13.

Gama funkcija
Definicija Gamma funkcije

Gamma funkcija, ili Eulerov integral druge vrste je funkcija definirana nepravim integralom


(x) =

tx1 et dt.

(1)

Integral je konvergentan za x > 0 a divergentan za x  0 .

Za bilo koji fiksni x i za dovoljno veliki t vrijedit ce nejednakost
tx1 < et/2
jer eksponencijalna funkcija raste brze od bilo kojeg polinoma. Zato je
tx1 et < et/2
i integral je konvergentan u desnoj granici.
- funkcije tx1 , jer je vrijednost eksponencijalne
Ponasanje u tocki t = 0 odreduje
funkcije u toj tocki jednaka 1. Ako je x > 0 , onda je tx1 integrabilna u svakom
intervalu [0, c] , pa stoga postoji integral (1).
Osnovno svojstvo gamma funkcije

Vrijedi


(1) =

dt = e



 = 1.


(2)

Parcijalnom integracijom dobivamo:


 


x t 
(x + 1) = t e
 +x
0

tx1 et dt = x(x).

Odavde slijedi rekurzivna formula za gama funkciju:

(x + 1) = x(x),
x > 0.
(3)
Sad mozemo odrediti vrijednosti gama funkcija za argumente koji su prirodni
brojevi. Iz rekurzivne formule slijedi
(n + 1) = n (n) = n(n 1) (n 1) = n! (1) = n!.
(4)
Zato gama funkciju mozemo tretirati kao poopcenje funkcije faktorijela na realne argumente.

13. GAMA FUNKCIJA

Vrijednosti gama funkcije u polovicnim argumentima

Radi veze s gustocom jedinicne normalne razdiobe, poznata nam je vrijednost

integrala

2
1

ex /2 dx = 1
2

Zamjenom varijabli x = u 2 dobivamo


2
1
eu du =
.
2
0
Vrijednost ovog integrala moze se izracunati s pomocu dvostrukog integrala, prijelazom na integraciju u polarnom sustavu:

2 

2
x2
x2
e dx =
e dx
ey dy
0
0
0 
2
2
e(x +y ) dxdy
=
0


=
=

r 2

2 2


r dr

/2

0
2

er d(r2 ) =

.
4

Ovaj cemo integral dovesti u vezu s vrijednostima gama funkcije u polovicnim

argumentima. Zamjenom varijable integracije gama funkciju mozemo prikazati na
sljedeci nacin:




2
2
t
=
u
x1 t
(x) =
=2
t e dt =
u2x1 eu du.
(5)
dt
=
2u
du
0
0
Uvrstimo ovdje x =

1
2

:
( 12 )


=2

Sada na primjer imamo

( 32 ) =
i opcenito
(n +


1
2)

1
n
2

eu du =

(6)

1

2



3
1
1
(2n 1)(2n 3) 3 1
.
n
( ) =
2
2
2
2n

Primjer 1. Iskazimo vrijednost integrala

I=
pomocu gama funkcije.

eu du

13. GAMA FUNKCIJA

 Uvedimo supstituciju t = u4 . Onda je dt = 4u3 du pa je

dt
1 3
du = 3 = t 4 dt.
4u
4
Tako dobivamo

1 3 t
1 1
I=
t 4 e dt = ( ).
4 0
4 4


lom

Primjer 2. Centralni k -ti moment jedinicne normalne razdiobe definira se formu-


mk =

2
1
xk ex /2 dx.
2

Koristeci gama funkciju, izracunaj te momente.

 Ako je k neparan, vrijednost integrala jednaka je nuli. Ako je k paran, k = 2n ,
onda je

2
2

m2n =
x2n ex /2 dx
0


= t = x2 /2, dt = x dx


2
=
( 2t)2n1 et dt
0
n  2n1
2
=
t 2 et dt
0
2n
2n + 1 
=
2

2n 2n 1 2n 3
1 1
=

. . . ( )
2
2
2 2

= (2n 1)(2n 3) 1

Prosirenje na negativnu realnu os

Rekurzivna formula nam omogucava prosirenje gama funkcije na negativne argumente koji nisu cijeli brojevi. Pritom koristimo formulu
(x + 1)
.
(7)
x
ako je 1 < x < 0 , onda je desna strana dobro definirana funkcija, pa je prema tome
definirana i lijeva. To nam daje vrijednosti gama funkcije na intervalu  1, 0 . Sad
se koristeci istu formulu te vrijednosti dalje prosiruju na interval  2, 1 , pa onda i
na bilo koji interval  n 1, n , gdje je n prirodan broj.
(x) =

13. GAMA FUNKCIJA

Za vrijednosti 0 , 1 , 2 ,. . . gama funkcija nije definirana. Ako x pada u nulu,

tada iz (7) zakljucujemo da vrijedi
(+0) = lim+
x0

(x + 1)
= +.
x

Iz iste formule zakljucujemo da je

(0) = lim
x0

(x + 1)
= .
x

Slicna ce situacija biti i za svaki drugi negativni cijeli argument. Graf gama funkcije
izgleda kao na sljedecoj slici

Sl. 13.1.

Prosirenje na kompleksnu ravninu

Gama funkcija se identicnom formulom moze definirati i za vrijednosti kompleksnog argumenta z . Integral
(z) =

tz1 et dt.

(8)

konvergirat ce ako je Re z > 0 , a ovako definirana funkcija zadovoljava identicnu

rekurzivnu relaciju.
Pokazat cemo da je gama funkcija analiticka u cijeloj kompleksnoj ravnini, s
izuzetkom tocaka 0 , 1 , 2 ,. . . koje su polovi prvog reda.

13. GAMA FUNKCIJA

|(z)|
6
4
2

5
0
Im(z)

0
Re(z)
5 5
Sl. 13.2.

Eulerova formula za Gama funkciju

Euler je dao jos jedan prikaz gama funkcije u kojem se ne pojavljuje integral, vec
je funkcija definirana kao limes sljedeceg izraza:
1 2 3n
(z) = lim
z = 0, 1, 2, 3, . . . . (9)
nz ,
n z(z + 1)(z + 2) (z + n)
Poteskoca s ovom definicijom je u tome s to na prvi pogled ne vidimo zasto bi ovaj limes
morao postojati.
Stavimo li z = 1 , dobit cemo prema ovoj formuli
n!
n
(1) = lim
n = lim
= 1.
n (n + 1)!
n n + 1
Nadalje, prema toj definiciji je
1 2 3n
(z + 1) = lim
nz+1
n (z + 1)(z + 2) (z + n + 1)
nz
1 2 3n
= lim
lim
nz
n z + n + 1 n z(z + 1)(z + 2) (z + n)
= z (z).
Teorem 1. Definicije gama funkcije (1) i (9) su ekvivalentne.

DOKAZ. Promotrimo funkciju

n
 n
t
f (z, n) =
tz1 dt,
1
n
0

Re z > 0.

(10)

13. GAMA FUNKCIJA

Tu je n prirodan broj. Buduci je


n
t
lim 1
= et ,
n
n

za ovu funkciju vrijedi


lim f (z, n) =

et tz1 dt = (z).

Izracunajmo sad (10) koristeci parcijalnu integraciju i zamjenu u = t/n :

 1
z
(1 u)n uz1 du,
f (z, n) = n
0

1



n 1
n 1 z

= n ( u)
+
(1 u) u du .
z 0 z 0


z
nu

Prvi clan zdesna nakon uvrstavanja granica iscezava. Ponavljajuci ovaj postupak dobivamo
 1
n(n 1) 1
z
uz+n1 du
f (z, n) = n
z(z + 1) (z + n 1) 0
1 2 3n
=
nz .
z(z + 1)(z + 2) (z + n)
Ovaj se izraz javlja u definicijskoj formuli (9). Zato vrijedi
1 2 3n
(z) = lim f (z, n) = lim
nz .
n
n z(z + 1)(z + 2) (z + n)
Faktorizacija polinoma i cijelih funkcija

Ako je c nultocka polinoma

P(z) = an zn + an1 zn1 + . . . + a1 z + a0 ,
onda je on djeljiv sa z c . Ova se tvrdnja lagano moze dokazati. Naime, polinom se
moze napisati u obliku
P(z) = P(z) P(c) = an (zn cn ) + an1 (zn1 cn1 ) + . . . + a1 (z c)
i clan (z c) moze se izluciti iz svakog pribrojnika s desne strane.
Ova tvrdnja moze se dokazati na jos jedan nacin. Svaki polinom moze se prikazati
pomocu Taylorove formule
P(z) = P(c) +

P (c)
P(n)
P (c)
(z c) +
(z c)2 + . . . +
(z c)n
1
2!
n!

i odavde slijedi tvrdnja.

Ako su c1 ,. . . , cn sve nultocke polinoma P , onda je on djeljiv sa svakim od faktora
(z c1 ) ,. . . , (z cn ) , pa ima prikaz
P(z) = an (z c1 )(z c2 ) (z cn ).
Postavlja se pitanje, vrijedi li slicna formula i za funkcije koje nisu nuzno polinomi?

13. GAMA FUNKCIJA

Ako je f analiticka funkcija u okolini nultocke c , pokazali smo da se f moze

napisati obliku
f (z) = (z c)k g(z)
pri cemu je g funkcija analiticka u okolini tocke c i vrijedi g(c) = 0 . Ovdje je k
kratnost nultocke c .
Koristeci zakljucivanje po analogiji s polinomima, Euler je slicno svojstvo pridruz io i trigonometrijskim funkcijama.
Nultocke funkcije sinus su 0 , , 2 ,. . . i one su jednostruke. To znaci da se
funkcija sinus moze napisati u obliku
sin z = lim an z(z2 2 )(z2 4 2 ) . . . (z2 n2 2 ).
n

Preimenovanjem konstante isti se izraz moze napisati na prikladniji nacin:



 

z2
z2
z2
sin z = lim bn z 1 2
1 2 ... 1 2 2 .
n

4
n
sin z
=
n z

Konstanta bn moze se odabrati da bude jednaka 1, jer ce tada vrijediti lim

1 . Tako dobivamo sljedecu formulu



 

z2
z2
z2
sin z = lim z 1 2
1 2 ... 1 2 2 .
(11)
n

4
n
U vrijeme kad je Euler izveo ovu formulu, on nije imao strogi dokaz njezine valjanosti.
U izrazu zdesna pojavljuje se beskonacni produkt.
Beskonacni produkt

Neka je p1 , p2 ,. . . niz pozitivnih brojeva. Beskonacan umnozak ovog niza definira

se prema analogiji sa sumom reda. Oznacimo
n

Sn =
pk
k=1

Ako postoji limes

P = lim Sn
n

koji je razlicit od nule, tada kazemo da beskonacni produkta konvergira i pisemo


P=
pn .
n=1

Ako limes niza (Sn ) ne postoji, jednak je nuli ili beskonacno, tada kazemo da
beskonacni produkt divergira.
Koristeci svojstvo neprekinutosti logaritamske funkcije moze se napisati ekvivalencija:



pn konvergira
ln(pn ) konvergira.
n=1

n=1

13. GAMA FUNKCIJA

Tada vrijedi
ln


=

pn

n=1

ln(pn ).

n=1

Zbog ove ekvivalencije, nuzan uvjet za konvergenciju beskonacnog produkta jest

da mu opci clan tezi k 1. Naime, samo tada ce niz (ln(pn )) teziti u nulu, s to je nuzdan
uvjet konvergencije reda zdesna.
Zato se beskonacni produkt cesto zapisuje u obliku:


(1 + an ).
n=1

Nuzan uvjet za konvergenciju ovog produkta jest da niz (an ) tezi u nulu.
Ukoliko su clanovi tog niza istog predznaka, tad postoji jednostavan kriterij za
konvergenciju beskonacnog produkta.
Teorem 2. Neka je 0  an < 1 . Beskonacni produkt

(1 + an )

(12)

konvergira onda i samo onda ako konvergira red

an .

(13)

k=1

n=1

DOKAZ .

Za svaki x vrijedi nejednakost 1 + x < ex . Zato je



n

n


ak
(1 + ak ) 
e = exp
ak .
k=1

k=1

k=1

Prema tome ako konvergira red (13), konvergirat ce i beskonacni produkt (12). (Njegovi parcijalni umnosci cine rastuci niz pozitivnih brojeva). S druge strane, uvijek
vrijedi
n
n


(1 + ak ) >
ak
k=1

k=1

jer suma zdesna sadrzi samo dio pribrojnika koje dobivamo mnozenjem faktora s lijeve
strane. Dakle, ako red (13) divergira, divergirat c e i beskonacni produkt (12). 
Identicna tvrdnja vrijedi i ukoliko su svi clanovi niza (an ) negativni. Medutim
slicna veza ne postoji za niz (an ) kojemu clanovi mogu mijenjati predznak.
Weierstrassova formula

Gama funkcija moze se prikazati u obliku beskonacnog produkta. S obzirom da

je gama funkcija uvijek razlicita od nule, promotrit cemo funkciju 1/(z) . Njezine
nultocke su 0 , 1 , 2 . . . .

13. GAMA FUNKCIJA

Weierstrassov beskonac ni produkt

Teorem 3. Gama funkcija ima sljedeci prikaz




1
z z/n
.
1+
= ze z
e
(z)
n

(14)

n=1

Ovdje je Euler-Mascheronijeva konstanta,



1 1
1
= lim 1 + + + . . . + ln n 0.577 216 .
n
2 3
n

DOKAZ. Krenimo od prikaza

1 2 3n
=
n z(z + 1)(z + 2) (z + n) nz
1
n 
1 z 
z
= lim n
1+
n z
k

(z) = lim

k=1

Koristenjem identiteta
nz = e( ln n)z
reciprocnu vrijednost ovog izraza mozemo napisati u obliku

n 

1
z
( ln n)z
1+
= z lim e
.
n
(z)
k
k=1

Da bi izraz ispred umnoska konvergirao prema broju razlicitom od nule, svaki clan
umnoska pomnozit cemo s ez/k . Buduci da je

 
n
1 1
1
exp 1 + + + . . . +
ez/k = 1,
z
2 3
n
k=1

dobivamo



1
1 1
1
= z lim exp 1 + + + . . . + ln n z
n
(z)
2 3
n



n 
z z/k
1+
e

k
k=1



z z/k
= z e z
.
1+
e
k
k=1

Postojanje limesa koji definira Euler-Mascheronijevu konstantu dokazat cemo u

nastavku. 
- da gama funkcija ima polove prvog reda u tocWeierstrassova formula potvrduje
kama 0 , 1 , 2 ,. . . .

10

13. GAMA FUNKCIJA

Svojstvo simetrije gama funkcije

Racunajuci prema Weierstrassovoj formuli, dobivamo







1
z z/k
z z/k
ze z
1+
1
= ze z
e
e
(z)(z)
k
k
k=1
k=1



z2
2
= z
1 2
k
k=1




z
( z)2
= ( z)
1 2 2

k
k=1
z
= sin z.

tako dobivamo

(z)(z) =
z sin z
Konacno, primjenom relacije (1 z) = z(z) dobivamo

.
(z)(1 z) =
sin z
Reziduumi gama funkcije

Iz Weierstrassovog prikaza vidi se da su 0 , 1 , 2 ,. . . polovi prvog reda gama

funkcije. Medutim,
reziduum u tim polovima nije jednostavno odrediti.
Teorem 4. Gama funkcija ima prikaz

(z) =

et tz1 dt +

(1)k

k=0

k!

1
.
z+k

(15)

U tockama ck = k , k = 0, 1, 2, 3 . . . ima polove prvog reda i vrijedi

Res[(z), k] =

(1)k
.
k!

(16)

DOKAZ. Izracunajmo sljedeci integral:


 1 
 1

(1)k k z1
t z 1
e t dt =
t t dt
k!
0
0
k=0

(red uniformno konvergira na [0, 1] pa mozemo zamijeniti poredak s integracijom)

1


(1)k 1 k+z1
(1)k tk+z 
t
dt =
=
k!
k! k + z 0
0
k=0

k=0

(1)k

k=0

k!

1
.
k+z

13. GAMA FUNKCIJA

11

Time smo definicijski integral za gama funkciju rastavili na dva. Prvi, duz intervala
 0, 1 pretvara se u ovaj red. Drugi, duz intervala  1,  ostavili smo nepromijenjen,
u formuli (15). Taj integral predstavlja analiticku funkciju na cijeloj kompleksnoj ravnini, jer je podintegralna funkcija uniformno omedena
integrabilnom funkcijom, kad god
z pripada ogranicenom skupu. (Detaljniji dokaz i obrazlozenje ove tvrdnje preskacemo
na ovom mjestu.)
Prema tome, singulariteti gama funkcije sadrzani su u dijelu koji je predstavljen
sumom. Svaki pribrojnik te sume predstavlja glavni dio Laurentovog reda oko singulariteta ck = k , pa odatle slijedi tvrdnja (16).
Harmonijski red i konstanta

Harmonijski red je divergentan. Iz iskustva znamo da taj red divergira sporo. O

brzini divergencije govori sljedeci teorem.
Teorem 5. Za n -tu parcijalnu sumu

Sn = 1 +

1 1
1
+ + ... +
2 3
n

harmonijskog reda vrijedi ocjena

ln(n + 1)  Sn < ln n + 1.
Niz s opcim c lanom
1 1
1
Sn ln(n) = 1 + + + . . . + ln n
2 3
n
je opadajuci i konvergentan.
DOKAZ. Dokaze ovih tvrdnji mozemo dobiti proucavanjem grafa funkcije x
1/x .
Graf te funkcije nacrtan je na slici.

Sl. 13.3.

Povrsina pravokutnika naznacenih na slici je

1 1
1
1 + + + . . . + = Sn .
2 3
n

12

13. GAMA FUNKCIJA

Zato vrijedi


Sn < 1 +

n

1
dx = 1 + ln x  = 1 + ln n.
x
1

- Za doljnju cemo koristiti sljedecu sliku:

Time je dokazana gornja meda.

Sl. 13.4.

Ponovo je zbroj povrsina oznacenih pravokutnika na slici jednak Sn . Ocevidno

vrijedi
n+1
 n+1

1
Sn >
dx = ln x  = ln(n + 1)
x
1
1
pa je nejednakost dokazana.
Dokazimo sad da je niz (Sn ln n) opadajuci i konvergentan. Razlika
Sn ln n [Sn+1 ln(n + 1)] = ln(n + 1) ln n

1
n+1

1
jednaka je povrsini iznad krivulje, a ispod pravokutnika s visinom
, pa je ta
n+1
- jer vrijedi
razlika pozitivna. Dakle, niz (Sn ln n) je opadajuci. On je omeden,
Sn ln n > ln(n + 1) ln n > 0.
Omedeni opadajuci niz ima limes. Oznacimo taj limes s


1 1
1
= lim 1 + + + . . . + ln n .
n
2 3
n
Psi funkcija i njezine derivacije

Gama funkcija ima jedan minimum u skupu pozitivnih realnih brojeva. Gdje se
poprima taj minimum?
Iako je gama funkcija analiticka, nijedan njezin prikaz ne omogucava jednostavno
racunanje derivacije. Za tu se svrhu koristi funkcija izvedena iz gama funkcije.

13. GAMA FUNKCIJA

13

Psi, digama funkcija

Psi ili digama funkcija definra se kao derivacija logaritma gama funkcije:


 (x)
(x) := ln((x)) =
.
(17)
(x)

Formulu za psi funkciju mozemo izvesti iz Weierstrassovog produkta:


 1 


z
1 z
ln (z) = ln z e
ez/k
1+
k
k=1




z
z
= ln z z +
ln 1 +
k
k
k=1



1
d ln (z)
1
1
= +

dz
z
k z+k
k=1

1
= +
z

k=1

z
k(z + k)

Ponasanje psi funkcije nalikuje na ponasanje logaritamske funkcije. Moze se

pokazati da za svaki x > 0 vrijedi ocjena:
1
ln(x + ) < (x + 1) < ln(x + e ).
2
Beta funkcija

S pomocu gama funkcije mogu se iskazati vrijednosti nekih vaznih integrala. Zapocnimo sa sljedecim izrazom:


( )( ) =
s 1es ds
t 1 et dt,
( > 0, > 0).
0

Stavimo s = x2 , t = y2 :


2
2
( )( ) =
2x2 1 ex dx
2y2 1 ey dy
0
0
 
2 1 2 1 x2 +y2
=4
x
y
e
dxdy
0

(prelaskom na polarne koordinate)

 /2 
2
=4
(r cos )2 1(r sin )2 1 er r dr d
0


=2
(zamjena r2 = u)

/2

cos2 1 sin2 1 d


0

r2 +2 2er 2r dr

14

13. GAMA FUNKCIJA


=2


=2

Prema tome, vrijedi

 /2
0

/2

/2

cos

2 1

2 1

sin

u + 1 eu du

cos2 1 sin2 1 d ( + ).

cos2 1 sin2 1 d =

( )( )
.
2( + )

(18)

Zamjenimo sad 2 1 s i 2 1 s . Ovaj ce se rezultat onda zapisati na

nacin
Integral potencija trigonometrijskih funkcija

Za sve , > 1 vrijedi formula


0

/2

cos sin d =

+ 1
+ 1

2
2

+
 .
2
+1
2

(19)

Stavimo li sad = 0 a onda i = 0 , dobit cemo vrijednost sljedecih integrala:

+ 1

 /2
 /2

2 
cos d =
sin d =
,
( > 1).
2
0
0
2
+1
2
Zadatak 1. Odredi vrijednost ovih integrala za prirodni eksponent .

Vratimo se na integral u formuli (18). Zamjenom x = cos2 taj integral postaje


1 1 1
x
(1 x) 1 dx.
2 0
Pomocu ovog integrala definiramo jos jednu vaznu specijalnu funkciju.
Beta funkcija

Beta funkcija ili Eulerov integral prve vrste je funkcija

 1
x 1 (1 x) 1 dx.
B( , ) =

(20)

Veza beta i gama funkcije dana je s

B( , ) =

( )( )
.
( + )

(21)

13. GAMA FUNKCIJA

15

- beta i gama funkcije moze se izvesti na razlicite

Primjer 3. Temeljna veza izmedu

nacine. Sljedeci nacin primjenio je Jacobi. On je umnozak gama funkcija pretvorio u

dvostruki integral i primjenio pogodnu zamjenu varijabla:


 
x1 t
y1 s
(x)(y) =
t e dt
s e ds =
tx1 sy1 e(s+t) dsdt.
0

Uvedimo nove varijable kroz zamjene: s = uv , t = u(1 v) . Primjetite da je onda

s + t = u . Podrucja 0 < s, t < ovim zamjenama prelazi u 0 < u < (jer je
s
s
u = s + t ) i 0 < v < 1 (jer je v = =
.
u
s+t
Jacbijan preslikavanja je


 v
(s, t)
u 
 = u

=
(u, v)  1 v u 
pa je dsdt = ududv . Tako dobivamo


(x)(y) =
eu ux+y+1 du
0

vx1 (1 v)y1 dv = (x + y)B(x, y).

Primjer 4. Koristeci samo definiciju beta funkcije, dokazimo sljedeci identitet:

B(x, y + 1) =
 Imamo
B(x, y + 1) =

t
0

x1

y
B(x, y).
x+y

(1 t) dt =


0

tx1 (1 t)(1 t)y1 dt

= B(x, y) B(x + 1, y).

S druge strane, parcijalnom integracijom dobivamo
1


1 x
y 1 x
y 
B(x, y + 1) = t (1 t)  +
t (1 t)y1 dt
x
x 0
0
y
= B(x + 1, y).
x
Iz ove dvije relacije slijedi trazena formula. 
Primjer 5. Dokazimo formulu simetrije za gama funkciju ne koristeci prikaz sinus
funkcije pomocu beskonacnog produkta.
Krenimo od identiteta:
 1
(x)(1 x) = B(x, 1 x)(x + 1 x) = B(x, 1 x) =
sx1 (1 s)x ds.
0

t
1
dt
Uvedimo zamjenu s =
. Tako dobivamo
. Onda je 1s =
i ds =
t+1
t+1
(t + 1)2
 x1
t
dt.
(x)(1 x) =
1+t
0

16

13. GAMA FUNKCIJA

Da bismo izracunali ovaj integral, promotrit cemo integral funkcije kompleksne

varijable
 x1
z
I=
dz.
1
z
C
Krivulja integracije prikazana je na slici

Sl. 13.5.

Prema teoremu o reziduumu, vrijedi

zx1 
I = Res
; 1 = 2 i.
1z
Tako dobivamo

 x1 ix
 R x1 ix

iRx eix
t e
i x eix
t e
d +
d +
dt +
dt.
2 i =
i
i
1

Re
1
+
t
1

e
1+t

Pustimo da R i 0 . Prvi i treci integral teze k nuli.

 x1
t
ix
ix
2 i = (e + e
)
dt.
1+t
0
Odavde slijedi tvrdnja.
Povijesna crtica

Problem pronalazenje funkcije realne varijable x koja se u cijelim brojevima podudara s funkcijom faktorijela bio je postavljen odavno. O tome postoje pisani tragovi
u pismima Daniela Bernoullia and Goldbacha. Zadovljavajuci odgovor na to pitanje
dao je Euler u svom pismu Goldbachu godine 1729., koristeci beskonacni umnozak (9).
Mnogo prije toga, godine 1656. Wallis je pokusao naci formulu za racunanje
integrala
 1
1 x2 dx.
0

Ovaj integral daje cetvrtinu povrsine jedinicnog kruga, a Wallis je htio dobiti efikasnu
formulu za racunanje broja . Ovaj se integral moze napisati u obliku

1 1
(1 x(1/2 (1 + x)1/2 dx,
2 1

13. GAMA FUNKCIJA

17

a Wallis je pokusao doci do formule promatrajuci opcenitije integrale

 1
xp (1 x)q dx.
0

Eksplicitna formula postoji samo u slucajevima kad su p i q prirodni brojevi, ili ako
je q = 0 i p racionalan. Promatrajuci razlicite slucajeve, Wallis je dosao do formule
koju danas zapisujemo u obliku
2

 1
2 4 6 . . . 2n

1
1
2
1 x dx = lim
(22)
=

4
4 n 1 3 5 . . . (2n 1)
n
0
ili

3 2

.
=
4
2
Ovaj racun sigurno je inspirirao Eulera pri definiciji Beta funkcije.
Zadaci za vjezbu
13.1.

Opci binomni koeficijent definira se za prirodni broj r i kompleksni broj z formulom


z(z 1) (z r + 1)
z
.
:=
r
r!
Dokazi da vrijedi


(z + 1)
z
=
.
r
(r + 1)(z + 1 r)

Dokazi da za prirodne brojeve n i r vrijedi


n
n+r1
= (1)r
.
r
r


1/2
13.3. Izracunaj
. Napisi razvoj funkcija
r
13.2.

f (z) = (1 + z)1/2 ,
g(z) = (1 + z)1/2
u obliku Mclaurinovog reda.
13.4. Pomaknuta faktorijela ili Pochhamerov simbol (z)r definira se formulom

1,
r = 0,
(z)r :=
z(z + 1) (z + r 1), r N.
Dokazi da vrijedi
(z)r =
13.5.

(z + r)
.
(z)

Koristeci formule za gama funkciju, dokazi Wallisovu formulu:


2
2 4 6 2n
lim
= .
n 1 3 5 (2n 1) 1
n

18
13.6.

13. GAMA FUNKCIJA

Wallisova formula (22) moze se izvesti na sljedeci nacin.
A. Dokazi da vrijedi

dx

=
2
x +a
2 a
0

B. Deriviraj obje strane ovog identiteta po parametru a i izvedi formulu:


1
dx
1 3 5 . . . (2n 1)
n+ 1
=
2 + a)n+1
(x
2

.
.
.

(2n)
2
2
a
0

C. Uvrsti a = 1 , x = u/ n i pusti da n tezi u beskonacnost. Iskoristi formulu

(6) i izvedi Wallisovu formulu.
 /2
13.7. Odredi vrijednost integrala 0 sinn d za prirodni eksponent n .
13.8. Dokazi da gama funkcija ima sljedeci integralni zapis
s1
 1
1
(s) =
dx.
ln
x
0
13.9.

Izracunaj vrijednost sljedecih integrala



3
6
A.
ex dx ;
B.
ex dx ;


D.

xex dx ;

E.


C.

xn ex /2 dx ;

0
1


F.

dx

.
1
xn
0
13.10. Izracunaj vrijednost sljedecih integrala
1/2
 /2
 1

1+x
;
B.
tg d ;
A.
1

x
1
0
13.11. Dokazi da vrijedi

( )
B( , ) = 2 1
2
( + 12 )

ex dx ;

dx

;
1 x4

G.


C.
0

dx

.
3
1 x3

13.12. Dokazi da za a > 1 vrijedi

xa
(a + 1)
dx =
.
ax
(ln a)a+1

1

s
t
ze se priblizno racunati razvojem funkcije (1 x)t u
0 x (1 x) dx mo
Maclaurinov red i integrirajuci zatim clan po clan. Koristeci taj pristup, izracunaj
pribliznu vrijednost integrala
 1
x1/3 (1 x)1/6 dx

13.13. Integral

ogranicivsi se na prva tri pribrojnika. Prikazi taj integral pomocu gama funkcije,
izracunaj mu vrijednost koristeci tablice gama funkcije i usporedi rezultate.

13. GAMA FUNKCIJA

13.14. Dokazi da je

19

13.15. Izracunaj vrijednost integrala

x2
2
.
=
1 + x4
4

2
0

dx

.
cos x

13.16. Izvedi sljedeci oblik beta funkcije:

B( , ) =

13.17. Dokazi da vrijedi

B(x, y) =

x+y 

xy

n=1

t 1
dt.
(1 + t) +

x + y
1+
n

y .
1+
1+
n
n

13.18. Dokazi sljedece formule za beta funkciju

A.
B.
C.
D.

xB(x, y + 1) = yB(x + 1, y) ;
B(x, y) = b(x + 1, y) + B(x, y + 1) ;
(x + y)B(x, y + 1) = yB(x, y) ;
B(x, y)B(x + y, z) = B(y, z)B(y + z, x) .

13.

Funkcije izvodnice. Bernoullijevi polinomi

Funkcije izvodnice

Neka je 0 regularna tocka analiticke funkcije f . Onda se ona moze rastaviti u red
potencija:


f (z) =
cn zn .
(1)
n=0

Na taj je nacin funkciji f pridruzen niz brojeva (cn ) . Vrijedi i obrat. Niz (cn ) ovom
formulom definira samo jednu funkciju f . (Svaka druga, prikazana pomocu istog reda,
podudara se s funkcijom f .)
Ova ideja pridruzivanja niza brojeva funkciji f , ili, bolje receno, generiranje niza
pomocu zadane funkcije koristi se u sljedecoj definiciji.
Funkcija izvodnica niza brojeva

Kazemo da je funkcija G(x) funkcija izvodnica niza (cn ) ako postoji prikaz


cn xn
G(x) =
.
(2)
n!
n=0

Tako na primjer, iz prikaza

ex =

n

x

n=0

n!

- iz
zakljucujemo da je ex funkcija izvodnica niza (cn = 1) . Takoder,



n!xn
1
xn =
=
1x
n!
n=0
n=0

13. FUNKCIJE

IZVODNICE .

BERNOULLIJEVI POLINOMI

1
funkcija izvodnica niza (cn = n!) .
1x
U formuli (2) u nazivniku se nalazi n! iz prakticnih razloga. Takav odabir konstante pokazao se najkorisnijim u razlicitim primjenama.
Ideja funkcije izvodnice moze se prosiriti i na generiranje niza funkcija. Definicija
je analogna prethodnoj:
zakljucujemo da je

Funkcija izvodnica niza brojeva

Kazemo da je funkcija G(x, s) funkcija izvodnica niza funkcija (hn (s)) ako
postoji prikaz


hn (s)xn
G(x, s) =
.
(3)
n!
n=0

Ove cemo definicije ilustrirati na primjeru Bernoullijevih brojeva i Bernoullijevih

polinoma.
Bernoullijevi brojevi

Bernoulijevi brojevi (Bn ) definiraju se pomocu funkcije izvodnice formulom


x
Bn xn
=
.
(4)
ex 1
n!
n=0
x
ima uklonjivi singu1
laritet u nuli i moze se razviti u Taylorov red. (Koliki je polumjer konvergencije tog
reda?)
Koeficijenti Taylorovog reda mogu se racunati pomocu derivacija funkcije izvodnice, jer vrijedi
Bn = G(n) (0).
Funkcija izvodnica Bernoullijevih brojeva G(x) =

Tako na primjer vrijedi

ex

B0 = 1

(racunajuci limes funkcije izvodnice), te






x
d
1
xex
 = 1.

B1 =
= x
x

x
2
dx e 1 x=0 e 1 (e 1( x=0
2
(ponovo treba izracunati limes neodredenog izraza).
Nekoliko prvih Bernoullijevih brojeva najlakse je odrediti rastavom funkcije u
Taylorov red neposrednim dijeljenjem. Nazivnik cemo prikazati u obliku reda i skratiti
razlomak:
x
1
x
=
=
2
3
4
2
x
e 1
x
x x
x
x
x3
x+
1+ +
+
+
+ ...
+
+ ...
2
6
24
2
6
24

13. FUNKCIJE

IZVODNICE .

BERNOULLIJEVI POLINOMI

Neposrednim dijeljenjem sad dobivamo

x x2
x3
x4
x
x2
x4
+
+
+
+ ... = 1 +

+ ...
2
6
24 120
2 12 720
1
,. . .
odakle zakljucujemo B0 = 1 , B1 = 12 , B2 = 16 , B3 = 0 , B4 = 30
Ovakvim nacinom racunanja ne mozemo lagano odrediti sljedece vrijednosti clanova ovog niza.
Promotrimo funkciju
1:1+

H(x) =

x
x  Bn xn

1
+
=
.
ex 1
2
n!
n=2

Za nju vrijedi
x
x
x
xex
1
1 =
1
2
1 ex
2
x + x(ex 1)
x
x
x
=
1 = x
x + = H(x).
x
e 1
2
e 1
2
Dakle, H je parna funkcija, pa u njezinom prikazu pomocu Taylorovog reda iscezavaju
svi neparni koeficijenti. Zato je B3 = B5 = . . . = 0 .
H(x) =

ex

Rekurzivna formula za Bernoullijeve brojeve

Teorem 1. Bernoullijevi brojevi zadovoljavaju sljedecu rekurzivnu formulu:
n 

j=0

B0 = 1,

n+1
Bj = 0,
j

n  1.

DOKAZ. Iskoristit cemo definiciju Bernoullijevih brojeva napisanu na nacin:




xk
x = (ex 1)
Bk
,
k!
k=0

rastaviti funkciju ex 1 u Taylorov red i pomnoziti redove zdesna:





xj+1
xk
x=
Bk
(j + 1)!
k!
j=0

j=0 k=0

k=0

Bk
xj+1+k
(j + 1)!k!

(stavimo j + k = n i grupirajmo pribrojnike kojima je taj zbroj stalan)

(5)

13. FUNKCIJE

IZVODNICE .

BERNOULLIJEVI POLINOMI





Bk
=
xn+1
(j
+
1)!k!
n=0 j+k=n

n 
  xn+1

n+1
=
.
Bk
k
(n + 1)!
n=0

k=0

Iz formule (5) lako se moze odrediti vrijednost Bernoullijevog broja Bn ako su

poznate prethodne vrijednosti clanova tog niza. Pri tom, dakako, treba uzeti u obzir da
su neparni koeficijenti pocevsi od treceg jednaki nuli.
Nekoliko prvih Bernoullijevih brojeva dao je u sljedecoj tablici
0

12
1
6
1
30
1
42
1
30
5
66
691
2730
76

2
4
6
8
10
12
14

1.000 000 000

0.500 000 000
0.166 666 667
0.033 333 333
0.023 809 524
0.033 333 333
0.075 757 576
0.253 113 553
1.166 666 667

Bernoullijevi se brojevi javljaju u mnogobrojnim primjenama, pri racunanju razlicitih suma i pri razvoju mnogih funkcija u Taylorov red. Tako na primjer, vrijedi


(1)n122n (22n 1)B2n 2n1
x3 2x5
+
+ ...+ =
x
tg x = x +
3
15
(2n)!
n=1

Bernoullijevi polinomi

Bernoullijevi polinomi Bn (s) definirani su pomocu funkcije izvodnice


xexs
xn
B
(s)
=
.
n
ex 1
n!
n=0

Teorem 2. Bernoullijevi polinomi imaju svojstva

1.

Bn (0) = Bn .

2.

Bn (1 s) = (1)n Bn (s) .

3.

Bn (s) = nBn1 (s) .

4.

Bn (s + 1) Bn (s) = nsn1 .

5.

Bn (s + h) =

n  

n
B (s)hnk ,
k k
k=0

B0 (s) = 1 .

(6)

13. FUNKCIJE

IZVODNICE .

BERNOULLIJEVI POLINOMI

Iz formule (6) ne vidi se na prvi pogled da su funkcije Bn (s) uistinu polinomi. Ta

tvrdnja slijedi iz teorema, na primjer iz svojstva 5.
DOKAZ.
1. Dovoljno je staviti s = 0 u definiciju Bernoulijevih polinoma.
2. Tvrdnja slijedi iz ovog racuna:


xn
xex(1s)
xex e(x)s
Bn (1 s) = x
= x
n!
e 1
e 1
n=0

(x)e(x)s
(x)e(x)s
=
1 ex
ex 1

n


(x)
xn
Bn (s)
(1)n Bn (s) .
=
=
n!
n!
n=0
n=0

3. Funkcija B0 (s) jednaka je vrijednosti funkcije izvodnice za x = 0 , pa je

B0 (s) = 1 i B0 (s) = 0 . Deriviranjem osnovne relacije po varijabli s , dobivamo


xexs
xn
Bn (s) ,
=
x
e 1
n!
n=0


x2 exs
xn 
xn+1

B
(s)
B
(s)
=
=
n
n
ex 1
n!
n!
n=1
n=0


xn+1
xn
=
(n + 1)Bn (s)
nBn1 (s) .
=
(n + 1)!
n!
n=0
n=1
Odavde slijedi tvrdnja.
4. Ponovo koristimo funkciju izvodnicu:


xn
xex(s+1)
xexs
xexs (ex 1)
[Bn (s + 1) Bn (s)] = x
x
=
n!
e 1
e 1
ex 1
n=0
= xexs = x


(xs)n

n=0

n=1

nsn1

n!

(n + 1)sn

n=0

xn+1
(n + 1)!

x
n!

5.

n=0

Bn (s + h)

xn
xexs
xex(s+h)
= x
= ehx x
n!
e 1
e 1


 


(hx)j
Bk (s) j j+k
xk
=
Bk (s)
=
hx
j!
k!
j!k!
j=0

k=0

(sumiramo po indeksima za koje je j + k = n)

j=0 k=0

13. FUNKCIJE

IZVODNICE .

BERNOULLIJEVI POLINOMI

 n

n  

n
n k x
=
.
B (s)h
k k
n!
n=0

k=0

Koeficijenti nekolicine Bernoullijevih polinoma dani su u sljedecoj tablici. Koeficijenti su napisani od slobodnog prema vodecem.
n/k
0
1
2
3
4
5
6
7
8
9 10
0
1
1 12
1
1
2
1
1
6
1
3
0
1
3
2 2
1
0
1 2
1
4 30
5
5
5
0 16
0

1
3
2
1
1
5
6
0

0
3
1
42
2
2
1
7
7
7
0
0

1
7
6
6
2
2
1
2
7
14
0
0 3
0
4
1
8 30
3
3
3
9
0 10
0
2
0 21
0
6

1
9
5
2
5
3
15
10
0

0
5
0
7
0
5
1
66
2
2
Tako na primjer, iz ove tablice citamo
1
5
5
B5 (x) = x + x3 x4 + x5 .
6
3
2
Primjer 1. Formula za sumiranje potencija prirodnih brojeva oduvijek je privlacila
paznju zaljubljenika u matematiku. Sljedece tri dobro su poznate:

1 + 2 + 3 + ... + n =

1
n(n + 1),
2

1
n(n + 1)(2n + 1),
6
1
13 + 23 + 33 + . . . + n3 = n2 (n + 1)2 ,
4
Dokazimo da opcenito vrijedi
1
[Bk+1 (n + 1) Bk+1 ].
1k + 2k + 3k + . . . + nk =
k+1
Formula se izvodi prema svojstvu 4. Dovoljno je zbrojiti relacije
12 + 22 + 32 + . . . + n2 =

Bk+1 (j + 1) Bk+1 (j) = (k + 1)jk

za sve j = 1, 2, . . . , n .
Tako na primjer, vrijedi
1
14 + 24 + 34 . . . n4 = [B5 (n + 1) B5 ]
5


1
5
1
5
=
(n + 1) + (n + 1)3 (n + 1)4 + (n + 1)5
5
6
3
2

13. FUNKCIJE

IZVODNICE .

BERNOULLIJEVI POLINOMI

Newtonova formula parcijalne integracije

Bernoullijevi polinomi javljaju se u mnogim primjenama. pokazat cemo koja je

njihova uloga pri sumiranju nekih redova i integriranju funkcija.
U izvodu sljedecih formula koristit cemo dokazana svojstva Bernoullijevih polinoma:
B1 (x) = B0 (x) = 1,
Bn (x) = nBn1 (x), n  1.
Izvest cemo numericku formulu za priblizno racunanje integrala

1
f (x) dx.
0

Koristimo svojstva Bernoullijevih polinoma i parcijalnu integraciju:

1
f (x) dx =
f (x)B0(x) dx =
f (x)B1(x) dx
0

1


= f (x)B1 (x) 
0

f  (x)B1 (x) dx

= f (1)B1(1) f (0)B1(0)
1
= [f (1) + f (0)]
2

1
0

1
0

f  (x)B1 (x) dx

f  (x)B1 (x) dx.

Nastavljajuci na isti nacin, koristenjem identiteta B1 (x) = B2 (x) dobivamo

1
1 1 
1 

f (x) dx = [f (1) + f (0)] [f (1)B2 (1) f (0)B2(0) +
f (x)B2 (x) dx.
2
2
2 0
0
U nastavku primjenjujemo istu tehniku, uvazavajuci da vrijedi
B2n (1) = B2n(0) = B2n ,
B2n+1(1) = B2n+1 (0) = 0,

n = 0, 1, 2, . . . ,
n = 1, 2, 3, . . . .

Dobivamo

1
N

1
1
f (x) dx = [f (1) + f (0)]
B2k [f (2k1)(1) f (2k1)(0)]
2
(2k)!
0
k=1

1
1
+
f (2N)(x)B2N (x) dx.
(2N)! 0
Ova se formula naziva EulerMaclaurinova formula.
Ako se promatra integral na intervalu [1, 2] , on se promjenom argumenta funkcije, f (x + 1) umjesto f (x) svodi na integral po intervalu [0, 1] . Formula ce ostati
identicna prethodnoj, s tim da se vrijednosti funkcje f i njezinih derivacija racunaju u
rubnim tockama novog intervala. Zato vrijedi sljedeca formula ( clanovi s derivacijama
u nutarnjim tockama ce se medusobno
skratiti):

13. FUNKCIJE

IZVODNICE .

BERNOULLIJEVI POLINOMI

Trapezna EulerMaclaurinova formula

Vrijedi sljedeci identitet:

n
1
1
f (x) dx = f (0) + f (1) + f (2) + . . . + f (n 1) + f (n)
2
2
0
N
 1

B2k [f (2k1)(n) f (2k1)(0)]

(2k)!
k=1

1
n 1

1
B2N (x)
f (2N)(x + m) dx.
+
(2N)! 0
m=0

Stirlingova formula

15.

Ortogonalni polinomi

Prostor L2(a, b; )

Neka je I interval (a, b) , a , b R te : I R+ neprekinuta pozitivna funkcija.

Nju cemo nazivati tezinska funkcija.
S L2 (a, b; ) , ili krace L2 () , oznacavamo prostor svih kvadratno integrabilnih
funkcija uz tezinu . Dakle, za funkciju f definiranu na intervalu [a, b] kazemo da
pripada tom prostoru ako vrijedi
 b
|f (x)|2(x) dx <
a

U ovom je prostoru definiran skalarni produkt formulom

 b
(f | g) =
f (x)g(x)(x) dx.

(1)

kazemo da je L2 (a, b; ) unitarni prostor.

Pripadna norma glasi
 b
1/2
2
f  =
|f (x)| dx
.
a

Udaljenost dviju funkcija u ovom prostoru racunamo na nacin

 b
1/2
2
d(f , g) = f g2 =
|f (x) g(x)| dx
.
a

Udaljenost d jest prikladna mjera za udaljenost funkcija u mnogim primjenama. Cinjenica da je ta udaljenost inducirana skalarnim produktom omogucava da se koriste
sva svojstva unitarnih prostora u proucavanju prostora funkcija opskrbljenog ovom
udaljenoscu.

15. ORTOGONALNI POLINOMI

Primjer 1. Pokazali smo da niz f n (x) = xn ne tezi uniformno, tj. po normi  

ka funkciji


f (x) =

0,
1,

0x1
x=1

Medutim,
vrijedi d2 (f n , f ) 0 , jer
 1

2
2
f n f 2 =
|f n (x) f (x)| dx =
0

Zato
d(f n , f ) =

1
0
2n + 1

1
0

x2n dx =

kad

1
.
2n + 1

n .

Za sistem funkcija w0 , w1 , w2 , . . . D(a, b) kazemo da je ortogonalan s tezinom

, ako vrijedi

 b
>0
za n = m
wn (x) wm (x) (x) dx
(2)
(wn | wm ) =
=
0
za n = m
a
Sistem polinoma 1 , x , x2 ,. . . cini bazu u prostoru L2 () . ta baza nije ortogonalna.
Npr., vrijedi
 b
3
(x | x ) =
x x3 (dx) > 0.
a

Gramm-Schmidtovim postupkom ortogonalizacije ta baza moze se zamijeniti sistemom polinoma Q0 , Q1 ,. . . , Qn . . . koji su ortogonalni na intervalu [a, b] , s tezinskom
funkcijom . Pri tom su polinomi Qk stupnja k .
Neka je Pk bilo koji polinom stupnja k . On se moze prikazati u obliku linearne kombinacije polinoma Q0 , Q1 , . . . , Qk . Kako je Qn okomit na sve polinome Qj ,
j < n , zakljucujemo da ce Qn biti okomit na po volji odabran polinom Pk , cim je
k < n . Dakle, Qn je okomit na prostor Pn1 .
uvjeti

U daljnjem cemo pretpostavljati da tezina zadovoljava sljedecu diferencijalnu

jednadzbu:
 (x)
(x)
=
(3)
(x)
(x)
uz uvjete

(a) (a) = (b) (b) = 0.

(4)

Ovdje su i polinomi (najvise) prvog, odnosno (najvise) drugog stupnja,

(x) = 0 + 1 x,

(x) = 0 + 1 x + 2 x2 .
Ukoliko je interval (a, b) beskonacan, ali i onda kad nije definirana u rubnim
tockama, uvjet (02) treba zapravo citati na nacin lim (x) (x) = 0 , slicno za desni
xa
kraj intervala.

15. ORTOGONALNI POLINOMI

Ako je strogo pozitivna funkcija, tada se mora ponistavati na krajevima intervala. Kako je to polinom drugog stupnja, on tada mora imati oblik A(x a)(x b)
- do na koeficijent normiranja A .
i odreden
Uvjete (01) i (02) nazivamo uvjeti.
Primjeri tezina

Opisimo sada najvaznije primjere ortogonalnih polinoma, koje cemo dobiti prikladnim izborom tezine .
LEGENDREOVI POLINOMI Pn . Definirani su na intervalu [a, b] = [1, 1] , uz tezinu (x) 1 . Tada je  (x) 0 . Da bi vrijedili uvjeti (01) i (02), dovoljno je uzeti
(x) = 0 , (x) = 1 x2 .

POLINOMI Tn . Ponovo je [a, b] = [1, 1] , uz te

zinu (x) =
C EBISEVLJEVI
2 1/2
(1 x )
. Vrijedi

x
x(x)
 (x) = 
=
,
2
3
1 x2
(1 x )
te je (x) = x , (x) = 1 x2 .
2

HERMITEOVI POLINOMI Hn . Uzmimo [a, b] = [, ] , (x) = ex . Vrijedi

 (x)
= 2x
(x)
i zato (x) = 2x , (x) 1 .
LAGUERROVI POLINOMI Ln . Definirani su na intervalu [a, b] = [0, ] , uz tezinu
(x) = ex . Zato je

 (x)
= 1
(x)
Polinom mora imati nul-tocku u ishodistu. Zato uzimamo (x) = x , (x) = x .

LAGUERROVI POLINOMI Lsn .

POOPCENI
Neka je s > 1 , [a, b] = [0, ] i (x) = xs ex . Tada je

 (x)
sx
=
(x)
x
i uzimamo (x) = s x , (x) = x . Uvjet s > 1 je nuzdan da bi bio zadovoljen
uvjet (2). Za s = 0 dobivamo Laguerrove polinome Ln .
Iskazimo ove velicine u jednoj tablici

15. ORTOGONALNI POLINOMI

Polinomi
Lagrangeovi

Oznaka
Pn

Interval
[1, 1]

sevljevi
Cebi

Tn

[1, 1]

Hermiteovi
Laguerrovi
Poopc.Laguerrovi

Hn
Ln
Lsn

[, ]
[0, ]
[0, ]

Tezina
1
1

1 x2
2
ex
ex
xs ex

(x)
0

(x)
1 x2

1 x2

2x
x
sx

1
x
x

Diferencijalna jednadzba

Pokazat cemo da svi ortogonalni polinomi zadovoljavaju linearnu diferencijalnu

jednadzbu drugog reda. Koeficijenti te jednadzbe ovise samo o tezini , odnosno o
- tu tezinu.
funkcijama (x) i (x) koji odreduju

Teorem 1. Neka je (Qn ) sistem polinoma, ortogonalnih s tezinskom funkcijom ,

koja zadovoljava -uvjete. Tada je Qn rjesenje diferencijalne jednadzbe

y + ( +  )y n[1 + (n + 1)2 ]y = 0

(5)

Ovdje smo, zbog kratkoce, pisali Qn ; umjesto (x)(x)Qn (x) i slicno. To

cemo koristiti i u nsatavku.
DOKAZ. Krenimo od integrala
 b

b

I=
[Qn ] xk dx = [Qn xk ]  k
a

xk1 Qn dx

Rabili smo parcijalnu integraciju. Prvi clan jednak je nuli, zbog uvjeta (02). Jos jedna
parcijalna integracija i koristenje istog uvjeta daje
 b
b

k 1
I = kx Qn  +k
Qn [  xk1
a

+  xk1 + (k 1)xk2 ]dx

 b
=k
Qn [  xk1 + xk1 + (k 1) xk2 ]dx.
a

Tu smo ponovo iskoristili (02), a unutar integrala smo zamijenili clan  sa , jer
zadovoljava (01).
Izraz u zagradi je polinom stupnja  k , buduci da je stupnja  2 , a stupnja  1 . Iskoristimo sada uvjet ortogonalnosti: Qn je okomit (uz tezinu ) na
sve polinome stupnja  n 1 . Zato je vrijednost ovog integrala jednaka 0 , cim je
k  n 1.

15. ORTOGONALNI POLINOMI

Izrazimo sad taj integral na drugi nacin:

 b
(Qn ) xk dx
0=I=
a


=


=

(  Qn +  Qn + Qn )xk dx

xk [ Qn + ( +  )Qn ]dx,

k = 0, 1, . . . , n1

(ponovo smo zamijenili  sa ). Iz ove relacije zakljucujemo: polinom Qn +

( +  )Qn je okomit na sve polinome stupnja  n 1 . Buduci da je to polinom
stupnja  n , on mora biti stupnja tocno n i mora biti proporcionalan polinomu Qn :
( +  )Qn + Qn = n Qn .
Odredimo nepoznatu konstantu proporcionalnosti n . U tu svrhu izjednacit cemo koeficijente uz vodecu potenciju xn u gornjoj jednadzbi. Oznacimo sa an vodeci
koeficijent polinoma Qn , Qn (x) = an xn + bn xn1 + . . . . Dobivamo
(1 + 22 )nan + 2 n(n 1)an = n an .
Odavde
i vrijedi

n = n(1 + (n + 1)2 )
Qn + ( +  )Qn n[1 + (n + 1)2 ]Qn = 0

s to je i trebalo pokazati.
Primjer 2. Iz poznatih vrijednosti polinoma (x) i (x) dobivamo sljedece diferencijalne jednadzbe za gore navedene klase ortogonalnih polinoma. Po formuli (03)
slijedi
Legendreovi polinomi

(1 x2 )y 2xy + n(n + 1)y = 0.

sevljevi polinomi
Cebi
(1 x2 )y xy + n2 y = 0.
Hermiteovi polinomi

y 2xy + 2ny = 0.

Laguerrovi polinomi
xy + (1 x)y + ny = 0.
Rodriguesova formula

- tezinskom funkcijom imaju i eksplicitni prikaz!

Ortogonalni polinomi, odredeni
Iako na prvi pogled neobican, taj je prikaz vrlo efikasan pri racunu s ortogonalnim
polinomima.

15. ORTOGONALNI POLINOMI

Rodiquesova formule
Teorem 2. Neka je (Qn ) sistem polinoma, ortogonalnih s tezinom koja zadovoljava uvjete. Tada vrijedi prikaz


1 dn
n
(x) (x)
Qn (x) = An
(6)
(x) dxn

U ovoj formuli, An je po volji uzeta konstanta (ortogonalni polinomi su uvijek

- do na multiplikativnu konstantu). Tu konstantu An odredujemo
odredeni
zavisno od
- bilo tako
nacina na koji z elimo normirati polinome. Obicno se ta konstanta odreduje
da se zada vodeci koeficijent polinoma Qn , bilo tako da se zada njegova vrijednost u
nekoj tocki.
DOKAZ. Krenimo od izraza
( n ) =  n + n n1 


= n1
+ n  = n1 ( + n  ).

Definirajmo polinom
Qn,1 := + n  .
To je polinom prvog stupnja za kojeg vrijedi
( n ) = n1 Qn,1 .
Na isti nacin mozemo definirati polinom Qn,k , stupnja k , formulom
( n )(k) =: nk Qn,k

(7)

Da bismo provjerili da je ova definicija dobra, tj. da je funkcija

( n )(k)
nk
zaista polinom stupnja k , izvest cemo rekurzivnu formulu koju zadovoljavaju ovako
definirane funkcije:
Qn,k =

n(k+1) Qn,k+1 := ( n )(k+1)

= [( n )(k) ] = [ nk Qn,k ]
=  nk Qn,k + (n k) nk1  Qn,k + nk Qn,k
= n(k+1) [ + (n k)  ]Qn,k + n(k+1) Qn,k
(Iskoristili smo pri tom relaciju  = ). Odavde, uz prenumeraciju indeksa,
Qn,k = [ + (n k 1)  ]Qn,k1 + Qn,k1
i vidimo da je Qn,k zaista polinom stupnja k (koristeci pri tom indukciju). Specijalno
je Qn,n polinom stupnja n . Za njega vrijedi
1
Qn,n = ( n )(n) = ( +  )Qn,n1 + Qn,n1 .

15. ORTOGONALNI POLINOMI

Pokazimo da je ovaj polinom okomit na sve polinome stupnja < n . Odatle ce

slijediti da je Qn,n proporcionalan polinomu Qn , dakle Qn = An Qn,n i time ce teorem
biti dokazan.
Dovoljno je pokazati da je Qn,n okomit na xk , za k = 0, 1, . . . , n1 . Parcijalna
integracija daje
 b
k
(Qn,n | x ) =
xk Qn,n dx
a


=

xk ( n )(n) dx

b

x  k

n (n1) k

= ( )
kako je po formuli

xk1 ( n )(n1)dx

b
b


( n )(n1)xk  = Qn,n1 xk  = 0,
a

zbog uvjeta, to prvi clan iscezava. Ponovimo parcijalnu integraciju k puta. Pri tom
svaki put iskoristimo relaciju i uvjet (5.2). Dobivamo
 b
(Qn,n | xk ) = (1)k k!
( n )(nk) dx
a

b

= (1) k!( n )(nk1)  = 0
k

ponovo zbog istog razloga, cim je k < n .

Time je teorem dokazan.
Oznacavat cemo u daljnjem
n (x) =
Q

1 dn
(x) (x)n
n
(x) dx

tako da ce n -ti ortogonalni polinom biti

n (x).
Qn = An Q
Primjer 3. Za vec prije promatrane c etiri klase polinoma, upravo izvedena Rodriguesova formula glasi

dn 
Pn (x) = An n (1 x2 )n
dx


dn 
1
Tn (x) = An 1 x2 n (1 x2 )n 2
dx

n 
x d
n x
Ln (x) = An e n x e
dx

n 
2 d
2
Hn (x) = An ex n ex
dx

15. ORTOGONALNI POLINOMI

Norma ortogonalnog polinoma

U slucaju k = n skalarni produkt (Qn,n | xk ) ne izcezava, vec omogucuje da

n . Ta je norma potrebna pri odredivanju
se odredi norma ortogonalnog polinoma Q
koeficijenata Fourierovog reda.
n :
Neka su 
an , 
bn vodeci koeficijenti polinoma Q
n (x) = 
Q
an xn + 
bn xn1 + . . .
Tada vrijedi
1 
(Qn | 
an xn )

an
1 
= (Q
an xn + 
bn xn1 + . . .)
n |

an
1  
= (Q
n | Qn ).

an
n ,
Oznacimo sa dn normu polinoma Q
n | Q
n ).
dn2 := (Q
n | xn ) =
(Q

Prema gornjem, vrijedi

n | xn ).
dn2 = 
an (Q

S druge strane, racunajuci ovaj skalarni produkt na nacin kao u Teoremu 5.2, dobivamo
 b
n | xn ) = (1)n n!
(x) (x)n dx.
(Q
a

Zato je
an n!
dn2 = (1)n


a

(x) (x)n dx.

(8)

Funkcija izvodnica

Funkcija izvodnica ortogonalnog sistema (Qn ) jest funkcija dviju varijabli (x, w)
koja ima prikaz oblika


Qn (x) n
(x, w) =
w.
n!
n=0

Pri tom tretiramo x kao parametar, a ovaj red priomatramo kao Taylorov red funkcije w
(x, w) . w je opcenito kompleksna varijabla i ovaj ce red konvergirati na
nekom krugu oko ishodista.
Odredimo oblik funkcije (x, w) za proizvoljan ortogonalni sistem {Qn } .
n
Zbog jednostavnosti cemo promatrati funkciju izvodnicu za sistem polinoma Q
definiran sa

n 
n (z) = 1 d (z) (z)n
(9)
Q
(z) dzn

15. ORTOGONALNI POLINOMI

tj. uz izbor An = 1 u Rodriguesovoj formuli (5.4). Nakon s to odredimo funkciju izvodn } ,

nicu za ovaj sistem, time je ujedno i odredena
funkcija izvodnica i za sistem {An Q
za razlicite izbore konstante normiranja An .
Promatrajmo jednadzbu po nepoznanici u
u z w (u) = 0
to jest
u z w(0 + 1 u + 2 u2 ) = 0.
Ukoliko je w 0 , rjesenje ove jednadzbe je u = z . Neka je sada w u nekoj malenoj
okolini nule. Tada ova kvadratna jednadzba ima dva rjesenja, jedno koje se nalazi blizu
tocke z , a drugo blizu tocke . Da naglasimo ovisnost tih rjesenja o parametru w ,
oznacimo ih sa

1 1 w (1 1 w)2 4w(0 w + z)2
u1,2 (w) =
.
2w2
Rjesenje koje se nalazi u okolini tocke z jest ono s predznakom . Izaberimo taj
predznak.
Za funkciju

1 1 w (1 1 w)2 4w(0 w + z)2
u(w) =
.
2w2
vrijedi u(0) = z (pokazi to!). To je analiticka funkcija u nekoj okolini tocke w = 0 .
Pomocu nje mozemo izraziti funkciju izvodnicu:
n } ortogonalni sistem definiran sas (5.7). Funkcija izvodTeorem 3. Neka je {Q
nica definirana formulom


Qn (z) n
(z, w) :=
w
n!
n=0

ima prikaz
(z, w) =

(u(w))
1

(z) 1 w  (u(w))

(10)

gdje je u(w) nul-tocka jednadzbe

u z w (u) = 0
koja se nalazi u okolini tocke u = z .
DOKAZ. Vrijedi, po Rodriguesovoj formuli


wn 
Qn (z)
(z, w) =
n!
n=0

1  wn dn ( n )
.
(z) n=0 n! dzn

(11)

10

15. ORTOGONALNI POLINOMI

Upotrebimo Cauchyjev teorem za prikaz n -te derivacije analiticke funkcje n :



(u) n (u)du
1  wn n!
(z, w) =
.

(z) n=0 n! 2 i C (u z)n+1

Tu je C Jordanova zatvorena krivulja koja sadrzi tocku z i nalazi se u podrucju analiticnosti funkcije n . Zamjenom poretka sumiranja i integracije imamo, za dovoljno
maleni |w|
n


(u)  w (u)
1
1
(w, z) =
du

(z) 2 i C u z
uz
n=0

(u)
1
1
1
du
=

w (u)
(z) 2 i C u z
1
uz

1
(u)du
1
=

.
(z) 2 i C u z w (u)
Ovaj cemo integral izracunati primjenom teorema o reziduumu. Unutar krivulje
C nalazi se samo jedan singularitet podintegralne funkcije. To je upravo pol prvog reda
koji odgovara nul-tocki u = u(w) jednadzbe (5.9), koja se nalazi u blizini tocke z .
Reziduum u toj tocki je
(u(w))
c1 =
.
1 w  (u(w))
Stoga je
(z, w) =

(u(w))
1
1
c1 =

.
(z)
(z) 1 w  (u(w))

a to smo i trebali dokazati

Sada cemo odrediti izvodncu za cetiri najvaznije klase ortogonalnih polinoma.
Izvodnica Legendreovih polinoma.
Osnovne relacije za Legendreove polinome:
[a, b] = [1, 1],

(x) = 0,

(x) = 1,

(x) = 1 x2 .

Jednadzba (05) glasi (sa x na mjestu z ):

wu2 + u (x + w) = 0,
sa rjesenjima


1
1 1 + 4xw + 4w2 .
2w

Ako je w malen, tada vrijedi 1 + 4xw + 4w2 1 + 2xw i izbor predznaka +

daje rjesenje blisko broju x :


1
1 + 1 + 4xw + 4w2 .
u = u(x, w) =
2w
u1,2 =

15. ORTOGONALNI POLINOMI

11

Po formuli (???) slijedi

(x, w) =

1
1 + 2wu(x, w)

P
n (x) n
1
=
w
n!
1 + 4wx + 4w2
n=0

(12)

Sada cemo odabrati konstantu normiranja An . Stavimo

(1)n 
Pn (x).
2n n!
Pokazat cemo poslije da je ova konstanta izabrana tako da vrijedi Pn (1) = 1 za
svaki n .
Zamijenimo w sa w/2 u formuli . Dobivamo


n (x) w
n 
1
P

=
=
Pn (x)wn .
n!
2
1 2wx + w2
n=o
Pn (x) :=

n=0

Dakle


1

=
Pn (x)wn .
1 2wx + w2
n=0

Uvrstimo sada x = 1 . Funkcija izvodnica i desna strana prelaze u:



1
wn =
Pn (1)wn
=
1w
n=0

n=0

te je Pn (1) = 1 za svaki n .
Rodriguesova formula za Legendreove polinome, uz ovaj izbor konstante normiranja glasi

(1)n dn 
2 n
Pn (x) = n
)
(1

x
.
(13)
2 n! dxn
Izvodnica Hermiteovih polinoma.
Za Hermiteove polinome vrijedi
[a, b] = [, ],
(x) = 2x,
Jednadzba (???) glasi

(x) = ex ,
(x) = 1.

uxw=0

s jednoznacnim rjesenjem u = u(x, w) = x + w . Po (???), funkcija izvodnica glasi

2
1
(x, w) = x2 e(x+w)
e


n (x) n
2
H
= e2xww =
w.
n!
n=0

12

15. ORTOGONALNI POLINOMI

n (x) i zamijenimo u gornjoj formuli w sa w :

Stavimo Hn (x) := (1)n H
2

e2wxw =


n (x)
H

n!

n=0

Dakle
2

e2wxw =

n!


(w)n =

wn .

=
(x)
Hn


Hn (x)

n=0

n!

wn

Uvrstavajuci tu konstantu normiranja, Rodriguesova formula glasi

n
2 d
2
Hn (x) = (1)n ex n ex .
dx
Izvodnica Laguerrovih polinoma.
Poopceni Laguerrovi polinomi definirani su s vrijednostima

(14)

(15)

[a, b] = [0, ],
(x) = ex ,
(x) = s x,
(x) = x.
Zato jednadzba (???) u slucaju poopcenih Laguerrovih polinoma glasi
u x wu = 0
s rjesenjem
x
u = u(x, w) =
.
1w
Odavde, po relaciji (???) dobivamo izvodnicu
x
s
x
1 w
e
2 x
x e
1w
(x, w) =

1w


xw
sn (x) n
L
1
1 w
e
=
w.
=
(1 w)s+1
n!
n=0
sn (x) .
Konstantu normiranja An cemo odabrati da bude jednaka 1 . Dakle, Lsn (x) = L
Dobivamo


xw
1
Lsn (x) n
1 w
e
=
(16)
w.
(1 w)s+1
n!
n=0
Rodriguesova formula:

dn n+s x

x e
.
dxn
Za s = 0 dobivamo Laguerrove polinome Ln , s funkcijom izvodnicom


xw
1
Ln (x) n

e 1 w =
w .
1w
n!
Lsn (x) = xs ex

n=0

i Rodriguesovom formula:
Ln (x) = ex

d n n x

x e
.
dxn

(17)

15. ORTOGONALNI POLINOMI

13

sevljevih polinoma.
Izvodnica Cebi

Kod Cebisevljevih polinoma imamo

[a, b] = [1, 1],
1
(x) =
,
1 x2
(x) = x,

(x) = 1 x2 .
Jednadzba (5.9) se podudara s odgovarajucom jednadzbom u slucaju Lagrangeovih
polinoma. Medutim,
formula (5.8) je znatno kompliciranija. Zato funkciju izvodnicu
sevljevih polinoma izvodimo na nacin objasnjen u 3.
Cebi
Slicna situacija je i s Rodriguesovom formulom.
Izaberimo konstante normiranja
n!
An = (1)n 2n
.
(2n)!
Uz ovakav izbor ce vrijediti Tn (1) = 1 . za svaki n . Time dobivamo Rodriguesovu
formulu

1
2n n! 
dn 
(18)
Tn (x) = (1)n
1 x2 n (1 x2 )n 2
(2n)!
dx
koja je, za razliku prema drugim ortogonalnim polinomima, u ovom slucaju od minorne
sevljevi polinomi imaju vrlo jednostavan eksplicitni prikaz, koji
vaznosti. Naime, Cebi
glasi
Tn (x) = cos(n arc cos x).
(19)
a kojeg smo pokazali u 3, koristenjem rekurzivne relacije. Na osnovu njega dobivamo
i funkciju izvodnicu


1 wx
=
Tn (x)wn .
(20)
1 2wx + w2
n=0

Moramo spomenuti da pri koristenju formula o ortogonalnim polinomima u literaturi treba izvjesna doza opreza, posto ovdje izabrane konstante normiranja nisu
istovjetne u svim udzbenicima i prirucnicima. Moguce izmjene se dadu lako napraviti,
stoga je uvijek potrebno usporediti pocetne definicije ortogonalnih polinoma.
Rekurzivna relacija

Neka je {Qn } ortogonalni sistem s tezinskom funkcijom koja zadovoljava uvjete. Pokazati cemo da taj sistem zadovoljava izvjesnu rekurzivnu relaciju koja nam
omogucuje da znajuci polinome ciji je stupanj < n izracunamo jednostavno i polinom
stupnja n .
Krenimo od polinoma xQn (x) . Njegov je stupanj n + 1 i mozemo ga prikazati u
obliku linearne kombinacije
xQn (x) = c0 Qn+1 (x) + c1 Qn (x) + c2 Qn1 (x) + . . .
(21)
buduci da polinomi Q0 , Q1 , Qn+1 cine bazu u prostoru Pn+1 . Nadalje, znamo da je
Qn okomit na prostor Pn1 svih polinoma stupnja  n 1 . Zato vrijedi, specijalno
(Qn | xQk ) = 0, cim je k < n 1,

14

15. ORTOGONALNI POLINOMI

jer je tada xQk (x) polinom stupnja  n 1 . Prema tome, vrijediti ce i

 b
(xQn | Qk ) =
xQn (x)Qk (x)(x)dx
a


=

Qn (x) xQk (x)(x)dx = (Qn | xQk ) = 0

cim je k < n 1 . Po relaciji dobivamo

(xQn | Qk ) = c0 (Qn+1 | Qk ) + c1 (Qn | Qk ) + . . .
+ cnk+1 (Qk | Qk ) + . . .
(22)
= cnk+1 (Qk | Qk )
Ostali su skalarni produkti jednaki nuli, zbog ortogonalnosti. Medutim, i ovaj preostali
izraz jednak je nuli za k < n 1 . To je moguce samo ako vrijedi cnk+1 = 0 za
k < n 1 . Odavde slijedi da je u relaciji (???) ispunjeno c3 = c4 = . . . = 0 . Prema
tome, u toj relaciji preostaju samo tri clana:
xQn (x) = c0 Qn+1 (x) + c1 Qn (x) + c2 Qn1 (x).
(23)
i to ce biti oblik trazene rekurzivne formule.
Preostaje nam odrediti nepoznate konstante c0 , c1 i c2 .
Oznacimo u tu svrhu vodece koeficijente triju uzastopnih polinoma u formuli
(tagbr0), na nacin
Qn (x) = an xn + bn xn1 + . . .
Qn+1 (x) = an+1 xn+1 + bn+1 xn + . . .
Qn1 (x) = an1 xn1 + bn1 xn2 + . . .
Uvrstimo ove polinome u (tagbr0) i usporedimo koeficijente uz dvije najvece
potencije, xn+1 i xn . Koeficijenti uz xn+1 glase
an = c0 an+1
te je
an
c0 =
.
an+1
Koeficijenti uz xn su bn = c0 bn+1 + c1 an . Odavde
bn c0 bn+1
bn
bn+1
=

.
c1 =
an
an
an+1
Preostaje nam odrediti koeficijent c2 . Izveli smo u (tagbr1):
c2 (Qn1 | Qn1 ) = (xQn | Qn1 ) = (Qn | xQn1 ) = (Qn | an1 xn + . . .).
Neispisani dio je polinom stupnja n 1 , na kojeg je Qn ortogonalan. Zato,
c2 (Qn1 | Qn1 ) = (Qn | an1 xn ) = an1 (Qn | xn )
an1
an1
=
(Qn | an xn ) =
(Qn | an xn + . . .).
an
an
Ovdje (na mjesto tockica) mozemo dodati bilo koji polinom stupnja n1 . Izabrati
cemo bas ostatak polinoma Qn :
an1
c2 (Qn1 | Qn1 ) =
(Qn | Qn ).
an

15. ORTOGONALNI POLINOMI

Dakle,
c2 =

15

an1 (Qn | Qn )
an1 dn2
,
=
an (Qn1 | Qn1 )
an dn21

gdje je dn norma polinoma Qn .

Time smo dokazali
Teorem 4. Ortogonalni polinomi {Qn } zadovoljavaju rekurzivnu relaciju

xQn (x) =

an
Qn+1 (x) +
an+1


bn bn+1

Qn (x)
an an+1

2
dn
an1
+
Qn1 (x)
dn1
an

()

Nul-tocke ortogonalnih polinoma

U mnogim primjenama od osnovne s vaznosti nul tocke ortogonalnih polinoma. U

sljedecem teoremu cemo dokazati neke osnovne cinjenice o karakteru tih nul-tocaka.
Teorem 5. Neka je n  1 . Sve nul-tocke polinoma Qn su realne razlicite i leze
unutar intervala [a, b] .

DOKAZ. Dokazimo najprije da realne nul tocke ne mogu biti visestruke. Pretpostavimo
obratno: x0 je visestruka realna nul-tocka. Tada je
Qn (x)
Rn2 (x) :=
(x x0 )2
polinom stupnja n 2 . On je stoga okomit na Qn . Medutim,
vrijedi
 b
2
Qn (x)
(Qn | Rn2 ) =
(x)dx > 0
2
a (x x0 )
jer je podintegralna funkcija pozitivna. Time smo dobili kontradikciju. Stoga su sve
realne nul-tocke jednostruke.
Na slican nacin cemo pokazati da realnih nul-tocaka ima n te da sve leze unutar
intervala [a, b] .
kad bi ih bilo manje, recimo x1 , . . . , xk , ( k < n ), tada bismo mogli napisati
Qn (x) = (x x1 ) (x xk )Rnk (x).
Tu je Rnk polinom stupnja n k koji nema realnih nul-tocaka unutar intervala [a, b]
i stoga je na tom intervalu stalnog znaka. Nadalje, polinom Qn je okomit na polinom
Qn (x)
= (x x1 ) (x xk ) , jer je ovaj stupnja k < n . Stoga,
Rnk (x)
 b 2
Qn (x)
Qn
(Qn |
)=
(x)dx = 0
R n k
a Rnk (x)
s to je ponovo kontradikcija, jer je podintegralna funkcija stalnog znaka na [a, b] .

16

15. ORTOGONALNI POLINOMI

Primjer 4. Polinomi Jacobija Izbor tezine (x) = (1 x) (1 + x) daje

 (x)
( + )x
=
(x)
1 x2
i odavde

(x) = ( + )x
(x) = 1 x2
( , )

Pripadne polinome zovemo Jacobijevi polinomi i oznacavamo sa Pn (x) . Izbor

sevljeve
= = 0 daje Legendreove polinome Ln . Za = = 12 dobivamo Cebi
1
polinome Tn , a = = 2 Cebisevljeve polinome druge vrste Un . Izbor = 12 ,
= 12 daje Gegenbauerove polinome Cn .

16.

Fourierov red po ortogonalnim sustavima

Neka je (n ) ortogonalni skup u unitarnom vektorskom prostoru X . Ako se f
moze prikazati u obliku


f =
cj j
j=1

tada vrijedi
(f | k ) =

cj (j | k ) = ck (k | k )

j=1

tj.

(f | k )
.
k 2

(1)


(f | j )
j .
j 2
j=1

(2)

ck =
Tako dobivamo
f =

Red (3.5) naziva se Fourierov red funkcije f po ortogonalnom sistemu (n ) , a

koeficijenti cj se nazivaju Fourierovi koeficijenti.
Primjer 1. Niz 12 , cos x, sinx, . . . , cos nx, sin nx, . . . c ini ortogonalni skup uz


skalarni produkt (f | g) =

f (x)g(x) dx . Fourierov red za funkciju f glasi

a0 
(ak cos kx + bk sin kx) .
+
f (x) =
2
k=1

Kako je  12 2 = /2 ,  cos k 2 = cos2 kx dx = =  sin k 2 , to Fourierovi
koeficijenti glase

(cos k | f )
1
=
cos kx f (x) dx
ak =
 cos k 2


(sin k | f )
1
=
sin kx f (x) dx
bk =
 sin k 2

18

16. FOURIEROV

n

Konacne sume oblika

nalnim funkcijama.

k=1

RED PO ORTOGONALNIM SUSTAVIMA

ak k zvati cemo polinom ntog stupnja po ortogo-

Problem. Neka je (
n ) ortogonalan sistem. Odredi koeficijente a1 , . . . , an tako
da polinom ntog stupnja n1 ak k najbolje aproksimira zadanu funkciju f X .
Drugim rijecima, moramo odrediti koeficijente a1 , . . . , an tako da udaljenost

d(f , n1 ak k ) bude najmanja moguca, pri cemu je udaljenost d zapravo udaljenost
d2 izvedena iz skalarnog produkta u X . Imamo


n
n
n
n






2
2
d(f ,
ak k ) = f
ak k  = f
ak k  f
ak k
k=1

k=1

= (f | f )


n

k=1

k=1



n
n
n
 
 



ak k  f (f |
ak k ) +
ak k 
aj j

k=1

= (f | f ) 2
= f 2 2

n


k=1

ak (k | f ) +

k=1
n


ak ck k 2 +

k=1

= f 2

n


 f 2

k=1

k=1

(j | k )

j,k=1
n


a2k k 2

k=1

c2k k 2 +

k=1
n


n


n


(ak ck )2 k 2

k=1

c2k k 2 .

k=1

Mozemo zakljuciti sljedece:

1) Ova je udaljenost najmanja kad je ak = ck .

2) Uvijek vrijedi n1 c2k k 2  f 2 .
Time smo pokazali
Teorem 1. Fourierov red (5) ima svojstvo da najbolje aproksimira funkciju f , za
svaki n je udaljenost
n

f
ak k ||2
k=1

(f | k )
.
k 2
Nadalje, za koeficijente ck Fourierovog reda vrijedi Besselova nejednakost

najmanja, ukoliko je ak = ck =

k=1

c2k k 2  f 2 .

16. FOURIEROV

19

RED PO ORTOGONALNIM SUSTAVIMA

Do
sada smo pokazali: ako se neka funkcija f dade napisati u obliku reda
1 ck k po ortogonalnom sistemu (k ) , tada se koeficijenti ck tog reda ran 1
1
cunaju formulom ck =
(f | k ) i polinom
(f | k ) k najbolje
1
2
 
k 2
aproksimira funkciju f . Preostaje odgovoriti na sljedeci

Problem. Kada se funkcija f moze napisati u obliku reda 1 ck k ?

f =

Primjer 2. Ako je (k ) siromasan skup, to ne

ce biti moguce uvijek napraviti. Npr.

{sin kx} je ortogonalan skup. Medutim,
kako je
bk sin kx uvijek
 neparna funkcija,
to se niti jedna parna funkcija ne moze napisati u obliku f (x) = bk sin kx .

Neka je X unitaran prostor. Kazemo da je ortogonalan skup (n )


a) baza u X , ako se svaka funkcija f X moze napisati u obliku f = 1 ck k i
pri tom vrijedi
n

f
xk k  0
kad n ;
k=1

b) zatvoren, ako za koeficijente Fourierovog reda vrijedi Parsevalova jednakost

n

c2k k 2 = f 2 ;
k=1

c) potpun, ako je svaka funkcija koja je okomita na sve funkcije k identicki jednaka
nuli (osim mozda u konacno mnogo tocaka).
Teorem 2. Neka je (k ) ortogonalan sistem u L2 (a, b) .

ekvivalentne
1) (k ) je baza.
2) (k ) je zatvoren.
3) (k ) je potpun.

Slijedece su tvrdnje

sevjevi polinomi
Cebi

sevljevih polinoma definiran je formulom

Niz (Tn ) Cebi
Tn (x) = cos n(arc cos x).
Ovom su formulom uistinu definirani polinomi. Stavimo t := arc cos x . Tada je
x = cos t i Tn (x) = cos nt . Znamo da se cos nt uvijek moze prikazati u obliku
polinoma po cos t . Npr.
T0 (x) = cos 0 t = 1
T1 (x) = cos t = x
T2 (x) = cos 2t = cos2 t sin2 t
= 2 cos2 t 1 = 2x2 1
T3 (x) = cos 3t = cos3 t 3 cos t sin2 t
= 4 cos3 t 3 cos t = 4x3 3x

20

16. FOURIEROV

RED PO ORTOGONALNIM SUSTAVIMA

sevljevi polinomi zadovoljavaju rekurzivnu formulu, koju cemo

itd. Opcenito, Cebi
izvesti iz identiteta
cos(n + 1)t + cos(n 1)t = 2 cos t cos nt .
Supstitucija t = arc cos x daje
Tn+1 (x) = 2x Tn (x) Tn1 (x) , n  1,
T0 (x) = 1,
T1 (x) = x.
sevljevih polinoma
Iz rekurzivne formule lako dobivamo nekoliko prvih Cebi
T0 (x) = 1
T1 (x) = x
T2 (x) = 2x2 1
T3 (x) = 4x3 3x
T4 (x) = 8x4 8x2 + 1
T5 (x) = 16x5 20x3 + 5x
T6 (x) = 32x6 48x4 + 18x2 1
..
.
*

Sistem (Tn ) Cebisevljevih polinoma ortogonalan je na intervalu [1, 1] s tezin1

skom funkcijom (x) =
. Vrijedi naime
1 x2


 1
dx
cos(n arc cos x) cos(m arc cos x)
= x = cos t
1 x2
1
 0
sin t dt
=
cos nt cos mt
1 cos2 t

=
cos nt cos mt dt = nm
2
0
po poznatim relacijama o ortogonalnosti trigonometrijskih funkcija.
sevljevih polinoma iznosi:
Odavde vidimo da norma Cebi
2
T0 2 = ,
Tn 2 = , n  1.

Fourierov red funkcije f po ortogonalnom sustavu (Tn ) glasi

f (x) = c0 T0 (x) + . . . + cn Tn (x) + . . . ,

1 1 f (x)

c0 =
dx
1 1 x2

2 1 f (x) Tn (x)

cn =
dx, n  1 .
1
1 x2

16. FOURIEROV

21

RED PO ORTOGONALNIM SUSTAVIMA

Ovi se integrali racunaju supstitucijom x = cos t , jer je tada Tn (x) = cos nt . Tako
gornje formule prelaze u

1
c0 =
f (cos t)dt,
0

2
cn =
f (cos t) cos ntdt
0

T0

T1

1
T2
T4
T3

sevljevih polinoma. Primijeti da su ekstremi svih tih

Sl. 16.1. Graficki prikaz prvih nekoliko Cebi
polinoma po apsolutnom iznosu jednaki 1

sevljevim polinomima funkciju

Zadatak 1. Razvij u Fourierov red po Cebi

f (x) =

 Vrijedi


f (cos t) =

0, 1  x  0
x, 0 < x  1

0,
/2  t  ,
cos t, 0  t  /2.

22

16. FOURIEROV

i zato
c0 =

2
cn =

1
=

/2

/2

cos t dt =

RED PO ORTOGONALNIM SUSTAVIMA

1
,

cos t cos nt dt

/2 


cos(n + 1)t + cos(n 1)t dt



1 sin 2 (n + 1) sin 2 (n 1)
=
+

n+1
n1
n
n 
 cos n
cos
1
2 cos 2
2
2
=

=
. 
n+1
n1
n2 1
Ova formula vrijedi za n > 1 . Shvativsi n kao parametar koji tezi ka 1 (granicni
prelaz je opravdan!), ili pak pomocu direktne integracije, dobivamo

n
n
cos
sin
2
2
2
2
2 = 1.
c1 = lim 2
= lim
n 1 n 1
n 1
2n
2
Za n  1 dobivamo
c2n+1 = 0
c2n =
Dakle,

2 (1)n+1
(2n)2 1

f (x) =

 2 (1)n+1
1
1
T0 (x) + T1 (x) +
T2n (x) .

2
4n2 1
n=1

*
1

- svim polinomima stupnja n s vodecim

Tn (x) ima svojstvo da medu
2n1
koeficijentom 1 najmanje odstupa od nule na intervalu [1, 1] . Maksimalno odstu1
panje tog polinoma je n1 i ono se dostize u n + 1 tocki. Pokazimo kako se to
2
sevljevih polinoma koristi u postupku teleskopiranja reda potencija.
svojstvo Cebi
Polinom

Zadatak 2. Odredi polinom stupnja 4 koji najmanje odstupa od polinoma P(x) =

x6 , na intervalu [1, 1] .
- svim polinomima stupnja 6 , s vodecim koeficijentom 1 , najmanje od
 Medu
1
T6 (x) . Vrijedi
nule odstupa polinom 32
1
32

T6 (x) =
=

6
4
2
1
32 (32x 48x + 18x
9 2
1
x6 32 x4 + 16
x 32

1)

16. FOURIEROV

RED PO ORTOGONALNIM SUSTAVIMA

23

9 2
1
Zbog toga polinom Q(x) = 32 x4 16
x + 32
najmanje odstupa od polinoma P(x) = x6 .
Polinom Q mozemo dobiti na jos jedan nacin, koji bolje opisuje postupak aproksimiranja funkcije s njenim Fourierovim redom. Prikazimo u tu svrhu x6 pomocu
sevljevih polinoma (vidi Tablicu 2.1).
Cebi
1
(10 + 15 T2 + 6 T4 + T6 )
x6 = 32
a zatim zanemarimo clan sa T6 :
1
x6 32
(10 + 15 T2 + 6 T4 )


1
= 32
10 + 15(2x2 1) + 6(8x4 8x2 + 1)

3
2

x4

9
16

x2 +

1
32

Zadatak 3. Odredi polinom c etvrtog stupnja koji dobro aproksimira funkciju

f (x) = cos x na intervalu [1, 1] .

 Funkciju f mozemo aproksimirati Taylorovim polinomom stupnja 4 :

x2
x4
cos 1
+
2
24
Pri tom je ucinjena pogreska koja iznosi
cos(5) ( ) x5
(1, 1)
,
5!

i manja je od 1/5! = 0.0083 . Zelimo

li postici vecu tocnost, aproksimirati cemo
funkciju f Taylorovim polinomom veceg stupnja:
x2
x4
x6
cos x 1
+
+
2
24 720
sevljevih polinoma polinomom cevtra zatim polinom x6 aproksimiramo pomocu Cebi
tog stupnja, kao u proslom zadatku:
R4 =

x6
Tako dobivamo

1
32 (1

18x2 + 48x4 ) .

x2
x4
1 1
+

(1 18x2 + 48x4 )
2
24 720 32
= 0.99996 0.49922 x2 + 0.03958 x4
Ucinjena pogreska je manja od
1 1
1
1 1
R6 +
|T6 | <
+
= 0.00024 .
720 32
7! 720 32
Jos vecu tocnost postizemo ako dodamo i clan
x8
1
1
=
(35T)0 + 56T2 + 28T4 + T8 )
8!
40 320 128
1
1
(35T0 + 56T2 + 28T4 )

40 320 128
1
1
(7 112x2 + 224x4 )

40 320 128
cos x

24

16. FOURIEROV

RED PO ORTOGONALNIM SUSTAVIMA

Tada cemo imati

cos x 0.9999580 0.4992405 x2 + 0.0396267 x4
Ucinjena pogreska je sada sigurno manja od
1
1
|T6 | +
(8|T6 | + |T8 |) + R8 < 0.000048 
720 32
40320 128

sevljevih polinoma pomocu polinoma x  xn i obratne veze.

Tablica 2.1. Prikaz Cebi

T0
T1
T2
T3
T4
T5
T6
T7
T8
T9
T10

1
1
1
1
1
1
1

1
x
x2
x3
x4
x5
x6
x7
x8
x9
x10

x
1
3
5
7
9

x2
2
8
18
32
50
T0
1

1
2
1
4
1
8
1
16
1
32
1
64
1
128
1
256
1
512

x3

x4

4
20
56
120

T1
1

112

160

432

400
T2

T3

x7

32

64

256

576

1120
T5

x8

T6

T7

128
1280
T8

T9

x9

256

T10

10

1
5

15
35

35

T4

x6

1
4

10

1
6

21
56

126
126

16

48

3
3

x5

28
84

210

1
7

1
8

36
120

1
9

45

1
10

x10

512

16. FOURIEROV

RED PO ORTOGONALNIM SUSTAVIMA

25

16.1. GrammSchmidtov postupak ortogonalizacije

Neka je f 0 , f 1 , . . . , niz linearno nezavisnih funkcija. Taj sistem mozemo zamijeniti sistemom ortogonalnih funkcija w0 , w1 , . . . , na ovaj nacin:
w0 := f 0 ,
(f 1 | w0 )
w0 ,
w1 := f 1
w0 2
..
.
(f n | w0 )
(f n | wn1 )
...
w n 1 ,
(3)
wn := f n
2
w0 
wn1 2
..
.
tj. wn := f n Sn1 (f n ) . Da je ovaj sistem zaista ortogonalan, lako provjeravamo
indukcijom. Vrijedi
(f 1 | w0 )
(w1 | w0 ) = (f 1 | w0 )
(w0 | w0 ) = 0
w0 2

Neka je k < n . Pretpostavimo da je (wj | wk ) = 0 za sve j < n , j = k . Zelimo

pokazati da vrijedi i (wn | wk ) = 0 . Mnozeci relaciju (??) skalarno s funkcijom wk
dobivamo
n 1

(f n | wj )
(wn | wk ) = (f n | wk )
(wj | wk )
wj 2
j=0
(f n | wk )
(wk | wk ) = 0.
wk 2
Ovaj postupak zamijenjivanja niza f 0 , f 1 , . . . , sistemom ortogonalnih funkcija
naziva se Gramm-Schmidtov postupak ortogonalizacije.
Primijetimo jos da se wn dade prikazati u obliku linearne kombinacije funkcija
f 0 , f 1 , . . . , f n . Nadalje, zbog ortogonalnosti, funkcije w0 , w1 ,. . . , wn su linearno
nezavisne. Stoga ce sistem {w0 , w1 , . . . , wn } razapinjati isti prostor kaoi i prvobitni
sistem {f 0 , f 1 , . . . , f n .
= (f n | wk )

*
Od narocite vaznosti u matematickoj fizici (i numerickoj matematici) su sistemi
ortogonalnih polinoma.
Neka je P vektorski prostor svih polinoma, promatranih na intervalu [1, 1] .
Istaknimo u njemu sljedece polinome
f 0 (x) = 1 ,
f 1 (x) = x ,
f 2 (x) = x2
..
.

26

16. FOURIEROV

RED PO ORTOGONALNIM SUSTAVIMA

Tada se svaki polinom f (x) = an xn + . . . + a1 x + a0 moze napisati u obliku

f = an f n + . . . + a1 f 1 + a0 f 0 . Kazemo da smo polinom f rastavili po bazi (f n )
u prostoru P . Medutim,
taj sistem nije ortogonalan na intervalu [1, 1] . Vrijedi npr.

(f 1 | f 3 ) =

x x3 dx =

2
.
5

Sistem ortogonalnih polinoma mozemo dobiti od sistema 1 , x2 ,. . . s pomocu

GrammSchmidtovog postupka ortogonalizacije, uz pogodno odabranu tezinsku funkciju.
Stavimo
P0 (x) = 1
P1 (x) = x .
1
Vrijedi (P0 | P1 ) = 1 x dx = 0 . Polinom P2 potrazimo u obliku: P2 (x) =
ax2 + bx + c . Tada mora biti

(P2 | P0 ) =

(ax2 + bx + c)dx = 23 a + 2c = 0 = a = 3c

(P2 | P1 ) =

(ax3 + bx2 + cx)dx = 23 b = 0 .

Dobili smo P2 (x) = c(3x2 + 1) . Konstantu c cemo izabrati tako da bude P2 (1) = 1 .
Dobivamo
P2 (x) =

3 2 1
x .
2
2

Nastavimo ovakav postupak s polinomom P3 (x) = ax3 + bx2 + cx + d . Dobiti cemo:

P3 (x) =

5 3 3
x x,
2
2

itd. Na ovaj nacin dobivamo sistem (Pn ) polinoma koji su ortogonalni na intervalu
[1, 1] , uz tezinsku funkciju (x) 1 . Polinom Pn naziva se nti Legendreov
polinom.
Na sljedecoj slici su prikazani grafovi prvih nekoliko Legendreovih polinoma.

16. FOURIEROV

27

RED PO ORTOGONALNIM SUSTAVIMA

P0

P2

P1

P3

1
P4

Sl. 16.2. Grafovi prvih nekoliko Legendreovih polinoma. Svi oni prolaze tockom (1, 1) , imaju
sve nul tocke realne. Primjeti da nul tocke polinoma Pn razdvajaju nul tocke polinoma Pn+1

le:

Legendreovi se polinomi mogu zadati eksplicitno, pomocu Rodriguesove formuPn (x) =


1
dn  2
(x 1)n .
n
n
2 n! dx

(4)

Koristenjem tog prikaza pokazati cemo da su polinomi Pn i Pm zaista ortogonalni

za n = m . Pri tom cemo koristiti tzv Leibnitzovu formulu za derivaciju viseg reda
produkta dviju funkcija:
n   k

dn
n d f d n k g
(f

g)
=

.
(5)
n
k dxk dxnk
dx
k=0

Pokazati cemo da vrijedi

 1
1

Pn (x)Pm (x)dx = nm

2
.
2n + 1

(6)

Neka je n = m . Mozemo pretpostaviti da je n > m . Da bismo dokazali ortogonalnost polinoma Pn i Pm , dovoljno je pokazati da vrijedi
 1
xk Pn (x)dx = 0,
k = 0, 1, . . . , n 1.
1

28

16. FOURIEROV

RED PO ORTOGONALNIM SUSTAVIMA

Koristeci prikaz (??) i uzastopnu parcijalnu integraciju, imamo

 1
 1
dn 
1
k
In =
x Pn (x)dx = n
xk n (x2 1)n ]dx
2 n! 1 dx
1
 1
 1
n 1 
n 1
[(x2 1)n ]
k
1 k d
2
n 
k 1 d
(x

1)

x
dx.
= n x

2 n! dxn1
2n n!
dxn1
1

Funkcija (x 1) ima nul tocke +1 i 1 , kratnosti n . Stoga derivacija reda n 1

ima u tim tockama (jednostruke) nul-tocke, te prvi dio u gornjoj formuli iscezava.
Uzastopna parcijalna integracija nakon k koraka daje

(1)k k! 1 dnk [(x2 1)]
In =
dx
2n n!
dxnk
1
1
(1)k k! dnk1 [(x2 1)n ] 
=
 =0
2n n!
dxnp1
1
cim je n k 1  0 , tj k < n .
Ako je pak k = n , integral nije jednak nuli:

(1)n n! 1 2
In =
(x 1)n dx.
2n n!
1
Satvimo ovdje x = 1 2t :
In =

(1)n
2n
n

(2t)n (2 2t)n 2dt

n+1

= (1) 2


0

(1 t)ntn dt.

Ponovna nterostruka parcijalna integracija daje



 1
tn+1 1
n
n
n+1
n
n1 n+1
In = (1) 2

(1 t)
t dt
(1 t)
n + 1 0 n + 1 1
 1
n!
= . . . = (1)n 2n+1 (1)n
t2n dt
(n + 1) (2n) 1
=

2n+1 n!
1
2
2n (n!)2

.
(n + 1) (2n) 2n + 1
2n + 1 (2n)!

Ovim smo izracunali normu Legendreovog polinoma:

 1
 1
2
2
Pn (x) dx =
Pn (x) [an xn + . . .]dx
dn =
1

= an

= an In =

Pn (x) xn dx
1 (2b)!
2
2n (n!)2
2

=
.
2n (n!)2 2n + 1 (2n)!
2n + 1

16. FOURIEROV

29

RED PO ORTOGONALNIM SUSTAVIMA

Primjer 3. Izracunaj prvih nekoliko koeficijenata u razvoju funkcije

f (x) =

1,
1,

1  x  0
0<x1

u red po Legendreovim polinomima.

 Fourierov red funkcije f po Legendreovim polinomima ce imati oblik
f (x) = c0 P0 (x) + . . . + cn Pn (x) + . . .
a koeficijente cn cemo racunati na nacin

2n + 1 1
f (x) Pn (x) dx
cn =
2
1

  0
 1
2n + 1
=
Pn (x) dx +
Pn (x) dx .

2
1
0
Za parni n polinom Pn je parna, a za neparni n neparna funkcija. (Iz rekurzivnih relacija se lako vidi da P2n sadrzi samo parne potencije, a P2n+1 samo neparne potencije.)
Zato vrijedi
 1
 0
n
Pn (x) dx = (1)
Pn (s) ds.
1

Odavde
cn =

0,
(2n + 1)

Prema tome,


c1 = 3
c3 = 7

Dobili smo

f (x) =

3
2

3
1
2 (5x
1

..
.

Pn (x) dx ,

x dx =


c5 = 11

n paran,

n neparan.

3
2

3x) dx =

5
1
8 (63x

7
8

70x3 + 15x) dx =

P1 (x) 78 P3 (x) +

11
16

11
16

P5 (x) + . . .

Nekoliko prvih Fourierovih polinoma (aproksimacija funkcije f ) su:

S1 (f ) =
S3 (f ) =

3
2 x
3
5
16 (7x

+ 9x)
1
S5 (f ) =
(693 x5 1050 x3 + 525 x )
128
..
.

30

16. FOURIEROV

RED PO ORTOGONALNIM SUSTAVIMA

Na slici 16.3 nacrtane su dobivene aproksimacije. 

-1

-1

Sl. 16.3.

Zadatak 4. Razvij u red po Legendreovim polinomima funkciju

f (x) =

0, 1  x  0,
x, 0 < x  1.

-1

Sl. 16.4.

 Vrijedi
f (x) =

cn Pn (x),

n=0

2n + 1
cn =
2

2n + 1
f (x)Pn(x)dx =
2
1


0

xPn (x)dx.

16. FOURIEROV

31

RED PO ORTOGONALNIM SUSTAVIMA

Da bismo izracunali ovaj integral, upotrebit cemo Rodriguesovu formulu. Parcijalna integracija daje:

2n + 1 1
cn =
xPn (x)dx
2
0
 1

dn 
1
2n + 1
x n (x2 1)n dx
n
=
2
2 n! 0
dx

 1  1 dn1 
 
n 1 
2n + 1
d
2
2
n

= n+1
x n1 (x 1) 
(x 1) dx
n 1
2 n!
dx
0 dx
0

 
 1 
2n + 1 dn1  2
d n 2  2
n 
n 
(x 1) 
= n+1
n2 (x 1) 
,
2 n! dxn1
dx
x=1
0

d n 1  2
n
(x
u tocki x = 1 izracunat cemo
(za n  2 ). Vrijednost izraza

1)
dxn1
primjenom Leibnitzove formule za derivaciju produkta:


n 1 k


d n 1 
d [(x 1)n ] dnk1 [(x + 1)n ] 
n
n 

(x 1) (x + 1)  =
 = 0
dxn1
dxk
dxnk+1
x=1
x=1
k=0

jer je


dk [(x 1)n ] 
n k
 = n(n 1) (n k + 1) (x 1)
dxk
x=1






= 0,
x=1

za k < n .
(Mozemo zakljucivati i ovako: tocka x = 1 je nul-tocka kratnosti n polinoma
x
(x2 1)n , pa je nul-tocka kratnosti 1 za njegovu derivaciju reda n 1 .)
Dakle,
 
2n + 1 dn2  2
n 
cn = n+1 n2 (x 1) 
.
2 n! dx
x=0
Vrijedi
n  

d n 2  n
d n 2  2
n
(1)nk x2k
(x
=

1)
k
dxn2
dxn2
k=0


n
 n
dn2 (x2k )
(1)nk
=
.
k
dxn2
k=0

Za neparne n > 1 ovaj polinom ima samo neparne potencije i uvrsten u tocki 0 daje
vrijednost 0 . Zato je c2n+1 = 0 , za sve n  1 .

3 1
1
xP1 (x)dx = .
c1 =
2 0
2

32

16. FOURIEROV

RED PO ORTOGONALNIM SUSTAVIMA

Ako je n paran, n = 2m ,


2m 
2m2 2k 

2m
(x ) 
2mk d
(1)
k
dx2m2 x=0
k=0


2m
d2m2 (x2m2 )
(1)m+1
=
m1
dx2m2


2m
(1)m+1 (2m 2)!
=
m1
te je


2n
4n + 1
c2n = 2n+1
(1)n+1 (2n 2)!
2
(2n)! n 1


(1)n+1 (4n + 1) 2n
= 2n+2
, n  1;
2
n(2m 1) n 1

1 1
1
x dx = .
c0 =
2 0
4
Dakle




(1)n+1 (4n + 1) 2n
1 1
P2n (x)
f (x) = + x +
4 2
22n+2 n(2n 1) n 1
n=1

3
13
1 1
5
+ x + P2 (x) P4 (x) +
P6 (x) + . . . 
4 2
16
32
256
*

Zadatak 5. Gramm-Schmidtovim postupkom ortogonaliziraj funkcije

f 0 (x) = 1 , f 1 (x) = x , f 2 (x) = x2 ,

na intervalu [0, 1] , uz tezinsku funkciju (x) = x .

f 3 (x) = x3

 Racunat cemo ortogonalan niz (wn) po formuli . Izracunajmo potrebne skalarne produkte i norme.
w0 (x) = f 0 (x) = 1,
 1
2
w0  =
x dx = 12 ,
0


(f 1 | w0 ) =
Zato
w1 (x) = f 1 (x)

x 1 x dx = 13 .

(f 1 | w0 )
w0 (x) = x
w0 2

1
3
1
2

1 = x 23 ,

16. FOURIEROV

33

RED PO ORTOGONALNIM SUSTAVIMA

Da bi odredili w2 , racunamo

w1  =


(f 2 | w0 ) =

(x 23 )2 x dx =


(f 2 | w1 ) =

x2 1 x dx =

1
36 ,

1
36 ,

x2 (x 23 ) x dx =

1
30 .

i odavde
w2 = f 2 (x)

(f 2 | w0 )
(f 2 | w1 )
w0 (x)
w1 (x)
2
w0 
w1 2
1
4
1
2

= x2

1
30
1
36

(x 23 ) = x2 65 x +

3
10 ,

Jos jedan krug racunanja

w2 2 =


0


(f 3 | w0 ) =


(f 3 | w2 ) =


(f 3 | w1 ) =

(x2 65 x +

3 2
10 ) x dx

1
600 ,

x3 1 x dx = 15 ,
x3 (x 23 ) x dx =
x3 (x2 65 x

1
30 ,

3
10 ) x dx

1
350 ,

i ponovo po dobivamo
w3 (x) = x3
= x3

1
5
1
2
12
7

1
30
1
36

x2 + 56 x

(x 23 )
4
35

1
350
1
600

 2 6
x 5x+

3
10

. 

Zadatak 6. U svakom koraku GrammSchmidtovog postupka ortogonalizacije,

najteze je izracunati wn 2 . Dokazi sljedecu korisnu formulu:

wn 2 = f n 2

(f n | w0 )2
(f n | wn1)2
...
.
2
w0 
wn1 2

34

16. FOURIEROV

 Vrijedi
wn 2 = (wn | wn ) =

RED PO ORTOGONALNIM SUSTAVIMA



n 1
n 1


(f n | wi ) 
(f n | wj )
fn

f
 n
wi 2
wj 2
i=0

j=0

n 1
n 1


(f n | wi )
(f n | wj )
(f n | f n )
(wi
|
f
)

(f n | wj )
n
2
wi 
wj 2
i=0

n 1 
n 1

i=0 j=0

j=0

(f n | wi )(f n | wj )
(wi | wj )
wi 2 wj 2

Kako vrijedi (wi | wj ) = ij wj 2 , to dobivamo

wn 2 = (f n | f n ) 2

n 1
n 1

(f n | wj )2  (f n | wj )2
+
wj 2
wj 2
j=0

= (f n | f n )

n 1

j=0

j=0

(f n | wj )2
.
wj 2

Na primjer, u proslom Zadatku moramo umjesto integrala

 1

2
3
x2 65 x + 10
(w2 | w2 ) =
xdx
0

izracunati samo


(f 2 | f 2 ) =

x4 x dx =

1
6

i iskoristiti vec od prije poznate vrijednosti:

(w2 | w2 ) =

1
16
1
2

1
900
1
36

1
. 
600

Rademacherov sistem

Uz klasicne ortogonalne sisteme, sastavljene od klasa lijepih, beskonacnodiferencijabilnih funkcija poput sinusoida ili polinoma, vazni su i ortogonalni sistemi
sasvim drukcijih svojstava, koje sacinjavaju diskontinuirane funkcije. Jedan od tih
sistema je i Rademacherov sistem.
Definirajmo niz funkcija {rn } na intervalu [0, 1] na nacin
0<x<1
r0 (x) = 1,

1,
0 < x < 12
r1 (x) =
1
1,
2 <x <1

1,
0 < x < 14 , 24 < x < 34
r2 (x) =
1
2 3
1,
4 < x < 4, 4 < x < 1

16. FOURIEROV

35

RED PO ORTOGONALNIM SUSTAVIMA

itd. U tockama prekida neka je rk (x) = 0 .

Vrijednost funkcije rk u tocki x (0, 1) mozemo napisati i na ovaj nacin: prikazimo broj x (0, 1) u binarnom obliku. Ako se na k -tom mjestu nalazi broj 1 ,
stavimo rk (x) = 1 , a ako se na tom mjestu nalazi broj 1 , stavimo rk (x) = 1 .
Tako npr. u tocki x = 0,011101 . . . vrijedi r0 (x) = 1 , r1 (x) = 1 , r2 (x) = 1 ,
r3 (x) = 1 , r4 (x) = 1 , r5 (x) = 1 , r6 (x) = 1 , itd.
Slika ?? prikazuje prvih nekoliko Rademacherovih funkcija.

r0

r1

r2

-1

-1

r3

-1

Sl. 16.5. Rademacherove funkcije

Zadatak 7. Pokazi da {rn } c ini ortonormirani sistem, uz uobicajeni skalarni produkt prostora L2 (0, 1) .

 Neka je m > n . Neka je In bilo koji od 2n intervala na kojima je rn konstantna

(i iznosi +1 ili 1 ). Tada je


rn (x)rm (x)dx = 1
rm (x)dx.
In

In

Kako je m > n , to funkcija rm poprima na intervalu In vrijednosti +1 ili 1 ,

na svakom od 2mn dijelova na koje se raspada taj podinterval. Funkcija rm ce imati
vrijednost +1 na polovini tih podintervala, te 1 na preostaloj polovini. Zato je

rm (x)dx = 0
In

te je


0

S druge strane je

2 

n

rn (x)rm (x)dx =

In

k=1


0

rn (x)2 dx =

rn (x)rm (x) = 0

1
0

1 dx = 1,

te je {rn } ortonormirani sistem. 

Zadatak 8. Funkciju f (x) = x razvij u red po Rademacherovom sistemu.

36

16. FOURIEROV

RED PO ORTOGONALNIM SUSTAVIMA

 Kako je {rn } ortonormirani sistem, to ce Fourierov red glasiti


(f | rn )rn .
f =
n=0

Nulti koeficijent dobivamo iz

(f | r0 ) =

x 1 dx = 12 .

Pri racunanju ostalih koeficijenata koristimo prikaz

j 1 j

rn (x) = (1)j1 ,
x
,
, j = 1, 2, . . . , 2n .
2n 2n
Zato je
 1
2n  j/2n

(f | rn ) =
f (x)rn (x)dx =
x (1)j1 dx
0

2


(1)

j 1 1

j=1

1
22n+1

(j1)/2n

j=1
n

j2

j 1
2 
2n

2

(1)j1 (2j 1)
j=1

1
[1 3 + 5 7 + . . . (2n 1)]
22n+1
1
1
= 2n+1 [(2) 2n1 ] = n+1
2
2
=

Dobili smo:

f (x) =

 1
1

rn (x). 
r 0 n=1 2n+1