Univerzitet u Sarajevu

Pedagoki fakultet
Odsjek za Razrednu nastavu
Akademska 2010./2011. godina
I godina studija

Redovan studij

METAFORA I METONIMIJA
Uvod u knjievnost II

Mentor:
Prof. dr. Uzeir Bavi

Student:
Adrijana Koljak

Sarajevo, mart, 2011.

SADRAJ

METAFORA I METONIMIJA............................................................................................1
FIGURE RIJEI ILI TROPI...........................................................................................1
METAFORA....................................................................................................................1
PERSONIFIKACIJA.......................................................................................................2
ALEGORIJA...................................................................................................................2
METONIMIJA I SINEGDOHA......................................................................................2
EUFENIZAM..................................................................................................................3
PERIFRAZA....................................................................................................................3
SIMBOL..........................................................................................................................3
SUPROTNOST METAFORE I METONIMIJE..................................................................4
IZVOR:................................................................................................................................5

METAFORA I METONIMIJA

FIGURE RIJEI ILI TROPI

Bit stare retorike i poetike bilo je uenje o ukraenom govoru, a sredstva lijepog pisanja
nazvana su figurama. Te figure se danas nazivaju osnovnim stilskim sredstvima. Dijelimo
ih na:
- Figure dikcije
- Figure rijei ili trope
- Figure konstrukcije
- Figure misli
(neke figure nemaju pravo mjesto i s razlogom se stavljaju u vie grupa)
Tropi nastaju promjenom osnovnog znaenja pojedinih rijei. U knjievnosti se
konstantno tei da preneseno znaenje na neki nain iznenadi itatelja / sluatelja.
Veina teoretiara svrstava u trope sljedee figure: metafora, metonimija, sinegdoha,
personifikacija,eufenizam, alegorija, simbol, perifraza itd.

METAFORA
Metaphora-gr. Rije prenoenje (meta-preko, phero-nosim). Mikrostruktura prenesena
znaenja poznata kao metafora.
Metaforiko izraavanje posebna je oznaka pjesnikog jezika. Knjievno djelo za itaoca
stvara jedan novi model svijeta, stvaralaki domet jezika dolazi do naroito snanog
izraaja, a pri tom je metafora izuzetno pogodno sredstvo. Za taj novi model svijeta,
knjievno djelo treba novi jezik koji e itaocu ili sluaocu dati do znanja da je istupio iz
svakodnevnice i stupio u taj svijet knjievnog djela.
Pjesnika metafora svojim novim znaenjem usmjerava svijest itaoca/sluaoca
odreenim putem. Mnogi teoretiari je opisuju kao skraenu poredbu, tj. kao takvu
poredbu u kojoj se ne kazuje ta se sa ime uporeuje, nego se jedino iskazuje drugi
nain poreenja. Metaforom se prenose pojmovi i nazivi iz jednog podruja ivota i
svijeta u druga podruja. Povezuje se ono to se u svakodnevnom govoru rijetko
povezuje. Metafora ima vie tipinih jezinih oblika, a rado se zaodijeva u sintaktiki
oblik definicije. Metafore esto poivaju i na sinesteziji. Kada specifine osjete jednog
osjetila karakteriziramo nazivima stvorenima da karakteriziraju osjete drugog osjetila
1

onda tu pojavu nazaivamo sinestezijom, npr. kada slune osjete karakteriziramo bojama
ili vidne muzikim izrazima i sl.

PERSONIFIKACIJA
U Krleinoj pjesmi, prva strofa glasi:
Juri je oblaka u predveerje krvav bio.
Od straha su jablani spustili glave,
Kao ljudi pred smrtnom vijesti,
a vihor je sve spirale ganjao po bijeloj cesti.
Ova strofa sadri posebni oblik metafore personifikaciju. Njom se dijelu anorganske ili
organske prirode izvan ovjeka pridaju ljudska osjeanja i ljudski postupci, pa se
prirodna pojava metaforiki prikazuje kao pojava ljudskog svijeta.

ALEGORIJA
Poseban oblik metaforikog izraavanja tvori alegorija koja se do danas sauvala kao
prikazivanje apstraktnih pojmova personifikacijama slika upuuje na sasvim odreen
pojmovni kompleks. To je upotreba rijei u prenesenom smislu s tim to se pravi smisao
otkriva tek ako odreene pjesnike slike u cjelini zamijenimo pojmovima, otkrivi na ta
se zapravo odnose. Basna, kao itava knjievna vrsta, se zasniva na alegoriji. Smisao
nekog djela ne moe uopte biti shvaen ako se ne uzme u obzir njegovo alegorijsko
znaenje.

METONIMIJA I SINEGDOHA
Metonimija zamjenjuje svakodnevni izraz novim ako taj stoji s njim u osobnoj,
prostornoj, vremenskoj ili uzronoj vezi. Jedni teoretiari je smatraju podvrstom
metafore, a drugi samostalnom figurom.
Sinegdoha se slui kvantitativnim vezama cjeline i dijela, roda, vrste, jednine i mnoine.
Ona je podvrsta metonimije u kojoj se dio uzima za cjelinu, jednina umjesto mnoine.
Za razliku od metafore koja stvara preneseno znaenje na osnovu pojavne slinosti,
metonimija i sinegdoha preneseno znaenje postiu putem idejne veze.
U Krleinom stihu: Na trgu svetog Marka sablasni napjev se poje upotrijebljena je
metonimija, jer je pjesnik prostornom asocijacijom upotrijebio izraz na trgu svetog Marka
umjesto: u hrvatskoj sabornici.
2

U pjesmi Razdrti psalam stihovi:

Majke vi bacate djecu u aavo drijelo topa
Sadre sinegdohu jer se spominje top umjesto itavog ratnog zbivanja.

EUFENIZAM
Eufenizam se moe shvatiti kao podvrsta metonimije, a oznaava zamijenjivanje neke
rijei, koja se iz odreenog razloga smatra opasnim ili nepristojnim izrazom, nekim
blaim rijeima / izrazima. Npr.:
Davo neastivi ili antavi
Umrijeti otii
Pijan veseo

PERIFRAZA
Metafori je slina i perifraza. Perifraza je apozicija koja stupa na mjesto pojma to ga
pjesnik eli spomenuti.
U Krleinoj pjesmi Pretproljetno podne prvi stih glasi:
Podnevna zvijezda gori . Izraz podnevna zvijezda perifraza je za sunce.

SIMBOL
Od alegorije treba dobro razlikovati simbol. Samo knjievno djelo nije umjetniko ako ne
djeluje simboliki. Djelovanje knjievnosti jednim jezino ogranienim tekstom
prikazuje odreen model neogramienog ljudskog svijeta s uzajamnim ljudskim
odnosima u njemu takvo djelovanje je simboliko. Pisci esto i rado pojedinim i
predmetima i ljudima to ih opisuju pridaju posebno simboliko znaenje: tako je
Cesariev Oblak simbol sudbine umjetnosti i ljepote u ljudskom drutvu. Od alegorije
se simbol razlikuje time to i u ovom jezinom izrazu zadrava umjetniko znaenje. Ne
upuuje na tano odreeno podruje pojmovnosti, ve na veliku neodreenu irinu.
Pjesniki simboli upuuju na znaenje koje je shvatljivo u okviru pojedinog djela ili
opusa nekog pjesnika.

SUPROTNOST METAFORE I METONIMIJE

Pojam metafore koristi se u veoma irokom smislu, tako da ponekad obuhvaa gotovo
sve promjene u znaenju rijei, a uenja o metafori razvijaju se nerijetko u teorije
metafore. Teorije polaze od problema vezanih za tekoe tradicionalnog shvaanja, prema
kojem se u metafori prenosi znaenje jedne rijei na drugu rije, te od uvjerenja prema
kojem metafora znai neko odstupanje od obinog, normalnog naina govora.
Metaforama se neprestano sluimo u svakodnevnom ivotu: govorimo kako smo pali
na ispitu, kako je teka knjiga koju itamo i sl. I mnoge rijei su nastale kao metafore:
- u rijei vrijeme ili vrat porijeklo je od glagola vrtjeti
- u rijei umoran porijeklo je od glagola umoriti tj. ubiti
Mnogi teoretiari smatraju da je jezik u cjelini gledano metaforian, pa da je zato
njegovo porijeklo u pjesnikoj, a ne u obinoj upotrebi.
Roman Jakobson je razradio suprotnost metafore i metonomije. Veze izmeu motiva,
samih rijei, ali i veih tematskih cjelina, Jakobson dijeli na: 1) Veze po slinosti
metaforike 2) Veze po susjedstvu metonimijske.
Metaforu i metonimiju povezuje s izborom znakova i njihovim uklapanjem u odreeni
niz, pa tako i sa pojmovima: paradigma i sintagma. Paradigma je niz zamiljenih jedinica
kao sredstava izraza, a sintagma je stvarna veza meu tim jedinicama, njihov niz u nekom
izrazu.
Svaka reenica se moe analizirati s jedne strane tako da pazimo na izbor rijei kojim se
koristimo, a s druge strane tako da pazimo na nain kako su te rijei povezane da ine
neki razumljiv iskaz. Isto vrijedi i za cjeline vee od reenice pazimo na njihov izbor ili
na nain na koji se one meusobno povezuju. Tako i u knjievnim djelima moemo
praviti razliku izmeu naina na koji su izabrani motivi i naina na koji su motivi
povezani u cjelinu djela. Oba naina su vana, jer izabrani motivi dobivaju smisao tek u
nainu na koji su povezani, a izbor motiva je, s druge strane, itekako vaan za
razumijevanje cjeline.
Dakle, Jakobson smatra da je metafora izbor po slinosti, a metonimija nizanje u
sintagmi. Pretpostavlja da se moe razabrati kako u nekim djelima, knjievnim vrstama,
pa i knjievnim epohama, dominira naelo metafore, a u drugima naelo metonimije.
Tako je npr. lirska poezija preteno metaforika, a realistiki roman je sklon metonimiji.

IZVOR:
Milivoj Solar Teorija knjievnosti, KOLSKA KNJIGA, ZAGREB 1996.
Zdenko kreb / Ante Stama Uvod u knjievnost, GRAFIKI ZAVOD HRVATSKE