5.

RAVNINSKA TEORIJA ELASTINOSTI

5.1 Postavka problema i osnovne jednadbe
5.1.1 Uvodna razmatranja
Opi problem odreivanja raspodjele pomaka, deformacija i naprezanja u tijelu proizvoljna oblika koje je
proizvoljno optereeno i uvreno nije ni do danas rijeen egzaktno. Dodue, postoje mnoga teorijski
zanimljiva i u praksi korisna rjeenja posebnih problema. Mogue je, meutim, nai eksperimentalnim ili
numerikim metodama priblina rjeenja velikog broja problema sa zadovoljavajuom tonou. Posebno je
uspjena metoda konanih elemenata.

2
Sloenost problema analize naprezanja nastaje zbog toga to za odreivanje est komponenata
naprezanja imamo na raspolaganju samo tri diferencijalne jednadbe ravnotee (2.20). Uvoenjem tri uvjeta
kompatibilnosti deformacije (3.14) i est jednadbi Hookeova zakona (4.25) dolazimo do zatvorenog sustava
od 12 jednadbi s 12 nepoznanica: 6 komponenata naprezanja i 6 komponenata deformacije. Tri od ovih 12
jednadbi su parcijalne diferencijalne jednadbe prvog reda, a tri su parcijalne diferencijalne jednadbe drugog
reda. Osim toga potrebno je zadovoljiti i rubne uvjete. Ako su rubni uvjeti zadani preko naprezanja, ovaj
sustav jednadbi zadovoljava. Meutim, ako su na povrini tijela ili jednom njenom dijelu zadani pomaci, broj
jednadbi poveava se na 15 jer se osim navedenih jednadbi moraju upotrijebiti jo i Cauchyjeve jednadbe
(3.9) koje povezuju pomake i deformacije. U navedenom sustavu diferencijalnih jednadbi javlja se 15
zavisnih varijabli i tri nezavisne varijable (prostorne koordinate x , y , z ). Ako se razmatraju dinamiki
problemi, javlja se i etvrta nezavisna varijabla vrijeme t .

5.1.2 Temeljne jednadbe ravninske teorije elastinosti

Ograniit emo se samo na razmatranje statikih ravninskih problema kod kojih su volumenske sile
zanemarivo male ili jednake nuli. Takoer emo razmatrati samo probleme u kojima su rubni uvjeti zadani

3
preko naprezanja. U tom sluaju preostaje samo est nepoznanica: x , y , xy , x , y , i xy za ije
odreivanje imamo na raspolaganju slijedee tri skupine jednadbi:
a) jednadbe ravnotee

y xy
x xy

0,

0 .
x y
y x

(5.1)

b) uvjet kompatibilnosti deformacije

2
2
2 x y xy

.
y2 x2 x y

(5.2)

c) Hookeov zakon

x 1 x y ,
E

xy

2 1
xy .
E

y 1 y x ,
E

(5.3)

4
Dakle, imamo zatvoren sustav od est jednadbi sa est nepoznanica. ak i ovako pojednostavljen problem
bilo bi vrlo teko rijeiti u opem obliku. Rjeavanje ovog sustava jednadbi svest emo na rjeavanje jedne
parcijalne diferencijalne jednadbe etvrtog reda. Postupit emo na sljedei nain: dvostrukim deriviranjem
(5.3) dobivamo

2 y
2 x 1 2 x
,

y 2 E y 2
y 2

2 y 1 2 y
2 x

x 2 E x 2
x 2

2 xy 2(1 ) 2 xy

.
x y
E x y

(5.4)

Derivirajmo prvu jednadbu (5.1) po iksu, a drugu po ipsilonu, pa emo dobiti

2 xy
2 x
,

x y
x2

2 xy
2 y
,

x y
y2

to uvrteno u treu jednadbu izraza (5.4), daje

5
2
2 xy
1 2 x y

x y
E x 2
y 2

(5.5)

Ako sada izraz (5.5) i prve dvije jednadbe izraza (5.4) uvrstimo u uvjet kompatibilnosti (5.2), a zatim
pokratimo s E , dobit emo

2 x 2 y
2 y 2 y
2 x
2 x

(
1

2
x2
y2
y2
x2
x2

odnosno
2
2
2 x y 2 x y

0.
x2 x2 y2 y2

Taj izraz moemo napisati u obliku

2
2
2
( y ) 0 .
y2 x
x

(5.6)

6
Izraz (5.6) sadri u sebi uvjete ravnotee kao i uvjet kompatibilnosti i esto se naziva uvjet kompatibilnosti

izraen preko naprezanja. Izraz (5.6) moemo pomou Hamiltonovog diferencijalnog operatora prikazati
jednostavnije. Naime, Hamiltonov operator u pravokutnim koordinatama ima oblik

i j ,
x
y
pa je skalarni produkt operatora samim sobom dan formalno izrazom

2
2
.
2 2
x y2

(5.7)

Pomou (5.7) izraz (5.6) prelazi u

2 ( x y ) 0 .

(5.8)

Budui da je prema (2.16) x y I1 , (5.8) postaje

2 I1 0 ,

gdje je

(5.9)

7
I1 x y ,

(5.10)

prva invarijanta tenzora naprezanja.

5.1.3 Airyjeva funkcija naprezanja

Ako naprezanje izvedemo iz funkcije ( x, y ) , prema sljedeem izrazu

2
,
y2

2
,
x2

xy

2
x y

(5.11)

jednadbe ravnotee bit e automatski zadovoljene. Jedini uvjet koji se za sada postavlja na funkciju ( x, y )
jest da je u zadanom podruju neprekinuta i tri puta derivabilna po x i y . Ova se funkcija naziva Airyjeva
funkcija naprezanja po britanskom astronomu G. B. Airy koji ju je prvi upotrijebio 1862. Naprezanja
odreena pomou (5.11) ne moraju biti, a najee i nisu rjeenja nekog realnog problema. Naime, iako iz nje
izvedena naprezanja zadovoljavaju uvjete ravnotee (5.1), ona ne moraju zadovoljiti i uvjet kompatibilnosti
(5.2). Na temelju (5.11) imamo

x y

2 2

2 ,
2
2
x y

(5.12)

to uvrteno u (5.8) daje

2 ( x y ) 2 2 0 ,

odnosno

4
4
4

0.
x4
x 2 y 2 y 4

(5.13)

Diferencijalna jednadba (5.13) naziva se biharmonijska diferencijalna jednadba. Funkcije koje

zadovoljavaju tu diferencijalnu jednandbu nazivaju se biharmonijske funkcije.

5.1.4 Rubni uvjeti

Funkcija ( x, y ) mora zadovoljiti ne samo diferencijalnu jednadbu (5.13) nego i rubne uvjete koji mogu biti
zadani na tri naina:

9
1. Na itavom rubu zadano je optereenje (naprezanje).
2. Na itavom rubu zadani su pomaci.
3. Na jednom dijelu ruba zadani su pomaci, a na preostalom rubu optereenje.
Mi emo razmatrati samo prvi sluaj. Pravokutne koordinate koriste se pri analizi naprezanja u dijelovima koji
su omeeni ravnim rubovima. Koordinatni sustav treba birati, kad je to mogue, tako da su koordinatne osi
paralelne rubovima.

10
Slika 5.1 Rubni uvjeti a) rub je paralelan s osi

x b) rub je paralelan s osi y,

c) rub stoji koso prema koordinatnim osima

Ako je rub paralelan s osi x (slika 5.1a), rubni uvjeti glase

2
qy ,
x2

xy

2
qx .
x y

(5.14)

Kad je rub paralelan s osi y (slika 5.1b), tada rubni uvjeti glase

2
x
qx ,
y2

xy

2
qy .
x y

(5.15)

U sluaju kosog ruba, prema slici 5.1.c, na temelju ravnotee trokutastog elementa moemo dobiti

x d y xy d x qx d s ,

y d x xy d y q y d s .

Ako obje gornje jednadbe podijelimo s d s i uzmemo u obzir da je d x / d s sin i d y / d s cos , dobit
emo

x cos xy sin qx , y sin xy cos q y ,

(5.16)

11
gdje je kut koji vanjska normala ini s osi x prema slici 5.1c. Pomou (5.11) izraz (5.16) prelazi u

2
2
cos

sin qx ,
y2
x y
2
2
sin

cos q y .
x2
x y

(5.17)

Budui da konstante elastinosti ne ulaze niti u diferencijalnu jednadbu (5.13), niti u rubne uvjete,
raspodjela naprezanja ne ovisi o tim konstantama, odnosno o vrsti materijala. Ovo ima dalekoseno znaenje
u eksperimentalnoj analizi naprezanja, npr. u fotoelasticimetriji gdje je materijal modela razliit od materijala
originalne konstrukcije.

12

Slika 5.2 Jednostruko i viestruko povezani modeli a)b)c) Raspodjela naprezanja ne ovisi o elastinim konstantama d)
Raspodjela naprezanja ovisi o elastinim konstantama

Dublja analiza, u koju ovdje neemo ulaziti, pokazala bi da ovo vrijedi samo za jednostruko suvislo
povezana podruja, tj. modele koji su omeeni samo s jednom zatvorenom rubnom krivuljom, kao na slici
5.2a. Ako je podruje viestruko suvislo, onda raspodjela naprezanja ne ovisi o elastinim konstantama ako je
vanjsko optereenje u ravnotei po svakom zatvorenom rubu, kao na slici 5.2a, b i c. Meutim, ako sile po

13
svakoj zatvorenoj konturi nisu u ravnotei, kao na slici 5.2d, raspodjela naprezanja ovisi o Poissonovom
koeficijentu.

5.2 Rjeenje pomou polinoma u pravokutnim koordinatama

5.2.1 Uvod
Svrha ovog kratkog izlaganja primjene polinoma u ravninskoj teoriji elastinosti jest dvostruka. S jedne strane
rijeit emo niz primjera optereenja nosaa na savijanje koje moemo rijeiti pomou nauke o vrstoi.
Usporedbom rezultata nauke o vrstoi i teorije elastinosti moi emo procijeniti tonost i primjenljivost
izraza nauke o vrstoi. S druge strane rijeit emo niz teorijski interesantnih i za praksu korisnih primjera
koje inae ne bismo mogli rijeiti metodama nauke o vrstoi. Pri rjeavanju konkretnih zadataka zapravo
emo uglavnom samo verificirati ve postojea rjeenja. Neposredno iznalaenje rjeenja izlazi izvan okvira
ovog kratkog izlaganja.
Navest emo nekoliko polinoma razliitih stupnjeva. Indeks uz oznaku oznaava stupanj polinoma.

14

2 C20 x 2 C11 xy C02 y 2 ,

3 C30 x3 C21 x 2 y C12 xy 2 C03 y3 ,

(5.18)

4 C40 x 4 C31 x3 y C22 x 2 y 2 C13 xy3 C04 y 4 .

Polinomi drugog i treeg stupnja zadovoljavaju jednadbu (5.13). Da bi polinomi etvrtog i viih stupnjeva
zadovoljavali diferencijalnu jednadbu (5.13), njihovi koeficijenti moraju zadovoljiti neke dopunske uvjete.
Tako za polinom etvrtog reda vrijedi

4
24C40 ,
x4

4
4C22 ,
x2 y2

4
24C04 ,
y4

to uvrteno u (5.13) daje 24C40 8C22 24C04 0 . Prema tome, da bi polinom etvrtog stupnja bio
biharmonijska funkcija, njegove konstante trebaju zadovoljiti uvjet

C22 3(C40 C04 ) .

(5.19)

15

5.2.2 isto savijanje prizmatinog tapa

Na slici 5.3 prikazan je prizmatian tap pravokutnog poprenog presjeka. tap je na krajevima optereen
spregovima M z . Funkcija naprezanja koja e dati rjeenje ovog problema glasi

C03 y 3 .

(5.20)

Slika 5.3 isto savijanje prizmatinog tapa

Prema (5.11) komponente naprezanja dane su izrazima

16

2
6 C03 y ,
y2

(a)

2
0,
x2

(b)

xy

2
0
x y

(c)

Konstantu C03 odredit emo iz rubnih uvjeta. Rubni uvjeti glase:

za y h / 2 ,

y 0 ,

za x l / 2 ,

xy 0 .

xy 0 ,

(d)
(e)

Raspodjela naprezanja x na lijevom i desnom kraju tapa nije u uvjetima zadatka strogo definirana.
Znamo samo da je rezultirajua normalna sila N jednaka nuli i da se naprezanja x reduciraju na spreg M z .
Prema tome, ovaj dio rubnog uvjeta glasi

17
h/ 2

N x dy 0 ,

(f)

h/ 2

h/ 2

M z x y d y .

(g)

h/ 2

Uvjeti su (d) i (e) ispunjeni, jer su prema (b) i (c) y i xy identino jednaki nuli. Ako uvrstimo (a) u
(f), uvjerit emo se da je i ovaj uvjet zadovoljen. Napokon, ako (a) uvrstimo u (g), dobit emo
h/ 2

M z 6C03

2
y d y 6C03

h/ 2

h3
.
12

(h)

Odavde je C03 2 M z / h3 to uvrteno u (a), daje

12 M z
y.
h3

U Nauci o vrstoi I 1 izveli smo izraz (9.42) koji pri istom savijanju oko osi z daje

(5.21)

18

Mz
y.
Iz

(5.21a)

Budui da je za b = 1, I z h3 / 12 , izrazi koje daje nauka o vrstoi i teorija elastinosti u potpunosti se

podudaraju.

5.2.3 Konzola optereena silom na kraju

Na slici 5.4a prikazana je konzola koja je na slobodnom kraju optereena silom F . Pretpostavit emo
rjeenje za funkciju naprezanja u obliku

C11xy C13xy 3 ,

(5.22)

19

Slika 5.4 Konzola optereena silom na kraju a) konzola b) raspodjela posminog optereenja na kraju c) odreivanje statikog
momenta presjeka

20
pa je prema (5.11)

2
6 C13 xy ,
y2

(a)

2
0,
x

(b)

xy

2
C11 3C13 y 2 .
x y

(c)

Rubni uvjeti u ovom sluaju glase:

za y h / 2 ,
za x = 0 ,

y 0,

x 0,

xy 0 ,

(d)

h/2

Qy

xy

dyF.

(e)

h / 2

Na temelju (b) vidimo da je prvi uvjet (d) uvijek ispunjen. Ako u (a) uvrstimo x = 0 , bit e zadovoljen
i prvi uvjet (e). Na temelju (c) i drugog uvjeta (e) imamo

21

3
C11 C13h 2 0 .
4

(f)

Kad uvrstimo (c) u drugu jednadbu (e), dobit emo

h/2

(C

11

C13 y 2 ) d y F ,

h / 2

odnosno

C11h C13

h3
F .
4

(g)

Istovremeno rjeavanje jednadbi (f) i (g) daje

3F
Fh 2
,
C11

2 h
8I z

C13

2F
F
.

3
h
6I z

gdje je I z h3 / 12 . Kao i u prethodnom primjeru uzima se da je b = 1. Kad ove vrijednosti uvrstimo u (a) i
(c), dobit emo

22

Fxy M z

y,
Iz
Iz

(5.23)

xy

Fh 2 Fy 2
F b h2

y2 .
8I z 2 I z bI z 2 4

(5.24)

Prema slici 5.4.c vidimo da statiki moment osjenanog dijela presjeka oko osi y iznosi

h
h
b h2

S z b y y / 2 y 2 .
2 4
2
2

Budui da je Qy F , moemo izraz za xy napisati u obliku

xy

Qy S z
bI z

(5.24a)

Ovaj se izraz podudara s izrazom (9.9) koji smo izveli u Nauci o vrstoi I [1] s tom razlikom to su
osi y i z meusobno zamijenjene. Izraz (5.24) pokazuje da posmino naprezanje ne ovisi o koordinati x te

23
da se po visini mijenja po zakonu parabole drugog reda. Prema tome, izrazi (5.23) i (5.24) vrijede strogo
samo ako je sila F kontinuirano raspodijeljena po rubu x = 0 , kako je prikazano na slici 5.4b.
Ako sila F djeluje na gornjem rubu u toki A , odnosno na donjem rubu u toki B , rubni uvjeti na
kraju x = 0 nisu ispunjeni. Meutim, prema St. Venantov principu (vidi Nauka o vrstoi I str. 137), u
presjecima dovoljno udaljenim od ruba x = 0 , sva tri sluaja optereenja dat e gotovo ista naprezanja.
Tonija analiza pokazala bi da se presjeci x > h mogu smatrati dovoljno udaljenim.

5.2.4. Greda na dva oslonca optereena jednoliko kontinuirano

U dva prethodna primjera upoznali smo se s pojedinostima rjeavanja nekih ravninskih problema teorije
elastinosti pomou Airyjeve funkcije naprezanja. Pri daljnjem rjeavanju ispustit emo neke pojedinosti, u
prvom redu odreivanje konstanti integracije. Provjeravat emo zadovoljava li predloena funkcija naprezanja
jednadbu 4 = 0 , odnosno zadovoljavaju li naprezanja izvedena iz te funkcije rubne uvjete.
Greda na dva oslonca raspona l i visine h optereena je jednoliko kontinuirano prema slici 5.5a. Za
ovaj sluaj odabrat emo Airyjevu funkciju naprezanja u obliku

24

q 1 3 2 3 2
1
3
1
h x h l xy h 2 y 3 h 2 x 2 y l xy 3 x 2 y 3 y 5 .
3
h 4
4
10
4
5

Derivacije te funkcije su

2 q 1 3 3 2
3 h h y 2 y 3 ,
2
x
h 2
2

4
12q y
3 ,
2
2
x y
h

4
0,
x4

4 24q y

.
y4
h3

(5.25)

25

Slika 5.5 Greda na dva oslonca optereena jednoliko kontinuirano a) zadana greda
b) raspodjela naprezanja na lijevom kraju c) raspodjela naprezanja x i y

26
Kad se te derivacije uvrste u biharmonijsku jednadbu (5.13), dobit e se identitet, to znai da funkcija
(5.25) jest biharmonijska. Naprezanja izvedena iz ove funkcije glase

2 q 3 2
h 6l x 6 x 2 4 y 2 y ,
y 2 h3 5

2 q 1 3 3 2
h h y 2 y 3 ,
x 2 h3 2
2

xy

(5.26)

2
q 3
3
6q l
h2

3 h 2l h 2 x 3l y 2 6 xy 2 3 x y 2 .
x y
h 4
2
4
h 2

Na gornjem i donjem rubu ( y h / 2) naprezanja trebaju zadovoljiti slijedee uvjete:

y ( x, h / 2) q ,

y ( x,h / 2) 0 ,

xy ( x, h / 2) xy ( x,h / 2) 0 .

(a)
(b)

27
Lako se moemo uvjeriti da su ovi uvjeti zaista zadovoljeni. Na lijevom kraju nosaa rubni uvjeti su:

x (0, y) 0 ,

xy (0, y) 0 .

(c)

Ni jedan od ova dva uvjeta ne moe biti ispunjen. Naime, ako u (5.26) uvrstimo x = 0 , dobit emo

x (0, y )

q 3 2
2
h 4y y ,
h3 5

3ql 2 h 2
xy (0, y ) 3 y .
h
4

(d)

Vidimo da je normalno naprezanje na lijevom kraju raspodijeljeno po zakonu kubne parabole, a posmino
naprezanje po zakonu kvadratne parabole kako je prikazano na slici 5.5b. Slika 5.5c prikazuje raspodjelu x ,

y , i xy u presjeku x = h za gredu raspona l =5h . Kad ne moemo strogo udovoljiti rubnim uvjetima, kao
u ovom sluaju, nastojimo udovoljiti ublaenim rubnim uvjetima. Ublaeni rubni uvjeti su oni kod kojih ne
zahtijevamo potpuno podudaranje zadanih i izraunatih rubnih optereenja. Umjesto toga zahtijevamo da

28
zadano optereenje ima jednaku rezultirajuu silu ( N 0 , Qy ql / 2 ) i jednaki rezultirajui moment

M z 0 , kao i naprezanja izraunata pomou funkcije naprezanja. Prema tome, u ovom sluaju moraju biti
ispunjeni uvjeti
h/2

h/2

x dy 0 ,

Qy

h / 2

h / 2

xy

1
dy ql
2

h/2

M z x ydy 0 .
h / 2

Kad uvrstimo (d) u (e) i provedemo integriranje, dobit emo

h/2

h/2

3q
4q
ydy 3 y 3 dy 0 ,

5h h / 2
h h / 2
h/2

Mz

h/2

3q
4q
y 2 dy 3 y 4 dy 0 ,

5h h / 2
h h / 2

(e)

29

3ql
1
2 h2
y dy ql .
3

h h / 2
4
2
h/2

Qy

Prema tome, ispunjeni su ublaeni rubni uvjeti na kraju x = 0 . Na slian nain moemo pokazati da su
ispunjeni ublaeni rubni uvjeti i na desnom kraju, tj. da je za x = l
N 0,

Qy ql / 2 .

Mz 0 ,

Nauka o vrstoi I [1] daje nam sljedee rjeenje

Mz
y,
Iz

xy

Qy S z
b Iz

(5.27)

Budui da je M z ( q l x qx 2 ) / 2 , Qy ql / 2 qx , b = 1, I z h3 / 12 i Sz ( h2 / 4 y 2 ) / 2 ,
moemo (5.27) napisati u obliku

q
(6l x 6 x 2 ) y ,
3
h

xy

2
6q l
y 2 h .

h3 2
4

(5.28)

30
Prema tome, nauka o vrstoi i teorija elastinosti daju potpuno isto rjeenje za posmino naprezanje xy .
Prema nauci o vrstoi normalno naprezanje x raspodijeljeno je po zakonu pravca, a prema rjeenju teorije
elastinosti po zakonu parabole treeg reda koja se ovija oko pravca koji predstavlja rjeenje nauke o
vrstoi. Za velike omjere l / h parabola i pravac se neznatno razlikuju. Oznaimo naprezanje koje daje nauka
o vrstoi sa Nx , a ono koje daje teorija elastinosti sa Tx . Njihovu emo razliku dobiti ako prvu jednadbu
(5.28) oduzmemo od prve jednadbe (5.26), tj.
x xT xN

q 3 2
h 4 y 2 y .
3
h 5

(5.29)

Ta je razlika najvea za y h/ 2 i iznosi

x.max

q
.
5

(5.30)

Usporedit emo tu pogreku s najveim naprezanjem u gredi koje daje nauka o vrstoi. To naprezanje
nastaje u sredini grede, tj. za x l / 2 i y h/ 2 i iznosi

31
2

N
x .max

3 l
q ,
4 h

pa je
x.max

xN.max

4 h
0,05 .
15 l

(5.31)

Ako elimo da ta razlika bude manja od 5%, mora biti ispunjen uvjet h 0,433l , odnosno
h 3/ 6l 0,4325l ,

(5.32)

to je gotovo uvijek ispunjeno.

5.2.5. Konzola optereena jednoliko kontinuirano

Slika 5.6 prikazuje konzolu duljine l i visine h koja je optereena jednoliko kontinuiranim optereenjem q.
Funkcija naprezanja iz koje se moe odrediti rjeenje ovog problema ima oblik

32

q 2 3
1
1
1
3
3
x y 2l xy 3 l 2 y 3 h 2 y 3 y 5 h3 x 2 h 2 x 2 y lh 2 xy .
3
h
10
5
4
4
2

(5.33)

Slika 5.6 Konzola optereena jednoliko kontinuirano

Nakon deriviranja ove funkcije, prema (5.11), dobit emo izraze za komponente naprezanja koji glase

33

6q
2
1
( x l ) 2 y 2 h 2 y ,
3
h
3
10

2q 3 3 2 1 3
y h y h ,
h3
4
4

xy

(5.34)

6q 1 2

h y 2 (l x ) .
3

h 4

Lako se moemo uvjeriti da ova naprezanja zadovoljavaju rubne uvjete na rubovima y h / 2 , odnosno
ublaene rubne uvjete na rubu x l . Na ovom rubu rjeenje (5.34) daje raspodjelu x po kubnoj paraboli
iako je u stvarnosti na ovom rubu x 0 . Meutim, te vrijednosti x su vrlo male. Rezultanta naprezanja

x na rubu x l jednaka je nuli.

5.2.6. Konzola optereena trokutastim optereenjem

Za konzolu optereenu prema slici 5.7a funkcija naprezanja glasi

34

q 3 1 3 1 2
1 x 1
1
2
3
x
y h y h3 h2 y 3 y 5 h4 y h2l 2 xy l 2 xy 3 l 3 y 3 ,
3
4
4
12 5 2
16
3
h l 3

Slika 5.7 Konzola optereena trokutastim kontinuiranim optereenjem

Naprezanja odreena pomou ove funkcije su

(5.35)

35

2q y 3
3

x 3l 2 x 2l 3 2 x h2 y 2 ,
3
20

hl

2q y
h
h 1
y y y h2 ,
3
2
2 2
hl

xy

(5.36)

q 2 1 2 2 2
1
y h 3( x l ) h 2 y 2 .
3
h l
4
20

Nauka o vrstoi u ovom sluaju daje

2q y 3
x 3l 2 x 2l 3 ,
3
hl

xy

q 2 1 2
2
2
y h 3( x l ).
h3l
4

(5.37)

Vidimo da se naprezanja odreena pomou teorije elastinosti i nauke o vrstoi razlikuju za iznos

36

Tx

Nx

T
xy

N
xy

4q xy 3h2
3
y2 ,
h l 20

q 2 h 2 h 2

3 y y 2 .
h l
4 20

Te su razlike to manje to je manji omjer h / l .

Ako je konzola optereena prema slici 5.7b, funkcija naprezanja glasi

q
1
1
1
lx1 2 3
1 4
5
(l x)3 y 3 h 2 y h3
h y y h y .
3
hl
4
12
5 2
16
3

Tada su naprezanja izvedena iz ove funkcije.

(5.38)

37

2q ( l x )
3

( l x )2 h 2 2 y 2 ,
3

hl
10

2qo ( l x ) 3 3 2
1
y h y h3 ,
3

hl
4
4

xy

(5.39)

qo 1 2
1

h y 2 3( l x )2 h2 y 2 .
3

hl 4
20

Na rubu x l posmina naprezanja nisu jednaka nuli, nego imaju vrlo malu vrijednost. Rezultanta posminih
naprezanja na tom rubu jednaka je nuli, tj. za x l vrijedi Qy 0 .

5.2.7 Greda na dva oslonca optereena trokutastim optereenjem

Slika 5.8 prikazuje gredu na dva oslonca koja je optereena kontinuiranim trokutastim optereenjem. U tom
sluaju funkcija naprezanja glasi

38

q h 2 l 2
1 4
h3 x3 h2 l 2 3 h 2 x3 y x3 y 3 xy 5
3

h xy
xy

.
h l 8 160
24 20 6
8
6
10

Slika 5.8 Greda na dva oslonca s kontinuiranim trokutastim optereenjem

Naprezanja izvedena pomou ove funkcije dana su izrazima

(5.40)

39

2q 3h 2 2

l x 2 2 y 2 xy ,

3
h l 10

2q 3 3h2 3 2
h y x ,
y
4 4
h3l

xy

(5.41)

2q 2 h2 3 2 3 2 l 2 2 h4 y 4
y x h y .
4 2
20
2 32 2
h3l

Rubni uvjeti za y h / 2 glase: y ( x, h / 2) q x / l , xy ( x, h / 2) 0 . Ako u drugu i treu jednadbu (5.41)

uvrstimo y h / 2 , uvjerit emo se da su ti uvjeti potpuno ispunjeni. Na donjem rubu, tj. za y h / 2 , uvjeti
glase y ( x, h / 2) xy ( x, h / 2) 0 . Ti su uvjeti takoer ispunjeni. Na desnom i lijevom kraju rubni uvjeti
glase x (0, y ) x (l , y ) 0 , xy ( 0, y ) xy ( l , y ) 0 i oni nisu strogo ispunjeni. Naime, na lijevom kraju
imamo
x

2q 3h2
2 y2 ,
3
h l 10

40

2q 2 h2 3h2 l 2 h4 y 4
xy 3 y
.
h l
4 20 2 32 2

(5.42)

Naprezanje x je vrlo malo, reda veliine q h / l . Naprezanje xy nije malo i reducira se na poprenu silu

q l / 6 . Na tom kraju zadovoljeni su ublaeni rubni uvjeti

h/ 2

Ny

x d y 0 ,

h/ 2

Qy

h/ 2

xy d y 6 q l FA

h/ 2

Rubni uvjeti na desnom kraju takoer nisu zadovoljeni, ali su i tu zadovoljeni ublaeni rubni uvjeti.

5.2.8 Konzola promjenljive visine

Radi potpunosti razmatranih rjeenja navest emo rjeenje za konzolu promjenljiva presjeka koja je
optereena jednoliko kontinuirano prema slici 5.9.

41

Slika 5.9 Konzola promjenljive visine optereena jednoliko kontinuirano

Funkcija naprezanja u ovom sluaju glasi

A x 2 tan xy ( x 2 y 2 ) arctan .

Ako (5.43) uvrstimo u (5.11) i zatim taj izraz sredimo, dobit emo

(5.43)

42

y
x

x 2 A arctan

xy
,
x y2
2

y
x

y 2 A tan arctan

xy

y2
,
2A 2
x y2

xy
,
x y2
2

q
2(tan )

(5.44)

5.3 Funkcija naprezanja u obliku trigonometrijskog reda

5.3.1 Uvodna razmatranja
Do sada smo razmatrali funkciju naprezanja ( x, y ) u obliku algebarskih polinoma, tj. reda potencija x i y .
Pomou tih funkcija dobili smo niz rjeenja za pravokutna podruja, tj. grede. Lako moemo uoiti da je kod
svih rijeenih primjera optereenje kontinuirano raspodijeljeno po itavom rubu podruja ili je jednako nuli.
Drugim rijeima, za itav rub vrijedi isti zakon raspodjele optereenja. Meutim, kad za itav rub ne vrijedi

43
isti zakon raspodjele optereenja, pogotovo kad se ono mijenja skokovito ili kad je optereenje
koncentrirano, onda funkcije naprezanja u obliku redova potencija ne dovode do rjeenja. U tom sluaju
pogodno je upotrijebiti funkciju ( x, y ) u obliku trigonometrijskog reda

f k ( y)cosk x g k ( y)sink y .

(5.45)

k 1

Valna duljina k odreena je izrazom

k
,
l

(5.46)

gdje je k 0,1,2,3... , a 2 l duljina ruba, kako je prikazano na slici 5.10. Ako je optereenje raspodijeljeno
simetrino prema osi y , upotrebljava se prvi dio funkcije koji sadri cos k x . Kad je optereenje
antimetrino prema osi y , koristi se dio funkcije koji sadri sin k x . U opem sluaju upotrebljavaju se oba
dijela.
Radi jednostavnosti i postupnosti pretpostavit emo da je optereenje simetrino prema osi y i da
sadri samo jedan lan reda, npr. q q cos x , kako je prikazano na slici 5.11. Tada je

44

f ( y )cos x

(5.47)

Ako (5.47) uvrstimo u (5.13) i sredimo, dobit emo

d2 f
d4 f

4 22 2 4 f cos x 0 ,
dy
dy

odnosno
2
d4 f
2d f

4 f 0 .
4
2
dy
dy

(5.48)

45

Slika 5.10 Pojas optereen na duljim stranicama kontinuiranim optereenjem

46
Na taj smo nain umjesto parcijalne diferencijalne jednadbe etvrtog reda dobili obinu diferencijalnu
jednadbu etvrtog reda (5.48) koju moemo daleko lake rjeiti. Lako se moemo uvjeriti da je njeno ope
rjeenje dano izrazom

f ( y ) A1 cosh y A2 sinh y A3 y cosh y A4 y sinh y .

(5.49)

Ako uvrstimo (5.49) u (5.47), dobit emo

( x, y) ( A1 cosh y A2 sinh y A3 y cosh y A4 y sinh y) cos x .

(5.50)

Sada moemo odrediti komponente naprezanja. Ako (5.50) uvrstimo u (5.11), dobit emo

2
2 ( A1 cosh y A2 sinh y ) A3 (2 sinh y y cosh y )
y2
A4 (2 cosh y y sinh y )cos x,

2 2
( A1 cosh y A2 sinh y A3 y cosh y A4 ysinh y )cos x ,
x2

(5.51)

(5.52)

47

xy

2
A1 sinh y A2 cosh y A3 (cosh y y sinh y )
x y
A4 (sinh y y cosh y ) sin x.

(5.53)

Oito bi izrazi za naprezanja u sluaju nesimetrinog optereenja imali isti oblik uz male izmjene. Naime,
umjesto konstanti A1 , A2 , A3 i A4 pojavile bi se konstante B1 , B2 , B3 i B4 . Takoer bi se umjesto cos x
pojavio sin x , a umjesto sin x pojavio bi se cos x . Konstante integracije A1 , A2 , A3 , A4 , odnosno

B1 , B2 , B3 , B4 odreuju se iz rubnih uvjeta u svakom konkretnom sluaju.

Ako umjesto jednog lana uzmemo itav red, funkcija naprezanja iznosi

( A1k cosh k y A2 k sinh k y A3k y cosh k y A4 k y sinh k y )cos k x . (5.54)

k 1

Tada su naprezanja dana izrazima

x 2k ( A1k cosh k y A2 k sinh k y ) k A3k (2 sinh k y k y cosh k y )

k 1

k A4 k (2 cosh k y k y sinh k y )cosk x,

(5.55)

48

y 2k A1k cosh k y A2 k sinh k y A3k y cosh k y

k 1

(5.56)

A4 k y sinh k y cos k x,

xy k k A1k sinh k y k A2 k cosh k y A3k (cosh k y k y sinh k y )

k 1

(5.57)

A4 k (sinh k y k y cosh k y ) sin k x.

5.3.2 tap optereen na krajevima samouravnoteenim spregovima

Takav je tap prikazan na slici 5.11. On je na gornjem i donjem kraju optereen kontinuiranim optereenjem
koje se mijenja po zakonu q( x ) q cos( x / l ) q cos x , kako je prikazano na slici 5.11a. Kontinuirano
optereenje reducira se na dva samouravnoteena sprega koja imaju momente M prema slici 5.11b. Iznos
momenta M dan je izrazom
l

M q( x) xdx q x cos x

2q

2q l 2

49
Konstante integracije A1 , A2 , A3 i A4 u ovom sluaju odredit emo iz uvjeta na rubovima y c . Ti uvjeti
glase:
za y c ,

xy 0 ,

y q cos x .

(5.58)

Ako uvjete za posmino naprezanje iz (5.58) uzastopce uvrstimo u (5.53), dobit emo dvije algebarske
jednadbe:

A1 sinh c A2 cosh c A3 (cosh c c sinh c )

A4 (sinh c c cos c ) 0,
A1 sinh c A2 cosh c A3 (cosh c c sinh c )
A4 (sinh c c cos c ) 0.

50

Slika 5.11 tap optereen samouravnoteenim spregovima

51
Zbrajanjem, odnosno oduzimanjem tih dviju jednadbi moemo lako dobiti

A3 A2

cosh c
,
cosh c c sinh c

A4 A1

sinh c
.
sinh c c cosh c

(5.59)

Uvrstimo, sada, rubne uvjete za normalno naprezanje (5.58) u (5.52), pa emo dobiti

2( A1 cosh c A2 sinh c cA3 cosh c cA4 sinh c ) q ,

(5.60)

2( A1 cosh c A2 sinh c cA3 cosh c cA4 sinh c ) q .

(5.61)

Ako zbrojimo (5.60) i (5.61) i uzmemo u obzir (5.59), dobit emo

A1

2q sinh c ccosh c
,
2 sinh 2 c 2 c

(5.62)

sinh c
.
sinh 2 c 2 c

(5.63)

A4

2q

S druge strane, ako (5.61) odbijemo od (5.60) i uvaimo pri tome (5.59), dobit emo

52

A2 A3 0 .

(5.64)

Uvrstimo, sada, (5.62), (5.63) i (5.64), u (5.51), (5.52) i (5.53), pa emo dobiti

x q Kc cosh c cosh y sinh c(cosh y y sinh y)cos x ,

(5.65)

y q Kc cosh c cosh y sinh c( y sinh y cosh y)cos x ,

(5.66)

xy q K c cosh c sinh y y sinh c cosh y sin x ,

(5.67)

gdje je

2
.
sinh 2 c 2 c

(5.68)

Razmotrimo sada sluaj vrlo dugakog tapa koji je na gornjem i donjem kraju optereen s dva
samouravnoteena sprega prema sl. 5.11b. U tom sluaju je c l , pa priblino vrijedi

sinh c cosh c

1 c
e ,
2

sinh 2 c cosh 2 c

1 2c
e 2 c .
2

(5.69)

53
Ako (5.69) uvrstimo u (5.65) do (5.68) i sredimo, dobit emo

K 4e2c ,

x q (c y) 1e (c y ) cos x ,
y q (c y) 1e (c y ) cos x ,

(5.70)

xy q (c y)e(c y ) sin x .
Ako uvedemo novu koordinatu y1 c y , koja se mjeri od gornjeg vrha i ako tu koordinatu uvrstimo u
(5.70), dobit emo

x q ( y1 1) e y cos x ,
1

y q ( y1 1) e y cos x ,
1

(5.71)

xy q y1 e y sin x .
1

Provjerimo jo jednom rubne uvjete du gornjeg ruba tj. za y c , odnosno y1 c y 0 . Tada je

prema (5.71)

54

y q cos x ,

xy 0 ,

tj. rubni uvjeti su zadovoljeni to smo i oekivali. Du lijevog, odnosno desnog ruba, tj. za x l , vrijedi

x l , pa je
cos x 1 ,

sin x 0 .

U tom sluaju je

xy 0 ,

x q ( y1 1)e y .
1

(5.72)

Vidimo da rubni uvjet x 0 nije ispunjen. Meutim, vrijednost x naglo (eksponencijalno) opada od
vrijednosti q u toki ( x l , y1 0 ) prema nuli. To vrijedi i za y , kojega amplituda opada od vrijednosti

q na gornjem rubu do vrijednosti 0,0134 q na udaljenosti 2l od gornjeg ruba. Promjena naprezanja x i

y s porastom koordinate y1 prikazana je u tablici 5.1 .

Tablica 5.1 Promjena x i y.max u ovisnosti o y1

55

y1
2l

y1

e y1

x
q

y .max
q

0,0

0,0

1,000

1,000

-1,000

0,1

0,628

0,5337

-0,1985

-0,8689

0,25

1,57

0,2080

0,1186

-0,5346

0,5

3,14

0,0433

0,0962

-0,1793

1,0

6,28

0,0019

0,0099

-0,0134

5.3.3 Dugaak pojas optereen na uzdunim rubovima dvjema silama

U praksi se rijetko susree optereenje koje je po rubu raspodijeljeno po zakonu sinusa, odnosno kosinusa
kao u prethodnom primjeru. Ako je optereenje proizvoljno, treba ga rastaviti u Fourierov red, tj.

q( x) a (ak cos k x bk sin k x) ,

k 1

(5.73)

56
gdje je
l

1
1
a
q( x )d x , ak q( x ) cos k x d x ,
2l l
l l

1
bk q( x ) sin k x d x .
l l

(5.74)

Oito je a srednje optereenje po rubu, a 2l duljina ruba na kojem djeluje optereenje q( x ) .

Slika 5.12 prikazuje dugaak pojas koji je na suprotnim krajevima optereen jednolikim kontinuiranim
optereenjem q na duljini 2a . Budui da je optereenje simetrino s obzirom na os y , upotrijebit emo
simetrian dio Airijeve funkcije koji sadri samo cos k x . Razvoj optereenja q u Fourierov red takoer e
sadravati samo simetrine lanove, tj. bit e

q( x ) a ak cos k x .
k 1

(5.75)

57

Slika 5.12 Pojas optereen na duljim stranicama

Koeficijenti trigonometrijskog reda su

l

1
q
qa
q( x )d x
dx ,
2l l
2l a
l

(5.76)

58
l

1
q
ak q( x )cos k x d x cos k x d x ,
l l
l a

ak

2q
sin k a .
k l

(5.77)

Prije nego primijenimo rubne uvjete, optereenje emo rastaviti na jednoliko optereenje po itavom gornjem
i donjem rubu iznosom

a
q' a q ,
l

(5.78)

i promjenljivo optereenje

q" ak cos k x .

(5.79)

k 1

Prvi dio optereenja izaziva homogeno tlano stanje naprezanja 'y qa / l . Rubni uvjeti za drugo
optereenje i za ( y c ) glase

59

"y ( x,c ) q" ,

"xy ( x,c ) 0 ,

"y ( x,c ) q" ,

"xy ( x,c ) 0 .

(5.80)

Sad emo primijeniti rubne uvjete na slian nain kao u prethodnom paragrafu, tj. uvrstit emo rubne uvjete
za posmina naprezanja u (5.57) pa emo nakon sreivanja dobiti dvije jednadbe

A1k k sinh k c A2 k k cosh k c A3k (cosh k c k c sinh k c )

A4 k (sinh k c k c cosh k c ) 0,
A1k k sinh k c A2 k k cosh k c A3k (cosh k c k c sinh k c )
A4 k (sinh k c k c cosh k c ) 0.
Odavde kao i prije slijedi

A3k A2 k

k cosh k c
,
cosh k c k csinh k c

(5.81)

60

A4 k A1k

k sinh k c
.
sinh k c k ccosh k c

Ako rubne uvjete za normalno naprezanje (5.80) uvrstimo u (5.56) i sredimo, dobit emo

2k ( A1k cosh k c A2k sinh k c A3k c cosh k c A4k c sinh k c ) ak ,

2k ( A1 cosh k c A2k sinh k c A3k c cosh k c A4k c sinh k c ) ak .
Rjeavajui te dvije jednadbe i uzevi u obzir (5.77), dobit emo

A1k

sinh k c k c cosh k c
4q
,
sin k a
2
k l
sinh 2k c 2k c

A2 k 0 ,
A4 k

A3k 0 ,

sinh k c
4q
sin k a
.
2
k l
sinh 2k c 2k c

(5.82)

61
Kad su nam poznate vrijednosti konstanata A1k do A4 k , moemo pomou (5.55) do (5.57) napisati konane
izraze za naprezanja
a
K k k ccoshk ccosh k ysinh k c coshk y k ysinhk y cosk x ,
l k 1

(5.83)

y q 1 4 K k k ccoshk ccoshk ysinhk c k ysinhk ycosk y cosk x ,

a
l

(5.84)

a
K k k ccosh k csinhk ysinh k ccosh k y sink x ,
l k 1

(5.85)

x 4q

xy 4q

k 1

gdje je

Kk

sin k a
.
k a (sinh 2k c2k c)

(5.86)

Odredit emo raspodjelu naprezanja y u srednjoj ravnini, tj. za y 0 . Tada (5.84) prelazi u

62

a
l

k 1

y q 1 4 K k k c cosh k c sinh k c cos k x

(5.87)

Raspodjela tog naprezanja prikazana je na slici 5.13 za sluaj kad je a vrlo malo, tj. kad je F 2qa . Ako je
a l , kontinuirano optereenje q moemo zamjeniti koncentriranom silom F 2qa . Kako je prikazano na

slici 5.13. Na istoj slici prikazana je raspodjela naprezanja y u srednjoj ravnini y 0 . U skladu s St.
Venantovim principom to naprezanje naglo opada s udaljavanjem od presjeka x 0 u kojem djeluju
koncentrirane sile F .

63

Slika 5.13 Raspodjela naprezanja

u ravnini y=0

64

5.3.4 Dugaak tap optereen silama na krajevima

U prethodnom potpoglavlju razmatrali smo dugaak pojas koji je na duljim stranicama bio optereen s dvije
koncentrirane sile F . U tom je sluaju duljina pojasa 2l bila mnogo vea od njegove irine 2c , tj. vrijedilo je
l c . Razmotrimo sada suprotan sluaj kad je c l . Pojas tada prelazi u dugi tap prema slici 5.14.

U tom sluaju vrijedi

2q a F ,

c y y1 .

(5.88)

gdje je y1 novo uvedena koordinata koja se mjeri od gornjeg kraja tapa kako je prikazano na slici 5.14.
Oekujemo da e prema St. Venantovom principu naprezanje y po poprenom presjeku biti to jednolikije
raspodijeljeno to je presjek udaljeniji od krajeva tapa, tj. to je vei y1 . Ako je y1 dovoljno velik ( y1 h) ,
moemo veliinu k c zanemariti u usporedbi sa sinh k c . Takoer vrijedi
sinh k c cosh k c e k c / 2 .

65

Slika 5.14 Dugi tap optereen dvjema koncentriranim silama

66
Budui da je a vrlo malo, vrijedi
sin k a k a ,
pa izraz (5.86) prelazi u
Kk 2e2 c .
Uzevi sve to u obzir moemo (5.84) napisati u obliku

y 1 2 ( k y1 1)e k y1 cos k x , 2l h .
2l

k 1
Red (5.89) vrlo brzo konvergira. Tako je npr. y1 l
F
1 x 2 1
2 x 3 1
3 x
y 1 2 cos
2 cos
3 cos
...
2l
e
l
e
l
e
l

(5.89)

(5.90)

Na slici 5.15a prikazana je ovisnost naprezanjai y y (x) na nekom presjeku blizu ruba. Na slici 5.15b
prikazano je kako se mijenjaju omjeri max / n i min / n . Dio dijagrama na slici 5.15b prikazan je u
poveanom mjerilu na slici 5.15c. Znaenje oznaka max , min i n objanjeno je na slici 5.15a.

67

Slika 5.15 Dugaak tap optereen dvjema koncentriranim silama a) raspodjela naprezanja
naprezanja

max / n i min / n

u ovisnosti o omjeru y1 / h

c) poveani dio dijagrama na slici 5.15b.

po presjeku tapa b) omjeri

68

5.3.5 Naprezanja u nosaima malog raspona

Ako raspon nosaa l nije velik u usporedbi s njegovom visinom h ne mogu se primijeniti izrazi dobiveni u
nauci o vrstoi za odreivanje naprezanja. Ovdje emo se pozabaviti analizom naprezanja u visokim
nosaima, zapravo u stijenama. Na slici 5.16 prikazan je kontinuirani nosa koji je na gornjem rubu optereen
jednoliko kontinuirano, a na donjem rubu oslonjen na niz oslonaca. Raspon meu svim osloncima je jednak i
iznosi l .
Jedan raspon nosaa na slici 5.16 odgovara nosau duljine l koji je na oba kraja ukljeten, a po
gornjem rubu optereen jednolikim kontinuiranim optereenjem kako je prikazan na slici 5.17.

69

Slika 5.16 Visoki nosa s vie raspona optereen jednoliko kontinuirano

Taj problem moemo rijeiti upravo opisanom metodom. Ne ulazei u sam postupak navest emo samo
gotove rezultate.

70

Slika 5.17 Visoki nosa ukljeten na oba kraja i optereen jednoliko kontinuirano

Raspodjela naprezanja x u presjecima x l /8 i x l /3 prikazana je na slici 5.18. Tu smo raspodjelu

odredili metodama teorije elastinosti i ona se bitno razlikuje od raspodjele koju daje nauka o vrstoi. U

71
presjeku po sredini raspona na gornjem rubu javlja se maksimalno tlano naprezanje, a na donjem rubu
maksimalno vlano naprezanje.
Ako ta naprezanja izraunamo metodama nauke o vrstoi i teorije elastinosti i zatim odredimo njihov omjer
za razne vrijednosti l / h , dobit emo dijagram prema slici 5.19. Naprezanje Nx odreeno je pomou nauke
o vrstoi i zato ima gornji indeks N . Naprezanje Tx odreeno je pomou teorije elastinosti i ima gornji
indeks T .

Slika 5.18 Raspodjela naprezanja

po presjeku nosaa koji ima l h .

a) u presjeku x l /8 b) u presjeku x l /3 .

72
Gornja krivulja odnosi se na naprezanje na gornjem rubu ( y h/ 2) , a donja krivulja na naprezanje na
donjem rubu nosaa ( y h/ 2) .

Slika 5.19 Omjer naprezanja

Tx / Nx

kao funkcija omjera l / h

73
Slika 5.20 prikazuje nosa koji se oslanja na niz meusobno jednako udaljenih oslonaca, tj. nosa ima
niz jednakih raspona l .

Slika 5.20 Nosa s vie jednakih raspona koji je u sredini svakog raspona optereen silom F

74

Po sredini svakog raspona nosa je optereen koncentriranom silom F q1a . Svaki raspon zapravo
predstavlja nosa koji je ukljeten na oba kraja i optereen u sredini silom F , kako je prikazano na slici 5.21.
Omjer naprezanja dobivenih pomou nauke o vrstoi i pomou teorije elastinosti za nosa prema slici 5.20,
odnosno 5.21 prikazan je na slici 5.22.

Slika 5.21 Nosa ukljeten na oba kraja i optereen silom F u sredini raspona

75

Dva primjera obraena u potpoglavlju 5.3.5 zapravo su dva ekstremna sluaja optereenja. Prema slici
5.22 vidimo da za omjere l / h 6 nauka o vrstoi i teorija elastinosti daju gotovo jednako maksimalno
naprezanje. U sluaju nosaa koji je optereen jednoliko kontinuirano to vrijedi ve za omjere l / h 5 . Taj
zakljuak je u skladu sa zakljucima koje smo imali u prethodnim primjerima.

76

Slika 5.22 Omjer naprezanja

Tx / Nx

u ovisnosti o omjeru l / h

77

5.4 Jednadbe teorije elastinosti u polarnim koordinatama

5.4.1 Jednadbe ravnotee
Diferencijalni element u polarnim koordinatama prikazan je na slici 5.23. Uvjeti ravnotee tog elementa glase

r
d
d
Fr r
dr ( r + dr )d r r d - dr sin

d dr sin

r
2

r dr + r + r d dr + f r r d dr 0,

d
d
F dr +
d dr + r dr sin
r + r d dr sin

r rd + r +
dr ( r + dr )d + f r d dr 0.
r

Ako se uzme u obzir da za mali kut d / 2 vrijedi sind / 2 d / 2 i ako se gornje jednadbe srede, uz
zanemarivanje malih veliina vieg reda, dobit e se

78

r 1 r 1
+
+ ( r - ) + f r 0 ,
r r
r
1 2 r r

+ f 0 .
r
r
r

(5.91)

79

Slika 5.23 Ravnotea elementa u polarnim koordinatama

80

5.4.2. Funkcija naprezanja u polarnim koordinatama

Biharmonijska jednadba vrijedi u svim koordinatama uz uvjet da je Hamiltonov operator

izraen u

odabranim koordinatama. Transformaciju jednadbe (5.13) u polarne koordinate mogli bismo provesti
matematiki. Osim jednadbe (5.13) treba transformirati i izraz (5.11) Pretvorbi izraza (5.11) i (5.13) iz
pravokutnih u polarne koordinate pristupit emo na neto promijenjen nain. Pri tome emo se koristiti uz
matematiku, i mehanikom. U prvom redu posluit emo se upravo izvedenim jednadbama ravnotee. Slika
5.24 prikazuje element u polarnim koordinatama. Uz taj je element postavljen pomoni pravokutni
koordinatni sustav r , s . U tom sustavu vrijedi

2
r 2 ,
s

2
s 2 ,
r

.
r s

(a)

81

Slika 5.24 Pomoni pravokutni koordinatni sustav

r, s.

Izraz za moemo bez daljnjega prihvatiti. Meutim, u izrazima za r i r pojavljuje se koordinata s , a

ne , pa ove izraze moramo preurediti. Kako je d s r d , pokuat emo s

r rs

,
r r

(b)

82
to daje

1 2 1

.
r r r 2

(c)

Prisjetimo se da naprezanja odreena iz Airyjeve funkcije trebaju automatski zadovoljavati uvjete

ravnotee. Zato emo r pokuati odrediti iz jednadbi ravnotee. Radi jednostavnosti razmatrat emo samo
sluajeve kad su volumenske sile f r i f jednake nuli. Prva jednadba (5.91) uz f r 0 moe se napisati u
obliku

r r

r
r

.
r

Ako u desnu stranu izraza (d) uvrstimo 2 / r 2 i r /(r )/ dr , dobit emo

r r

r 2 1

,
r r 2 r r

(d)

83
odnosno

2 1 2
( r r ) 2

,
r
r r r 2
to nakon integriranja prelazi u

rr

1 2
.

r r 2

(e)

Sada moemo na temelju (a), (c) i (e) dobiti vezu izmeu funkcije naprezanja ( r, ) i samih komponenata
naprezanja. Ta veza glasi

1 1 2
,

r r r2 2

1 1 2 1
.

r r r r r 2

2
,
r2

(5.92)

84
Ako (5.92) uvrstimo u drugu jednadbu ravnotee (5.91), uvjerit emo se da je onda automatski zadovoljena.
Prva invarijanta tenzora naprezanja dana je izrazom
I1 x y r .

(5.93)

Ako (5.92) uvrstimo u (5.93), dobit emo

1 1 2 2
,

r r r 2 2 r 2

Usporedimo taj izraz s (5.12), pa emo dobiti

1 1 2 2
2
2 2 2 .
r r r r

(5.94)

Odavde moemo zakljuiti da je Hamiltonov operator u polarnim koordinatama dan izrazom

2

1 1 2 2
.

r r r 2 2 r 2

(5.95)

85
Uz pomo (5.95) moemo (5.13) zapisati u polarnim koordinatama kako slijedi

1 1 2 2 1 1 2 2
22 4
2 2 2
2 2 2 0 .
r r r r r r r r

(5.96)

Izraz (5.96) u polarnim koordinatama odgovara izrazu (5.13) u pravokutnim koordinatama.

5.5 Osnosimetrini problemi

5.5.1 Uvod
Ako je osnosimetrino tijelo osnosimetrino optereeno i uvreno, onda su i pomaci, deformacije i
naprezanja takoer osnosimetrino raspodijeljeni, tj. ne ovise o koordinati . Tada su i sve derivacije po
koordinati jednake nuli, pa derivacije po r nisu vie parcijalne nego obine. Prema tome, izraz (5.96)
prelazi u

86

1 d
d2 1 d d2

0.
r d r d r2 r d r d r2

(5.97)

Nakon to se provede naznaeno deriviranje, izraz (5.97) prelazi u

d 4 2 d 3 1 d 2 1 d

0.
dr 4 r dr 3 r 2 dr 2 r 3 d r

(5.98)

Ta se jednadba moe preurediti u

1 d
d 1 d d

r
0 .
r

r dr
d r r d r d r

(5.99)

Ope rjeenje diferencijalne jednadbe (5.99) glasi

C1 C2 ln r C3r 2 C4r 2 ln r .
Kad se uzme u obzir da su derivacije po jednake nuli, izraz (5.92) prelazi u

(5.100)

87

1 d
,
r dr

d2
,
dr 2

r 0.

(5.101)

Ako sada (5.100) uvrstimo u (5.101), dobit emo

C2
2C3 C4 ( 2 ln r 1) ,
r2

C2
2C3 C4 ( 2 ln r 3) ,
r2

(5.102)

r 0.

5.5.2 Debelostjene cijevi optereene vanjskim i unutarnjim tlakom

Slika 5.25 prikazuje krunu debelostjenu cijev unutarnjeg polumjera r1 , odnosno vanjskog polumjera r2 .
Cijev je optereena unutarnjim tlakom p1 i vanjskim tlakom p2 . Kako je cijev osnosimetrina, i

88
osnosimetrino optereena, naprezanja u njoj su odreena izrazima (5.102). Konstante C2 , C3 i C4 treba
odrediti iz rubnih uvjeta koji glase

r (r1 ) p1 ,

r (r2 ) p2 ,

odnosno

C2
2C3 C4 ( 2ln r1 1) p1 ,
r12

(5.103)

C2
2C3 C4 ( 2ln r2 1) p2 .
r22
Ova dva uvjeta nisu dovoljna da se odrede tri konstante. To se moe objasniti tako to je prsten dvostruko
suvislo podruje, pa se u njemu mogu pojaviti samouravnoteena poetna naprezanja
koja su nam nepoznata to uvjetuje pojavu tree konstante. Ako usvojimo da je C4 0 , moemo iz (5.103)
dobiti

89

Slika 5.25 Debela cijev optereena unutarnjim i vanjskim tlakom

C2

r12 r22
( p2 p1 ) ,
r22 r12

C3

r12 p12 r22 p22

,
2( r22 r12 )

90
pa je napokon

r12 r22
r22 r12

1 1
1 1
p1 2 2 p2 2 2 ,
r1 r
r2 r

(5.104)

1 1
r12 r22 1 1
2 2 p1 2 2 p2 2 2 .
r2 r1 r2 r
r1 r
Ova se rjeenja potpuno podudaraju s rjeenjima koje smo odredili metodama nauke o vrstoi.

5.5.3 isto savijanje debelog zakrivljenog tapa

Slika 5.26 prikazuje debeli zakrivljeni tap koji je optereen s dva sprega M na svojim krajevima. Moment
savijanja ne ovisi o kutu pa naprezanje , odnosno r takoer ne ovise o . Prema tome radi se o
osnosimetrinoj zadai. U tom sluaju mogu se primijeniti izrazi (5.102). Konstante C2 , C3 i C4 odreuju se
iz rubnih uvjeta koji glase

91

r (r1 ) 0 ,

r (r2 ) 0 .

(5.105)

Na lijevom i desnom kraju tapa vrijedi

r2

N dr 0 ,

(5.106)

r1
r2

M rdr .
r1

(5.107)

92

Slika 5.26 Savijanje debelog zakrivljenog tapa

U (5.107) moment se rauna s obzirom na toku 0 , a ne na teite presjeka. To se smije uiniti, jer je N 0 i
jer je spreg M slobodan vektor. Ako (5.102) uvrstimo u (5.105), dobit emo

93

C2
2C3 C4 ( 2 ln r1 1) 0 ,
r12

C2
2C3 C4 ( 2 ln r2 1) 0 .
r22

(5.108)

Ako u jednadbu (5.106) uvrstimo d 2 / d r 2 , bit e

2
d 2
d

d
r

d
r

r r dr 2 dr r 0 .
1
1
1

r2

r2

Budui da je prema (5.101) r r d / d r , to je

d
r2
dr r r r1 r2 r (r2 ) r1 r (r1 ) 0 .
r1
r2

Prema tome, ako je ispunjen uvjet (5.105), ispunjen je i uvjet (5.106), pa ga ne treba posebno razmatrati.
Uvrstimo sada izraz za iz (5.102) u uvjet (5.107), pa emo nakon integriranja dobiti

M C2 ln

r2
C3 ( r22 r12 ) C4 ( r22 ln r2 r12 ln r1 ) .
r1

(5.109)

94
Dvije jednadbe (5.108) i jednadba (5.109) dovoljne su da se odrede tri nepoznate konstante. Te konstante
iznose

C2

4 M 2 2 r2
r2 r1 ln ,
K
r1

C3

M 2 2
r2 r1 2( r22 ln r2 r12 ln r1 ) ,
K

C4

2M 2 2
( r2 r1 ) ,
K

gdje je
2

r
K ( r r ) 4r r ln 2 .
r1
2
2

2 2
1

2 2
2 1

Ako vrijednosti za konstante uvrstimo u (5.102), dobit emo izraze za naprezanja koji glase

95

4 M r22r12 r2 2 r 2 r1
r
ln r2 ln r1 ln ,

K r2
r1
r2
r

(5.110)

4 M r22r12 r2 2 r 2 r1 2 2

ln r2 ln r1 ln r2 r1 ,

K r2
r1
r2
r

Raspodjela naprezanja prema ovom izrazu malo se razlikuje od one koju daje nauka o vrstoi. Rjeenje
nauke o vrstoi dobiveno je na temelju pretpostavke o ravnim presjecima. Podrobnija bi analiza pokazala da
je cirkularni pomak u dan izrazom
u

4C4
r C5 sin ,
E

Na radijalnom presjeku, tj. na presjeku konst. , pomaci su proporcionalni koordinati r , tj. presjek ostaje
ravan. Prema tome je pretpostavka o ravnim presjecima, koju smo uveli u nauci o vrstoi, ispravna. Razlika
u oba rjeenja nastaje zbog toga jer smo u nauci o vrstoi pretpostavili da u tapu vlada jednoosno stanje

96
naprezanja. Da bismo brojano usporedili rjeenje nauke o vrstoi i teorije elastinosti prikazat emo izraz za

u obliku

k (r )

M
.
r12

(5.111)

Tablica 5.1 Koeficijenti k ( r )

Omjer polumjera

Nauka o vrstoi

Teorija elastinosti

r2 / r1

k ( r1 )

k ( r2 )

k ( r1 )

k ( r2 )

1,3

73,05

-61,35

72,98

-61,27

7,755

- 4,917

7,725

- 4,863

2,292

- 1,130

2,285

- 1,095

Vrijednost koeficijenta k ( r ) prikazana je u tablici 5.1.

97

5.6 Ope rjeenje ravninskog problema u polarnim koordinatama

5.6.1 Ope rjeenje biharmonijske jednadbe u polarnim koordinatama
Ope rjeenje diferencijalne jednadbe (5.96) glasi:

(r, ) 01 02 11 12 01 02 1m 2m ,

(5.112)

gdje je

01 C01r 2 C02r 2 ln r C03 C04 ln r ,

02 ( D01r 2 D02r 2 ln r D03 D04 ln r ) ,

11 (C11r 3 C12r 1 C13r C14r lnr ) cos ,

12 ( D11r 3 D12r 1 D13r D14r ln r ) sin ,

(5.113)

98

01 (C01r C02r ln r ) cos ,

02 ( D01r D02r lnr ) sin ,

1m Cm1r m 2 Cm 2 r m Cm3r m 2 Cm 4 r m cosm ,
n

m2

2 m Dm1r m 2 Dm 2 r m Dm3r m 2 Dm 4 r m sinm .

n

m2

Postupak dobivanja ovog rjeenja moe se nai u knjigama o teoriji elastinosti. Bilo koji dio opeg
rjeenja opet je sam za sebe rjeenje. Dvadeset najjednostavnijih lanova opeg
Tablica 5.2 Biharmonijske funkcije u polarnim koordinatama
i

r2

99
2

ln r

l / r2

l / r 2

r 2 ln r

2 ln r 1

2 ln r 3

4 (ln r 1)

l / r2

r2

-1

ln r

/ r2

/ r 2

(ln r 1) / r 2

r 2 ln r

(2 ln r 3)

(2 ln r 3)

(ln r 1)

4 (ln r 1)

sin
r

2 sin
r3

2 sin
r3

2 cos
r3

cos
r

2 cos
r3

2 cos
r3

10

r 3 sin

2 r sin

6r sin

2 r cos

2 sin
r3

8r sin

100
11

r 3 cos

2 r cos

6r cos

12

r ln r sin

sin
r

sin
r

13

r ln r cos

cos
r

cos
r

sin
r

2 cos
r

14

r sin

2 cos
r

2cos
r

15

r cos

2 sin
r

16

sin 2

4 sin 2
r2

2 cos 2
r2

17

cos2

4cos2
r2

18

r 2 sin 2

2 sin 2

2 sin 2

2 r sin

8r cos

cos
r

2 sin
r

2 sin 2
r2

2 cos 2

2sin
r

4 sin 2
r2

4cos2
r2
0

101
19

r 2 cos 2

2cos2

2 cos 2

20

cos2
r2

4 cos 2
r4

6 cos 2
r4

2 sin 2

6 sin 2
r4

10 cos 2
r4

rjeenja oznaeni s 1 , 2 ,..., 20 dani su u tablici 5.2 zajedno s odgovarajuim naprezanjima r , , r i

prvom invarijantom naprezanja r . Kombinacijom ovih jednostavnih funkcija mogue je dobiti mnoga
praktina rjeenja.

5.6.2 Klin optereen uzdunom silom F u vrhu

Slika 5.27 prikazuje klin koji je u vrhu optereen silom F . Sila je paralelna s osi klina x . Klin se s desne
strane protee u beskonanost. Drugim rijeima uvrenje klina na desnom kraju dovoljno je daleko da ne
utjee na raspodjelu naprezanja na lijevom kraju.

102

Slika 5.27 Klin optereen u vrhu uzdunom silom F

Funkcija naprezanja pomou koje moemo rijeiti ovaj problem glasi

C r sin .
Kad se (5.114) uvrsti u (5.92), dobit e se

(5.114)

103

r 2C

cos
,
r

0,

(a)

r 0 .

(b)

Rubni uvjeti na bokovima klina, tj. za glase: ( ) 0 i r ( ) 0 .

Prema (b) ovi su uvjeti uvijek zadovoljeni. Rubne uvjete na desnom kraju neemo razmatrati. Umjesto
toga razmatrat emo ravnoteu klina uzevi u obzir naprezanje u presjeku r konst. Prema (a) u presjeku
r konst. , naprezanja su raspodijeljena po zakonu kosinusa, kako je prikazano na slici 5.27. Uvjeti ravnotee

klina glase

Fx F r cos rd 0 ,

(c)

Fy r sin r d 0 .

(d)

104
Trei uvjet ravnotee M 0 uvijek je zadovoljen jer pravci djelovanja naprezanja r kao i sama sila F
prolaze kroz ishodite 0 i ne ine moment oko 0. Ako (a) uvrstimo u (c) i (d), dobit emo

2C cos2 d F ,

(e)

2C cos sin d 0 .

(f)

Lako se moemo uvjeriti da je uvjet (f) ispunjen. Iz (e) nakon integriranja slijedi

F
,
2 sin 2

(g)

pa je sada

2F
cos
.
2 sin 2 r

(5.115)

105
Izraz (5.115) moemo jednostavnije napisati u obliku

r A

cos
,
r

(5.116)

gdje je

2F
,
2 sin 2

(5.117)

konstanta koja ovisi o optereenju i kutu klina.

Da bismo rjeenje (5.115) mogli usporediti s rjeenjem u nauci o vrstoi, to emo rjeenje
transformirati u pravokutne koordinate. Prema izrazima (2.16) i (2.17) Nauka o vrstoi I, str. 27 vrijedi 1

x r cos2 ,

y r sin2 ,

xy r cos sin .

(5.118)

Ovdje je prema slici 5.28 uzeto da je 0 jer smo pri transformaciji os r zakrenuli u x os. Prema istoj slici
vrijedi

106

Slika 5.28 Transformacija naprezanja iz polarnih u pravokutne koordinate

r2 x2 y2 ,

tan

y
,
x

(5.119)

107
odnosno
cos

x
,
r

sin

y
.
r

(5.120)

Ako (5.116) uvrstimo u (5.118), dobit emo

A 3
cos ,
r

A
cos sin 2 ,
r

xy

A 2
cos sin .
r

Uvrstimo sada u gornji izraz (5.120), zatim (5.119), pa emo dobiti

x A

x3
x3

A
,
r4
( x 2 y 2 )2

xy 2
xy 2
y A 4 A 2
,
r
( x y 2 )2

(5.121)

108

xy A

x2 y
x2 y

A
.
r4
( x 2 y 2 )2

Pomou izraza (5.121) moemo lako odrediti raspored naprezanja u presjeku x konst. . Visina klina h na
tom mjestu iznosi h 2 x tan . Odavde je x ( h cot ) / 2 . Takoer je

h/ 2 y h/ 2 . Ako (5.117)

uvrstimo u (5.121), bit e

2F
x3
,
2 sin 2 ( x 2 y 2 )2

2F
xy 2
,
2 sin 2 ( x 2 y 2 )2

xy

2F
x2 y
.
2 sin 2 ( x 2 y 2 )2

Raspodjela naprezanja za sluaj 20 prikazana je na slici 5.29.

(5.122)

109

Slika 5.29 Raspodjela komponenata naprezanja u pravokutnim koordinatama

Kako je u ovom sluaju N F , A bh h , to prema izrazima nauke o vrstoi vrijedi

110

N F
,
A h

Normalno naprezanje x

y xy 0 .
odreeno metodama teorije elastinosti malo se razlikuje od naprezanja

izraunatog metodama nauke o vrstoi ako je sredinji kut 2 mali. Prema slici 5.29 vidimo da je pogreka
9% za 2 40 .

Slika 5.30 Ravnotea rubnog elementa klina

Prema nauci o vrstoi komponente naprezanja y i xy jednake su nuli. To je tako samo na prvi
pogled. Naime, ako isjeemo trokutni element blizu ruba klina, kako je prikazano na slici 5.30a, vidimo da

111
element ne moe biti u ravnotei pod djelovanjem samo komponente naprezanja x . Da bismo odrali
ravnoteu, mora djelovati naprezanje yx u iznosu yx dx x dy , tj. yx x dy / dx x tan . Meutim,
pored naprezanja yx djeluje i naprezanje xy , kako je pokazano na slici 5.30c. Tada ovaj element nije u
ravnotei u pravcu osi y , pa se javlja komponenta y , kao na slici 5.30c. Ravnotea elementa zahtijeva da
je y dx xy dy , tj. y xy dy / dx xy tan . Napokon imamo

xy x tan ,

y x tan2 .

(5.123)

Ako je kut mali, xy je za jedan red veliine manji od x , a y je manji za dva reda veliine. Meutim,
s porastom kuta , rastu i naprezanja y i xy . Kad kut postane jednak / 4 , tada je tan 1 , pa je

x y xy .

112

Slika 5.31 Poluravnina optereena silom F

Posebno interesantan sluaj klina imamo kad je / 2 . Tada klin prelazi u poluravninu kako je
prikazano na slici 5.31. U ovom sluaju je sin 2 sin 0 pa je A 2F / , to uvrteno u (5.116) daje

113

2 F cos
.
r

(5.124)

Ucrtajmo sada na slici 5.31 krunicu polumjera R koja dodiruje rub poluravnine. U tom je sluaju pravac
x 0 tangenta krunice. Tada za pravokutni trokut OAB vrijedi r 2 R cos , to uvrteno u (5.124) daje

F
konst . .
R

(5.125)

To znai da je naprezanje r konstantno du ucrtane krunice. Kako je r 2 jedno glavno naprezanje, a

1 0 drugo glavno naprezanje, to du ove krunice imamo konstantnu razliku glavnih naprezanja. Prema
tome, ta krunica je izokroma. Jednadba izokrome prema izrazu (14.39) u Nauci o vrstoi I str. 294 glasi
1

1 2

Nf
,
h

(5.126)

114
gdje je N 0,1,2... red izokrome, f fotoelastina konstanta materijala, a h debljina modela. U naem
sluaju je 1 2 0 r F / R , pa jednadba izokrome prelazi u

Nf
F

.
h
R
Odavde se moe dobiti polumjer krunice koji iznosi

Fh
.
N f

(5.127)

Kad je N 0 , onda je R , tj. nulta izokroma se podudara s rubom poluravnine. Za N 1 dobit emo

R 1 Fh / f . Pri svakom slijedeem redu izokrome polumjer krunice-izokrome je upola manji od

prethodne, to je prikazano na slici 5.31b.

115

5.6.3 Klin optereen poprenom silom u vrhu

Klin optereen poprenom silom F u vrhu prikazan je na slici 5.32. Funkcija naprezanja u ovom sluaju glasi

C r cos .

(5.128)

Iz nje se mogu dobiti naprezanja

2C
sin ,
r

r 0 .

(5.129)

Kao i u prethodnom sluaju rubni uvjeti na bokovima automatski su zadovoljeni. U presjeku

r konst. naprezanje r je raspodijeljeno po sinusnom zakonu.

Konstantu C odredit emo iz uvjeta ravnotee klina. Kako pravac djelovanja naprezanja r prolazi
kroz ishodite 0 u kojem djeluje i sila F , to je uvjet

M 0 ispunjen. Uzmemo li u obzir da su projekcije

sile r rd u os x s gornje i donje strane osi simetrije x jednake po iznosu a suprotne po smjeru, vidimo da
je uvjet Fx 0 takoer zadovoljen. Preostaje da ispunimo uvjet Fy 0 , tj.

116

Fy F r sin r d 0 .

(5.130)

Kad u gornji izraz uvrstimo (5.129), dobit emo

Fy F 2C sin 2 d 0 ,

odnosno
C

F
.
2 sin 2

(5.131)

117

Slika 5.32 Klin optereen poprenom silom F u vrhu

Nakon uvrtenja izraza za C u (5.129), bit e

2F
sin
.
2 sin 2 r

(5.132)

Na slian nain kao i u prethodnom sluaju moemo pomou izraza (5.118) odrediti komponente u
pravokutnim koordinatama koje glase

118

B
x2 y
sin cos2 B 2
,
r
( x y 2 )2

B 3
y3
y sin B 2
,
r
( x y 2 )2

xy

B 2
xy 2
sin cos B 2
,
r
( x y 2 )2

F
.
2 sin 2

(5.133)

gdje je
(5.134)

Raspodjela komponenata naprezanja po visini presjeka x konst. prikazana je na slici 5.33 za klin sa
sredinjim kutem 2 40 .
Prema nauci o vrstoi naprezanja u ovom sluaju iznose

119

Mz
y,
Iz

xy

Qy S z
b Iz

y 0.

Slika 5.33 Raspodjela naprezanja po presjeku klina

(5.135)

120
Kako je M z Fx , I z h3 / 12 , Qy F , Sz ( h2 / 4 y 2 ) / 2 , gornji izraz moemo napisati u obliku

12 F xy
,
h3

xy

6 F h2
y2 .
3
h 4

(5.136)

Pomou izraza (5.136) izraunate su vrijednosti i usporeene s onima koje daje nauka o vrstoi te prikazane
na slici 5.33.

5.6.4 Klin optereen spregom M u vrhu

Klin je prikazan na slici 5.34. U ovom sluaju funkcija naprezanja ima oblik

C1 C2 sin 2

(5.137)

Prema izrazima (5.92) komponente naprezanja iznose

4C2
sin 2 ,
r2

0,

1
( C1 2C2 cos 2 ) .
r2

(a)

121
Na bonim stranama klina, tj. za rubni uvjeti glase

( ) 0 ,

r ( ) 0 .

(b)

Slika 5.34 Klin optereen spregom M u vrhu

Prvi je uvjet ispunjen, dok nam drugi rubni uvjet daje

1
( C1 2C2 cos 2 ) 0 .
r2

(c)

122
Odavde moemo dobiti

C1 2C2 cos 2 ,

(d)

pa je

2C2
(cos 2 cos 2 ) .
r2

(e)

Konstantu C2 odredit emo iz uvjeta ravnotee momenata oko toke 0 koji glasi

M M r r d r 0 .

Kad u gornji izraz uvrstimo (e) i sredimo, dobit emo

M M 2C2 ( cos2 cos2 ) d 0 ,

odnosno

(f)

123

2C2

M
,
sin 2 2 cos 2

(g)

pa je

2M
sin 2
,
sin 2 2 cos2 r 2

M
cos2 cos2
.
sin 2 2 cos2
r2

(5.138)

Radi preglednosti napisat emo (5.138) jo jednom u obliku

4D
cos sin ,
r2

D
(cos 2 cos2 sin 2 ) ,
r2

(5.139)

124

M
.
sin 2 2 cos2

Slika 5.35 Raspodjela naprezanja u presjeku klina

Izrazi za transformaciju prema slici 5.28 glase

125

x r cos2 2 r cos sin ,

y r sin 2 2 r cos sin ,
xy r cos sin r (cos2 sin 2 ) .
Ako je (5.139) uvrstimo u izraze za transformaciju i pri tome uzmemo u obzir (5.119) i (5.120), dobit emo

D
4 x 3 y 2( xy cos 2 x 3 y xy 3 ) ,
( x y 2 )2

D
4 xy 3 2( xy cos 2 x 3 y xy 3 ) ,
2 2
(x y )

xy

D
4 x 2 y 2 (cos 2 x 2 y 2 )( x 2 y 2 ) .
2 2
(x y )

(5.140)

126
Navedena rjeenja za klinove imaju teorijsko znaenje, jer nam potvruju jednostavna i priblina
rjeenja nauke o vrstoi za tapove blago promjenljivog poprenog presjeka. Ta rjeenja nam omoguuju da
odredimo sredinji kut 2 za koji greka u proraunu nee prijei odreenu vrijednost. Osim toga, pomou
navedenih rjeenja moemo rijeiti i neke druge praktine probleme.

5.6.5 Klin optereen jednoliko kontinuirano

Rjeenje tog problema ve smo razmatrali u pravokutnim koordinatama u potpoglavlju 5.2.8. Takav je klin
prikazan na slici 5.36. Funkcija naprezanja koja dovodi da rjeenja zadanog problema glasi

r 2 (C1 C2 C3 cos 2 C4 sin 2 ) .

(5.141)

Naprezanja izvedena iz te funkcije su

r 2(C1 C2 C3 cos 2 C4 sin 2 ) ,

2(C1 C2 C3 cos 2 C4 sin 2 ) ,

(5.142)

127

r C2 2C3 sin 2 2C4 cos 2 .

Slika 5.36 Klin optereen jednoliko kontinuirano

Rubni uvjeti glase

(r ,0) q ,
Na temelju rubnih uvjeta slijedi

(r , ) 0 ,

r (r ,0) r (r , ) 0 .

(5.143)

128

C1

q
( 2 tan ) ,
4A

C3

q
tan ,
4A

C4

C2
q
,
4A

q
,
2A

A tan .

(5.144)

Sada izrazi za naprezanje glase

q
2 2 (1 cos 2 ) tan sin 2 ,
2A

q
2 2 (1 cos 2 ) tan sin 2 ,
2A

q
1 tan sin 2 cos 2 .
2A

(5.145)

Ako usvojimo , dobit emo poluravninu koja je na jednom dijelu ruba optereena jednoliko
kontinuirano prema slici 5.37. U tom sluaju izrazi za komponente naprezanja glase

129

q
(2 2 sin 2 ) ,
2

q
(2 2 sin 2 ) ,
2

(5.145)

r sin 2 .

Slika 5.37 Poluravnina optereena kontinuiranim optereenjem

s jedne strane ishodita.

130

5.6.6 Rjeenja praktinih problema pomou rjeenja za klin

Mnogi praktini problemi u strojarstvu, graditeljstvu i drugim granama tehnike mogu se rijeiti
superpozicijom rjeenja o klinovima. Tako je npr. rjeenje problema naprezanja u trapeznom konzolnom
nosau tranica mosne dizalice prikazano na slici 5.38.
Nosa pola generatora ili elektromotora prikazan je na slici 5.39a. Slika 5.39b prikazuje trapeznu
konzolu optereenu jednoliko kontinuirano. To optereenje odgovara superpoziciji klina koji je optereen
jednoliko kontinuirano i klina koji je u vrhu optereen uzdunom silom qasin , poprenom silom qacos i
momentom M qa2 / 2 . Slino rjeenje vrijedi i za T uvrenje turbinske lopatice.

131

Slika 5.38 Konzola u obliku trapeza, nosa tranice mosne dizalice

132

Slika 5.39 Nosa pola generatora

133

5.6.7 Kruni disk optereen dvjema silama

Slika 5.40 prikazuje kruni disk polumjera R koji je optereen s dvije kolinearne, jednake i suprotno
usmjerene sile F . Funkcija naprezanja koja dovodi do rjeenja ovog problema sastoji se iz tri dijela i glasi

1 2 3

Fr1 1

cos 1

Fr2 2

Fr32
cos 2
.
2 R

(5.146)

Znaenje r1 , r2 , r3 , 1 , 2 , vidljivo je sa slike 5.40a. Funkcije 1 i 2 predstavljaju funkciju naprezanja za

poluravninu optereenu silom F koju smo obradili u potpoglavlju 5.6.2 s tom razlikom to se ovdje javljaju
funkcije cos 1 i cos 2 umjesto sinusne funkcije. To je zbog drugaije odabranog koordinatnog sustava.
Trei dio funkcije naprezanja 3 uvodi potrebnu korekciju tako da budu zadovoljeni rubni uvjeti.
Naprezanja odreena iz tri dijela funkcije ne smiju se neposredno zbrojiti, jer se ne odnose na isti
koordinatni sustav. Zbog toga emo ih napisati odvojeno u tablicu 5.3.

134

Tablica 5.3. Naprezanja u disku

1
r

2F
sin 1
r1

2F
sin 2
r2

3
F
R

F
R

r .

135

Slika 5.40 Kruni disk optereen s dvije sile

Po obodu diska vrijedi 1 2 / 2 , tj. vektori poloaja r1 i r2 ine pravi kut pa je na rubu

r1
r
2 2R .
sin 1 sin 2

(a)

136
Prema tome, naprezanja po rubu koja potjeu od 1 i 2 jednaka su i meusobno okomita. Ta naprezanja
iznose

1r 2r

F
.
R

(b)

Kako funkcija 3 u itavom disku, pa tako i na rubu daje jednoliko vlano naprezanje

3r 3

F
,
R

(c)

oito je da se du ruba naprezanja 1r , 2r i 3r meusobno ponitavaju. Prema tome, moemo zakljuiti da

su rubni uvjeti zadovoljeni jer su du ruba normalno i posmino naprezanje jednaki nuli.
Da bismo mogli naprezanja zbrojiti, moramo ih transformirati na zajedniki koordinatni sustav. Neka
to bude sustav Oxy . Tada za naprezanja koja potjeu od funkcije 1 vrijedi

1x 1r cos2 1

F 3
r sin 1 cos2 1 ,
r14 1

137

1y 1r sin 2 1

F 3 3
r1 sin 1 ,
r24

1xy 1r sin1 cos1

(d)

F 3 2
r1 sin 1 cos1 .
r14

Naprezanja koja potjeu od 2 iznose

2x 2r cos21

F 3
r2 sin 2 cos2 2 ,
r24

2y 2r sin 2 2

F 3 3
r2 sin 2 ,
r24

2xy 2r sin 2 cos 2

F 3 2
r2 sin 2 cos 2 .
r24

Funkcija 3 daje komponente naprezanja

(e)

138

3x 3y F / R ,

3xy 0 .

(f)

Konani oblik izraza za komponente naprezanja dobit emo zbrajanjem izraza (d), (e) i (f), tj.

x 1x 2x 3x ,

y 1y 2y 3y ,

(5.148)

xy 1xy 2xy 3xy .

Prema slici 5.40a vrijede slijedei odnosi

r1 cos 1 r2 cos 2 x ,
r1 sin 1 R y ,
r12 x 2 ( R y) 2 ,

r2 sin 2 R y ,

(5.149)

r22 x 2 ( R y) 2 .

Ako sada (d, e, f) i (5.149) uvrstimo u (5.148) i sredimo, dobit emo konane izraze za raspodjelu naprezanja
koji glase

139

xy

R
F

R y

2 Fx 2
2
x ( R y ) 2

( R y)3

2F

x 2 ( R y ) 2

( R y) 2

2 Fx

x 2 ( R y ) 2

,
2
x2 (R y)2

R y

,
2
x2 (R y)2

( R y )3

(5.150)

.
2
2 2

x ( R y)

( R y) 2

Gornji izrazi mogu se pojednostavniti uvoenjem oznake

K x 2 ( R y) 2 2 x 2 ( R y) 2 2 .

(5.151)

U tom sluaju (5.150) prelazi u

F 4 FRx 2 4

x ( R 2 y 2 )( R 2 3 y 2 2 x 2 ) ,
R
K

140

(5.152)

xy 0 .

(5.153)

F 4 FR 4

x ( R 2 3 y 2 ) ( R 2 y 2 )( R 2 y 2 2 x 2 ) ,
R K

xy

8FRxy 4
x (R2 y 2 )2 .
K

Na vertikalnoj osi simetrije, tj. za x=0 imamo

F
,
R

F 4R 2
1 ,
2
2
R R y

Na horizontalnoj osi simetrije y = 0 naprezanja iznose

2

F R2 x2

,
x
R R 2 x 2

F 4R 4
y
1 .
2
2 2
R (R x )

(5.154)

U sreditu diska je

F
,
R

3F
.
R

(5.155)

141
Raspodjela naprezanja po presjecima diska prikazana je na slici 5.40b i c.

5.6.8 Rastezanje beskonane ploe s krunim otvorom

Na slici 5.41 prikazana je tanka ploa s malim krunim otvorom ije se obje dimenzije, duljina i irina proteu
u beskonanost. Ploa je u beskonanosti optereena na rastezanje optereenjem u smjeru osi x .
Funkcija naprezanja (r , ) koja daje rjeenje ovog problema glasi

2
R4
2

r - 2R ln r r - 2R 2 cos 2 .
4
r

(5.156)

142

Slika 5.41 Beskonana ploa s krunim otvorom optereena na rastezanje

Ako (5.156) uvrstimo u (5.11) i sredimo, dobit emo

R
1
2
r

4
2

R
R

4

cos 2 ,

r
r

143

R
1
2
r

3
cos
2

,
r

R
R

1 3 2
2
r
r

(5.157)

sin 2 .

Trebamo se jo uvjeriti da naprezanja izraena pomou (5.157) zadovoljavaju rubne uvjete. Raspodjelu
naprezanja oko krunog otvora moemo dobiti ako u (5.157) uvrstimo r R . Tada je

o (1 2 cos 2 ) ,

r r 0 .

(5.158)

Prema tome rubni su uvjeti na krunici r R ispunjeni. Kad r tei u beskonanost, komponente naprezanja
tee vrijednostima

x o,

y xy 0 .

(5.159)

144
Budui da su rubni uvjeti u beskonanosti definirani u pravokutnim koordinatama, a rjeenje je dano u
polarnim koordinatama, moramo (5.159) transformirati u polarne koordinate. Prema (2.16) i (2.17) u 1
vrijedi

r cos2 ,

sin2 ,

r cos sin .

(5.160)

Ako sada pustimo da r tei u beskonanost, izrazi (5.157) prei e u

o
2

(1 cos 2 ) ,

o
2

(1 cos 2 ) , r o cos sin .

(5.161)

Lako se moemo uvjeriti da su izrazi (5.160) i (5.161) jednaki. To znai da su rubni uvjeti u beskonanosti
takoer ispunjeni.
Naprezanja du osi x dobit emo ako u (5.157) uvrstimo 0 i r x . U tom sluaju vrijedi

2
4
R
R
r x
2 5 3 ,
r
r
2

145
2
R

R
y
3
r
2 r

r xy 0 .

(5.162)

Ako u (5.157) uvrstimo /2 i r y , dobit emo raspodjelu du osi y , tj.

r y

3
2

R 2 R 4
,
r r

2
4
R
R
x
2 3 ,
r
2 r

r xy 0 .

(5.163)

146

Slika 5.42 Raspodjela naprezanja

x i y

du osi

x i y

147
Raspodjela naprezanja du osi x i y prikazana je na slici 5.42, a du ruba otvora na slici 5.43. Najvee
naprezanje nastaje na rubu otvora za / 2 i r R . To naprezanje iznosi

max ( R, / 2) 3 .

(5.163)

To je naprezanje pozitivno, dakle vlano. Faktor koncentracije naprezanja K definiran je izrazom

max
.

(5.164)

I u ovom sluaju faktor koncentracije naprezanja iznosi K 3 . Ako je ploa optereena u smjeru osi y
umjesto u smjeru osi x , rjeenje se moe dobiti ako umjesto uvrstimo / 2 . U tom sluaju cos prelazi
u sin , a sin u cos . Osi x i y se meusobno zamjenjuju. Superpozicijom dva opisana rjeenja, dobit
emo sluaj prema slici 5.44a
Superpozicijom dva opisana rjeenja, moemo rijeiti jo dva sluaja optereenja koja su prikazana na
slici 5.44. U prvom sluaju prikazanom na slici 5.44a radi se o rastezanju jednakim intenzitetom u dva
meusobno okomita smjera. Faktor koncentracije naprezanja u tom sluaju je K 2 . Naime, rastezanje u

148
smjeru osi x izaziva u tokama A i B naprezanja: 'A 3 i 'B . Rastezanje u smjeru osi y izaziva u
tokama A i B naprezanja: "A i "B 3 . Superpozicijom tog rjeenja dobit emo

A 'A "A 2 ,

B 'B "B 2 .

(5.165)

149

Slika 5.43 Raspodjela naprezanja

oko krunog otvora

150
Do istog smo zakljuka mogli doi razmatranjem rjeenja za debelu cijev, ako je p1 0 , p2 i r2 .
U tom sluaju (5.104) za r r1 daje

r1

r12

1 1

2 ,
1 (r1 / r2 ) r12 r 2
2

(5.166)

U drugom sluaju, koji je prikazan na slici 5.44b, radi se o istom smicanju intenzitetom . To se
stanje naprezanja moe prikazati kao istovremeno rastezanje i sabijanje jednakim intenzitetom ( 1 ,

2 ).

151

Slika 5.44 Superpozicija postojeih rjeenja

Taj sluaj naprezanja nastaje u blizini malog krunog otvora u tankoj cilindrinoj ljusci koja je optereena na
uvijanje kako je prikazano na slici 5.45b. U tokama A i B na rubu krunog otvora naprezanja iznose

A 'A "A 3 4 ,

B 'B "B 3 4 .

Prema tome, u ovom sluaju je max 4 i o , pa faktor koncentracije naprezanja iznosi

max
4.

152

Slika 5.45 Naprezanje oko malog krunog otvora u tankoj cilindrinoj ljusci,
a) optereenoj unutarnjim tlakom p , b) opterenoj na uvijanje spregovima M

153

Ako je zatvorena cilindrina posuda optereena unutarnjim tlakom p prema slici 5.45a bit e

pR
,
2h

pR
2
h

(5.167)

U tom sluaju naprezanja u toki A na rubu malog krunog otvora iznose

A 'A "A 2 3 ,
B 'B "B 6 2 4 .
Prema tome i u ovom sluaju faktor koncentracije naprezanja iznosi K 4 .

(5.168)

154

Slika 5.46 Prikaz koncentracije naprezanja pomou slike izoklina fotoelastinog modela s eliptinim otvorom koji je optereen
na isto savijanje

Na slici 5.46 prikazana je slika izokroma koja je dobivena pomou fotoelastinog modela u kruno
polariziranom svjetlu. Slika prikazuje tap sa sredinjim eliptinim otvorom koji je optereen na isto
savijanje. Na lijevoj i desnoj treini tapa izokrome su paralelne s osi tapa. Rasporeene su jednoliko, tj. s
jednakim meusobnim razmakom. To znai da je i naprezanje x jednoliko rasporeeno po visini tapa, dok

155
je y 0 . Vidimo da je u tom podruju polje naprezanja neporemeeno, tj. isto je kao da i nema otvora. U
neposrednoj blizini eliptikog otvora imamo dvoosno stanje naprezanja. U blizini gornjeg i donjeg tjemena
elipse izokrome se zgunjavaju to pokazuje naglu promjenu naprezanja, tj. koncentraciju naprezanja.

Slika 5.47 Slika izokroma u tamnom polju fotoelastinog modela klina koji je prikazan na slici 5.36

156

Na slikama 5.47 i 5.48 prikazane su slike izokroma klina koji je po jednom boku optereen jednoliko
kontinuirano. Slika 5.47 snimljena je u tamnom polju pa u njoj izokrome imaju red N 0,1, 2 , itd. Slika 5.48
snimljena je u svijetlom polju pa na njoj izokrome imaju polovian red, tj. N 1 / 2 , 3 / 2 , 5 / 2 itd. Takav
smo problem rijeili u potpoglavlju 5.65. Rjeenje je prikazano na slici 5.36. Nulta izokroma N 0 na
fotografiji ide od vrha klina prema toki koja se nalazi neto iznad sredine presjeka na mjestu ukljetenja. Ta
izokroma prikazuje neutralni sloj u kojem je naprezanje 0 . Red izokrome na gornjem rubu je nii od
reda izokrome na donjem rubu, to znai da je i naprezanje na gornjem rubu neto nie od naprezanja na
donjem rubu.

157

Slika 5.48 Slika izokroma u svijetlom polju fotoelastinog modela klina koji je prikazan na slici 5.36