Dr.

Amel Ali

RODITELJSKI STILOVI

rendovi mijenjanja porodice i stilovi roditeljskog ponaanja

od iznimne su vanosti praenjem promjena kroz koje
prolazi porodica, ali i razumijevanjem dominantne pedagoke logike na kojoj roditelji istrajavaju, dobija se jasnija slika o
slabostima i snagama savremene porodice. Ako su se porodica,
njezina unutarnja dinamika, odnos prema vanjskom svijetu, ali i
vanjskog svijeta prema porodici znaajno promijenili, tada e se
i transformiranje nagonske osnove individue u porodici odvijati
na bitno drugaiji nain.U tom smislu, govoriti o uspjenosti porodinog ivota znai, prije svega, razmatrati ponaanje roditelja
i njihov odnos kojeg zauzimaju prema djeci.
Fenomen roditeljskog ponaanja i odnosa prema djeci neophodno je promatrati kroz roditeljsku podrku i roditeljsku kontrolu. Roditeljska podrka predstavlja vaan elemenat roditeljskog
ponaanja i izraava se kroz prisustvo brige, bliskosti i izgradnje
emocionalnih veza kojima roditelji pristupaju svojoj djeci. Roditeljska kontrola je drugi, jednako vaan fenomen, a koji se prepoznaje u stupnju fleksibilnosti ili rigidnosti koje roditelji ispoljavaju odgajajui djecu, insistirajui na odreenim pravilima i nastojei disciplinirati ponaanje djece. Stepen podrke i kontrole ima
najizravniji utjecaj na drutveni, psiholoki i pedagoki razvoj
djeteta. Brojna istraivanja potvruju kako su pozitivni uinci na
polju samopotovanja, razvoja socijalnih vjetina i kompetentnosti, psiholoke prilagodbe i kolskog postignua u najdirektnijoj
vezi sa veom prisutnou roditeljske podrke kao vanog elementa roditeljskog ponaanja. Slino moemo zakljuiti i kada
je u pitanju vanost prisutnosti roditeljske kontrole tamo gdje
je potpuno izostala kontrola (roditelji su isuvie popustljivi), ili,
TAKVIM ZA 2009. GOD.

BookTAKVIM2009 1.indb 125

125

19.11.2008 9:47:47

nasuprot tome, vlada pretjerana stega i rigidan odnos prema vrijednostima slobode djeijeg razvitka, sociopsihopedagoki uinci
nee biti pozitivni.
Danas pouzdano znamo da umjereno, ujednaeno i izbalansirano roditeljsko ponaanje, kako u pogledu podrke tako i u pogledu kontrole, omoguava optimalan razvitak djece te doprinosi
jaanju povjerenja i veza izmeu roditelja i djece.
Jedan od najznaajnijih doprinosa u podruju razumijevanja roditeljskog ponaanja i stilova roditeljstva, dala je Diana
Baumrind,1 koja je na osnovu prouavanja predkolske djece i
njihovih roditelja, ustanovila kako se roditeljsko ponaanje moe
uglavnom opisati kroz tri stila, i to: autoritarni, autoritativni (demokratski) i permisivni, te da se vrlo rijetko mogu javiti jo dva,
najneuspjenija stila: odbijajui i indolentni. Na temelju ova tri
stila roditeljstva, Barbara Koloroso pravi razdiobu na tri tipa porodica: porodica sa osloncem (autoritativni roditelji), porodica sa
krutom strukturom (autoritarni roditelji) te porodica tipa meduze (permisivni roditelji).2
U nastavku emo pojasniti karakteristike autoritarnog, autoritativnog i permisivnog roditeljskog ponaanja te opisati mogue
posljedice po odgoj djece i graenja unutarporodinih odnosa u
sluaju insistiranja na jednom od navedenih roditeljskih stilova.
Autoritarni roditelji skloni su odreivati djeci ta da ine ili ne
ine te pravila koja tako postavljaju vrlo esto su kruta (nefleksibilna). Autoritarni roditelji kontroliraju veinu odluka koje se
donose unutar porodice. Takvi roditelji trasiraju porodine ciljeve, ali kada nagrauju i kanjavaju, vrlo esto ne vode rauna o
reakciji djece, zbog ega postupci prema djeci nose u sebi izraenu crtu proizvoljnosti. Autoritarni roditelji ne doputaju nikakvu
nedoumicu u pogledu toga ko je zaduen za odreivanje granica
1
2

Olson, D.H., DeFrain, J. (2003). Marriages and Families: Intimacy, Diversity and Strengths. New York: McGraw-Hill Companies, str. 366.
Vidjeti opirnije u vrlo korisnoj knjizi: Koloroso, B. (2006). Deca to zasluuju. Zrenjanin: SEZAM BOOK.

126

BookTAKVIM2009 1.indb 126

TAKVIM ZA 2009. GOD.

19.11.2008 9:47:47

ponaanja, discipliniranje, ili ta oekivati od ukupne porodine dinamike. Oni su uglavnom restriktivni, oekuju striktno pokoravanje, rijetko ili nikada ne objanjavaju zato je neophodno
prihvatiti pravila, sva pravila esto su povezana s primjenom sile,
kaznama i prinudama, neosjetljivi su prema miljenju djece, oekuju da dijete uvijek bezuvjetno prihvati naredbe i potuje autoritet. Zbog toga je autoritarni stil uvijek na granici konfrontacije
na relaciji roditelji-djeca. Takvi roditelji su direktni i ne ostavljaju
mnogo prostora za dvojbe. Posveeni su vremenskim odrednicama u kojima odreeni zadaci trebaju da budu ispotovani, ne
ostavljajui prostora za rasprave i razgovore u sluaju da naredbe
nisu u zadatom roku ispotovane. Oni insistiraju na poslunosti
kao centralnoj vrlini koja bi kod djece trebala biti razvijena i izraena, pri emu se akcenat stavlja na obaveze, ali ne i prava.
Autoritarni roditelji najee koriste fraze poput: odmah, sada
emo, treba...; sluaj, mora da...; na ovaj nain e odraditi to i
to...; tvoji prioriteti su...; mora da se pridrava toga...; treba potovati pravila... i slino.
Autoritarni roditelji od djece oekuju slijepu poslunost. Kada
odreuju pravila, norme i vrijednosti, nisu spremni na razgovor
ili diskusiju o eventualnim razlikama u miljenju. Takvi roditelji, pozivajui se na Lawrenca Kohlberga, djecu doivljavaju kao
vreu koju treba naputiniti odreenim vrlinama. Na osnovu
brojnih istraivanja doznajemo da su djeca odgajana autoritarnim stilom najee potitena, nesretna, ranjiva na stres i nerijetko neprijateljski nastrojena prema drugim osobama.
Autoritativni roditelji ukljuuju svoju djecu u donoenje porodinih odluka, doputaju djeci da sami donesu odluke, aktivno
ih usmjeravaju i pomau u tome, to za posljedicu ima graenje
porodinih odnosa u terminima timskog, kooperativnog i meusobnog pomaganja. Cjelokupna porodica je, zahvaljui ovakvom
roditeljskom stilu, ukljuena u postavljanje ciljeva i zajedniko
rjeavanje problema. To za posljedicu ima konstruktivniju unutarporodinu atmosferu i povoljniju komunikaciju izmeu njezi-

TAKVIM ZA 2009. GOD.

BookTAKVIM2009 1.indb 127

127

19.11.2008 9:47:47

nih lanova. Ovakav roditeljski stil omoguava uspjenost prevazilaenja moguih, naprimjer, meugeneracijskih konflikata jer
djeca sa ovakvim roditeljima mogu razgovarati o svim temama,
ak i kada se ne slau.
Autoritativni roditelji ostavljaju djeci mogunost slobode izbora (sa akcentom na dobro i bolje), pri emu se ne gubi iz vida
da takva sloboda podrazumijeva i odreena kuna pravila, potivanje normi, u najkraem, balans izmeu meusobnih obaveza
i prava. Na taj nain, ostaje dovoljno prostora za fleksibilnost u
graenju odnosa, ali kroz obostrano uvaavanje odreenih normi. Takvi roditelji su odgovorni, osjeajni, predusretljivi i paljivi
prema djeijim potrebama. Disciplina je u ovakvom stilu shvaena kao neophodni meusobni dogovor o pravilima ponaanja
i redu.
Autoritativni roditelji u svakom problemu vide novu ansu za
podsticanje i unapreenje porodinog zajednikog duha i harmonije, pri emu se naglasak stavlja na Mi, te na procese zajednikog donoenja odluka. Kod takvih roditelja najfrekeventnije fraze
su: moemo mi prevladati taj problem s lahkoom i uspjehom
ako...; kako ti mogu/moemo pomoi?; hajde da zasuemo rukave...; moemo to uraditi...; budui da nam je to zajedniki cilj,
moemo... i slino. Ukoliko ive vjerske vrijednosti i kroz svoje
postupke ih svjedoe, autoritativni roditelji predstavljaju najbolji
model, pa se tu transgeneracijski prijenos vrijednosti najbezbolnije ostvaruje.
Istraivanja potvruju kako su djeca izloena ovom roditeljskom ponaanju emocionalno zdravija i uravnoteenija te iskazuju prijateljski odnos prema drugima.
Permisivni stil roditeljstva podrazumijeva najnii stupanj
ukljuenosti i uplitanja u rast djece i njihov odgoj. Ovakvi roditelji mogu biti topli, ali sa labavim odnosom prema djeci i roditeljskim obavezama, postavljaju relativno malo zahtjeva, doputaju
djeci potpunu slobodu da izraze miljenje, osjeanja i impulse, ne
nadgledaju djeije aktivnosti, ne primjenjuju vrstu kontrolu nad
128

BookTAKVIM2009 1.indb 128

TAKVIM ZA 2009. GOD.

19.11.2008 9:47:47

ponaanjem djece. Zbog toga permisivnim roditeljima, u pokuaju da realiziraju iste ciljeve nekada treba vie vremena, upravo
zbog ranije navedene otvorenosti, fleksibilnosti i pokuaja da se
kod djece razvije samomotiviranost. Najee fraze koje koriste
permisivni roditelji upravo i sadre u sebi jednu dozu preruavanja i odustajanja od jasno oblikovanih TI ili MI poruka.
Dianne Baumrind permisivno roditeljstvo opisuje kao labavi odnos u kojem roditelji ne primjenjuju kontrolu i doputaju
djeci da sama dou do vlastitih standarda, izraavajui slobodno
vlastita osjeanja i stavove. Ekstremni oblici permisivnosti pak
mogu prouzroiti haotine unutarporodine odnose u kojima
nestaje jasna granica izmeu roditelja i djece Istraivanja su pokazala kako su djeca permisivnih, popustljivih roditelja vrlo esto
impulsivna, agresivna, buntovna i sa izraenom potrebom da dominiraju nad drugima.
Razumijevanje roditeljskog stila je put ka razumijevanju djeteta najea je sugestija u savremenoj pedagokoj literaturi. Ipak,
postoje i miljenja prema kojima ne postoji dobar ili lo roditeljski stil, nego naprosto dobro ili lo odabran odgojni roditeljski
postupak u odnosu na trenutak i razlog zbog kojeg se koristi.
Istodobno, roditeljsko ponaanje mora biti prilagoeno dominantnom tipu djeteta (o emu e se govoriti neto kasnije), to
veina roditelja preesto ne uvaava kao neto to je od presudnog znaaja za graenje unutarporodinih i meugeneracijskih
odnosa. Moglo bi se rei kako se neki roditelji ne ponaaju u svim
situacijama uvijek isto, odnosno unutar jednog od objanjenih
stilova. Isto tako se vrlo esto dogaa da se roditelji ne ponaaju
isto prema svojoj djeci, a ovakvo nejednako i nedosljedno postupanje prema djeci takoer moe biti uzrokom brojnih problema
na relaciji roditelji-djeca. Roditeljsko ponaanje moe varirati i
s obzirom na razliite situacije, ali ipak postoji neka vrsta dominantnog ponaanja koja roditelje smjeta u kontekst autoritarnog,
autoritativnog ili permisivnog stila. Ono to je ovdje vano istai
jeste da zakljuci raznih istraivanja idu u prilog tezi o poveza-

TAKVIM ZA 2009. GOD.

BookTAKVIM2009 1.indb 129

129

19.11.2008 9:47:47

nosti roditeljskog stila i ponaanja djece. Efekti razliitih roditeljskih obrazaca ponaanja mogli bi se saeto prikazati sljedeom
tabelom:3
Roditeljski stil
Djeije ponaanje
Autoritarni stil Konfliktno, iritirajue, nesretno, nestabilno.
Takva djeca su potitena, neraspoloena, povremeno nesretna, lahko pokazuju dosadu i
neprijateljstvo, ponaaju se bez cilja i neprijatno za okolinu
Autoritativni stil Samopouzdano, radosno, orijentirano na ciljeve i postignua. Kod takve djece razvoj tee
bez problema, vesela su, drutveno odgovorna, samopouzdana, spremna da ue, kooperativna su s drugom djecom, ali i sa odraslima
Permisivni stil Impulsivno, buntovno, slabih postignua. Takva djecu su nerijetko i agresivna (posebno
djeaci), ponaaju se efovski, ele uvijek biti
u centru panje, u nastavi pokazuju deficit panje, nizak nivo samostalnosti, slab uspjeh u
obavljanju zadataka, odsustvo samokontrole
Proirujui saznanja o roditeljskim stilovima i odgovarajuim
efektima takvog ponaanja na djecu, McGraw nudi i zanimljivu
podjelu na tipove djece. Prema ovoj razdiobi, roditelji odgajaju
buntovni, kooperativni ili pasivni tip djeteta. Na taj nain, pored
modela roditeljstva, ponueni tipovi djece pokazae se prikladnim za istraivanje korelacija, mogueg utjecaja stila roditeljstva
na pojavu odgovarajueg tipa djeteta.
Govorei o buntovnom djetetu mi opisujemo dominantnu
tenju da se suprotstavi autoritetu, ustane protiv ustaljenih normi
i konvencija, te naglasi, esto agresivno, vlastiti stav, bez uvaavanja potreba i stavova druge strane.
3

Olson, D.H., DeFrain, J. (2003). Marriages and Families: Intimacy, Diversity and Strengths. New York: McGraw-Hill Companies, str. 369.

130

BookTAKVIM2009 1.indb 130

TAKVIM ZA 2009. GOD.

19.11.2008 9:47:47

Pod kooperativnim djetetom podrazumijevaju se djeca koja

su lahka za odgajanje, spremna za razgovor i voenje. Ovakva
djeca, kao i u sluaju autoritativnih roditelja, ne negiraju norme
i pravila, ali iskazuju spremnost za razgovore, pregovore i kompromise.
Pasivna djeca se nerijetko smatraju uzornim i ona su na
upadljiv nain neupadljiva previe ispunjavaju norme i oekivanja. Kod ovakve djece stalna usmjerenost prema oekivanjima
drugih vodi do opasnog ignoriranja vlastitih potreba. Kod roditelja to moe proizvesti osjeaj prividno dobrog odgojnog uspjeha.
Prilagoeno dijete trai odgodu nareenja dok zavri s nekom
aktivnou (kao to je igra), a potom izvrava; nasuprot ovome,
posluno dijete nije odgojni uspjeh - ovako se priprema opasan
razvoj koji se manifestira u kasnijoj dobi, kada treba samo oblikovati ivot, preuzeti uloge, autonomiju i samostalnost.4 Pod osobinama autonomnog djelovanja podrazumijevamo: samostalnost,
vlastitu odgovornost, sposobnost djelovanja, relativnu vanjsku i
unutarnju neovisnost. Unutarnja neovisnost znai: hrabrost da se
ima i zastupa vlastiti stav, posjedovanje snage (stabilnosti) da se
prevlada kritika te pouzdanje zasnovano na povjerenju.
Unutarnja neovisnost ne znai poricanje potrebe za emocionalnom vezanou za druge; ona ukljuuje potpuno odricanje
socijalnog priznanja. Zbog toga prevelika prilagoenost kad-tad
dovodi do brojnih razvojnih problema kao to su pretjerana mravost, depresija ili strah te nesposobnost za izgradnju novih modela ponaanja
Radi usporedbe, ali i objektivnog i kritikog odnosa spram
ovakve podjele, nuno je osvrnuti se na jo nekoliko rezultata
istraivanja istog problema. To e biti neophodno ne samo zbog
toga to bi se moglo postaviti pitanje kada i u kojim sluajevima
roditeljski stil odreuje tip djeteta, a u kojim sluajevima samo
4

Vidjeti opirnije: Vernooij, M.A. (1996). Dijete koje se previe prilagoava Dijete
kao Kathe-Kruse lutka. U: Winkel, R. (1996). Djeca koju je teko odgajati. Zagreb:
Educa.

TAKVIM ZA 2009. GOD.

BookTAKVIM2009 1.indb 131

131

19.11.2008 9:47:47

postupanje djeteta moe utjecati na roditeljsko ponaanje, ve i

zbog drugih faktora bez kojih je teko razumjeti odlike unutarporodinih odnosa.
Takvu dilemu Ekermen5 djelimino razrjeava kada primjeuje da su odnosi izmeu majke i djeteta dvosmjeran proces, ne
samo da ponaanje majke utjee na dijete nego i ponaanje djeteta
utjee na majku, i dalje takoer se moe desiti da majku, koja je
emocionalno spremna da dijete odbaci zbog razloga koji sa njim
nema neposrednu vezu, divna toplina djetetovog prvog smjeka
natjera da izmijeni svoje emocionalno reagovanje.
Zakljuci do kojih se dolo brojnim istraivanjima sasvim razlono otvaraju pitanje u kojoj mjeri se razvitak specifinog tipa
djeteta moe pripisati upravo roditeljskom ponaanju. Uvjerenje
generacija roditelja da je proces socijalizacije jednosmjeran dobrim dijelom je demantirano saznanjima kako ve novoroene
u svom repertoaru pokazuje oblike ponaanja koji e proizvesti
adekvatnu reakciju roditelja. U tom smislu, odavno je poznato da
dijete na svoje roditelje moe utjecati na dva naina:
karakteristikama svoga razvoja i promjenama koje vremenom nastupaju (a koje su karakteristine za svu djecu) te
specifinim tonom interakcije sa roditeljem koje svako dijete svojim jedinstvenim sklopom manifestira, a tipino je
samo za to dijete.
Thomas, Chess i Birch6 dolaze do istraivakih rezultata koji
govore o tri temperamenta kod male djece: lahki, teki i suzdrani. Kod tek roene djece primijeeno je razliito ponaanje
i dnevni ritam (spavanje, hranjenje, pla). Zbog toga e roditelji
ije se bebe ee bude i plau, posebno u kasnim nonim satima,
i sami biti uznemireni, nenaspavani i nervozni. Tako poremeen
ritam aktivnosti male djece utjee izravno i na ponaanje rodi5
6

Ekerman, N. (1966). Psihodinamika porodinog ivota. Titograd: Grafiki zavod, str.

206
Nietzel, M., Bernstein, A., Milich, R. (2002). Uvod u kliniku psihologiju. Zagreb: Naklada slap, str. 369.

132

BookTAKVIM2009 1.indb 132

TAKVIM ZA 2009. GOD.

19.11.2008 9:47:47

telja, to e se po sistemu spojenih posuda prenijeti na dijete i

utjecati na odnos izmeu roditelja i djece.
Odgovor na prethodno pitanje nudi i Paali-Kreso,7 kada,
pozivajui se na nalaze Belskyja, govori o recipronim utjecajima
majke i djeteta, u takozvanom, dijadnom odnosu majka-dijete.
U najkraem, majina emocija e se prenijeti izravno na dijete,
utjeui na djetetovu emociju (smijeh, zabrinutost, tuga majke e
postati i djetetovom emocijom), a budui da u tom odnosu skoro
redovno utjee i otac, to e unutar porodinog sistema sve meusobne interakcije utjecati na sve lanove porodice. Dugorono
gledajui, dio uroenih karakteristika djeteta u kombinaciji sa
rezultatima sredinskog djelovanja e se konstantno unositi u odnos roditelji-djeca. Ovdje valja napomenuti i kako sami roditelji
primjeuju razlike meu svojom djecom (na ta mogu utjecati
redoslijed raanja, spol ili dobne razlike), ali pri tome treba imati
na umu i to da se roditelji nerijetko razliito odnose prema svojoj
djeci. To moe dovesti do paradoksa u kojem djeca istih roditelja
imaju, zapravo, razliite roditelje.
Kategorizacija ponaanja roditelja i djece u po tri odvojena
stila otvara mogunost promatranja devet moguih kombinacija, zapravo odnosa na relaciji roditelji-djeca.8 Tih devet razliitih
odnosa, u najkraem, pojanjavaju unutarporodinu hemiju, ali
i omoguavaju pristupanje porodicama u savjetodavnom radu:
1. autoritarni roditelji buntovno dijete:
Scenario u kojem se susreu ova dva do kraja suprotstavljena pola moguih odnosa izmeu roditelja i djece je, zasigurno, najdramatiniji. Jezikom hemije reeno, mnotvo frustracija
i nerazumijevanja u ovakvom porodinom odnosu posljedica je
razliitih valencija izmeu atoma koji bi trebali initi porodini
hemijski spoj. I autoritarni roditelj, ali i buntovno dijete tee
za dominacijom, pa se pretjerana sklonost za kontrolom vrlo negativno odraava na sve interakcije u porodici. Zbog toga je naj7
8

Paali-Kreso, A. (2004). Koordinate obiteljskog odgoja. Sarajevo: Je, str. 77.

Upirnije u: McGraw, P. (2004). Family First. New York: FREE PRESS.

TAKVIM ZA 2009. GOD.

BookTAKVIM2009 1.indb 133

133

19.11.2008 9:47:47

ee u komunikaciji izmeu autoritarnog roditelja i buntovnog

djeteta prisutan odnos gubitnik gubitnik, scenario u kojem se
niti jedan problem ne moe rijeiti, uvijek na tetu obje strane.
2. autoritarni roditelji kooperativno dijete:
Najee karakteristike kooperativnog djeteta su sklonost ka
samostalnom donoenju odluka, rjeavanju problema i preuzimanju odgovornosti, ali se zbog potrebe kontrole i dominacije
autoritarnih roditelja sve pozitivne i aktivne crte volje ovakvog
djeteta mogu transformirati u buntovno ponaanje. Takva opasnost prenosi se na ukupne odnose izmeu autoritarnih roditelja
i kooperativnog djeteta, budui da tendencija ka rigidnom ponaanju ini ovakve roditelje nesklonim na kompromise, poticaje,
ohrabrenja i dijaloge, koji su neophodni za razvoj ovog tipa djeteta.
3. autoritarni roditelji pasivno dijete:
Kombinacija striktnog i rigidnog roditeljskog ponaanja i pasivnog tipa djeteta moe se uiniti idealnom kombinacijom. Ipak,
ovdje treba biti oprezan. Pasivno dijete trai stalnu superviziju i
upute ta da radi, neodluno je, pa usljed svoje sklonosti kontroli i
stalnom nadzoru doputa autoritarnim roditeljima potpuno uplitanje u svoj razvoj. Premda se ovakva kombinacija ini idealnom
i u pogledu prijenosa vrijednosti, ona krije i mnotvo opasnosti,
posebno ako imamo u vidu zamke pretjeranog prilagoavanja i
insistiranje na razvoju iskljuivo pasivnih crta volje.
4. autoritativni roditelji buntovno dijete:
Problem koji je prisutan u komunikaciji izmeu autoritarnog
roditelja i kooperativnog djeteta ima svoju inverznu sliku u ovom
odnosu. Naime, i pored spremnosti na saradnju, dijalog i razgovor, autoritativni roditelji mogu biti obeshrabreni stalnim odbijanjem buntovnog djeteta da podijeli mo i pristane na kompromis.
Stalni rast tenzija moe frustrirati autoritativne roditelje, to za
posljedicu moe imati trajno pogoranje odnosa. U ovakvom odnosu djeca su ta koja proputaju priliku da izgrade pozitivan od134

BookTAKVIM2009 1.indb 134

TAKVIM ZA 2009. GOD.

19.11.2008 9:47:47

nos i konstruktivne unutarporodine odnose. Na ovakvo ponaanje djece, uslijed sve sloenije ivotne dinamike danas, mogu biti
krivci vrnjaci, utjecaj medija te brojni drugi agensi socijalizacije,
a sve moe biti povezano i sa fazom razrjeavanja krize identiteta
adolescenata.
5. autoritativni roditelji kooperativno dijete:
Ovaj spoj predstavlja idealnu unutarporodinu kombinaciju.
U moguim pravcima konstruktivnog izgraivanja odnosa izmeu roditelja i djece se zapravo i predlae objema stranama vjebanje koje bi trebalo imati za cilj pribliavanje ovom roditeljskom
stilu i tipu djeteta. Moglo bi se rei kako je ovo idealno-tipska
unutarporodina relacija.
6. autoritativni roditelji pasivno dijete:
Ako je pasivno dijete idealan spoj autoritarnim roditeljima
zbog nesputane mogunosti pedagokog uplitanja, tada e pasivno dijete biti pravi izazov za autoritativne roditelje. Oni e nastojati kod takve djece razviti to vie aktivnih crta volje uspostavljajui balans sa ve izgraenim osobinama kao to su: marljivost,
strpljivost i skromnost. Zadaa autoritativnih roditelja se ogleda i
u pokuajima da se kod pasivnog djeteta razviju samopouzdanje
i spremnost za preuzimanje odgovornosti.
7. permisivni roditelji buntovno dijete:
Permisivni roditelji e zbog sklonosti da uspostavljaju labave oblike roditeljstva uz relativno malo zahtjeva, propustiti ansu
da se izravno ukljue u razvoj, pogotovo buntovnog djeteta. U
ovakvom odnosu, buntovno dijete e imati neogranieno mnogo
prostora za vlastite prohtjeve, to moe imati za posljedicu haotino unutarporodino funkcioniranje.
8. permisivni roditelji kooperativno dijete:
Ovakav spoj roditeljstva i tipa djeteta moe biti uzrokom
odreenih problema u porodinim odnosima. Problemi, zapravo,
nastaju uslijed potrebe kooperativnog djeteta da u procesu donoTAKVIM ZA 2009. GOD.

BookTAKVIM2009 1.indb 135

135

19.11.2008 9:47:47

enja odluka uestvuje zajedno sa roditeljima, da se osjea duh

saradnje, ali i, to je najvanije, odreeni stepen responsivnosti
roditelja, to permisivni roditelji nisu u stanju pruiti. Zbog toga
se kooperativno dijete moe osjeati zapostavljenim i distanciranim od strane roditelja.
9. permisivni roditelji pasivno dijete:
Ovakva vrsta roditeljskog odnosa prema djeci moe biti jako
opasna permisivno roditeljstvo trai djeiju inicijativu i akciju,
dok pasivno dijete trai direkciju, poticaj i snanije uplitanje. Budui da akcija obostrano izostaje, ovakav se odnos moe vremenom transformirati u potpunu i obostranu indolentnost.
U kojem pravcu se kree moja porodica? Na ovo pitanje nastojala su odgovoriti brojna istraivanja. U jednoj velikoj studiji koja
je obuhvatila 11.669 studenata, Avenevoli, Sessa & Steinberg9 su
ustanovili kako djeca odgajana od strane autoritativnih roditelja
pokazuju daleko vee samopouzdanje, vedrinu i radost te usmjerenost na postizanje ciljeva. Kod takve djece zabiljeen je najmanji broj sluajeva psihikih problema, izraeniji je nivo samopotovanja te najmanji broj ovisnika o narkotikim sredstvima. Nasuprot ovome, roditeljsko ponaanje koje je pretjerano posezalo
za kontrolom ili potpuno odustajalo od bilo kakve kontrole (autoritarni i permisivni roditelji) imalo je za posljedicu mnogo vei
procenat djece koja su iskazivala probleme u ponaanju, slabije
kolsko postignue, manje samopouzdanje i samopotovanje, te
je najvei procenat ovisnika o narkotikim sredstvima, pokazalo
se, odgajan od strane autoritarnih na jednoj, te permisivnih roditelja na drugoj strani. Spomenuto istraivanje Avenevoli, Sessa &
Steinberg imalo je za cilj i da uporedi roditeljski stil odgajanja sa
porodinom strukturom (jedan roditelj-odgajatelj nasuprot oba
roditelja) i socioekonomskim statusom porodice. Njihovo istraivanje upuuje na zakljuak kako postoji razlika u stilovima od9

Olson, D.H., DeFrain, J. (2003). Marriages and Families: Intimacy, Diversity and Strengths. New York: McGraw-Hill Companies, str. 368.

136

BookTAKVIM2009 1.indb 136

TAKVIM ZA 2009. GOD.

19.11.2008 9:47:47

gajanja izmeu porodice sa jednim u odnosu na porodice sa oba

roditelja, te kako porodice sa oba roditelja mnogo ee pokazuju
karakteristike autoritativnog odgajanja, ali da su te razlike statistiki neznatne.
Istraivanja pokazuju da porodice koje pripadaju srednjem i
viem socioekonomskom sloju u veem procentu pokazuju autoritativno ponaanje. Meutim mnogo vaniji nalaz je onaj koji
ukazuje na to da je roditeljski stil najznaajnija i najkritinija varijabla koja se prepoznaje u procesu odrastanja, sazrijevanja i socijalnog prilagoavanja adolescenata, te da je ova varijabla daleko
vanija od socioekonomskog statusa porodice, ak i od varijable
potpuna-nepotpuna porodica.
Dosadanja istraivanja na naim prostorima, koja su se bavila
efektima roditeljskih stilova, potvruju da je unutar ispitivanog
uzorka po pravilu najvei broj djece koja dolaze iz autoritarnih
porodica, neto manje je onih koju odgajaju autoritativni roditelji,
dok je najmanji procenat permisivnih roditelja. Rosi i Zlokovi10
su na temelju svojih istraivanja dobili potvrdu hipoteze kako postoji povezanost izmeu kanjavanja djece i straha od roditelja, a
za razmatrani problem posebno su vani oni podaci koji govore
kako se kanjavanje djeteta u porodici odraava na neprimjereno
ponaanje djeteta u koli.
Porodicu, u njenom osnovnom funkcioniranju i izvravanju
temeljnih zadataka te zadovoljavanju potreba djeteta, moemo
posmatrati na kontinuumu od krajnje funkcionalne do krajnje
disfunkcionalne, bez obzira da li je ona po svome sastavu cjelovita ili necjelovita. Procjena funkcionalnosti porodice dobrim
dijelom poiva na razumijevanju roditeljskog ponaanja. Nepovoljna porodina sredina veinom rezultira loe po odgoj i razvoj
linosti, to je ve poznata zakonitost u odgoju, ali ima sluajeva
da se djeca uei na roditeljskim grekama izgrade kao pozitivne
linosti.
10 Rosi, V., Zlokovi, J. (2002). Prilozi obiteljskoj pedagogiji. Rijeka: Filozofski fakultet u
Rijeci.
TAKVIM ZA 2009. GOD.

BookTAKVIM2009 1.indb 137

137

19.11.2008 9:47:47

Beavers navodi da bi se funkcionalna ili zdrava porodica mogla definirati kao porodica koja uspjeva funkcionirati u pravcu ostvarivanja vlastitih ciljeva,11 pri emu se funkcionalnost
i zdravlje porodice ne odreuju i ne definiraju na osnovu toga
kako je ona strukturirana, nego koje ciljeve ona postavlja pred
sebe, na koji nain im se ona pribliava ili kako ih ona ostvaruje.
Koje crte linosti moemo zapaziti kod djece i mladih s obzirom
na uspjenost ili neuspjenost porodice?
U nastojanjima da se upozna i razumije porodini ivot i nain
funkcioniranja porodice, esto se u savjetodavnom radu nastoji
dobiti to vie informacija o tome kako svaki lan porodice doivljava porodini sistem. Lini stavovi, ponaanja, vrijednosti, autopercepcija, zadovoljstvo odnosima u porodici i slino spadaju
u krug onih neophodnih informacija. Pojedinanim razgovorima
sa svakim lanom porodice o tome kako on ili ona doivljavaju
svoju porodicu moe pomoi da se sloi dosta cjelovita slika i dobije karakteristini model interaktivnog ponaanja u toj porodici.
Dva su centralna svojstva unutarporodinog ivota: adaptibilnost
i kohezija,12 a koja su uvjetovana i stilom roditeljstva. Adaptibilnost se odnosi na porodinu spremnost da dopuste (prihvataju)
promjene kao odgovor na promjene ivotnih situacija njenih
lanova, ili razvojne promjene cijele porodice, a njene snage za
to lee u njenoj strukturalnoj snazi, pravilima porodice i odnosima meu porodinim ulogama. Kohezija je definirana emocionalnim vezama meu lanovima porodice. Roditeljske stilove i
mogue utjecaje moemo provjeriti na mapi unutarporodine
povezanosti i fleksibilnosti:13
Na popratnoj shemi mogue je zapaziti kako iskljuivo autoritativno roditeljsko ponaanje (porodica sa osloncem) omoguava
da porodica iznutra i prema vani funkcionira zdravo, povezano,
fleksibilno i strukturirano, te je kao takva balansirana i spremna
11 Beavers, W., Hampson, R.B. (1990). Successful families. New York: Norton.
12 Olson, D.H., DeFrain, J. (2003). Marriages and Families: Intimacy, Diversity and Strengths. New York: McGraw-Hill Companies, str. 87.
13 Isto, str. 366.

138

BookTAKVIM2009 1.indb 138

TAKVIM ZA 2009. GOD.

19.11.2008 9:47:48

niska

nepovezana povezana kohezivna isprepletena

visoka
A
D
A
P
T
I
B
I
L
N
O
S
T

visoka

KOHEZIJA

haotina

INDOLENTNI
RODITELJI

PERMISIVNI
RODITELJI

fleksibilna
AUTORITATIVNI
RODITELJI

struktuirana
rigidna

ODBACUJUI
RODITELJI

niska

balansirana

AUTORITARNI
RODITELJI

srednja

ekstremna

da odgovori svim ivotnim i, openito, vanporodinim izazovima. S druge strane pretjerano striktno (autoritarno) roditeljsko
ponaanje porodicu i njezine lanove ini zatvorenim za pozitivne promjene i pretjerano ovisnim jedne od drugih, permisivno
(pretjerano popustljivo i labavo) roditeljstvo vodi ka neumjerenom primanju vanjskih utjecaja i slabim unutarnjim vezama.
Takve porodice su vrlo ranjive, tee podnose krizne situacije i
rijetko ostaju na okupu. U autoritarnim i permisivnim porodicama roditelji, zapravo, i ne upoznaju dovoljno vlastitu djecu, to i
predstavlja opasnost za preddelinkventno i delinkventno ponaanje u doba adolescencije.

TAKVIM ZA 2009. GOD.

BookTAKVIM2009 1.indb 139

139

19.11.2008 9:47:48