Pierre Guiraud: Stilistika (Sa, 1964)

UVOD
STIL nain pisanja svojstven nekom piscu, knjievnom rodu, epohi
Stilus ilo koje je sluilo pisanje
-u antici taj je nain pisanja predmet posebnog studija, RETORIKE, koja je istovremeno:
a) umjetnost knjievnog izraza,
b) norma, kritiki instrument u procjenjivanju individualnih stilova
STILISTIKA moderna retorika u dvostrukom obliku:
a) nauka o izrazu
b) kritika individualnih stilova
Novalis meu prvima upotrijebio taj izraz (stilistika) i za njega se ne razlikuje od retorike
-u ovome djelu Guiraud razumijeva stilistiku kao prouavanje lingvistikog izraza, a stil kao
nain da se misao izrazi posredstvom jezika
-neki se stilistiari strogo postavljaju na lingvistiki nivo izraza, dok drugi tee ka nauci o
knjievnosti
RETORIKA
STIL nain pisanja, pieva upotreba izraajnih sredstava u knjievnosti
-za stil je zanimljiv jedino knjievni jezik i njegov izraajni EFEKT
-cjelokupnost stilskih postupaka bila je u antici predmet posebnog studija retorike
-retorika je prenesena iz antike u srednji vijek i obnovljena u epohi klasicizma
-predstavlja istovremeno znanost o izrazu i o knjievnosti
-u srednjem vijeku ona je s gramatikom i dijalektikom dio triju lijepih umjetnosti triviuma
-u poetku umjetnost sastavljanja govora
-na kraju je obuhvatila itav jezini izraz, a s poetikama i itavu knjievnost
-tako shvaena ona poiva na tri pojma: a) rodovima
b) stilovima ili tonovima
c) figurama ili sredstvima izraza

-retorika roena je u Grkoj kao umjetnost sastavljanja govora za sud ili tribinu
-o njoj u svojim traktatima govore : Aristotel (''Retorika'')
Ciceron (''De oratore'')
Kvintilijan (''De institutione oratoria'')
-kau da se retorika sastoji od 4 dijela
1) INVENCIJA pronalaenje argumenata i dokaza koje treba razviti
2) DISPOZICIJA pronalaenje reda u kojem argumenti trebaju biti poredani
3) ELOKUCIJA nain izlaganja argumenata na najupeatljiviji nain
4) AKCIJA intonacija, nain govora, geste, mimika
-retorika umjetnost uvjeravanja
RODOVI
-Grci ih razlikuju ve u 4.st.pr.Kr. (uglavnom 5 rodova za poeziju, 4 za prozu)
1. lirski rod iv i slikovit izraz duevnih osjeaja (elegija, balada, sonet)
2. epski rod pripovijedanje junakih i udesnih avantura u stihovima
3. dramski rod predstavljanje ivota u akciji
4. didaktiki rod nauava istine moralnog i fizikog reda (basna, poslanica, satira,
epigram)
5. pastoralni / bukoliki rod dramsko slikanje obiaja i ljepota sela (ekologe, idile)
6. govorniki rod demonstrativan ili sudski (razliiti oblici besjede i rasprave)
7. historijski rod istinito pripovijedanje i ocjena vanih injenica u ivotu nacije
(anali, kronike, memoari)
8. didaktiki rod u prozi prouava kritiku, filozofiju
9. rod romana pripovijedanje dogaaja i studija strasti, imaginarnih i stvarnih
(pastoralni, avanturistiki, analitiki, pripovijetka, novela)
-retorika tvrdi da za svaki sie postoji odreeni formalni okvir sa svojim pravilima,
strukturom, stilom koji pisac mora prihvatiti
STILOVI
-ve u antici razlikovala su se 3 elementarna stila (tona)
1. jednostavni (''Bukolike'')
2. umjereni (''Georgike'')
3. uzvieni (''Eneida'')

-podjela utemeljena na drutvenom poloaju osobe te na rodovima (stil analogan svom

predmetu)
-odrava se do poetka 19.st.
-pojam roda je neodvojiv od pojma stila
-svakom rodu odgovara njegov stil, odnosno, svakom rodu odgovara nuni nain izraza,
strogo definirani, koji odreuju kompoziciju, rjenik, sintaksu, figure i ukrase
-''Vergilijevo kolo'' dugo je bilo relevantno za razlikovanje stilova
FIGURE
-upotreba figura dobiva poveano znaenje u klasicizmu epohi u kojoj se traio plemeniti
stil
FIGURE ivlji nain govorenja nego to je obian govor, a cilj mu je ideju uiniti
pristupanom posredstvom neke slike, usporedbe ili da joj vie pobudi panju svojom
tonou ili originalnou
-figure su osnove TEORIJE UKRASA
-razlikujemo:
a) ''laki ukras'' (figure konstrukcije ili misli)
b) ''teki ukras'' (tropi figure rijei)
-vrste:
1. FIGURE DIKCIJE odnose se na izgovor (sinkopa, asonanca, aliteracija)
2. FIGURE KONSTRUKCIJE odnose se na sintaksu (inverzija, elipsa, asindeton,
polisindeton)
3. FIGURE RIJEI / TROPI izmjena znaenja (metafora, metonimija, sinegdoha,
eufemizam=
4. FIGURE MISLI namijenjeni su obliku samih ideja (hiperbola, litota, perifraza)

KOMPOZICIJA
-retorika nije samo gramatika izraza nego i opi traktat o knjievnoj kompoziciji
INVENCIJA definira postupke koji omoguuju da se razvija neka misao ili tema i da se na
kraju nau ideje; pronalaenje argumenata i dokaza koje na kraju treba razviti
-poiva na AMPLIFIKACIJI (proirenje, izlaganje); razlikujemo 9 njezinih vrsta, ali su
najvanije:

1. interpretacija sastoji se u sakupljanju rijei oko jedne iste ideje; moe biti
nabrajanje susjednih izraza, ponavljanje jedne ideje pod razliitim oblicima, u
razvijanju etimologije
2. prozopopeja sastoji se u tome da se odsutne / mrtve osobe / predmeti dovode u
situaciju da govore (obraanje ljubavi, smrti)
3. opis najei postupak amplifikacije; opis linosti, predmeta, dogaaja
-

opis prati red, plan (npr. Ciceron nabraja 11 toaka u opisu linosti: ime,
priroda, nain ivota)

-invencija poiva na amplifikaciji

-ovim postupcima razvijanja ideja pridruuju se i sredstva invencije
-ex ninilo sastavljaju se popisi poslovica i opih mjesta koja treba samo staviti na pravo
mjesto i razviti prema formuli
-ta opa mjesta nazivaju se toposi
-kada su ideje naene i razvijene, preostaje samo da se rasporede
-stari traktati o govornoj umjetnosti razlikovali su:

uvod

razdiobu

potvrdu

odbijanje

zakljuak

Mjesto i granice retorike

-retorika je istovremeno umjetnost pisanja i umjetnost sastavljanja, tj. umjetnost jezika i
knjievnosti
-tu dvostruku oznaku ponovno nalazimo u modernoj stilistici
-stil izraza kakvu je zamislio Bally proizlazi iz stare retorike
-retorika vie nema razloga za postojanje kao skup normativnih recepata zato to traktat
recepata o dobrom pisanju ne odgovara vie ideji koju mi danas imamo o ivotu i ovjeku, o
misli i jeziku
-veliki retoriari 15.st. doli su do vrhunca apsurdnosti sa svojim poemama, rime sa svake
strane (oni su imali drugu ljestvicu vrijednosti, povijesno isto tako opravdanu kao to je i
naa)

IZVORI MODERNE STILISTIKE

Nova koncepcija jezika i stila
-s 18.st. zapoinje prekret koji e u romantizmu raskinuti okvire retorike
-18.st. okonava granicu izmeu dvije vizije svijeta: a) esencijalistike
b) egzistencijalistike
-u antici i srednjem vijeku ivi se u jednom, stvorenom svijetu svaka je stvar vezana uz
jedinstvenu i nezamjenjivu rije koja je odreuje i identificira
-svaka je stvar od pamtivijeka imenovana; jezik je, kao i svijet, dan
-funkcija knjievnosti nije da izrazi individualno iskustvo; pjesnik govori o kategoriji idealne
ljubavi
-18.st. stvari se mijenjaju
-1746. CONDILLAC u ''Eseju i podrijetlu ljudskog saznanja'' ustanovljuje da je jezik
proizvod misli i zasniva jednu gramatiku polazei od kategorije razuma
-u umjetnosti pisanja jeziku logike suprotstavlja se jezik strasti prirodni jezik utemeljen na
osjeajima
Dekadencija retorike
-18.st. jezik se vie ne promatra kao odraz neke vanjske forme, nego kao sredstvo za
izraavanje ovjekovog individualnog iskustva i osjeaja
-ako se jezik identificira s mislima, osjeajima, znai da se identificira s ovjekom
''Stil je ovjek'' (Buffon)
-to znai da ideje, sutinu govora autor moe popravljati, ali oblik koji im je dao je svojstven
autoru, on ne moe biti ni izmijenjen, ni pokvaren, ni imitiran
-dakle, stil se ne moe promijeniti, ali ideje i smisao moe
''Stil je dar s neba, to je talenat!'' (Chateubriand)
-tako je oborena ideja o umjetnosti, o zanatu sa svojom tehnikom jednom utvrenom i u kojoj
bismo radom, strpljivou postali majstori
-stil postaje izraz individualnog genija
-liena metafizikih i estetskih osnova, retorika se poniava i postaje vjetina pisanja, zbirka
praktinih recepata koji su iz dana u dan dolazili u pitanje
-evolucija knjievnosti doprinosi ubrzanju gubljenja njezina ugleda
5

Historijska lingvistika i pojam stila

-retorika gubi svoj normativni autoritet, ali nita je ne zamjenjuje
-tijekom 19.st. lingvistika se definira kao znanost pod utjecajem vladajue filozofije
-promatra jezik kao objekt, koji se moe rastaviti na jednostavne elemente
-deterministika je (zauzima se za materijalne uzorke pojava i povijesti jezika)
-zato stil, koji je individualnog porijekla, nije mogao postati njezinim predmetom
-lingvistiku zanimaju materijalne i fizike osobine jezika, a ne njegova veza s milju
-lingvistiku zanima jezik u apstraktnoj openitosti, a ne u odnosu s pojedincem
-no, evolucija znanstvene misli i obnova lingvistikih doktrina opet e vratiti primat pojmu
stila i to zbog dvije struje idealizma i pozitivizma
Idealistika kola i pojam stila
WUNDT i SCHUCHARDT
-jezik je tvorevina pojedinca generalizirana imitacijom kolektiva
-oni se protive historijskoj lingvistici i odbijaju u jeziku gledati neku stvar ili esenciju
-oni u jeziku vide proces zavisan o:

pojedincu

njegovom ivotu

temperamentu

kulturi

starosti

spolu

-jezik je bitna injenica stila

-Schuchardt, Vossler, Spitzer oko njih se formira njemaka idealistika kola: jezik je
izraz volje
(zgrada nije samo zbir dijelova ili materijala, ve je tvorevina duha koji ju je htio, smislio i
ostvario)
-jezik nije samo objekt koji se moe analizirati i ispitivati

Saussureova kola i pojam stila

-strukturalna lingvistika jo jedna kola koja ne eli izjednaiti jezik s nekom materijalnom
supstancom
-francusko-vicarska kola na elu sa F. de Saussureom
-smatrali su da je jezik ljudska tvorevina i produkt duha, instrument komunikacije
-preuzimaju Humboltovu opoziciju izmeu: a) stvaralakog i slobodnog jezika pojedinca
b) normaliziranog jezika kolektiva
-tamo je utemeljena klasina distinkcija izmeu govora (parole) i jezika (lange)
-ova kola izraava odbojnost da se prouavanje jezika podredi tako neodreenom i
intuitivnom entitetu kao to je ''duh''
-izmiu pod prouavanjem individualnog stila jer im izgleda kao slobodan, izoliran i
neizmjerljiv in koji izmie analizi i klasifikaciji
-oni se posveuju prouavanju kolektivnih stilova, a posebno odnosu misli i jezika
(odnos izmeu lingvistikog znaka (glas, rije) i misli koju taj znak treba izraziti
-unutar ove kole lingvistika se utemeljuje kao znanost koja promatra jezik kao sredstvo
sporazumijevanja i na tome zasniva prouavanje jezika kao strukture koja slui prenoenju
obavijesti
Dvije stilistike
-poetkom 20.st. nastaju 2 discipline koje pod imenom stilistike predstavljaju 2 razliita i
odvojena prouavanja, a razvijaju se paralelno s tradicionalnom kritikom stila
1) Stilistika izraza prouavanje odnosa oblika s milju
-promatra strukture i njihovo funkcioniranje
-unutar sustava jezika ona je deskriptivna
-stilistika efekata
-ovisi o semantici (prouavanja znaenja)
2) Stilistika pojedinca prouavanje odnosa izraza i pojedinca / kolektiva koji stvara i
upotrebljava taj izraz
-to je zapravo kritika stila
-odreuje uzroke
-genetika
-vee se uz knjievnu kritiku

DESKRIPTIVNA STILISTIKA ILI STILISTIKA IZRAZA

-prouavanje stilistikih mogunosti jezika
Stilistika izraza
-izraz in izraavanja misli posredstvom jezika; zato je prouavanje izraza s jedne strane
prouavanje jezika, a s druge strane prouavanje misli
-nikad se ne izraava ista i apstraktna misao
Postoji trostruka vrijednost izraza:
1) pojmovna (gnomika), logika izraza (npr. na razini fonetike to su
samoglasnici)
2) ekspresivna, uglavnom nesvjesna, socio-psiho-fiziologija izraza (npr. spontan
akcent odaju osjeaj, elju, karakter, podrijetlo)
3) impresivna ili intencionalna: estetika, etika, didaktika izraza (npr. svjesna
intonacija zbog dojma koji se eli izazvati kod sugovornika)
-posljednje dvije predstavljaju stilistike vrijednosti
-postojanje nekoliko sredstava izraza za istu ideju tzv. stilistikih varijanata od kojih svaki
predstavlja jedan poseban nain izraavanja istog pojma
-pojam sinonimije u osnovi je stilistike izraza
Stilistika izraza prouavanje ekspresivnih i impresivnih vrijednosti svojstvenih raznim
sredstvima kojima raspolae jezik
-te su vrijednosti vezane uz postojanje stilistikih varijanti
-stilistika vrijednost moe biti i nula, ali i to je vrijednost koja obiljeava neizraajnost

Npr. ''Pavle tue Petra.'' red rijei nema nikakve ekspresivne vrijednosti jer postoji
samo jedan mogui red

Ballyjeva stilistika
Charles Bally Saussureov nasljednik na katedri ope lingvistike u enevi
-1902. objavio ''Traktat o franc. stilistike'', a uskoro ''Pregled stilistike''
-kae da stilistika izraza prouava injenice jezinih izraza s gledita njihova afektivnog
sadraja, tj. izraz osjeajnih injenica jezikom i djelovanje jezinih injenica na osjeajnost
-smatra da se u jeziku svaka ideja realizira u jednoj afektivnoj situaciji i upravo je afektivni
sadraj jezika predmet Ballyjeve stilistike
8

Afektivna obiljeja Bally dijeli na:

Prirodne efekte temelje se na prirodnoj vezi izmeu zvuka i smisla (deminutivi,

onomatopeja)

Efekte evokacijom izraajnost dobivaju od drutvene grupe koja ih upotrebljava;

-oblici odraavaju situacije u kojima se aktualiziraju, tako svaka rije pripada jednoj
posebnoj zoni govora (jezici klasa, sredina, profesija, spolova)
Te evokativne vrijednosti vezane su za:
a) ton (niski kua, srednji posao, uzvieni sveane prigode)
b) jezike epoha
c) drutvene klase (aristokratski)
d) drutvene grupe (crkva, odvjetnici, znanost)
e) pokrajine
f) biologiju (djeji rjenik)
-Ballyjeva stilistika je bliska nekadanjoj retorici
-ali Bally nastoji spoznati funkcioniranje jezika, ne vie nekoliko ukoenih figura, ve jezik u
njegovoj beskrajnoj raznolikosti i njegovim ivim strukturama
-predmet Ballyjeve stilistike je prouavanje prirodnog ili evokativnog afektivnog sadraja
-on prouava leksikalizirani i gramatizirani jezik, a ne posebnu upotrebu jezika nekog danog
pojedinca, u odreenim uvjetima i za odreene ciljeve
Proirenje Ballyjeve stilistike
-kako Bally ograniava podruje svog prouavanja na afektivnost, znai da zanemaruje i
iskljuuje didaktike i estetske vrijednosti
-Bally je zadrao samo prouavanje opeg jezika (govornog i spontanog) izuzimajui sve
knjievne oblike
-kasnije se njegov pojam afektivnosti proiruje i na podruje knjievnog izraza
-to donosi opasnost da se prouavanje sredstava izraza pomijea s prouavanjem
individualnog stila; budui da svaki knjievni stil nastoji biti individualni stil, ta opasnost nije
uvijek bila izbjegnuta

Fonetika izraza
-propisuje, opisuje i vrednuje izraajna sredstva i stilistike postupke na planu fonetike i
fonologije (fonostilem)
-preuzimajui Bhlerov model, Trubeckoj ovako omeuje fonostilistiku:

reprezentativna fonologija

-prouava foneme kao objektivne elemente jezika koji pripadaju gramatici

apelativna fonologija (impresivna)

-prouava fonetske varijacije s obzirom na poseban utisak na sluatelja

ekspresivna fonologija

-prouava varijacije kao posljedice temperamenta i spontanog dranja pojedinca koji

govori
-dvije posljednje su predmet fonostilistike kojoj je cilj da sastavi inventar postupaka
prikladnih da otkriju ekspresivnost:
-akcenti

-produenja

-intonacija

-pojaanja

-Trubeckoj pravi razliku izmeu nesvjesnog i spontanog izgovora kojim se izraava

temperament, karakter, fizioloko ili moralno stanje i svjesnog akcenta koji nastoji da prevari,
laska, uvjeri
-stilistici izraza pripadaju raspored glasova
- njihov traeni ili izbjegavani susret
- njihovo muziko ponavljanje
- njihova simbolika vrijednost
Morfologija izraza
-na planu morfonologije morfostilem
-upotre3ba gramatikih kategorija, roda, broja, razliitih vrsta rijei
-Guiraud je ove uinke promatrao u francuskom jeziku stilistiki uinak morfoloke
strukture u francuskom je slab (nema deklinacija, konjugacije su jednostavne), no francuski
raspolae s deminutivima i augmentativima afektivne vrijednosti

10

Sintaksa izraza
-na planu sintakse sintaktostilem
-prouava glagolska vremena i naine (npr. aorist je arhaian), konstrukciju reenice, red
rijei
-P. Guberina govori o afektivnom sadraju sloenih reenica, autorova originalnost je to
razmatra ''totalni izraz'', tj. sintaksu u vezi s intonacijom, gestom, mimikom koji je
nadopunjuju
Semantika izraza
-na planu semantike semantostilem
-rjenik je glavni izvor ekspresivnosti
-na semantikom planu postavlja se problem prirodnih efekata i evokativnih efekata rijei, te
problem promjene znaenja
a) prirodni efekti
-vezani su za kvalitetu glasova i za strukturu rijei (pripadaju fonetici)
-postoje fonetski motivirane rijei u kojima postoji veza glasa i smisla, npr. ogromno
b) efekti putem evokacije
-predstavljaju podruje semantike stila pa upuujemo na ono to je reeno
-vidi prije: jezici rodova, epoha, pokrajina i drutvenih grupa
-nije arhaizam ako govorimo o ratovima u Italiji u 16.st. spominjati bombarde i arkeberze ve
onda kad tim rijeima oznaavamo moderno oruje
c) figure ili promjena znaenja
-jedan od glavnih izvora ekspresivnosti
-poznata je vanost tropa u staroj retorici
-uinak figura moe biti afektivan, moe teiti ka kominome, grotesknom
-stilistiku izraza zanima rije kao apstrakcija, a ne kontekst, tko je govori, s kojom
intonacijom i slino to zanima kritiku stila stilistiku pojedinca

11

GENETIKA STILISTIKA ILI STILISTIKA POJEDINCA

-prouavanje stilistike vrijednosti sredstava kojima raspolae misao da bi se izrazila
Kritika stila
-zadaa joj je da procijeni nain na koji korisnik ostvaruje stilistike mogunosti jezika (koji
prouava stilistika izraza)
-vaan je pojedinac i poseban nain na koji se izraava
-prouavanje individualnog stila (autor, djelo) ili individualnog kolektivnog stila (rod, epoha)
zamiljeno je na dvostrukoj perspektivi

prouavanje jezika kao korpusa jezinih navika posebnih za posebna , skup primjera
apstraktno promatranih i izvan situacije u tekstu (npr. metafora kod V. Hugoa)

prouavanje rijei, jezika, u kontekstu, u ''situaciji''

-postoji jedna makro- i jedna mikrostilistika koje se meusobno nadopunjuju:

a) idealistika lingvistika Vossler-Spitzerove kole prouava jezik kao injenicu;
daje kritiku djela u totalitetu njegova konteksta
-stilistika kritika (makro) stilistika jezika
b) pozitivistika lingvistika de Saussureove kole posvetila se prouavanju
originalnih lingvistikih crta nekog autora ili djela, a kritici ili esplikaciji teksta
ostavila je brigu da ih ukljui i interpretira u njihovim specijalnim situacijama
mikro stil govora
-u praksi to razdvajanje iste od primijenjene stilistike, stilistika jezika od stilistike govora
kako se moe odrati, ono ipak odgovara dvama stavovima i dvjema tendencijama sadanje
stilistike
Idealistika stilistika: Leo Spitzer
-poetkom 20.st. zamislio je kritiku zasnovanu na prouavanju stilistikih obiljeja djela
-Spitzer odbija tradicionalnu podjelu prouavanja jezika i knjievnosti
-on se smjeta u sredite djela i trai klju u stilu
-on ovako definira svoju metodu:
1) kritika je imanentna djelu polazna toka stilistike je konkretno umjetniko djelo
(utjecaj Bergsona i Crocea)
-svako je umjetniko djelo jedinstveno i ne moe se mjeriti s nekim drugim

12

2) svako je djelo jedna cjelina u ijem se sreditu nalazi duh njegova tvorca koji
predstavlja princip unutarnje kohezije djela
-to je opi nazivnik svih detalja koji ih motivira i objanjava
3) svaki detalj mora nam omoguiti da prodremo u sredite djela (jer je ono cjelina u
kojoj je svaki detalj motiviran i ukljuen)
4) u djelo prodiremo intuicijom (neka vrsta ''mentalnog signala'' koji nam govori da smo
na dobrom putu)
5) tako rekonstruirano djelo je ukljueno u cjelinu postoji jedan zajedniki nazivnik za
djela jedne epohe ili zemlje.
-duh svakog pisca odraava duh nacije
6) ovo prouavanje je statistiko, ono ima svoju polaznu toku u nekoj jezinoj crti
7)

karakterna crta je individualna stilistika devijacija, poseban nain govora koji

odstupa od normalne upotrebe

8) stilistika mora biti kritika simpatije; djelo je cjelina koja mora biti shvaena u svom
totalitetu i iznutra, to pretpostavlja potpunu simpatiju s djelom i njegovim stvaraocem
-Spitzer je prouavao Cervantesa, Diderota, Prousta
-oko Lea Spiztera osnovana je kola ''New stylistics'' ili ''Stylistic criticism''

Mamas Alonso, Amado Alonso, Spoerri, Hatzfeld

-smatraju da stilistika nadilazi jezik u strogom smislu rijei, da je ona samo jedan znak
ukljuen u sloeniji sustav djelo ukljueno u njegov totalitet i putem djela u itavo jedno
drutvo i itavu jednu epohu
-stil je jezino odstupanje (poslije svako odstupanje: stil namjetaja, ivota)
Saussureova stilistika kritika
-na to nas podjea Spitzer (rezime)_

da kritika mora biti unutranja i da se mora staviti u sredite djela, a ne oko njega

princip djela je u autorovom duhu

djelo mora prouiti svoje vlastite kriterije za analizu

jezik je odraz autorove linosti i ostaje nerazdvojan od svih drugih sredstava izraza
kojima autor raspolae

djelo je pristupano samo intuicijom ili simpatijom

13

-Spitzerove ideje su izazvale kritiku de Saussureove kole koja je predstavljala jednu posve
lingvistiku tradiciju
PROBLEMI
-svako se stilistiko prouavanje svodi na dva osnovna tipa:
1) deskriptivno prouavanje izraza
2) genetiko prouavanje odnosa izmeu jezika i onoga tko se njime koristi
-izvjestan broj problema naruava okvir te klasifikacije:

idiomatologija prouavanje nacionalnih stilova

-zapaanja o specifinim crtama jezika postoji oduvijek: blagost fonetizma, bogatstvo

rjenika, gipkost sintakse gr. jezika usporeuju s latinskim, a kasnije u doba renesanse
francuski jezik usporeuju s latinskim i talijanskim
-smatra se da u nainu miljenja i izraavanja treba traiti nacionalnu originalnost nekog
jezika (Vossler, Lerch, Bally); npr. strogi red rijei u francuskom rezultat je ljubavi Francuza
za red i logiku

stilistika kompozicije prouavanje fiksnih oblika (glasovi, rijei, figure,

sintaktike strukture,) i roda

-pripada knjievnoj povijesti i estetici, ali oni istovremeno ostaju neodvojivi od ekspresivnosti
-prouavanje izraza kao autonomne discipline ne moe izai iz podruja sredstava
gramatikih izraza
-na nivou sloenih knjievnih struktura problemi se mijeaju
-stilistika jo nije svjesna ni svog predmeta; ni svog sredstva, ni svojih metoda
Stil i pisanje
-R. Barthes suprostavlja stil pisanju; i jedno i drugo se razlikuje od jezika
-stil je nuan (on je transmutacija jedne naravi), a pisanje je rezultat intencije i izbora
-on razlikuje tri stila pisanja:
1) pisanje kao signal o kojem ovise svi knjievni oblici
- (17.st. oblici su gotovo ritualni)
2) pisanje kao vrijednost
-svaka rije je zatvorena u posebno znaenje (npr. marksistika literatura)
-svaka ideologija, reim posjeduje tako svoje pisanje, mijenja vrijednost rijei (npr.
demokracija, mir, sloboda)

14

3) pisanje kao angairanje

-klasno, grupno, drutveno ili ideoloko pisanje, lieno stila, srodno pisanju kao vrijednost
-Barthes ponovno nalazi tri stilistike vrijednosti izraza:
1) pojmovnu (jezinu)
2) ekspresivnu (stilistiku)
3) impresivnu
-Barthes oznaava kraj jedne evolucije pojma ''stila'' koja ima izvor u uvenom aforizmu ''Stil
to je ovjek''.
-sada (1961) rije stil ima tri znaenja:
1) za jedne, on je i dalje umjetnost pisanja, upotreba jezika u knjievne svrhe
2) za druge, to je sama priroda ovjeka (Candel: ''prirodna osobina kao zvuk glasa'')
3) za tree, ta rije ukljuuje i esto brka ta dva znaenja
Knjievna kritika
-stara retorika zadaa kritike je da procijeni u kojoj mjeri pisac iskoritava utvrene
postupke
-s raspadom rodova i pojmova ''stilova'' kritika gubi utjecaj na jezik, postaje sve vie
subjektivna
-kritika se dijeli na dva smjera:
1) prouavanje povijesti jezika
2) prouavanje povijesti knjievnosti
-50-ih godina pisci i publika svjesni su problema funkcionalnih odnosa izmeu oblika i
sadraja stila (Proust, Gide, Valery bavili se kritikom stila)
-s Barthesom moderna kritika postaje knjievna kritika
Objanjenje teksta
-tradicionalno objanjenje teksta:

povijesno stavlja naglasak na biografske i tekstualne izvore

analitiko izolira sadraj od oblika

logiko vezano uz strukturu ideja, a na planu jezika uz pojmovne i

gramatike vrijednosti izraza

15

-kod simbolizma nema ove vrste analize

-idealistika stilistika (L. Spitzer) objanjenje smjeta u sredite oblika dovodi do
objanjenja teksta
Jezik i misao
-izraz je ostvarenje misli u jeziku
Semantika stilistika (polazi od znakova) od jezika
Onomatologika stilistika (polazi od imenovanih pojmova) od ideja
-prouavanje nekog pisca moe ii od njegova jezika prema njegovoj misli ili obrnuto
Sinkronija i dijakronija
-stilistika je sinkronina prouava stanja jezika u jednom odreenom vremenskom
razdoblju, ali moe se staviti i u povijesni poloaj, dijakronijski moe prouavati stil u
njegovoj evidenciji
-neke rijei zamiru, neke se raaju, neke postaju arhaizmi, mijenjaju svoje stilske vrijednosti
-stilske vrijednosti jezika stalno su u evoluciji
Komparativna stilistika
-glavni predmet joj je prouavanje izvora i utjecaja (npr. to ima od V. Hugoa u Verlaineu)
-izvori izraza:

psiho-fiziologija (stilovi temperamenta, spola, dobi,)

sociologija izraza (stil klasa, zanata, pokrajina,)

funkcija izraza (knjievni, administrativni, zakonski)

Stilistika i statistika
-stil odstupanje u odnosu na neku normu
-statistika znanost o odstupanjima
-omoguuje nam da ih mjerimo i interpretiramo (npr. ''azur'' je pjesnika rije jer je ee
upotrebljavaju pjesnici nego prozni pisci)
-neki misle da nam statistika omoguuje da otkrijemo pojedinca u masi i da se mjeri njegova
originalnost
-drugi misle da je stilska injenica presloena, ne moe ui u apstraktne i kvantitativne
kategorije statistike analize

16

17

ZAKLJUAK ZADACI STILISTIKE

-najbitniji zadatak stilistike je da definira svoj predmet, prirodu, ciljeve, metode, poevi sa
samim pojmom stila
Stilovi
Stil aspekt iskazanoga koji proizlazi iz izbora sredstava izraza odreenog prirodom ili
intencijama lica koje govori ili pie
-vrlo iroka definicija koja obuhvaa:

njegov aspekt

lice koje govori

njegovu prirodu ili intencije

1. Granice izraza odreene su:

Pievom umjetnou (svjesna upotreba izraajnih sredstava u estetike ili

knjievne ciljeve)

Pievom prirodom (spontani izbor putem kojeg se izraava ovjekovo iskustvo i

temperament)

Totalitetom djela (ovjekov stav o totalitetu situacije)

2. Granice izraajnih sredstava (stil je upotreba izraajnih sredstava)

Gramatike strukture (glasovi, oblici, rijei, konstrukcije)

Kompozicijski postupci (oblici stihova, vodova, opisi, pripovijedanje)

Misao u svom totalitetu (teme, vizije svijeta, filozofski stavovi)

3. Priroda izraza ovisi o:

a) Pojmovnim vrijednostima (stil je jasan, logian, korektan)
b) Izraajnim vrijednostima (stil je impulzivan, djetinjast, provincijalan)
c) Impresivnim vrijednostima (stil je zapovjedniki, ironian, komian)
4. Izvori izraza:
a) Psiho-fiziologija (stilovi temperamenta, spola, dobi)
b) Sociologija izraza (stil klasa, zanata, pokrajine)
c) Funkcija izraza (znanstven, administrativan, knjievni)
18

5. Aspekt izraza:
a) Oblik izraza (epileptian, metaforian)
b) Supstanci izraza (njean, alostan, elegian)
c) Lice koje govori i njegova situacija (arhaian, pjesniki)
Tipologija stilova
-tipologija sredstava izraza
-gramatika sredstva izraza (prema podjeli gramatike na fonetiku, morfologiju)
-vangramatika sredstva izraza (opisi, pripovijedanje, oblici stiha)
-izraz ima lingvistiki oblik i misao
-tipologija tipova iskazanog ili jezini inventari
-jezik je apstrakcija to je skup lingvistikih znanosti koje su zajednike jednom kolektivu ili
nekoj posebnoj situaciji komunikacije (de Saussure)
-jezika ima puno
-stil se definira s obzirom na jezine inventare
Funkcionalna stilistika
-problem: razlozi svjesnog ili nesvjesnog izbora nekog odreenog oblika u nekoj odreenoj
situaciji
-taj problem moemo svesti na tri velike linije
1) Priroda impresije ili sie
-ne upotrebljavaju se iste rijei da bi se ispriala eljena nesrea, pokus u fizici
-izbor siea vezan je za autorov karakter
2) Izvor izraza
-odreen prirodom pojedinca ili grupe koja govori
3) Cilj izraza
-rije je priopavanje jednog iskustva, a to je izvreno s odreenom namjerom

19

Kritika stila
-stilistika je znanost o stilu, tj. nuno je

apstraktna

analitika

objektivna

racionalna

-prouavanje stila ide prema kritici, u njoj nalazi svoje opravdanje i potvrdu
-postoji onoliko kritika koliko ima tekstova i itatelja

20

21