekom prikrivao neprijatnost.
"Nisam imao prilike da itam ni o jednom naunom pronalasku
Zemlje. Ne elim time da vas vream!"
prirast stanovnitva, ali pre ili kasnije pobedie bri porast broja
robota. Kada se dostigne kritina taka..."
Kvemot ponovo zastade, pa nastavi: "Dakle, da vidimo. Pitam se
moe li kritina taka biti unapred tano odreena ako odnose zaista
svedemo na brojke? Ovde opet imamo posla s vaom matematikom."
Bejli se nestrpljivo mekoljio: "ta biva, doktore Kvemot, kada se
doe do kritine take?"
"Oh, broj stanovnika poinje da opada, a dotina planeta se
pribliava stvarnoj drutvenoj ravnotei. To e se dogoditi na Aurori.
ak i na vaoj planeti. Na Zemlji e moda biti potrebno mnogo vie,
ali razvoj u tom pravcu je neizbean."
"ta vi podrazumevate pod drutvenom ravnoteom?"
"Stanje koje je kod nas, na Solariji. Svet u kome je ljudsko bie
osloboeno rada. Zbog toga nema mesta strahu od drugih svetova.
Potrebno je samo da proe jedan vek pa e svi svetovi biti kao
Solarija. Pretpostavljam da e to biti i kraj ljudske istorije, bar na neki
nain. U najmanju ruku, istorija e tada zavriti svoj zadatak. Najzad,
svi e ljudi imati sve to im je potrebno i sve to ele. Znate, ima jedna
izreka koju sam negde uo, ne znam odakle, neto o tenji ka srei."
Bejli ga zamiljeno dopuni: "Stvoritelj je sve ljude obdario nekim
neotuivim pravima... meu kojima su prava na ivot, na slobodu i
tenja ka srei."
"Setili ste se. Odakle je to?"
"Iz nekog starog teksta", odgovori Bejli.
"Vidite kako je to ovde na Solariji izmenjeno i kako e to biti
izmenjeno u svoje vreme u itavoj Galaksiji? Tenje e biti ispunjene.
Prava koja e oveanstvo naslediti bie prava na ivot, na slobodu i
"estitam vam."
"Ne treba da se podsmevate. Nije to moja zasluga. Moglo je to biti
samo puko slaganje roditeljskih gena. Ali ja sam ipak ponosna to ga
imam. Ne postoji ovek koji bi me mogao smatrati odgovornom za
psihopatsko delo ubistva. Ne s mojim genetskim zdravljem. Dakle, ne
gubite vreme, optuujui me."
Bejli slee ramenima i ne ree nita. Klorisa je meala genetsko
zdravlje i dokazni postupak. Verovatno e to raditi i ostali Solarijanci.
"elite li da vidite decu?"
"Da, eleo bih. Hvala vam."
Uveravao je, ali ono to je stvarno hteo, bila je prinuda pod pretnjom
smrti.
"Poznajete li istoriju robotike?" upita on.
"Donekle."
"Trebalo bi da znate bar ono to se Zemlje tie! Da. Je li vam
poznato da je ta istorija poela frankentajnskim kompleksom straha
od robota? Robotika je zapoela kao tajna nauka. Tri su zakona
prvobitno usaena u robote da bi se savladalo nepoverenje, ali Zemlja
ni tada nije dopustila da se razvije robotsko drutvo. Jedan od razloga
zbog koga su prvi pioniri svemira napustili Zemlju da bi nastanili
Galaksiju bila je tenja da se izgradi drutveno ureenje u kome e
roboti osloboditi oveka od siromatva i napornog rada. ak ni tada
robotika nije bila poteena skrivenih sumnji, spremnih da izbiju im
se ukae i najmanji povod."
"Da li ste se i vi sami sukobili s nepoverenjem prema robotima?"
upita Bejli.
"Mnogo puta", odgovori smrknuto Libig.
"Da li vi i ostali strunjaci robotike pomalo iskrivljujete injenice da
biste izbegli sumnje to je mogue vie?"
"Niko ne iskrivljuje injenice."
"Na primer, zar nisu tri zakona zloupotrebljena?"
"Nisu"!"
"Dokazau vam da jesu, a ako me vi ne razuverite, obavestiu o
tome itavu Galaksiju. Samo ako budem mogao!"
"Vi ste ludi! Uveravam vas da je laan svaki dokaz koji biste mogli
izneti."
"Da raspravimo to?"
postojeih?"
Libig odgovori: "Proizvode i popravljaju uglavnom roboti - na mom
gazdinstvu se nalaze velika fabrika i servis za popravke."
"Uzgred, da vas upitam, da li roboti iziskuju mnogo popravki?"
"Vrlo malo."
"Znai li to da je vetina popravljanja robota nerazvijena?"
"Nipoto!" odgovori Libig ukoeno.
"ta je bilo s robotom koji se nalazio na mestu zloina, kada je
ubijen doktor Delmar?"
Libig pogleda u stranu. Obrve mu se nabrae kao da mu je neka
teka misao mutila razum.
"Taj robot je potpuno izgubljen", odgovori on.
"Zaista? Potpuno? Nije mogao da prui nikakav odgovor?"
"Nikakav! Bio je potpuno neupotrebljiv. Pozitronski mozak mu je
pretrpeo kratak spoj. Nijedan kanal mu nije ostao itav. Pomislite
samo! Bio je svedok ubistva koje nije mogao da sprei..."
"Zato nije mogao da sprei ubistvo?"
"Ko zna?! Delmar je eksperimentisao njime. Nije mi bilo poznato u
kakvom ga je intelektualnom stanju ostavio. Mogao mu je, na primer,
dati nalog da obustavi svaku radnju dok ne ispita neko posebno kolo.
Zamislite sada da je iznenadni smrtonosni udarac zadala osoba u koju
nisu sumnjali ni doktor Delmar ni robot. U tom sluaju, dejstvo prvog
zakona bilo bi u zakanjenju. Sem toga, robot je morao prevladati
nalog obustave, koji mu je Delmar dao. Trajanje nunog zakanjenja
moglo je zavisiti od prirode samog napada, ili od Delmarovog
nareenja. Mogao bih navesti jo mnogo sluajeva koji bi mogli
objasniti zato robot nije mogao spreiti ubistvo. Poto nije mogao da
razgovaram."
"Vi ste bili u bliskim odnosima i s ubijenim i s osumnjienom", ree
Bejli. "Vidite li da se lina pitanja ne mogu zaobii? Zato ste prestali
da se etate s Gladijom?"
Libig procedi: "Dolo je vreme kad, da tako kaem, etnjama vie
nije bilo mesta; kad sam bio isuvie zaposlen, kad nije imalo smisla
nastaviti to."
"Drugim reima, kad vie nije bilo prijatno s njom?"
"U redu. Neka bude tako."
"Zato vam vie nije bilo prijatno s njom?"
Libig uzviknu: "Nije vie bilo smisla!"
Bejli se nije obazirao na njegovo uzbuenje: "Vi ste i dalje neko ko
dobro poznaje Gladiju. Kakav bi motiv ona mogla da ima?"
"Motiv?"
"Niko ne pominje kakav bi ona motiv mogla imati da poini ubistvo.
Sigurno je da Gladija ne bi ubila bez razloga."
"Tako mi Galaksije!" Libig se nae unazad, kao da e se nasmejati,
ali ne uini to: "Niko vam nije rekao? Dobro, moda niko ne zna. Ja
ipak znam. Sama mi je rekla. Sama mi je kazala mnogo puta."
"ta vam je rekla, doktore Libig?"
"ta? Da se svaala sa svojim muem. Svaala se esto i grubo.
Mrzela ga je, ovee. Zar vam to niko nije rekao? Zar vam ona to nije
rekla?"
razveseliti, ili uiniti radoznalim, ili pobuditi u tebi bilo koje oseanje
koje sam ja imala kada sam ih oblikovala. Mogu napraviti i neki za
tebe, neto kao portret. Ne mora ispasti nita naroito, jer bih to izvela
na brzinu, bez pripreme."
"I ti bi to uradila? Zaista bi me zanimalo!"
"U redu!" ree ona i gotovo potra do jednog od svetlosnih oblika u
uglu. Izgleda da nije ni primetila da se gotovo oeala o Bejlija.
Dodirnula je neto na postolju, pa su bez treptaja nestali i oblik i
odsjaj iznad njega.
"Ne ini to!" ree Bejli, otvorivi usta.
"Sve je u redu! Ovaj mi je ionako dosadio. Privremeno u zamraiti
i ostale, da mi ne smetaju." Otvorila je plou du jednog neodreenog
pregradnog zida i pomakla elektrini prekida, na ta su boje izbledele
gotovo do nevidljivosti.
"Zar nema robota koji bi to radio? Prekidanje spoja!" upita Bejli.
"uti sada!" nestrpljivo e ona. "Ovde nije mesto robotima. Tu sam
samo ja." Gledala ga je namrteno. "Ne poznajem te dovoljno. U tome
je sva tekoa."
Posmatrala je Bejlija, a ruka joj je poivala na glatkoj povrini
postolja. Svi su joj prsti bili savijeni, napeti, spremni...
Kada je malim prstom povukla krivu liniju, izbio je ut snop
svetlosti i formirao poloenu krivu, a kada je isti prst malo kretala,
svetlost je izgubila neto od otrine u pozadini.
Osmotrila je novonastali oblik i rekla: "Mislim da sam postigla ono
to sam elela. To je neto kao snaga bez teine."
"Silno!" apnu Bejli.
"Da nisi uvreen?" upita ona. Odmakla je prste, pa je uti snop
Svugde senke...
Bejli je naroito bio svestan senki. Jedna je bila njegova. Kretala se
zajedno s njim, oponaajui ga lakrdijaki. Bejli je uo za senke.
Naravno, znao je ta su, ali pod rasplinutim, posrednim svetlostima
Gradova nije nikada bio posebno svestan nekih senki.
Znao je da je iznad njih solarijansko sunce. Trudio se da ne gleda u
njega, ali je znao da je tamo.
Svemir je bio ogroman. Svemir je bio samotan. Privlaio ga je.
Zamiljao je kako tumara hiljadama milja po povrini sveta, a iznad
njega hiljade svetlosnih godina prostora.
ta je bilo tako privlano u njegovim mislima o usamljenosti?
Samoa mu nije bila potrebna. eznuo je za Zemljom, i toplinom,
drugarstvom Gradova-konica.
Mata mu je zatajila. Pokuao je da se priseti Njujorka, njegove
punoe i njegovih umova, ali mu je svest ispunila tiina strujanja
prohladnog vazduha na povrini Solarije.
Sasvim nenamerno, Bejli se priblii Gladiji na samo pola koraka, a
onda postade svestan njenog zaprepaenog lica.
"Oprosti mi", ree odjednom i povue se.
Ona dahnu: "U redu. Hoe li da poemo ovuda? Tamo su leje
cvea. Moda bi to voleo da vidi?"
Pravac koji je pokazala vodio je prema mestu gde nije bilo sunca.
Bejli ju je utke pratio.
Gladija ree: "U kasnijem godinjem dobu bie divno. Kada je toplo
mogu da otrim dole do jezera i da plivam, ili da trim kroz polje, trim
brzo dogod mogu i dok se ne osetim sretnom to padam i ostajem da
mirno leim."
Ona se pogleda: "Ali ovo odelo nije prikladno za to. Sa svim ovim
na sebi, mogu samo da etam. Zna", ree smireno.
"ta bi trebalo da ima na sebi?" zapita Bejli.
"Uglavnom, orts", uzviknu ona i podie ruke kao da u mati ve
osea slobodu pokreta. "Katkad jo manje. Katkad samo sandale, tako
da na svakoj pori osetim strujanje vazduha... Oh, ao mi je. Uvredila
sam te!"
Bejli ree: "Nisi. Sve je u redu. Ali me zanima da li si tako oskudno
bila odevena dok si etala s doktorom Libigom?"
"Kako kad. Ponekad sam imala malo ta na sebi. Zavisilo je od
vremena. Ali mi smo bili daleko jedno od drugoga. Ti to ipak razume,
nadam se."
"Razumem. Ali ta je bilo s doktorom Libigom? Da li se i on
nemarno oblaio?"
"Dotan, da se nemarno oblai?!" Gladiji se potkra smeak. "Oh,
ne. On je uvek bio svean." Lice joj se lako napelo od ozbiljnosti, kao
da je zamiljala pravog Libiga, ali zatim zadovoljno zaguna, dajui
prednost Bejliju.
"On ima obiaj da ovako govori", nastavila je: "Draga moja Gladija,
ocenjujui efekat najvieg potencijala na pozitronski tal..."
Bejli je prekide: "O tome je govorio? O robotici?"
"Uglavnom. Oh, on je to suvie ozbiljno shvatao, zna. Neprestano
je pokuavao da me poui u tome. Nije nikada odustajao."
"Da li si ita nauila?"
"Nita. Ni slova. Za mene je to potpuna zbrka. Ponekad se ljutio na
mene, ali kad bi poeo da vie, ja bih, ako sam bila blizu jezera,
zaronila u vodu i poprskala ga."
16. REENJE
Bejli je najpre bio svestan zatvorenog prostora, a zatim lica koje se
nagnulo nad njim.
Trenutak je zurio ne prepoznajui ga, a onda uzviknu:
"Denile!"
Na robotovom licu nije bilo ni traga olakanja ili bilo kog oseanja
koje bi ovek oekivao posle Bejlijevog uzvika.
"Dobro je to si se osvestio, partneru Elija. Mislim da nisi pretrpeo
nikakvu fiziku povredu", dodade.
"Sasvim sam dobro?" proveravao se Bejli, nastojei da se izdigne
na laktove. "Do vraga, zar sam u krevetu? Zato to?" udio se.
"Danas si nekoliko puta bio izloen otvorenom prostoru. Sve je to
uticalo na tebe. Potreban ti je odmor."
"Najpre mi je potrebno nekoliko odgovora." Bejli pogleda unaokolo
i pokua da uveri sebe kako vie ne osea vrtoglavicu. Prostor u kome
se nalazio nije mu bio poznat. Zavese su bile navuene. Vetako
osvetljenje mu je prijalo. Ipak se oseao mnogo bolje: "Kai mi, na
primer, gde sam."
"U jednoj sobi kue gospoe Delmar."
"Sledee pitanje, ali bez okolienja: ta ti radi ovde? Kako si se
oslobodio robota kojima sam te poverio?"
Denil odgovori: "Mislio sam da ti ovakav razvoj dogaaja nee biti
drag, ali u interesu tvoje bezbednosti i mojih naloga nisam imao drugi
izbor..."
"ta si uradio?" prekide ga Bejli.
"Pre nekoliko asova gospoa Delmar je pokuala da dobije vezu s
tobom."
"Tako je." Setio se da je i Gladija ranije, u toku dana, govorila o
tome. "To mi je poznato."
"Tvoja naredba robotima, koji su me drali u zarobljenitvu,
doslovno je glasila: 'Ne smete ubudue dopustiti da stupi (re je bila o
meni) u vezu s bilo kojim ljudskim biem, izuzev sa mnom, ili s bilo
kojim robotom, izuzev s vama, i to bilo neposredno, bilo preko
stereovizije'. Ali, partneru Elija, nisi pomenuo nita o drugim ljudskim
biima ili drugim robotima koji bi traili vezu sa mnom. Shvata li
razliku?"
Bejli je gunao.
Denil nastavi: "Nepotrebno je da se ali, partneru Elija. Greka u
tvojim naredbama omoguila mi je da doem ovamo i spasem ti ivot.
Vidi, kad je gospoa Delmar stupila u vezu sa mnom, to su joj moji
roboti-uvari dopustili, pitala je za tebe, a ja sam joj sasvim istinito
odgovorio da ne znam gde bi ti mogao biti, ali da u pokuati da te
naem. Izgleda da joj to nije odgovaralo. Rekao sam joj da si kuu
moda samo privremeno napustio, to u ja proveriti, a ona neka u
meuvremenu da nalog prisutnim robotima da pretrae kuu."
"Zar se nije udila to ti sam ne izdaje naloge robotima?"
"Mislim da je stekla utisak da ja, kao stanovnik Aurore, nisam kao
ona navikao na robote i da su njene naredbe jae i delotvornije, pa e
ih roboti spremnije izvriti. Jasno je da su Solarijanci ponosni na svoju
sposobnost upravljanja robotima i da su kivni na stanovnike drugih
planeta koji bi hteli da zapovedaju njihovim robotima. Da li je to i tvoje
miljenje, partneru Elija?"
"I tako, ona im je naredila da iziu?"
17. SASTANAK
Denil nije doputao da odmah krene u akciju.
"Sutra!" rekao je odluno, ali s potovanjem. "To je moj predlog,
partneru Elija. Kasno je, a tebi je potreban odmor."
Bejli priznade da je to istina. Osim toga, trebalo je izvriti pripreme.
Dosta toga je valjalo uraditi. Doao je do reenja zagonetke. Ali
njegovo je reenje, kao i Denilovo, poivalo na dedukcijama, a one kao
dokaz nisu mnogo vredele. Solarijanci e morati da mu pomognu.
Morae da bude potpuno sabran. On, Zemljanin, prema pola tuceta
Svemiraca! Zaista, mora se odmoriti i pripremiti.
Ipak, nee moi da spava. Bio je siguran da nee moi. Nee mu
pomoi mekoa irokog kreveta koji su mu pripremili veti roboti, kao
ni neni mirisi, ni tiha muzika u zasebnoj sobi Gladijinog doma. Bio je
siguran u to.
Denil skromno sede u mrani ugao.
"Da li se jo boji Gladije?" upita ga Bejli.
Robot odgovori: "Ne bi bilo pametno da ti dopustim da spava sam
i bez zatite."
"Neka bude kako ti hoe. Je li ti jasno ono to traim da uradi?"
"Jasno mi je, partneru Elija."
"Nadam se da te u tome ne spreava prvi zakon."
"Ograniava me donekle u odnosu na sastanak. Da li e biti
naoruan i da li e dovoljno paziti na svoju bezbednost?"
"Nemaj brige. Hou."
Denil odahnu s olakanjem, a u tome je bilo neeg toliko ljudskog
da Bejli uhvati samog sebe kako pokuava da prodre u tamu sobe ne
Imala je vezu u vlastitoj kui. Neto kao lokalna mrea. Bila je bleda i
utljiva. U uskoj, beloj haljini liila je na hladan kip. Bespomono je
zurila u Bejlija. On joj se zauzvrat nasmei, to je izgleda umiri.
Jedan po jedan, pojavljivali su se ostali. Etlbi, ef Uprave
bezbednosti, pojavio se odmah posle Gladije. Sve je na njemu odavalo
nezadovoljstvo, i mravo telo, i nabusito dranje, i isturena brada.
Zatim Libig, strunjak za robotiku, nestrpljiv i ljut, umornih oiju koje
su s vremena na vreme lutale naokolo. Kvemot, sociolog, malo
umoran, nasmejanih, duboko usaenih oiju, prijatan prema Bejliju,
kao da govori: mi smo se sastali, bili smo prisni.
Kad se pojavila, Klorisa Kantoro je bacila kratkotrajni pogled na
Gladiju, glasno zamrcala, a zatim se upiljila u tle. Izgledalo je da joj je
neprijatno u prisustvu ostalih.
Poslednji se pojavio doktor Tul, lekar. Bio je iscrpljen, gotovo
bolestan.
Svi su bili tu izuzev Gruera, koji se polako oporavljao od posledica
trovanja, te nije mogao prisustvovati zasedanju. (Dobro, pomisli Bejli,
moemo i bez njega!) Svi su bili posebno obueni za ovu priliku, sedei
tu pri sputenim zavesama.
Denil je to dobro uredio. Bejli se grozniavo nadao da e Denil
uspeno obaviti i preostali deo posla.
Bejli pogleda Svemirce, naizmenino jednog za drugim. Srce mu je
lupalo. Svaki od njih zurio je u njega iz razliitog ambijenta. Zbrka
svetla, pokustva i zidne dekoracije izazivala je kod Bejlija oseaj
vrtoglavice.
Bejli zapoe: "Hteo bih da razjasnim sluaj ubistva doktora Rikejna
Delmara, uzimajui u obzir motiv, priliku i sredstvo. U tom sluaju..."
ukloni oruje. Pitam sada doktora Tula, ovde pred svima nama, da li je
on uklonio oruje dok je gospoa Delmar bila u nesvesti."
Dr Tul je drhtao. "Nisam, nisam! Kunem se. Pitajte me ta hoete,
ali ja vam se kunem da nisam nita ni dirnuo."
"Da li ima meu vama nekog ko misli da doktor Tul lae?" upita
Bejli.
Nastala je tiina, za vreme koje je Libig gledao u neto izvan
Bejlijevog vidnog polja, mrmljajui da je ve kasno.
Bejli nastavi: "Sledea je mogunost da je neko drugi izvrio zloin,
a zatim otiao s orujem. Ali ako je tako, pitamo se zato? injenica da
je neko odneo oruje upuuje nas na to da gospoa Delmar nije
krivac. Ako je ubica bio neko spolja, tada je taj morao biti velika
budala, s obzirom na to da nije ostavio oruje i tako praktino osudio
gospou Delmar. Bilo ovako ili onako, trebalo je da oruje bude tamo!
Ali nije ga bilo."
Etlbi ponovo upade: "Smatrate li nas vi ludacima ili slepcima?"
"Smatram vas Solarijancima", mirno mu odgovori Bejli, "i zbog toga
nesposobnim da prepoznate oruje koje jeste ostavljeno na mestu
zloina."
"Ne razumem ni rei", promrmlja Klorisa zbunjeno.
ak je i Gladija, koja sve dotadanje vreme skupa nije ni miiem
mrdnula, posmatrala sada Bejlija bez razumevanja.
"Dakle?" upita Libig ljutito.
"Oigledno je da, iskljuivi ono to je nemogue, moramo ono to
preostaje smatrati istinitim, ma koliko neverovatno bilo. Ubilako
oruje bio je robot naen na licu mesta, a niste mogli da ga uoite jer
se tome protivilo vae vaspitanje."
zatvorenik je pobegao."
"Ko je bio zatvorenik?" upita Etlbi.
"To nije vano", nestrpljivo e Bejli. "Ali je vana injenica da laik
ne moe u svakom sluaju upravljati robotima. A s obzirom na to kako
stvari stoje na Solariji, izvesni Solarijanci mogu biti potpuni laici. Na
primer, ta Gladija Delmar zna o robotici?... Molim, doktore Libig?"
"Kako?" zablenu se strunjak.
"Vi ste pokuali da pouavate gospou Delmar o robotici. Kakav je
ona bila uenik? Da li je ita nauila?
Libig e smeteno: "Ona nije...", zapoe i ne dovri.
"Nije se uopte snalazila, zar ne? Ili biste moda voleli da ne
odgovorite?"
"Moda se ona samo pretvarala", ukoeno e Libig.
"Da li ste spremni da kao strunjak za robotiku potvrdite da je
gospoa Delmar dovoljno veta da navede dva robota na zloin?"
"Kako bih mogao dati potvrdan odgovor na tako neto?"
"Dopustite mi onda da stvari osvetlim iz drugog ugla. Ko god je
pokuao da me ubije dok sam bio u odgajalitu morao je najpre putem
interkomske robotske komunikacije ustanoviti gde se nalazim. Najzad,
ja nikome nisam rekao gde idem, a to su znali samo oni roboti koji su
me vodili od mesta do mesta. Moj partner Denil Olivav uspeo je da me
nae pri kraju dana, ali uz naroite tekoe. Ubica je, s druge strane,
izveo to vrlo lako. Ne samo da je uspeo da ustanovi gde se nalazim,
nego je imao vremena da smisli i izvede trovanje strelice i odapinjanje,
sve to dok sam se ja jo tamo nalazio. Da li je gospoa Delmar mogla
sve to da izvede?"
Korvin Etlbi se nae napred: "ta vi mislite, ko je to mogao da
izvede?"
Bejli odgovori: "Dr Dotan Libig sam sebe smatra najboljim
strunjakom za robotiku na ovoj planeti."
"Da li je to optuba?" povika Libig.
"Jeste!" odgovori Bejli glasno.
prezirali sebe samog, a mrzeli gospou Delmar, poto je ona taj oseaj
budila u vama. Takoe, mora da ste mrzeli Delmara poto mu je ona
bila ena. Nastojali ste da gospoa Delmar postane vaa pomonica. I
to je bila neka vrsta kompromisa s vaim libidom. Ona je to odbijala, a
vi ste jo jae poeli da je mrzite. Ubivi doktora Delmara, tako da
sumnja padne na nju, istovremeno ste se osvetili i njoj i njemu."
"Ko e poverovati u tu jeftinu, melodramsku priu?" upita Libig
hrapavim apatom. "Jo neko sa Zemlje, jo neka ivotinja, ali
Solarijanac ne."
"Moje se tvrdnje ne zasnivaju samo na toj pobudi", ree Bejli, "koja
ipak postoji, makar je vi i ne bili svesni. Jai je razlog bio taj to je
doktor Delmar stajao na putu vaim namerama, pa ste ga morali
ukloniti."
"Kakvim namerama?" upita Libig.
"Vaim namerama iji je cilj bio da osvojite Galaksiju, doktore
Libig", uzvrati Bejli.
ostali nedirnuti."
"Ne razumem zato je bio takav", ona e apui, "kad lina
prisutnost moe biti vrlo..."
Ponovo tiina, dok su stajali jedno prema drugom na samo tri
koraka udaljenosti.
Najednom e Gladija glasno: "Oh, Elija, ti e to smatrati suvie
slobodnim od mene."
"ta u to smatrati suvie slbodnim?"
"Smem li da te dodirnem? Nikad te vie neu videti, Elija..."
"Ako zaista eli?"
Prilazila mu je svetlucavih oiju, korak po korak, sva ustreptala.
Kada je bila samo korak daleko od njega, poela je polako da skida
desnu rukavicu.
Bejli mahnu: "Ne budi luda, Gladija!"
"Ne bojim se", ree, pruajui mu nesigurno obnaenu ruku.
I Bejlijeva je ruka drhtala. U njegovom je stisku njena ruka bila
prestraena i srameljiva, a kad ju je pustio, povukla se i neoekivano
ga dodirnula vrhovima prstiju po licu. Taj dodir je bio lak kao perce.
"Hvala ti, Elija. Zbogom!"
"Zbogom, Gladija!" apnu on, posmatrajui je kako se udaljuje.
Nita nije moglo u njemu izbrisati oseaj gubitka, pa ni pomisao na
brod koji je ekao da ga vrati na Zemlju.
takoe, svi roboti, uzeti zajedno, ne mogu zavesti red na planeti time
to e dopustiti da njene institucije budu razorene, ma koliko u
meuvremenu postale tetne. Oni nisu u stanju da sagledaju dalje od
onog to se neposredno zbiva. I tako, jedini mogui zavretak
Spoljnjih svetova jeste zastoj, a time e Zemlja biti osloboena njihove
nadmoi. Ovi novi podaci sve menjaju. Fizika pobuna nee biti
neophodna. Osloboenje e doi samo od sebe."
"ekajte", ree ponovo Bejli, ovog puta glasnije: "Mi razgovaramo
samo o Solariji, a ne i o drugim Spoljnjim svetovima."
"To je ista stvar. Va sociolog sa Solarije, Kimot..."
"Kvemot, gospodine."
"Dobro, Kvemot. Zar nije rekao da se Spoljnji svetovi razvijaju u
pravcu Solarije?"
"Rekao je, ali on nita ne zna iz prve ruke o Spoljnjim svetovima.
On nije nikakav sociolog. Zaista nije. Mislio sam da sam to dovoljno
naglasio."
"To e nai ljudi jo proveriti."
"I njima e nedostajati podaci. Mi nita ne znamo o zaista velikim
Spoljnjim svetovima, na primer o Aurori, Denilovom svetu. Meni ne
izgledaju razumna oekivanja da e svi ti svetovi konano biti kao
Solarija. U stvari, postoji samo jedan svet u Galaksiji koji je nalik na
Solariju..."
Minim je zadovoljnim i kratkim zamahom odnegovane ruke
prekinuo dalji razgovor o tome: "To e nai ljudi jo proveriti. Siguran
sam da e se sloiti sa Kvemotom."
Bejli je sve mranije gledao. Ako su sociolozi na Zemlji dovoljno
gladni vedrih vesti, oni e, to se toga tie, lako pronai nain da se u
"Detektive Bejli!"
"Upravo tako, gospodine! Mi smo nalije Solarije. Oni su se povukli
u usamljenost, a mi smo to isto uradili u odnosu na Galaksiju. Oni se
nalaze na mrtvoj taki svojih nepovredivih gazdinstava. Mi se nalazimo
na mrtvoj taki, imajui u vidu nae podzemne gradove. Oni su voe
bez sledbenika, izuzev robota koji ne mogu da im prkose. Nas
zatiuju samo zatvoreni Gradovi." Bejli stisnu pesnice.
Minim se nije slagao: "Detektive, vi ste se namuili. Potreban vam
je odmor i imaete ga. Mesec dana odmora s punom platom i na kraju
toga unapreenje."
"Hvala vam, ali to nije sve to elim. Hou da me sasluate. Postoji
samo jedan izlaz iz orsokaka, a to je onaj prema otvorenom, prema
svemiru. Tamo ima na milione svetova, a Svemirci su zauzeli samo
pedesetak. Njih je malo i dugo ive. Nas je mnogo i brzo umiremo. Mi
smo prikladni za istraivanje novih svetova i njihovo naseljavanje.
Brojnost stanovnitva nas tera na to, a brza smena pokolenja
snabdeva nas hrabrom omladinom. Nai su preci bili ti koji su prvi
naselili Spoljnje svetove!"
"Da, shvatam, ali bojim se da je nae vreme isteklo."
Bejli je osetio kako Minim eli da ga se oslobodi, ali se nije dao.
"Kada su prvi doseljenici izgradili tehniki monije svetove od naeg,
mi smo se povukli u katakombe koje smo sami izgradili. Svemirci su
nas doveli u podreen poloaj, a mi smo se sakrili. Nije trebalo da
bude tako! Da bismo izbegli ritmiki ciklus delovanja pobuna i
represija, moramo da se nadmeemo s njima, da ih sledimo ako
moramo, da ih vodimo ako moemo. Da bismo to mogli, moramo se
privii na otvoren prostor. Ako je to za nae pokolenje prekasno,