Moral & etika

Aristotel
Svako umijee i svako istraivanje, te jednako djelovanje i pothvat, tee, ini se, nekom dobru.
Ako postoji nekakva svrha, ona mora biti dobro, i to ono najvie.
Krepost je , dakle, dvostruka: umna (mudrost, rasudnost, razboritost) i udoredna (umjerenost,
plemenitost).
A sredina je dranje izmeu dviju mana, jedne koja je pretjeranost i druge koje je nedostatak.
Rasipnost dareljivost krtost.
Blaen ivot je onaj u skladu s krepou.
ovjeku je svojstven takav ivot u skladu s umom jer je um najvie sam ovjek. Zbog toga je takav
ivot i najblaeniji.
Dobro -> eudaimonia (srea, blaenstvo)
- Aristotel polazi da je nae djelovanje uvjetovano (to je dobro?)
- vrlina = karakteristike koje su poeljne
--> etike (vrline koje se tiu svakodnevnog)
---> umjerenost, sredina
---> saznajemo ih kroz praksu
---> ue se praksom, odgojem
--> dijanoetike (umne)
---> znanje, mudrost
- Aristotel zastupa etiku vrlina, tj. etika vrlina zasniva moralnost nekog postupka u karakteru
osobe koja djeluje
- te karakterne osobine nazivamo vrlinama ili krepostima
- ljudska dua se sastoji od razumskog i nerazumskog
- vrline vezane za nagonski dio due su etike
- Aristotel definira sklonost volje da bira umjerenost izmeu manjka i pretjeranosti
- druge vrline su dijanoetike i njih "im vie, to bolje", tj. poeljno je imati ih vie, a to su npr.
mudrost, razboritost
- cilj ljudskog ivota je eudaimonia, odnosno blaenstvo
- dostizanje tog blaenstva nam omoguuju etike i dijanoetike krepostima
Epikur
Tono razmatranje toga nas upuuje to sve trebamo birati i izbjegavati da bi smo postigli tjelesno
zdravlje i duevni mir (ataraksija), jer je to cilj blaenog ivota.
itavo nae djelovanje ide za tim da ne trpimo bol i da ne budemo uznemireni.
Naslada nam je potrebna kada na njezina nenazonost zadaje bol.
Naslada je poetak i kraj blaenog ivota, ona je ishodita svakog naeg biranja i izbjegavanja i k
njoj se navraamo prosuujui svako dobro prema tom duevnom stanju kao prema sigurnom
mjerilu.
Mnoge od naslada mimoilazimo, kad iz njih protjee za nas vea nelagodnost.
Naslada se ne odnosi na samom uivanju, nego da nam tijelo bude bez boli, a due neuznemirena.
Za sve to poetak i najvee dobro jest razbor (fronesis). Iz njega se raaju sve druge kreposti i on
ui da se nemoe ivjeti ugodno, a da se ne ivi razborito, estito i pravedno.
- Epikurejci (epikur) kreu iz razmatranja fizike, ako je sve materija, ovjek sve to zna je na temelju

osjetilnosti, osjetilima spoznajemo ta je dobro

- epikur trai produhovljeni uitak
- Epikurova teoloka teorija je hednostika
- dobro je ono djelovanje koje rezultira ugodom
- Epikur govori da nisu sve naslade prihvatljive, a kriterij za njihu prihvatljivost postavlja razum
- krajnji cilj ove hednoistike teorije je ataraksija, tj. svojevrsna duevna smirenost koju je mogue
postii ako ovjek svoje strasti i prohtjeve svede na najmanju moguu mjeru
Toma Akvinac
Prvo naelo praktinog uma poiva na prirodi dobra, tj. na injenici da je dobro ono emu tee sva
bia. Stoga je prvi propis prirodnog zakona promicati dobro i izbjegavati zlo.
Ouvanje ljudskog ivota proizlazi iz prirodnog zakona.
ovjek je sklon stvarima koje su mu svojstvene s obzirom na prirodu koja mu je zajednika sa
ivotinjama (produetak vrste i brige oko podizanja potomstva).
U ovjeku postoji sklonost k dobru u skladu s njegovom vlastitom prirodom kao umnog bia. Tako
ovjek po prirodi tei spoznavanju istine o Bogu i ivotu u zajednici.
- po prirodi sva bia tee dobrom
- prirodni zakon
J. Locke
Stanje potpune slobode da ureuju svoje djelovanje i da raspolau svojom imovinom i ivotom
kako smatraju prikladnim, unutar granica prirodnog zakona, a da ne trae doputenje drugog
ovjeka ili da ovise o njegovoj volji.
To je takoer i stanje jednakosti, u kojem su sva vlast i donoenje zakona reciproni, pa je nitko
nema vie od drugoga.
Iako je ono stanje slobode, to jo uvijek nije stanje u kojem je sve doputeno. ovjek nema slobodu
da uniti sebe, ili bilo koje drugo stvorenje u svojem vlasnitvu, ve samo tada kada to zahtjeva cilj
koji je plemenitiji od njegovog pukog ouvanja. Razum pak ui sve one koji ga ele posluati da
ljudi, jer su svi jednaki i neovisni, ne smiju nanositi tetu tuem ivotu, zdravlju, slobodi ili imovini.
Budui da je ljudima roenjem dana potpuna sloboda i neogranieno uivanje svih prava i
slobotina, imaju i pravo da osude i kazne svakoga tko bi prekrio te odredbe prirodnog zakona.
- predstavnik engleskog empirizma
- etika e biti aposteriori
- zaetnik je prosvjetiteljstva => razum
--> ljudi su po prirodi razumni, no treba im dati neto da naue
---> enciklopedija, ljudi se educiraju i otputaju zablude
--> pokuaj izlaza iz samoskrivljenog ropstva / neznanja
---> izlazimo pomou empirije, znanja
- liberalizam (individualistika pozicija)
--> deontoloka etika polazi od prirodnih prava
- prirodno stanje : stanje potpune slobode
- prirodni zakon koji proizlazi iz razuma
- "Sloboda pojedinca moe se naruiti ako ima plemenitiji cilj ili ako pojedinac naruava slobodu
drugog pojedinca."
- pravo na ivot, pravo na imetak (na privatno vlasnitvo)
- Locke zagovara ideju da ljudi imaju bezuvjetna prava koja nas obvezuju i koja pri naim
djelovanju moramo potovati

- ta prava proizlaze iz prirodnog zakona, stoga ne ovise o drugim ljudima

- ljudi ih stjeu injenicom da su ljudi, tj. stjeu ih roenjem
- pravo na ivot, pravo na slobodu, pravo na imetak
- ivot sloboda i imetak su svojstveni ovjeku, to znai da su dio neotuive ljudske prirode
- javlja se problem da druge, ako ne ugroavaju naa prava, pustimo na miru, to moe biti
nemoralno
Hume
Kada ovjek drugoga ovjeka naziva svojim neprijateljem, rivalom, suparnikom, protivnikom, tada
se smatra da on govori jezikom samoljublja i da izraava osjeaje koji su svojstveni samo njemu.
Kada ovjek dijeli epitete pokvarenog, mrskog ili izopaenog onda oekuje da e ih odobravati sva
njegova publika.
Mora se izabrati gledite koje je zajedniko njemu i ostalima.
astohleplje jedno ovjeka nije astohleplje drugog, niti e isti dogaaj ili predmet zadovoljiti
obojicu; ali ovjenost jednog ovjeka jest ovjenost svakog i isti predmet dotie ovu strast kod
svih ljudskih bia.
Svako svojstvo treba biti svrstano u neku klasu ili pod neki naziv koji izraava opi prijekor ili
odobravanje.
Vrlina i Porok postaju tada znani; moral je priznat; uobliene su odreene ope ideje o ljudskom
postupanju i ponaanju i takve se mjere oekuju od ljudi.
- Hume polazi od spoznaje
- skepticizam
- spoznaja moe biti racionalna (matematika) i empirijska (empirijsko znanje temeljeno na
indukciji)
Bentham
Priroda je podredila ovjeanstvo vlasti dvama suvremenim gospodarima: boli i uitku. Oni
upravljaju nama. Naelo korisnosti priznaje tu podreenost i dri je temeljem onog sustava iji je
cilj podii zgradu sree rukama razuma i zakona.
Naelo korisnosti je temelj ovog rada. Pod naelom korisnosti misli se na ono naelo koje odobrava
ili ne odobrava bilo koji postupak, s obzirom povea li on ili smanji sreu
Pod korisnou se misli na svojstvo bilo kojeg objekta kojim on dovodi do dobitka, prednosti,
zadovoljstva, dobra ili sree itd.
Zajednica je fiktivno tijelo koje se sastoji od individualnih osoba, koje su, kao lanovi konstituenti.
Neki postupak je u skladu s principom korisnosti ako je njegova tendencija poveanja sree
zajednice vea od mogunosti njegova smanjena.
Vrijednost koliine itka i kako se mjeri: produktivnost i istoa.
Vrijednost uitka ili boli bit e vea ili manja s obzirom na sedam okolnosti.
- Benthamova teorija je utilitaristika, tj. utilitarizam
- teorija mu poiva na naelu korisnosti koje kae da se mora odabrati postupak koji e u najveoj
moguoj mjeri poveati korist, odnosno sreu onih na koje se odnosi
- moramo izraunati omjer jedinica ugode i jedinica neugode
- konzekvencionalizam: moralnu prihvatljivost ine iskljuivo posljedice
- problem njegove teorije je to to ne postoje kvalitativne razlike izmeu uitaka

Mill
Posve je u skladu s principom korisnosti priznati da su neke vrste ugode poeljnije od drugih.
Od dvaju uitaka poeljniji je onaj koji preferiraju svi ili gotovo svi.
Potivanjem pravila i propisa za ljudsko postupanje moe se cijelom ovjeanstvu, u najveoj
moguoj mjeri osigurati egzistencija.
- pokuava eliminirati probleme Benthamove teorije uvodei vrijednosnu razliku izmeu razliitih
vrsta uitka
- uitci intelekta (emocije, imaginacije, moralnog osjeanja) su vii i vrijedniji od ostalih
- koji su uici vrijedniji odreuje common sense tj. Zdravi razum
- dri do toga da utilitaristika koncepcija zahtijeva pravila djelovanja, koja e , ako se budu
potivala , dovesti do sree za svih koji ih potuju
--> utilitarizam pravila
Kant
Dvije stvari ispunjavaju moju duu: zvjezdano nebo nada mnom i moralni zakon u meni; ja ih vidim
pred sobom i neposredno ih povezujem sa svijeu o svojoj egzistenciji.
Prva poinje od onog mjesta koje zauzimam u vanjskom osjetilnom svijetu, a druga od moje
nevidjive vlastitosti, moje linosti.
Volja nije dobra po onome to postie ili izvrava, ne po svojoj sposobnosti za postignue bilo
kakvog postavljenog cilja, nego samo po sebi.
Uvijek trebam postupati tako, da takoer mogu htjeti da moja maksima postane opim zakonom.
- njegova deontoloka teorije se bazira na motvi, a ne na cilj i posljedicu
- Kant kree od pretpostavke da je ovjek jedino bie ije djelovanje nije odreeno prirodnom
nunou nego i slobodnom voljom
- volju Kant odreuje kao umno htijenje, ono koje je voeno umom
- Kant razlikuje djelovanje iz nagnua i djelovanje iz nunosti
--> nagnue: emocionalna naklonost --> takvi postupci su tek legalni, nisu (ne)moralni
- kada bi ili pomoi strancu prema kojemu ne osjeamo nikakvu ljubav, onda moralno ispravno
postupamo prema dunosti
- njegova se etika zove etika dunosti jer je dobar samo onaj postupak koji je uinjen iz dunosti
- nau dunost saznajemo iz savjesti, njeni nalozi se zovu imperativi
--> hipotetiki : "ako eli da drugi budu dobri prema tebi budi dobar prema njima"
---> teleoloka etika
--> kategoriki : bezuvjetni su
---> samo kategoriki imperativ sadri u sebi djelovanje prema dunosti
- dvije formulacije moralnih naela:
1. djeluj samo prema onoj maksimi za koju moe poeljeti da postane moralnim zakonom
*maksime = naa subjektivna moralna naela, naela koja proizlaze iz naih moralnih uvjerenja i
vrijednosti, vrijede samo za nas
*moralni zakon = vrijedi za sve ljude
2. djeluj uvijek tako da drugu osobu tretira kao svrhu, a ne kao sredstvo
Problemi Kantove teorije
- posljedice nekog postupka su za njega irelevantne, iako su uinjene s najboljim motivima
- moe doi do sukoba poopivih maksima
Nietzsche
- prigovara svojim prethodnicima koji pokuavaju utemeljiti moral "kao takav"

- govori da njihova filozofija nije nita nego ueni oblik vjere u vladajui moral
- za Nietzschea je moral "duga prisila" koja "ui mrziti slobodu"
- iza morala stoji instinkt onih koji pate protiv sretnih i instinkt osrednjih protiv iznimnih

Politika
Platon
Po mome miljenju nastaje drava zato to svaki od nas nije sam sebi dovoljan, nego mu mnogo
toga treba. Kada dakle uzimamo jedan drugoga, jednoga radi ove, drugoga radi one potrebe, i jer
nam mnogo treba, okupimo mnoge dionike i pomonike na jednom mjestu, i tome zajednikom
prebivalitu nadjenemo ime drava, zar ne?
- kako nastaje drava? Udruivanjem pojedinaca.
- zato nastaje drava? Pravedna drava distribucija i ispravljanje
- tvrdi da dravu stvaraju ljudske potrebe
- ljudi se raaju s razliitim prirodnim sposobnostima, pa ne mogu svi sve raditi podjednako dobro
(preraspodjela rada)
- nastanak drave nije nunost, nego uzajamna korist
- javlja se pitanje dileme tko treba vladati: aristokracija ili demokracija
- po Platonovu sudu vladat mogu samo filozofi (tip aristokracije, odnoso vladavine najboljih)
- Platonova teorija je i kolektivistika: organizirana je staleki, a svaki stale ima svoju osobitu
funkciju (3 stalea)
--> korisna la (eljezo i mjed, srebro, zlato)
---> slui za legitimiranje poretka i korisna je svima (zajednica moe opstati jedino ako svatko
prihvati svoju ulogu)
--> svatko radi svoj posao --> PRAVEDNOST
- Platonova drava preuzima na sebe odgoj svih graana
Aristotel
Po naravi postoji poriv u svima za takvim zajednitvo. Onaj pak tko ga je prvi zasnovao uzronik je
najveih dobara. Jer ovjek je , kao to je savren, kad je odvojen od zakona najgori od svih.
Pravednost je doim drutvena.
ovjek je drutvena ivotinja.
- Aristotel tvrdi da ljudi ive u zajednici jednostavno zato to je to jedna od osnovnih karakteristika
ljudske vrste

- ovjek je po prirodi zoon politikon, a onaj koji to nije je ili zvijer ili bog

- drava i ivljenje u zajednici nije stvar izbora

- jedino unutar polisa ovjek moe teiti blaenstvu
- bez polisa ovjek nemoe ivjeti ljudski

Hobbes
Trajna smirenost ne postoji sve dok smo ivi: jer sam ivot nije nita drugo nego kretanje i nikada
nije bez elje... Ako dvojica ele istu stvar tee podinjavanju jedan drugoga.
- priroda je ljude u sposobnostima tijela i duha uinila jednakima
- i najslabiji ima dovoljno snage da ubije najjaeg
- ako dva ovjeka poele istu stvar ili cilj, tee unitenju jednog drugoga
- ovjek se osigurava od uzajamnog nepovjerenja djelovanjem unaprijed, gospodarenje milom ili
silom, openito je to doputeno
Natjecanje = dobitak
Nepovjerenje = sigurnost
Slava = reputacija
1. jednakost
2. uz iste ciljeve dolazi do borbe/rata
--> prirodno stanje nesigurnosti
---> odricanje slobode
----> izbor vladara
- u prirodnom stanju nema uvara
- kod Hobbesa dominira ljudski egoizam, neizbjeno je da ljudi djeluju u skladu sa svojom
egoistinom prirodom
- rat svakoga protiv svakoga
- njegovi su postupci motivirani milosrem
- Hobbes tvrdi da udruujui se u politiku zajednicu, ljudi unaprijed pristaju da svaki postupak
suverene vlasti tretiraju kao svoj vlastiti
Locke
Svi ljudi su po prirodu u stanju jednake slobode, da raspolau svojom imovinom, svojim ivotom itd.
Ono je takoer i stanje jednakosti, u kojem sva vlast i donoenje zakona reciproni, pa je nitko
nema vie od drugoga.
Svaki ovjek koji neto posjeduje ili uiva neki dio teritorija pod upravom neke vlade, daje time
svoju preutnu suglasnost koja ga obvezuje na potivanje zakona te vlade.
Vlast se prema ivotima i imovini ljudi nesmije se odnositi arbitrarno, nesmije si prisvojiti vlast da
vlada ad hoc i nesmije nikomu oduzeti vlasnitvo bez pristanka.
- Locke tvrdi da su po prirodi ljudi jednaki, slobodni i neovisni. Sloboda i jednakost nisu neto to bi
mi mogli stei ve to posjeduju svi, a poto to posjeduju svi onda to nije neto to bi netko drugi
legitimno mogao nama oduzeti
- ljudi ulaskom u zajednice odriu se svoje slobode i javlja se pitanje zato to rade kada imaju
neogranienu slobodu i neovisnost
- odgovor na to je da van zajednica prevladava zakon jaega, survival of the fittest
- ljudi imaju pravo na slobodu, imetak i ivot i ukoliko im vlast ugrozi bilo koju od tih stavki oni
imaju pravo pobuniti se, svrgnuti trenutnu vlast i izabrati novu

Rousseau
Sasvim je sigurno da je milosre prirodno osjeanje koje pridonosi uzajamnom ouvanju cijele
vrste. Ono nas nagoni da bez razmiljanja priteknemo u pomo svakomu koga vidimo da pati, ono
u prirodnom stanju zauzima mjesto zakona, obiaja i vrline.
Prvi koji se, ograujui neko zemljite, usudio rei: "Ovo je moje" i naiao je na dovoljno glupe ljude
da u to povjerju, bio je istinski osniva civiliziranoga drutva.
ovjek se raa slobodan, a posvuda je u okovima.
- Rousseau postavlja pitanje kako to da su ljudi koji su se rodili slobodni i jednaki sada ive u svijetu
neslobode i nejednakosti
Mill
Postupci bilo kakve vrste, to bez opravdana razloga ine tetu drugima, mogu biti, a u vanijim
sluajevima apsolutno trebaju biti nadzirani.
Jedini cilj radi kojega se sila moe s pravom primjeniti nad bilo kojim anom civilizirane zajednice
protiv njegove volje, jest njegovo sprjeavanje da nanese tetu drugima. Njegovo vlastito dobro,
fiziko ili moralnonije dovoljno opravdanje za to.
- Drava se na+esmije mijeati u ivot pojedinca, osim kako bi ga sprijeila da nanese tetu drugim
pojedincima
- svaki pojedina ima pravo na slobodu izbora, vjeroispovijesti i politiku slobodu
- "ivi kako eli i pusti druge da ive kako ele"
Popper
Zatvorena drutva: drutva u kojima je sve odreeno, karte su odavno podijeljene, pravila vrsta,
nepromjenjiva i poznata i svatko ima svoje unaprijed odreeno mjesto i zacrtanu ivotnu putanju
Otvorena drutva: polaze od posve suprotne pretpostavke da su sve opcije principijeno otvorene i
preputene osobnim odlukama
--> javlja se problem da mogu biti jednako loe koliko i dobro jer sloboda uvijek ukljuuje
neizvjesnost i rizik