ISSN 1840-3395

Univerzitet u Bihau
Islamski pedagoki fakultet u Bihau

Zbornik radova 4
Izdava:
Islamski pedagoki fakultet u Bihau
Za izdavaa:
Prof. dr. Muharem tulanovi
Priprema:
Islamski pedagoki fakultet u Bihau
Lektor:
Aida Sijamhodi, prof.
Korektor:
Mr. Sc. Amra Memi
Prevod na arapski jezik:
Mr. Sc. Hajrudin Hodi
Prevod na engleski jezik:
Ferid Avdi, prof.
Nedim Boti
Struna recenzija radova:
Prof. dr. Sulejman Topoljak
Doc. dr. Nusreta Kepe
Tehniki urednik:
Muamer Sedi, prof.
Tira: 200
tampa:
COLOR PRINT Biha

UNIVERZITET U BIHAU
ISLAMSKI PEDAGOKI FAKULTET U BIHAU

ZBORNIK RADOVA
ISLAMSKOG PEDAGOKOG FAKULTETA U BIHAU

4
Redakcija:
Prof. dr. Muharem tulanovi
Prof. dr. Sulejman Topoljak
Doc. dr. Nusreta Kepe
Mr. Hajrudin Hodi
Glavni urednik:
Prof. dr. Sulejman Topoljak
Adresa redakcije:
Islamski pedagoki fakultet u Bihau,
egarska aleja bb, 77000 Biha,
Bosna i Hercegovina

Biha, 2011. godine

UNIVERSITY OF BIHA
ISLAMIC PEDAGOGICAL FACULTY IN BIHA

PROCEEDINGS
OF ISLAMIC PEDAGOGICAL FACULTY IN BIHA

4
EDITORIAL BOARD:
Muharem tulanovi, Ph.D.
Sulejman Topoljak, Ph.D.
Nusreta Kepe, Ph.D.
Hajrudin Hodi, M.A.
EDITOR-IN-CHIEF:
Sulejman Topoljak, Ph.D.
EDITORIAL OFFICE ADDRESS:
Islamski pedagoki fakultet u Bihau,
egarska aleja bb, 77000 Biha,
Bosna i Hercegovina

Biha, 2011.

/
:
. . . .
. .
:
. .
:

Islamski pedagoki fakultet u Bihau
egarska aleja bb
77000 Biha
Bosna i Hercegovina

UVOD

Dragom Bogu zahvaljujemo i Njemu Uzvienom iskreno se
predajemo, Njemu Koji nam omogui da i u ovoj akademskoj
2011/2012. g. tampamo, etvrti po redu, Zbornik radova Islamskog
pedagokog fakulteta. Ono to nas uvijek vodi u ovom vidu aktivnosti
su rijei Uzvienog: A Allaha se boje od robova Njegovih ueni; i
reci: "Gospodaru moj, Ti znanje moje poveaj!"
[/: ]
[/: ]:
kao i rijei Poslanika, a.s., koje biljee Buharija i Muslim: ,,Kome
Allah hoe dobro poui ga vjeri . U
slinom ,,tonu su i rijei Ibni Omera, r.a.: ,,as/predavanje/kruok
fikha bolji je nego ibadet 60 godina
Zbog svega toga ovu nesvakidanju ast i godinju priliku
elimo iskoristiti sumirajui i prezentujui neke domete i iskorake ove
visokokolske, znanstvene ustanove, koji su se izdeavali u ovom
kratkom intervalu izmeu dva izdanja Zbornika radova kroz
historijsko izrastanje i stasanje IPF-a u respektabilnu islamsku
obrazovno-odgojnu ustanovu i intelektualnu kimu IZ-e i Bonjaka
ovih prostora.
1. Budet
Osniva nae institucije je Sabor IZ-e, ali u njenom radu i
aktivnostima mi se vezujemo i za Bihaki univerzitet kao potpuno
ravnopravna lanica. Taj kontinuitet ravnopravnosti bio je u jednom
momentu naruen kada je IPF skinut sa Budeta Vlade USK-a i jedno
vrijeme stavljen financijski u neravnopravan poloaj u odnosu na
druge visokokolske institucije naega mladog Univerziteta.
Zajednikim djelovanjem IPF-a, Univerziteta i svih politikih
subjekata i vlasti na Unsko-sanskom kantonu, taj problem je na ope
7

zadovoljstvo rijeen i IPF je kroz izmjene Zakona o visokom

obrzovanju i Zakona o univerzitetu naao svoje mjesto u porodici
visokokolskih institucija gdje ravnopravno uestvuje u raspodjeli
budetskih sredstava.
2. Otvaranje drugog ciklusa (master studij)
Ono to nas posebno raduje i to elimo naglasiti, a odnosi se na
master studij osnovnog odsjeka Vjeronauka, zapoeli smo, na ope
zadovoljstvo, sa predavanjima i ve su na redu komprehenzivni ispiti
najagilnijih masterovaca koji su zavrili svoje redovne ispite na
itavom studiju i pripremaju se za rad na temama i disertacijama
mastera. Imamo, hvala Dragom Bogu, dovoljan broj kandidata u
naim dosadanjim diplomantima i imamima koji su do sada zavrili
prvi ciklus studija na naoj instituciji i koji prirodnim slijedom
nastavljaju svoje obrazovanje i edukaciju u skladu reforme kolstva i
bolonjskog procesa koji je naa zemlja odabrala kao obrazovni model
potpisujui Bolonjsku i druge deklaracije i ugraujui to u zakonsku
regulativu.
3. Odsjek 'Socijalna pedagogija i duhovna skrb'
Uvijek naglaavamo da IPF ima samo jedan Vjeronauni odsjek
i obrazuje nastavni kadar za predmet vjeronauka, koji po miljenju
svih dobronamjernih kritiara donosi viestruku korist u preveniranju
drutvenih bolesti koje pogaaju maloljetniku populaciju u vidu
raznoraznih delikvencija, ovisnosti i sl. i posebno, dakle, pored
duhovne eshatoloke, donosi i praktinu socijalnu korist za itavo
drutvo, tako da vjeronauka kao produkt tog odsjeka nema alternativu.
Meutim, vjeronauka je samo za maloljetniku populaciju i
adoloscente. Zbog toga smo razmiljali da se osim ovakvog vida
prevencije vjerskom etikom i moralom, vjerskim normama i
vrijednostima kod populacije mladih, posvetimo i brizi, lijeenju i
duebrinitvu odraslih, zbog rapidnog poveanja drutvenih bolesti i
potrebe da se sa tim suoimo na duhovnom planu, pa se krenulo u
proces otvaranja novog odsjeka sa nazivom 'Socijalna pedagogija i
duhovna skrb' kroz propitivanje mogunosti i ideja u domenu
humanistiko-religijskih znanosti.
8

Konano, Vlada i resorno Ministarstvo obrazovanja, nauke,

kulture i sporta je svojim aktom od 24. 11. 2011. donijelo Rjeenje
kojim se daje saglasnost IPF-u za otvaranje pomenutog Odsjeka i
studijskog programa 'Socijalna pedagogija i duhovna skrb'.
Kroz sretni spoj dvije komponente: naune i duhovne,
smatrajui da nije dovoljno samo konvencionalno obrazovanje i
poznavanje nauke i egzaktnih naunih injenica gdje se pravnici
upoznaju samo sa zakonskom legislativom, ekonomisti sa
ekonomskim doktrinama, pedagozi i profesori samo sa pedagokim
znanostima, ininjeri samo sa matematikom i tehnikim znanostima,
ovaj odsjek davat e i drugu komponentu kroz jedan vid duhovnosti,
vjerskog morala i etike da bi se ljudi oplemenili, produhovili i
usavrili i moralno jer ogoljela savremena nauka u eri vrhunskog
tehniko-tehnolokog razvoja moe voditi u strane kataklizme i
unitenje. Zastraujue je i pomisliti ta sve moe da uini samo
nuklearna energija, genetiki ininjering, hemijsko oruje itd. ako
odbjegnu kontroli?!
Razlozi osnivanja smjera 'Socijalna pedagogija i duhovna skrb'
na IPF-u Univerziteta u Bihau ogledaju se u potrebi osposobljavanja
kadrova za socijalnu i duhovnu skrb, dakle brigu, njegu i
duebrinitvo individue i drutva. Studij 'Socijalna pedagogija i
duhovna skrb' osposobljavat e kadrove za rad, u razliitim
socijalnim i odgojno-obrazovnim ustanovama, ali i drugim
institucijama koje se na bilo koji nain bave pitanjima odgoja i
obrazovanja i duhovne skrbi. Realna je pretpostavka da e se budui
kadrovi zapoljavati irom Bosne i Hercegovine, pa i ire.
Kroz programsko usmjerenje i koncept ovog smjera naroito e
se ustrajavati na spajanju humanistikih i drutvenih tradicionalnih
znanja, napose onih koja pripadaju islamskoj kulturi i civilizaciji,
uporedo sa savremenim znanjima koja su razvijena u
zapadnoevropskom kulturno-civilizacijskom prostoru, a koja danas
ine zajedniku batinu cijelog ovjeanstva uz pomo studentima da
postignu etinost, moralnost, duhovnost, humanost, mudrost i
umijea njihove praktine primjene, te ovladaju sposobnostima
samostalnog samjeravanja doprinosa islama razvoju obrazovanja i
odgojnih znanosti.

Zbog drutvenih bolesti i u pokuaju ozdravljenja drutva sve

vie panje treba posveivati ne samo obrazovanju nego i odgoju i
skrbi, i ne samo obrazovanju i odgoju u naunom smislu nego i u
duhovnom i graditi samoodrivi sistem cjelovitog obrazovanja na
svim nivoima i u svim podrujima, opskrbljujui drutvo trajnim
duhovnim i kulturnim kvalitetima bez kojih je nemogue osigurati
njegov zdrav i cjelovit razvoj, osiguravajui za te zadatke
kompetentne strunjake.
Sve ovo ini solidnu pretpostavku za povezivanje naunoobrazovne djelatnosti ovog fakulteta sa savremenim naunim
spoznajama, naroito na podruju socijalne pedagogije, religijskopedagokih nauka i islamskog odgoja i obrazovanja.
Mogui direktni partneri studija ovoga Odsjeka su razliite
socijalne i odgojno-obrazovne ustanove (privatne i dravne), ali i
druge institucije koje se na bilo koji nain bave pitanjima socijalnog
staranja, odgoja i obrazovanja i duhovne skrbi kao to su kole, kole
djece sa posebnim potrebama, bolnice, socijalne ustanove, SOS
sklonita i sigurne kue, humanitarne organizacije, KPZ-i, zatvori, itd.
Odsjek 'Socijalna pedagogija i duhovna skrb' e pruiti iroke
mogunosti ulaska u drutvo ostvarenjem socijalne i duhovne skrbi
njegom, brigom, duebrinitvom irokog spektra raznih ciljnih grupa
od bolesnika, hendikepiranih, ovisnika, do zatvorenika. Ovaj studij na
Islamskom pedagokom fakultetu Univerziteta u Bihau omoguava
studentima sticanje znanja koja imaju iroku strunu i naunu
primjenu, tako da interes za organiziranje istog nadilazi striktne
potrebe Islamske zajednice i pozicionira se u iroku drutvenu
zajednicu koja treba da bude partner IPF-u u ovom hairli poslu.
I na kraju:
Uzvienoga molimo da bude s nama i uz nas, da nas ne ostavlja
i ne preputa samima sebi, ak ni za treptaj oka.
Uzvieni nam je dovoljan Pomaga i dovoljan Zatitnik.
I molimo Ga da objedini muslimane i njihova miljenja i
stremljenja, da d razbor, mudrost, iskrenost i dobrohotnost naim
politikim i vjerskim prvacima, da ih uputi na injenje dobra, da ih
uputi na injenje onoga to je najbolje za islam, za muslimane i ovu
zemlju, da ih uini jedinstvenim, da se ujedine za dobro islama,
10

muslimana, Bonjaka i svih drugih graana/dravljana zemlje Bosne i

Herceegovine.
Dragi Boe, onemogui one koji ele zlo drugom i ne dopusti im
da se u tom zlu osile i zaborave. Povrati ih na pravi put. AMIN!
Muharem tulanovi

11

ISLAMISTIKA

Prof. dr. Sulejman Topoljak1

TEORIJA PRAVA I NJEGOVE ZLOUPOTRE
(Nezarijetul-hakki vet-te'assufu fist'imalihi)
Saetak
Pravne teorije su pravno tkivo koje u sebi sadri manje sloene
pravne sisteme koji imaju isti zajedniki cilj - integralno sagledati
odreeni pravni segment i putem naela i generalnih pravila ponuditi
rjeenja i odgovore na postavljena pitanja i dileme iz tog pravnog
segmenta. Tema ove studije je samo jedna od pravnih teorija koje
involvira islamsko pravo. S toga je cilj ove studije da upozna itaoce
sa jednom od najvanijih teorija teorijom prava i njegove
zloupotrebe, njenim osnovnim naelima i principima kako bi se
shvatila i razumjela na jedan jednostavan, a u isto vrijeme i struan
nain.
Poto je pitanje prava i slobode ljudska nagonska potreba,
pitanje o kome ljudi najvie brinu i s ijim problemima se
svakodnevno susreu, a po islamskom uenju cilj ne opravdava
sredstvo, nego i cilj i sredstvo moraju biti legalni, onda je sasvim
opravdano i uveliko potrebno da se ova teorija stalno reaktivira i
elaborira kako bi ljudi pri konzumiranju svojih prava to manje krili
pravila i principe koje je postavio uzvieni Allah pri njihovoj upotrebi
i koritenju.
Kljune rijei: pravna teorija, pravo, vrste prava, pravila,
zloupotreba prava.
Ope naznake
Pod pravnom teorijom se misli na jednu generalnu pravnu
koncepciju koja ini jedan realni pravni sistem koji u sebi involvira
partikularna pravna pravila razasuta po razliitim poglavljima prava,
poput teorije prava, teorije vlasnitva, teorije ugovora, teorije pravne
sposobnosti, teorije nude itd.

Islamski pedagoki fakultet u Bihau

15

Opepoznato je da muslimanski pravnici nisu donosili pravna

rjeenja na osnovu generalnih teorija, niti su na osnovu njih
objanjavali pravna pitanja kakva je praksa u savremenom pozitivnom
pravu. Nasuprot tome, oni su slijedili partikularna pitanja i propise i
na osnovu njih uoavali opu pravnu teoriju ili generalno pravilo koje
je imalo primat nad partikularnim. Na taj nain su otkrivali i definirali
pravnu teoriju i njene osnovne elemente u islamskom pravu.
Na osnovu reenog, moe se konstatovati da postoji razlika
izmeu generalnih pravnih pravila, poput tekoa priziva olakanje i
djela se vrednuju po namjeri i pravnih teorija. Pravna teorija je
ogromna pravna struktura koja u sebi involvira opa pitanja koja
objedinjuje jedan zajedniki pojam - termin, dok je ope pravno
pravilo relativno generalno mjerilo ili parametar koji vai samo za
odreeni segment te pravne teorije ili prava.2
Iz izloenog, pravnu teoriju je mogue definirati i rei da je to
generalno poimanje iji se temelji, ruknovi, artovi i opi propisi
odnose na odreenu opu tematiku, te da se od svih njih obrazuje
jedan neminovni erijatski sistem koji svojim propisima obuhvata sve
ono to dozvoljava mogunost realizacije njegove tematike ili
predmeta. A pretpostavljena lokacija svake teorije je njen predmetni
sadraj kojeg odravaju odreeni elementi i njihovi uvjeti. A propisi
koji se temelje na tome i koji zavise od realizacije te lokacije su
ustvari njene posljedice.3
Teorija prava i njegove zloupotrebe u islamu
Ovu teoriju emo u naoj studiji na slijedeim stranicama
elaborirati kroz etiri cjeline:
- definicija prava i njegovi osnovni elementi
- vrste prava
- izvori i uzroci prava
2

Vidi: Zuhajli, El-Fikhul-islami ve edilletuhu, 4/7. Ovaj rad je u veini naslonjen na

ono to su o ovoj temi pisali prof. dr. Vehbe Zuhali u citiranom djelu, Mustafa Zerka
u svom kapitalnom djelu: El-Medhalu ilel-fikhil-'ammi i Abdulkarim Zejdan u svom
vrijednom djelu: El-Medhalu li diraseti-eri'atil-islamijjeti.
3
Durejni, En-Nazarijatul-fikhijje, str.140.

16

- propisi koji se odnose na pravo.

Definicija prava i njegovi osnovni elementi
Definicija prava
Jeziki
Rije el-hakk (pravo) u arapskom jeziku ima vie znaenja, ali
njeno osnovno znaenje se rabi da obiljei neto to je utvreno i
obavezno.
Ponekad se upotrebljava i za odreen dio, kao i za pravdu koja
je suprotna nepravdi.
Terminoloki
Neki klasini islamski pravnici su pravo (el-hakk) definisali na
slijedei nain: Pravo (el-hakk) je propis koji je ustanovljen
erijatom.4
Meutim, ono to se da primijetiti kod ove definicije je da ona
nije generalna i sveobuhvatna, jer se prema islamskim pravnicima ne
odnosi i ne obuhvata sve vrste prava. Npr. pravom se prema
islamskim pravnicima naziva posjedovanje, sama imovina, zatim
pravni uzrok poput prava na skrbnitvo, odgoj i izbor (hakkul-hijar),
zatim popratna nekretninska prava poput prava na prolaz,
navodnjavanje, napajanje, zatim pravne posljedice koje proistiu iz
kupoprodajnih ugovora poput prodavanja kupljene stvari ili cijene itd.
Dok su pravo savremeni islamski pravnici definirali na sljedei
nain:
ejh Ali el-Hafif ga definie na slijedei nain: Pravo je interes
na kog se polae pravo na osnovu erijata.5
Meutim, ovoj definiciji se moe prigovoriti to to se fokusirala
samo na cilj koji se namjerava postii putem prava, a ne na samo
pravo i njegovu sutinu i bit. Jer pravo je poseban odnos izmeu
njegova vlasnika i interesa kojeg on ima od njega (prava).

Abdul Halim Leknevi, Haijetu kameril-akmar 'ala erhil-Menar, poetak

poglavlja o pravima.
5
Hafif, Muzekkiratul-hakk vez-zimmeti, str. 36.

17

Profesor Mustafa Zerka pravo definie na sljedei nain: Pravo

je specifikacija po kojoj Zakonodavac priznaje vlast ili obavezu.6
Ova definicija je prihvatljiva, jer obuhvata vjerska prava poput
Allahovih prava koja ima kod ljudi - namaz, post itd., zatim
graanskih prava - pravo na posjedovanje, potom moralnih prava pravo roditelja kod djece, mua kod ene kao i opih prava - pravo
drave na lojalnost graana, isto tako i imovinsko pravo - pravo na
izdravanje, kao i neimovinsko pravo - pravo na starateljstvo itd.
Analiza odabrane definicije
Definicija profesora Zerke se razlikuje od ostalih definicija:
a. Jer je objasnila samu bit prava i objelodanila da je pravo
posebna veza (odnos) koji se odnosi na odreene osobe, poput prava
prodavaa na cijenu svog proizvoda. Prodavac jedino i iskljuivo ima
pravo na to.
U sluaju kada ne postoji takav poseban odnos, nego se radi o
opoj dozvoli (ibaha) kakav je sluaj kod lova, ispae, koritenja
javnih institucija itd., takve veze i odnosi se ne nazivaju pravima, ve
opom olakicom (ruhsa 'amme) koja se odnosi na sve i vai za sve
ljude.
b. Vlast, spomenuta u definiciji, moe se odnositi na dominaciju
nad osobom, poput prava na odgajanje (el-hadane) i prava na
starateljstvo (el-vilaje), kao i na dominaciju nad odreenom stvari,
poput prava na posjedovanje itd.
c. Obaveza spomenuta u definiciji moe biti materijalne prirode
poput vraanja duga ili realizacije odreenog cilja kao i izvrenje
nekog posla itd.
d. Definicija je takoer ukazala i na izvor prava u erijatu, a to
je Zakonodaveva volja. Dakle, prava su u islamu boanski darovi
koji se naslanjaju na izvore erijata iz kojih se crpe erijatski propisi.
Prema tome, u erijatu ne moe postojati pravo ako na njega ne
aludira dokaz. to znai da je izvor prava u islamu Uzvieni Allah, jer

Zerka, El-Medhal ila nazarijjetil-iltizam fil-fikhi, poglavlje tree, str. 10.

18

ne postoji mimo Njega drugi zakonodavac, niti postoji drugo

zakonodavstvo mimo onoga koje je On propisao.
Treba naglasiti da u islamu ne postoji prirodno pravo iji je
izvor priroda ili ljudski intelekt. Meutim, islam je, u samom poetku,
ograniio upotrebu linih prava sa uvaavanjem tueg interesa i ne
ugroavanjem opeg. Dakle, lina prava u islamu su ograniena onim
to nalau drutveni interesi i interesi drugih ljudi.
Pravo u islamu, dakle, nalae dvije obaveze (vadiba): prva je
opa obaveza, koja se odnosi na sve ljude, putem koje im se nalae da
potuju individualna prava i da ih ne ugroavaju, a druga je
individualna i odnosi se na vlasnika prava, a nalae mu da pri
koritenju svoga prava ne nanosi tetu drugima.
Osnovni elementi prava u islamu
Pravo u islamu ima dva osnovna elementa (rukna). Vlasnika
prava, tj. onoga koji ga posjeduje i predmet prava, tj. ono ega se tie i
na to se odnosi pravo. To moe biti odreena stvar na koju se odnosi
pravo, poput objektivnih prava ili duga itd.
A kod personalnog prava, poput odnosa zajmodavca i dunika,
dodaje se i trei element: dunik koji je zaduen sa pravom.
Vrsta obaveze sa kojom se zaduuje pravno lice moe biti u
obliku nekog izvrenja poput vraanja duga ili plaanja cijene, a moe
biti i u obliku apstenacije odreenog posla poput ustezanja od
nanoenja tete komiji i drugom, zatim suzdravanja od koritenja
povjerene stvari ili emaneta. Pravni obveznik (adresat) moe biti
odreena osoba ili grupa poput dunika u odnosu na zajmodavca, ili
neodreena poput kolektivnih obaveza gdje su zadueni svi ljudi da
potuju tua prava i da ih ne ugroavaju.
Vlasnik prava
Vlasnik vjerskih prava je Uzvieni Allah. A fiziko lice (ovjek) i
pravno lice (ustanove i preduzea) su vlasnici ostalih prava zbog toga
to imaju vlast nad predmetom prava.

19

Fizika lica
Pravni status fizikog lica, tj. ovjeka, poinje od faze fetusa
pod uvjetom da se rodi iv, pa makar i u pravnom smislu.
Po hanefijskim pravnicima, ivot novoroenetu se priznaje
kada skoro cijelo izae iz majine utrobe i bude davalo znake ivota.
Pravno mu se priznaje ivot ako se pobaci nakon to se izvri agresija
na njega, tj. na trudnicu. Dakle, ako neko udari trudnicu pa pobaci
mrtvo dijete u tom sluaju dijete e naslijediti i biti naslijeeno.
Dok ostali pravnici uslovljavaju za priznanje ivota
novoroenetu njegovo potpuno raanje i odvajanje od majke. U
sluaju da se dijete rodi mrtvo, zbog agresije koja se poini nad
njegovom majkom, oni smatraju da se od njega nasljeuje samo
gurru.7
Status fizikog lica prestaje sa stvarnom smru - prirodnom ili
pravnom ili presudom da je onaj ije je mjesto boravka nepoznato, tj.
nestali ili izgubljeni, mrtav. A to se obino proglaava nakon to
izumre njegova generacija ili nakon to napuni devedeset godina.
Pravna lica
Islamsko pravo priznaje i instituciju pravnog lica. To je jasno iz
injenice da islamski pravnici priznaju odreenim institucijama poput
firmi, udruenja, preduzea, damija itd., prava i dunosti koje su
identine sa pravima i dunostima sa kojima se zaduuju fizika lica.
Dokazi koji to potvruju su mnogobrojni. Na to ukazuju pravni
tekstovi, kao i pravna razmiljanja (idtihadi).
Od pravnih tekstova se moe navesti hadis u kojem je Poslanik,
a.s., rekao: Garancija muslimana je jedna. Ko god od njih je dadne
validna je.8 To znai da je garancija koju bilo ko od muslimana da
neprijatelju obavezna za islamsko drutvo.
Kao dokaz se mogu navesti i pravni tekstovi koji tretiraju
institucije preporuivanja dobra i odvraanja od zla. Po njima je
7

Krvarina tj. materijalna kompenzacija koja se mora platiti zbog uinjene agresije
na dijete. A iznosi pedeset dinara ili pet stotina dirhema.
8
Biljei ga Ahmed od Alije r.a., Vidi: evkani, Nejlul evtar, 7/27.

20

dozvoljeno svakom muslimanu podignuti tubu protiv korupcije,

nemorala, nereda po putevima, kao i za rastavu braka koji je sklopljen
na nelegalan nain i pored toga to tuilac u svemu tome nema linog
interesa.
Od pravnih pravila, moe se navesti slijedee: Dravni budet
(bejtul-mal) je nasljednik onome koji nema nasljednika. Vladar se
smatra zastupnikom ummeta pri raspolaganju zajednikim imetkom
ako radi sukladno njihovom interesu, kao to staratelj raspolae sa
imetkom jetima. Vladar je takoer zastupnik ummeta pri sklapanju
meudravnih ugovora koji ostaju pravnovani ak i poslije njegove
smrti ili svrgnua. Isti je sluaj i sa imenovanjem slubenika ije
imenovanje ostaje pravosnano i nakon njegove smrti. Sudija u
sluaju da pogrijei pri presudi u stvarima iz domena Allahovih prava
poput odsijecanja ruke na osnovu svjedoenja lanih svjedoka nee
snositi trokove krvarine, nego e kompenzaciju platiti dravna
blagajna.
Islamski pravnici takoer smatraju da vakuf moe biti vlasnik
imovine, kao to se moe i zaduiti sa obavezama koje se trebaju
ispotovati prema drugima. Isto tako, dozvoljeno je ostaviti testament
i vakuf za damiju. Nadzornik vakufa je samo njegov zastupnik i zbog
toga nije odgovoran za njegove dugove. Zbog toga e on kupovati ono
to je potrebno vakufu a to e plaati od vakufskih prihoda.
Vrste prava
Pravo se moe podijeliti na razne naine sukladno razliitim
aspektima sa kojih se posmatra, tj. sukladno znaenju na kojeg se
odnosi. U daljnjoj studiji emo navesti te podjele prava, propise koji
se odnose na njih i pravne posljedice koje proistiu iz njih.
Podjela prava s obzirom na vlasnika prava
Po toj osnovi pravo se dijeli na tri vrste: Allahovo pravo,
ovjekovo pravo i zajedniko pravo, tj. pravo u kojem su objedinjena
dva prava i gdje ponekad dominaciju moe imati Allahovo ili
ovjekovo pravo.

21

Allahovo pravo ili ope pravo

To je ono pravo kojem je namjera pribliavanje Allahu, Njegovo
velianje i izvrenje vjerskih obreda. Ili, to je pravo kojim se
namjerava realizovati opi interes naroda, a da se pri tome personalno
niko ne zaduuje tom obavezom.
Ovakva vrsta prava se pripisuje Uzvienom Allahu zbog njihove
velianstvenosti i sveope koristi. Dakle, to su ustvari drutvena ili
javna prava.
Primjer za prvu vrstu prava je namaz, post, had, zekjat, dihad,
institucija preporuivanja dobra i odvraanja od zla, zavjeti, zakletva,
uenje bismille pri klanju itd.
Primjer za drugu vrstu su apstiniranje od zloina i izvrenje
fiksnih sankcija za blud, klevetu, krau, razbojnitvo, konzumiranje
alkohola, kao i diskrecione sankcije (t'azir) za ostale vrste zloina, te
uspostava, zatita i ouvanje javnih institucija, poput puteva, rijeka,
damija, kola i ostalih javnih ustanova bez kojih zajednica ne bi
mogla funkcionirati.
Allahova prava se po hanefijskim pravnicima dijele na osam
vrsta.9
Pravni status Allahovih prava
Allahova prava nije dozvoljeno anulirati tj. ponititi putem
oprosta, sporazuma ili odricanja. Isto tako, nije dozvoljeno zamijeniti
ih, niti je npr. dozvoljeno da se kazna za krau poniti u sluaju da je
pokradeni oprosti ili kada se nagodi sa kradljivcem nakon to se ona
prijavi nadlenim organima. Kazna za blud se ne moe ponititi zbog
toga to ga mu ili neko drugi npr. oprosti, ili zbog toga to je ena
dobrovoljno poinila preljub ili blud.
Allahovo pravo se, takoer, ne nasljeuje. Prema tome,
nasljednici nisu obavezni nadoknaditi ibadete koje njihov umrli nije
izvrio, osim ako nije ostavio testament da se to u ime njega izvri,
niti e oni biti odgovorni za zloin koji je poinio njihov umrli.

Te vrste smo spomenuli u naem djelu Uvod u metodologiju islamskog prava.

22

Interferencija kod sankcija propisanih za krenje Allahovih

prava se uvaava. Npr. ko poini vie puta blud ili vie puta ukrade,
nee biti kanjen posebno za svaki blud ili svaku krau, nego e se
nad njim izvriti samo jedna propisana sankcija. Zbog toga to je
osnovna intencija sankcije da se zloinac kazni i odvrati od zloina, a
to se upravo postie na taj nain.10
Izvrenje sankcija koje su propisane za krenje Allahovih prava
su u ingerenciji vladara ili koga on opunomoi. Dakle, samo on ima
pravo da preodgoji one koji ne obavljaju obrede ili ih zanemaruju,
takoer, samo on ima pravo da izvri fiksne i diskrecione kazne nad
zloincima radi spreavanja anarhije i uspostave reda i mira u drutvu.
ovjekovo pravo
To su takva prava putem kojih se namjerava zatiti interes
pojedinaca, svejedno da li to bilo ope pravo kao to je ouvanje
zdravlja, djece, imetka, uspostava sigurnosti, spreavanje zloina,
ustajanje protiv agresije i koritenja dravnih javnih institucija, ili to
bilo lino pravo poput zatite prava vlasnika u njegovu vlasnitvu,
prava prodavaa na cijenu, a kupca na robu, pravo vlasnika na
nadoknadu za bespravno unitenu imovinu, pravo na vraanje
bespravno oduzete imovine, pravo ene kod njena mua na
izdravanje, pravo majke na odgoj svog djeteta, a oca na skrbnitvo
nad svojom djecom, pravo svakog ovjeka na rad itd.
Pravni status ljudskih prava
Onome ko posjeduje neko od spomenutih prava dozvoljeno je da
ga se odrekne, da ga poniti putem oprosta, sporazuma itd. Ovakva
prava se nasljeuju, a dok ne podravaju interferenciju, tj. svaki
pojedinani prekraj e biti posebno i sankcioniran. Pravo na traenje
izvrenja sankcije propisane za krenje ove vrste prava pripada
iskljuivo njenim vlasnicima ili njihovim zastupnicima.

10

Kasani, El-Bedai', 7/55, Serahsi, El-Mebsut, 9/185.

23

Zajedniko pravo
To je takva vrsta prava u kojem su objedinjena dva prava:
Allahovo i ovjekovo. Meutim, moe se desiti da u takvom pravu
ponekad dominantnije bude Allahovo ili ljudsko pravo.
Primjer kada dominaciju ima Allahovo pravo
Kao primjer moe se navesti postbrano ekanje ('iddet). U tom
pravu zastupljeno je Allahovo pravo manifestovano u spreavanju
mijeanja srodstva. Isto tako je zastupljeno i ovjekovo pravo
reflektovano u ouvanju potomstva njegove djece. Meutim, Allahovo
pravo je ipak dominantnije, jer je u spreavanju mijeanja srodstva
opa korist za drutvo i zajednicu. U tome je faktiki zatita zajednice
od anarhije i dezintegracije.
Kao primjer, moe se navesti i ovjekovo pravo na ivot, razum,
zdravlje, imetak i sankcija za klevetu za blud. U svim navedenim
pravima nalaze se dva prava: Allahovo i ovjekovo, ali je ipak
Allahovo pravo dominantnije zbog ope koristi ije posljedice se
reflektuju na drutvo.11
Meutim, prema afijskim i hanbelijskim pravnicima i
oficijelnom miljenju malikijskog mezheba, sankcija za klevetu je
iskljuivo pravo oklevetanog, zbog toga to je kleveta zapravo atak na
ast. A njegova ast je iskljuivo njegovo pravo, pa prema tome onda i
sankcija propisana za taj delikt treba da bude prvenstveno njegovo
pravo.
Status zajednikog prava u kom je Allahovo pravo dominantnije
Ova vrsta prava ima isti status Allahovih prava zbog toga to u
njima Allahovo pravo ima dominaciju nad ovjekovim pravom.
Primjer kada dominaciju ima ovjekovo pravo
Kao primjer se moe navesti pravo na odmazdu koje u osnovi
pripada staratelju ubijenog. U ovom pravu postoje dvije vrste prava:
11

Ibn Hemmam, Fethul-Kadir, 4/194, Kasani, Bedai', 7/56, Serahsi, El-Mebsut,

9/113, Ibn Abadin, Haijetu Ibn Abidin, 4/189.

24

Allahovo pravo koje se ogleda u zatiti drutva od tekog zloina

ubistva i ovjekova prava koje se ogleda u zadovoljavanju elje za
osvetom putem izvrenja smrtne kazne nad ubicom. ovjekovo pravo u
ovom primjeru je dominantnije nad Allahovim pravom, jer se
odmazda i zasniva na principu poravnanja. Kur'an to upravo i
potvruje u sljedeem ajetu:...i u njemu smo propisali ivot za ivot...
Upravo ovo poravnanje ili ekvivalencija sankcija uslovljava da se
ovjekovo pravo preferira nad Allahovim.
Status zajednikog prava u kom je ovjekovo pravo dominantnije
Ova vrsta prava ima potpuno isti status ljudskih prava. S toga je
dozvoljeno staratelju ubijenog oprostiti ubici ili se nagoditi sa njim
oko materijalne kompenzacije. Allah upravo i podstie da se oprosti i
nagodi. A onaj kome rod ubijenog oprosti, neka oni velikoduno
postupe, a neka im on dobroinstvom uzvrate. To je olakanje od
Gospodara vaeg, i milost. (El-Bekare, 178)
Podjela subjektivnih prava
ovjekovo se pravo, s obzirom na njegovo posjedovanje i
vlasnitvo, dijeli na: prava koja podravaju ponitenje i prava koja to
ne podravaju.
Prava koja podravaju ponitenje
U osnovi, svako subjektivno pravo poput prava na odmazdu,
prava na prvokupnju (e-uf'a), prava na prihvatanje kupoprodajnog
ugovora itd. podravaju da budu anulirana i ponitena, za razliku od
objektivnih prava. Ponitenje subjektivnog prava moe biti uz
nadoknadu ili bez nadoknade.
Prava koja ne podravaju ponitenje i anuliranje
Meutim, postoje i subjektivna prava koja ne podravaju
ponitenje. Ona su ustvari izuzeci iz opeg pravila koje smo prethodno
naveli.

25

Prava koja ne podravaju ponitenje su:

a. Prava koja jo nisu ni utvrena, kao da se ena odrekne svoga
prava na budui brani ivot i izdravanje od strane budueg mua, da
se kupac odrekne svoga prava na prihvatanje kupoprodaje nakon
gledanja robe, da se nasljednik odrekne svog prava na odbijanje
testamenta za ivota testatora, odricanje komije ili suvlasnika na
pravo prvokupnje prije prodaje itd. U svim tim sluajevima spomenuta
prava se ne anuliraju i pored toga to su ih se njihovi vlasnici odrekli
zbog toga to ona jo i ne postoje.
b. Prava koja se erijatski uvaavaju zbog neophodnih
personalnih odnosa (svojstava) koja pripadaju nekoj osobi, poput
odricanja oca ili djeda od njihovih prava na starateljstvo nad
maloljetnikom, zbog toga to je starateljstvo lina stvar koja se tie
njih dvojice i ono se ne ponitava kada ga se oni odreknu.
c. Prava ije ponitenje utie na promjenu erijatskih propisa,
kao kad se mu koji pusti svoju enu odrekne prava na povrat svoje
ene, ili da se darivalac odrekne svog prava na povrat svoga dara, ili
da se testator odrekne svog prava na povrat testamenta, ili da vlasnik
nekog objekta poniti svoje pravo na njegovo vlasnitvo. Takvo pravo
ne podrava ponitenje, jer ponitenje njegova prava na vlasnitvo bi
znailo izlazak te stvari iz njegova vlasnitva u niije vlasnitvo, a to
bi znailo postojanje imetka bez vlasnika (saibe) to je u islamu
zabranjeno: Allah nije propisao ni behiru, ni saibu, ni vasilu, a ni
hama; to oni koji ne vjeruju govore o Allahu lai, i veina njih nema
pameti. (El-Maide, 103)
Dakle, po islamu svaka stvar mora imati svoga vlasnika. Prema
tome, odricanje vlasnika od svog prava na vlasnitvo ima za
posljedicu promjenu propisa koji je potvren u erijatu. A to je
neprihvatljivo, jer na to niko nema pravo.
d. Prava koja su u vezi sa tuim pravom. Npr. da majka poniti
svoje pravo na odgoj (el-hadane) svog djeteta, da mu poniti svoje
pravo na postbrano ekanje kod svoje rasputenice, da pokradeni
poniti svoje pravo u sankciji za krau. Sva ovakva i slina prava su
zajednika prava. Prema tome, iako ovjek u njima ima pravo da
poniti i anulira svoje pravo, ipak on nema pravo da poniti i anulira
tue pravo u njima.
26

Prava koja se nasljeuju i koja se ne nasljeuju

Islamski pravnici su saglasni da se prava putem kojih se
namjerava osiguranje i garancija nasljeuju, poput prava na zalog radi
osiguranja duga, prava na zadravanje prodane stvari radi garancije
isplate njene vrijednosti, kao i pravo na traenje iranata pri uzimanju
kredita.
Saglasni su takoer da se nasljeuju i objektivna prava, poput
popratnih prava nekretnina, kao npr. prava na navodnjavanje i
napajanje, prava na prolaz itd., jer su to popratna prava nepokretnih
imovina koja su joj neminovna.
Takoer, saglasni su da se pravo na izbor, odreivanje jedne od
dvije kupljene stvari nakon kupoprodaje (hijarut-t'ajin) i pravo na
povrat kupljene stvari radi starog nedostatka (hijarul-'ajbi) nasljeuju,
zbog toga to je imenovanje stvari pri kupoprodaji nuno i to je pri
tome pravo ogranieno samo na jednu stvar. A kada je u pitanju pravo
na vraanje kupljene stvari, radi nekog nedostatka, to se dozvoljava na
osnovu toga to se pretpostavlja da se kupila ispravna roba. Zbog toga
se dozvoljava i nasljednicima da naslijede to pravo, kako bi uklonili
od sebe eventualnu tetu i obmanu.
Meutim, islamski pravnici nisu saglasni da li se nasljeuju
sljedea prava: pravo na izborni uvjet (hijaru-art), tj. da jedna ili
obje ugovorne strane uslove da imaju pravo nakon odreenog
vremena prekinuti ugovor, pravo na raskid ugovora nakon vienja
robe, pravo na vraanje duga u odreeno vrijeme i pravo na dio ratnog
plijena nakon to se osvoji, ali ne podijeli.
Hanefijski pravnici smatraju da se prava (el-hukuk) i koristi (elmenaf'i) ne nasljeuju, jer se nasljeivanje odnosi iskljuivo na
imovinu koja je prisutna, tj. na objekte, dok se po njima spomenuta
prava ne smatraju imovinom. Ali, u isto vrijeme, smatraju da se
dugovi nasljeuju
Ostali pravnici smatraju da se prava, koristi i dugovi nasljeuju,
jer ih smatraju imovinom. Poslanik, a.s., je rekao: Ko iza sebe ostavi
neku imovinu ili pravo, ono pripada njegovim nasljednicima. A ko
ostavi dug ili porodicu oni pripadaju meni.12
12

Muttefekun alejhi.

27

Podjela prava s obzirom na njihov predmet

Po ovoj osnovi pravo se dijeli na imovinsko i neimovinsko,
subjektivno i objektivno.
Imovinska i neimovinska prava
Imovinska prava su prava koja se odnose na imovinu i na koristi
koje proizlaze iz nje. Dakle, to su prava iji je predmet imovina ili
koristi poput prava prodavaa na cijenu prodane robe i kupca na
kupljenu robu, pravo na prvokupnju, prava nekretnina, pravo na izbor
prihvatanja kupoprodaje, pravo stanozajmca na stanovanje itd.
Neimovinska prava su prava koja se ne odnose na imovinu,
poput prava na odmazdu, prava na slobodu, prava ena na razvod
braka zbog neispunjavanja odreenih obaveza od strane mua, prava
na odgoj djeteta, prava na starateljstvo, kao i ostala politika i
prirodna prava.
Subjektivno i objektivno pravo
Subjektivno pravo je pravo koje je Zakonodavac dodijelio
nekome kod drugoga. Njegov predmet moe biti realizacija odreenog
posla, kao to je obaveza prodavca da preda prodanu robu kupcu, a
kupca da preda iznos za kupljenu robu prodavau. Kao i pravo na dug,
pravo na nadoknadu za unitenu stvar i nezakonito oduzetu imovinu,
pravo ene ili blinjeg na izdravanje itd.
Subjektivno pravo moe biti i u formi apstiniranja od nekog
posla, poput obaveze onog kome se preda stvar na uvanje da se ne
koristi njome.
Subjektivno pravo u osnovi ima tri osnovna elementa: vlasnika
prava, predmet prava i obveznika ili dunika. Odnos izmeu dvije
strane subjektivnog prava je izrazit i oit za razliku od njegova
predmeta.
Objektivno pravo je pravo koje je Zakonodavac priznao nekome
nad neim odreenim i definiranim. Dakle, odnos koji postoji izmeu
vlasnika objektivnog prava i tog neega (objekta) je isto materijalan.
Na osnovu te veze vlasnik tog prava ima direktnu vlast nad neim a to
je u stvari objektivno pravo. Kao npr. pravo vlasnitva na osnovu
28

kojeg vlasnik imovine ima potpunu vlast nad onim to posjeduje.

Pravo uslijed zajednikog koritenja, tj. pravo koje je utvreno pri
koritenju nekretnina poput prava na prolaz, navodnjavanje, napajanje,
kao i pravo na zadravanje zaloga radi garancije vraanja duga.
Objektivno pravo ima samo dva svoja osnovna elementa:
vlasnika prava i predmet prava.
Specifinosti i odlike subjektivnog i objektivnog prava
Najvanije specifinosti i odlike kojima se odlikuju spomenuta
prava su:
1. Vlasnik objektivnog prava ima pravo da potrauje predmet
prava ma gdje on bio, dok to vlasnik subjektivnog prava nema.
Vlasnik objektivnog prava ima pravo traiti ga od bilo koga ako ga
nae kod njega. Npr. ko bespravno uzme predmet prava od nekoga,
zatim ga proda ili mu ga neko ukrade, njegovu vlasniku je dozvoljeno
podii optunici protiv onoga kod koga je ta stvar pronaena.
Za razliku od vlasnika objektivnog prava, vlasniku subjektivnog
prava dozvoljeno da trai svoje pravo samo od dunika, njegova
iranta ili od onoga na koga je prenijet dug.
Razlika se ogleda u tome to se objektivno pravo odnosi na
odreen objekt, a ne na osobu. Dakle, objekt je mogue transferirati iz
vlasnitva u vlasnitvo, dok se subjektivno pravo tie obveznika ili
dunika i zato se ono ne trai od nekog drugog, osim ako on to
dozvoli, kakav je sluaj kod jamenja i transfera duga.
2. Vlasnik objektivnog prava ima privilegiju i prvenstvo u
odnosu na ostale obine dunike ako je svoj dug osigurao zalogom.
Vlasnik subjektivnog prava nema tu privilegiju, osim u
odreenim situacijama, kao u sluaju potvore ili sumnje. Zbog toga se
daje prednost dugovima koji su uzeti za vrijeme zdravlja, nad onima
koji su uzeti za vrijeme bolesti i nude, kao i trokovima ukopa nad
ostalim pravima koja se tiu zaostavtine, dugovima koji su uzeti na
ime izdravanja supruge i maloljetne djece nad obinim dugovima.
Kada su u pitanju opi interesi, onda se prednost daje dravnim
dugovima nad obinim drutvenim dugovima.

29

3. Objektivno pravo se gubi ako se uniti njegov predmet. U tom

sluaju, to pravo nestaje i ponitava se ugovor. Npr. kada se uniti
prodana stvar kod prodavaa, prije nego to je preuzme kupac, takav
ugovor se ponitava i anulira se pravo kupca na predaju te stvari. Kada
izgori zakupljena kua ili stan, ugovor o zakupu se ponitava i anulira
se pravo stanozajmca da se koristi istim.
Meutim, ukoliko se uniti predmet subjektivnog prava, pravo
se ne anulira, niti se ugovor ponitava. Npr. kada se uniti imovina
dunika, pravo zajmodavca na dug se ne ponitava, jer se dug odnosi
na preuzetu odgovornost, a ne na unitenu imovinu. Isto tako, kada se
u avansnom ugovoru uniti roba, prodavac je duan dati drugu.
Izvori prava i njihovi uzroci
Jedini izvor i uzrok prava u islamu je erijat. Ali, erijat
ponekad direktno stvori prava, ne oslanjajui se pri tome na druge
uzroke, poput naredbi o vrenju raznih vrsta obreda, naredbe da se
izdrava blinji, zabrane da se ine zloini i nedjela, dozvola
konzumiranja ukusnih i zdravih jela. U svim ovakvim i slinim
situacijama, erijatski dokazi se smatraju direktnim uzorcima prava.
Ponekad Zakonodavac stvara prava i propise na osnovu nekih
uzroka koje ljudi upranjavaju, poput branog ugovora. Taj ugovor
proizvodi pravo ene na izdravanje, pravo na meusobno
nasljeivanje suprunika itd. Kupoprodajni ugovor proizvodi pravo
kupca na cijenu prodane stvari, a pravo prodavaa na prodanu stvar.
Bespravno uzeta imovina proizvodi pravo nadoknade ako bude
unitena. Dakle, ugovori i bespravno otuenje imovine su direktni
uzroci prava, a erijatski dokazi indirektni.
Pod uzrocima i izvorima prava ovdje se misli na direktne
uzroke, svejedno da li oni bili erijatski dokazi ili drugi razlozi koje su
priznali i odredili ti dokazi. Prema tome, ovdje se pod izvorima ne
misli na izvore koji nareuju obligaciju, jer bi u tom sluaju svi izvori
imali krajnji ishod u erijatu ili pozitivnom pravu.
Izvora prava u odnosu na obligaciju ima pet. Oni su: erijat,
ugovor, individualna volja, validan i nevalidan postupak.
Kao primjer za erijat kao izvor prava moe se navesti
obavezivanje sa izdravanjem rodbine i ena, kao i obavezivanje
30

staratelja i zastupnika. Za ugovor kao izvor prava moe se navesti

ugovor o darivanju, zakupu, kupoprodaji, braku itd. Za individualnu
volju kao izvor prava moe se navesti obeanje, zavjet itd. Za
nevalidan (tetan) postupak kao izvor prava moe se navesti
obavezivanja agresora da nadoknadi ono to je unitio ili bespravno
uzeo. Za validan postupak ili bespravno bogaenje, kao izvor prava,
moe se navesti vraanje duga nekom, mislei da mu je duan, pa se
ustanovi da nije, ili vraanje duga za drugoga na osnovu njegova
naloga, ili kupovanje neega nakon ega se utvrdi da je to bila tua
imovina.
U svim navedenim situacijama vlasniku prava je dozvoljeno
zatraiti svoje pravo kome ga je dao, zbog toga to istom ono i ne
pripada.
Sve te izvore opet mogue je podvesti pod erijatski sluaj. A
erijatski sluaj moe biti prirodan poput susjedstva, rodbinstva,
bolesti itd., ili izboran. A izboran erijatski sluaj moe biti
materijalno zabranjeno djelo tj. nevalidan postupak, ili validno djelo
od strane jedne osobe, tj. validan postupak, a mogu biti i erijatske
obligacije.
erijatske obligacije mogu biti opet jednostrane poput
individualne volje ili viestrane poput ugovora.13
Navodi izvora prava su i njihovi direktni uzroci obligacije. A
posredni izvor svake erijatske obligacije i materijalnog djela je
erijat.
to se tie izvora objektivnog prava, to su u stvari uzroci
potpunog ili nepotpunog vlasnitva, koji se obrauju u poglavlju o
teoriji vlasnitva.
Doktor Senhuri je rekao: Mogue je izvore prava u erijatu bez
obzira da li se oni ticali obligacija ili objektivnih prava ograniiti na
dva izvora kao i u zapadnjakom ili svjetovnom pravu: na pravnu
obligaciju i na pravni sluaj.14

13
14

Zerka, El-Medhalu ila nazarijetil-iltizam fil-fikhil-islami, glava 49-52.

Senhuri, Mesadirul-hakki fil-fikhil-islami, 1/69.

31

erijatska ili pravna obligacija obuhvata ugovor i samostalnu

volju, a erijatski ili pravni sluaj obuhvata nevalidan i validan
postupak.
Iz elaboriranog se da primijetiti da se priznanje ne ubraja u izvor
prava. Ono je samo obavijest o pravu po preferiranom miljenju
pravnika. Isto tako se sudska presuda ne ubraja u izvor prava, jer ona
u stvari samo otkriva i ukazuje na pravo.
Meutim, ako sudija presudi na osnovu lanih svjedoka, pa se to
ne otkrije, u tom sluaju njegova presuda e se smatrati izvorom prava
u pravnom smislu (kadaen), ali ne i u moralnom (dijaneten).
Propisi koji se odnose na prava
Pod propisima koji se odnose na prava, podrazumijevaju se
posljedice koje proizilaze iz prava, nakon to se ona priznaju njihovim
vlasnicima. Od tih propisa najpoznatiji su:
1. Ispunjenje prava
Vlasnik prava putem svih legalnih sredstava koja mu stoje na
raspolaganju ima puno pravo traiti ispunjenje svojih prava.
a. Ispunjenje Allahovih prava
Izvrenje Allahovih prava u obredima postie se njihovim
izvrenjem na nain kako je to Uzvieni propisao - na uobiajen
('azima) nain u normalnim uvjetima ili putem olakice (ruhsa) u
posebnim prilikama, poput skraivanja namaza, dozvole prekidanja
posta zbog bolesti ili putovanja, uzimanje tejemuma umjesto abdesta,
obavljanje hada umjesto bolesnog i nemonog, dozvola izgovora
nevjerstva u nudi itd.
U sluaju da pravni adresat odbije izvriti obred materijalne
prirode poput zekjata, nadlene institucije e to pravo uzeti silom i
dati ga onome kome i pripada, a ako odbije izvriti obred
nematerijalne prirode, u tom sluaju e ga nadleni organi prisiliti da
ih izvri, ako se odnosi na vidljivo i oito pravo, a ako se radi o
nevidljivom pravu, u tom sluaju e ga Allah iskuati sa razliitim
iskuenjima i na Sudnjem danu sankcionirati.
32

Izvrenje Allahovih prava, kada su u pitanju zabrane i grijesi,

biva sa njihovom apstinencijom. Ukoliko ih se ljudi ne klone,
Allahovo se pravo mora izvriti putem sankcija koje izvrava vladar ili
njegov zamjenik nakon to se donese presuda. Na taj nain se drutvo
titi od smutnje, neprijateljstva, anarhije i dezintegracije.
b. Ispunjenje ljudskih prava
ovjekovo pravo se realizuje putem njegova uzimanja od onog
koji je zaduen sa njim i to na dobrovoljan i zadovoljavajui nain. U
sluaju da ga uzurpator zabrani, a u isto vrijeme se utvrdi da je samo
pravo prisutno u njegovoj vlasti, poput bespravno uzete, ukradene ili
deponovane stvari, ili odbije da plati nadoknadu za njegovo unitenje,
ili se nae kod njega neko pravo koje nije istovrsno sa vlasnikovim
otuenim pravom, a njegovo lino uzimanje od strane vlasnika bi
imalo za posljedicu smutnju ili tetu, u tom sluaju, po konsenzusu
pravnika, vlasniku prava nee biti dozvoljeno da ga sam uzme, nego
e to uraditi putem nadlenih organa.
U sluaju da se u vlasnitvu uzurpatora tueg prava nae
istovrsna imovina (pravo) koju je uzeo od drugog, i njegovo uzimanje
od vlasnika prava ne bi imalo za posljedicu smutnju ili neku tetu.
Oficijelno miljenje malikijskih i hanbelijskih pravnika je da vlasnik
prava i u tom sluaju moe uzeti svoje pravo samo putem nadlenih
organa. Taj stav se temelji na hadisu u kojem stoji: Vrati emanet
onome ko ti ga je povjerio i ne pronevjeri onoga ko te je
pronevjerio.15
Nasuprot tome, afijski pravnici smatraju da vlasnik prava ima
pravo da ga lino uzme na bilo koji nain, bez obzira da li kod
uzurpatora bio imetak istovrstan sa njegovim pravom ili razliit. Svoj
stav temelje na nekoliko ajeta koji govore o vraanju istom mjere
poput: Ako hoete da na nepravdu uzvratite, onda uinite to samo u
onolikoj mjeri koliko vam je uinjeno. (En-Nahl, 126)
Meutim, oni u isto vrijeme smatraju da vraanje istom mjerom
nije openito i generalno, nego samo kada je u pitanju imovina. Svoj

15

Derdir, E-erhul-kebir, 4/335, Ibn Kudame, El-Mugni, 8/254, Ibn Duzzi, ElKavaninul-fikhijjetu, str. 359.

33

idtihad opravdavaju slijedeim hadisom: Ko nae svoju imovinu

kod nekog ovjeka, on ima najvee pravo na nju.16
Hanefijski pravnici su saglasni sa afijskim, ali samo kada se
radi o istovrsnom pravu, ali ne i razliitim. Meutim, oficijelno
miljenje mezheba je da je vlasniku prava dozvoljeno lino uzeti svoja
prava, bez obzira da li kod uzurpatora naao istovrsno ili razliito
pravo, zbog pada morala kod ljudi i odugovlaenja u vraanju tuih
prava.
Dakle, kada vlasnik nae svoje pravo kod drugoga, bez obzira
da li se radilo o imovini ili nekoj drugoj robi, koji ga odugovlai
vratiti, ili negira svoj dug, dozvoljeno mu je po saglasnosti islamskih
pravnika uzeti ga moralno (dijaneten), ali ne i pravno (kadaen), po
osnovi nude, a to se moe potvrditi citiranim hadisom: Ko nae
svoju imovinu kod nekoga ima najvee pravo na nju.17
Nain na koji se uzima pravo
U osnovi, pravo se treba uzeti na pravedan nain, tj. ne smije se
uzeti vei iznos. Ako se radi o pravu poznate vrste i definirane
koliine poput vrijednosti kue, iznosu najamnine, protuvrijednosti
duga itd., u tom sluaju nije dozvoljeno uzeti vie od tog iznosa, pa
ak i u sluaju da sud presudi i vie od toga.
Meutim, ako se radi o pravu iji je iznos neodreen, tj.
neodreene vrste i koliine, u tom sluaju za mjerodavnost prava e se
uzeti obiaj sredine u kojoj ljudi ive. Npr. pri uzimanju zekjata se
nee uzeti ni najbolji, niti najgori hajvan, nego srednja kvaliteta.
Dozvoljeno je sankcionisati diskrecionom kaznom (et-t'azir)
onoga koji odbija dati zekjat i to na nain da mu se uzme najvei
obavezni iznos, ili da mu se oduzme pola imovine.18 Poslanik, a.s., je
o tome rekao: Ko dadne zekjat radi nagrade imat e nagradu za to. A
ko ga odbije dati, mi emo mu ga uzeti i jo pola njegova imetka. To
je kazna od naeg Gospodara.19
16

Biljei ga Ahmed, Ebu Davud i Nesai od Semure b. Dundeba.

Biljei ga Ahmed, Ebu Davud i Nesai od Semure b. Dundeba.
18
Zuhajli, El-Fikhul-islami ve edilletuhu, 4/27.
19
Biljei ga Ahmed, Nesai i Ebu Davud od Behza b. Hakima od njegova oca i djeda.
17

34

Tolerancija pri uzimanju i izvravanju prava

U osnovi vlasnik prava ima pravo da u punom iznosu uzme
svoje pravo. Meutim, u isto vrijeme, Zakonodavac podstie vlasnika
prava da ga ne uzima u cijelosti, ili da ga se djelimino odrekne kao
vid tolerancije, dobroinstva i altruizma. Posebno je to izraeno kada
je obveznik ili dunik u kripcu. Parcijalno ili potpuno odricanje od
svoga prava u takvim situacijama se smatra dobrim djelom, a njegov
poinilac e zbog toga biti nagraen. Uzvieni o tome veli: A ako je u
nevolji, onda priekajte dok ne bude imao; a jo vam je bolje, nek
znate, da dug poklonite. (El-Bekare, 280)
O eninom odricanju od svojih prava ili cijelog mehra Uzvieni
veli: I draga srca enama vjenane darove njihove podajte; a ako vam
one od svoje volje od toga to poklone, to s prijatnou i ugodnou
uivajte. (En-Nisa, 4) A ako ih pustite prije nego to ste u odnos s
njima stupili, a ve ste im vjenani dar odredili, one e zadrati
polovinu od onog to ste odredili, osim ako se ne odreknu ili ako se ne
odrekne onaj koji odluuje o sklapanju braka (El-Bekare, 237)
O oprostu odmazde Uzvieni veli: A ako je neko, ni kriv ni
duan, ubijen, onda njegovom nasljedniku dajemo vlast, ali neka ni on
ne prekorauje granicu ubijanja, ta njemu je dana vlast. (El-Isra, 33)
Ajet koji utvruje ope naelo o odricanju prava je: Nepravda se
moe uzvratiti istom mjerom, a onoga koji oprosti i izmiri se Allah e
nagraditi, On, uistinu, ne voli one koji nepravdu ine. (E-ura, 40)
2. Zatita prava
erijat je prava zatitio od svake vrste agresije. Zbog toga je u
tom smislu propisao razliita sredstva i metode: moralna i pravna
odgovornost, kao i pravo na sudsku zatitu.
Npr. obredoslovlje, kao Allahovo pravo, Zakonodavac je zatitio
sa vjerskim stimulansima i imanskim pobudama koji su postavljeni na
bojazni od Allahove kazne i enji za nagradom na onom i
blagostanjem na ovom svijetu. Zbog toga veina kur'anskih pravnih
tekstova koji se odnose na erijatske naredbe poinje sa isticanjem
svojstva vjerovanja, poput: O vjernici...

35

Postoji i drugi metod zatite obreda, a to je institucija hisbe. To

je preporuivanje dobra kada se zanemari i odvraanja od zla kada se
pone initi. Na to ima pravo svaki lan islamskog drutva. Onaj koji
vodi tu instituciji, tj. el-muhtesib ima pravo traiti od onog koji ne
klanja ili ne posti da to pone prakticirati, a takoer i svaki musliman
ima pravo, po osnovu spomenute institucije, da podigne tubu
muhtesibu ili sudu protiv onog koji ini grijeh kako bi se preodgojio,
odvratio i nagnao da izvrava obrede.
Ista je stvar i sa ostalim Allahovim pravima, poput apstinencije
od zloina. Drutvo se titi od njih putem vjerskog stimulansa kao i
putem hisbe.
I prava ovjeka se takoer tite putem vjerskog stimulansa koji
nalae svakom pojedincu da potuje tue pravo o imovini, asti i
ivotu. Prava ovjeka se tite i putem suda koji treba naloiti vraanje
prava onome kome i pripada.
Dakle, erijat je zatitio sve vrste vjerskih i graanskih prava individualna i kolektivna, na taj nain to je priznao prava njihovim
vlasnicima i zabranio da se izvri bilo kakav atak na njih, a za onog
koji to prekri propisao je sankciju.
3. Zakonita upotreba prava
ovjek mora upotrijebiti svoje pravo na nain kako mu je to
Zakonodavac propisao i naloio. Vlasniku prava nije dozvoljeno
upranjavati svoje pravo na nain da nanese tetu drugom, bez obzira
na to da li se teta odnosi na pojedinca ili zajednicu i da li se vri sa
namjerom ili ne. Takoer, nije mu dozvoljeno unititi ili protraiti bilo
to od svog imetka.
Npr. vlasnitvo nad neim daje pravo vlasniku da na istom gradi
ta hoe i kako hoe, ali ne i na nain da komiji zakloniti svjetlost i
vazduh, niti da prema komiji ostavi prozor kroz koji moe da gleda
nedozvoljeno kod svog komije, jer se putem svega toga njemu, tj.
komiji, nanosi teta.
Upotreba prava na nain da se nanese teta sebi ili drugom u
svjetovnom zakonu se naziva nezakonitom upotrebom prava (ette'assuf).
36

U sluaju kada ovjek upranjava ono na to nema pravo, to se

ne naziva nezakonitom upotrebom prava, nego agresijom (el-i'itida)
na tue pravo. Dakle, upotreba prava na nezakonit nain je u islamu
zabranjena, a agresija na tue pravo je strogo zabranjena.
Dokazi da je nezakonita upotreba prava zabranjena
- Uzvieni je rekao: Kada pustite ene, onda ih, prije nego to
ispune njima propisano vrijeme za ekanje, ili na lijep nain zadrite
ili ih velikoduno otpremite. I ne zadravajte ih da biste im uinili
nasilje; a onaj ko tako postupi ogrijeio se prema sebi. Ne igrajte se
Allahovim propisima i neka vam je na umu blagodat koju vam Allah
daje, i Knjiga i mudrost koju vam objavljuje, kojom vas savjetuje.
Allaha se bojte i da Allah sve zna na umu imajte. (El-Bekare, 231)
Uzvieni u citiranom ajetu zabranjuje da se pravo na opoziv ene
zloupotrebljava, kako se to radilo u dahilijjetu gdje bi ovjek putao
svoju enu i kada bi se skoro zavrio iddet opozvao bi je, a potom
ponovo pustio, zbog toga je Zakonodavac to zabranio. Zabrana aludira
na zabranjeno, pa je na osnovu toga zloupotreba prava zabranjena.
- Uzvieni je rekao: Poto se izvri, ne oteujui nikoga,
oporuka koja je ostavljena ili podmiri dug; to je Allahova zapovijed!
A Allah sva zna i blag je. (En-Nisa, 12) Uzvieni zabranjuje oporuku
koja je tetna po nasljednike, poput oporuke nasljedniku ili oporuke
vee od jedne treine. Poto je takva oporuka zabranjena, a
oporuivanje u osnovi dozvoljeno, onda e zloupotreba ovog prava
biti haram.
- Uzvieni je rekao: I rasipnicima imetke, koje vam je Allah
povjerio na upravljanje, ne uruujte, a njihov imetak za ishranu i
odijevanje troite; i prijatne rijei im govorite. (En-Nisa', 5)
Uzvieni je naredio
njegovom imovinom zbog
prilikom troenja imetka. Iz
zabranjena i da onaj koji
uzurpaciju tog prava.

da se rasipniku uskrati raspolaganje

toga to zloupotrebljava svoje pravo
ega proizilazi da je zloupotreba prava
to konzumira zasluuje preodgoj i

- Poslanik, a.s., je rekao: Primjer onoga ko uva Allahove

granice (erijatske propise) i onoga ko ih kri, jest kao primjer ljudi
koji su se ukrcali na lau, pa su jedni bili na gornjem, a drugi na
37

donjem spratu lae. I kada je trebalo da se napiju vode, oni dolje su

prolazili pored onih iznad njih, nakon ega bi rekli: Kad bismo
probuili lau na naem dijelu, ne bismo smetali onima koji su iznad
nas. I, ako bi ih oni gore pustili da uine ta su i naumili, stradat e
svi, a ako ih sprijee u njihovom naumu, spasit e sebe i njih. 20
Poslanik, a.s., je naredio onima koji su bili u lai da je ne bue zbog
tete koja bi nastala tada, a to je propast svih. Dakle, njihov postupak
bi se smatrao zloupotrebom prava zabranjenim pa ga s toga
Poslanik, a.s, smatra haramom.
Razlozi zbog koji je zabranjena nezakonita upotreba prava
Postoje dva glavna razloga zbog ega je nezakonita upotreba
prava zabranjena.
Prvi razlog je taj to vlasnik prava po islamskom uenju nije
apsolutno slobodan pri koritenju svog prava. Svako pri konzumiranju
svoga prava mora voditi rauna da ne nanese tetu drugom. To se
jasno vidi iz pravnih tekstova koji zabranjuju nanoenje tete drugom,
kao i onih koji zabranjuju monopol i nareuju da se imovina
monopoliste, kada postoji potreba za njom, bez njegove dozvole
proda. To isto potvruju i pravni tekstovi kojima se zabranjuje
agresija na tui ivot, imetak i ast, bez obzira da li je ona posljedica
upotrebe legalnog prava ili iste agresije.
Drugi se razlog ogleda u tome to prava u islamu imaju
kolektivnu tendenciju, jer se korist koja proistie iz individualnog
prava ne ograniava samo na njegova vlasnika, nego se ona takoer
reflektuje na drutvo i zajednicu, zbog toga to se neija imovina
smatra dijelom drutvene imovine koja mora biti jaka i obilna radi
nepredvienih situacij, a drutvo, ak i u normalnim uvjetima, ima
odreen dio prava u linoj imovini po osnovi zekata, poreza na
zemlju, otkupa, vitara itd. Jednako tome kao to ima i svoj udio prava
koji je mendub putem dobrovoljnih donacija, testamenata, vakufa i
ostalih vidova dobroinstva. To je ono to se u savremenom pravu
naziva socijalizacijom prava.
Dakle, ako drutvo u linoj imovini ima udio svog prava, onda
je pojedinac obavezan raspolagati svojim pravom na nain da ne
20

Biljei ga Buharija od N'umana b. Bira.

38

nanosi tetu drugima, zbog toga to bi se to smatralo agresijom na

pravo zajednice, a u krajnjem ishodu i atakom na samog pojedinca.
Pravila koja se moraju ispuniti da bi se upotreba prava smatrala
nezakonitom
Prvo pravilo
Namjera da se nanese teta
Ako bi ovjek pri koritenju svog prava namjeravao nanijeti
tetu drugom, a ne postii njegovu eljenu korist, takav nain
konzumiranja prava bi se smatrao njegovom zloupotrebom koja je po
erijatu zabranjena i zbog toga je treba sprijeiti.
Ova konstatacija se moe potvrditi mnogobrojnim dokazima,
meu kojima su: zabrana opoziva ene sa namjerom da joj se nanese
teta, zabrana oporuke sa namjerom da se nanese teta nasljednicima i
dunicima, priznanje duga od strane onoga koji je na samrtnoj postelji
da bi zabranio nasljedstvo nasljednicima ili pravo dunicima, zabrana
razvoda braka u bolesti u kojoj je neko umro s namjerom da sprijei
enu od nasljedstva itd.
U svim ovim sluajevima, vlasnici prava su koristili svoje pravo
na nelegalan nain i zbog toga su njihovi postupci zabranjeni i
nelegalni. Dakle, zloupotrebom prava e se smatrati svaka
konzumacija prava koja ima namjeru nanoenja tete drugome.
Svako koritenje prava na spomenuti nain imat e za posljedice
tri stvari: preodgoj vlasnika prava koji ga je nezakonito iskoristio i
njegovo sankcionisanje diskrecionom kaznom koju odreuju nadleni
organi kako bi bila pouka za ostale, ponitenje postupka koji je
poduzet ako to podrava i kompenzaciju tete nastale kao posljedica
nezakonite upotrebe prava. tetna namjera se utvruje putem dokaza i
injenica.
Drugo pravilo
Namjera nelegalnog cilja
Ako ovjek, pri koritenju svog legalnog prava, namjerava
ostvariti nelegalan cilj koji nije kompatibilan sa osnovnim interesom
dotinog prava, pa s toga svoju pravu namjeru prikrije iza legalnog
39

prava, takav nain koritenja prava je po islamu nelegalan i zabranjen.

Npr. kada se sklopi brak sa enom koju je mu pustio tri puta s
namjerom da je uini dozvoljenom prvom muu, pribjegavanje
odreenim vrstama kupoprodajnih ugovora da bi se prekrila kamata
itd. Ovakve i sline intrige su zabranjene i smatraju se nelegalnim
koritenjem prava. Tu injenicu potvruju mnogi hadisi, meu kojima
su i: Allah je prokleo i onog ko dozvoljava i onog kojem se
dozvoljava (ena).21 Doi e vrijeme kada e ljudi putem
kupoprodaje dozvoljavati kamatu.22
Ovo pravilo je derivirano iz naela pravnike prevencije
(sedduz-zeri'a), kao i zabrane zabranjenih pravnikih intriga (el-hijelmuharreme) putem kojih se namjerava dozvola harama, zabrana halala
i anuliranje vadiba.
Osnova na kojoj se zasniva je takoer namjeravanje da se
nanese teta, kao i kod prvog pravila, a ona se utvruje na isti nain
koji smo ve spomenuli.
Tree pravilo
Da iz primjene prava ne proistekne vea teta od koristi
Kada ovjek upotrijebi svoje pravo s namjerom da ostvari putem
njega legalnu korist, ali takav postupak u isto vrijeme proizvede veu
tetu drugome nego korist vlasniku prava. Ovakav nain upotrebe
prava, bez obzira da li se ta teta refletkovala na zajednicu ili
pojedinca, zabranjuje se na osnovu pravnike prevencije. Dokaz koji
to potvruje je hadis u kojem stoji: Nema nanoenja tete a niti
uzvraanja na tetu tetom.23
Dakle, u ovom sluaju, nezakonita upotreba prava e biti samo
onda kada legalno konzumiranje legalnog prava ima za posljedicu
opu tetu koja je uvijek vea od pojedinane tete, ili ako proizvede
posebnu tetu koja je vea ili ista u odnosu na korist koju od njegove
primjene ima vlasnik prava. Ako primjena prava proizvede tetu koja
21

Biljei ga Nesai, Tirmizi, Ebu Davud i Ibn Made. Vidi: evkani, Nejlul-evtar,
6/138.
22
evkani, Nejlu -evtar, 5/207.
23
Biljei ga Ibn Made i Darekutni od Ebi Se'ida el-Hudrija, a Malik ga biljei u
mursel formi od Amra b. Jahje od njegova oca.

40

je manja od koristi od njegove primjene, u tom sluaju takav postupak

se nee smatrati nezakonitim.
Kao primjer za opu tetu, moe se navesti monopol, presretanje
seljaka pred gradom, prodaja oruja u vrijeme smutnje, zabrana uzgoja
droga i agrokultura koje narodu nisu potrebne itd.
Kao primjer za individualnu tetu koja je vea od koristi, moe
se navesti ostavljanje prozora na kui prema enskim komijskim
odajama, ako je kua vea od komijske.
Primjer za individualnu tetu koja je identine koristi, je kada
vlasnik kue uradi neto na kui od ega komija ima tetu. Ebu
Hanife smatra da se takvi postupci trebaju zabraniti kako bi se
uklonila teta od komije, jer je to prije svega vjerska obaveza, dok
Ebu Jusuf smatra da se ne trebaju zabraniti radi zatite vlasnikog
prava, jer su tete u tom sluaju izjednaene, ali se preferira pravo
vlasnika sukladno principu da vlasnik ima pravo koristiti svoje
vlasnitvo i raspolagati njime.
Primjer male tete je kada ovjek na svom posjedu izgradi neki
zid ili posadi neko drvo, pa zakloni komiji suneve zrake. U tom
sluaju se nee smatrati da je vlasnik zemlje zloupotrijebio svoje
pravo, jer je uobiajeno i neophodno da se naini tako neznatna teta
pri koritenju vlastitog prava.
Primjer za umiljenu tetu je mnotvo potomstva radi ega
ovjek moe doi u ekonomski krizu. U tom sluaju to se ne
zabranjuje ovjeku zbog toga to je to umiljena teta, zbog toga to je
Uzvieni stvorio dovoljno prirodnih resursa da se bez sumnje mogu
zadovoljiti potrebe ljudi, ako se ljudska snaga i intelekt racionalno
upotrijebi i ako se materijalna dobra pravedno raspodjele.
Osnova na kojoj se temelji pomenuto pravilo jest obim tete koji
proizilazi iz koritenja prava.
etvrto pravilo
Neuobiajena upotreba prava koja ima za posljedice nanoenje
tete drugome
Kada ovjek na neuobiajen nain upotrijebi svoje pravo, pa
nanese tetu drugom, takva upotreba prava e se smatrati
41

nezakonitom, poput pojaavanja radija koji uznemirava komije,

zakupa kue i ostavljanje otvorene vode u njoj, iznajmljivanja auta ili
ivotinje i njihovo pretovaranje itd.
U svim ovakvim i slinim situacijama, upotreba prava na takav
nain se smatra nezakonitim.
Meutim, ukoliko neko upotrijebi svoje pravo na uobiajen
nain, pa se desi neka teta, taj postupak se nee smatrati nezakonitim,
niti e nalagati kompenzaciju. Kada npr. ljekar na uobiajen i propisan
nain izvri operaciju nakon koje bolesnik podlegne, nee biti
odgovoran za to. Kada ovjek zapali pe, pa sa dimom uznemiri
komije, nee biti odgovoran zbog toga, ili ako upali neku mainu iji
zvuk uznemiri komije, takoer nee biti odgovoran zbog toga to je u
svim spomenutim sluajevima upotrijebio svoje pravo na uobiajen i
poznat nain.
Ako bi npr. neko na svojoj zemlji potpalio vatru, pa neka njena
varnica zapali komijino sijeno ili neto drugo, ukoliko to bude uradio
na uobiajen nain nee biti obavezan platit odtetu, ali ako to bude
uradio na neuobiajen nain, npr. kada vjetar pue, onda e snositi
odgovornost.24
Za odreivanje uobiajenog i neuobiajenog naina ovdje se
konsultuje i ravna po obiaju.
Peto pravilo
Upotreba prava na neodgovoran i pogrean nain
Ukoliko bi ovjek koristio svoje pravo na jedan neoprezan i
nemaran nain, pa iz nehaja nanio drugom tetu, njegovi postupci e
se smatrati nezakonitim i bit e odgovoran za odgovornost iz nehaja.
Treba istai da ovdje nema razlike da li je pogreka bila sa
namjerom uinjena, kao npr. kada lovac u daljini vidi neto da se
kree pa ispali metak mislei da je divlja, a ustanovi se da je ovjek
ili npr. kada lovac naniani lov, pa promai i pogodi ovjeka i ubije
ga.

24

El-Merginani, El-Hidaje, 3/197, irazi, El-Muhezzeb, 1/401.

42

U svim ovakvim i slinim situacijama upotreba prava se smatra

zloupotrebom i obavezuje na kompenzaciju tete koja se nanese zbog
toga to je vlasnik prava bio obavezan provjeriti cilj i biti oprezan i
paljiv pri svakoj namjeri i postupku.
Navedeni stav se dokazuje injenicom da je Uzvieni propisao
kompenzaciju tete pri ubistvu iz nehaja u vidu krvarine, kao i citirani
hadis koji zabranjuje nanoenje tete, a poznato je da se teta ne moe
nadoknaditi bez kompenzacije ili nadoknade.
Treba naglasiti da je ovo pravilo aktivno u segmentu teta
proisteklih iz pogreke i nehaja prilikom koritenja prava, svejedno da
li je to pravo bilo potvreno od strane Zakonodavca, ugovora ili
proisteklo iz nekog drugog izvora prava. Upotreba i koritenje prava
je kod islamskih pravnika ogranieno nenanoenjem tete drugima,
kao i zbog injenice da su tua imovina i ivot zatieni i da se ne
smiju unitavati, a onaj ko ih uniti obavezan je nadoknaditi tetu koja
je uinjena.
Ovo pravilo se ne odnosi na dvije situacije:
Prva situacija je kada je pri upotrebi prava nemogue biti toliko
oprezan ili potpuno utvrditi i provjeriti da nee doi do komplikacija,
poput ljekara koji uradi operaciju na propisan i uobiajen nain, pa
nastupi smrti ili unitenje nekog ekstremiteta. U tom sluaju, ljekar
nee biti odgovoran za nastale nepredviene posljedice.
Druga situacija je kada ovjek poduzme sve mjere opreznosti,
ali se i pored toga desi teta. U tom sluaju, on nee biti odgovoran za
nastalu tetu. Npr. kada ovjek vjeba gaanje na svom imanju koje je
ogradio i stavio znake upozorenja. U tom sluaju, ako pogodi nekoga
ko je uao u njegov posjed nee biti odgovoran za to.25
Pravilo se primjenjuje u slijedeim sluajevima: u saobraajnim
udesima, ubistvima i materijalnim tetama koje se dese iz nehaja, u
posljedicama koje mogu proistei iz primjene preodgojnih mjera
prema delinkventima, djeci i eni od strane roditelja, mua ili
nadlenih organa, pri primjeni metoda borbe protiv zla, poevi od
lakih ka teim, kao i u potronji imetka kada neko smatra da je

25

El-Merginani, El-Hidaje, 4/181.

43

njegovo vlasnitvo. U svim tim sluajevima, dunost je onoga koji je

uzrokovao tetu da je kompenzuje i namiri.
Posljedice i propisi nezakonite upotrebe prava
Nezakonita upotreba prava spada u kategoriju nevalidnog
postupka, tj. jednog od izvora prava, a posljedice i propisi koji
proistiu iz zloupotrebe prava su:
1. Uklanjanje same tete, poput ruenja kue koju vlasnik
sagradi uz komijinu kuu, pa mu zatvori vidik i sunevu svjetlost, ili
zatvaranje vlasniku kue onih prozora sa kojih se mogu vidjeti
komijina enska eljad.
2. Plaanje odtete ako je nezakonita upotreba prava imala za
posljedicu unitenje ivota, nekog ekstremiteta ili imovine.
3. Ponitenje pravnog postupka, poput ponitenja braka, ije su
intencije suprotne onima radi kojeg je brak i dozvoljen, ponitenje
kupoprodajnih ugovora kojim se prekriva kamata, ponitenje oporuke
kojom se eli natetiti nasljednicima itd.
4. Zabrana upotreba prava, poput zabrane muu da otputuje sa
svojom enom, ako joj s tim namjerava nanijeti tetu.
5. Diskreciona kazna (et-'azir), tj. sankcioniranje onog koji
bespravno podigne optubu protiv asnih i potenih graana da bi im
uinio moralnu tetu.
6. Prisiljavanje da se urade odreena djela, poput prisiljavanja
trgovaca da prodaju robu po uobiajenim cijenama, kao i prisiljavanje
radnika da rade za uobiajenu platu itd.
Transfer prava
Dozvoljeno je u erijatu prenijeti prava, ako postoji pravni
razlog za to, bez obzira o kojoj se vrsti prava radi. Tako je dozvoljeno
prenijeti materijalno pravo, poput prava vlasnitva pri kupoprodaji,
prava na dug nakon smrti dunika, kao to je dozvoljeno prenijeti i
nematerijalna prava, poput prava na skrbnitvo nad maloljetnom
osobom, koje se prenosi nakon oeve smrti na djeda, prava na odgoj
(el-hadane) koje se prenosi nakon udaje majke na nanu itd.
44

Pravni razlozi koji dozvoljavaju prijenos prava s jednog pravnog

adresata na drugi su mnogobrojni: jednostrana obligacija, smrt,
transfer duga, transfer duga sa dunika na zajmodavca, kao kada
prodava svog dunika uputi na zajmodavca da mu isplati vrijednost
robe, da vjerovnik dug prebaci na zalagaa, a ena mehr na mua. Sve
su to dozvoljene situacije kod veine islamskih pravnika, pa ak i kod
hanefijskih, na osnovu pitanja koje nazivaju ogranienim transferom
(el-havale el-mukajjede). tj. da dunik svog dunika uputi na onoga na
koga je prenio svoj dug.
Prestanak prava
Pravo u erijatu prestaje vaiti sa prestankom pravnog razloga, a
pravni razlozi se razlikuju od prava do prava. Tako npr. prava braka
prestaju sa razvodom, pravo djeteta na roditeljsko izdravanje prestaje
kada postane spreman da samostalno privreuje, pravo vlasnitva
prestaje sa kupoprodajom, pravo koritenja neega prestaje sa
ponitenjem ugovora o zakupu ili isteka dogovorenog roka, ili zbog
nekih nepredvienih situacija i posebnih prilika poput ruenja stana,
putovanja, prirodnih nepogoda itd., pravo na dug prestaje sa
poravnanjem ili oprostom itd. Sva ova pitanju su detaljno obraena u
teoriji ugovora.
Umjesto zakljuka
- Izuavanje pravnih teorija u islamskom pravu je relativno nova
pojava, koja se javila s poetka prolog stoljea od strane islamskih
pravnika vizionara koji se sa sigurnou mogu nazvati obnoviteljima
islamske pravne misli pa i samog poimanja islama.
- Islamsko pravo bez sumnje nije sistematizirano, niti
kodificirano kao savremena pozitivna prava. Za to postoje
mnogobrojni razlozi, od kojih je bez sumnje najvaniji gubljenje i
nestanak islamske vlasti sa svjetske pozornice, to je imalo za
posljedicu i oduzimanje statusa pozitivnog prava islamskom pravu.
- Forma i struktura neega su bitni, ali nisu i najbitniji. I pored
toga to islamsko pravo nije dobilo u konanici formu i konturu koju
su dobila savremena prava, to ni u kojem sluaju ne znai da je
islamsko pravo na manjem stepenu razvoja i da je nesposobno svojim
45

naelima, pravilima, normama i propisima pratiti razvoj i napredak

ivota i ponuditi odgovarajua rjeenja za novonastale probleme i
pitanja.
- Ova studija je pokuaj potvrivanja gore navedene konstatacije
i ukazivanja na injenicu da islamsko pravo sadri sve komponente
savremenog prava i da involvira u sebi pravne teorije, te da podrava
integralno prouavanje, kao to je podravano od strane klasinih
pravnika da bude prezentovano i parcijalno.
- Ova studija neka bude u isto vrijeme i poziv i podsticaj naim
islamskim pravnicima da islamsko pravo pokuaju prezentovati u
novoj savremenoj odjei, kako bi bilo shvaeno i prihvaeno od strane
onih koji ne razumiju ili nee da razumiju sve ono to donosi islam i
njegovo pravo i kako bi na jedan savremen i razumljiv nain prenijeli
poruku i misiju radi koje su i doli na ovaj svijet.
Literatura:
1. Durejni, Fethi, En-Nazarijatul-fikhijje, tamparija Halid b. Velid, 1982.
2. Dusuki, emsuddin, Haijetud-Dusuki 'ale-erhil-kabir, Darul-fikr.
3. Ibn Abidin, Muhammed Emin, Haijetu reddul-muhtar 'aled-deril-muhtar erhu
Tenvirul-ebsar, drugo izdanje, 1966, Darul-fikri, 1979.
4. Ibn Duzzi, Muhammed b. Ahmed, El-Kavaninul-fikhijje, Darul-kalem, Bjerut.
5. Ibn Kudame, Muvefekuddin, El-Mugni ve-erhil-kebir, prvo izdanje, 1984,
Darul-fikri, Bejrut- Liban.
6. Kasani, Alauddin, Beda'ius-sana'i fi tertibi-era'i, drugo izdanje, 1982. Darulkitabil-'arabi, Bejrut-Liban.
7. Merginani, Burhanuddin, El-Hidaje erhu Bidajetil-mubtedi'. Prvo izdanje,
1990. Darul-kutubil-'ilmijjet, Bejrut.
8. Senhuri, Abdurrezzak, Mesadirul-hakki fil-fikhil-islami, dirasetun makarenetun
bil-fikhil-garbi, prvo izdanje, Daru ihjait-turasil-'arebi, Bjerut-Liban.
9. Serahsi, emsuddin, El-Mebsut, Darul-m'arife, Bjerut-Liban, 1989.
10. evkani, Muhammed b. Ali, Nejlul-evtar erhu Muntekal-ahbar, Darul-dejl,
1973. Bejrut- Liban.
11. irazi, Ebu Ishak, El-Muhezzeb, Matbe'atul-bani el-halebi.
12. Zejdan, Abdulkerim, El-Medhalu ila dirasseti-eri'atil-islamijje, deveto izdanje,
1986., Mektebetul-Kuds, Bagdad, Irak i Mu'essesetur-risale, Bejrut.

46

13. Zerka, Mustafa, El-Medhalul-fikhil-'am, desete izdanje, 1968, Darul-fikri, Liban.

14. Zuhajli, Vehbe, El-Fikhul-islami ve edilletuhu, drugo izdanje, 1985. Darul-fikri,
Damask.

47

Sulejman Topoljak, Ph D
THEORY OF LAW AND ITS ABUSES (NEZARIJETUL HAKKIVET-TE'ASSUFU FIST'IMALIHI)
SUMMARY
Legal theories are legal matter that contains less complex legal
systems that have the same common goal and that is an integrated
look at a certain legal segment. Also, legal theories offer solutions and
answers to the questions and dilemmas from that legal segment
through general principles and rules. The theme of this study is just
one of the legal theories that involves Islamic law. Therefore, the aim
of this paper is to acquaint readers with one of the most important
theories which is the theory of law and its abuse. This paper also
describes basic principles of this theory in order to understand them in
a simple and at the same time and professional manner.
Since the issues of rights and freedom are among instinctive
human needs, many people are concerned with them. According to
Islamic teaching the goal does not justify the means, but rather both
goal and the means must be legal. It is quite justified and greatly
needed for this theory to be constantly reactivated and elaborated so
that people should in smaller proportions violate the rules and
principles set by Allah during the consumation of their rights.
Keywords: legal theory, law, types of rights, rules, abuse of
rights.

48

.

:
.

.
:

49

Prof. dr. Muharem tulanovi1

KONCEPT UMJERENOSTI U ISLAMU I NJEGOVA
MANIFESTACIJA U FIKHU

:
Saetak
Evidentno je da u islamu postoji koncept umjerenosti koji se
oituje u svim segmentima islamske misli, od morala i etike do
drutvenopravnog sistema. ovjek, kao stvoreno i ogranieno bie,
nesposoban je da uspostavi apsolutnu ravnoteu i balans u svom
ovosvjetskom ivotu zbog svoje psihofizike nemoi, svojih linih
poriva, strasti i stremljenja, objektivnih i subjektivnih uticaja od
strane drutva, porodice, politike, nacije, rase, geografske
pripadnosti, obiaja itd., tako da svi sistemi koje je kreirao ovjek
nose i njegove ljudske nedostatke, to nam potvruje i metoda
historijske indukcije u itanju povijesti. Nasuprot toga, vidimo jednu
harmoniju i preciznost u Boijem stvaranju, kao i u Njegovoj vjeri
koju je kao sistem i program ivljenja poslao i objavio ovjeku.
Umjereni put u erijatskom zakonodavstvu i drutvenom pogledu
ogleda se u ravnotei i balansu izmeu slobode pojedinca i prava
drutva, a naslanja se na razumijevanje parcijalnih erijatskih
tekstova u svjetlu opih intencija i ciljeva erijata kojima nee
proturjeiti ili biti neovisni o njima.
Umjerena kola srednjeg puta proklamuje da erijat sadri sve
ono to je milost za ljude, to im olakava i pomae u ivotu,
smatrajui da mudtehid mora imati znanstvene, intelektualne,
moralne, fizike i druge predispozicije kako bi mogao na pravilan
nain pristupiti pozitivizaciji erijatskih propisa gledajui na tekstove
kur'ansko-hadiskih normi sa stajalita intencija i ciljeva erijata.
Kljune rijei: Koncept umjerenosti , islamska pravna
misao, parcijalni erijatski tekstovi, mudtehid, novi bukvalisti ili
formalisti, novi muattile ili reformisti, umjerena kola srednjeg puta,
pravna norma, efektivni uzrok propisu
1

Islamski pedagoki fakultet u Bihau

51

Uvod
Mnogobrojni intelektualci i ulema - posebno je to izraeno u
savremenom drutveno-politikom angamanu zemalja Golfa,
Kuvajta ponaosob - tretiraju koncept umjerenosti u islamskoj misli
kao jednu od glavnih odlika islamskog koncepta uope,
predstavljajui je i kao " ",,ravnoteu i ,,balans izmeu dvije
suprotstavljenosti ili suprotnosti, tako da se ne izdvaja jedna od njih
potiskujui drugu svojom biti, uticajem i ulogom. Primjere dviju
krajnosti nalazimo u suprotnostima ili krajnostima kao to su:
boansko i ljudsko; vjeno i prolazno; materijalno i duhovno;
sadanje i eshatoloko; prolo i budue; pojedinano i kolektivno;
realno i idealno; konstantno i nepromjenljivo; itd.
to bi znaio balans izmeu ovih suprotnosti i krajnosti, osim da
se njihov odnos uravnotei pravdom i pravednim odnosom, kao to se
navodi u suri Er-Rahman:
()


()

()


a nebo je digao. I postavio je ravnoteu i pravdu, /7/ da ne
prelazite granice u mjerenju, /8/ i pravo mjerite i na tereziji ne
zakidajte! /9/2
Manifestacija tog koncepta umjerenosti vidljiva je u svim
oblastima sistema islamskog koncepta ivota i islamske vjere: u ideji i
praksi; u odgoju i obrazovanju; u pravnom i politikom sistemu kao i
u svim drugim oblastima ivljenja.
to se tie ibadeta i obredoslovlja, islam daje srednji umjereni
put u vjeri, razlikujui se od budizma koji daje prednost moralu i
moralnim principima ovjeka i od vjerskih sistema koji trae potpunu
posveenost asketizmu, zanemarujui ovosvjetske vrijednosti, kao to
je sluaj u ideji kranskog asketizma i svetenstva.
Dokaz tome je ajet koji govori o obavezi namaza dume,
nareujui po zavretku namaza, ak i u tom danu ili sedminom
blagdanu, obavezu posveivanja ovosvjetskim poslovima trgovine i
2

Kur'an:55:7-9.

52

drugim ekonomskim djelatnostima, uz proglaavanje takvog koncepta

,,spasonosnim. Navodi se u suri El-Dumu'a:









.
" A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziite i Allahovu
blagodat traite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli to
elite." /10/3
Umjerenost u moralu i etici je izmeu onih koji ovjekove
moralno-etike vrijednosti koje uporeuju sa bezgrjenim melekom,
to je nedostino za ovjeka, i onih koji te vrijednosti uporeuju sa
ivotinjom i njenim osobinama, to je neprimjereno za stvorenje sa
razumom. Jedni su otili u krajnost, smatrajui ovjeka samo
istuncem i melekom, dok su drugi pretjerali i otili u suprotnu
krajnost, smatrajui ovjeka istim zlom, kao to je ejtan sotona.
Islamski pogled je negdje izmeu i tretira ovjeka kao stvorenje koje
ima razum, ali i pohotu, ivotinjske strasti i instinkt, ali i duhovnu
stranu, tako da je pripremljen za oba puta i mogunosti dobra i zla, za
opciju grijeenja ili upute. Misija njegova dihada je borba sa svojim
nefsom, oistiti se i biti bogobojaljiv, kao to to proklamuje Kuran:
()


()
()
-:( )


"i due i Onoga Koji je stvori", /7/ "pa je nadahnu da zna ta
joj je grjeenje a ta bogobojaznost", /8/ "uspjet e samo onaj ko je
oisti" /9/"a bit e izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi!"/10/4
Umjereni put u erijatskom zakonodavstvu i drutvenom
pogledu ogleda se u balansu izmeu slobode pojedinca i prava
drutva. Filozofska razmiljanja po pitanju slobode pojedinca i prava
drutva ila su iz jedne u drugu krajnost, zavrivi u krajnjoj
konsekvenci na dva suprotstavljena tabora rigidne desnice i ljevice,
odnosno kapitalizma i socijal-komunizma.
3
4

Kur'an:62:10.
Kur'an: 91:7-10.

53

U islamu, prvo na ta se treba nasloniti fikh i erijatsko-pravno

zakonodavstvo u savremeno doba jeste razumijevanje parcijalnih
erijatskih tekstova u svjetlu opih intencija i ciljeva erijata, gdje e
se njihovi propisi vezivati i usklaivati sa istinitim intencijama i
ciljevima erijata i nee im proturjeiti ili biti neovisni o njima.
Tri su kole u savremenim fikhskim trendovima po pitanju
ciljeva i intencija erijata.
1. kola koja se dri parcijalnih tekstova sa bukvalnim
nekritikim razumijevanjem, bez traganja za ciljevima koje je
Zakonodavac htio priskrbiti tom normom. Ovi
ili formalisti,
bukvalisti su grupa koju ejh El-Karadavi naziva novi bukvalisti
( ) koji su nasljednici starih bukvalista. Oni odbijaju
traganje za efektivnim uzrokom propisa ili da se propis vezuje za bilo
kakvu mudrost, cilj ili intenciju, ne dozvoljavaju analogiju, uz
obrazloenje da je Uzvieni Allah mogao da nam naredi ono to je
zabranio, i obratno, pa ak je mogao i da nam naredi irk i
nevjerovanje, a zabrani monoteizam. Od starih bukvalista su
naslijedili formalizam i dekadentnost, a zanemarili intelektualnu irinu
koju su stari uenjaci zahirijskog mezheba posjedovali, kao i veliko
poznavanje hadisa i predaja.
2. Druga kola je upravo suprotnost prvoj, jer uzima u obzir
ciljeve i intencije erijata gledajui na duhovnu stranu vjere, iako
pada u drugu, jo goru krajnost, zapostavljajui i zanemarujui
parcijalne kur'anske tekstove i norme, kao i vjerodostojne hadise
tvrdei da je vjera sutina , a ne samo oblik , istina , a
ne samo slika i oblik , ali ako im se suprostavi jasan tekst, onda
se vade i pravdaju, odbijanjem, ak i vjerodostojnog sunneta ustvari
oni i ne razlikuju vjerodostojno od slabog, a mijenjaju i kur'anska
znaenja, drei se nejasnih ajeta. Nazivaju se reformistima )
( , ali su ustvari pobornici vesternizacije i otuenja od islama.
Svi sekularisti, modernisti i pobornici vesternizacije su iz ove grupe
ije znanje o vjeri je takvo da nisu u stanju prouiti ajet iz Allahove
knjige ili hadis Allahovog Poslanika na pravilan nain. Oni se
nazivaju uenicima Omera b. El-Hattaba koji je po njihovom
miljenju izbacio iz upotrebe neke kur'anske i hadiske tekstove, jer su
u koliziji sa javnom, opom koristi, to je iftira i la na koju je
odgovorio ejh El-Karadavi u svojoj knjizi . To su
54

( ) nove mu'attile, odnosno. dobili su ime po sekti

koja je liavala Boga, s.v.t., Njegovih atributa u domenu akaida, a ovi
Novi slino njima zapostavljaju parcijalne norme samo u domenu
fikha.
3. Trea kola je ili kola srednjeg umjerenog
puta koja ne zanemaruje parcijalne kur'anske tekstove i norme, niti
vjerodostojni hadis i sunnet Allahovog Poslanika, a.s., ali i ne tumai
ih odvojeno od opih ciljeva i intencija erijata, nego na njih gleda
kroz njihovu prizmu i u njihovom duhu, tako da praktinopravne
propise vraa na njihove temelje; parcijalne, pojedinane tekstove
gleda u saglasju sa opim; promjenljive kategorije usaglaava sa
stabilnim i nepromjenljivim; nejasne tekstove sa jasnim i razumljivim,
drei se pri tome vjerodostojnog teksta, kao i istinskog postignutog
konsezusa ummeta. Ovaj metod u budunosti moe da predstavlja put
muslimana ( ) od kojeg se ne bi smjelo odstupati, jer se
razlikuje od ( ) puta onih koji nepravdu ine, a kojeg je
Uzvieni pokudio.
Metodologija umjerene kole srednjeg puta
kola srednjeg puta je primjena umjerenog programa za ummet
srednjeg, umjerenog puta koji ne pretjeruje sa ekstremizmom, ali koji i
ne zapostavlja i korektno se odnosi prema erijatskim vrijednostima;
to je kola pravog puta () , koja ne prihvata ekstremizam,
ali ni njegovu suprotnost, nego se dri umjerenosti i balansa, radei po
normi Uzvienog: ,,da ne prelazite granice u mjerenju, /8/ i pravo
mjerite i na tereziji ne zakidajte! /9/5
Dakle, ovo je kur'anski balans i umjerenost, negdje izmeu
ekstremizma i zapostavljanja, to je princip kole koja pravi balans
izmeu parcijalnih tekstova i opih ciljeva i intencija erijata,
odnosno razumijeva pojedinane norme u svjetlu opih, bez
ekstremnog razumijevanja bukvalnog, formalnog jezikog znaenja
novih bukvalista, ali ne odbacujui, ne zapostavljajui i ne dokidajui
tradicionalne tekstove, kao to ine pripadnici prozapadno orijentirane
kole sekularizma ili kole koju nazvasmo kola Novih Mua'ttila.

Kur'an:55:8-9.

55

Umjerena srednja kola vjeruje da se erijatski propisi moraju

razumjeti u svjetlu efektivnih uzroka, da postoji mudrost i korist iza
odreenog propisa, da je Uzvieni neovisan i nema potrebe kod svojih
stvorenja kao to proklamuje:
. : ( )
O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je Neovisan i
hvale Dostojan. /15/6
Prema tome, Uzvieni Allah, kada neto naredi ili zabrani, kada
neto proglasi halalom ili haramom, to je iz razloga neke koristi za
ljude, u to nema sumnje, spoznao to neko ili ne, jer je jedno Njegovo
svojstvo ( )Mudrost, a od Njegovih lijepih imena je i ()
Mudri, koji nee praviti igrariju od propisa, nego e ih koncipirati
mudro, shodno Svome svojstvu mudrosti, donosei korist pravnim
adresatima i drutvu u cjelini. U Kur'anu se ta mudrost i svrsishodnost
Boije Kreacije proklamuje na mnogo mjesta:
.:) (
Ti ovo nisi uzalud stvorio! Uzvien si Ti ...!" /191/7
. :( .)
'Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili ...?' /115/8
. ( )
"Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono to je izmeu njih;
tako misle nevjernici...!"/27/9
.)
. : (
"Mi nismo stvorili nebesa i Zemlju i ono to je izmeu njih da
bismo se igrali." /38/ "Mi smo ih stvorili sa Istinom, ali veina njih ne
zna."/39/10

Kur'an:35:15.
Kur'an:3:191.
8
Kur'an:23:115.
9
Kur'an:38:27.
10
Kur'an:44:38-39.
7

56

Dakle, Uzvieni se ne igra Stvaranjem, Kreiranjem i

propisivanjem, sve Njegovo djelovanje je djelo Mudrog, Svrhovitog...
Imena Uzvienog su i Plemeniti, Milostivi i shodno
onome to predstavljaju ta imena On kao Zakonodavac kada neto
propisuje ini to sa dozom milosti i plemenitosti jer je samom Sebi
propisao Milost. Zbog svega toga nalazimo da Mudri Zakonodavac u
tradicionalnim izvorima erijata (Kur'anu i sunnetu) obrazlae
mnogobrojne propise sa njihovim efektivnim uzrocima, mudrostima,
koristima koje donose, posebno u oblasti graanskog prava i
meusobne komunikacije ljudi, zato je ulema gotovo na konsezusu da
se erijatski propisi obrazlau efektivnim uzrocima i vezuju za
mudrost i korist zbog kojih se donose. erijat se i uspostavlja zbog
koristi koje donosi ljudima, bilo da se radi o stepenu nude, potrebe ili
luksuza i o tome vlada konsezus uleme koja ima predispozicije
idtihada. E-atibi, Ibnul-Kajjim, Ibn Tejmije i mnogi drugi smatraju
da su temelji erijata i njegova zgrada oslonjeni na koristi koje
priskrbljuju adresatima na ovom i buduem svijetu ili u svom
vremenskom totalitetu, erijat je samo pravda, i samo milost, i samo
mudrost i samo korist. Gazalija je shvatio da je cilj erijata naspram
Allahovih stvorenja zatititi im univerzalne vrijednosti: vjeru, ivot,
pamet, porod, i imetak. El-Karafi je dodao i ast.
I to je ono u to vjeruje ova umjerena kola srednjeg puta koja
ne zanemaruje ciljeve i intencije, niti tradicionalne tekstove; parcijalne
pojedinane tekstove razumije u svjetlu opih ciljeva i intencija;
smatra da Uzvieni Zakonodavac ne propisuje nita to nije za dobro
svojih stvorenja, da bi im priskrbio neku korist, ili otklonio neku tetu,
i vjeruje da ne postoji ni jedan konani, definitivni propis koji je u
suprotnosti sa koristi koju treba priskrbiti za ljude, zbog toga to Onaj
koji posla erijat i njegove propise i obaveza njima ljude, stvorio ih je,
dao im nebrojene blagodati i On Uzvieni definitivno zna ta je dobro
za njih, ak i bolje od njih samih...
Osnovne odlike i specifike umjerene kole islamske pravne misli

Umjerena kola srednjeg puta se odlikuje idejnim i etikim
svojstvima i specifinostima i stoji negdje izmeu dvije ranije
spomenute kole. erijat je objavljen od strane Mudroga koji sve zna,
57

tako da je iskljueno da On objavi neto to e Njegovim stvorenjima

priinjavati tetu u ivotu ili to e im oteavati ivot. Inae bi to bilo
u koliziji sa Njegovim apsolutnim svojstvima znanja, mudrosti,
milosti itd. i to je prosto nemogue da se desi. Uzvieni kae:
. :) (
/5/11

"Allahu doista nita nije skriveno, ni na Zemlji, ni na nebu!"

14 :) (

,,A kako i ne bi znao Onaj koji stvara, Onaj koji sve potanko
zna, koji je o svemu potanko obavijeten./14/12
: ) (
,,...Allah hoe da vam olaka, a ne da tekoe imate..."/18513
:) (
,,...Allah vam ne eli priiniti potekoe..."/6/14
78 : ) (
,,...i u vjeri vam nije nita teko propisao... /78/15
. :) (
"Allah vam eli olakati, a ovjek je stvoren slabim!"/28/16
I bilo bi u suprotnosti i koliziji sa Allahovim svojstvom milosti
s kojim se Uzvieni opisuje: 143: " "
a Allah je prema ljudima doista blag i milostiv."/143/17 kao i
sa prirodom Misije sa kojom je poslan Muhammed, a.s.,:
107. ) (
,,a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.107.18
11

Kur'an:3:5.
Kur'an:67:14.
13
Kur'an:2:185.
14
Kur'an:5:6.
15
Kur'an:22:78.
16
Kur'an:4:28.
17
Kur'an:2:143.
18
Kur'an:21:107.
12

58

Prema tome, ova umjerena kola srednjeg puta vjeruje da erijat

sadri sve ono to je milost za ljude, to im olakava ivot, i to im
pomae u ivotu. Onaj ko vjeruje suprotno od toga, on gaji o
Allahovom pravnom sistemu pogrean, negativan sud, potvara
Uzvienog i Njegov sistem negativnim sudovima i u najmanju ruku
nije na istini.
Da bi se pravilno razumjeli erijatski izvori, mudtehid mora
imati znanstvene, intelektualne, moralne, fizike i druge
predispozicije, kako bi mogao na pravilan nain pristupiti
pozitivizaciji erijatskih propisa.
Pravi, istiniti fikh s kojim Uzvieni eli dobro njegovom
mudtehidu i na koga se odnosi vjerodostojna hadiska predaja:
" ( " Onaj kome Allah eli dobro podari mu
znanje u vjeri), odnosi se na onog ko na tekstove kur'ansko-hadiskih
normi pogleda sa stajalita intencija i ciljeva erijata.
Allahov Poslanik, a.s., je jednu grupu koja je donijela fetvu po
doslovnom, bukvalnom znaenju optuio da su poinili ubistvo.
Naime, jedan ashab je bio ranjen i osvanuo dunup. Bez obzira na
njegovo stanje i ranu, njemu su izdali fetvu da se mora kupati. On je
posluao, okupao se, vjerovatno i nahladio, tako da se rana
zakomplicirala i on je umro. Vijest o ovom sluaju doprla je do
Allahovog Poslanika, a.s., koji je tim povodom rekao: ,,Ubili su ga,
Allah ih ubio! Zato nisu pitali kad ne znaju!? Lijek nesposobnog i
neznalice je pitati. Njemu je bilo dovoljno da previje ranu i da uzme
tejemum.
." ! !
. "
Dakle, fetvu koja nije bila utemeljena na znanju, proglasio je
ubistvom: Ubie ga, Allah ih ubio!
Navest emo nekoliko primjera iz razliitih oblasti da se pokae
obaveza vezivanja izmeu parcijalnog dokaza i opeg cilja i intencije
hadisa da bi se dospjelo do ispravnog erijatskog propisa.

59

Neka praktina rjeenja umjerene kole islamske pravne misli:

a) Postojanje dva nisaba za zekjat novane vrijednosti

Allahov Poslanik, a.s., je odredio dva nisaba za zekjat novane
vijednosti i to nisab srebra visine 200 dirhema, novca koji je dolazio iz
Perzije, ili 595 gr. zlata i 20 dinara, novca koji je dolazio iz Vizantije,
ili 85 gr. Arapi nisu imali vlastitog novca, pa su se i ekonomske
transakcije odvijale ovim platenim sredstvima. Odnos te dvije
novanice bio je 10:1 u korist dinara. Kod analize i definiranja zekjata
oito je da zekjat nije samo isti ,,duhovni ibadet, kao to su post ili
namaz, nego sadri imovinsko pravo i dimenziju, tako da se kao
pitanje tretira ne samo u obredoslovlju, nego i u islamskoj ekonomiji i
islamskom drutveno-politikom sistemu. Rjeenje ovog pitanja
zahtijeva razliite pristupe; analogiju, uzimanje efektivnog uzroka
propisu i sl., tako da je potrebno vidjeti obiaj ili korist zbog koje je
propisan i da li se to promijenilo protokom vremena. Poslanik, a.s., je
odredio nisab kao najniu granicu bogatstva na koji se mora dati
zekjat, a odredio je to na temelju obiajnog odnosa prema tadanjem
upotrebnom novcu dvije valute. Zbog toga, ako se danas promijenio
odnos ove dvije valute, tako da je jedna opala u odnosu na drugu i to u
znaajnom omjeru, nije dozvoljeno pozivati se na dva nisaba i
primjenjivati onaj koji je pogodniji, posebno ako se radi o
deseterostrukim omjerima. Izlaz iz ove situacije je da se odredi jedan
nisab u odnosu prema novanoj vrijednosti koji e biti najnia
kategorija bogatog koji treba dati zekjat i tako su savremeni poznati
uenjaci, kao to su Muhammed Ebu-Zehre, Abdul-Vehhab Hallaf,
Abdur-Rahman Hasen i dr., donijeli fetvu o jednom nisabu
preraunatom u valuti zlata. To nije u koliziji sa tekstom norme
hadisa, koji je predvidio dva nisaba iz dvije razliite valute, poto se
ovdje radilo o tada vladajuem obiaju koji kada se promijeni
protokom vremena nema zapreke da se promijeni i propis vezan za
njega.
b) Putovanje ene sa mahremom

U Buharijevoj i Muslimovoj zbirci hadisa zabiljeena je predaja
Ibni A'bbasa u kojoj se kae: ( Neka ena ne
60

putuje osim u drutvu sa mahremom). Efektivni uzrok ovoj normi je

bila briga za enu i strah da putuje bez zatitnika, mua ili nekog
drugog mahrema, u vremenu kada je putovanje bilo opasno i naporno
u svakom smislu, tako da i ako bi se ena spasila od opasnosti puta, ne
bi se mogla spasiti od krnjenja ugleda zbog prirode puta i sredstava
kojima se putovalo.
Ako se promijeni situacija, kao to je sluaj danas, da se putuje
savremenim sredstvima u kojima nema takve bojazni za enu, onda ne
bi bilo erijatske zapreke, niti bi to bilo u suprotnosti sa spomenutom
normom da ena putuje uz prisustvo stotina drugih putnika, koji se
nalaze u avionu, vozu, autobusu i sl. Tako je ulema dozvolila da ena
putuje na had bez mahrema i mua u drutvu sa drugim enama koje
su potene i povjerljive, i u organizaciji povjerljivih, kao to je bio
sluaj i sa enama Allahovog Poslanika, a.s., koje su u vrijeme halife
Omera putovale u drutvu Osmana b. Affana i Abdur-Rahmana b.
A'vfa. Neki su dozvolili da ena putuje na had i u'mru, ako je sa njom
makar samo jedna povjerljiva ena, dok su neki dozvolili putovanje
samostalno, u sluaju da je put siguran i da nema opasnosti. afijska
ulema je to proirila i na druga putovanja osim hada i u'mre.
c) Dolazak eni sa puta nou, iznenada

Protumaeno je kao zabrana u hadisu Allahovog Poslanika, a.s.,
da ovjek, ako se due vrijeme zadrao na putu, doe eni po noi i
zalupa joj na vrata. To nikada nije bila njegova, a.s., praksa, nego bi
nastojao sa puta doi pred no ili ujutro. Efektivni uzrok ovoj zabrani
je injenica da bi se na takav nain ovjek pokazao kao onaj koji
sumnja u svoju enu i nastoji iznenadnim, nenajavljenim dolaskom
otkriti neto to eni ne bi bilo pravo. To bi bila nepravedna sumnja
koju islam zabranjuje, posebno u branim odnosima sa najviim
stupnjem povjerenja i veze koju mogu imati dva ljudska bia.
Najavljeni dolazak ima prednost kako bi se ena mogla pripremiti za
mua, urediti, poeljati, uljepati i slino; to je sauvano u predajama
kao objanjenje ove zabrane.
U dananje vrijeme potpuno je izmijenjena situacija, tako da i
ova zabrana nema vie efekta, zbog toga to se moe rei da putnik
ima mogunost da se javi eni telefonom, internetom, faksom i sl., sa
61

bilo kojeg mjesta i u bilo koje vrijeme i da je ne iznenadi svojim

eventualnim dolaskom. Ujedno, putnik u savremeno doba, za razliku
od prolog vremena kada je putovao uglavnom svojim prevoznim
sredstvom, devom, konjem, i sl., vezan je i ogranien voznim redom
prevoznih sredstava, gdje ne moe da bira vrijeme i termin dolaska
kui.
d) Tumaenje hadisa o boravku meu muricima:
" " .
Odriem se svakog muslimana koji boravi meu nevjernicima,
njihove vatre se ne smiju meusobno vidjeti.
Neki su razumjeli iz ovog hadisa da je zabranjeno boraviti u
neislamskim zemljama tako da su u nekim islamskim zemljama
izdane fetve zabrane boravka i priinjena je ogromna potekoa
muslimanima u dijaspori, Evropi, Americi i drugim zapadnim
zemljama, uz njihovu nunu potrebu za boravkom u takvim
neislamskim zemljama zbog studiranja, lijeenja, zaposlenja, trgovine,
bjekstva od nepravednih reima, misionarenja i sl. , a posebno u ovom
savremenom dobu kada je itav svijet zbog tehniko-tehnolokog
napretka postao veliko globalno selo.
Pravo znaenje hadisa je da Allahov Poslanik, a.s., ne odgovara
ako takav bude ubijen, jer je sam sebe doveo u opasnost boravkom
meu onima koji su neprijatelji islama i islamske drave.
Meutim, ako se promijeni situacija zbog koje je izgovorena
neka norma i prestane njen efektivni uzrok u vidu koristi koja se moe
priskrbiti ili tete koja se moe otkloniti i sprijeiti, razumljivo je da
prestaje i propis koji se ranije ustalio sa tom normom, tako da se
propis vezuje za efektivni uzrok koji ako postoji, postoji i propis, i
obratno ako prestane prestaje i propis.
e) Tumaenja hadisa o predvodniku iz plemena Kurej :
" "
Hadis u znaenju: Predvodnici vladari su iz plemena Kurej
i drugi u ovom smislu neka ulema ne prihvata uope, drugi su ga
pokuali osporiti sa aspekta predaje, iako postoje i vjerodostojne
verzije. Trei su ga prihvatili, ne kao doktrinarnu obavezu, nego kao
62

normu koju treba razumjeti u svjetlu ciljeva i intencija, odnosno sa

aspekta efektivnog uzroka, koji, ako postoji, onda postoji i propis i
obratno. Tako je i Ibn-Haldun razumio da je Allahov Poslanik vidio
kod plemena Kurej postojanje plemenskog asabijjeta i snage sa
kojima se vlada i upravlja autoritetom kojeg drugi prihvataju. Zbog
toga, smatra da ako se potvrdi i kod nekog drugog, osim Kurejevia,
postojanje asabijjeta i snage koja neutralie meusobe trzavice i svae
u vlasti, onda je to taj efektivni uzrok ili uvjet za predvodnika/vladara
i takav moe da bude izabran bez obzira na plemensku pripadnost
spomenutu u hadisu, kako bi se izbjegle svae i netrpeljivost i
ujedinili muslimani...
Razlikovanje konstantnih ciljeva i intencija od promjenljivih
sredstava u islamskoj pravnoj misli

Udubljivanje u erijatske propise, njegove nareujue i
zabranjujue dispozicije rezultira injenicom da se mogu odrediti
traeni postulati dok se ne odreuju sredstva kojima se to postie,
poto su sredstva podlona promjeni i razliitom shvatanju, u
zavisnosti od vremena i mjesta, obiaja, drutvenog, politikog i
ekonomskog miljea, tako da Zakonodavac to ne ograniava
ostavljajui adresatima mogunost izbora odreenog sredstva da njime
stigne do cilja koji mu je erijat propisao.
Primjer za to je propisivanje postulata dogovora ()
specijalno u pitanjima politike i vlasti, koji su doli u tradicionalnim
tekstovima kao to je ajet iz mekkanskog perioda:
. :) (
" i o poslovima svojim se dogovaraju, ", /38/19, da bi poslije
u medinskom periodu Objave bila izreena naredba i proklamovan
postulat ure:
. :) (
...i dogovaraj se s njima! ..." /159/20

19
20

Kur'an:42:38.
Kur'an:3:159.

63

Postulat ure je, dakle, utemeljen i proklamovan normom

najvie pravne snage, ali sredstvo za postizanje nije odreeno; nije
odreeno kako e se ispotovati princip ure i dogovora, ko su
savjetnici i lanovi ure, kako se biraju lanovi tijela i vijea koje e
se baviti tim pitanjima, kako e se birati i postavljati halifa i sl.; sve
ovo je ostavljeno da se uredi na neki drugi nain i Adresant nije
odredio i propisao pravna sredstva za to ostavljajui muslimanima
jednog vremena i prostora da sami svojim pravnikim rasuivanjem
dou do njih. Tako su se i naini izbora prvih 4 pravednih halifa
razlikovali i nisu imali istu formu. U naem vremenu moe se odabrati
demokratski put izbora veine, kako je to ureeno u savremenim
demokratskim drutvima.
Slino tome je i sa principom nareivanja dobra i zabrane zla
( ) koje se moe sprovesti sa jednim od tri
sredstva: rukom, jezikom ili osudom u srcu.
Norma je dola openita i stepena je kolektivne obaveze
na muslimane, dok samo u pojedinim sluajevima prelazi u
linu, pojedinanu obavezu. Ali, kako praktino ureujemo ovu
kolektivnu obavezu, ko je obavezan, koliki je stepen i udio izvrne
vlasti u njenoj realizaciji itd., sve ovo je u domenu i prakticirano u
sistemu nadgledanja i inspekcije (

)kojeg su otkrili i inovirali
muslimani, postavljajui mu nune propise, odredbe i uvjete potrebne
za njegovo normalno funkcioniranje.
U erijatu nalazimo dosta ovakvih postulata ( )ili ciljeva i
intencija ( )ije praktino sprovoenje i sredstva sa kojima e se
to uraditi Mudri Zakonodavac je izostavio, ne iz razloga to je
zaboravio ili mu je to promaklo, nego iz mudrosti i elje da olaka
ljudima to ulazi u domen opratanja ( ) i svjesnog
olakavanja iz velike milosti, a da bi ljudi sami sebi putem kijasa
analogije, istihsana pravnikog preferiranja ili po principu opih,
javnih koristi pravno uredili te propise.
Odreivanje pravnog sredstva kompatibilnog vremenu i prostoru

Mudri Zakonodavac je odredio sredstva kompatibilna vremenu i
prostoru da bi ostvario ciljeve erijata. Nije elio da ta sredstva budu
64

 svugdje i zauvijek, za svako vrijeme i svaki prostor, nego je

time elio da uzme u obzir situaciju adresata i njegovo vrijeme.
Razlikovanje ciljeva i intencija od pravnih sredstava

Odreivanje spomenutih sredstava bilo je ponekad pogreno
razumijevanje erijata, gdje su neki zamijenili konstantne ciljeve i
intencije sa pravnim sredstvima koji su primjereni mjestu i vremenu i
putem kojih se ponekad dolazi do oekivanog cilja koji trai
Zakonodavac, tako da su vidljivi kako se upinju iz petnih ila da
oznae ta sredstva, kao da su ona najvii konstantni i svevremenski
cilj, iako je jasno onom ko se udubi u razumijevanje tekstova normi i
tajni koje oni skrivaju, da je to iskljuivo trajni, konstantni cilj i
intencija, a ne sredstvo koje se mijenja promjenom mjesta, vremena,
obiaja i drugih promjenljivosti koje privremeno djeluju na propis...
Tumaenje izraza Konj kao ratno sredstvo

ak kada i Kur'an, koji je erijatski izvor sa najviom pravnom
snagom, direktno spominje u svojoj normi neko odreeno sredstvo,
specifino za odreeno mjesto i odreeno vrijeme, to ne znai da je
samo to cilj i da ne razmiljamo o drugim savremenim sredstvima koji
ga mogu zamijeniti u dostizanju oekivanog cilja Zakonodavca.
Kur'an spominje sredstvo ratovanja koje je bilo znaajno u vrijeme
objave ove norme:
)
.: (
I protiv njih pripremite koliko god moete snage i konja za boj,
da biste time zaplaili Allahove i vae neprijatelje, i druge osim njih
.../60/21
Niko nije razumio da se u ratnoj pripremi protiv neprijatelja ima
koristiti samo konjski potencijal koji je Kur'an eksplicitno
spomenuo u ovom ajetu. Svi obdareni pameu i razumom, koji znaju
arapski jezik na kojem je objavljen Kur'an i iole se razumiju u pravnu
21

Kur'an:8:60.

65

logiku, shvataju da su savremeni ,,ratno-konjski potencijali i sredstva

predstavljeni u svim vrstama modernog naoruanja, a da taj arsenal
nije ogranien na eksplicite spomenuti izraz u ovoj kur'anskoj normi.
Isto tako, mnogobrojne hadiske predaje koje govore o izuzetnoj
vrijednosti, davanja, uzgoja i upotrebe konja u dihadu, mogu se
shvatiti samo vremenski i prostorno i te vrijednosti i sevape prenijeti
na sredstva koja u dananjem vremenu imaju daleko veu vrijednost
od konja zamjenjujui ga kao ratno sredstvo, kao to su: puke,
tenkovi, rakete, borbeni avioni i helikopteri, eksploziv, bombe itd.
Allahov Poslanik je rekao:

"
. . "

Onaj ko odredi konja za Allahovog puta, s vjerom u Allaha i

uvjernjem u Njegovo obeanje; njegovo hranjenje i pojenje, njegova
fukija i urin obraunae se na Sudnjem danu.
Istu logiku treba primijeniti i na hadiske norme koje govore o
vrijednosti bacanja strijela na Allahovom putu kao to su hadisi u
smislu:
. " "
Ko se baci strelom na Boijem putu imae nagradu takvu i
takvu...
Dakle, vrijednost bacanja strijele nije glavni cilj ove norme,
nego je to samo sredstvo, a vrijednost nagrade se prenosi i na svako
drugo savremeno sredstvo iji efekat bacanja je daleko vei nego
efekat strijele, kao to su puka, top, raketa itd.
Isti je sluaj i sa spomenutom odjeom u kur'anskoj normi sa
kojom se eli postii propis o pokrivanju za enu muslimanku.
Uzvieni kae:
( )
. :
"O Vjerovjesnie, reci enama svojim, i kerima svojim, i
enama vjernika neka spuste haljine svoje niza se... /59/22
22

Kur'an:33:59.

66

Ova norma ne znai da je ,,dilbab jedini nain oblaenja ene

muslimanke, poto je oblaenje dio obiaja odreenog mjesta i mogu
se obui dimije, mantil, kaput itd., u zavisnosti od obiaja i da se
zadovolji erijatski propis pokrivanja onih djelova tijela koji je
obaveza da se pokriju, da odjea ne bude providna i tijesna...
Takoer, misvak je sredstvo za ienje zuba i cilj njegove
upotrebe je ienje kao to se spominje u hadisu:
" ."
Misvak isti usta i zadovoljava Gospodara.
Naravno da nema nikakve erijatske zapreke da u drugim
drutvima osim arapskog, gdje je misvak nepoznat, umjesto misvaka,
etkica poslui za ienje zuba milionima ljudi, to su potvrdili i neki
erijatski pravnici.
Vienje hilala za utvrivanje lunarnog mjeseca

Zabiljeeno je u vjerodostojnom, poznatom hadisu:
" "
" . " : .
Nemojte postiti dok ne vidite mlaak, niti prekinuti post dok ga
ne vidite, a ako bude oblano onda odredite... u drugoj verziji je
zapisano: A ako bude oblano onda upotpunite mjesec a'ban
trideset dana.
Mogue je rei da hadis ukazuje na cilj i odreuje sredstvo. Cilj
je jasan, a to je da se posti cijeli ramazan i da se ne promai ni jedan
dan na poetku ili izgubi na kraju, ili da se ne posti u drugom mjesecu
osim ramazana, kao to je a'ban ili evval, a to se ostvaruje
utvrivanjem poetka i kraja mjeseca sredstvom koje je bilo mogue
za veinu ljudi u vrijeme kada je ova norma izdata i nije im
predstavljalo potekou u njihovoj vjeri. Vienje mlaaka golim okom
bilo je mogue sredstvo, lahko sprovodivo za obinog ovjeka u tom
vremenu, zbog ega je u hadisu upravo to zabiljeeno kao sredstvo
odreivanja, a ne neto drugo, kao recimo astroloki proraun koji je
bio nepoznat obinim, nepismenim ljudima koji nisu pisali i nisu znali
67

raunati, pa bi im takvo sredstvo predstavljalo nepremostivu prepreku,

a Uzvieni i Mudri Zakonodavac eli da im olaka, a ne da otea.
Zato, ako se nae neko drugo sredstvo, koje e biti efikasnije u
ostvarenju erijatskog cilja navedenog hadisa, i biti dalje od
mogunosti pogreke oko odreivanja mjeseca, a u isto vrijeme biti
lahko i mogue za primjenu kod obinog ovjeka, nakon to su se
pojavili uenjaci koji razumiju astrologiju, fiziku, hemiju, nakon to je
ovjek kroio na mjesec itd. U tom sluaju, zato bi insistirali
iskljuivo na sredstvu vienja, koje nije cilj sam po sebi, a da
izostavimo i zanemarimo cilj koji proklamuje hadis. Ujedno, hadisom
je odreeno da se moe dati povjerenje i prihvatiti dokaz svjedoenja
od samo jednog svjedoka, koji golim okom vidi mlaak, poto je to
bilo jedino mogue sredstvo tadanjeg vremena. Pa kad je to tako,
kako onda da se ne prihvati i proraun koji je na stepenu kategorikog
znanja u odnosu na vijest od jedne osobe, na koji se moe dati
konsezus islamskog ummeta, pa da se dokinu razlike u odreivanju
poetka ramazana ili za Bajram kada u pojedinim islamskim zemljama
razlika bude i do tri dana, to je neprihvatljivo i sa stajalita vjere,
logike i zdrave pameti, jer je neko u ovom sluaju u pravu, a ostali
nisu. Uzimanje astrolokog prorauna, kao sredstva u odreivanju
mjeseca, trebalo bi se uzeti obavezno kao prei kijas-analogiju )
( iz razloga to je sunnet propisao najnie sredstvo s
kojim se vienje moe postii, a to je vienje golim okom jednog
svjedoka, uz stanovitu nepreciznost i mogunost razlaza koji je bio
evidentan kroz historiju, pa i danas, a zbog kojeg ne bi trebalo ostaviti
vie sredstvo koje je potpunije i daje optimalnije izvrenje
zadanog cilja Zakonodavca nudei izlazak islamskog ummeta iz sfere
estokog razlaza kod odreivanja poetka i kraja ramazana i Bajrama,
u domen oekivanog jedinstva islamskog ummeta, budei nadu da se
ono moe postii i u najspecifinijim simbolima vjere i ibadeta.
Veliki islamski uenjak Ahmed Muhammed akir je miljenja
da je dolo vrijeme za odreivanje poetka mjeseca proraunom, iz
jednostavnog razloga to propis vienja i svjedoenja spomenut u
hadisu ima svoj efektivni uzrok, a on je prestao u ovom vremenu, pa
treba da prestane i njegov propis, poto je prihvaeni princip da se
propis vezuje za svoj efektivni uzrok postojanjem ili nepostojanjem.

68

Buharija je zabiljeio hadis Ibni Omera kojeg biljei i Malik u

svom Muvettau:
.. "
"
Mi smo nepismeni ummet koji ne pie i ne rauna, mjesec je i
ovako i onako... tj., jednom je 29 ali drugi put je 30 (dana).
U ovom sluaju efektivni uzrok u vidu kvalifikacije o
nepismenom ummetu ( ) koji ne pie i ne rauna, to je vaio
za vrijeme Objave, prestao je u dananje vrijeme gdje postoje ueni
pojedinci koji se razumiju u astroloki proraun. Dakle, promijenio se
opis islamskog ummeta koji sada pie i rauna, tako da je mogue i
logino da se promijeni i propis gledanja golim okom u propis
prorauna koji je u to prvo vrijeme bio nedostian, jer da je tada
propisan predstavljalo bi potekou i oteavanje nepismenom ummetu
koji to ne bi mogao tada ispotovati....
Ovo je Ahmed Muhammed akir objavio jo u Zil - hiddi
1357. odnosno u januaru 1939. godine.
Interesantno je da su neki uenjaci u svom zahirskom,
formalistikom, bukvalnom, doslovnom pristupu pokuali osporiti
proraun hadisom koji opisuje islamski ummet kao onaj koji ne pie i
ne rauna to bi po istom principu onda zabranilo i pismenost, a to se
ipak nije usudio rei niko od pripadnika islamskog ummeta.
Takoer, Buharija je zabiljeio u poglavlju o postu sa zlatnim
lancem prenosilaca poznat od Malika preko Nafi'a do Ibn Omera da je
Allahov Poslanik spomenuo ramazan rekavi:
" "
Ne zapaajte dok ne vidite mlaak, i ne mrsite dok ga ne vidite,
a ako bude kod vas oblano onda odredite...
Ovo nareeno vremensko odreivanje i ocjena moe sasvim
legitimno da se odnosi i na astroloki, matematiki proraun za one
rijetke koji su to mogli i znali, a to je u naem vremenu postalo od
aksioma znanosti i dostupno posredno ili neposredno do svakog
pojedinca razvojem astrologije i telekomunikacijskih znanosti.

69

Neki savremeni uenjaci (Jusuf El-Karadavi) su pozivali na

uzimanje po proraunu, u sluaju negiranja mogunosti vienja,
ostavljajui validnim svjedoenje vienja i potvrivanja u sluaju
mogueg vienja. ta bi to znailo? To bi znailo da ako se
proraunom utvrdi od strane poznavalaca ove znanosti kao
nemogunost vienja mlaaka, onda je to definitivni, konani
dokaz koji treba da se ispotuje i da se uope ne osvre na svjedoenja
koja bi eventualno mogla doi u tom vremenu, iz razloga to bi
svjedoenje od neke osobe bilo na stepenu pojedinane vijesti, stepenu
nekategorikog ili pojedinanog dokaza, to se u koliziji sa
kategorikim dokazom, tj., u ovom sluaju znanstvenim proraunom
ne uzima se u obzir.
Isto ovo je zastupao i afijski uenjak Tekijjud-Din Es-Subki
(umro 756) za kojeg se dri da je dostigao stepen mudtehida. On
spominje da je obaveza sudije koji proglaava poetak ramazana, u
sluaju ako je situacija takva da se mlaak ne moe vidjeti golim
okom zbog prirodne oblanosti, kie i sl., da odbije svjedoenje u
takvoj situaciji i pribjegne proraunu, poto svjedoci nisu mogli vidjeti
u takvoj situaciji. Tako se preferira proraun kao definitivan, jer se
svjedoenje i vienje raunaju kao nedefinitivni i slabije pravne snage,
a da bi se mogli podrediti ili suprostaviti definitivnom. I tako je kod
svih svjedoenja, koja ako su u osnovi nemogua, onda ih erijat
odbija i ne prihvata. Ipak, u sluaju eventualnog svjedoenja koje bi
neko prijavio u smislu da je vidio hilal u tom vremenu, ono se
objanjava grekom, priinjavanjem ili da je izreena la.
Opasnost preinaavanja ciljeva i intencija u sredstva i obratno

Neki ateisti koji ne dre do ibadeta i pokornosti Allahu, d..,
povrni ili licemjerni ibadet koji vide kod nekih pripadnika, a koji ne
dopire do srca niti oplemenjuje osobu, ne brani im da ine grijehe,
ele to iskoristiti i govore u ovom smislu: ,,Cilj vjere, njene ideologije
i njenog obredoslovlja je da oisti osobu, da je odgoji, da je moralno
uzdigne i sl.; pa ako se do tog cilja doe i nekim drugim sredstvom,
kao to je osobno uzdizanje, konvencionalnim moralom i etikom,
onda nismo u potrebi za vjerskim obredoslovljem, niti za simbolima
vjere, niti za namazom i hadom jer su to sredstva, a ne ciljevi, a
70

dospjeli smo do cilja kojeg eli Bog od nas, pa zato da se drimo

samo odreenog sredstva?!
Ovo je, naravno, vid kufura i izbjegavanje obaveza vjere,
obaveza prema Uzvienom Gospodaru, te promaaj biti i svrhe
ovjeijeg bivstvovanja na ovom svijetu, a odgoj i moralno uzdizanje
ljudske osobe je samo rezultat istinskog ibadeta a ne efektivni uzrok
njemu.
. :) (
Dine i ljude sam stvorio samo zato da Me oboavaju /56/23.
Osnovni, fundamentalni i sekundarni cilj u ibadetu

Po imamu atibiji, ibadet sadri dva cilja: osnovni i sekundarni.
Osnovni je predstavljen u tome da se okrene Jedinom Koji zasluuje
oboavanje sluei Mu, pokoran u svakom smislu i situaciji to
rezultira ciljem postizanja eshatoloke vrijednosti ili u ovosvjetskom
smislu da bude od Allahovih dobrih robova i sl., dok je sekundarni cilj
predstavljen u duhovnom osobnom uzdizanju i privreivanju osobnih
vrijednosti.
Ukratko, svaka ideja koja poziva na zaborav osnovnog cilja u
ibadetu injenjem i prakticiranjem sekundarnog na koje nastoji
okrenuti svjetlo temeljnog ibadeta ili to proglasiti prvim ciljem vjere
ili ciljem zbog kojeg je stvoren ovjek, mikrokosmos i makrokosmos,
to je sotonistika ideja apokalipse, katastrofe i unitenja i ne prihvata
se...
Kompatibilnost izmeu nepromjenljivog i promjenljivog

Od osnovnih odlika umjerene kole srednjeg puta je to da
usklauje nepromjenljive erijatske aksiome i promjenljiva sredstva
koja su kompatibilna mjestu, vremenu i situaciji. to se tie
nepromjenljivih aksioma, oni opstaju svevremeno u svim situacijama i
ljudski upliv idtihadom nije dozvoljen u tom domenu, niti ih dotie
23

Kur'an:51:56.

71

napredak ili pokuaj reformizma. Ovi nepromjenljivi aksiomi

predstavljeni su u slijedeem:
1. osnovna doktrina kao to je npr.: vjerovanje u
ruknove imana, vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, poslanike,
knjige, Sudnji dan, ono to je spomenuto u Kur'anu, zatim vjerovanje
u Boije odreenje to je potvreno sunnetom;
2. praktini ruknovi islama kao to su dva
ehadeta, namaz, zekjat, post ramazana i had za onoga ko je u
mogunosti;
3. univerzalne etike vrijednosti koje je
proklamovao Kur'an kao etiku i moral vjernika i to je proklamovao
sunnet od dijelova imana kao to su: pravda, dobroinstvo, pomaganje
rodbine, istinoljubivost, povjerljivost, milost, strpljivost i zahvala, stid
itd.;
4. jasno i kategoriki zabranjeno kao
to su: ubistvo, zinaluk, seksualne perverzije, konzumiranje alkohola,
kraa, otimaina, sihir, kamata, prisvajanje imetka siroeta, potvaranje
ena muslimanki, bjeanje sa bojnog polja, neposlunost roditeljima,
prekidanje rodbinskih veza, ogovaranje i prenoenje, la, nasrtaj na
tua prava;
5. unutranje zabrane kao to su: oholost, zavist,
mrnja, licemjerstvo i samodopadljivost, nekontrolisana ljubav prema
dunjaluku, slijeenje ispraznosti, tvrdiluk;
6. krovni definitivni propisi jela, pia, oblaenja i ukraavanja,
kupovine i prodaje, imovinskih transakcija, braka, razvoda, oporuka,
nasljeivanja, fiksiranih kazni kao to su kisas i hudud propisane
Kur'anom.
Sve ovo su trajne vrijednosti i aksiomi koji se ne smiju
naruavati ni u kojoj situaciji, zbog toga to nisu podloni ljudskom
uplivu i idtihadu i zbog toga to su definitivni vjerodostojnou
dopiranja do nas, kao to su i kategoriki sa aspekta nedvosmislenog
jasnog ukazivanja na upravo to znaenje i propis koji vie ne podlijee
sudu savremenosti ili revidiranja.
Jasno je da je krug ovih trajnih definitivnih vrijednosti veoma
ogranien, ali u isto vrijeme i veoma vaan, i ukazuje na elemente
72

identiteta islamskog ummeta, gradi njegovu osobenost i odlikovanost,

uvajui ga od utapanja i nestajanja, uvajui njegovo jedinstvo i ne
dozvoljavajui njegovo rasipanje nakon to ga je Uzvieni proglasio
ummetom srednjeg puta.
Svi drugi pojedinani i praktinopravni propisi
su propisi koji su podloni promjeni i izmjeni, jer su potvreni
nedefinitivnim dokazom u smislu vjerodostojnosti ili u smislu
upuivanja ba na taj propis i takav je sluaj sa veinom
erijatskopravnih propisa podlonih revidiranju i savremenom
tumaenju.
Sekularisti pokuavaju pobrisati granicu izmeu ove dvije vrste
propisa kako bi trajne aksioloke vrijednosti doivjele promjenu i na
takav nain se zadao konani udarac islamskom erijatskom
zakonodavstvu. Umjerena kola srednjeg puta stoji u odbrani
erijatskog zakonodavstva.
Sumnje sekularista
Sekularisti su izrazili sumnju oko definitivnog erijatskog teksta
u smislu vjerodostojnosti, a koji je konaan i u smislu upuuvanja na
neki propis, da li se kao takav sprovodi i prakticira, ako u tom
prakticiranju dolazi do tete u koristima muslimana. Odnosno, eljeli
su moratorij na fiksirane kazne i zabranu kamate... dakle u
pitanju su tekstovi i kur'ansko-sunnetske norme kao to su:
:) (
:) (
A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu..."/275
"Allah unitava kamatu, a umnoava milostinje !" /276//24
:) (
"Kradljivcu i kradljivici odsijecite ruke njihove, neka im to bude
kazna za ono to su uinili i opomena od Allaha!" /38/25

24
25

Kur'an:2:275-276.
Kur'an:5:24.

73

)
. :( .
"Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i
koji nered na Zemlji ine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti... "/33/1
" " :
Rijei Allahovog Poslanika, a.s.: Onaj ko promijeni vjeru ubijte
ga.
Dakle, oni koji dovode u pitanje primjenu ovih tekstova
zanijekali su kategorike erijatske temelje i pravila o kojima postoji
konsezus muslimana kroz historiju, konsezus islamskih pravnih kola
i islamske pravne misli.
Oni zaboravljaju da ovakvi kategoriki i definitivni tekstovi
jednostavno ne mogu biti u koliziji sa javnim koristima ljudi. Ovo
moe biti samo greka ili hipotetika pretpostavka, jer je opepoznato
pravilo da definitivni, kategoriki tekstovi nisu u koliziji i suprotnosti
sa javnim koristima. Oni jednostavno ne mogu prepoznati ta je korist,
jer su pod njenim izgovorom traili dozvolu alkohola, prostitucije,
kamate, zabranu posta, moratorij na dunost hada, izjednaavali brata
i sestru u nasljedstvu, i sve pod izgovorom priskrbljivanja koristi od
toga, iako je to u jednoj kritikoj analizi lahko osporiti, posebno to se
ovakvim stavom i sumnjom stavljaju iznad Uzvienog Zakonodavca
kao da znaju bolje od Njega ta je to korist za Njegova stvorenja koja
je stvorio i podario im nebrojene blagodati...Uzvieni kae:
:) (!
,,Reci: "Znate li bolje vi ili Allah?!..." /140/2
Neki jednostavno ne razumiju ta je to korist, pa je definiraju
kao: parcijalnu, osobnu, lokalnu, materijalnu, aktualnu, dunjaluku;
dok je erijat definira openito i kao spoj razliitih: parcijalnu i opu,
linu i drutvenu, lokalnu i svjetsku, materijalnu i nematerijalnu,
aktualnu i buduu, ovosvjetsku i eshatoloku. Sve ove dimenzije
koristi ne poznaje i ne razumije niko osim Uzvienog Koji sve zna i

1
2

Kur'an:5:33.
Kur'an:2:140.

74

Kojem ne ispada ispod znanja i kontrole ni jedna trunka na Zemlji i

Nebesima.
Oni su idtihadom uli u vode gdje ljudski upliv i idtihad nisu
dozvoljeni. Realnost islamskog svijeta je da su ukinuli erijatske
propise i fiksirane kazne i ta je rezultat toga?! Jesu li muslimani sa
savremenou postali napredniji i razvijeniji u drutvenom ili
ekonomskom ili bilo kojem drugom smislu? Ostali su u grupi onih
koji se nazivaju trei svijet, svijet koji je zaostao iza svjetskog
napretka.
Saudijska Arabija je bila primjer anarhije i nesigurnosti za ivot
i imetak. Hadije koje su dolazile svake godine iz itavog svijeta bili
su meta bandi koje su ih presretale, pljakale, pa ak i ubijale. Za one
koji su ili na had i na umru govorilo se unaprijed da su izgubljeni, a
kada bi se takav vratio govorili su za njega da se nanovo rodio:
!
Onaj ko ide izgubljen je, a onaj koji se vratio nanovo se rodio.
Meutim, kada se promijenila vlast koja je poela suditi po
erijatu i sprovoditi fiksirane kazne, stanje se korjenito promijenilo i
prolazili su mjeseci bez ijednog razbojnikog napada ili kriminalnog
sluaja. Istinska vrijednost i korist je da se ljudi pokoravaju
Uzvienom i da su svjesni da ih On i Njegovi meleki motre u svakom
trenu. A, On, Uzvieni nije nita propisao ljudima osim koristi za njih
i hajra, shvatili oni to ili ne. Uzvieni je milostiviji prema njima od
roenih roditelja i zna bolje ta je korist za njih ak i od njih samih.
Uzvieni veli:
. :) (
A kako i ne bi znao Onaj Koji stvara, Onaj Koji sve potanko zna,
Koji je o svemu potanko obavijeten./14/3
Osnova za ibadet je, to se tie obveznika, da ga doktrinarno
prihvata i ne obzire se na druga znaenja, dok je osnova kod obiaja,
odnosno graanskog prava da se uzima u obzir znaenje.
Iz doktrinarnog pristupa ibadetu razumijemo mudrost
potinjavanja i pokoravanja naredbama Uzvienog, uzimanje Njega
3

Kur'an:67:14.

75

jedinog kao ibadetski cilj i Njegovo velianje i obraanje Njemu, a

ovo ne upuuje na odreeni efektivni uzrok iz kojeg se razumije
odreeni propis.
Osnova u obiajima i civilnim ili graanskim djelima ili
aktivnostima je da se uzima u obzir znaenje kao i ciljevi i intencije.
:
Zato je reeno da je temelj i osnova uzimanje u obzir ciljeva i
intencija?
Muslimanski obveznik ili adresat uzima doktrinarno kao
obavezu ili kao iskuenje kojem ne poznaje sve dimenzije i tajne, da
bi kao vjernik na koncu samo rekao: ujem i pokoravam se, i to je
vjera... A u ibadetima postoje mudrosti i tajne koje poznaje samo
Mudri Zakonodavac. Naravno da to sve ne znai kako je princip
temelj ibadeta, doktrinarni pristup u tome, bez da se osvre i uzima u
obzir znaenja, ciljeve i intencije, odnosno da su ibadeti lieni toga
potpuno, to nikako nije tano, jer sve to je Uzvieni i Mudri
Zakonodavac propisao od obredoslovlja i civilnih graanskih radnji i
djela, sve je to propisano s razlogom i u tome ima neka mudrost i
korist za ovjeka, spoznao to neko ili mu promaklo, razumio to ili ne
razumio. I nita Uzvieni i Mudri Zakonodavac nije propisao iz igre i
zabave bez dubokog razloga, bez svrhe, logike i koristi. Meutim, sve
te mudrosti, ciljevi i intencije nisu poznate ali se za njih zna uopeno
iz obavjetenja Uzvienog Mudrog Zakonodavca kroz kur'anske ajete
koji otkrivaju generalne, openite mudrosti, razloge, ciljeve i intencije
u pojedinim ibadetskim normama:
. : ( )
...i obavljaj namaz - namaz, zaista, odvraa od razvrata i od
svega to je runo; a Allahovo spominjanje vas vee je od vaeg
spominjanja Njega!" /45/4
. :) (
()
. :

Kur'an:29:45.

76

"Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime oisti i

blagoslovljenim ih uini..." /103/"O vjernici! Propisuje vam se post,
kao to je propisan onima prije vas, da biste bogobojazni bili." /183/5
. :( .)
"Da bi svjedoci bili koristi svojih i da bi ime Allahovo
spominjali u danima poznatim /28/ 6
:) (
"Pa, sjeajte se vi Mene, i Ja u se vas sjetiti"/152/7
. :) (
- a srca se, doista, kad se Allah spomene, smiruju. /28/8
)
: 97. (
"Onome ko ini dobro, bio mukarac ili ena, a vjernik je, Mi
emo dati da proivi lijep ivot i doista emo ih nagraditi boljom
nagradom nego to su zasluili." /97/9
Prema tome, spoznaja mudrosti i openite koristi u ibadetima je
mogua i realna, ali ono to se ne zna i ne moe spoznati jesu sve
pojedinane tajne i mudrosti u raznim parcijalnim dijelovima ibadeta.
Ako bismo izanalizirali namaz, vidjeli bismo da ne moemo
spoznati mudrost, parcijalnu korist iz mnogih njegovih dijelova, niti
moemo odgovoriti zadovoljavajuim ogranienim i preciznim
odgovorom na sljedea pitanja npr.:
Zato je propisano ba pet, a ne tri ili sedam dnevnih namaza?
Zato su tano u ovim vremenima, a ne prije ili poslije ili
rasporeena na neki drugi nain?
Zato sabah ima samo dva rekjata, a ne etiri kao podne? Ili
zato akam ima tri, a jacija etiri i sl.?
5

Kur'an:2:103 i 183.
Kur'an:22:28-29.
7
Kur'an:2:152.
8
Kur'an:13:28.
9
Kur'an:16:97.
6

77

Zato se ba u nekima ui naglas, a u nekima u sebi? Zato nije

obratno?
Zato je ruku' jednom, a sedda dvaput?
Zato se na svakom rekjatu ui Fatiha, a nije recimo sura Ihlas?
Itd.?
Ima jedna opa mudrost koju znamo, a ta je da nas Uzvieni i
Mudri Zakonodavac iskuava sa neim emu ne znamo sve dimenzije
i tajne, da bi se nesporno napravila razlika izmeu onoga ko slijedi
Allahovog Poslanika i onoga ko ne slijedi, i izmeu onoga ko slijedi
svoju pamet i svoje strasti od onoga ko slijedi naredbe svoga
Gospodara.
Kada bi se sve moglo objasniti i kada bi sve podlijegalo razumu,
onda bi ovjek bio pokoran njemu razumu, a ne Uzvienom
Mudrom Gospodaru Koji ga je stvorio i usavrio. Pravo vjerovanje i
prava pokornost se izraava u sluaju kada se ovjeku naredi neto u
emu on ne vidi i ne raspoznaje korist sebi, pa se on iz vjerskih
pobuda potini naredbi Uzvienog i kae: uli smo i pokoravamo se!
Osnova je u ibadetu, da se ini i prakticira potinjavanjem
Allahovoj naredbi koja se uzima kao Boije pravo i izvrava kao
zahvala na Njegovim blagodatima koje se ne mogu osporiti. Rezultat
ovog potinjavanja se ne mora vidjeti na materijalnom planu i
priskrbljivanju koristi kod uobiajenog ljudskog ivota, niti je nuno
da se raspozna ta mudrost od ogranienog ljudskog razuma i pameti.
Osnova je da je to vid iskuenja ovjeku u sistemu pokornosti svome
Gospodaru i nema znaenja u tome da se spozna tajna u svakom
parcijalnom dijelu, a konano, rob Boiji je samo rob Boiji, a
Gospodar je Gospodar. I najsretniji ovjek je onaj koji spozna svoju
vrijednost u odnosu na svoga Gospodara.
Zbog toga je dovoljno ovjeku da spozna, uopeno, da je
Uzvieni Gospodar neovisan o svim svjetovima, da nema potrebe ni
za njegovim ibadetom i njegovom pokornou, ne koristi mu
pokornost pokornog, niti mu teti nepokornost nepokornog i grenog:
: ( )

78

" Ko je zahvalan, ini to u svoju korist, a ko je nezahvalan pa, Allah je, zaista, Neovisan i hvale Dostojan." /12/10
)
. :(
" Hodoastiti Hram, radi Allaha, duan je svako ko bude u
mogunosti do njega doi. A ko ne vjeruje - pa, Allah je, doista,
neovisan o svjetovima!"/97/11
Dakle, Uzvieni Allah je potpuno neovisan od svojih stvorenja, i
kada Ga oni oboavaju i pokoravaju Mu se, onda to ine na nain i
sredstvima koji njima slue i koriste im u njihovom materijalnom i
duhovnom ivotu; u ivotu pojedinca i drutva, na ovom i buduem,
eshatolokom svijetu. Na stranu to ovjek sa svojom ogranienou
sve to ne moe da promotri i spozna kroz sve mudrosti i dobra koja
mu njegov Gospodar kroz to nudi. Bila bi greka da tragamo za
svakom mudrou koja bi zadovoljila na razum u svakom pojedinom
parcijalnom dijelu ibadeta, pogotovo u ovom savremenom dobu
materijalizma i koristoljubivosti.
Zalutali su oni koji su pokuavali razumjeti svaku mudrost, u
svakom dijelu ibadeta, i onda kada im se ta mudrost nije ukazala u
pojedim pracijalnim dijelovima ibadeta, jednostavno su izgubili
kompas vjere.
Ibadet se izuzima od principa preferiranja koristi

Neka ulema, kao Gazali, prije njega njegov ejh ImamulHaramejn i neki drugi uenjaci, govrili su o opoj, javnoj koristi
i njenom preferiranju nad nekategorikim tekstom norme ili
konsezusu izuzimaju ibadete i neke fiksirane odrednice u erijatu.
Obrazloenje je u tome da se princip koristi u civilnim ili graanskim
djelima i postupcima moe primijeniti, ali ne i u ibadetu, iz razloga to
su ibadeti prava erijata koja se ne znaju na drugi nain osim putem
erijata, dok prava obveznika spadaju u domen erijatske politike i
propisana su da bi im koristili. Koristi u ibadetu, kao to smo naveli,
10
11

Kur'an:31:12.
Kur'an:3:97.

79

nisu poznate u svim dimenzijama, dok je korist u domenu erijatske

politike obveznika poznata i dokuiva razumom ili poznatim vaeim
obiajima...
U domenu ibadeta koji nisu isti ibadeti, nego imaju primjesu i
drugih dimenzija, kao to je zekjat, uprkos statusa jednog od temeljnih
ruknova islama, ipak nije isti ibadet, kao to je namaz ili post, nego je
ibadet sa znaenjem i sadra(van)jem jednog vida davanja poreza ili
moda obratno, to je davanje porez sa znaenjem ibadeta. Prema
tome, ovaj rukn islama sadri dva elementa:
1. ibadet sa kojim se pribliava Uzvienom Allahu i zbog toga
se spominje uz namaz na 28 mjesta u Kur'anu;
2. materijalno pravo i obavezu koju je Uzvieni Zakonodavac
propisao kao obavezu u imetku bogatog da bi dio povratio siromahu i
da bi se distribuirao kategorijama koje je erijat propisao.
Zbog toga, neka ulema uzima u obzir samo jedan element, dok
se drugi okreu drugom; tako hanefijski uenjaci dre da je zekjat
ibadet, a time postaje obavezan na obveznika (a on je onaj koji
ispunjava uvjete obaveze kao to su punoljetstvo i pamet) ime su
oslobodili maloljetnika i ludaka, makar imali milione i brojali se
najbogatijima u drutvu.
Sa druge strane, izrazita veina uleme (malikije, afije,
hanbelije) zekjat tretiraju kroz materijalno pravo i obavezu u imetku,
tako da zekjat smatraju obavezom i u imetku maloljetnog ili
umobolnog.
Meutim, ima i suprotan primjer da izrazita veina uleme smatra
zekjat ibadetom, kad je u pitanju davanje protuvrijednosti i ne
dozvoljavaju to, nego obavezuju na uzimanje i prikupljanje zekjata u
naturi, pridravajui se bukvalnog znaenja norme o zekjatu. Na
hanefijske uenjake uticalo je ovo drugo znaenje i oni dozvoljavaju
zekjat i u protuvrijednosti bez obzira o kojoj vrsti zekjata se radilo:
zekjat na imetak ili zekatul-fitr, poto je bitno pomoi sirotinju ili
potrebnog, a to se postie protuvrijednou kao i naturalno, pa ak je
protuvrijednost u mnogim sluajevima daleko pogodnija za primaoca
zekjata od naturalne vrijednosti.

80

Prema svemu tome, zekjat je dio ekonomskog i drutvenog

sistema islamske drave. U savremenim trendovima razvoja fikhske
znanosti mogue ga je svrstati u fikhske propise koji se bave
islamskom ekonomijom prije nego da se stavlja u domen istog
ibadeta.
Zakljuak
Islam batini koncept umjerenosti koja se oituje u svim
segmentima islamske misli, od morala i etike do drutvenopravnog
sistema. Manifestacija koncepta umjerenosti obuhvata sve oblasti
sistema islamskog ivota i islamske vjere, tako da se primjeuje u ideji
i praksi; u ibadetu i obredoslovlju, u odgoju i obrazovanju; u pravnom
i politikom sistemu, kao i u svim drugim oblastima ivota.
Islam daje srednji umjereni put u vjeri, razlikujui se od
budizma u pogledu na moral i moralne principe, ali razlikujui se i od
vjerskih sistema koji trae potpunu posveenost asketizmu
zanemarivanjem ovosvjetskih vrijednosti kao to je evidentno u ideji
kranskog asketizma i svetenstva.
Umjereni put u erijatskom zakonodavstvu i drutvenom
pogledu ogleda se u ravnotei i balansu, izmeu slobode pojedinca i
prava drutva, naslanjajui se na logiko i doktrinarno razumijevanje
parcijalnih erijatskih tekstova, a uzimanjem u obzir opih intencija i
ciljeva erijata.
Tri su kole u savremenim fikhskim trendovima po pitanju
ciljeva i intencija erijata koje odraavaju i spomenute krajnosti, ali se
ujedno i jasno ocrtava i preferiranost kole srednjeg, umjerenog puta,
koja svojim konceptom umjerenosti stoji izmeu dvije krajnosti novih
bukvalista, formalista kojima je ,,sveto doslovno, bukvalno znaenje
teksta norme i novih muattila ili reformista kojima nita nije ,,sveto i
koji sve dovode u pitanje pa i ,,svetost definitivnih, konanih,
kategorikih kuranskih normi.

81

Literatura:
1. Korkut Besim, Kuran s prevodom, (tamparija kralja Fehda, S. Arabija,
Medina, 1412.h),
2. Abdul-Kerim Zejdan, El-Vedizu fi usulil-fiqh (Kompendijum metodologije
islamske jurisprudencije), (Muessesetur-risale, 1987),
3. Ahmed Er-Rejsuni, Nazarijetul-mekasid indel-imam E-atibi, el-ma'hedila'lemi lilfikril-islami, 1992.
4. Bedrud-din El-Ajni, Umdetul-karii erh Sahihul-Buhari (Temelj itaocu,
komentar Buharijeve Vjerodostojne zbirke hadisa), (Darul-fikr, Bejrut),
5. Delalud-din Es-Sujuti El-Ebahu ven-nezairu fi kavaidi ve furui fikhiafiijjeti (Slinosti i uporednosti u metodologiji i pravu afijske pravne kole),
(Darul-kutubil-ilmijje, Bejrut, Libanon 1993),
6. Ebu Ishak Ibrahim b. Musa E-atibi, El-Muvafekatu fi usuli-eriah (Sklad u
temeljima islamskog prava), (Darul-marife, bez godine izdanja),
7. Ibn Hader El-Askalani, Fethul-Bari bierh Sahihul-Buhari (Pomo
Stvoritelja kod komentara Buharijeve Vjerodostojne zbirke hadisa), (Darur-rejjan
litturas, Kairo, 1987),
8. Ibnu Nudejm El-Ebahu ven-nezairu ala mezhebi Ebi Hanifeten-Numan
(Slinosti i uporednosti pravne kole Ebu Hanife En-Numana), (Darul-kutubililmijje, Bejrut, 1993),
9. Ibnul-Kajjim El-Devzijje, Ialamul-muvekkiin an rabbil-alemin, (Darulkutubil-ilmijje, 1991, Bejrut),
10. Jusuf El-Karadavi, Dirasetun fi fikhi mekasidi-eri'a bejnel-mekasid elkullijje ven-nususil-duzijje, Daru-uruk, 2005.
11. Jusuf Hamid El-A'lim, El-Mekasidul-a'mme li-eri'atil-islamijje, El-ma'hedula'lemi lilfikril-islami, 1981.
12. Kitabul-ummeti, Katar; dr. Nurud-din El-Hadimi,
hudijjetuhu... davabituhu... medalatuhu, 1419.

El-idtihadul-mekasidi,

13. Mekasidu-eri'ati ve kadajal-a'sr (Ciljevi, intencije u erijatu i savremena

pitanja) ,,Centar za izuavanje ciljeva i intencija erijata"
14. Muhammed b. Ali E-evkani, Iradul-fuhul ila tahkiki-lhakki min ilmil-usul
(Vodi znamenitima u postizanju istine u metodologiji islamske jurisprudencije),
)Darul-kutubil-ilmijje, 1994),
15. Muhammed Ebu Zehre, Usulul-fiqh (Metodologija islamske jurisprudencije),
(Darul-fikril- Arebi),
16. Muhammed Et-Tahir, Usulul-fiqh (Metodologija islamske jurisprudencije), (Dar
Bu Selame, Tunis),

82

17. Muhammed Nesib Er-Rifai, Tejsirul-alijjil-kadir lihtisari tefsir Ibni Kesir,

(Olakavanje Uzvienog, Monog u saetku tefsira Ibni Kesira), (Bejrut, 1978).
18. Muhammed Revas Kalatdi, dr. Hamid Sadik Kanibi, Mudemu lugatilfukahai, arebi-inklizi (Arapsko-engleska enciklopedija erijatsko-pravne
terminologije), (Darun-nefais, 1985),.
19. Muhammed Sidki b. Ahmed El-Burno El-Vedizu fi idahi kavaidil-fikhilkullijjje (Kompendijum pojanjenja opih fikhskih pravila), (Mektebetulmearif, Rijad, 1989),
20. Mustafa Ahmed Ez-Zerka, El-Medhalul-fikhil-amm (Opi uvod u islamsko
pravo), (Darul-fikr, 1968),
21. Mustafa Ahmed Ez-Zerka, El-Medhalul-fikhil-amm (Opi uvod u islamsko
pravo), (Darul-fikr, 1968),
22. Sejfud-Din Ebul-Hasen, poznat kao El-Amidi, El-Ihkjam fi usulil-ahkjam
(Savrenstvo u temeljima pravnih propisa), (Darul-kitabil-Arebi, 1984),
23. Sejjid Sabik, Fikhus-sunne (Islamsko pravo u sunnetu), (Darul-fikr, Bejrut,
1977),
24. Vehbe Ez-Zuhajli, Usulul-fiqhil-islami (Metodologija islamske jurisprudencije),
(Darul-fikr, 1986),

83

Muharem Stulanovic Ph D
CONCEPT OF MODERATION IN ISLAM AND ITS
MANIFESTATIONS IN FIQH
SUMMARY
It is evident that in Islam there is a concept of moderation,
which is reflected in all aspects of Islamic thought, from morals and
ethics to social and legal systems. Man as a created and limited being
is unable to establish an absolute balance in his worldly life because of
his mental and physical weakness, his personal drive, passion and
desires, objective and subjective influences from society, family,
politics, nation, race, geographical origin, customs, etc. All systems
which are created by man bear also his human flaws which is also
confirmed by the method of historical induction in reading the
chapters from history. Opossite to this, we see a harmony and
precision in God's creation and in His religion which He sent as a
living system and the program of life.
Moderate way in Sharia law and its view on society is reflected
in the balance between individual liberty and the rights of society. It is
based upon understanding of the partial Shari'ah texts in the light of
general intentions of the Sharia to whom it will not contradict or be
independent of them.
The moderate school in Islamic law proclaims that Sharia
contains all that is grace for the people, and that it facilitates and
helps humans in life. Islamic scholar - mujtahid must have a scientific,
intellectual, moral, physical and other qualities to be able to properly
evaluate Sharia regulations, looking at the legal norms from the Quran
and Hadith from the viewpoint of the intentions and objectives of the
Shari'ah.
Keywords
The concept of moderation , the Islamic legal thought,
partial Sharia texts, mujtahid, New formalists, New mua'ttile or
reformists, moderate school, the legal norm, the effective cause of the
regulation ...

84

.




.

.


.

.
:

...

85

Prof. dr. Safvet Halilovi1

ARAPSKA LINGVISTIKA I TEFSIR
Saetak
Dobro poznavanje arapskog jezika i arapske lingvistike je temelj
tefsira, ispravnog i validnog tumaenja Kur'ana. Bez poznavanja
arapskog jezika i njegovih disciplina, nije mogue pravilno razumijeti
Kur'an. Zbog toga, islamski uenjaci naglaavaju da bavljenje
tefsirom nije dozvoljeno bez poznavanja arapske lingvistike, s obzirom
da, ukoliko bi se to dopustilo, irom bi se otvorila vrata krivom
interpretiranju Kur'ana, koji je glavni izvor islama.
Poznavanje arapskog jezika i disciplina arapske jezikoslovne
znanosti je jedna od osnovnih pretpostavki za bavljenje tefsirom. Nije
dozvoljeno, niti je mogue, baviti se komentarisanjem Kur'ana ako
komentator (mufessir) ne zna arapski jezik na kojem je Kur'an
objavljen. To podrazumijeva i poznavanje disciplina obuhvaenih
arapskom jezikoslovnom naukom, kao to su etimologija, sintaksa,
gramatika, poetika, stilistika i dr. Uputanje u komentarisanje
Kur'ana bez ispunjenja navedenih zahtjeva veoma je tetno, jer vodi u
pogreno i iskrivljeno tumaenje Allahove Knjige, a to znai u
preinaavanje Allahovih, d.., poruka objavljenih u Kur'anu, to kao
posljedicu moe imati krivovjerstvo, nevjerovanje i otpadnitvo od
islama.
U ovom radu razmatra se znaaj arapske lingvistike u
ispravnom tumaenju i interpretiranju Kur'ana asnog. Navedeni su
brojni primjeri koji to ilustruju iz klasinih tefsiriskih djela, naroito
iz djela Ahkamu-l-Kur'an (Propisi Kur'ana), iji je autor istaknuti
uenjak hanefijske pravne kole Ebu Bekr er-Razi el-Dessas.
Kljune rijei: tefsir, arapska jezikoslovna znanost, lingvistika,
stilistika, metafora, pravi smisao, aluzija, konciznost, El-Dessas,
Ahkamu-l-Kur'an.

Profesor tefsira i kur'anske antropologije na Islamskom pedagokom fakultetu

Univerziteta u Zenici.

87

Uvod
Tefsir je nauka koja se bavi izuavanjem Kur'ana asnog s
ciljem otkrivanja i objanjenja njegovih poruka ljudima. Dakle,
predmet tefsira je Kur'an, koji je, shodno islamskom uenju, vjeni
Allahov Govor, kako po znaenju tako i po jezikoj formi koja je
nosilac znaenja.
Kur'an je, prema vjerovanju svih muslimana, posljednja
Allahova, d.., Objava ljudskome rodu i glavni izvor islama u
idejnom (vjerskom), zakonodavnom (pravnom) i moralnom (etikom)
pogledu. Upravo zbog toga, sredinje mjesto u islamu pripada
Kuranu, jer je on sr islamskog ivljenja i ivot muslimana mora biti
skoncentrisan na Kuran.
Zbog toga, tumaiti Kur'an, koji predstavlja posljednju
Allahovu, d.., Objavu ljudima i koji je istovremeno glavni izvor
islama, bez dvojbe, izuzetno je zahtjevan i odgovoran posao, budui
da od tumaenja Kur'ana zavisi kako e ljudi razumjeti poruku koju
im upuuje njihov Stvoritelj i Uzdravatelj. A od toga, opet, zavisi
kako e se ljudi ponaati u svome ivotu: ispravno ili pogreno. Zato,
tumaiti Kur'an ne moe bilo ko, ve to mora biti osoba koja je
ispunila odreene uvjete. Islamski uenjaci detaljno su pojasnili te
uvjete i napisali zamana djela u vezi s tim.2
Na samom vrhu pretpostavki za bavljenje tefsirom, odmah
nakon ispravnosti vjerovanja (to podrazumijeva da je osoba pripadnik
ehlisunneta i dema'ata), navodi se da onaj ko eli da komentarie
Kur'an mora biti izvanredan poznavalac arapskog jezika, ukljuujui
sve njegove discipline: gramatiku sa sintaksom ('ilmu-n-nahw) i
morfologijom ('ilmu-s-sarf), etimologiju porijeklo rijei ('ilmu-litiqq), stilistiku ('ilmu-l-belga) sa njenim disciplinama: el-me'n,
el-beyan i el-bedi', pa i arapsku knjievnost i pjesnitvo (el-edeb we-i'r), budui da je Kur'an objavljen na arapskom jeziku. U tom
pogledu, istaknuti uenjak Mudahid ibn Debr, inae, uenik velikog
tefsirskog autoriteta Ibn-Abbasa i jedan od najistaknutijih mufessira
meu tabi'inima, kae: "Nikome ko vjeruje u Allaha i Budui svijet
2

Opirnije o uvjetima koje mora ispuniti mufessir (komentator Kur'ana) vidjeti: dr.
Safvet Halilovi, Osnovi tefsira, poglavlje Pretpostavke za bavljenje tefsirom,
Islamski pedagoki fakultet, Zenica, 2005., str. 33-90.

88

(Ahiret) nije dozvoljeno da tumai Allahovu Knjigu ukoliko ne

poznaje discipline arapskog jezika!"3 Uenjaci naglaavaju da nije
dovoljno povrno poznavanje arapskog jezika, ve ono mora biti
temeljito i detaljno.
U ovom radu se razmatra znaaj poznavanja arapskog jezika i
njegovih disciplina u pravilnom razumijevanju i tumaenju Kur'ana.
Kur'an knjiga na istom arapskom jeziku
Dobro poznavanje arapskoga jezika i arapske jezikoslovne
nauke smatraju se temeljnim znanjima na kojima poiva tumaenje
Kur'ana, jer je Uzvieni Allah objavio Kur'an na arapskome jeziku, to
se jasno vidi iz sljedeih ajeta:

.


Elif Lam Ra. Ovo su ajeti Knjige jasne! Objavljujemo je kao
Kur'an na arapskom jeziku da biste razumjeli. (Jusuf, , 2)





I Kur'an je sigurno objava Gospodara svjetova; donosi ga
povjerljivi Dibril na srce tvoje, da opominje, na jasnom arapskom
jeziku. (E-u'ara', 193-195)
Pronicanje u znaenja Kur'ana asnog i otkrivanje njegovih
tajni, kao i uvid u Allahove poruke iz objavljenog Govora, ne moe se
ostvariti bez temeljitog poznavanja arapskoga jezika i disciplina u vezi
sa jezikoslovnom naukom.
Zbog toga se u svim definicijama, u kojima su uenjaci pokuali
definisati tefsir, posebno naglaava neophodnost ovladavanja
arapskom jezikoslovnom naukom, zajedno sa svim njenim
disciplinama, svakome ko se poduhvati komentarisanja Kur'ana. Tako,
npr., Ez-Zerkei tefsir definie kao "nauku pomou koje se saznaje
kako treba razumijevati Allahovu Knjigu objavljenu Njegovom
vjerovjesniku Muhammedu, s.a.v.s., kako tumaiti znaenja njenih
3

El-Kattan, Mebahis fi 'ulumi-l-Kur'an, Mektebetu Vehbe, Kairo, 1990. str, 341; EzZehebi, Et-Tefsir ve-l-mufessirun, Daru-l-kutubi-l-hadise, Kairo, 1976., tom I, str.
266.

89

rijei, kako izvoditi njene propise i mudre poruke, pomaui se pritom

znanjem iz ope jezikoslovne nauke, gramatike, sintakse, stilistike,
osnova pravne nauke, razliitih itanja (uenja) Kur'ana, ne
zanemarujui ni znaaj pitanja povoda objave, pa ni derogirajuih i
derogiranih ajeta,"4 pri emu ovaj uenjak, ispred svih ostalih nauka
neophodnih za tefsir, postavlja opu jezikoslovnu nauku i njene
discipline (gramatiku, sintaksu i stilistiku).
Ebu-Hajjan el-Endelusi, u predgovoru svog uvenog tefsirskog
djela El-Bahru-l-muhit, kae: "Bavljenje tumaenjem Kur'ana moe
imati razliite obzore kao pristupe. Prvi obzor je sa vidika
jezikoslovne nauke i podjele rijei na imena, glagole i estice. Poto
su estice najmalobrojnije, o njihovim znaenjima su govorili filolozi,
pa saznanja o njima treba preuzimati iz njihovih djela. to se tie
imena i glagola, saznanja o njima treba preuzimati iz djela ope
jezikoslovne nauke. Drugi obzor je s vidika poznavanja pravila u
arapskome jeziku i funkciji rijei, kad su samostalne i kad su
sklopljene u sekvence, a to se preuzima iz gramatike."5
Prema tome, svako ko se eli baviti tumaenjem Kur'ana mora
imati u vidu ono to je specifino arapskom jeziku i njegovoj grai,
to odgovara njegovim pravilima i to je saglasno sa stilom Kur'ana
koji je mudiza. Uz to, mora raunati i s tim da arapske rijei
obuhvataju i ono to je jezik oplodio putem metafore, kao i to da jedna
rije moe imati vie znaenja, to, takoer, treba znati razumijevati.
Tu je i jo jedno vano pitanje na koje treba obratiti panju u
ovom kontekstu, a to je jezik kojem se obraamo i iz njega
preuzimamo, jezik koji je bio na snazi u vrijeme objavljivanja
Kur'ana. Treba imati uvid u znaenje rijei toga vremena, a ne
znaenja koja su kasnije nastajala, jer se razvoj znaenja rijei,
sintagmi i reenica odvija u skladu s tokovima vremena, zajedno s
naunim razvojem i irenjem spoznaja, popraenim meusobnim
dodirima kultura i naroda. Vremenom su neke rijei dobijale znaenja
koja nisu imala u vrijeme Muhammedovog, a.s., poslanstva, pa se
zbog toga mjerodavnost novih znaenja ne moe prosuivati prilikom
komentarisanja Kur'ana, jer bi komentarisanje Allahovog, d..,
4

Ez-Zerkei, El-Burhan fi 'ulumi-l-Kur'an, Daru-l-ma'rife, Bejrut, 1971., tom I, str.

13.
5
Ebu Hajjan el-Endelusi, El-Bahru-l-muhit, Daru-l-fikr, Bejrut, 1977., tom I, str. 3.

90

govora na osnovama takvih znaenja i novih oznaka, bez obraanja

panje na izvornost jezika, odvelo u sferu nekorektnog razumijevanja
Kur'ana.6
Bogatstvo i irina arapskog jezika
Arapski jezik je izuzetno bogat, kako u pogledu korijena, tako i
po svojim izraajnim mogunostima. Meu svim semitskim jezicima,
arapski jezik ima najvie korijena (vie od 10.000 od kojih preko
6.500 trilitera), kao i najvei broj izvedenih rijei. Arapski jezik
posjeduje veinu korijena koje imaju i drugi semitski jezici, ali i
mnoge koje oni ne biljee. Pored toga, arapski jezik se odlikuje
izuzetno velikim brojem sinonima. Strunjaci u oblasti arapske
jezikoslovne znanosti istiu da u arapskom jeziku za pojam lav postoji
500 naziva; lisica 200; med vie od 80; sablja najmanje 1.000;
nesrea vie od 400; tako nalazimo i po 20-30 sinonima za pojmove:
kia, vjetar, svjetlo, tmina, kamen, voda, bunar, deva (tako je Hammer
sakupio sve pojmove u vezi s devom i taj popis preao je broj od
5.640 rijei). Takoer, neki pridjevi u arapskom jeziku imaju velik
broj sinonima, poput: dug, kratak, dareljiv, krt, hrabar, plaljiv i dr.7
Ako se u vidu ima navedeno, onda je jasno da se poznavanje
oznaka kur'anskih rijei, zatim razumijevanje njihovih znaenja, te
otkrivanje njihovih poruka i namjera postie upravo tefsirom. Stoga
niko ne bi trebalo da se uputa u komentarisanje Allahove, d..,
Knjige, ukoliko se nije struno osposobio za komentarisanje koje bi
trebalo poivati na temeljnim uvjetima i pravilima, od kojih je
najvanije poznavanje arapskog jezika, to u sebe ukljuuje
ovladavanje:
a) znaenjima poloenim u rijei, njihove forme i oblike u
kojima rijei dobijaju funkciju oznaka razliitih znaenja (sintaksa);
b) pravilima o izvedenicama uzetim iz osnovnih rijei
(etimologija);

Opirnije o ovom pitanju vidjeti: Jusuf el-Karadavi, Kejfe nete'amel me'a-lKur'ani-l-'azim, Daru--uruk, Kairo, 1999., str. 232-233; Reid Rida, Tefsiru-lMenar, etvrto izdanje, Kairo, 1960., tom V, str. 301.
7
Vidjeti: dr. Teufik Mufti, Gramatika arapskoga jezika, Sarajevo, 1998., str. 12.

91

c) nainima tvorbe fraza i sekvenci, prema pravilima fleksije

(gramatika) i
d) onim to stoji u vezi s jasnom upotrebom rijei i nainom
izraavanja onog ta se rijeima eli (stilistika).8
Bavljenje tefsirom bez poznavanja arapske lingvistike nije
doputeno
Bavljenje komentarisanjem Allahove, d.., Knjige, ukoliko se
ne zna arapski jezik i discipline obuhvaene njegovom jezikoslovnom
naukom, veoma je tetna i opasna djelatnost, sa neeljenim
posljedicama, jer aktera navodi na trusan teren, koji ga moe primorati
da rijei upa iz konteksta, da drugaije shvati Allahove, d.., poruke
iz rijei objavljenih u Kur'anu, a to moe, posljedino, voditi u
nevjerovanje, ateizam i izlazak iz vjere. Zato Mudahid ibn Debr,
jedan od vodeih uenjaka i pravnika iz generacije tabi'ina, upozorava:
"Nikom ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan nije dozvoljeno da govori o
Allahovoj Knjizi ukoliko ne zna arapski jezik," a Malik ibn Enes je
onima koji posegnu za komentarisanjem Kur'ana bez prethodne
strune ospobljenosti zaprijetio: "Ja bih svakome ko bez strune
osposobljenosti komentarie Allahovu Knjigu propisao estoku
kaznu!"9
El-Kurtubi u predgovoru za svoj tefsir prenosi od Ibn Ebi
Mulejke (istaknuti tabi'in) predaju u kojoj se navodi da je jedan beduin
u vrijeme halife Omera ibn el-Hattaba, r.a., pitao: "Ko e mi pokazati
kako u uiti ono to je objavljeno Muhammedu, s.a.v.s.?" Potom je
neki ovjek pouio 3. ajet sure Et-Tevbe, na nain: Innellahe beri'un
mine-l-murikine ve Resulihi, vezujui imenicu Poslanik/Resul uz
imenicu mnogoboci koja je u funkciji objekta glagola bere'e (ne
priznati). Takvo uenje je u potpunosti promjenilo znaenje
kur'anskog teksta:

Allah i Njegov Poslanik ne priznaju mnogoboce, dajui
znaenje: "Allah ne priznaje mnogoboce ni Svog Poslanika." Zato je
8

Vidjeti: Mustafa Ibrahim el-Mini, Medresetu-t-tefsir fi-l-Endelus, Muessesetu-rrisale, Bejrut, 1986., str. 325. i dalje.
9
Navode biljei Ez-Zerkei u djelu El-Burhan, tom I, str. 292.

92

beduin, kada je uo takvo uenje, s uenjem upitao: "Je li mogue da

Allah nije priznao Svog Poslanika?! Pa ako Allah nije priznao Svog
Poslanika, onda ga ni ja ne priznajem!" Te rijei su doprle do hazretiOmera, pa je pozvao beduina i upitao ga: "ovjee, priznaje li ti
Allahovog Poslanika, s.a.v.s.?" Beduin je odgovorio: "Voo
pravovjernih, ja sam doao u grad ne znajui nita iz Kur'ana, pa sam
pitao ko e me pouiti. Kad je taj ovjek prouio: Innellahe beri'un
mine-l-murikine ve Resulihi (to znai: Allah ne priznaje mnogoboce
i Svog Poslanika), ja sam ga pitao: "Je li mogue da Allah nije priznao
Svog Poslanika, pa ako Allah nije priznao Svog Poslanika, kako u ga
ja priznati?" Omer, r.a., je tada rekao: "To nije ispravno!", potom je
beduin upitao: "Pa kako je onda ispravno, voo pravovjernih?" Omer,
r.a., je odgovorio: "Pravilno je: Allah i Njegov Poslanik ne priznaju
mnogoboce (Innellahe beri'un mine-l-murikine ve Resuluhu)." Tada
je beduin rekao: "Tako mi Allaha, ni ja ne priznajem ono to ne
priznaje Allah i Njegov Poslanik!" Omer ibn el-Hattab, r.a., je potom
naredio da pouku iz uenja Kur'ana dre samo oni koji znaju arapski
jezik.10
Ako navedena predaja ukazuje na neto posebno, onda je to da
govor o Kur'anu i itanje njegovih sadraja, bez poznavanja arapskoga
jezika i disciplina obuhvaenih njegovom jezikoslovnom naukom, kao
to je gramatika s fleksijom i druge, vodi na klizav teren koji moe
odvesti ak i u nevjerovanje i stranputicu. Zato je Vjerovjesnik,
s.a.v.s., postavio putokaz i osvijetlio put pred svakim ko se eli
upustiti u tako vaan i dalekosean zadatak kakav je komentarisanje
Kur'ana. U hadisu koji prenosi Ebu-Hurejre, Poslanik, s.a.v.s., je
rekao: "Unesite padene oznake u Kur'an i dobro prouite neobine
rijei u njemu (A'ribu-l-Kur'ne we iltemis gar'ibehu)."11 Izraz
padene oznake (i'rb) u ovom hadisu je, kako tvrdi Es-Sujuti u djelu
El-Itkan, naziv za "nauku o (kontekstualnim) znaenjima rijei, prije
nego struni termin koji koriste gramatiari nasuprot pogrenoj

10

Vidjeti: Tefsiru-l-Kurtubi, Daru--a'b, Kairo, 1952., tom I, str. 41.

Hadis biljei El-Hejsemi u djelu Medme'u-z-zevaid, Mektebetu-l-Kuds, Kairo,
1934., tom VII, str. 163. Es-Sujuti ga u djelu Ed-Durru-l-mensur (tom II, str. 150)
navodi s glagolom prouiti (ittebe'a umjesto iltemese).

11

93

upotrebi u rijei u iskazu, a itanje bez padenih oznaka nije pravo

itanje niti moe biti ispravno".12
Istaknuti mufessir iz islamske panije Ebu-Abdullah el-Kurtubi,
u predgovoru svog uvenog tefsira El-Dmi'u li ahkmi-l-Kur'an,
jedno poglavlje je naslovio s ovim naslovom: Ono to se ima rei o
unoenju padenih oznaka u Kur'an. U tom poglavlju je zabiljeio
nekoliko znaajnih izjava istaknutnih islamskih uenjaka o
spomenutom pitanju, a mi donosimo saetak da bismo pomou njega
pruili utisak o cjelini.
Poznatom uenjaku iz generacije tabi'ina Hasanu el-Basriju
reeno je da jedna grupa ui arapski jezik, a on je na to odgovorio: "U
pravu su! Ue jezik svoga Vjerovjesnika." Tada su mu sagovornici
rekli: "Mi imamo imama koji pravi jezike pogreke", a on im je na to
odgovorio: "Zaustavite ga!"
Ibn-'Atijje je rekao: "Padene oznake u Kur'anu su temelj
islamskog vjerozakona, jer na njima poivaju znaenja poloena u
vjerozakon." Ibn el-Enbari je rekao: "Od Vjerovjesnikovih drugova i
tabi'ina je prenoeno sve u vezi s razumijevanjem neobinih rijei i
tekih cjelina iz Kur'ana. To je potkrijepljeno primjerima iz jezika i
pjesnitva, kao i onim to je utvrdilo nauavanje gramatiara. Njihovo
nauavanje je otklonilo nejasnoe, pobijedivi one koji su ih
opovrgavali. O tome govori ono to se prenosi od 'Ikrime, koji prenosi
od Ibn Abbasa da je rekao: "Ako me pitate u vezi s neobinim
rijeima iz Kur'ana, onda ih dobro prouite na osnovu pjesnitva, jer
pjesnitvo je arhiv Arapa (e-i'ru dwnu-l-'Areb)". Slino je i ono to
se prenosi od Se'ida ibn Dubejra i Jusufa ibn Mehrana, koji kau:
"uli smo Ibn-Abbasa, kad je bio upitan o neemu iz Kur'ana, kako
odgovara: 'U njemu je to tako i tako. Zar niste uli da pjesnik kae isto
tako?'"13
Ukratko, sve navedeno se moe rezimirati konstatacijom da je
poznavanje arapskoga jezika jedna od osnovnih pretpostavki za
bavljenje tefsirom. Zato je ispravno rei da nije dozvoljeno, niti je
mogue baviti se komentarisanjem Kur'ana, ukoliko komentator ne
poznaje detaljno arapski jezik, na kojem je Kur'an objavljen. To
12
13

Es-Sujuti, El-Itkan fi 'ulumi-l-Kur'an, Daru-l-fikr, Bejrut, 1978., tom I, str. 115.

Vidjeti: Tefsiru-l-Kurtubi, I, str. 23-24.

94

podrazumijeva i poznavanje disciplina obuhvaenih arapskom

jezikoslovnom naukom, kao to su etimologija, sintaksa, gramatika,
poetika, stilistika i dr. Uputanje u komentarisanje Kur'ana bez
ispunjenja navedenih zahtjeva veoma je tetno, jer vodi u pogreno i
iskrivljeno razumijevanje Allahove, d.., Knjige, a to znai u
preinaavanje Allahovih, d.., poruka objavljenih u Kur'anu, iz ega
moe proistei krivovjerstvo, nevjerovanje i izlazak iz vjere.14
Znaaj poznavanja arapske stilistike (el-belga) za pravilno
razumijevanje Kur'ana
Stilistika (el-belga) je iznoenje znaenja i postizanje cilja
jednostavnim, lijepim i jasnim rijeima, koje obimom ne podbacuju
niti prekorauju poeljnu mjeru, koje se ne tiu niega mimo zadatog
cilja. Ako se s tim zahtjevom podudari jo i tanahan smisao, neobina
mudrost ili utiv gest, to uveliko uljepava govor i njegova
znaenja.15
Poznavanje stilistike arapskog jezika od izuzetne je vanosti za
tefsirsku nauku i jedna je od najneophodnijih pretpostavki potrebnih
svakom ko se opredijeli za komentarisanje Kur'ana. Putem stilistike se
otkriva ljepota kur'anskog izraza i stila. Ona pomae sluaocu da
akceptira sr kur'anskih poruka. Zato se lahko moe uoiti da je
literatura iz kur'anskih nauka krcata tvrdnjama i formulacijama koje
uvjerljivo ukazuju na potrebu za posjedovanjem tog umijea svakom
ko se bavi komentarisanjem Kurana.
Ez-Zerkei u djelu El-Burhan, u raspravi pod naslovom
Ma'rifetu kewni-l-lafzi we-t-terkbi ahsen we ewdah, kae: "To se
preuzima iz stilistike ('ilmu-l-beyn) i tropologije ('ilmu-l-bed'). O
14

O tome kako istaknuti komentator Kur'ana, poput Ebu-Bekra er-Razija elDessasa, koristi arapsku jezikoslovnu znanost i njene discipline u izvoenju brojnih
erijatskopravnih propisa iz kur'anskih tekstova vidjeti u naoj doktorskoj disertaciji
pod naslovom Ebu Bekr er-Razi el-Dessas ve menheduhu fi-t-tefsir, koja je
objavljena u Kairu (prvo izdanje 2001., drugo izdanje 2008), u izdanju poznate kue
Daru-s-selam, str. 306-369. Navedena disertacija je prevedena na bosanski jezik i
objavljena (2004) u Sarajevu, u izdanju Fakulteta islamskih nauka i El-Kalema,
izdavakog centra Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Prevodilac je
prof. dr. Mehmed Kico, i u ovom radu je, na vie mjesta, naroito u primjerima o
arapskoj stilistici i prepjevima stihova, koriten njegov prijevod nae disertacije.
15
Opirnije o stilistici vidjeti: Abdulkadir Husejn, Fennu-l-belaga, str. 61. i dalje.

95

tome su napisana brojna djela i radovi. Ta nauka je jedan od veoma

vanih oslonaca komentatoru Kur'ana. On mora obratiti panju na
'dz (nadnaravnost) kur'anskog teksta i ono to proistie iz toga,
raspoznavati pravi smisao i metaforu i imati osjeaj za kompoziciju
kur'anskog izraza. Mufessir mora sve to dobro poznavati da bi
pravilno razumio sadraj kur'anskog govora. Zato treba znati da je
poznavanje ovog umijea, sa svim njegovim formama i sadrajima,
temelj komentarisanja koje prua uvide u nadnaravnosti Allahovog,
d.., govora. Ono je osnov rjeitosti i konac za nisku stilskih
figura."16
Brojni su aspekti stilistike koje su tretitali komentatori Kur'ana u
svojim tefsirima. Na primjeru tefsirskog djela Ahkmu-l-Kur'an
(Propisi Kur'ana), poznatog hanefijskog uenjaka Ebu Bekra erRazija el-Dessasa, evidentno je da se autor bavio slijedeim
aspektima stilistike:
1. pravi smisao i metafora (el-haqqa ve-l-medz);
2. poreenje (et-tebh);
3. aluzija (el-kinye);
4. podudarnost (el-mukele);
5. konciznost (el-dz).
U nastavku emo navesti nekoliko primjera iz spomenutog
tefsira koji to ilustruju.
1. Pravi smisao i metafora (el-haqqa ve-l-medz)
Istaknuti komentator Kur'ana hanefijske pravne kole Ebu-Bekr
el-Dessas je pravi smisao i metaforu definisao veoma saeto. Tako,
npr., u komentaru Bismille, kae: "Pravi smisao je rije upotrijebljena
na pravom mjestu, a metafora je ono s im se skree s pravog mjesta
na neko drugo."17 Premda je ovdje bio koncizan, on u komentaru rijei
Uzvienoga: I pitaju te o vinu i kocki. Reci: Oni donose veliku tetu, a
i neku korist ljudima, samo to je teta od njih vea nego korist (ElBakare, 219) o pravom smislu i metafori govori opirnije, navodei
16
17

Vidjeti: Ez-Zerkei, El-Burhan fi 'ulumi-l-Kur'an, tom I, str. 311, 312.

Ahkamu-l-Kur'an, Daru-l-kutubi-l-'ilmijje, Bejrut, 1994., tom I, str. 6.

96

primjere iz Kur'ana za ono o emu govori. U tom pogledu, El-Dessas

istie:
"Naziva ima dvije vrste. Jedna je ona kojom se neto naziva po
stvarnosti i izraava mu pravi smisao, a druga vrsta je ona koja je
oznaena metaforom. Prva vrsta koristi se na mjestima gdje se zadesi,
a druga vrsta onda kad postoji indikacija koja ukazuje na smisao.
Primjer prve vrste su rijei Uzvienoga: Allah eli da vam objasni i da
vas putevima kojima su ili oni prije vas uputi, i da vam oprosti. Allah
sve zna i mudar je. Allah eli da vam oprosti, a oni koji se za strastima
svojim povode ele da daleko s Pravog puta skrenete (En-Nisa', 26,
27), gdje je rije elja (irada) upotrijebljena s pravim smislom.
Primjer druge vrste su Njegove rijei: I njih dvojica naioe na jedan
zid koji samo to se nije (hoe - jurd) sruio, pa ga onaj prezida (ElKehf, 77), gdje je rije elja upotrijebljena kao metafora, a ne s pravim
smislom. Slino je i u Njegovim rijeima: Vino i kocka su (El-Ma'ide,
90), u kojima je naziv vino upotrijebljen s pravim smislom, dok je na
drugom mjestu, u rijeima Uzvienoga: ja sam sanjao kako cijedim
groe (Jusuf, 36) naziv vino upotrijebljen kao metafora, jer se tu radi
o cijeenju groa, a ne vina. Slino je i s rijeima Uzvienoga:
Gospodaru na, izbavi nas iz ovoga grada, iji itelji su nasilnici (EnNisa', 75), gdje je naziv grad (qarye) upotrijebljen s pravim smislom,
za razliku od Njegovih rijei: Pitaj grad u kojem smo boravili i
karavanu s kojom smo doli (Jusuf, 82), gdje je upotrijebljen kao
metafora, jer se nije mislilo na ono to oznaava naziv, ve na
stanovnike grada.
Pravi smisao se od metafore razlikuje po tome to se u sluaju
pravog smisla ime nikako ne moe odvojiti od imenovanog, jer
odraava stvarnost, dok je u sluaju metafore to doputeno. Nije li
oigledno, kad bi neko rekao da 'zid nema volje', da je rekao istinu?
Nije li jasno, kad bi neko rekao: 'Allah nita ne eli' ili: 'Razuman
ovjek nema volje', da bi to bile neistine? Isto tako, moe se rei da
sok nije vino. Meutim, ne moe se rei i da ukiseljeni iscjedak
groa nije vino. Takvih primjera je mnogo u jeziku i islamskome
vjerozakonu - erijatu. erijatski nazivi koji su po svome smislu
metaforiki ograniavaju se na situacije koje su njima oznaene."18

18

Ibid., I, str. 296, 297.

97

Primijetili smo da El-Dessas na nekim mjestima u tefsiru, brani

postojanje metafore u Kur'anu. U vezi s rijeima Uzvienoga: Samo
Allahovom milou (Fa bi ma rahma) ti si blag prema njima (Ali
'Imran, 159), on npr., kae: "Rije ma je ovdje samo spojena
zamjenica kojom se nimalo ne mijenja smisao, kao da stoji 'Fe bi
rahme' bez zamjenice ma. Tako se prenosi od Katade. Slino je i u
rijeima Uzvienoga: Uskoro ('an ma qalilin) e se oni pokajati (ElMu'minun, 40) i Njegovim rijeima: Ali (fe bima naqdihim) zato to su
zavjet prekrili (En-Nisa', 155). Jezikoslovci su o tome saglasni i tvrde
da je svrha ove zamjenice intenzitet i skladnija kompozicija izraza,
slino onome to je rekao El-E'aa:



Savladao me san, odlazite redom sad;
pred vaom navalom brani me moj jad.
U izloenom je dokaz neodrivosti tvrdnji onoga ko negira da u
Kur'anu ima metafore, jer je upotreba rijei ma ovdje metaforina,
budui da njeno otklanjanje ne bi promijenilo smisao."
Otuda vidimo da El-Dessas, tokom komentarisanja brojnih
ajeta iz Kur'ana, istie da u njima ima metafore. Navest emo nekoliko
primjera koji to potvruju.
Prvi primjer: On je s poetka komentara sure El-Bekare,
odnosno u vezi s rijeima Uzvienoga: Oni nastoje da prevare Allaha
i one koji vjeruju (ajet 9), gdje kae: "To je u jeziku metafora, jer je
prijevara u biti skrivanje, kao kad licemjer skriva mnogobotvo (irk),
a prikazuje se da ispravno vjeruje pretvaranjem, prikrivanjem i
podvaljivanjem onome koga vara. Meutim, od Uzvienog Allaha se
nita ne moe sakriti i u biti ga je nemogue prevariti. Oni koje je
Uzvieni Allah tako opisao nisu lieni jednoga od dvoje: ili znaju da je
nemogue Uzvienog Allaha prevariti skrivanjem, ili ne znaju, to je
manje vjerovatno, jer je teko u to povjerovati, ali da tako kaemo,
ipak vre in prijevare. Njima pripada kazna za prijevaru, ime oni
sami sebe varaju. Neki kau da se rijeima: Oni nastoje da prevare
Allaha eli rei: 'Oni nastoje da prevare Allahovog Poslanika', pa je
isputeno spominjanje Poslanika, kao to stoji u Njegovim rijeima:
98

Oni koji budu Allaha i Njegova Poslanika vrijeali (El-Ahzab, 57), a

misli se na Allahove odabranike. Koja god od dvije mogunosti bila,
to je metafora, a ne pravi smisao i ne moe se koristiti nigdje osim na
mjestu gdje postoji dokaz za takav smisao. Oni su varali Allahovog
Poslanika iz bojazni da e ih stii ono to je stiglo ostale mnogoboce,
za koje je Poslaniku i vjernicima bilo nareeno da se protiv njih bore.
Vjerovatno su se zato vjernicima prikazivali da vjeruju, da vjernici s
njima druguju, kao to vjernici jedan s drugim druguju, da im otkriju
svoje tajne, pa da ih oni prenesu neprijateljima vjernika. Rijei
Uzvienoga: Allah ih izvrgava poruzi (El-Bekare, 15), takoer su
metafora."19
Drugi primjer: To je sa zavretka komentara sure El-Bakare,
zapravo u vezi s rijeima Uzvienoga: ko ga uskrati, srce njegovo e
bit greno, a Allah dobro zna ono to radite (ajet 283), kad kae:
"Rijei Uzvienoga: srce njegovo e biti greno je metafora, a ne pravi
smisao, to je na ovom mjestu oigledno, jer bi pravi smisao glasio: ko
ga uskrati, bit e grean, to neposrednije saopava prijetnju, ali je to
neto iz domena nadnaravnoga kur'anskog stila i prefinjenog
izraavanja smisla, neka je uzvien Allah Mudri."20
Trei primjer: U suri El-Ma'ide, kad govori o rijeima
Uzvienoga: Gospodaru moj, ree (Musa), ja osim sebe imam mo (la
emliku illa) samo nad bratom svojim (ajet 25), gdje kae: "Ovo je
metafora, jer ovjek u pravom smislu nema vlast ni nad sobom ni nad
bratom slobodnjakom, zato to je u osnovi vlasti mo, a nemogue je
da ovjek vlada nad sobom i svojim bratom. Naziv vlast je ovdje
primijenjen na ponaanje, pa je ono to se posjeduje stavljeno na
poziciju onog to obuhvata mo, budui da je mogao njime upravljati
kao onim to je obuhvaeno njegovom moi. Ovdje to znai da on
posjeduje sposobnost kontrole svog ponaanja u pokornosti Allahu, a
primjenjuje je i na svog brata, jer se ponaa u skladu s njegovim
zapovijedima i onim to on kae."21
etvrti primjer: Ovaj primjer je iz sure El-Isra', i odnosi se na
rijei Uzvienoga: Budi prema njima paljiv i ponizan (ajet 24), gdje
El-Dessas kae: "Rijei Uzvienoga: Budi prema njima paljiv i
19

Ibid., I, str. 29.

Ibid., I, str. 649.
21
Ibid., II, str. 501.
20

99

ponizan su metafora, jer poniznost (dhull) nema krila, niti se po tome

opisuje, ve se time eli naglasiti poniznost i panja prema
roditeljima, kao u versifikaciji Imru'u-l-Kajsa kad opisuje no:



Rekao sam vam da je glatka kao ipka,
irokih ramena, stasa visoka i vitka budui da no nije gvoe, niti ima bedra, ni prsa, jasno je da je
to metafora, s kojom se eli postii sklad i uravnoteenost."22
Pozivanje na pravi smisao i metaforu
italac djela Ahkamu-l-Kur'an e primijetiti da se El-Dessas u
brojnim podrujima poziva na pravi smisao i metaforu (haqqa i
medz), posebno prilikom izvoenja fikhskih propisa, zatim
povodom stavova oprenih odredbama njegovog mezheba te u vezi s
pitanjima vjerovanja.
Primjer prve vrste, tj. pozivanje na pravi smisao i metaforu u
podruju izvlaenja fikhskih propisa, jeste ono to je rekao u
komentaru rijei Uzvienog Allaha: I ne enite se sa enama s kojima
su se enili oevi vai (En-Nisa', 22), gdje je zahvatio upotrebu rijei
brak (nikh) sa stanovita jezika navodei tvrdnje jezikoslovaca da
"brak u jeziku izvorno znai sastavljanje jednog s drugim", nakon
ega navodi stihove po kojima je "naziv brak (nikah) pravi smisao za
spolni snoaj, a metafora za ugovor".
Nakon toga veli: "Nakon to se potvrdilo ono to smo istaknuli,
da naziv obuhvata oboje ugovor i spolni snoaj, potvrdila se i
prosudba da naziv u jezikoj zbilji oznaava sastavljanje jednog s
drugim. Sastavljanje moe biti samo putem spolnog snoaja, a ne i
putem ugovora, jer se u sklopu ugovora ne ostvaruje sastavljanje,
budui da je to zajednika izjava dvije strane u ugovoru, koja, u zbilji,
ne podrazumijeva sastavljanje. Time se potvruje da naziv nikah ima
pravi smisao spolnog snoaja, a metafora je za ugovor. Ugovor je
nazvan nikahom, zato to je osnova i sredstvo koje vodi do spolnog
22

Ibid., III, str. 256.

100

snoaja, to predstavlja nazivanje neega tuim imenom, a to to je

njegov uzrok ili mu je blisko, kao to se npr. kosa s kojom se dijete
rodi naziva 'aqiqa, pa je potom i ovca, koja se kolje prilikom
podrezivanja kose djeteta, nazvana 'aqiqa, kao to se i rije rawiya
(vodonoa), koja je naziv i za devu koja nosi mjeinu za vodu, poela
koristiti za samu mjeinu zbog veze i bliskosti s devom. Slino je s
kutkom (ga'it), nazivom za skrovito mjesto na zemlji, koji kao
metafora moe oznaavati i ljudski izmet, jer se naziv skrovito mjesto
koristio kao oznaka za mjesto na kojem se moe obaviti fizioloka
potreba. Slinih primjera je mnogo. Tako je i brak (nikah), u zbilji,
naziv za spolni snoaj, shodno svojoj temeljenoj jezikoj upotrebi tog
pojma, a primjenjuje se, kao metafora, i za ugovor, jer se putem
ugovora, kao osnove i sredstva, stie do spolnog snoaja. () Tako
postaje jasno da naziv nikah, u pravom smislu, oznaava spolni
snoaj, a kao metafora oznaava ugovor." Ako uzmemo u obzir sve
to smo rekli, rijei Uzvienoga: I ne enite se sa enama sa kojima su
se enili oevi vai pretpostavljaju spolni snoaj. Zabranjuje im se
spolni snoaj sa enom s kojom je snoaj imao njihov otac. S obzirom
na to da je nikah naziv za spolni odnos, to se openito odnosi i na
dozvoljen i na zabranjen odnos, osim ako postoji dokaz da se
ograniava na jedno od to dvoje."23
Kao primjer za drugu vrstu, tj. pozivanja na pravi smisao i
metaforu, prilikom prigovora stavovima drugaijim od stavova
njegovog mezheba, moe posluiti ono to El-Dessas istie u
komentaru rijei Uzvienog Allaha: obavite umru do hada i zakoljite
kurban do kojega moete lahko doi (El-Bekare, 196), kad kae: "Ova
povlastica koja se odnosi na obavljanje umre vai samo za onog ko
nije iz Mekke, u skladu s Njegovim rijeima: To je za onoga ko nije iz
Mekke. Onaj ko ivi u zoni izmeu mikata i Mekke nema pravo
sukcesivnog obavljanja umre, pa onda hada (temettu'), niti
istovremenog obavljanja hada i umre (kiran), stanovite je uenjaka
naeg mezheba - jer, ako istovremeno obavi had i umru, ili samo
umru, pogrijeit e. Ta osoba duna je zaklati kurban, ali ne smije jesti
njegovo meso, zato to se taj kurban ne kolje zbog temettu' hadad,
ve zbog uinjene greke, budui da nema temettu'a za onoga ko je iz
tih mjesta, u skladu s rijeima Uzvienoga: To je za onoga ko nije iz
23

Ibid., II, str. 141, 142.

101

Mekke. Od Ibn-'Umara se, pak, prenosi da je rekao: 'Temettu' je

olakica onome ko nije iz Mekke.'
Neki kau: 'To znai da oni koji nisu iz Mekke, nisu duni
pustiti krv ako ine temettu'. Prema tome, oni temettu' mogu obavljati
bez kurbana'. Meutim, ono to se iz ovog ajeta jasno vidi suprotno je
onom to takvi vele, budui da je Uzvieni rekao: To je za onoga ko
nije iz Mekke, ime se u vidu ima temettu'. Da se u vidu imao kurban,
bilo bi reeno: 'To je obaveza za onog ko nije iz Mekke'. Ako bi neko
rekao: Mogue je da to znai: 'To je obaveza za onoga ko nije iz
Mekke, zato to je tu partikula li dola na mjestu partikule 'ala, kao
kad Uzvieni kae: Njima slijedi prokletstvo i najgore prebivalite
(Er-Ra'd, 25), gdje partikula li ima smisao partikule 'aa', mi mu
odgovaramo: 'Nije mogue odvojiti rije od njenoga stvarnog znaenja
i dati joj metaforiko znaenje bez indikacije za takav postupak.
Svako od tih (jezikih) sredstava ima svoj stvarni smisao. Stvarnost
partikule 'ala razlikuje se od stvarnosti partikule li, te nije mogue da
joj se daje drugo znaenje bez dokaza. Tako je i umra, za itelje
krajeva udaljenih od Mekke, olakanje kojim im Uzvieni Allah
otklanja tekoe, kakve bi imali da se poduhvataju posebnog
putovanja za umru, a posebnog za had. Dozvolio im je da to svedu na
jedno putovanje za oba obreda. Kada bi to bilo zabranjeno, vodilo bi
tekoama i izdacima za njih. to se tie stanovnika Mekke, za njih
nema potekoa niti posebne tete da umru obavljaju i mimo vremena
hada.'"24
Primjer tree vrste, tj. pozivanja na pravi smisao i metaforu, u
vezi s nekim pitanjem iz podruja vjerovanja nai emo u komentaru
Allahovih (d.) rijei: ekaju li oni da im Allahova kazna doe iz
vedra neba, i meleki (El-Bekare, 210), kad kae: "Ovo je jedan od
manje jasnih ajeta. Allah je zapovijedio sravnjavanje tog ajeta s
Njegovim jasnim rijeima: On tebi objavljuje Knjigu. U njoj su ajeti
jasni, a oni su glavnina knjige, a drugi su manje jasni. Oni ija su
srca pokvarena, eljni smutnje i svog tumaenja, slijede one to su
manje jasni (Ali 'Imran, 7). On je manje jasan po tome to se dolazak
(ityan) moe shvatiti s pravim smislom, a moe se pretpostaviti i da se
njime misli na Allahovu zapovijed i isticanje Njegovih jasnih znakova,
kao u Njegovim rijeima na drugom mjestu: Zar oni ekaju da im
24

Ibid., I, str. 348, 349.

102

meleki dou, ili kazna Gospodara tvoga, ili neki predznaci od

Gospodara tvoga (El-En'am, 158). Svi ti ajeti su manje jasni i sadre
ono to Uzvieni naglaava u rijeima: ili e tvoj Gospodar doi (ew
ye'tiye Rabbuke), budui da Uzvienom Allahu nije svojstven dolazak
i odlazak, niti premjetanje ili silazak, jer su to svojstva tijela i aspekti
pojavnosti. U jednome jasnom ajetu Uzvieni kae: Niko nije kao On
(E-ura, 11). Ibrahimu, a.s., je kretanje i premjetanje zvijezda
nainio dokazom pojavnosti, koji je on iznosio svome narodu kao
argument. Uzvieni Allah kae: To su nai dokazi koje donosimo
Ibrahimu za narod njegov (El-En'am, 83), znai - u pojavnosti
zvijezda i tijela. Allah je neizrecivo daleko od onog to tvrde oni koji
Allaha porede sa stvorenjima.
Ako bi neko pitao: 'Moe li se rei: 'Doao je tvoj Gospodar', sa
smislom: 'Dola je Njegova Knjiga', ili: 'Doao je Njegov Poslanik' ili
slino tome, odgovaramo mu: 'To je metafora. Metafora se
upotrebljava samo na mjestu gdje postoji dokaz koji ukazuje na njen
smisao. Uzvieni je rekao: Pitaj grad u kojem smo boravili i karavanu
s kojom smo doli (Jusuf, 82), pri emu se misli na stanovnike grada.
Rekao je i: One koji budu Allaha i Poslanika Njegova vrijeali (ElAhzab, 57) to znai - Allahove odabranike. Metafora se upotrebljava
na mjestu na kojem moe poivati smisao kad se upotrijebi, ili u
neemu to za sluaoca nee imati nejasno znaenje."25
Neka pravila koja se odnose na pravi smisao i metaforu
Na prethodnim primjerima italac e primijetiti da El-Dessas
postavlja vana pravila koja treba uzeti u obzir prilikom pozivanja na
pravi smisao i metaforu. S ciljem da upotpunimo izlaganje o tom
pitanju, a iz opreza da ne duljimo, naznaena pravila emo samo
sumarno nabrojati.
Prvo pravilo: "Nije dozvoljeno rije odvojiti od stvarnog
znaenja i dati joj metaforiko znaenje, osim ako postoji indikacija
koja ukazuje na smisao."26

25
26

Ibid., I, str. 385, 386.

Ibid., I, str. 348.

103

Drugo pravilo: "Metafora se upotrebljava na mjestu za koje

postoji dokaz da se tu upotrebljava ili u neemu to za sluaoca nee
imati nejasno znaenje."27
Tree pravilo: "Jedna rije ne moe istovremeno imati pravi
smisao i biti metafora, niti moe biti istovremeno jasan izraz i
aluzija."28
etvrto pravilo: "Nije dozvoljeno koritenje neke metafore, a da
je Arapi nisu uli, ili da je erijat nije usvojio."29
2. Poreenje (et-tebh)
Jedan od aspekata stilistike na koje je autor djela Ahkamu-lKur'an obratio panju u tefsiru jeste poreenje (et-tebh). Meutim,
panja koju je posvetio tom aspektu stilistike ne moe se uporediti s
panjom koju je posvetio pravom smislu i metafori, ni sa stanovita
obima, niti dubine analize, jer je poreenje neuporedivo manje
zastupljeno. Preciznije, El-Dessasovo bavljenje tim aspektom
stilistike svodi se na formu ukazivanja na to da u nekim ajetima iz
Kur'ana ima poreenja, a da o tome nita detaljno ne kae, niti se na to
poziva, za razliku od razmatranja pravog smisla i metafore, prilikom
izvlaenja fikhskih propisa, posebno povodom stavova oprenih
njegovim stavovima o raznim fikhskim pitanjima.
Primjer onog to se ovim povodom moe spomenuti jeste
sadraj komentara rijei Uzvienoga: Allah njih izvrgava poruzi i
podrava ih da u svom nevjernitvu lutaju (El-Bekare, 15), u kojem
interpretira nekoliko vrsta tumaenja ovog ajeta i istie: "Kau: 'To je
tako iznio Uzvieni Allah, putem poreenja, a to znai da, s obzirom
na to da se njima vraaju posljedice od poruge i za njih se veu, da se
upravo njima rugalo'. Kau i: 'Ako im je odgoeno na ovom svijetu i
nije ih odmah stigla kazna, kao ostale mnogoboce, pa su tim
odlaganjem obmanuti, to je bio neki vid poruge na njihov raun.''30
Takav primjer je i ono to je istaknuto u komentaru rijei
Uzvienog Allaha: Ako ih otpustite prije nego to ste u odnos s njima
27

Ahkamu-l-Kur'an, I, str. 386.

Ibid., II, str. 468.
29
Ibid., II, str. 188.
30
Ibid. I, str. 30.
28

104

stupili, a ve ste im vjenani dar odredili (El-Bekare, 237), gdje kae:

"Pod pojmom feradtum ovdje se misli na odreivanje iznosa
vjenanog dara i njegovo definisanje ugovorom. Otuda se i visina
zekata na deve (feraidu-l-ibil) propisuje u skladu s brojem deva i
starou. Ovdje je ta procjena nazvana razrezivanjem (fard), zbog
poreenja sa razrezom na strelici koji se raspoznaje od ostalog. Slian
je put ustanovljenja mjera i u drugim pitanjima, na osnovu ega je
nastalo raspoznavanje tih od preostalih koliina."31
Slino je i s onim to nalazimo u komentaru rijei Uzvienog
Allaha: Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i
koji nered na Zemlji ine (El-Ma'ide, 33), tim povodom istie da u
tom ajetu ima i metafore i poreenja, naglaavajui: "Njegove rijei
koji protiv Allaha vojuju su metafora, a ne pravi smisao, jer nije
svojstveno Allahu da ratuje. To podrazumijeva dva smisla: prvi je to
su oni koji javno izlaze, pokazuju oruje i presijecaju put, u istom
rangu s onima koji se protiv drugih bore, pa su nazvani tako putem
poreenja s onima koji se bore protiv drugih ljudi, kao to je Uzvieni
rekao: Zato to oni rade protiv Allaha i Poslanika Njegova, a onoga
ko radi protiv Allaha i Poslanika... (El-Enfal, 13) i: Oni koji se
suprotstavljaju Allahu i Poslaniku Njegovu... (El-Mudadele, 20).
Smisao rada protiv (muaqqa) je da svaki od dvojice ide na svoju
stranu i radi protiv svog druga, a smisao suprotstavljanja (muhadda),
da svaki od dvojice ide do krajnosti u razdvajanju. To ne moe biti
svojstveno Uzvienom Allahu, jer On nije na nekom odreenom
mjestu na kojem radi protiv ili se suprotstavlja, niti je mogue
razilaziti se i odvajati se od Njega. Tu se radi o poreenju sa
zavaenima, jer se svaki od dvojice naao na nekoj strani ili mjestu
nasuprot drugome. To je stilski izraz za ispoljavanje razmirica i
suprotstavljenosti. Slino i u rijeima Uzvienoga: oni (koji) rade
protiv Allaha, treba pretpostaviti da su tako opisani na osnovu toga to
se uporede s onima koji ispoljavaju suprotstavljenost drugima i bore
se protiv njih.
Ta grupa je tako nazvana zbog izlaska s isukanim orujem,
uvjerena u svoju mo, da bi krila zapovijedi Uzvienog Allaha i
radila ono to je zabranjeno. Tako nije nazvan svako ko grijei prema
Allahu, jer nije svako u takvom rangu spreavanja i pretjerivanja, kao
31

Ibid., I, str. 527.

105

to su otimanje imovine i presijecanje puta. Mogue je da se ovdje

misli openito, na one koji rade protiv Allaha i Njegovih odabranika,
kao kad je Uzvieni rekao: One koji Allaha i Poslanika Njegova budu
vrijeali (El-Ahzab, 57), to znai: vrijeali Allaha i Njegove
odabranike. To openito znai: ukoliko rade protiv Allahovog
Poslanika oni su odmetnici koji ispoljavaju suprotstavljenost
Allahovom Poslaniku, s.a.v.s."32
3. Aluzija (el-kinye)
Jedan od aspekata stilistike jeste i aluzija (el-kinye). Taj pojam
u jeziku izvorno znai sakrivanje (setr). Kad se neto aludira, to se
donekle prikriva. Neki uenjaci su aluziju definisali kao "izraavanje
pogrdnog znaenja lijepim rijeima, neega prljavoga istim, jer Arapi
izmeu sebe, obino, ne kriju nita osim onog ije spominjanje izaziva
gnuanje". Drugi su je definisali kao "prelazak s jasnog izraza o
neemu na neto to mu je priblino i obuhvatanje njime onoga to je
nuno".33
Prilikom itanja djela Ahkamu-l-Kur'an nai emo brojna mjesta
na kojima El-Desssas ukazuje na prisustvo aluzije. Navest emo
sljedea tri:
Prvo mjesto je ono gdje nalazimo komentar rijei Uzvienoga:
Zato se sada sastajte s njima (El-Bekare, 187), gdje kae: "Rijei
Uzvienoga Zato se sada sastajte s njima su dozvola za spolno
openje koje je bilo zabranjeno u noima dok post traje. Mubaara
(rije upotrijebljena u ajetu) je meusobni dodir dviju (ljudskih) koa,
a ovdje je to aluzija na spolno openje. Zayd ibn Aslam je rekao: 'To
je ljubavna igra i spolno openje.' Za sastajanje je jednom prilikom
rekao: 'To je dodir koe s koom.' Hasan el-Basri je rekao: 'Sastajanje
je spolni snoaj (nikah),' a Mudahid je rekao da je to spolno openje,
poput onog to se navodi u rijeima Uzvienoga: S njima ne smijete
imati snoaja dok ste u i'tikafu u damijama (El-Bekare, 187)."34

32

Ibid., II, str. 508.

O tim definicijama vidjeti: Abdulkadir Husejn, El-Kur'an we-s-suweru-lbeyaniyye, II, str. 259.
34
Vidjeti: Ahkamu-l-Kur'an, I, str. 276.
33

106

Drugo mjesto je oznaeno El-Dessasovim komentarom na

rijei Uzvienoga: Vae ene su njive vae i vi njivama vaim prilazite
kako hoete (El-Bekare, 223), gdje kae: "Njiva (harl) je oranica, a na
ovom mjestu je taj pojam upotrijebljen kao aluzija na spolno openje.
ene su nazvane njivama, jer su one oranice u koje se polae sjeme iz
koga e iznuknuti djeca. Kad Uzvieni kae: vi njivama vaim
prilazite kako hoete, to znai da se dozvola spolnog snoaja svodi na
prodiranje u vulvu, budui da je to mjesto zasijavanja."35
Tree mjesto donosi osvrt na suru En-Nisa', preciznije, komentar
na rijei Uzvienoga: Kad neka od ena vaih blud poini, zatraite da
to protiv njih etverica od vas posvjedoe (En-Nisa', 15) i Njegovih
rijei: A ako dvoje to uine, izgrdite ih (En-Nisa', 16) gdje, pozivajui
se na prisustvo aluzije u njima, kritikuje ono to se u vezi s
objavljivanjem dva ajeta prenosi od Hasana el-Basrija: "U vezi s
njihovim redoslijedom postoje dva stava. Jedan je onaj koji se prenosi
od Hasana el-Basrija, da je ajet: A ako dvoje to uine, izgrdite ih,
objavljen prije ajeta: kad neka od ena vaih blud poini, a nakon toga
je nareeno da se ita poslije njega, kao da je grdnja dvoje zajednika
kazna za oboje prijestupnika, nakon koje slijedi zatvor za enu. To je
daleko od mogueg, jer je zamjenica to u rijeima Uzvienoga: A ako
dvoje to uine, aluzija i nuno je da ima neto vidljivo to je
spomenuto u saopenju ili kao konkretno poznato sagovorniku, a u
rijeima Uzvienoga: A ako dvoje to uine, izgrdite ih, nema znaka
koji dokazuje da se ima u vidu blud. Aluzija se ovdje moe odnositi
samo na blud ije je spominjanje prethodilo (u prvom ajetu), a da ne
aludira na blud, iskaz ne bi bio korektan niti bi mogao saopiti
eljeno. To eljeno, ovdje nije u rangu s onim to je namjera rijei
Uzvienog: Nita ivo na njenoj povrini nee ostaviti (Fatir, 45) i
Njegovim rijeima: Mi smo ga objavili u noi Kadr (El-Kadr, 1), jer
se iz samog objavljivanja podrazumijeva Kur'an, a iz ukupnog smisla
rijei Uzvienoga: Nita ivo na njenoj povrini nee ostaviti, razumije
se da se radi o Zemlji. Dakle, da bi se eljeno izrazilo aluzijom,
neophodna je oznaka stvarnog stanja i znanje sagovornika o tome ta
se time eli. Ako se u obzir uzme vidljivo u govoru, te neupitnost da
redoslijed znaenja ajeta bude u skladu s redoslijedom rijei, proizlazi
da su dva ajeta objavljena zajedno, ili da je onaj o grdnji objavljen
35

Ibid., I, str. 425.

107

nakon onog o zatvaranju ene ako se, kada je rije o grdnji, u vidu ima
ista ena na koju se odnosi zatvaranje. Drugi stav je se prenosi od AlSuddija, da su rijei Uzvienoga: A ako dvoje to uine, izgrdite ih,
propis, prvenstveno za neudate ene i neoenjene mukarce, a prvi ajet
za udate ili udavane ene, samo to takav stav zahtijeva specificiranje
izraza bez dokaza, to nije dozvoljeno nikome ako postoji mogunost
upotrebe oba izraza u njihovom stvarnom znaenju. Bez obzira na to
koja od mogunosti tumaenja normi i redoslijeda ovih ajeta bila
odabrana, meu uenjacima nema razilaenja o tome da su dva
propisa koji se odnose na poinioce bluda derogirana."36
4. Podudarnost (el-mukele)
Podudarnost je, zapravo, jedan od aspekata tropologije.
Stilistiari su je definisali kao "isticanje neega rijeju kojom se
oznaava neto drugo, po tome to se to nalo pored toga drugog, bilo
objektivno ili po procjeni".37 El-Dessas el-mukelu naziva
"susretom rijei s nekom slinom rijeju i uparivanjem s njom".38
Na primjer, u komentaru rijei Uzvienoga: Allah ih izvrgava
poruzi (El-Bekare, 15), dok izlae ovaj aspekt stilistike, istie: "Tako
su i rijei Uzvienoga Allah ih izvrgava poruzi, metafora kojom se
iskazuje vie smislova. Na jednoj strani je susret rijei sa slinom,
premda ne istog znaenja, kao i u rijeima Uzvienoga: Nepravda se
moe uzvratiti istom mjerom. (E-ura, 40) Drugi smisao je u tome to
se zlo susrelo s dobrim pa, poto se dobro nalo naspram zla, na njega
se prelijeva znaenje prvoga. U rijeima Uzvienoga: Onima koji vas
napadnu uzvratite istom mjerom (El-Bekare, 194) drugi sudionik iz
para nije napada. U rijeima Uzvienoga: Ako hoete da na nepravdu
uzvratite, onda uinite to samo u onolikoj mjeri koliko vam je uinjeno
(En-Nahl, 126), prvo nije nepravda, ve u susretu s onim to je
oznaeno takvom rijeju postaje podudarno i upareno. Arapi kau:
'Nagrada za nagradu', premda prvo nije nagrada. Pjesnik veli:



36

Ibid., II, str. 134.

El-Durdani, El-Iarat ve-t-tenbihat fi 'ilmi-l-belaga, str. 267.
38
Ahkamu-l-Kur'an, I, str. 30.
37

108

Pretvara se da nas zaboravio

niko od nas ga nije pozdravio
gdje je jasno da se ne hvali grubo ponaanje, ali je ono dolo
nasuprot drugoj, parnoj rijei."39
Sline naravi je i ono to El-Dessas istie povodom zavretka
sure El-Bekare, odnosno u komentaru rijei Uzvienog Allaha:
Gospodaru na, ne kazni nas ako zaboravimo ili to nehotice uinimo
(El-Bekare, 286) gdje kae: "Zaborava ima dvije vrste. Jedna vrsta je
kad je ovjek u situaciji da uradi neto to se lahko zaboravlja, te je
poeljno ispriati se, ako doe do kakvog prekraja iz nehata. Druga
vrsta je kad zaborav ima smisao ostavljanja onog to je nareeno,
zbog sumnje koja iskrsne ili zbog nedovoljnog razumijevanja, makar
se predmetni in i ne desio kao rezultat zaborava, pa je poeljno od
Allaha traiti oprost za djela poinjena na takav nain. Zaborav u
smislu ostavljanja poznat je u jeziku. Uzvieni kae: zaboravljaju
Allaha pa je i on njih zaboravio (Et-Tevbe, 67), to znai: ostavili su
Allahovu, d.., zapovijed i ne zasluuju nagradu. Zaborav je ovdje
pripisan Allahu po osnovi susretanja i uparivanja, kao i u rijeima
Uzvienoga: Nepravda se moe uzvratiti istom mjerom, i Njegovim
rijeima: Onima koji vas napadnu uzvratite istom mjerom."40
5. Konciznost (el-dz)
Meu aspektima stilistike ne koje je El-Dessas obratio panju i
kojim je dokazivao da je Kur'an Objava Uzvienog Allaha jeste i
konciznost (el-dz). Neki stilistiari su dz definisali kao
"reduciranje govora bez povrede smisla" ili "izraavanje opsenog
smisla malim brojem rijei".41
Jedan od primjera na ijim osnovama moemo vidjeti domete
El-Dessasovog zanimanja za zastupljenost ove stilske forme u
Kur'anu jeste ono to je napisao u komentaru rijei Uzvienog Allaha:
A ako je opet pusti, ona mu se ne moe vratiti to se nee za drugoga
mua udati (El-Bekare, 230), gdje kae: "U Rijei Uzvienoga: A ako
je opet pusti, ona mu se ne moe vratiti to se nee za drugog mua
39

Ibid., I, str. 29, 30.

Ibid., I, str. 652.
41
O ovim definicijama vidjeti: Abdulkadir Husejn, op. cit., str. 177, 178.
40

109

udati, ukomponovano je nekoliko znaenja. Jedno znaenje je zabrana

da se (ena) uda za onog ko ju je s tri izriaja otpustio, sve dok se ne
uda za drugoga; drugo znaenje je da se kao uvjet uklanjanju zabrane
onome ko je izrekao trostruko otputanje propisuje i ugovor i spolni
snoaj zajedno, jer je nikah u pravom smislu spolni snoaj, a
spominjanje suprunika ukazuje na ugovor. To bi bila konciznost i
reduciranje na razumljivu aluziju koja zamjenjuje ono to sadri jasan
izraz. Od Vjerovjesnika, s.a.v.s., su sauvane jasne predaje o tome
kako otputena ena nije dozvoljena prvome dok s njom spolni snoaj
ne bude imao njen drugi zakoniti mu."42
Slino je i ono to El-Dessas navodi u komentaru rijei
Uzvienoga: Redovno namaz obavljajte, naroito onaj krajem dana
(wusta), i pred Allahom ponizno stojte (El-Bekare, 238), kad kae:
"Rijei Uzvienoga: i pred Allahom ponizno stojte, sadre naredbu da
se mirno stoji. Nakon to je rije poniznost (qunut) bila naziv za
pokornost (ta'a), ustanovljeno je da su sve radnje u namazu pokornost,
da pokornosti nije liena nijedna radnja, tim prije to poniznost znai i
ustrajnost u neemu. Tome je pridodana zabrana razgovora,
koraanja, leanja, jela, pia i svake druge radnje koja nije sakladna
pokornosti. Nakon to je ta rije obuhvatila ustrajnost u pokornostima,
koje ine radnje u namazu, te zabranu da se one prekidaju drugim
radnjama koje nisu sakladne pokornosti i ustrajnosti u njoj, ukljuila
je u sebe i ustrajnost u skruenosti i smirenosti, jer sama rije i to
obuhvata. Tako je ta rije, unato malom broju fonema koje sadri,
obuhvatila sve radnje u namazu, sve to se izgovara (dikr), sve
obavezne
(mefrud)
i
preporuene
(mesnun)
dijelove,
podrazumijevajui zabranu svih radnji u kojima nema manifestacije
pokornosti."43
Dokazivanje konciznou i stilom da je Kur'an Boija Objava
Jedna od vrijednosti El-Dessasovog pristupa jeste i to to je on
konciznou kur'anske rijei i stilistikom zastupljenom u Kur'anu,
zajedno s njegovom jezgrovitou, te mnogostrukim smislovima,
dokazivao da je Kur'an Allahova, d.., Objava, i nije djelo ovjeka.
Takav primjer je ono to je napisao u komentaru ajeta o dugovanju,
42
43

Ahkamu-l-Kur'an, I, str. 472.

Ibid., I, str. 545.

110

gdje opirno tumai njegove detaljne poruke u vezi za raznovrsnim

fikhskim propisima i pitanjima. Prilikom prolaska kroz poruke rijei
Uzvienoga: koje prihvatite kao svjedoke (El-Bekare, 282) detaljno
govori o uvjetima koje treba da ispune svjedoci. U vezi s tim on kae:
"To su te tri osobine koje smo isticali: pravednost,
neosumnjienost i nesklonost zaboravljanju. To su bitni uvjeti
svjedoenja. Sve su ih obuhvatile rijei Uzvienoga: koje prihvatite
kao svjedoke. Treba sagledati mnotvo smislova i korisnih uputstava o
propisima koji su obuhvaeni rijeima Uzvienoga: koje prihvatite kao
svjedoke, uprkos malom broju slova, zahvaljujui njihovom stilskom
poretku, konciznosti i vidljivim znaenjima. Sve to smo istaknuli o
znaenjima tih rijei, preuzeto iz stavova ranijih i kasnijih generacija
uenjaka, zajedno s njihovim poniranjem u znaenja rijei i
nastojanjem da budu saglasna sa sadrinom pojma, uz injenicu da ih
izraz podrazumijeva, dokazuje da je to govor Uzvienog Allaha.
Prvenstveno stoga to nije u moi stvorenja ustanovljenje rijei koje bi
obuhvatile znaenja, dokaze, smislove i mudrosti koje obuhvataju ove
rijei, uprkos njihovoj saetosti i malom broju slova. Dakako, ostala
su jo mnoga njihova znaenja koja naa znanja nisu obuhvatila, to e
zahtijevati jo mnogo truda i vremena prilikom pisanja o njima.
Allaha molimo da nas pomogne da saznamo mudrosti i poruke
Njegove Knjige, da Mu budemo sasvim privreni." 44
Zakljuak
Tumaiti Kur'an, koji predstavlja posljednju Allahovu, d..,
Objavu ljudima i koji je istovremeno glavni izvor islama, izuzetno je
zahtjevan i odgovoran posao. Zbog toga su islamski uenjaci kazali da
je za validno bavljenje tefsirom potrebno ovladavanje nizom naunih
disciplina, koje su, zapravo, mehanizmi zatite od krivog i
tendencioznog tumaenja Kur'ana.
Jedan od glavnih uvjeta koje mora ispuniti mufessir je temeljito
poznavanje arapskog jezika i arapske jezikoslovne znanosti sa svim
njenim disciplinama: gramatika sa sintaksom ('ilmu-n-nahw) i
44

Ahkamu-l-Kur'an, I, str. 620, 621. Iz navedenih rijei se vidi El-Dessasova

skromnost, jer je samo naznaenom dijelu ajeta o dugovanju posvetio vie od deset
gusto ispisanih stranica.

111

morfologijom ('ilmu-s-sarf), etimologija porijeklo rijei ('ilmu-litiqaq), stilistika ('ilmu-l-belga) sa njenim disciplinama: el-me'n,
el-beyn i el-bed', kao i arapska knjievnost i pjesnitvo (el-edeb we-i'r), s obzirom da je Kur'an asni objavljen na arapskom jeziku.
Upravo zbog toga je potrebno da veliku panju posveti arapskom
jeziku, njegovom uenju i temeljitom ovladavanju, svako ko eli da
tumai Allahovu, d.., knjigu Kur'an asni.
Literatura:
1. Abdulkadir Husejn: El-Kur'an we-s-suweru-l-beyniyye, Daru-l-menar, Kairo,
1991.
2. Abdulkadir Husejn: Fennu-l-belga,
1984.

Alemu-l-kutub, Bejrut, drugo izdanje,

3. Dessas, Ebu Bekr er-Razi: Ahkmu-l-Kur'an, Daru-l-kutubi-l-'ilmijje, Bejrut,

1994.
4. Durdani: El-Irt ve-t-tenbiht fi 'ilmi-l-belga, priredio Abdulkadir Husejn,
Daru-n-nehda, Egipat, bez godine izdanja.
5. Ebu Hajjan el-Endelusi: El-Bahru-l-muht, Daru-l-fikr, Bejrut, 1977.
6. Halilovi, Safvet: Ebu Bekr er-Razi el-Dessas ve menheduhu fi-t-tefsir, Daru-sselam, Kairo, prvo izdanje 2001., drugo izdanje 2008.
7. Halilovi, Safvet: Metodologija tumaenja Kur'ana u hanefijskome mezhebu,
studija na primjeru El-Dessasovog tefsira Ahkamu-l-Kur'an (Propisi Kur'ana),
Fakultet islamskih nauka u Sarajevu i El-Kalem, Sarajevo, 2004.
8. Halilovi, Safvet: Osnovi tefsira, Islamski pedagoki fakultet, Zenica, 2005.
9. Hejsemi: Medme'u-z-zevid, Mektebetu-l-Kuds, Kairo, 1934.
10. Jusuf el-Karadavi: Keyfe nete'mel me'a-l-Kur'ni-l-'azm, Daru--uruk, Kairo,
1999.
11. Kattan, Menna': Mebhis fi 'ulmi-l-Kur'n, Mektebetu Vehbe, Kairo, 1990.
12. Korkut Besim: Prevod znaenja Kur'ana, Sarajevo, 1978.
13. Kurtubi: Tefsru-l-Kurtubi (poznat i kao El-Dmi'u li ahkmi-l-Kur'n), Daru-a'b, Kairo, 1952.
14. Mufti Teufik: Gramatika arapskoga jezika, Sarajevo, 1998.
15. Mustafa Ibrahim el-Mini: Medresetu-t-tefsr fi-l-Endelus, Muessesetu-r-risale,
Bejrut, 1986.
16. Reid Rida: Tefsiru-l-Menr, etvrto izdanje, Kairo, 1960.

112

17. Sujuti: Ed-Durru-l-mensr, Daru-l-kutubi-l-'ilmijje, Bejrut, 1990.

18. Sujuti: El-Itkn fi 'ulmi-l-Kur'n, Daru-l-fikr, Bejrut, 1978.
19. Zehebi, Muhammed Husejn: Et-Tefsir we-l-mufessirn, Daru-l-kutubi-l-hadise,
Kairo, 1976.
20. Zerkei: El-Burhn fi 'ulmi-l-Kur'n, Daru-l-ma'rife, Bejrut, 1971.

113

Safvet Halilovic, Ph D
ARABIC LINGUISTICS AND TAFSEER
SUMMARY
Good knowledge of Arabic language and Arabic linguistics is
the foundation of accurate and valid interpretation of the Qur'an Tafseer. Without knowledge of Arabic language and its disciplines it
is not possible to properly understand the Qur'an. Therefore, scholars
emphasize that dealing with the interpretation of the Holy Qur'an is
not permissible without the prior knowledge of Arabic linguistics.
Otherwise, the door for the wrong interpretation of the Qur'an, which
is the main source of Islam, would be wide open.
Knowledge of Arabic language and disciplines of Arabic
linguistic science are one of the basic prerequisites for engaging in the
science of Tafseer. It is not allowed, nor is it possible that a
commentator (mufessir) of the Qur'an does not know Arabic - the
language in which the Qur'an was revealed. This includes knowledge
of disciplines covered by the Arabic linguistic sciences, such as
etymology, syntax, grammar, poetics, stylistics, etc. Engaging in the
interpretation of the Holy Qur'an without fulfilling these requirements
is very harmful because it leads to erroneous and distorted
interpretation of the Book of Allah, and this means the modification of
Allah's messages revealed in the Qur'an. This can result in a heresy,
infidelity and apostasy from Islam.
This paper discusses the importance of Arabic linguistics in the
correct interpretation of the Holy Qur'an. Numerous examples have
been listed which prove the previous statement. They are taken from
the classic Tafseer works, especially from the work Ahkam-ul-Quran
(The Regulations of the Qur'an), whose author is a noted scholar of
the Hanafi legal school Abu Bakr Ar-Razi, Al-Ghassas.
Keywords: Tafseer, Arabic linguistic science, linguistics,
stylistics, metaphor, the true meaning, allusion, conciseness, AlGhassas, Ahkam-ul-Qur'an.

114






.


.

.
.

.

.
.


" " .
:

115

Dr. Sead Seljubac1

KAKO UTI RIJE BOIJU
Saetak
Ovaj rad je pokuaj da se ponudi put razumijevanja sadraja
Kur'ana na nain sluanja vie nego itanja. Ako italac otvori srani
sluh i Boije Rijei pokua uti kao upuene upravo njemu, pronai e
bezbroj prelijepih smjernica da mijenja svoj ivot u pozitivnom
pravcu. To e mu pomoi da sa svakim ajetom uini korak blie
Boijem zadovoljstvu. Zar to nije konani cilj svakom muslimanu,
iskreno predanom Bogu Dragome?
Kljune rijei: Boija Rije, Boija blizina, Boije zadovoljstvo
Uvod
Pratei kontakt naih ljudi sa asnim Kur'anom, kao njima
objavljenom knjigom, primjeujemo kako ona, ak i kod oni koji je
esto ue ne mijenja bitno njihovu praksu. Razlog tome smo
pokuali smjestiti u nain njihovog pristupa tom Boijem uputstvu za
ivotnu upotrebu. Oito je da nai muslimani Kur'anu ne pristupaju
tako, ne zato to to ne ele, nego zato to im nedostaje konkretan
obrazac kako iz Kur'ana crpiti smjernice. Za ilustraciju smo, ovaj put,
ponudili nain itanja dvije sure: Muzzemmil i Muddessir, sa nadom
da e ovakav pristup pomoi. italac treba samo otvoriti svoje srce
poruci Kur'ana.
EL-MUZZEMMIL / UMOTANI (73)

Behram-begova medresa u Tuzli.

117




U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog2
1. O ti, umotani!
2. probdij no, osim malog dijela; 3. polovinu njezinu ili malo manje od nje;
4. ili malo vie od nje, i izgovaraj Kur'an paljivo,
5. Mi emo ti, doista, teke rijei slati.
O ti to u svom Hirau za Istinom traga, strah od odgovornosti
neka te ne navede da se skloni pod plat svog komoditeta, i tu se
primiri.3 Ako osjeti da nema dovoljno snage za odgovornost
noenja emaneta Vjere, prenoenja Njegove Rijei i ivljenja Pravog
Puta, onda dodatnu snagu potrai u ibadetu. Sedde i duga stajanja
pred Uzvienim, u tihim nonim satima, dok drugi spavaju,
najpogodniji je oblik jaanja svog duha. Previe spavanja umrtvljuje
duu.
Ako eli da procijeni koliko je nonog ibadeta potrebno ba
tebi da bi snagu poveao, onda kreni od donje granice bar jednu
treinu noi probdij ispunjavajui je razliitim vidovima ibadeta:
klanjajui, zikrei ili Kur'an uei.
Kur'an ui polagano, pratei smisao njegovih ajeta i osjeajui
da se obraa upravo tebi. Poneku poruku i zapii. Posebno onu koja ti
je u tim danima iznimno vana i o njoj vie misli. Sve to sutra, kada
svane, mogne odmah primijeniti uini to! Nita ne odgaaj! Neka ti
to bude princip u ivotu!

Prijevodi ajeta su uglavnom preuzimani iz: Kuran s prevodom, (preveo Besim

Korkut), Sarajevo, 1989., izuzev mjesta na kojima smo smatrali da bi odgovarao
drugaiji prijevod. Pri traenju alternativnog prijevoda sluili smo se:
a. Kuran s prijevodom na bosanski jezik, (preveo Esad Durakovi), Sarajevo, 2004.
b. Kuran sa prijevodom na bosanski jezik, (preveo Enes Kari), Sarajevo,1995.
c. Muhammed Asad, Poruka Kurana, (preveo Hilmo erimovi), Sarajevo, 2004.
3
Muhammed Asad, pojanjavajui znaenje pojma muzzemmil, izmeu ostalog
navodi: Meutim, nema nikakve sumnje da, bez obzira na to kakav je lingvistiki
smisao obraanja O, umotani, on implicira poziv na poveanje svijesti i dublje
duhovne budnosti Poruka Kurana, str. 921.

118

Kada osjeti da ti ta koliina vie ne predstavlja potekou,

poveavaj je do jedne polovine noi. Kada vidi da ti ni provesti pola
noi u ibadetu vie nije teko, poveavaj do dvije treine, ali dalje ne
idi. Tvoje tijelo ima pravo da se odmori. uvaj i njegov hakk!
Nakon odreenog vremena, najee je to jedna godina dana,
osjetit e kako posjeduje dovoljno duhovne, ali i tjelesne, snage da
ponese emanet ivljenja i irenja Boije Rijei u okruenju, a taj
emanet je itekako teak. Ko ne shvata ozbiljnost i teinu noenja i
prenoenja tog emaneta nije ni dostojan da se time bavi. Samo nemoj
zaboraviti da je i nagrada adekvatna teini uloenog napora.
Sjeti se da je Uzvieni i tvog najveeg uitelja Muhammedpejgambera istim rijeima pozvao da ustane, sa sebe skine pokriva
kojim je groznicu straha tjerao od sebe, i krene u duhovno
uvrivanje sebe i svojih ashaba. Nije se on bojao obaveze, nego je
bio fasciniran velianstvenim izgledom jednog od Boijih meleka,
plemenitog Dibrila. Zaklanjao je cijeli horizont, kada mu se jednom
pokazao u svom prirodnom liku.3 A kako li je tek velianstven njegov
Stvoritelj, Koji ti alje Svoju Rije da osvijetljen njenim nurom hodi
kroz dunjaluke tmine? Ti i oni to su uz tebe.
Razmisli o tome! Najbolje e razmiljati u svojoj osami, kad
noni sati oko tebe sve umire.







6. ta ustajanje4 nou, zaista, jae djeluju i izgovara se
jasnije,
7. a ti danju ima, doista, mnogo posla.
Noni sati su Boija blagodat upravo zbog njihove mirnoe.
Nona vreva je zulum koji ovjek dananjice ini prema noi. Iskljui
se! Tu Boiju blagodat iskoristi da jasno uje svoje srce kad izgovara
3

Vidi: Muhammed b. Ismail el-Buhari, Sahihu-l-Buhari, (preveo Hasan kapur i

grupa prevodilaca), Sarajevo, 2008, t. 1. str. 7.
4
Dua (osoba) koja ustane nou iz svoje postelje radi robovanja Bogu, d.., naziva
se na ovom mjestu naii'a. To tvrde mnogi komentatori Kur'ana, meu njima i
Zamaheri (4/638). Vidi: Kuran sa prijevodom na bosanski jezik, (preveo Enes
Kari), str. 574.

119

velianstvenu rije- Allah. Zaboravi tada na svoje dnevne obaveze, na

Dunjaluke zahtjeve i sve drugo. Neka je samo jedno pred tobom
ime Uzvienog, ime Allah.
Njegove rijei izgovaraj polagano i jasno. Poruke urezuj duboko
u duu. Moli Rabba svoga da te vodi. Kroz Dunjaluk, do Sebe. No
neka bude svjedok tvoje iskrenosti.








8. I spominji ime Gospodara svoga i Njemu se potpuno
posveti!
9. On je Gospodar istoka i zapada, nema boga osim Njega,
Njega uzmi za zatitnika!
Dok no bude svjedoila o tvojoj iskrenoj predanosti i
posveenosti Voljenom Rabbu, ti Ga moli da te titi i uva, da te brani
i o tebi se brine, da bude Vekil tvoj. Ti drugog Zatitnika nema. Ti
boljeg Prijatelja nema.
Dok Mu bude dove upuivao, On e ti uzvratiti neprocjenjivim
darom, nezamjenjivim nimetom koji se saburom zove. A sabura ti
treba, kud god da krene. Najvie onda kada te nevjernici ponu
svojim otrovnim rijeima, tim pakosnim aokama, bosti, gdje god i
kad god stignu. Sabur e ti pomoi da njihov otrov na tebe ne djeluje,
da smireno nastavi svojim Putem. Prema uzvienom Cilju.





10. I otrpi ono to oni govore i izbjegavaj ih na prikladan
nain.
11. A Mene ostavi i one koji te u la ugone, koji raskono
ive, i daj im malo vremena.
Sabur, taj veliki Boiji dar, e ti pomoi da vjeto izbjegne
njihove zamke, provokacije na koje oekuju da reaguje ishitreno, da
svoje dostojanstvo pogazi, da se pred njima ponizi, da postane isti
kao oni.

120

Neka te rasko u kojoj ive ne obeshrabri. Samo trenutak tvog

zadovoljstva, kada si na seddi, Bogu blizu, i osjea tako jako
Njegovu prisutnost, tu, s tobom, blie ti od tvoje ile kucavice,
vrjedniji je od svega to oni imaju. Osim toga, oni nisu ni svjesni da su
svakog trena sve blie i blie bolnom iznenaenju koje ih oekuje. A
misle da imaju vremena. I misle da uivaju. Jadnici.
Prepusti ih njihovom upornom bjeanju od Istine. Svi su oni
poput onog, iz Pejgamberovog vakta poznatog, Velid b. Mugire ija
dua je prepoznala Rije Boiju i priznala da je zadivljujua, i Boija,
ali nakon to su mu njegovi duebrinici provokacijom mozak
isprali, porekao je. Izazvali su otpor u njemu, tvrdei kako se
dodvorava Pejgamberu i ashabima radi neke svoje materijalne ili
egzistencijalne koristi i udarili mu na ponos. Radi beskorisnog ponosa,
ustvrdio je kako je Kur'an samo nekad davno ispriana pria, a ni sam
u to nije vjerovao.5 Ponos mu je bio vaniji od Istine. Takav je svaki
Velid b. Mugire, u bilo kojem vaktu. Svi isto misle i isto tvrde.
Pusti ih Njemu!







12. Bit e u Nas, doista, okova i ognja,
13. i jela koje u grlu zastaje, i patnje nesnosne,
14. na Dan kada se Zemlja i planine zatresu,
i planine - mehke pjeane dine budu.
Ti strpljivo slijedi staze Gospodara svoga i boj se Dana kada e
strani potres sve zahvatiti, kada e ljuta stijena mehka praka postati,
a povrina Zemlje odjednom potpuno ravnom ostati. Tog Dana one
koji tebe smatraju nerazumnim, jer vjeruje u Istinu, ekaju brojna
bolna iznenaenja. Meu njima Rabb izdvaja etiri:

Predaju o tome od Ibn Abbasa biljee El-Bejheki i El-Hakim. Navoena je i u:

Tefsir Ibn Kesir, skraeno izdanje (skratio Muhammed Nesib er-Rifai), Sarajevo,
2002, str. 1446.

121

a. Okove. U zamjenu za dunjaluke stege kojima su vlastitu

duu okivali, a tjelesnim uicima ih nazivali, i vlastitoj dui branili da
do istoe doe, dobit e vatrene obrue iz kojih izbavljenja nema.
b. Oganj. U zamjenu za vatrene strasti koje su im, na Dunjaluku,
i tijelo i duu sagarali, a domove im razarali, eka ih Oganj koji
jednako lahko u prah pretvara i ljudsko meso i ljuti kamen.
c. Jelo koje davi. U zamjenu za bezvrijedni ponos koji nisu
mogli progutati i Bogu veliinu priznati, pa ponizno na seddu pasti,
imat e jelo koje e im u grlu zastajati i vjeno ih daviti.
d. Patnja nesnosna. Kao nastavak paenja vlastite due na
Dunjaluku, koju su liavali istinskog uitka u Boijoj blizini, dobit e
vjenu patnju, u kojoj im nee biti ni ivota ni smrti.
Boe Milosni, Ti nas zatiti od patnje i Ovdje i Tamo, a i u
Meuvremenu. I nas i nae najmilije, kojima si Ti drag i koji su Tebi
dragi.
















15. Mi smo vam zaista poslali Poslanika da bi svjedoio
protiv vas isto onako kao to smo i Faraonu poslanika poslali,
16. ali Faraon nije posluao poslanika, pa smo ga tekom
kaznom kaznili.
17. Kako ete se, ako ostanete nevjernici, sauvati Dana koji
e djecu sijedom uiniti?!
18. Nebo e se toga dana rascijepiti, i prijetnja e se Njegova
ispuniti.
Pokuaj se sauvati strahota tog Dana dok si jo Ovdje. Nemoj
praviti greke nekih ranije kojima je Bog Dragi Svoju milost slao po
Svojim pejgamberima, a oni su je oholo odbijali. Teko onima koji se
budu faraonski ponaali. Protiv njih e svjedoiti njihovi pejgamberi.
A i oni sami e protiv sebe svjedoiti. Njihova oholost e se pred
njima pojaviti i jo jednom ih progutati svojim vatrenim grotlom.
122

Nemoj dozvoliti da popusti pred povremenim napadima

slabosti. Ojaavaj duh nonim ibadetima. O tvojoj snazi u Dinu e
svjedoiti, osim noi, tvoj Pejgamber. Pomozi i drugima da budu jaki i
ustrajni, kako bi i u njihovu korist Pejgamber svjedoio.
Teko onima protiv kojih budu svoju rije kazali njihovi
pejgamberi. eka ih strahota. Kada bi tu strahotu djeca vidjela,
njihove djeije crnokose glavice bi dobile staraku, sijedu boju od
straha.6
I ti bi osijedio istog momenta kada bi vidio kako se nebo cijepa,
bezdan otvara, sve propada, a samo se prijetnja Rabba tvoga
pojavljuje. Svarna i strana.
uvaj se dok jo moe i ima vremena! Rabbova milost ti ga je
dala. Budi zahvalan!


19. "Ovo je, doista, pouka; i ko hoe, Put ka Gospodaru
svome prihvatit e!
Kada te je ve Uzvieni Rabb obradovao da uje Njegovu
Rije, da je u lijepom Mushafu tako mudro sabranu u rukama dri,
onda je posluaj. Svaki dio Puta kojim te ona vodi paljivo prelazi.
Nemoj da ti promaknu neki vani momenti koji bi tvom putovanju
dali vei kvalitet. I nemoj da drijema na putu. Tvoja jahalica bi te
mogla vratiti nazad. Izgubljeno vrijeme, koje bi troio dok bude
ponovo iao ve preenom trasom je nenadoknadivo.
Pouku uzmi i prenesi je dalje.

Strahote agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bonjakim narodom su

mnoge mlade ljude u starce pretvorile. Bediuzzeman Said Nursi strahote rata smatra
jednim vidom dunjaluke realizacije ovog ajeta. On o strahotama Prvog svjetskog
rata svjedoi: I mada sebe jo nisam ubrajao u starce, ipak onaj ko iskusi rat jeste
starac, jer ratni dani, njihova grozota obijeli mladie, kao da ih proima jedna od
tajni ajeti-i kerima: Dana koji e djecu sijedom uiniti. Iako sam bio blizu
etrdesete, osjeao sam kao da sam u osamdesetim godinama. Vidi: Said Nursi,
Odsjaji, (preveo Abdullah Smaji), Sarajevo, 2007. str. 446.

123

20. Gospodar tvoj sigurno zna da ti klanjajui bdije
manje od dvije treine noi, polovinu njezinu,
ili treinu njezinu,
a i skupina od onih koji su uz tebe.
Allah odreuje duinu noi i dana.
On zna da vi to neete moi izdrati pa vam prata,
a vi iz Kurana uite ono to je lahko.
On zna da e meu vama biti bolesnih;
i onih koji e po svijetu putovati, i Allahove blagodati traiti;
i onih koji e se na Allahovu putu boriti.
Pa uite iz njega ono to (vam) je lahko,
i namaz obavljate, i zekat dajite,
i Allahu lijep zajam dajte!
A dobro koje za sebe unaprijed date nai ete kod Allaha
jo boljim i po nagradi veim.
I molite Allaha da vam oprosti, jer,
Allah prata i milostiv je."
A pouka je i u tome to Uzvieni ima obzira prema tebi i, iz
milosti Svoje, ne zahtijeva da se, dok ibadeti, mui. U razliitim
godinjim dobima je duina noi razliita, kao i dnevne obaveze. Ti,
kao i ljudi oko tebe, koji s tobom dijele iste dinske osjeaje, bavite se
razliitim djelatnostima. A ni zdravlje nije uvijek najbolje. Stoga,
dobro procijeni koliko vremena e provoditi u ibadetu, da ne bi u
tome preao mjeru i uskratio sebi mogunost za druge, Bogu takoer
drage, oblike iskazivanja zahvalnosti Njemu.

124

Kad Kur'an ui, u namazu i izvan njega, ini to s ljubavlju

prema Onome ija je to Rije. I s lahkoom. Ono to najbolje zna. I
paljivo. I polahko.
Kad klanja ini to sa zadovoljstvom, a ne s mukom.
Kada izdvaja neto od materijalnih darova od Boga ti datih, i
dijeli ih s drugima, i to ini s osjeajem vedrine, a ne smrknuta ela i
stisnuta srca.7
Kad sa uitkom ibadeti to je onda znak da si na Putu s obje
noge. To je, takoer, znak da je Uzvieni s tobom i da te On vodi.
Osjeati slast imana i slast ibadeta je Njegov dar onima koji Njemu
posveuju svoje vrijeme. I svoje srce.
EL-MUDDESSIR / POKRIVENI (74)
O, ti, koji u svom Hirau za Istinom traga, ti koji si, u dugim
zimskim i kratkim ljetnim noima, itajui Rije Boiju, stremio ka
Njegovoj blizini, i uivao u njoj na seddu sputenog ela, nemoj se
svojom osamom od drugih udaljiti. Ako si do sada bio umotan u svoju
samou, vrijeme je da bogatstvo koje si u njoj dobio s drugima
velikoduno podijeli.
Sjeti se da ni tvoj najvei uitelj meu ljudima, Dika svih
svjetova, Boiji miljenik Muhammed-pejgamber, nije mogao ostati
skriven i pokriven, izdvojen i udaljen od drugih, kada se ono, zbog
uzbuenja i zaokupljenosti velianstvenim prizorom Dibrilovog
prirodnog lika, koji je horizont zaklanjao, i od zemlje do neba sezao,
bio u svoj dom povukao i da ga pokriju zatraio. Ipak je morao ustati i
druge upozoravati na greke koje ine, prema sebi i drugima, prema
Bogu i svjetovima.8

Prenosi Haris b. Suvejda da mu je Abdullah kazivao: Vjerovjesnik, s.a.v.s., je

upitao: 'Kome je od vas imetak njegovog nasljednika drai od njegovog imetka?'
'Allahov Poslanie', odgovorili su, 'nema nikog meu nama da mu njegov imetak
nije drai!' On ree: 'Doista je njegov imetak onaj kojeg podijeli, a imetak njegovog
nasljednika onaj kojeg ostavi iza sebe.!' Vidi: Sahih el-Buhari, t. 4. str. 593.
8
Vehbe ez-Zuhajli, Et-Tefsir el-vediz; Damask, 1994, str. 575.

125


U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
1. O ti, pokriveni!
2. Ustani i opominji!
Zato se i ti odreci svoje usamljenosti i pomozi ljudima, najprije
onima koji su ti najmiliji, zatim ostalima u svom okruenju, da poput
tebe, shvate da osim ovoga ima i Drugi svijet, da je najvea vrijednost
i na jednom i na drugom, vrsta vezanost za Stvoritelja svih svjetova i
odanost Njemu. Tako e bar malo osjetiti slast i vanost upoznavanja
sa Objavom i njenog dijeljenja s drugima.


3. I Gospodara svoga veliaj!
4. I haljine svoje oisti!
Svugdje, gdje ti se prilika prui, istii koliko je velianstven
Rabb tvoj, koliko je milostiv i dareljiv, te kako je Njegovo vostvo
neophodno potrebno i onom iji je koeficijent inteligencije nizak, kao
i onome iji je na, do sada, najveoj izmjerenoj razini. On je najvei!
On od tebe oekuje da sve to ini ini na najbolji nain, pa i kada
prenosi drugima istinu o Njemu.
Ako eli da i svojom vanjtinom i svojom unutranjou bude
dostojan uloge velianja Njegove Rijei, onda nastoj da si uvijek ist,
pod abdestom, iste odjee i istog srca. Odbacuj sa sebe, i izbacuj iz
sebe, sve to moe zasjeniti iskrenost tvog hizmeta Rabbu i njegovoj
Rijei.






5. I kumr se kloni!
6. I ne prigovaraj drei da je mnogo!
7. I radi Gospodara svoga trpi!
126

Tvoju istou, istou tvoje due posebno, moe ponajvie

uprljati uticaj savremene idolatrije. Ne dozvoli da joj se dopadnu idoli
kakvi su: vlast, bogatstvo, popularnost i njima slini, ma koliko ejtan
nastojao da joj ih prikae u najljepoj moguoj slici. Ako ti dua jo
nije dovoljno vrsta, poveavaj joj snagu nonim ibadetima.
rtvujui svoje vrijeme i snagu, a esto i svoja materijalna
dobra, u svrhu postizanja cilja dijelenja Boije Rijei s drugim
ljudima, nemoj oekivati da e ti se odmah vratiti vie nego si uloio.
To bi bio znak nedostatka strpljenja, a sabura ti u takvoj misiji treba
ponajvie. Budi uvijek spreman da kroz svoj hizmet Kur'anu i Dinu
podnese i neprijatnosti koje ti mogu prirediti nevjerujui ljudi, kako
bi umanjili rezultat tvojih pozitivnih nastojanja. Ti samo naprijed, i
saburli. Ne daj se ometati. Svjestan budi u svakom momentu da je
tvoj hizmet most do Boijeg zadovoljstva, do Rabbovog raziluka. Na
Dan kada bude strano, Njegov raziluk e ti biti najpotrebniji. Kao i
sada.

8. A kada se u Rog puhne
9. bie to naporan Dan
10. nevjernicima, nee biti lagahan.
S radou i nadom da e ti Dragi Rabb tvoj hizmet ukabuliti,
bori se da Rije Njegova nae svoje mjesto u to vie srca. I uporno to
ini. Jer nije mnogo ostalo do trenutka kada e se Rog oglasiti i
cijeli Dunjaluk nestati. Sve ivo e tada svoj ivot vratiti Onome koji
im ga je darovao.
A kada se i po drugi put Rog oglasi, uspravit emo se iz kabura
svojih, i mi i svi oni koji su prije ili poslije nas u njih sputeni, ili ih je
prvi Rog zatekao kako po Zemlji hodaju, pa su bez ivota ostali.
Kako e to straan Dan biti. Posebno za one koji e biti svjesni da su
taj Dan, dok su bili na Dunjaluku, tako uporno poricali i Rije Boiju
odbacivali, a ona se, eto, obistinjuje.

127

Bit e to teak Dan. Pun neizvjesnosti i straha. Jo davno, u

Pejgamberovom vaktu, on sam, Dika svih svjetova, imao je brigu
kako emo taj Dan doekati. U kakvom stanju? Kada bi o tome
razmiljao, nemir bi ga hvatao. Kada bi ga umirivali, odgovarao im je:
"Kako da budem spokojan, a melek, koji je zaduen za Rog, ve ga je
uzeo u usta i pognuo elo ekajui kada e mu biti nareeno da puhne
u njega..."9 Jo tada je to bilo oekivano. A mi, to smo od
Pejgamberova vakta dalje, sve smo tom Danu blie. Budi toga sam
svjestan a i drugima pokuaj prenijeti istinu o isteku vakta cijelom
Dunjaluku i svima nama.
Priaj, kome god stigne, i o sluaju kada je jedan kadija Basre,
klanjajui sabah uio ovu suru, pa kada je stigao do ajet: A kada se u
rog puhne - bit e to naporan Dan; nevjernicima nee biti
lagahan... zahroptao je i na zemlju mrtav pao.10 Neka i njega i nas
Allah Dragi Svojim rahmetom pospe. Eh, kako smo mi daleko od tog
nivoa, od tako jakog osjeaja straha i odgovornosti.






11. Meni ostavi onoga koga sam Ja stvorio samog (bez ikoga i
iega)
12. a onda mu i bogatstvo ogromno dao,
13. i sinove koji su (svugdje) s njim,
14. i ast i ugled mu pruio
15. a on, nakon svega toga, udi da mu (sve to) jo uveam!
Od nas se oekuje da, poput naeg Pejgambera, budemo
zabrinuti za svoje stanje i stanje nama najmilijih, a to se tie onih koji
za strahote Dana Ustajanja uope ne mare, njih prepusti njihovom
Stvoritelju i Gospodaru. On svakog takvog, kakav je u Pejgamberovo
9

Vidi: Tefsir Ibn Kesir, str. 1446.

Vidi: Isto, str. 1446.

10

128

vrijeme bio i Velid b. Mugire, podsjea da ih je upravo On, a ne neko

drugi, stvorio bez igdje iega, same; da im je dao sve to imaju, te da
su njihove due tako nezahvalne i nezasite da uope ne ele da
zahvalnost pokau, nego neprestano ude za vie, govorei: Ima li
jo? Ima li jo?11
Ta njihova neutoljena glad za Dunjalukom ne dozvoljava im da
mirno promisle o sebi i svom poloaju na ovom Svijetu, svojoj ulozi i
zadacima, svom odnosu prema sebi i drugima. Njegov lini interes je
uvijek iznad svega. On hoe uvijek sebi, a za druge ne mari. Vaan je
njegov ugled i poloaj u drutvu, njegovo imovinsko stanje i porodini
status, a drugi nisu bitni. U tvom okruenju ima mnogo takvih ljudi.
Nemoj da te oni obeshrabre. Njihovi sudovi o Vjeri i Boijoj Rijei
nisu objektivni i ne mogu biti mjerilo istine.
Zar se ti ljudi mogu nadati da e uspjeti ostvariti svoje elje na
Dunjaluku, ak i kada ne bismo uope govorili o Ahiretu? Zar jedan
takav prkosnik moe oekivati da njegov prkos i uporno odbijanje da
poslua ta mu poruuju toliki ajeti Knjige Boije, te ajeti u njemu i
oko njega, kao rezultat donesu sreu? Nikada! Ni prije njegovog
smrtnog asa, ni poslije njega.

16. Nikako! On, doista, prkosi ajetima Naim

17. a naprtiu Ja njemu tekoe,
Posluaj kako takvome Uzvieni i Moni, Silni i Snani prijeti
tekom patnjom nakon to napusti Dunjaluk. Koliko god da mu Ovdje
izgleda da uiva i naslauje se, sve mu to kasnije postane samo
postepeno pribliavanje stranoj, a vjenoj patnji. Zaokupljen svojim
pohlepnim tenjama i svojim sebinim nastojanjima da sam ima to
vie svega to moe imati, on ni na Dunjaluku ne primjeuje da ostaje
sam, prezren od mnogih, odbaen esto i od sebi najbliih. Zar to nije
ve patnja? Jo Ovdje.

11

Ibn Abbas tvrdi da je Velid b. Mugire imao oko devet hiljada miskala srebra.
Vidi: Ebu Tahir b. Ja'kub el-Fejruzabadi, Tenvir el-mikbas min tefsir Ibn 'Abbas,
Damask, 1918, str. 491.

129

A kakva ga tek patnja eka Tamo. Na dragi Pejgamber je

spominjao da takve, u Dehennemu, eka jedno brdo koje se zove
Saud, brdo od vatre, na koje e se on, nevjernik, penjati po
sedamdeset godina, a kada se uspne na njegov vrh biti e
srtmoglavljen u njegovo podnoje, da bi se ponovo uspinjao, i tako
vjeno...12 A brdo vatreno. Sauvaj nas Boe! Dobro se uvaj oholosti
i uobraenosti! Na njih upozoravaj i sve one do kojih ti je stalo!

18. On je smiljao i raunao

19. i, proklet bio, kako je proraunao!
20. I jo jednom, proklet bio, kako je proraunao!
21. Zatim je pogledao,
22. pa se onda smrknuo i namrtio
23. i potom se okrenuo i uzoholio,
24. i rekao: "Ovo nije nita drugo do vradbina koja se
nasljeuje,
25. ovo su samo ovjekove rijei!"
26. U Sekar u Ja njega baciti.
Negdje duboko u sebi, ti ljudi, a tako je bilo i sa spomenutim
Velid b. Mugirom, prihvataju da je Rije koju je od Boga nama prenio
12

Vidi: Isto, str. 1447.

130

Njegov Pejgamber, uistinu, Rije Boija i da je, kao takvu, treba

prihvatiti i posluati, ali im njihov nm, njihov ponos i prkos, ne
dozvoljavaju da to javno priznaju. Kao da se boje da e, priznavanjem
i prihvatanjem Istine, biti oboren njihov ugled u oima protivnika
Istinske Vjere; da e se time poniziti; da e neko tamo pomisliti kako
se oni dodvoravaju vjerujuim ljudima, elei postii neki svoj
materijalni interes, i slino. Iz tih i takvih razloga oni e radije Boiju
Rije smatrati nekom sumnjivom vradbinom koju ljudi ue jedni od
drugih ve stoljeima, nego priznati da je Istina od Boga objavljena.13
Kada ve poriu i javno to ine, onda svom poricanju ele dati
ozbiljan ton. Izjave daju glumei intelektualnost i promiljenost,
mudrost i umnost, a sve to, ustvari, pokriva samo i jedino njihovu
oholost. U tvom nastojanju da Boija Rije nae svoje mjesto u tvom
okruenju, naii e na mnogo takvih. Njihov otpor tvom hizmetu
Boijoj Knjizi ne umanjuje vrijednost nagrade koja te za hizmet eka,
a ta eka njega? Zbog svog inata je, eto, proklet jo na ovom Svijetu,
a Sekar je daleko tei od prokletstva. I vjena je patnja. Sauvaj nas
Boe!

27. A zna li ti ta je Sekar?
28. Nita on nee potedjeti,
29. koe e crnim uiniti,
30. nad njim su devetnaesterica.
13

Vidi povod objavljivanju ovih ajeta u: Jusuf Rami, Povodi objave Kurana,
Sarajevo, 1984, str. 230-231.

131

31. Mi smo uvarima Vatre meleke postavili

i odredili broj njihov kao iskuenje onima koji ne vjeruju,
da se oni kojima je Knjiga data uvjere,
i da se onima koji vjeruju vjerovanje uvrsti,
i da oni kojima je Knjiga data i oni koji su vjernici ne
sumnjaju,
i da oni ija su srca bolesna i oni koji su nevjernici kau:
"ta je Allah htio ovim primjerom?"
Tako Allah ostavlja u zabludi onoga koga hoe,
i na Pravi put ukazuje onome kome hoe.
A vojske Gospodara tvoga samo On zna.
I Sekar je ljudima samo opomena.
Vatra oholosti spaljuje pozitivne osobine i od njih ne ostaje
nita. Samo jedna velika praznina i mrtvilo. Baciti se u ponor oholosti,
znai izvriti duhovno samoubistvo. I nije rije o padu koji ima kraj.
To je niz padova koji iznova jednu po jednu vrijednost u prkosniku
obara. I tako u nedogled. Vjeno prokletstvo padanja. Kako je to teka
kazna, a onaj ko je u toj vatri misli da uiva. Kolika je to zabluda i
samoobmana!
ta je stvarna Vatra, tek e Tamo vidjeti. To je nepotedni
Plamen koji nikada nije uo za rije milost. I pokoran je svom
Gospodaru, kao i koa prkosnika koju e spaljivati. A koi je
nareeno da, im izgori opet u svoje prvobitno stanje doe, kako bi
iznova gorjela i boljela. Vjena bol. Kako je oholost teka patnja.
Bjei od nje!
Onako kako prkosniku Ovdje ejtan uva lea, dok on polahko,
a sigurno, pada sve nie i nie, tamo e nad njim i njegovom Vatrom
bdjeti meleki azaba, strogi i nemilosrdni, kao i Vatra koju uvaju i
nee mu dozvoliti da iz nje izae. Niko od njih devetnaest to nee
dozvoliti. Sauvaj nas Boe!
Neka zna da ni Sekar ni njegova strahota i estina, kao ni svih
devetnaest meleka koji ga uvaju, za prkosnika koji padne na samo
132

dno ponora svoje oholosti nisu prepreka da propada sve dublje, Vatri
sve blie. U njegovoj glavi je ista ona pomisao, tako drska i ohola,
koju je imao i faraon Pejgamberova vakta, Ebu Dehl, da vojske Ovog
svijeta mogu svojom brojnou i snagom savladati silinu meleka
azaba.14 Vara se isto onako kako se i Ebu Dehl uvijek varao kada je
Pejgambera i Istinski Din osuivao, bahato se ponaajui.
Tebi, koji istinu u svom Hirau trai, neka i Sekar i njegovi
uvari budu opomena. uvaj se oholih i njihove oholosti. Ti i oni koji
su ti dragi.










32. Ne!15 Tako Mi Mjeseca!
33. I tako Mi noi kada mine,
34. i zore kada svane
35. on (Sekar) je, zaista, najvea nevolja.
36. Ljudima je opomena
37. onome izmeu vas koji eli initi dobro
ili onome koji ne eli!
Znaj, Allah ti poruuje, da se melekima azaba niko ne moe
suprotstaviti, i ozbiljno to shvati. Ti i svi do kojih ti je posebno stalo.
14

Ibn-Ishak i Katade vele: Jednog dana je Ebu-Dehl izjavio: "O Kurejije,

Muhammed tvrdi da je vojska Allahova koja e vas kanjavati u Vatri njih
devetnaest, a vas ljudi ima vie, i stotinu vas e onesposobiti, pobijediti, savladati
jednog njihovog!", pa je Allah objavio: A za uvare Vatre Mi smo samo meleke
postavili... Vidi: Ez-Zuhajli, Et-Tefsir el-vediz, str. 577.
15
Ne (kella)!, je ovdje radi opomene i upozorenja, te prijekora onome ko tvrdi da
se moe suprotstaviti uvarima Vatre. Ovo Ne! je potkrijepljeno zakletvom., tvrdi
Zuhajli. Vidi: Isto, str. 577.

133

Da je to tako Uzvieni se, vidi i sam, Mjesecom zaklinje. A i no i

zoru kao objekte Svog zaklinjanja koristi kako bi ti ukazao da je istina
o Sekaru, koju ti u Svojoj Knjizi iznosi, doista blagovremeno
upozorenje. Prije nego bude prekasno. On je upozorenje ne samo tebi,
koji eli i nastoji to vie dobra uiniti, radi Boijeg raziluka, nego i
svima onima koji se takmie ko e vie zla uiniti i time se ponose.
Teko njima! Sauvaj nas Boe!



























38. Svaki ovjek je zalog za ono to je uradio.
39. Osim sretnk.
40. Oni e se u dennetskim baama raspitivati
41. o nevjernicima:
42. "ta vas je u Sekar16 dovelo?"
43. "Nismo" rei e "bili od onih koji su namaz klanjali
44. i od onih koji su siromahe hranili,
45. i u besposlice smo se sa besposlenjacima uputali,
16

Sekar je jedno od imena datih u Kuranu pojmu patnje na onom svijetu koju
ovjek navlai na sebe grijeenjem i namjernim ostajanjem slijepim i gluhim, na
ovom svijetu, prema duhovnim istinama Vidi: Muhammed Asad, Poruka
Kurana, str. 928.

134

46. i Sudnji dan smo poricali,

47. sve dok nam smrt nije dola."
48. Njima posredovanje posrednika nee biti od koristi.
Dok si Ovdje, ne moe znati zasigurno svoj status Tamo, ali
moe eljeti i nadati se, i raditi na realizaciji svojih elja i nadanja,
inei dobro i pokoravajui se eljama svog Rabba.
Daj Boe da i ti i svi oni do kojih ti je posebno stalo, stignete,
zajedno s nama, i svim vjerujuim ljudima, na stepen sretnika, onih
koji e imati ast da im knjiga njihovih djela bude sputena u njihovu
desnu ruku. Kako e to samo sretan trenutak biti. Dua e od sree
zasjati. Njen nur e joj osvijetliti sve to dalje bude morala proi.
Zajedno sa drugima, koje je ista srea dotakla, razgovarat e o onima
kojima je ba ta srea nuena na Dunjaluku, a oni nisu vjerovali da
takvo neto uope postoji. Njihov domet je bio srea na Dunjaluku.
Ako su je uistinu imali. Ako nije bio samo privid sree, a jeste.
A kada takvi nesretnici, Tamo budu upitani zbog ega su se
nali u strahotama Sekara, odgovorit e, posramljeni i drhtavo, kako
nisu vjerovali ni tebi ni drugima koji su im o Sekaru govorili, ili iz
Kur'ana itali; kako nisu prihvatali da im je u namazu i ponizno
sputenom elu pred Gospodarom svjetova spas; kako su odbijali
povjerovati da velikoduno i od srca sputeni novi u ruku siromahu
moe biti presudan na Dan vaganja djela; kako su, sve do asa
naputanja Dunjaluka, vrijeme troili u igru i zabavu, u naslaivanja
dunjalukim poslasticama... kada bi se za njih tada zaloili i meleki, i
pejgamberi, i dobri, ak im ni to ne bi pomoglo.
Kako e to biti tuna pria. Sauvaj nas Boe! A eto, ta se istina
nudi sada, tebi i drugima. Kao upozorenje. Na vrijeme. Da ne
pogrijei.











135

49. Pa zato oni pouku izbjegavaju,

50. kao da su divlji magarci preplaeni
51. koji od onih koji ih progone bjee?
52. Da! Svaki ovjek bi od njih htio da mu se daju listovi
raireni.17
53. Nikada, jer oni se Onoga svijeta ne plae!
Budi sretan to pripada onima kojima se Uzvieni smilovao
otvorivi im srca prema Svojoj Uputi, i zahvaljuj Mu na tome. Neka ti
stanje onih iz tvog okruenja ija su srca tvrda poput kamena i jo
tvra, budu primjer kako izgleda srce koje nije oplemenjeno Objavom.
Takvo srce bjei od opomene, pa i od prijetnje Sekarom, isto onako
kako bjei divlji magarac, kada ga potjeraju tragai. to je divlji, pa
jo i magarac.
A, ustvari, se tu ne radi o bjeanju nego o izbjegavanju i
odgaanju. eljeli bi izbjei obaveze koje od njih trai Din, i odgoditi
trenutak istine i odgovornosti. ak i kad bi im neko donio pred njih, ili
kako su neki traili,18 stavio im pod jastuk na kojem spavaju, listove
na kojima su ispisana sva njihova djela, veinom runa, i presuda da
ih zbog toga eka nesretni trenutak sputanja tih listova u njihovu
lijevu ruku, a poslije Sekar, ni ta ih presuda napismeno ne bi uvjerila i
od njihovog inada izbavila. Jer oni se Onog svijeta uope ne boje. Ni
onoga to ih Tamo eka. Jer, ne vjeruju.
uvaj se svega to te moe pribliiti tako runom stanju due i
moli Svemogueg da te uva tebe i sve one do kojih ti je stalo.




54. Uistinu! Kur'an je pouka,
17

Ajet ukazuje na krajnji stepen njihove arogancije ili lanog ponosa. Vidi:
Muhammed Asad, Poruka Kurana, str. 930.
18
Es-Sudi je rekao: "Ako Muhammed istinu govori, neka uini da se pod glavom
svakog od nas nae sahifa na kojoj e biti napisano za njega osloboenje i zatita od
Vatre...", pa je objavljen ovaj ajet. Vidi: Ez-Zuhajli, Et-Tefsir el-vediz, str. 578.

136

55. i ko hoe, na umu e ga imati.

56. A na umu e ga imati samo ako Allah bude htio.
On je jedini dostojan da Ga se boje
i On jedini prata.19
elje nevjernika da izbjegnu vjenu patnju se nee ostvariti.
Nikada! Zato se ti vrsto dri Kur'ana kao pouke i njegove istine dijeli
s drugima. Drui se s Kur'anom svakodnevno, a njegove smjernice
ivi. Neka ti je uvijek na umu da nita ne moe uiniti bez Boije
volje, pa ponizno, i esto, Njega moli da te vodi stazama kur'anskim
ukrasima okienim.
I nemoj se bojati potekoa. Boji se Njegovog nezadovoljstva i
uvaj se da Ga ne naljuti. Ako pogrijei, moli Ga da ti oprosti. On
voli pratati. I voli one koji Ga mole. Ne odvajaj se od njih.
Zakljuak
Ovakav nain crpljenja poruka iz teksta Boije Upute nije
naroitio sloen. Potrebno je, kako smo vidjeli, uiniti nekoliko
praktinih koraka:
- Prihvatiti injenicu da kur'anska Poruka nije stvarnost izvan
nae, nego da se tie svih nas skupa i svakog od nas pojedinano, sada
i ovdje;
- Pokazati volju i spremnost da svoj ivotni put definiemo
spram smjernica koje nam Kur'an nudi;
- itajui Kur'an istovremeno analizirati svoje vrijeme i svoje
okruenje, nau realnost, i u skladu s tim preuzimati kur'anska rjeenja
za dileme i probleme svog vremena;
- Nakon kuanja ispravnosti pratinog ivljenja Kur'ana ponuditi
svoje iskustvo drugima.
19

Od Enesa b. Malika prenosi se da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., je prouio

ovaj ajet: 'On je jedini dostojan da Ga se boje i On jedini prata', i rekao: 'Va
Gospodar veli: 'Ja sam dostojan da Me se bojite i da se pored Mene ne izmilja
boanstvo; ko se bude bojao da pored Mene izmilja drugo boanstvo, zasluit e da
mu oprostim.'" Hadis biljee Ahmed i drugi. Vidi: Tefsir Ibn Kesir, str. 1449.

137

Pri tome valja uvijek biti svjestan da je svo znanje u Najveeg

Znalca, Izvora svakog znanja, pa Njega moliti da nas, dok tragamo za
smislovima Njegove Rijei, Svojom milou vodi Ispravnim Stazama
do ispravnih ciljeva.
Literatura:
1. Kuran s prevodom, (preveo Besim Korkut), Sarajevo, 1989.
2. Kuran s prijevodom na bosanski jezik, (preveo Esad Durakovi), Sarajevo,
2004.
3. Kuran sa prijevodom na bosanski jezik, (preveo Enes Kari), Sarajevo, 1995.
4. Tefsir Ibn Kesir, skraeno izdanje (skratio Muhammed Nesib er-Rifai),
Sarajevo, 2002.
5. Ez-Zuhajli, Vehbe; Et-Tefsir el-vediz, Damask, 1994.
6. El-Fejruzabadi, Ebu Tahir b. Ja'kub, Tenvir el-mikbas min tefsir Ibn 'Abbas,
Damask, 1918.
7. Asad, Muhammed, Poruka Kurana, (preveo Hilmo erimovi), Sarajevo, 2004.
8. El-Buhari, Muhammed b. Ismail, Sahihu-l-Buhari, (preveo Hasan kapur i grupa
prevodilaca), Sarajevo, 2008.
9. Rami, Jusuf, Povodi objave Kurana, Sarajevo, 1984.
10. Nursi, Said, Odsjaji, (preveo Abdullah Smaji), Sarajevo, 2007.
11. Ramadan,Tarik, Stopama Boijeg poslanika, Sarajevo, 2010.
12. Durakovi, Esad, Paralelizmi u al-Fatihi, Takvim za 2008, Sarajevo, 2007.

138

Sead Seljubac, Ph D
HOW TO HEAR THE WORD OF GOD
SUMMARY
This paper is an attempt to offer a way of understanding of the
contents of the Qur'an in the way which gives priority to listening over
reading. If the reader opens his heart to listen to the Word of God as
directed directly to him, he will find many beautiful guidelines to
change his life in a positive direction. And with every verse he shall
be one step closer to obtaining the God's pleasure. Is not that the
ultimate goal of every Muslim, sincerely committed to the dear God?
Keywords: the Word of Gid, the closeness to God, the pleasure
of God

139

.

.
:

140

Prof. dr. sci. efik Kurdi1

BONJACI I HADIS OD AUSTRO-UGARSKE OKUPACIJE
BIH DO DANAS
Saetak
Iako su dolaskom Osmanlija i islamizacijom Bosne hadis i
hadiska znanost definirani u potpunosti, gledano kroz prizmu
napisanih djela o teoriji hadisa, hadiskoj terminologiji, zavretku
brojnih zbirki hadisa i drugo, ipak se bonjaki intelektualci nisu time
zadovoljili, ve su svojom znatieljom i intelektualnim potencijalima
dali svoj doprinos i u ovoj znanstvenoj oblasti.
Ovaj tekst pokuava osvijetliti angaman Bonjaka na polju
hadisa i hadiskih disciplina od Austro-ugarske okupacije BiH do
danas. On dokazuje da Bonjaci, iako mali narod, ne zaostaju iza
ostalih naroda u pogledu zainteresiranosti za islamske discipline,
napose hadis, njegovo ouvanje i prenoenje na generacije koje
kasnije dolaze.
Kljune rijei: hadis, hadiske znanosti, Bonjaci, period AustroUgarske vladavine, period nakon austrougraske dominacije.
UVOD
Malo je islamskih znanosti u ijem razvoju i profiliranju i
Bonjaci nisu dali svoj znaajan doprinos. Iako se nauno-istraivaki
napor Bonjaka na podruju hadisa ini neznatnim dijelom u ukupnom
nauno-teorijskom iskustvu muslimanskog svijeta uope, on, ipak,
predstavlja, znaajan doprinos tom iskustvu.
Znaajno je naglasiti da je naa domovina iznjedrila znaajan
broj uenjaka u ovoj oblasti. Ako analiziramo Handievo djelo ElDevheru-l-esna fi teradimi 'ulemi ve u'arai-l-Bosna u kojem on
navodi biografije 220 bonjakih uenjaka koji su iza sebe ostavili
djela na arapskom, turskom i perzijskom jeziku, doi emo do
fascinantnih podataka. Dobar broj njih se zanimao za hadis i iza sebe
ostavio djela iz ove discipline.
1

Islamski pedagoki fakultet Univerziteta u Zenici.

141

Ako se uzme u obzir postojanje respektabilnog broja hadiskih

kola u naim krajevima, poput onih u Livnu, Pruscu, Mostaru,
Sarajevu, Nevesinju i Banjoj Luci, nesumnjivo se dolazi do
konstatacije do koje je doao i Evlija elebija, zakljuivi da je i u
Bosni postojao, kao i u svim muslimanskim zemljama, veliki broj
hadiskih institucija, zvanih Daru-l-hadis, u kojima se itao i tumaio
tekst pojedinih hadiskih zbirki.2
Iako Tajib Oki smatra da su Bonjaci, kada je u pitanju ovaj
drugi izvor islama, zauzeli najskromnije mjesto,3 ipak se iz navedenog
moe doi do zakljuka, da ni Bonjaci nisu puno zaostajali za drugim
dijelovima islamskog svijeta. Bonjaki muhaddisi Muhammed alBosnevi (umro 1572. god), Ahmed Vali (1598), Muhammed b. Musa
el-Bosnevi es-Saraji, zvani Allamek (1635), Dervi 'Ali b. Mustafa elBosnevi el-Hanefi el-Halveti (1640), Osman b. Ibrahim el-Bosnevi,
Abdullah b. Muhammed Muhteim aban-zade el-Bosnevi, Ahmed elMostari (17-18. stoljee), Mustafa Pruak (1755) i drugi iz
osmanskog perioda i Muhammed Tufo, Tajjib Oki i Mehmed
Handi iz novijeg perioda, na najbolji nain demantiraju miljenje
Tajiba Okia.
Meutim, mora se priznati da njihov doprinos u ovom domenu
nije do sada dovoljno istraen, niti je istinski valoriziran. Dr. Safvetbeg Baagi, Mehmed Handi, Tajjib Oki, dr. Hazim abanovi, dr.
Omer Nakievi, dr. Adnan Silajdi, dr. Zuhdija Hasanovi i drugi
osvijetlili su, svojim radovima, neke segmente doprinosa bonjakih
intelektualaca na ouvanju i pravilnom interpretiranju drugog izvora
erijatskog prava. S pravom je oekivati da e mlai istraivai otii
jo korak dalje u detaljnijem rasvjetljavanju ovog, ne malog doprinosa
bonjakih znanstvenika ukupnoj hadiskoj znanosti.

Vidi o tome: Evlija elebija, Putopis, str. 109, 133 i 412; dr. Omer Nakievi,
Uvod u hadisku znanost, str. 67. i efik Kurdi, El-'Inaje bi-l-hadisi fi-l-Bosna
munzu fethiha ila evahiri-l-karni-l-'irin, neobjavljena doktorska disertacija, str.
233.-238.
3
Provjeri: Tajib Oki, Islamska tradicija, str. 33.

142

DOPRINOS BONJAKA HADISKOJ ZNANOSTI

VRIJEME AUSTRO-UGARSKE OKUPACIJE

ZA

Bosna i Hercegovina je bila prenapuena povijeu i ogromnim

povijesnim teretom u XIX. i XX. stoljeu. Od smjene civilizacija
1878. godine, pa do najveeg antibosanskog rata u XX stoljeu onog
od 1992 - 1995. Bosnu i Hrecegovinu u ciklusima od trideset ili
etrdeset godina potresaju sveobuhvatne, najee ratne, mijene.
Upravo se ta nestalnost osjetila u promiljanju islama u BiH i kod
Bonjaka. Nova razdoblja znaila su i nova, odnosno druga pitanja,
nove, odnosno drugaije institucije, nove, odnosno druge ljude,
ukratko nove tokove miljenja.
BiH je u XX. stoljeu imala svoja sredita i krugove
uravnoteenog intelektualnog rada i djelovanja (Sarajevo, Zenica,
Mostar, Tuzla) u kojima su se okupljali svjetovni muslimanski
intelektualci i ulema, zajedno osnivali svoje listove i bavili se, manje
ili vie, islamom kao moralnom inspiracijom, islamom kao obrascem
kulturnog preporoda Bonjaka i sl. U takve listove spadaju Behar,
Biser, Novi Behar.
Svi bonjaki listovi apostrofirali su progres naeg naroda,
premda je svaki od njih smatrao da e doi do progresa na razliite
naine. Neki zabranom prevoenja Kur'ana, odbranom institucija
halife i hilafeta i striktnim slijeenjem Kur'ana i Sunneta, a drugi
prevoenjem Kur'ana, uklapanjem u druge tokove politikodrutvenog ivota, bez povratka i aktualiziranja povratka na hilafet i
razumijevanjem Kur'ana i Sunneta u kontekstu novih drutvenih,
kulturnih i civilizacijskih vrijednosti, u dobroj mjeri se oslanjajui na
nauna i tehnoloka otkria.
Valja napomenuti, da su Bonjaci u XX. stoljeu, u velikoj
veini, u pisanju svojih islamskih djela preli sa upotrebe arapskog,
turskog i perzijskog jezika na svoj bosanski jezik. Tako su, u ovom
periodu, prvi put obraene vane teme islama na bosanskom jeziku na
latinikom ili irilikom pismu. To, naravno, nije moglo proi bez
duhovnih i drutvenih potresa.
Na malom bh. prostoru izrastao je i stasao veliki broj znaajnih
linosti koje se s pravom mogu nazvati velikim islamskim misliocima.
Demaludin auevi je bio ponos bosanskih muslimana i jedna od
143

najizraslijih islamskih linosti u prvoj polovini XX. stoljea. On je,

kao i mnogi drugi islamski obnovitelji, reformatori i prosvjetitelji, bio
novinar, publicist-eklektik, glavni urednik novina, izdava i pokreta
izdavakih projekata, vjerski lider, vaiz... Pokrenuo je asopise
Muallim (izlazio od 1910. 1913.); Tarik (izlazio od 1908. 1910.), a
neko vrijeme je bio i urednik slavnoga asopisa Behar (izlazio od
1900. 1911.), da bi izuzetno marljivo promovirao Novi Behar izlazio
od 1927. 1945.).4
U svim tim listovima esto je bilo govora i o hadisu, a nerijetko
su brojni hadisi aktualizirani i komentirani za potrebe razliitih tema i
tematskih cjelina.
Treba potcrtati da su sva hadiska djela, posebno hadiske zbirke,
u vrijeme Osmanlija ve bile sakupljene i valorizirane, onda nije bilo
posebne potrebe za tom vrstom aktivnosti u periodu Austro-Ugarske
okupacije BiH i neposredno nakon toga.
Otuda u periodu nakon Austro-Ugarske okupacije pa do
dananjih dana nalazimo najvie autora koji sakupljaju, iz ve
valoriziranih hadiskih zbirki, uglavnom zbirke od etrdeset hadisa, a
nakon toga najvie se angairalo na prevoenju hadisa s arapskog
jezika ili njegovom komentiranju.
Moemo slobodno kazati da su Bonjaci, podjednako sa ostalim
muslimanskim narodima, bili angairani u uvanju, njegovanju i
prenoenju drugog izvora erijatskog prava.
Njihovu brigu na prenoenju ove znanosti na generacije koje
slijede, najbolje ilustriraju brojni primjeri mnogih Bonjaka, koji su
svojim pisanjem respektabilnog broja knjiga i tekstova doprinijeli
upoznavanju i razvoju ove znanosti u naim krajevima.
Analizirajui djela i tekstove bonjakih intelektualaca u periodu
izmeu Austro-Ugarske okupacije BiH i Prvog svjetskog rata,
dolazimo do zakljuka, da je zanimanje za hadis i hadisku znanost bio
sveden na najmanju moguu mjeru, a to je i razumljivo kada se uzme
u obzir nagla transformacija iz jednog pisma u drugo i iz jednog
kulturno-civilizacijskog kruga u drugi.
4

Novi Behar su ureivali Husejn ogo, Edhem Mulabdi, Alija Nametak, Maksim
Svara, Fehim Spaho i Abdurahman Mei.

144

Otuda, u ovom periodu, pored predmeta hadisa, koji se redovno

izuavao u medresema i povremeno predavao u damijama ili
specijaliziranim kolama, moemo navesti izbor i komentare hadisa:
- Stotinu i jedan hadis. Autor je Safvet-beg Baagi. On je u
asopisu Behar, objavljivao u nastavcima tekstove pod nazivom Sto i
jedan hadis i erif. Naalost, uspio je obraditi samo 15 hadisa, jer je
dobio zabranu pisanja od strane tadanjih vlasti i uleme.5
Oigledno, nezadovoljan nainom na koji je poetkom XX.
stoljea jedan dio bosanske uleme, tumaio islam, Baagi se odluio
na samostalno tumaenje nekih hadisa, te je od prvog maja 1903. god.,
u asopisu Behar, poeo u nastavcima objavljivati tekstove pod
nazivom Sto i jedan hadis i erif.
Baagi je odmah naglasio da je svoja tumaenja hadisa
zasnivao na sakupljenim uglednim (muteber) knjigama, izdvajajui,
pri tome, posebno dvije zbirke hadisa: Buharijevu i Muslim-elNiaburijevu. Osim ovih zbirki, Baagi je istaknuo jo etiri zbirke:
Tirmizin El-Dami i tri Sunen-a, i to od Ebu-Davuda, Nesije i Ibni
Made.6
To je uinio znajui da e neki sumnjati u njihovu
vjerodostojnost, te je posredno ukazao da je est najuglednijih zbirki
hadisa potpuno ili djelimino itao na originalnim jezicima.
O tome nalazimo u jednoj kratkoj biljeci u kojoj odgovara
svojim itaocima i svojim ortodoksnim protivnicima iz hodinske
kurije,7 koji su se pobunili zato se jedan laik mijea u poslove uleme:
Na elju mnogih itatelja Behara i na prigovor nekih i nekih, da moji
hadisi nijesu sakupljeni po priznatim vrelima u uenom svijetu,
odluih se da ubudue donosim u transkripciji originale hadisi erifa i
vrela odakle sam ih uzeo.8

Mulabdi, Edhem, Dvostruka cenzura radi Safvet-bega, Novi Behar, br. 19-21,
Sarajevo, 1933-34. god., str. 308.
6
Baagi, Safvet-beg, Sto i jedan hadis i erif, Behar, Br. 1, God. IV, Sarajevo,
1903. god., str.1-2.
7
Ovaj termin hodinska kurija podrazumijevao je islamski obrazovanu ulemu,
imame i mu'allime i bio je poznat u to vrijeme.
8
Baagi, Safvet-beg, Cit. izvor, str. 2.

145

Vjerovatno bi kozervativna hodinska kurija i oprostila

Baagiu zbog tumaenja pojedinih hadisa, ali mu nije mogla oprostiti
nain, odnosno metodologiju tog tumaenja. S obzirom da je Baagi
u svoja tumaenja, redovno unosio i svoju erudiciju i ogromno znanje
iz razliitih drutvenih i nauno-kulturnih djelatnosti: filozofije,
historije, filologije, knjievnosti, historije svjetskih religija i dr.
Baagievo oitovanje takvih znanja za konzervativne ahmedijae,9
bilo je samo nadmeno hvaljenje i otvorena provokacija.
Meutim, Baagiu to nije bio glavni cilj, ve nain da posredno
kritizira konzervativne metode pomou kojih su bosanske hode
tumaile i propagirale islam.
Baagievo uvjerenje je bilo da se tumaenje islama, kao
univerzalne vjere i naina ivljenja, u Bosni i Hercegovini generalno
mora modernizirati, to bi znailo da hode, osim vjerskog, moraju
imati i temeljno svjetovno obrazovanje, te ii ukorak sa svim
savremenim tokovima u ivotu i drutvu, posebno u domenu kulture i
nauke. Naravno, ovo je za hodinsku kuriju u Bosni bilo i vie nego
zahtjevno i gotovo isto kao novotarija u vjeri, pa su sa otvorenim
negodovanjem doekali Baagievo tumaenje hadisa.10
Mada je Baagi naumio svoj serijal tekstova o hadisima
napisati kao Sto i jedan hadis i erif, on je uspio protumaiti tek 15
hadisa, kroz 21 nastavak u asopisu Behar.
Prilikom paljivog prouavanja njegovog rada, mogli bismo
navesti odreene zamjerke njegovog tumaenja Sto i jednog hadis i
erifa:
- Baagi u tumaenju hadisa nije navodio podatke o izvorima i
nazivima djela kojima se koristio pri tumaenju hadisa.
Smatramo da nije bilo potrebe da Baagi navodi izvore i nazive
djela s obzirom da je ovo upueno uglavnom obinom puku, kojem ti
podaci ne bi nita znaili.
- Autor nam takoer, nije navodio sened11 hadisa.

Ovako su u to vrijeme nazivali muslimansku tradicionalnu ulemu.

Danko, Muhidin, Safvet-beg Baagi, Sarajevo, 2006. god., str. 218.
11
Sened je niz ljudi preko kojih je preneen odreeni hadis.
10

146

Miljenja smo da ni sened nije navodio iz istih razloga kao ni

izvore, a sve hadise prenosio je iz originalnih zbirki koje je
posjedovao u svojoj porodinoj biblioteci.
- Hadisi su navoeni na bosanskom jeziku, bez arapskog teksta,
koji je koristio za odreene hadise napisane u formi transkripcije,
latininim pismom, koje je navodio u fusnoti.
S obzirom da je hadise objavljivao u asopisu, koji je tampan
na bosanskom jeziku, drimo da nije bilo potrebe hadise navoditi na
arapskom jeziku.
- Koritenje apokrifnih hadisa.
Baagi je koristio uglavnom pouzdane predaje, ali da bi u
obradi odreene teme pojasnio na to bolji nain, nekada bi naveo i
slabu predaju hadisa, to je uglavnom bio izuzetak, a ne pravilo.
- Nepostojanje valorizacije hadisa.
- Preopirnost u tumaenju.
Neki hadisi obraivani su u dva, pa ak i u tri broja asopisa
Behar. To najzornije ilustruje podatak da je tumaenje 15 hadisa
objavljeno na 72 stranice.
- Jedan hadisi erif. Autor je Muhammed Seid Serdarevi.
Komentar ovog hadisa je objavljen kao zasebna broura u izdanju
Prve muslimanske nakladne knjiare i tamparije, u Mostaru 1914.
god.12
DOPRINOS BONJAKA HADISKOJ ZNANOSTI OD PRVOG
DO DRUGOG SVJETSKOG RATA
U ovom periodu zanimanje za hadis i hadiske znanosti bilo je
neto uoljivije nego u prethodnoj fazi. Otuda, moemo spomenuti
slijedea djela iz domena hadisa koja su nastala u tom periodu:

12

Vidi o tome: hfz. Mahmud Tralji, Istaknuti Bonjaci, str. 300. i efiki Kurdi, AlInaya bi al-hadith fi al-Bosna munzu fathiha ila awahir al-qar al-irin,
neobjavljena doktorska disertacija, odbranjena na Univerzitetu Al-Zaituna u Tunisu,
1997. god., str. 131.

147

- Skovani i patvoreni hadisi. Autor je Muhammed Demaluddin

auevi (1870. 1938.). Ovo je prvi tekst koji tretira apokrifne
hadise i upozorava na njihovu tetnost na bosanskome jeziku.13
- Uvod u tefsirsku i hadisku nauku: Handi u ovom djelu tretira
sve relevantne injenice u vezi sa terminologijom hadisa, hadiske
znanosti i njihovu podjelu. Ovo Handievo djelo tampano je vie
puta.14 Handi je 1932. godine napisao i skraenu verziju tog djela na
arapskom jeziku.15
- Komentar djela: Tejsiru-l-vusul ila Dami'u-l-usul min hadisir-Resul, sallallahu 'alejhi ve sellem: To je komentar poznatog djela
Ibn-Dejbe'a e-ejbanija (umro 944. god). Ustvari, to je samo dio
ovog djela.16 Handi je u dva velika sveska, na ukupno 541 velikom
listu obradio to djelo do treeg odjeljka drugog poglavlja: Fi bej'i-ssimari ve-z-zuru'i. Na zavretku drugog sveska, koji sadri ukupno
408 rukom pisana lista, on navodi da ga je priveo kraju 13. a'bana
1348. god. po Hidri, to odgovara 1930. godini.
Drugi svezak, obzirom da ga nije zavrio, ne sadri podatke o
vremenu kada je pisan. Oito je, meutim, da je i taj svezak nastao u
tom razdoblju.17
- Izharu-l-behade, bi erhi Sunen Ibn Made: To je Handiev
komentar na najpoznatije Ibn-Madino djelo Es-Sunen. U uvodu,
Handi naglaava da eli ukratko komentirati to znaajno hadisko
djelo, navodei ocjenu za svaki hadis
itajui ovaj komentar Sunena na arapskom jeziku, pomislili
bismo, da nema Handievog potpisa, da se radi o nekom od klasinih
13

Vidi: Novi Behar, I/1927-1928, br. 22, str. 346-347; Kari i Demirovi, Reis
Demaludin auevi prosvjetitelj i reformator, II/603 i, . Kurdi, Apokrifni
hadisi, str. 33.
Inae, cjelovit tekst ovog rada iz Novog Behara, Kari i Demirovi su uvrstili u
dvotomnu knjigu o Demaluddinu aueviu. (Vidi: Reis Demaludin auevi
prosvjetitelj i reformator, II/141-145)
14
Vidi, na pr., izdanje Gazi Husrev-begove medrese, Sarajevo, 1968. godine.
15
Vidi rukopis koji se uva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci pod red. br. 6967.
16
O tom djelu vidi: Kasim Dobraa, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa,
1/384-385.
17
Prvi svezak tog znaajnog djela pohranjen je u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u
Sarajevu pod br. T. 203, a drugi svezak u istoj biblioteci pod br. T. 164.

148

hadiskih velikana. Nije se tome ni uditi, kada se zna da je Handi

konstantno iitavao njihova djela i bio pod njihovim uticajem. Prava
je teta to Handi to djelo, koje je efektno zapoeo, nije i zavrio.18
Na 118. listu je stao, doavi do poglavlja: Babu-r-reduli jeste'inu
'ala vuduihi fejesubbu 'alejhi.19
- Es-Sunne: To je komentar 41 hadisa koje je Handi sainio na
bosanskome jeziku. Ustvari, hadise je Handi preuzeo od imama
Nevevija i tim redoslijedom ih i komentirao. itavi njegove
komentare, nedvojbeno se dolazi do zakljuka o utemeljenosti naeg
velikana. Naime, svakoj reenici ovog komentara utemeljenje se moe
nai u Kur'anu i sunnetu!
Ovo djelo zapravo predstavlja komentiranje hadisa koje je dugo
vremena objavljivao u tuzlanskom Hikjmetu, a kasnije je tampano
kao zasebno djelo i to vie puta.20
- Komentar na djelo: Hajatu-l-enbija' Ebu-Bekra Ahmeda b. elHusejna el-Bejhekija: To djelo Handi je objavio jo za vrijeme
studija na Al-Azharu u Kairu. U njemu je, pored kraeg komentara,
valorizirao hadise koje je hafiz El-Bejheki spomenuo u ovom malom
djelu. tampano je u Egiptu 1349/1930. godine.21
- Komentar na djelo: El-Kelimu-t-tajjib min ezkari-n-Nebijj,
ejhu-l-islama Ibn Tejmijje: Ovo djelo Handi je napisao, takoer, za
vrijeme studija u Kairu. U njemu je, kao i kod prethodnog djela, naveo
izvore za svaki spomenuti hadis i, po potrebi, ukratko komentirao
vanije stvari. tampano je 1349/1930. godine u Kairu na arapskom
jeziku.22
18

Upravo na rahm. Handiu i njegovom doprinosu sa posebnim osvrtom na ovo

djelo odbranio je doktorsku disertaciju dr. Zuhdija Hasanovi na Fakultetu islamskih
nauka u Sarajevu.
19
To Handievo djelo uva se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, pod
inv. brojem 6.963.
20
Vidi, npr, sarajevsko izdanje iz 1968. god.
21
Vidi o tom djelu: hfz. Mahmud Tralji, Bibliografija radova h. Mehmeda
Handia od 1928-1940, El-Hidaje, IV, br. 4-5, Sarajevo 1941. Rad je poslije
tampan kao separat u Dravnoj tampariji, Sarajevo, 1941. god.
22
Vidi: hfz. Mahmud Tralji, Bibliografija radova hadi Mehmed-ef. Handia,
Zbornik radova sa znanstvenih skupova o hadi Mehmedu Handiu, Sarajevo,
1996, str. 131. Vidi, takoer: Esad Durakovi, Bibliografija radova Mehmeda
Handia, Izabrana djela, 6/437.

149

- Temelji hadiske nauke. Autor je Muhammed Tufo (18851939). On je bio poznavalac raznih islamskih disciplina, a posebno je,
kako to potcrtava hfz. Mahmud Tralji, volio i prouvao hadis
islamsku tradiciju.23 Ovo djelo je Muhammed Tufo objavljivao u
Glasniku IVZ tokom 1938. godine.
Pored ovog vrijednog djela, Tufo je u krugu svojih prijatelja i
ljubitelja islamske znanosti preveo i protumaio nekoliko djela iz
podruja islamskih disciplina, a jedno od njih je hadisko djelo Al-ifa'
bi ta'rif huquq al-Mustafa, autora Al-Qadi 'Iyada (umro 544. god),24 u
kojem je spomenut veliki broj hadisa u kojima se opisuju osobine i
vrline posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s.
DOPRINOS BONJAKA HADISKOJ ZNANOSTI NAKON
DRUGOG SVJETSKOG RATA DO DANAS
U ovom vremenskom periodu intenziviran je spisateljski rad u
oblasti hadisa i hadiskih disciplina. Pored stalnog predmeta koji je
izuavan u Gazi Husrev-begovoj medresi, kao i ostalim novim ili
obnovljenim medresama u Tuzli, Mostaru, Travniku, Visokom,
Cazinu, N. Pazaru i Zagrebu, kao i pored brojnih predavanja i katedri
iz ove discipline, u brojnim damijama irom Bosne i Hercegovine i
Sandaka, nastalo je mnogo autorskih ili prevedenih djela iz ove
oblasti.
Naroito je primjetan angaman Bonjaka nakon agresije na
Bosnu i Hercegovinu 1992 -1995. godine, a posebno u prevoenju i
komentiranju razliitih hadiskih zbirki, ali i djela iz oblasti osnova
hadisa, njegove teorije i terminologije.
Stotine lanaka i tekstova objavljeno je u ovom periodu iz
razliitih hadiskih disciplina u brojnim listovima i asopisima. Zbog
ogranienosti prostora, mi emo navesti samo knjige koje su napisane
ili prevedene u tom periodu.

23
24

Provjeri: M. Tralji, Istaknuti Bonjaci, str. 335 338.

Al-Qadi Iyad je bio jedan od velikih islamskih uenjaka iz dananje panije.

150

a) Prijevodi hadiskih zbirki

- Saetak Buharijine zbirke hadisa preveo je Mehmedalija
Hadi.25
- Muslimova zbirka hadisa. Do sada je prevedena dva puta. Prvi
prevod je nastao 2003. god.26 Prevodilac je efik Kurdi, a drugi
prevod je nastao godinu dana kasnije, a preveli su ga: Muhamed
Mrahorovi, Mustafa Prljaa, Nurko i Jusuf Karaman i Aida
Mujezin.27
U oba sluaja radi se o saecima ove zbirke, koju je sainio
hafiz El-Muniziri.
Treba napomenuti da se esto u naoj literaturi spominje da je
Muslimovu zbirku hadisa prvi preveo efket ef. abi (1910 1975)
iz Tuzle. Meutim, to su oito samo nagaanja i pretpostavke, jer
nikada nije pronaen, niti javnosti na uvid predstavljen ovaj prevod.
- Nesaijeva zbirka hadisa. Dio zbirke je preveo hfz. Devad
Hrvai.28
- Malikov Muvetta'. Ovu zbirku preveo je mr. Hamid Indi.
- Ahmedov Musned. Prevodilac Semir Rebronja. Do sada su
tampana dva toma, 2010. i 2011. godine.29
- Rijadu-s-salihin Imama Nevevija dva puta je preveden na
bosanski jezik. Prvi put je to uinio rahm. ejh Mustafa ef. oli 1974.
god.,30 a nakon njega to je uinila ekipa pevodilaca koju su sainjavali
Fuad Sedi, ukrija Rami, Zuhdija Adilovi, Ibrahim Husi i Husejn
Omerspahi, tadanji studenti u Rijadu.31
25

Ovaj saetak tampan je 2005. god. u izdanju El-Kalema u Sarajevu.

Izdava je bila Kua mudrosti iz Zenice.
27
Izdava je bio El-Kalem iz Sarajeva.
28
Izdava je Medlis IZ Sanski Most.
29
Izdava je prevodilac.
30
Ovo djelo je prevedeno za potrebe imama i tampano je apirografom, tako da
nikada nije doivjelo zvanino izdanje. Meutim, i pored toga, ovo djelo je izuzetno
mnogo koriteno od strane imama i drugih italaca, jer je nastalo u vremenu kada je
ova vrsta literature bila oskudna.
31
Ovo djelo je tampano prvi put u Zagrebu 1993. god., a nakon toga doivjelo je
veliki broj izdanja i sigurno je djelo koje je tampano u najveem tirau od svih
hadiskih djela koja su se do sada pojavila na bosanskome jeziku.
26

151

- Knjiga o edebu. Ovo je, ustvari, El-Edebu-l-mufred, poznato

djelo Imama Buharija, u kojem je uvrstio hadise iskljuivo iz oblasti
bontona i kulture ponaanja jednog muslimana. Djelo je preveo Armin
Abaza 2009. godine.32
- Musned Ebu Hanife. Djelo je preveo dr. Fuad Sedi.33
- Et-Tergibu ve-t-terhib/Poticaji i upozorenja. Autor je poznati
hafiz hadisa El-Muniziri. Djelo predstavlja skraenu verziju
etvorotomne knjige istoga naziva. Ovo je skraena verzija od 858
hadisa, a nju je preveo dr. Sulejman Topoljak.34
- Vrline Allahovog Poslanika. To je poznato djelo E-emailu-lmuhamedijje Imama Tirmizije, u kojem su navoeni hadisi koji
tretiraju Vjerovjesnikove duhovne i fizike vrline i osobine. Djelo je
na bosanski preveo mr. Husejn Omerspahi, 1995. godine i doivjelo
je vie izdanja.35
- Bin bir hadis, Mehmeda Arifa. Djelo je preveo hfz. Fuad ef.
Subai.36 Djelo, ustvari, predstavlja izbor 1001 hadis koje je Mehmed
Arif preuzeo iz Sujutijeve zbrirke hadisa poznate pod imenom
Dami'u-s-sagir.
- Vrhunac enje za erijatskim dokazima. Ovo je, ustvari,
poznato djelo Bulugu-l-meram hafiza Ibn-Hadera el-Askalanija, u
kojem navodi 1.500 hadisa koji predstavljaju argumente islamskih
uenjaka za njihove stavove u erijatskom pravu. Djelo je preveo hfz.
Emir aji 2011. godine.37
- Cvjetovi iz Muhammedove, a.s., bae. Autor je Muhammed
Jusuf Kandehlevi. Ova knjiga predstavlja izbor hadisa, kako je autor
naveo, iz najvjerodostojnijih zbirki. Prevodilac je dr. Demaluddin
Lati.38
32

Izdava je Islamski kultruni centar iz Mostara.

Djelo je doivjelo dva izdanja: 2007. godine izdava je bio Islamski pedagoki
fakultet u Bihau, a 2011. El-Kelimeh iz N. Pazara.
34
Izdava je Bookline, Sarajevo, 2004.
35
Izdava je El-Kalem.
36
Djelo je tampao prvo Medlis IZ Buim 1991. godine a zatim i Islamska
pedagoka akademija u Bihau 2000. godine.
37
Izava je El-Kelimeh iz N. Pazara.
38
Izdava je Sova Publishing, Sarajevo, 2009. godine.
33

152

- 77 hadisi-kudsijja. Preveo Fikret Paanovi.39

Biseri Vjerovjesnike mudrosti. U ovo djelo Salih Indi je
uvrstio 1.119 hadisa i objavio 2001. godine.40
- Lijepa rije. Ovo je zbirka od 193 vjerodostojna hadisa koji
aktualiziraju lijepu rije izgovorenu, uglavnom, kroz dove i zikr, koji
se prenose od Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Autor je Ibn-Tejmijje a
zbriku je s arapskog preveo Devad Hot.41
- Zlatni lanac prenosilaca. Autor je dr. Fuad Sedi.42 Naveo je
91 hadis koji je prenesen tzv. zlatnim lancem prenosilaca, a to je po
veini hadiskih eksperta, niz u kojem Malik prenosi od Nafi'a, a on od
Abdullaha b. Omera, r.a.
b) Zbirke hadisa s komentarom
- Buharijina zbirka hadisa. Ovu najpoznatiju i najautentiniju
zbirku hadisa prvi je, u cjelosti, na Bosanski jezik preveo hfz. Fuad ef.
Subai. Meutim, ova zbirka do danas nije tampana.43
- Prva tri i poetak etvrtog dijela ove zbirke preveo je i objavio
Hasan kapur,44 a njegov posao je nastavio Hasan Maki,45 da bi
preostalu polovinu Zbirke prevela grupa prevodilaca, meu kojima su
bili: Hasan Maki, hfz. Haso Popara, mr. Ibrahim Husi, mr.
Muhamed Mehanovi, dr. Muharem tulanovi, dr. ukrija Rami, dr.
efik Kurdi, dr. Zuhdija Adilovi i dr. Ahmed Adilovi.46

39

Djelo je tampano u Graanici 1991. god.

Izdava je Eli Ibrahim-paina medresa Travnik.
41
Izdavai su NABA, Visoko, 2001. godine i El-Kelimeh, N. Pazar, 2005. godine.
42
Djelo je tampano u izdanju Islamske pedagoke akademije u Bihau, 2003.
godine.
43
Ova zbirka u prijevodu hfz Fuada ef. Subaia dostupna je na internet-adresi:
http://www.i-mos.ch/buharie.
44
Prvi tom je tampan 1974; drugi 1975 a trei 1976. godine.
45
etvrti tom je tampan 1990. godine.
46
Cjelovitu zbirku objavio je Visoki saudijski komitet za pomo BiH i Kulturni
centar Kralj Fahd u Sarajevu, 2008. godine.
40

153

- Tirmizijina zbirka hadisa. Ovo djelo preveo je i komentirao

prof. Mahmud Karali. Djelo je prvi put objavljeno u periodu od 1999.
2004.,47 a drugo izdanje je objavljeno u sedam tomova 2010. god.48
- Ebu Davudova zbirka hadisa. Prevedena su prva dva toma.
Prevodilac i komentator ovog djela je prof. Mahmud Karali. Do sada
je preveo dva toma, ali djelo jo nije tampano.49
- Subul as-salam od Imama Es-San'anija. Preveo dr. Omer
Nakievi.50
- Biseri Poslanikove, a.s., mudrosti. Izbor, prijevod i komentar
sainio je Mustafa Hadi i objavio 1999. godine.51 Preveo je i
komentirao 34 hadisa.
- Mali predznaci Sudnjeg dana. Zbirka hadisa s komentarom o
malim predznacima Sudnjega dana. Autor je dr. Fuad Sedi.52
- Vrijednost i ljepote hada. Zbrika hadisa o hadu s
komentarom. Autor je efik Kurdi. Djelo sadri 135 vjerodostojnih
hadisa o tajnama, vrednotama i ljepotama hada i hadskih obreda.53
- Broj 40 u hadisima Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Izbor,
prijevod i komentar hadisa sainio je Mirsad ef. Sedi.54
- Vjerovanje (iman-islam). Autor je Ibn-Dejbe' e-ejbani.
Ovdje se radi o jednom dijelu njegove zbirke hadisa, poznate kao
Tejsiru-l-vusul. Dio ovog kapitalnog djela je preveo i komentirao Fuad
Sedi.55

47

Izdava je Eli Ibrahim-paina medresa u Travniku.

Izdava je El-Kelimeh iz Novog Pazara.
49
Prvi tom je u pripremi za tampu, u izdanju El-Kelimeh iz N. Pazara.
50
Izdava FIN, Sarajevo, 2003. godine.
51
Izdava je BZK Preporod Zenica.
52
Djelo je prvi put tampano 1996. god. u izdanju Aktivne islamske omladine.
53
Izdava je El-Kelimeh, N. Pazar, 2011. godine.
54
Izdava je Islamska pedagoka akademija, Biha, 2003.
55
Izdava je Ujedinjeni komitet Emirata za pomo BiH i Et-Takva-internacional,
Biha, 1993.
48

154

- Poslanikova, s.a.v.s., preskazanja. Izbor i komentar hadisa o

predznacima i predskazanjima Allahovog Poslanika, s.a.v.s., sainio je
mr. Esmir Halilovi.56
- Apokrifni hadisi. Autor je efik Kurdi.57 Ovo, ustvari,
predstavlja zbirku lanih hadisa koji se upotrebljavaju u govoru ili
literaturi kod Bonjaka i ona je prva knjiga ovakve vrste na
bosanskome jeziku, koja eksplicite upozorava na opasnost i tetnost
citiranja ovakvih predanja pod platom hadisa.
c) Zbirke etrdeset hadisa
- etrdeset odabranih hadisa. Autor je dr. Fuad Sedi.58
- 40 kudsi hadisa. Preveo Husejn Omerspahi 1997. godine.59
d) Zbirke etrdeset hadisa s komentarom
- Es-Sunne. Djelo sadri 41 preveden i protumaen hadis. Autor
je Mehmed ef. Handi.
- Buenje ambicija. etrdeset hadisa s komentarom. Djelo je
preveo Husein Idris Ademi.60
- etrdeset hadisa s tumaenjem. Aktualizirani su i komentirani
hadisi iz razliitih sfera ivota. Autor je dr. Adnan Silajdi.61
- Moral muslimana Ahmeda Muaza Hakkija. To je zbirka
etrdeset hadisa s komentarom. Prevodilac je Fahrudin Smailovi.62
e) Terminologija i teorija hadisa
- Vjerovjesnikov Sunnet izmeu erijatskih pravnika i
znanstvenika hadisa ejha Muhammeda el-Gazalija, preveli su:

56

Izdava je autor, Zenica, 2010. godine.

Djelo je tampano u izdanju El-Kelimeh iz N. Pazara, 2010. godine.
58
Izdava Islamska pedagoka akademija u Bihau 2006. godine.
59
Izdava je El-Kalem.
60
Izdava je Bookline, Sarajevo, 2004. godine.
61
Izdava je Muftijstvo zeniko, 1993. godine.
62
Djelo je tampao Bookline u Sarajevu, 2004. godine.
57

155

Nermin ani, Zuhdija Hasanovi i Osman Kozli.63 U ovom djelu

El-Gazali je pokuao ukazati na mnoga pogrena tumaenja koja su
vremenom infiltrirana u hadis.
- Razumijevanje Sunneta metodoloke smjernice i pravila dr.
Jusufa el-Karadavija. Djelo je preveo Ahmet Alibai.64 Dr. ElKaradavi je u ovom djelu naveo temeljna uputstva kako ispravno i
autentino razumijevati hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s.
- Vjerovjesnikov Sunnet Fethullaha Gulena. Djelo je preveo dr.
Zuhdija Hasanovi.65 Autor aktualizira u ovom djelu temeljnu hadisku
terminologiju i osnovne hadiske discipline, navodei brojne primjere
iz Vjerovjesnikovog, s.a.v.s., hadisa i njihovo pogreno razumijevanje
od strane muslimana, podstiui ih na sutinsko razumijevanje,
shodno razumijevanju prve generacije muslimana.
- Uvod u tefsirku i hadisku nauku. Autor je Mehmed Handi.66
Ovo djelo koje aktualizira osnovna znanja iz oblasti tefsira i hadisa,
dugo vremena je koriteno kao osnovna tefsirska i hadiska literatura
za potrebe Gazi Husrev-begove, a kasnije i drugih medresa, iz
predmeta tefsir i hadis.
- Uvod u hadiske znanosti. Autor je dr. Omer Nakievi.67 Djelo
tretira osnove hadisa i temeljnu hadisku terminologiju i ve dugo
vremena se koristi kao udbenik na predmetu hadis na islamskim
visokokolskim ustanovama.
- Velikani hadiskih znanosti. Autor dr. efik Kurdi. Djelo je
objavljeno 2003. god. i u njemu su navedena 24 hadiska velikana.68
Meu ovom plejadom muhaddisa, uvrtena su i dvojica predstavnika
bosanske hadiske kole i to: Mustafa Pruak, kao bosanski muhaddis
iz osmanskog perioda i Mehmed ef. Handi, kao predstavnik
bosanske hadiske kole novijeg doba.

63

Izdava je Muftijstvo tuzlansko 1998. godine.

Izdava je Bemust, Sarajevo, 2001.
65
Izdava je El-Kalem 2009. godine.
66
Izdava je Gazi Husrev-begova medresa u Sarajevu, 1968. godine,a djelo je
doivjelo vie izdanja.
67
Izdava je FIN, Sarajevo, 1986. godine, a knjiga je doivjela vie izdanja.
68
Izdava je Islamska pedagoka akademija u Zenici.
64

156

- Hadis i hadiske znanosti. Autor je prof. Mahmut Karali.69

Knjiga tretira temeljna podruja i temeljne discipline hadisa.
- Rad h. Mehmed ef. Handia na polju hadiskih znanosti s
osvrtom na djelo Izharu-l-behade bi erh Sunen Ibn Made. Ovo je
objavljena doktorska disertacija dr. Zuhdije Hasanovia, predavaa
hadisa na FIN-u u Sarajevu.70
- Ebu Hanife i njegov doprinos hadiskoj znanosti. Autor je efik
Kurdi.71 U ovoj knjizi je apostrofiran Ebu-Hanifin doprinos ovoj
znanosti i odagnane brojne pekulacije i insinuacije u pogledu
njegovog slabog uvida u ovu islamsku disciplinu.
- etiri velika imama i njihov doprinos hadiskoj znanosti. Autor
je efik Kurdi.72 Djelo tretira angaman Ebu-Hanife, Malika, afije i
Ahmeda na planu hadisa i hadiskih znanosti i njihov doprinos na
afirmiranju rijei i djela posljednjeg Allahovog poslanika,
Muhammeda, s.a.v.s.
- Povodi nastanka nekih hadisa. Autor Mirsad Mahmutovi.73
To je, ustvari, saetak Ibn-Hamzinog djela iz ove oblasti, poznatog
pod nazivom El-Bejanu ve-t-ta'rifu fi esbabi vurudi-l-hadisi.
- Bazi hadis meseleleri uzrinde tetkikleri to bi u prevodu
znailo Nauno istraivanje o nekim hadiskim problemima. Autor
je Tajib Oki.74 Djelo je pisano turskim jezikom, jer je autor predavao
hadis na Ilahijjat fakultetu u Ankari, iji je bio i utemeljitelj i dugo
vremena dekan i tretira hadisku terminologiju i temelje hadiske
znanosti.
- Tefsir ve hadis usulunun bazi meseleleri, to bi u prevodu
znailo Neka pitanja iz osnova tefsira i hadisa. Autor je Tajib
Oki.75 Ovo djelo, kao to se moe zakljuiti iz samog naziva, sastoji
se iz dva dijela. Prvi dio se odnosi na tefsir a drugi na hadis i hadisku
znanost.
69

Knjigu je objavila Izdavaka kua El-Kelimeh iz N. Pazara 2010. godine.

Izdava je FIN i El-Kalem, Sarajevo, 2004. godine.
71
Izdava je El-Kelimeh, Novi Pazar, 2007. godine.
72
Izdava je Islamski pedagoki fakultet Univerziteta u Zenici, 2011. godine.
73
Djelo je tampano u Visokom, 1993. godine.
74
Ovo djelo je tampano 1959. godine u Ankari.
75
Ova knjiga je objavljena 1995. godine u Ankari.
70

157

Ne treba zaboraviti da je, takoer, napisan jedan broj

udbenika za potrebe naih medresa iz ove oblasti.
NAJIZRAZITIJI
HADISA

PREDSTVANIK

BONJAKE

KOLE

Mehmed Handi (1906. 1944.) je bio, zasigurno,

najmarkantnija linost u ovom periodu kada je u pitanju hadis i
njegove discipline. On je bio takav velikan u ijoj su osobi, moe se
slobodno konstatirati, ostvarena etika, duhovna i intelektualna
paradigma i uspostavljena iznutarnja nacionalna vertikala Bonjaka.
Za razliku od moderniste auevia, Handi je bio tradicionalista.
Dok je auevi htio obnoviti nae institucije i onim postignuima
koja nam dolaze iz Evrope, to je za bosanske muslimane znailo
neminovnu modernizaciju, dotle je Handi htio obnoviti nau
bosansku islamsku sadanjost iz sigurne i provjerene tradicije i
pouzdane prolosti.76
Handiev opus u domenu hadisa i hadiskih znanosti bio je
impozantan. Njegova djela na arapskom i bosanskom jeziku postala su
nezaobilazni izvori u ovoj disciplini. Svojim pristupom ovoj disciplini
i izuzetnom utemeljenou postao je paradigma potonjim
generacijama Bonjaka.
Spisateljski angaman ovog naeg velikana bio je, doista,
fascinantan. Iako je napisao veliki broj djela i tekstova u razliitim
disciplinama, ipak se najvie naglasio u hadisu i hadiskoj znanosti
koje je najvie volio i posebno prouavao.
Njegovo interesiranje za hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s,
briga da se hadis ouva i pravilno prezentira bonjakom narodu,
rezultirali su nekolicinom znaajnih djela kojima se mi, Bonjaci,
moramo itekako ponositi.
Handievo zanimanje za hadis i hadiske znanosti u djelima i
tekstovima kojima raspolaemo see od teorije hadisa, njegove
sistematizacije i kategorizacije, pa sve do komentiranja brojnih
76

Opirnije o njegovom stavu i metodama rada vidi izvanrednu studiju: dr. Esad
Durakovi, Prosvjetiteljski zanos Handiev, Izabrana djela Mehmeda Handia,
knjiga I, Ogledalo, Sarajevo, 1999, str. 5-31.

158

Poslanikovih, s.a.v.s, rijei i njihova pribliavanja praktinoj

primjeni.77
ZAKLJUAK
Na temelju izloenog moe se konstatirati da je angaman
bonjakih intelektualaca na podruju hadisa i hadiskih znanosti bio
znaajan. U periodu izmeu vladavine Austro-Ugarske monarhije u
BiH i Prvog svjetskog rata, angairanost Bonjaka u ovoj oblasti nije
bila posebno izraena. Meutim, nije to sluaj samo sa hadisom i
hadiskim disciplinama, isti je, uglavnom, odnos bio i prema drugim
naunim disciplinama, jer se BiH nala u jednoj specifinoj situaciji, o
emu je bilo govora u ovom radu.
Meutim, interesiranje za ovu oblast u periodu izmeu dva
svjetska rata itekako je intenziviran, posebno radom i pregalatvom
Mehmeda ef. Handia, najveeg muhaddisa kojeg je BiH iznjedrila, a
ta briga za drugi izvor erijatskog prava bila je prepoznatljiva i kroz
este napise, konkretno iz ove oblasti u asopisima Hikjmet i ElHidaje.
Meutim, oito je iz navedenog teksta, da je najvei angaman
Bonjaka na afirmiranju hadisa i hadiskih znanosti manifestiran u
periodu nakon Drugog svjetskog rata, a posebno nakon agresije na
BiH 1993. godine. Tada je nastalo najvie autorskih radova i prevoda
razliitih hadiskih djela, a posebno najautentinijih hadiskih zbirki.
Literatura:
- Knjige
1. Ahmed b. Hanbel, Musned, s arapskog: Semir Rebronja, N. Pazar, 2010.
2. Arif, Mehmed, Hiljadu i jedan hadis, s arapskog: fhz. Fuad Subai, Odbor IZ
Buim, 1991. i IPA, Biha, 2000.
3. Baagi, dr Safvet-beg, Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, Svjetlost,
Sarajevo, 1986.
4. Danko, Muhidin, Safvet-beg Baagi, Sarajevo, 2006.

77

Opirnije o Handiu i njegovom spisateljskom opusu u hadiskoj znanosti: .

Kurdi, Velikani hadiskih znanosti, str. 376-386.

159

5. El-Buhari, Muhammed b. Isma'il, Knjiga o edebu, s arapskog: Armin Abaza,

Islamaski kulturni centar, Mostar, 2009.
6. El-Gazali, Muhammed, Vjerovjesnikov Sunnet izmeu erijatskih pravnika i
znanstvenika hadisa, Muftijstvo tuzlansko, Tuzla, 1998.
7. Gulen, Fehullah, Vjerovjesnikov Sunnet vanost i razumijevanje, El-Kalem,
Sarajevo, 2009.
8. El-Karadavi, dr. Jusuf, Razumijevanje Sunneta metodoloke smjernice i
pravila, Bemust, Sarajevo, 2001.
9. El-Munziri, hafiz Abdulazim, Et-Tergibu ve-t-terhib Poticaji i upozorenja, s
arapskog: dr Sulejman Topoljak, Bookline, Sarajevo, 2004.
10. En-Nesai, Ebu Abdurrahman, Nesaijeva zbirka hadisa, s arapskog: hfz. Devad
Hrvai, Medlis IZ Sanski Most, 2005.
11. Es-San'ani, Muhammed b. Isma'il, Subul as-salam, s arapskog: dr. Omer
Nakievi, FIN, Sarajevo, 2003.
12. E-ejbani, Ibn Dejbe', Vjerovanje (iman-islam), Ujedinjeni komitet Emirata za
pomo BiH i Takva-internacional, Biha, 1993.
13. Hadi, Mustafa, Biseri Poslanikove, a.s., mudrosti, BZK Preporod, Zenica,
1999.
14. Hakki, Ahmed Muaz, Moral muslimana (etrdeset hadisa o moralu s
komentarom), s arapskog: Fahrudin Smailovi, Bookline, Sarajevo, 2004.
15. Handi, Mehmed, Izabrana djela, Ogledalo, Sarajevo, 1999.
16. Hasanovi, dr. Zuhdija, Rad h. Mehmed ef. Handia na polju hadiskih znanosti
s osvrtom na djelo Izharu-l-behade bi erh Sunen Ibn Made, FIN i El-Kalem,
Sarajevo, 2004.
17. Ibn Redeb el-Hanbeli, Buenje ambicija, s arapskog: Husein Idris Ademi,
Bookline, Sarajevo, 2004.
18. Ibn Tejmijje, Lijepa rije, s arapskog: Devad Hot, NABA, Visoko, 2001. i ElKelimeh, N. Pazar, 2005.
19. Indi, Salih, Biseri vjerovjesnike mudrosti,
Travnik, 2001.

Eli Ibrahim-paina medresa,

20. Karali, Mahmut, Hadis i hadiske znanosti, El-Kelimeh, N. Pazar, 2010.

21. Kari, dr. Enes i Demirovi, dr. Mujo, Reis Demaludin auevi prosvjetitelj i
reformator, Ljiljan, Sarajevo, 2002.
22. Kurdi, efik, Al-Inaya bi al-hadith fi al-Bosna munzu fathiha ila awahir al-qar
al-irin, neobjavljena doktorska disertacija, odbranjena na Univerzitetu AlZaituna u Tunisu, 1997. god.

160

23. Kurdi, efik, Apokrifni hadisi zbirka lanih hadisa, El-Kelimeh, N.Pazar,
2010.
24. Kurdi, efik, etiri velika imama i njihov doprinos hadiskoj znanosti, Islamski
pedagoki fakultet, Zenica, 2011.
25. Kurdi, efik, Ebu Hanife i njegov doprinos hadiskoj znanosti, El-Kelime, N.
Pazar, 2007.
26. Kurdi, efik, Velikani hadiskih znanosti, Islamska pedagoka akademija,
Zenica, 2003.
27. Muslim, Muslimova zbirka hadisa, s arapskog: efik Kurdi, Kua mudrosti,
Zenica, 2003.
28. Oki, M. Tajib, Islamska tradicija, Sarajevo, 1936.
29. Sedi, Fuad, Mali predznaci Sudnjeg dana, AIO BiH, 1996.
30. Sedi, Fuad, Zlatni lanac prenosilaca, IPA, Biha, 2003.
31. Sedi, Mirsad, Broj 40 u hadisima Allahovog Poslanika, s.a.v.s., Islamska
pedagoka akademija, Biha, 2003.
32. Silajdi, Adnan, 40 hadisa s tumaenjem, Muftijstvo zeniko, 1993.
33. Tirmizi, Ebu 'Isa, Tirmizijina zbirka hadisa, s arapskog: Mahmut Karali, Eli
Ibrahim-paina medresa, Travnik, 1999-2009 i El-Kelimeh, N. Pazar, 2010.
34. Tirmizi, Ebu 'Isa, Vrline Allahovog Poslanika, s.a.v.s., s arapaskog: mr. Husejn
Omerspahi, El-Kalem, Sarajevo, 1995.
35. Tralji, hfz. Mahmud, Istaknuti Bonjaci, El-Kalem, Sarajevo, 1998.
-Periodika
36. - Novi Behar, br. 19-21, Sarajevo, 1933-34. god.,

161

Sefik Kurdic, Ph D
BOSNIAKS AND HADITH SINCE THE AUSTRO-HUNGARIAN
OCCUPATION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA UNTIL THE
PRESENT TIMES
SUMMARY
Hadith and the science of Hadith have been defined completely
after the arrival of the Ottomans in the Bosnia and the Islamization of
these region. If we look through the prism of written works on the
theory of Hadith, Hadith terminology, the completion of numerous
collections of Hadith, and more, we can conclude that the Bosniak
intellectuals were not satisfied with only this effort, but have given
their contribution in this scientific field through their curiosity and
intellectual resources.
This article attempts to highlight the involvement of Bosniaks in
the field of Hadith and the disciplines of Hadith from the AustroHungarian occupation of Bosnia and Herzegovina until today. It
proves that the Bosnians, although a small nation, did not lagg behind
other nations in terms of their interest in Islamic disciplines, especially
the Hadith, its preservation and its transmission to the following
generations.
Keywords: Hadith, the sciences of Hadith, Bosniaks, period of
the Austro-Hungarian rule, the period after the Austro-Hungarian rule

162

.

.

.
:

163

Prof. dr. Fuad Sedi1

I'IJE I SUNIJE - U PERCEPCIJI PROF. IHSAN ILAHI
ZAHIRA2
Saetak
Bilo kakav razgovor o stanju Muhammedovog, s.a.v.s., umeta,
njihovoj slabosti, nakon progresa i predvodnike uloge u ovjeanstvu
koju su toliko godina obnaali, neminovno za sobom povlai raspravu
o razjedinjenosti i podjeli koju svi vidimo. Nazaobilazna taka u toj
podjeljenosti na razne frakcije i skupine svakako su i'ije, sljedbenici
Alije, r.a., i njegove porodice. Posebno vana injenica u tome je da
su upravo i'ije te koje su prve poele podmetati i ubacivati lane
hadise, a jo je gore od toga vjerovanje jednog dijela te skupine da je
Kur'an, koji je preneen tevatur predajom, neispravan i nepotpun,
kako to oni smatraju. Ovaj rad pokuava osvijetliti tu stranu njihove
ideologije u percepciji prof. Ihas Ilahi Zahira, rahimehullah,
pakistanskog uenjaka, koji je veinu svojih djela posvetio ovoj
problematici u islamskom umetu.
Kljune rijei: i'ije, sunnije, ashabi, imam, tekijje, Alija, r.a.
Uvod
Ovaj rad ukratko prolazi kroz faze ivota najodabranije skupine
ovjeanstva, a to je skupina ashaba, koju je Allah, d.., odabrao da
budu drutvo najodabranijeg Allahovog stvorenja, Muhammeda,
s.a.v.s. Kakav je bio njihov odnos prema Poslaniku, s.a.v.s., za
njegovog ivota, ta i kako su postupili nakon njegove smrti prilikom
izbora prvog halife, te ta ih je zadesilo od iskuenja za vrijeme treeg
i etvrtog halife, to je rezultiralo pojavom podijeljenosti, jednih kojih
su podravali Aliju, r.a., i onih drugih, koji su imali drukije miljenje.
1

Islamski pedagoki fakultet u Bihau

Ovaj rad odraava stavove prof. Ihsan Ilahi Zahira, rahimehullah, a odnosi se na
najradikalnije skupine i'ija, a ne stavove prireivaa ovog rada ili Islamskog
pedagokog fakulteta u Bihau. Takoer se nadamo da su stavovi dananjih i'ija
mnogo blii sunnijama i da e se i oni sami ograditi od onih koji ih u svijetu
pogreno predstavljaju. Nadam se da je zajedniki cilj svih nas zbliavanje i
jedinstvo, a ne razjedinjavanje islamskog ummeta.
2

165

Cilj ovog rada nije produbljivati razdor i podijeljenost u

islamskom ummetu, nego poblie upoznavanje sa i'ijskom
ideologijom, koja je svakodnevno na svjetskoj sceni. Koliko god se
iskrivljenost njihovog vjerovanja pokuavala zatakati i njihovo
uporno opetovanje i ponavljanje parole da Nema nikakve razlike
izmeu i'ija i sunnija, posljednja deavanja u Londonu i drugim
gradovima to jasno pobijaju. Javne tribine od strane Jasira El-Habiba i
njemu slinih, koji svojim nastupima javno i bez imalo sustezanja
blate i napadaju nau majku Aiu, r.a., njenog oca Ebu-Bekra i veinu
ostalih ashaba, stavlja nam u obavezu da bar donekle upoznamo
muslimane sa i'ijskom ideologijom. Evo samo jednog citata od onoga
to je na ovoj sveanosti reeno: "Prisjeamo se unitenja
Allahovog neprijatelja i neprijatelja ehlul-bejta, predvodnice ena u
Dehennemu iji je zloin potvren iznad sedam nebesa, Aie, EbuBekrove kerke, Allah ih prokleo oboje. Nisam u mogunosti, kao ni
drugi, da pobrojim sve zloine ove nevaljalice."
Nemamo nita protiv jedinstva islamskog ummeta i tome
teimo, ali takoer, imamo obavezu da ukaemo na nedolino
ponaanje svakog onog ko na bilo koji nain sumnja u Kur'an, iri
smutnju i podstie netrpeljivost meu Muhammedovim sljedbenicima.
Ono to je izneeno u ovom radu je uglavnom percepcija
profesora Ihsan Ilahi Zahira, rahimehullah, u njegovoj knjizi E-ije'
ves-sunne.
Molimo Allah, d.., da nam istinu prikae takvom i pomogne
nam da je slijedimo, a da nam neistinu prikae u njenom pravom
obliku i da nas od nje udalji.
I'IJE I SUNIJE
Hvala Allahu, d.., od Kojeg uputu traimo i neka je salavat i
selam na Njegovog posljednjeg i najodabranijeg poslanika,
Muhammeda, s.a.v.s., njegovu asnu porodicu, njegove ashabe, meu
kojima su etverica najodabranijih hulefauraidina Ebu-Bekr, Omer,
Osman i Alija, r.a., i sve one koji slijede njegov put sve do Sudnjeg
dana.

166

MEULJUDSKI ODNOSI KOD ASHABA, R.A.

Za ivota Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ashabi nisu imali ni
traak sumnje u obaveznost slijeenja njegovog puta i potpunog
ubjeenja da je on poslan svim ljudima. Takoer su smatrali svojom
obavezom da prenose njegovu poruku svim ljudima i generacijama
koje e doi poslije njih. Pouzdano nam je preneeno da ashabi, r.a.,
za vrijeme Poslanikovog, s.a.v.s., ivota nisu jedni prema drugima
osjeali nikakvu netrpeljivost, sumnju ili pak neprijateljstvo, nego su
bili prava braa, koja su se meusobno voljela i uvaavala. Zbliavala
ih je ista vjera, zajedniki ciljevi, ljubav prema istom Poslaniku,
jednoj Knjizi i jednom vjerozakonu. To potvruje i kur'anski ajet u
kojem Allah, d.., o njima kae:




[:]
Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi
prema nevjernicima, a samilosni meu sobom; vidi ih kako se
klanjaju i licem na tle padaju elei Allahovu nagradu i zadovoljstvo, na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na seddu.3
A za Ensarije posebno Allah, d.., kae:

[:]


Oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu
tegobu, zato to im se daje, ne osjeaju, i vie vole njima nego sebi,
mada im je i samima potrebno.4
Ashabi su bili primjer meusobne ljubavi, uzajamnog
potpomaganja i voljeli su drugima dati vie nego samima sebi. Ako bi
nekada dolo do nesporazuma i razilaenja u miljenjima, oni bi se
brzo vratili Istini, im bi je iznali, a pri tome su bili vrlo korektni,
saosjeajni, potovali su i uvaavali jedni druge. Nisu jedni druge
lacima smatrali, niti su jedni u druge sumnjali. Potovali su i davali
prednost onima koji su islam prihvatili prije njih i bili su zahvalni
onima koji su rtvovali mnogo svog imetka za dobrobit islama. Jedni
drugima nisu zavidjeli na onome to je Allah nekom od njih dao od
3
4

Sura El-Feth, 29.

Sura El-Har, 9.

167

prednosti i vrlina. Zajedniko dobro u kojem su svi uivali bilo je to

da su svi ashabi i prijatelji plemenitog Poslanika, s.a.v.s., pozivali
ispravnoj vjeri i bili su presretni to ih je Allah, d.., spasio od
zablude i izveo ih na Pravi put.
SITUACIJA NAKON POSLANIKOVE, S.A.V.S., SMRTI
Meutim, kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., preselio na bolji
svijet, dolo je do prve nedoumice i razlaza, oko toga ko e preuzeti
hilafet. Bez obzira to se radilo o vrlo vanoj stvari, a to je vodstvo
drave, i to je problem oko kojeg se mnoge skupine i narodi obino
posvaaju, oni su o tom problemu dostojanstveno i uljudno
razgovarali, iznosili svoja miljenja i stavove, sve dok nisu doli do
rjeenja sa kojim su se svi sloili. Bilo je pravo udo kako su oni
lijepo razgovarali, kontrolisali se kada govore, potujui i uvaavajui
svakog, a zajedniki cilj im je bilo doi do najboljeg rjeenja i takav
jedinstven primjer ne moemo nai u dananjim izborima i
parlamentima. Jo je to bilo vrijeme kada u narodu nije bilo poznato
savjetodavno tijelo (ura), niti su ljudi imali pravo izbora svoga
predvodnika, niti ministra. Pouzdana historija nam prenosi dogaaj
kada su se Ensarije sakupile u Sekifi Benu Saide, nakon Poslanikove,
s.a.v.s., smrti, kako bi izmeu sebe izabrali predvodnika muslimana i
njegovog nasljednika. Nakon toga dolaze njihova braa, najodabraniji
Muhadiri na elu sa Ebu-Bekrom, Omerom i Ebu-Ubejdom, koji su s
potovanjem i uvaavanjem sasluali njihova miljenja i argumente.
Zatim je govorio Ebu-Bekr, r.a., i iznosio miljenje Muhadira po
ovom pitanju, priznajui ulogu i pomo koju su pruile Ensarije
Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i dobrodolicu koju su im ukazali
prilikom njihovog dolaska u Medinu. Nakon toga je Ebu-Bekr
podsjetio na vrijednost Muhadira, bez pretjerivanja i uveliavanja i
podsjetio da e Arapi najlake prihvatiti da halifa bude iz Kureja, jer
ako bude iz medinskog plemena Evs, zamjerit e Hazredije, a ako
bude iz plemena Hazred zamjerit e pripadnici plemena Evs. Ensarije
su odustale i od svog prijedloga da bude jedan predstavnik od
Ensarija, a jedan od Muhadira. Muhadiri su im tada rekli da bi to
bio poetak slabosti i nestabilnosti. Zatim je Ebu-Bekr, r.a., predloio
prisutnima da izaberu Omera, r.a., ili Ebu-Ubejdu, r.a., za halifu. Tada
Omer ree Ebu-Bekru: -Ti si bolji i prei od mene. Ebu-Bekr mu
odgovori: -Ali si ti jai od mene. Zatim Omer ree: -Moja snaga e
168

biti uz tvoju dobrotu i priao je i dao mu prisegu (bej'at) na vjernost.

Zatim su svi Muhadiri prili i dali prisegu Ebu-Bekru. Nakon toga su
Ensarije takoer pourile da daju prisegu Ebu-Bekru, i umalo da pri
tome nisu uepili Se'ada ibn Ubadu, koji je bio njihov kandidat za
halifu. Tako se stvar na ovom sastanku zavrila sa konsenzusom na
izboru Ebu-Bekra za halifu. Nakon toga su mu prisegu uinili svi
ostali. Izostao je Alija, r.a., i nekoliko ljudi (jer su bili zauzeti oko
opremanja Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,), te su i oni nakon malo
vremena dali bej'at Ebu-Bekru.
Tako se zavrio izbor Ebu-Bekra za prvog halifu, i privela se
ova opasna stvar kraju bez ijedne kapi krv, i bez ikakvih zamjerki ili
razilaenja. Kada ita o ovim dogaajima, ima kompletnu sliku o
odgoju i moralnom ponaanju ovih ljudi, njihovoj otvorenosti, vrstini
njihove zajednice, snazi njihove meusobne povezanosti i pravog
bratstva.
POETAK FITNE / ISKUENJA I NESPORAZUMA
Tako je potrajalo za vrijeme Ebu-Bekra, Omera i prvom dijelu
Osmanovog, r.a., hilafeta. Meusobno su se pomagali, uzajamno
savjetovali, razilazili se u nekim stvarima, ali ih to nije ometalo da
prihvate istinu i pravo rjeenje u svim nesporazumima i da se njoj
priklone, bez obzira na privatne stavove. Opi interes im je uvijek bio
bitniji od pojedinanog. Tako su, zajedniki potpomaui se, svi
uestvovali u izgradnji svoje nove, mlade drave, kao iskreni
graditelji. Zajednica u kojoj nije bilo neposlunosti, niti oholosti.
Tako je potrajalo sve do poetka iskuenja i problema (fitneta),
koji su poeli pred kraj Osmanovog, r.a., hilafeta.
Allahovi neprijatelji, idovi, munafici i drugi stranci su se uvukli
meu muslimane, prikazujui se da su prihvatili islam, poeli su
rovariti i unostiti razdor u tu zajednicu, to je ubrzo rezultiralo
ubistvom treeg halife Osmana, r.a, a zatim i etvrtog Alije, r.a.
Nakon to je Muavija preuzeo hilafet, zli jezici su poeli svata
govoriti o ovoj odabranoj skupini ashaba, prikrivajui se pri tome
ljubavlju i privrenou Aliji, r.a. (teejju'). Time su eljeli nanijeti
tetu islamu i osvetiti se onima koji su svojom krvi i svojim ivotima
udarili temelje novoj vjeri, koja se proirila na sve strane svijeta.
169

Kao to su i'ije izrazile svoju privrenost Aliji, r.a., tako su

Haridije nakon tahkima/ presude, izrazile svoj stav prema
ashabima, smatrajui veinu ashaba koji su tada bili prisutni kafirima,
zato to su se, po njihovom miljenju, usprotivili Allahovoj odredbi, a
ko se usprotivi Allahovoj odredbi taj je kafir.
Veina priznate uleme (dumhur) je zauzela pravedan i ispravan
stav prema razlazu ashaba i oni su smatrali da su prva trojica halifa
bili bitniji za hilafet od Alije, r.a., i smatrali su da je on bitniji od
Muavije, r.a. Meutim, oni su podravali trojicu halifa prije Alije,
zatim priznajui pravo Aliji, a zatim Muaviji, oni su imali vrlo
korektan i poten stav prema svim ashabima. Onima koji su moda
pogrijeili u ovim dogaajima iznalazili su razlog i prelazili preko
njihovih pogreaka, obzirom da su oni bili mudtehidi u tom poslu, a
mudtehid nije grean kada pogrijei, dok god mu je Istina cilj.
Ovo su ashabi, ljudi koji su sluei i irei islam propatili
mnogo toga titei Poslanika, s.a.v.s., i njegovu vjeru. Oni su se
druili sa Poslanikom, nauili od njega nain lijepog ponaanja i zbog
svega onoga to su prije ovih iskuenja i smutnji doprinijeli za
dobrobit islama, mi smo duni da ih uvaavamo i smatramo da su oni
svi namjeravali uiniti dobro. Trudili su se onoliko koliko su mogli,
elei stii do Istine, pa ko je od njih u tome svemu iao u susret Istini,
on ima dvostruku nagradu, a ko je promaio on ima jednu nagradu,
kao to je to najavio Allahov Poslanik, s.a.v.s., u hadisu koji glasi:
Kada sudac donosi presudu i pri tome se potrudi, pa ako pogodi
pravu presudu, onda ima duplu nagradu, a ako trudei se presudi
pogreno, onda ima samo jednu nagradu.5
Da se ovaj nesporazum i razlaz desio meu ovim poznatim
ashabima i njima slinim tabi'inima, oni bi ga rijeili onako kako su i
druge probleme rjeavali, na lijep nain i uz uzajamno potivanje i
uvaavanje, propagirajui i teei pri tome da se doe do Istine.
Meutim, ovdje su se sa njima pomijeali i uzeli uea neprijatelji
islama, prikazujui se pri tome kao muslimani, kao i mnogobrojne
druge muslimanske skupine, koje su uzele uea u ovim sukobima.
Takvo stanje i situacija je pridodala i pripisala ovoj asnoj skupini
ashaba da su oni jedni o drugima govorili ono to nije tano i to nije
5

Hadis su zabiljeili Buharija i Muslim a naveo ga je i afija u knjizi El-Umm,

7/252.

170

njihov nivo, niti nain meusobnog komuniciranja. Na alost, takve

lane prie i vijesti su nale utoite u uima veine i'ija, tako da su
oni bili prvi koji su poeli lagati na ashabe, r.a., i izmiljati lane
(mevdu') hadise u kojima su hvalili Aliju, r.a. To potvruju mnogi
uenjaci iz ove oblasti, poput Ibn-Ebi El-Hadida komentatora knjige
Nehdul-belaga koji kae: Znaj da je poetak laganja u hadisima
koji govore o vrijednostima i prednostima pojedinaca, doao od strane
i'ija...a nakon toga su im neznalice do sunnija uzvratile istom
mjerom.6
HARIDIJE smatraju sve ashabe pouzdanim, ali prije ovih
iskuenja i smutnji, a nakon te fitne oni smatraju Aliju, Osmana i
uesnike Bitke oko deve i one koji su prihvatili presudu / tahkim
kafirima. Zbog toga su Haridije odbile sve hadise koje ashabi
prenose poslije fitne...
STAV I'IJA PREMA ASHABIMA, R.A.
to se pak tie veine i'ija, prvenstveno mislimo na one koji su
muslimani, oni kritikuju ashabe i runo se izraavaju o Ebu-Bekru,
Omeru, Osmanu i onima koji se s njma slau od ostalih ashaba.
Takoer se na njihovom udaru nalaze Aia, Talha, Zubejr, Muavija,
Amr ibn El-As i ostali koji su bili umijeani u preotimanje hilafeta
od Alije. Bolje reeno, oni ne priznaju nikog od ashaba, osim
malobrojne skupine koji su bili privreni Aliji, r.a. Pojedinci spominju
cifru od samo 15 ashaba koje oni priznaju.7
Drugi pak priznaju samo trojicu ashaba.
Jedan od i'ijskih uenjaka El-Kei prenosi od Ebu-De'fera da
je rekao: Ljudi su nakon Poslanika postali odmetnici, osim njih
trojice: Mikdad ibn Esved, Ebu-Zerr El-Gifari i Selman El-Farisi.8
Na osnovu ovoga su postavili svoj mezheb u kojem ne
prihvataju hadise nijednog ashaba, osim pod uslovom da se prenose
putem njihovih imama koje smatraju nepogreivim, ili njima slinim.
6

Komentar Nehdul-belaga, 2/134.

Dr. Mustafa Siba'i, Es-Sunne ve mekanetuha fit-teri'ilislami, str. 131.
8
Ridalul-Kei, str. 12 i 13. Pogledaj E-ije'a ves-Sunne str. 49, Ihsan Ilahi
Zahir.
7

171

Njihovo pravilo glasi: Onaj ko nije podrao Aliju, taj je

iznevjerio Poslanikovu oporuku (vasijet) i usprotivio se imamima
Istine i kao takav ne moe biti od povjerenja, niti se na njega moe
oslanjati.
Veini i'ija u ovom stavu se protive. ZEJDIJE, koji smatraju da
je Alija bolji od Ebu- Bekra i Omera, ali oni priznaju ispravnost
njihovog hilafeta i njihove vrline i ovo je najispravnija skupina i'ija i
njihov fikh je vrlo blizu fikhu sunnija.9
STAV SUNNIJA O ASHABIMA, R.A.
Veina (dumhur) muslimana smatra sve ashabe pouzdanim
ljudima, bilo to prije ili poslije nesporazuma i sukoba koji su zadesili
islamski ummet, bez obzira na kojoj strani je taj ashab bio u tim
dogaajima. Oni prihvataju sve hadise koje prenose pouzdani
prenosioci od ashaba, osim ako se radi o sljedbenicima Alije, r.a., od
njih se prima samo ono to je dolo putem uenika Abdullaha ibn
Mes'uda, r.a., jer su oni bili pouzdani i povjerljivi prenosioci i nisu
dozvoljavali laganje na Aliju, r.a., niti bilo koga drugog, kao to je to
bilo sa skupinom rafidija.
STAV I'IJA O HADISIMA
Kao rezultat ovog nekorektnog miljenja o ashabima dolo je do
otrih napada od strane i'ija na hadise koje su sakupili i brino uvali
muslimanski uenjaci, precizno ih obradivi i ocijenivi, i to od
vremena ashaba, pa sve do vremena sabiranja hadisa u hadiske zbirke.
i'ije su ove pouzdane hadise proglasile lanim i podmetnutim
(mevdu'), a posebno su napadali i kritikovali hadise koji govore o
vrijednostima i prednostima ashaba, koji su inae bili meta njihovih
napada. i'ije ne prihvataju hadise koje prenose sunnije, osim ako se ti
hadisi slau sa onim to prenose njihovi bezgreni imami. Zbog toga
vidimo da su i'ije, za hadise koji su najpouzdaniji kod sunnija, rekli
da su lani.
Primjer za to je hadis koji je zabiljeio Buharija u svom Sahihu,
u kojem stoji: Allahov Poslanik, s.a.v.s., je naredio da se zatvore sva
9

Dr. Mustafa Siba'i, Es-Sunne ve mekanetuha fit-teri'ilislami, str. 131.

172

sporedna vrata iz ensarijskih kua, koja vode u damiju osim EbuBekrovih vrata. Taj hadis je kod svih priznatih hadiskih uenjaka
ispunio sve uvjete sahih i pouzdanog hadisa i u njegovu ispravnost
nema nikakve sumnje.
i'ije, meutim, smatraju da je ovaj hadis laan, a nasuprot
njemu navode hadis koji oni proglaavaju ispravnim, u kojem stoji:
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je naredio da se zatvore sva vrata osim
Alijinih, r.a., vrata. i tome slino.
Takoer i'ije smatraju da ima hadis u kojem je Poslanik,
s.a.v.s., ovesijetio (oporuio) Aliju kao svog nasljednika, i taj hadis
uzimaju kao jedan od temelja svoga vjerovanja i njime pravdaju
napade i neprijateljstvo koje gaje prema prvoj trojici halifa.
Pozdani hadiski uenjaci kau da je to laan hadis i da nema
nikakve osnove. Neprihvatljivo je da se svi ashabi urote protiv Alije,
r.a., i da se svi dogovore da (pri)kriju takav hadis u kojem je Poslanik
ostavio vesijjet/oporuku Aliji. i'ije ak smatraju da je to bilo javno,
pred ashabima. Pa zar da se o ashabima, koje smo ranije opisali, tako
neto runo i pomisli? Zar da o Poslanikovim, s.a.v.s., drugovima
kaemo da su oni bili varalice i laovi i da prikrivaju istinu?
U svakom sluaju, ovakav neopravdan i'ijski stav o ashabima i
o hadisima je rezultirao mnogim razilaenjem u fikhiskim propisima,
to je otvorilo vrata mnogim drugim neprijateljima islama (poput
orijentalista i drugih) da siju smutnju i sumnju u sunnet kao drugi
erijatski izvor.10
ULOGA IDOVA U SPLETKAMA I RAZILAENJIMA
Jedan broj uenjaka smatra da su idovi imali veliko uee u
irenju smutnje i razdora meu muslimanima, pa su takoer iskoristili
i ovaj moment, kako bi kroz djelovanje pojedinih i'ija irili svoje
neprijateljstvo prema islamu i muslimanima.
Poznati jemenski idov, iz San'e, Abdullah ibn Sebe', IbnSevda' se posebno u tome isticao. On je prividno primio islam kako bi
kasnije mogao da rovari i pravi spletke muslimanima. On je obilazio
10

Pogledaj: Es-Sunne ve mekanetuha fit-teri'ilislami, str. 132-133, Dr. Mustafa

Siba'i.

173

muslimanske gradove i drave pravei smutnju, jo u vrijeme prvih

halifa.11
MILJENJE I'IJA O KUR'ANU
Tekstovi koji ukazuju na stav i'ija o Kur'anu.
Poznati i'ijski muhadis El-Kulejni, koji slovi kao Buharija kod
muslimana, u svojoj knjizi El-Kafi fil-usul prenosi od Hiama ibn
Salima, od Ebu-Abdullaha, a.s., da je rekao: Zaista Kur'an sa kojim je
doao Dibril, a.s., Muhammedu, s.a.v.s., ima 17000 ajeta.12
Po ovom njihovom miljenju, to bi znailo da su izgubljene
dvije treine Kur'ana.
NEKE I'IJSKE KNJIGE
i'ije smatraju da kod sebe imaju slijedee knjige:
- Sahifa, u kojoj su spomenuta imena svih i'ija sve do Sudnjeg
dana...
- El-Dami'u, ija je duina 70 podlaktica, koja je izdiktirana
Muhammedu, a napisao ju je Alija, r.a., svojom desnicom, u njoj je
svaki halal i haram i sve to je ljudima potrebno, pa ak krvarina i
nadoknada za ogrebotinu...
- El-Difr, a to je kona torba u kojoj je ilum znanje Poslanika i
onih kojima je ostavljen vesijjet (oporuka), ilum ranijih uenjaka od
Benu Israilana...
- Fatimin Mushaf, koji je vei od naeg Kur'ana tri puta, a u
njemu od naeg Kur'ana nema nijednog slova, kako to oni smatraju.13
GDJE SE NALAZI TAJ NJIHOV MUSHAF
Na pitanje gdje je taj Mushaf koji je Allah, d.., objavio
Muhammedu, s.a.v.s, a od njega ga je sakupio i nauio napamet Alija
11

Pogledaj:E-ije'a ves-Sunne Ihsan Ilahi Zahir, str. 29.

El-Kafi fil-usul, Kitabu fadlil-Kur'an, babun-nevadir, str. 634. Pogledaj: Ihsan
Ilahi Zahir, E-ije'a ves-Sunne str. 80.
13
El-Kafi fil-usul, Kitabul-hude, bab zikri sahife vel-difr vel-damia ve mushaf
Fatime, str. 240-241, pogledaj Ihsan Ilahi Zahir, E-ije'a ves-Sunne str. 81.
12

174

ibn Ebi-Talib? Na to pitanje odgovara i'ijski hadis koji prenosi ElKulejni od Salima ibn Seleme koji kae: Neki ovjek kod EbuAbdullaha prouio neto iz Kur'ana, ali to nije bilo poput onoga to
ljudi ue, pa mu Ebu-Abdullah ree: -Nemoj vie tako uiti, nego ui
kao to ui ostali svijet, sve dok ne ustane (Kaim, tj. Mehdi) onaj koji
treba ustati, a kada on doe, on e uiti Allahovu knjigu onako kako
treba. Zatim je pokazao Mushaf koji je napisao Alija, a.s. Nakon toga
on ree: -Ovaj Mushaf je Alija pokazao ljudima kada je zavrio sa
njegovim pisanjem i rekao im je: -Ovo je Allahova knjiga onakva
kakvu je Allah objavio Muhammedu, s.a.v.s., ja sam je sakupio iz
dvije levhe. Oni rekoe: -Pa evo mi imamo mushaf u kojem je
Kur'an, ne treba nam taj mushaf. On im tada ree: -Tako mi
Allaha, vi ga vie nikada neete vidjeti, ja sam bio zaduen da vas
obavijestim o tome da sam zavrio sa njegovim pisanjem pa da ga
itate.14
Zbog ovoga i'ije vjeruju da je njihov Mehdija, kojeg oekuju
uao u sirdab (podzemna prostorija) i da e tamo ostati, a sa sobom je
uzeo taj Mushaf i on e ga, kada izae, sa sobom donijeti. To
potvruje jedan od i'ijskih ejhova Ebu-Mensur Ahmed ibn Ebi-Talib
Et-Tibrisi (588. po H) u svojoj knjizi El-Ihtidad ala ehlilledad.
On kae: Kada Mehdi izae sa sobom e nositi Poslanikovo oruje,
njegovu sablju Zul-fikar, Sahifu sa imenima i'ija sve do Sudjeg dana,
El-Dimi'u, veliku i malu El-Difru i Fatimin mushaf.15
PRIMJERI I'IJSKOG ISKRIVLJIVANJA KUR'ANA
Muhammed ibn Ja'kub El-Kulejni prenosi od Dabira od EbuDe'fera, a.s., da ga je on upitao: Zato je Alija ibn Ebi-Talib nazvan
emirul-mu'minin? On ree: -Allah ga je tako nazvao jer je u Svojoj
Knjizi objavio:



( )
I kad je Gospodar tvoj iz kimi Ademovih sinova izveo
potomstvo njihovo i zatraio od njih da posvjedoe protiv sebe: -Zar

14
15

El-Kafi fil-usul, str. 633, pogledaj Ihsan Ilahi Zahir, E-ije'a ves-Sunne str. 89.
Pogledaj Ihsan Ilahi Zahir, E-ije'a ves-Sunne str. 89.

175

Ja nisam Gospodar va?16 I da je Muhammed Moj poslanik i da je

Alija emirul-mu'minin?17
Takoer prenosi od Dabira da je rekao: Dibril, a.s., je
dostavio Muhammedu ovaj ajet:



( )
A ako sumnjate u ono to objavljujemo robu Svome, o Aliji,
nainite vi jednu suru slinu objavljenim njemu.18
Prenosi se od Ebu-Besira, od Ebu-Abdullaha, a.s., da je za ovaj
iskrivljeni ajet:
(- )


( )
Neko je zatraio da se kazna izvri, nad nevjernicima u Alijinu
vladavinu (vilajet), niko ne moe sprijeiti,19 rekao: Tako mi Allaha
ovako ga je Dibril dostavio Muhammedu, s.a.v.s.20
Prenosi se od Ebu-Hamze, od Ebu-Da'fera, a.s., koji kae:
Dibril je ovako dostavio ovaj ajet:
( )

...ali veina ljudi nikako nee da vjeruje u Alijin vilajet.21
On je takoer rekao: Dibril je ovako dostavio ovaj ajet:


( )

16

Ovdje se zavrava kur'anski ajet iz sure El-E'araf, 172, a ovo to je iza toga nije
Kur'an.
17
Kitabul-hude minel-Kafi, babun-nevadir, 1/412. Pogledaj Ihsan Ilahi Zahir, Eije'a ves-Sunne str. 103.
18
Ovo to nije podvueno je dio kur'anskog ajeta iz sure El-Bekare, 23, a ovo ostalo
nije Kur'an. Kitabul-hude minel-Kafi, 1/417. Pogledaj Ihsan Ilahi Zahir, E-ije'a
ves-Sunne str. 104.
19
Ovo to nije podvueno su ajeti iz sure El-Mearid, 1-2, a ovo ostalo nije Kur'an.
20
Kitabul-hude minel-Kafi, 1/422. Pogledaj: Ihsan Ilahi Zahir, E-ije'a vesSunne str. 104.
21
Ovo to nije podvueno je dio kur'anskog ajeta iz sure El-Isra', 89, a ovo ostalo
nije Kur'an.

176

I reci: Istina o Alijinom vilajetu dolazi od Gospodra vaeg, pa

ko hoe neka vjeruje, a ko hoe neka ne vjeruje! Mi smo nevjernicima
u Muhammedovoj porodici pripremili vatru.22
Prenosi se od Dabira, od Ebu-D'afera, a.s., da je rekao:
( )
Ovaj ajet je ovako objavljen: A kad bi oni onako kako im se
savjetuje u vezi Alije, postupali, bilo bi im bolje...23
Prenosi se od Dabira, od Ebu-D'afera, a.s., da je rekao: Ovaj
ajet je Dibril, a.s., dostavio Muhammedu, s.a.v.s, ovako:

( )

Jadno je to za to su se prodali; da ne vjeruju u ono to Allah
objavljuje o Aliji, samo iz zlobe...24
Alija ibn Ibrahim El-Kummi u predgovoru svog tefsira prenosi
da je Ebu-Abdullah, a.s., rekao: Ovaj ajet je ovako objavljen:

( )

O Poslanie, kazuj ono to ti se objavljuje od Gospodara tvoga
vezano za Aliju.25
El-Kulejni prenosi od Husejna ibn Mijaha, od nekog ovjeka
koji ga je obavijestio da je neki ovjek u prisustvu Ebu-Abdullaha
prouio ovaj kur'anski ajet:

( )

22

Ovo to nije podvueno je dio kur'anskog ajeta iz sure El-Kehf, 29, a ovo ostalo
nije Kur'an. Kitabul-hude minel-Kafi, 1/422. Pogledaj Ihsan Ilahi Zahir, E-ije'a
ves-Sunne str. 104.
23
Ovo to nije podvueno je dio kur'anskog ajeta iz sure En-Nisa', 66, a ovo ostalo
nije Kur'an. Kitabul-hude minel-Kafi, 1/424. Pogledaj Ihsan Ilahi Zahir, E-ije'a
ves-Sunne str. 104.
24
Ovo to nije podvueno je dio kur'anskog ajeta iz sure El-Bekare, 90, a ovo ostalo
nije Kur'an. Kitabul-hude minel-Kafi, 1/262. Pogledaj Ihsan Ilahi Zahir, E-ije'a
ves-Sunne str. 105.
25
Ovo to nije podvueno je dio kur'anskog ajeta iz sure El-Maide, 67, a ovo ostalo
nije Kur'an. Tefsir od El-Kummija, predgovor autora 1/10. Pogledaj Ihsan Ilahi
Zahir, E-ije'a ves-Sunne str. 105.

177

I reci: -Trudite se! Allah e trud va vidjeti, a i Poslanik Njegov

i vjernici...26 Tada mu on ree: -Nije tako, nego treba rei:

vel-me'munun (pouzdani, povjerljivi) umjesto mu'minun i
mi smo me'munun (pouzdani, povjerljivi).27
Takoer El-Kulejni prenosi od Ebu-Da'fera, a.s., da je rekao:
Dibril, a.s., je ovako dostavio ovaj ajet:

( )


O ljudi, Poslanik vam je ve donio Istinu o vilajetu (vladavini)
Alije od Gospodara vaeg; zato vjerujte - bolje vam je! A ako ne
budete vjerovali, u Alijin vilajet, pa, Allahovo je ono to je na
nebesima i na Zemlji.28
Ima jo dosta predaja koje govore o Alijinom vilajetu (vlasti) u
njihovim hadiskim i tefsirskim knjigama, a to se tie visajeta, ili
vesijjeta (tj. da je Alija preporuen za vlast i hilafet) prenosi ElKulejni od Mualle, koji pripisuje tu izreku Poslaniku, da kur'anski
ajet, iz sure Er-Rahman, glasi ovako:
( )


Pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?!,29 Poslanika ili
Vesijja (tj. Aliju).
DRUGE SURE U KUR'ANU
Mulla Muhammed Bakir El-Medlisi, jedan od njihovih
posljednjih mudtehida, u svojoj knjizi kae: Zaista je Allah u

26

Ovo je kur'anski ajet iz sure Et-Tebve, 105.

Kitabul-hude minel-Kafi, 1/424. Pogledaj Ihsan Ilahi Zahir, E-ije'a vesSunne str. 106.
28
Ovo to nije podvueno je dio kur'anskog ajeta iz sure En-Nisa', 170, a ovo to je
podvueno nije Kur'an. Kitabul-hude minel-Kafi, 1/424. Pogledaj Ihsan Ilahi
Zahir, E-ije'a ves-Sunne str. 106.
29
Ovdje se zavrava kur'anski ajet iz sure Er-Rahman, 16. a ovo to je iza toga nije
Kur'an. El-Kafi fil-usul, bab ennen-ni'met elleti zekerehel-Kur'an, 1/217. Pogledaj
Ihsan Ilahi Zahir, E-ije'a ves-Sunne str. 106.
27

178

Kur'anu objavio suru En-Nurejn (Dva svjetla) i evo njenog

teksta...(str. 137)30
i'ijski uenjak Mirza En-Nuri Et-Tibrisi je napisao posebnu
knjigu Faslul-hitab fi isbati kitab rabbil-alemin, gdje govori o
iskrivljenosti Kur'ana. On smatra da Kur'anu nedostaju sura El-Hikd,
sura El-Hal' i sura El-Vilaje.31
Postoje i druge i'ijske knjige u kojima oni govore o
iskrivljenosti Kur'ana. str. (148)
CILJEVI I'IJSKOG ISKRIVLJIVANJA KUR'ANA
Mnogo je ciljeva i'ijskog iskrivljivanja Kur'ana, a spomenut
emo samo neke:
- i'ije na ovaj nain ele da utvrde princip imameta i vilajeta,
koji je glavni temelj njihove vjere, kao to je Er-Rida u svojoj hutbi
rekao: Imamet je osnov islama i njegova najvanija grana. Namaz,
zekat, post i had su kompletni i ispravani samo sa imamom.32
Ovo utvrivanje principa imameta i vilajeta se ne moe postii
samo ako se iskrivi kur'anski tekst i tako se pokua utemeljiti njihovo
iskrivljeno vjerovanje.
- Oni takoer, ele zanijekati vrijednost i prednost ashaba, r.a.,
obzirom da ima mnogo kur'anskih ajeta koji govore o vrijednosti
ashaba.
Pogledaj ove ajete, sura: Et-Tevbe, 100, El-Enfal, 74, El-Hadid,
10, El-E'araf, 157, El-Feth, 10, 18, 29, El-Har, 8 i 9 i mnogo drugih
ajeta koji govore o vrijednostima ashaba, r.a.
U suri Et-Tevbe, ajet 40. govori se o zajednikom boravku EbuBekra, r.a., i Poslanika, s.a.v.s., u peini Sevr.

30

Ovu suru je Hatib Bagdadi prenio iz i'ijske knjige Dibistanu mezahib . Dakle
ovu suru Kur'anu pripisuje takoer i Mulla Muhsin El-Kemiri. Pogledaj Ihsan Ilahi
Zahir, E-ije'a ves-Sunne str. 137.
31
Faslul-hitab fi isbati kitab rabbil-alemin, str 33. Pogledaj Ihsan Ilahi Zahir, Eije'a ves-Sunne str. 139.
32
Kitabul-hude minel-Kafi, babun-nevadir 1/200. Pogledaj Ihsan Ilahi Zahir, Eije'a ves-Sunne str. 107.

179

- Njihovo nepriznavanje ashaba rezultira osporavanjem i

pobijanjem ispravnosti i autentinosti Kur'ana, ije sakupljanje u
mushaf se odvijalo u vrijeme prve trojice hulefa'ur-raidina.
ZATO NEKI I'IJSKI UENJACI NE SMATRAJU KUR'AN
ISKRIVLJENIM
Pojedini uenjaci i'ija su se javno izjasnili da je Kur'an
neizmijenjen i da u njemu nema nikakvog nedostatka, niti vika. Od
njih je Muhammed ibn Alija ibn Babevejh El-Kummi, kod njih zvani
Es-Saduk, umro 381. h. god. autor knjige: Men la jahduruhul-fekih.
On je prvi od i'ija u tom vremenu koji je rekao da je Kur'an ispravan i
da u njemu nema nikakvih izmjena.
Ihsan Ilahi Zahir33 to objanjava ovako: S obzirom da ima
mnogo pouzdanih predaja po njihovom miljenju kod i'ija da je
Kur'an iskrivljen i da u njemu neke sure nedostaju, kao to je u njemu
dodano neto to njemu ne pripada i da je jedini ispravni Kur'an onaj
koji je kod njihovog Mehdije kojeg oekuju... U 4. stoljeu po H. se
rodio Muhammed ibn Alija ibn Babevejh El-Kummi, koji je uvidio
da ljudi mrze i ne podnose i'ije zbog takvog njihovog miljenja o
Kur'anu, obzirom da oni smatraju da je Poslanik rekao: Ostavio sam
vam dva sekalejna (dvije vrlo vane i skupocjene stvari), pa ako se
njih budete drali neete nikako zalutati, Kur'an i moja porodica
(ehlul-bejt), pa ako budu ovako negativno govorili o Kur'anu, kako
onda da ga se pridravaju. A ako se ne budu pridravali ove prve i
vanije stvari, kako e onda potovati drugu spomenutu stvar, a to je
njegova porodica.
Kada je ovaj i'ijski uenjak uvidio ovu stvar, onda se priklonio
slijedeem miljenju, koje glasi: Mi smo uvjerenja da je Kur'an ono
to je Allah objavio Muhammedu, s.a.v.s., i to je ono to se nalazi
sakupljeno u mushafu koji se nalazi kod muslimana, u njemu nita ne
fali... (sve dok nije i ovo rekao): Ko za nas kae da mi o Kur'anu
neto drugo, mimo ovog spomenutog kaemo, taj je laac.34
33

Pogledaj: Ihsan Ilahi Zahir, E-ije'a ves-Sunne str. 124-125.

El-I'tikadat od Ibn-Babevejha El-Kummija, babul-e'akad fi meblegil-Kur'an,
tampano u Teheranu 1224. h.g. Pogledaj: Ihsan Ilahi Zahir, E-ije'a ves-Sunne
str. 126.

34

180

Za ovim njegovim miljenjem se poveo i Sejjid El-Murteda,

zvani Ilmul-huda, umro 436. god. po H., kao to je to od njega prenio
i'ijski mufessir Ebu-Alija Et-Tibrisi.
Njih dvojicu, u ovom stavu, je slijedio Ebu-D'afer Et-Tusi,
umro 460. god. po H., koji u svom tefsiru El-Bejan kae:
Miljenje da u Kur'anu neto fali ili da je viak je neosnovano i ne
dolikuje da se tako neto o Kur'anu kae.35
I etvrti i'ijski uenjak koji je zastupao ovo miljenje bio je
i'ijski mufessir Ebu-Alija Et-Tibrisi, umro 548. god. po H. kao to
je to iznio u svom tefsiru Medme'ul-bejan.
Meutim, sva etverica ovih uenjaka u svojim drugim
knjigama navode predaje koje ukazuju na iskrivljenost Kur'ana.
Mnogo je i'ijskih knjiga koje govore o iskrivljenosti Kur'ana.
Ihsan Ilahi Zahir je spomenuo u svojoj knjizi E-ije'a ves-sunne.
(str. 147-150).
Ovo su jedina etverica i'ijskih uenjaka koji su rekli da u
Kur'anu nema iskrivljivanja, a Ihsan Ilahi Zahir smatra da su i oni
zastupali takav stav samo da bi se izbjegle kritike i netrpeljivost
ostalih muslimana prema i'ijama. A sve to se opet temelji na
principu tekijje (tajenje, opreznost, prikrivanje vjerske pripadnosti
kod i'ija) i munafikluka, koji se smatra jednim od stubova njihove
vjere.
PRINCIP TEKIJJE KOD I'IJA
i'ije smatraju da je tekijje (tajenje, opreznost, prikrivanje
vjerske pripadnosti kod i'ija) jedan od temelja njihove vjere, a to je
iznoenje neistine, odnosno lai, kako bi zatitili interese svoje vjere i
to smatraju dozvoljenim, pa ak i obaveznim principom u njihovom
ophoenju sa ljudima.
Oni su ovu obinu obojali bojom svetosti, pa su joj dali naziv:
tekijje, a to bi moglo znaiti, zatita, opreznost prikrivanje vjerske
pripadnosti i tome slino.
35

Et-Tibjan, 1/3, tampan u Nedefu. Pogledaj Ihsan Ilahi Zahir, E-ije'a vesSunne str. 126.

181

Njihov uenjak Muhammed ibn J'akub El-Kulejni, koji kod

njih slovi poput Buharije kod nas, prenosi da je Ebu-Da'fer (peti
imam kod njih) rekao: Tekijje je od moje vjere i vjere mojih
predaka, jer ko nema tekijje taj nema ni vjere.36
Ibn-Babevejh El-Kummi u svojoj poslanici El-I'tikadat kae:
Tekijje je vadib (obaveza) pa ko je ostavi, taj kao da je napustio
namaz... (pa je onda rekao:)
Tekijje je vadib (obaveza) i nije je dozvoljeno naputati
sve dok ne doe Mehdi, a ko je napusti prije toga taj je iziao iz vjere
Uzvienog Allaha i iz vjere imama, i taj se usprotivio Allahu,
Poslaniku i imamima.
Es-Sadik, a.s., je upitan o znaenju kur'anskog ajeta:

( )
Najpriznatiji kod Allaha su oni ko su najbogobojazniji, pa je
rekao: To znai: oni koji najvie prakticiraju tekijju.37
Njihov najpoznatiji muhaddis Muhammed ibn J'akub El-Kulejni,
prenosi da je Ebu-Omera El-E'ademija, da mu je Ebu-Abdullah, a.s.,
rekao: O Ebu-Omere, Devet desetina vjere je u tekijji i ko nema
tekijje taj nema ni vjere.38
i'ije pojanjavaju zato su uzeli princip tekijje u svom
vjerovanju, ali su se po tom pitanju razili, kao to su se razili i po
drugim pitanjima:
Jedna skupina i'ija smatra da je tekijja vadib (obavezna) u
uvanju ivota, asti i imetka.
Njihov ejh Et-Tusi u svom tefsiru Et-Tibjan kae: Tekijja je
vadib u strahu za ivot, ali je dozvoljeno govoriti i istinu.
Druga skupina kae da je tekijja vadib, bilo da se radi o zatiti
ivota ili neeg drugog. El-Kulejni prenosi od Zurare, od Ebu36

El-Kafi fil-usul, babut-tekijje, 2/219. Pogledaj Ihsan Ilahi Zahir, E-ije'a vesSunne str.153.
37
El-I'tikadat od Ibn-Babevejha El-Kummija, babut-tekijje, tampano u Teheranu
1274. h.g. Pogledaj Ihsan Ilahi Zahir, E-ije'a ves-Sunne str. 126.
38
El-Kafi fil-usul, babut-tekijje, 2/217. Pogledaj Ihsan Ilahi Zahir, E-ije'a vesSunne str.154.

182

Da'fera, a.s., da je rekao: Tekijja se koristi u svakoj nudi, a sam

ovjek najbolje zna kada je ta nuda (darura).
Trea skupina kae da je tekijja dozvoljena kada se brani ivot.
i'ijski mufessir Et-Tibrisi u komentaru ajeta Illa en tetteku minhum
tuka' kae: U ovom ajetu imamo dokaz da je tekijja dozvoljena u
vjeri kada strahujemo za svoj ivot.39
Njihov najpoznatiji muhaddis Muhammed ibn J'akub El-Kulejni,
prenosi od Ebu-Omera El-E'ademija, da mu je Ebu-Abdullah, a.s.,
rekao: O Ebu-Omere, devet desetina vjere je u tekijji i ko nema
tekijje taj nema ni vjere.40
i'ije prenose od svog prvog, nepogreivog imama Alije ibn Ebi
Taliba da je rekao: Tekijja je od najboljih djela vjernika, jer on
pomou nje titi sebe i svoju brau od neprijatelja.41
Od svog treeg imama Husejna ibn Alije prenose da je rekao:
Da nema tekijje ne bi se mogao raspoznati na prijatelj od naeg
neprijatelja.42 Kao da je la najbolji nain raspoznavanja istine kod
i'ija.
Njihov peti imam Muhammed ibn Alija ibn Husejn, poznat kao
El-Bakir, kae: Meni nema nita drae od tekijje, jer je tekijja tit
vjernika.43
Njihov osmi imam Alija ibn Musa kae: Nema vjere onaj koji
nema takvaluka, nema vjere onaj koji nema tekijje. Najbogobojazniji
od vas je onaj koji najvie primjenjuje tekijju. Oni mu rekoe: O
sine (nasljednie) Allahovog Poslanika, do kada tako trebamo
postupati? On im ree: Sve do odreenog roka, a to je dan kada e se

39

Medme'ul-bejan, tefsir ajeta: Illa en tetteku minhum tuka' Pogledaj Ihsan Ilahi
Zahir, E-ije'a ves-Sunne str. 180.
40
El-Kafi fil-usul, babut-tekijje, 2/217. Pogledaj Ihsan Ilahi Zahir, E-ije'a vesSunne str.154.
41
Tefsir od Askerija, str. 162. Pogledaj Ihsan Ilahi Zahir, E-ije'a ves-Sunne
str.157.
42
Tefsir od Askerija, str. 162. Pogledaj Ihsan Ilahi Zahir, E-ije'a ves-Sunne
str.157.
43
El-Kafi fil-usul, babut-tekijje, 2/220. Pogledaj Ihsan Ilahi Zahir, E-ije'a vesSunne str.158.

183

pojaviti na Mehdi, jer ko napusti tekijju prije njegovog dolaska taj ne

pripada nama.44
To, ustvari, nije nita drugo do prikrivanje istine i ispoljavanje
lai. Da bi svoje pogreno vjerovanje osnaili, izmislili su hadis kojeg
prenose od Sulejmana ibn Halida da mu je Ebu-Abdullaha rekao: O
Sulejmane, vi slijedite takvu vjeru, ko je bude prikrivao Allah e
ga ojaati, a ko tu vjeru bude obznanio Allah e ga poniziti.45
SUNIJSKI STAV PO OVOM PITANJU
Ovo je i'ijsko vjerovanje i njihov stav o laganju koje oni previe
uvaavaju i smatraju ga principom svoje vjere.
Kako prihvatiti ovo njihovo miljenje, pored kur'anskog ajeta u
kojem Allah, d.., kae: O Poslanie, dostavi ono to ti se
objavljuje od tvoga Gospodara, jer ako to ne uradi nisi dostavio
poslanicu.46
Allah, d.., takoer kae: Javno obznani ono to ti se
nareuje i proi se murika.47
Poslanik, s.a.v.s., u hutbi na Oprosnom hadu pojanjava
principe svoje vjere, javno je obznanjuje i na kraju pita: Jesam li vam
dostavio? Oni odgovaraju: -Jesi. Zatim Poslanik kae: Allahu moj,
posvjedoi mi to! Neka prisutni prenese ovu poruku onome ko je
odsutan i mnogo je onih kojima bude preneeno, pa oni to bolje
razumiju nego oni koji su to izravno uli.48
U drugom hadisu Poslanik, s.a.v.s., kae: Allah se smilovao
ovjeku koji uje neto (od ove vjere) pa to prenese onako kako je
uo, a mnogo je onih kojima bude preneeno pa oni to bolje razumiju
nego oni koji su to izravno uli.49

44

Keful-gimme od Irdiblija, str. 341. Pogledaj Ihsan Ilahi Zahir, E-ije'a vesSunne str.161.
45
El-Kafi fil-usul, babut-tekijje, 2/222. Pogledaj Ihsan Ilahi Zahir, E-ije'a vesSunne str.154.
46
Sura El-Maide, 67.
47
Sura El-Hidr, 94.
48
Muttefekun alejhi.
49
Hadis je zabiljeio Tirmizi.

184

Poslanik u mnogo hadisa podstie da se vjera od njega prenosi

drugima i da se javno iznosi. Poslanik kae: Prenesite od mene pa
makar samo jedan ajet!50
Zakljuak
Nakon djeliminog iznoenja stavova i miljenja pakistanskog
uenjaka Ihsan Ilahi Zahira, moemo zakljuiti slijedee. Iskreni
sljedbenici Muhammeda, s.a.v.s., koji se nadaju susretu s njim na
Sudnjem danu, njegovom efa'atu i da ih Poslanik, s.a.v.s., pozna kao
svoje prave sljedbenike, imaju jasno postavljenje kriterije i pravila
kojih se trebaju pridravati. Besprijekorno vjerovanje i slijeenje
svega to je u Kur'anu, a.., potovanje i uvaavanje ashaba, r.a., kao
prve i najodabranije generacije Muhammedovih, s.a.v.s., sljedbenika,
potivanje kriterija koje su pouzdani uenjaci hadisa postavili kao
regulativu prihvatanja predaja, te slaganje sa onim na to se usaglasila
veina uenjaka (dumhur), osnovne su postavke kojih treba da se
pridrava svako onaj ko eli da bude iskreni pripadnik islamskog
ummeta. Svako izbjegavanje i zaobilaenje ovih kriterija, bez obzira
na nain opravdavanja takvih stavova, dovodi njenog poinioca u
nezavidan poloaj, koji mu ne garantuje spas i blagostanje na onom
svijetu. Sumnjati u ispravnost Kur'ana, pa ak ijednog njegovog harfa
je vrlo opasna i teka zabluda. Princip tekijje (tajenja isnine) kod i'ija
je vrlo zabrinjavajui i o tome bi se moglo posebno pisati.
Ljubav prem svim ashabima, meu kojima su i ehlul-bejt je
sastavni dio naeg vjerovanja. U jednom hadisu Poslanik, s.a.v.s.,
kae: Nemojte psovati, grditi ili pak kritikovati moje ashabe, jer tako
mi Allaha, kada bi neko od vas udijelio koliko je brdo Uhud zlata, ne
bi dostigao stepen i deredu koju su oni dostizali dijelei pregrt ili
pola pregrti datula.
Ono to se od nesporazuma desilo meu ashabima, mi za to
neemo biti pitani, niti smo zadueni da se oko toga raspravljamo i da
oko toga presuujemo. U jednom drugom hadisu Poslanik, s.a.v.s.,
kae: Kada se spomenu moji ashabi, suzdrite se (od nepotrebnih
komentara i presuivanja)!

50

Hadis je zabiljeio Buharija.

185

Lijepo bi i korektno bilo da se od stavova koje javno iznose

pojedini smutljivci koji se pripisuju i'ijama ogradi ostala i'ijska
ulema, kako bi na taj nain umanjili jaz koji postoji izmeu njih i
sunnija i time uinili bar jedan korak ka objedinjavanju i pribliavanju
oprenih stavova.
Allahu na, uputi nas Pravom putu i objedini naa srca na Istini!
Literatura:
1. Kur'an s prevodom, Besim Korkut, Medina, 1412.h.g.
2. Ihsan Ilahi Zahir, E-ije'a ves-sunne, 23. izdanje, Lahor 1984.
3. Ihsan Ilahi Zahir, E-ije'a vet-teejju', 10. izdanje, Darus-selam, Rijad, 1995.
4. Mustafa Es-Siba'i, Es-sunne ve mekanetuha fit-teri'ilislami...

186

Fuad Sedic, Ph D
SHIA AND SUNNI MUSLIMS - IN THE PERCEPTION OF
PROF. IHSAN ILAHI ZAHIR
SUMMARY
Any conversation about the state of Muhammad's, peace be
upon him, Ummah, their weakness after the progress and the leading
role in humanity which they held for so many years, inevitably entails
a discussion on its disunity which we all see.
Unavoidable point in the divisions of Muslims into the various
factions and groups are certainly the Shia Muslims, which are the
followers of Ali and his family. Particularly important is the fact that
they were the first who started to forge and spread the false Hadiths.
Even worse than that is the belief of one part of the Shia that the
Qur'an is defective and incomplete,although the Qur'an has been
narrated with the method of Tawatur. This paper attempts to
illuminate at least to some extent this side of their ideology in the
perception of prof. Ihsan Ilahi Zahir, a former Pakistani scholar, who
has devoted most of his works to this issue in the Islamic community.
Keywords: Shia, Sunni, Companions of the Allah's Messenger,
Imam, takijje, Ali

187

.
.


.

.
:

188

Doc. dr. Izet Terzi1

OSVRT NA GAZALIJEVE OPSERVACIJE O VRLINAMA
UENIKA I UITELJA
Saetak
Smatrajui korisnim i potrebnim materijalom za razmiljanje u
ovom radu e biti rije o meusobnim odnosima zainteresovanih
osoba na putu sticanja nauke. Osnovni likovi i pojmovi koji se mogu
susresti na tom polju su uitelji podrazumijevaju se sva zvanja
osoba koje pruaju znanje i uenici sva lica koja primaju znanje.
Trea vana karika koja ih meusobno povezuje je nauka.
Da bismo bili konkretniji, ovdje e biti rije o meusobnim
odlikama i vrlinama osoba koje se vezuju za nauku. Cilj nam iznijeti
vienje ove tematike oima jednog alima iz vremena procvata naunih
disciplina u islamskom svijetu. Takoer, eljeli bismo svojim
komentarima ukazati na trajne vrijednosti u svim vremenima, i zbog
ega je Gazalija itan i tumaen skoro itav jedan milenij.
Konkretnije reeno, ove godine se obiljeava devetstota (900)
godinjica od smrti ovog plodnog alima (umro 1111. godine).
U ovom radu dat je jedan osvrt na pedagoke metode koje je
Gazalija kroz formu 'uvjeta za uspjeh' ponudio i uenicima i
uiteljima (nastavnicima, profesorima i predavaima). Ono to vee
uenike i uitelje je nauka, odnosno spona koja ih moralno i nauno
uzdie. Gazalijevi savjeti uenicima su dati u deset taaka, od kojih
svaka ukazuje na svoju vanost i bitnost. Bez primjene uvjeta koje je
Gazali postavio, doao bi u pitanje i sam uspjeh uenika, a ta upitnost
bi pogotovo bila izraena u njenom prihvatanju kod Allaha, d..
Meu tim uvjetima koje on iznosi ueniku je i zahtjev da vodi
rauna o duhovnoj i tjelesnoj istoi; da se ne uznosi iznad svog
uitelja; da izbjegava besplodne rasprave; da zna ta mu je cilj u
izuavanju odreenih nauka, itd.
U osam uvjeta za uspjeh uitelja, Gazali je na prvo mjesto
stavio ljubaznost i prisnost sa uenicima. Pored toga naveo je jo i
1

Islamski pedagoki fakultet u Bihau

189

potrebu za slijeenjem uputstva Poslanika, s.a.v.s., te davanje korisnih

savjeta i skladnost rijei i djela u procesu uenja. Analizom
Gazalijevih savjeta upuenih uenicima i uiteljima otkrit emo da
one u sebi nose trajnu vrijednost, kao i to da je traenje Allahove
blizine i zadovoljstva sutina ljudskog ivota, pa tako i naukovanja.
Kljune rijei: Gazali, islam, nauka, uvjeti, uenik, uitelj,
uspjeh u nauci, vanost nauke, korist i ciljevi nauke.
UVOD
Pred nama je analiza i komentar na ukupno osamnaest taaka
2
koje su podastrte u djelu Ihja' ulumid-din , poznatog autora ElGazalija.
Muhammed, s.a.v.s., je bio prvi uitelj svojim drugovima
ashabima, a oni su bili raznovrsne starosne dobi. Islamska nauavanja
su u startu pokazivala rezultate, koji su se kasnije od ashaba prenosili
na tabiine, a od njih novim generacijama, pa sve do danas.
Oblici prenoenja naunih disciplina su se mijenjali kroz
vrijeme i prostor, ali neki sutinski elementi su ostajali isti naroito
oni koji su se odnosili na osobine uitelja i uenika. Tokom stoljea se
moglo pratiti kakve su bile metode i sredstva pri sticanju nauke, te
kako su doivljavali velike preobraaje u kvalitativnom smislu.
Meutim, ono to je moralo krasiti uenika i uitelja su trajne i
neprolazne vrijednosti u pogledu meusobnog potivanja i
razumijevanja.
Jedno takvo razmiljanje, pretoeno i u pisanoj formi, dospjelo
je i do nas, a rije je o veoma zanimljivim opservacijama Ebu-Hamida
el-Gazalija.3 Ovaj vrsni uenjak dotakao se ove tematike u svome
djelu Ihjau ulumid-din Preporod islamskih nauka, na takav nain da
bi vrijedilo dati osvrt na njega.
Kada su u pitanju uvjeti uenika za njegovo uspjeno uenje
Gazali izdvaja njih deset.

Ebu-Hamid el-Gazali, Ihja' ulumid-din, Darul-ma'rife, Bejrut, 1982.

El-Gazali (1053-1111) je jedan od najplodonosnijih islamskih spisatelja sa preko
700 djela.
3

190

Prvi uvjet uenika koji eli postii uspjeh je obaveza uenika da

vodi rauna o duhovnoj istoi. Govorei o ovoj potrebi za uenika,
Gazali navodi da je namaz (molitva) ibadet srca kojim se dolazi do
blizine Uzvienom Allahu. Svakako, prije kontakta s Gospodarom
treba obaviti odreene pripreme, a one se sadre u duhovnoj i tjelesnoj
istoi.
Uzvieni Allah u Kur'anu kae: Zaista Allah voli one koji se
duhovno i tjelesno iste.4 A, i mnogobrojni su hadisi koji upuuju na
potrebu odravanja istoe, od kojih se najee navodi: Allah je ist i
voli istou.5 istoa je neto lijepo i u prirodi svakog ljudskog bia
treba da zauzima jedno od glavnih mjesta.
U tom smislu Muhammed, s.a.v.s., kae: Zaista je Allah lijep i
voli ljepotu6, a istoa je, svakako, sastavni dio ljepote, kao to je i
prljavtina sastavni dio i olienje neega runog. Koliko li se, pak,
mudrosti nalazi u slijedeim Poslanikovim, s.a.v.s., rijeima, kada
kae: Ko mi garantuje istou onoga to mu je izmeu vilica i onoga
to mu je izmeu nogu, ja mu garantujem mjesto u dennetu.7
Upozorenje koje je predoeno u ovom hadisu odnosi se na iste
spolne organe, koji nee initi blud, kao i na iste jezike, tj. usta
kojima e se govoriti samo lijepe rijei, a nee biti zloupotrijebljeni da
govore rune rijei.
Zato osobe koje se ele baviti naukom, moraju imati i
strahopotovanje prema Stvoritelju koje e ga stalno podsjeati na
obavezu istoe u svakom pogledu.
Gazali u ovom djelu navodi i kur'anski ajet, gdje kae Uzvieni:
Zaista, Allaha se boje od robova Njegovih ueni.8 Da, istinski
tragalac za naukom u sebi stalno nosi strah i ljubav prema Allahu,
d.., Koji ga upozorava da ne uradi neto to e ga ukaljati. injenica
je, takoer, da ima uenika i loeg ahlaka, a koji su uspjeli doi do
zavidnog znanja. Ali, ne takav nikada nee imati sutinsku spoznaju
niti sreu na Ahiretu. Ibn-Mes'ud, r.a., kae: Znanje nije samo obilno
4

El-Bekare, 222.
Ebu-Davud, Edeb, 41.
6
Muslim, Iman, 147.
7
Buhari, br. 6474.
8
Kur'an, El-Fatir, 28.
5

191

kazivanje nego svjetlo koje vodi do srca.9 Zadovoljstvo u srcu i dui

vodi uenika ka uspjehu, jer u protivnom dobijamo rezultat koji
ukazuje na grubost i aroganciju.
Drugi uvjet za uspjeh uenika na polju nauke ogleda se u tome
da to manje bude okupiran dunjalukim potrebama. Po ovom
pitanju Gazali preporuuje da se uenik 'oslobodi' svih drugih
obaveza, te da se usmjeri iskljuivo na nauku. I danas smo svjedoci da
imamo vrijednih uenika i studenata koji su, naalost, prekinuli svoje
obrazovanje u nedostatku neophodnih finansija. S druge strane,
vidimo da i pojedine institucije stipendiranjem uenika i studenata
ele olakati njihovo obrazovanje. Sigurna materijalna situacija prua
priliku onima koji su eljni nauke da se bave iskljuivo naukom i tada
daju izvrsne rezultate. Nekada smo u prilici i da ujemo kako se
pojedini studenti 'snalaze' na takav nain da bilo ta rade, kao raznose
potu, novine, konobariu, cijepaju drva, sakupljaju sekundarne
sirovine ili obavljaju neke sline poslove borei se sa materijalnom
situacijom. Ali, u takvim poslovima gube dragocjeno vrijeme za
uenje ili im kolovanje 'due' traje. Tako su i nastajali STUDENTSKI
SERVISI koji, u nekim momentima, mogu odigrati svoju ulogu u
funkciji pomoi studentima.
Gazali navodi primjer okupiranosti dunjalukim potrebama u
vrijeme sticanja nauke poredei to sa vodom koja se razvodnjava, pa
neto zemlja upije, a neto i ispari, a na koncu njiva ne bude u cjelosti
napojena. Jer, ljudske misli odlutaju raznim kanalima i dunjalukim
obavezama, umjesto da su usmjerene ka uitelju i knjigama.
Pretpostavljamo da je Gazi Husrev-beg znao za ovakva Gazalijeva
promiljanja, te je osnivanjem Medrese u Sarajevu zavjetao njenim
uenicima besplatno kolovanje, dodavi i deparac. Na ovakav nain
uenicima je spao teret i briga za dunjalukim potrebama, a ostala je
glavna obaveza da se maksimalno predaju nauci. Nakon ovakvog
odnosa se mogu oekivati pravi i potpuni uspjesi kod onih eljnih
nauke.
Trei uvjet za uspjeh uenika se nalazi u injenici u kojoj se
uenik ne smije tokom nastave uznositi iznad svoga uitelja i nauke
kojom se bavi. Poslunost kod uenika treba da bude kao poslunost
9

El-Gazali, Ihja..., str.49.

192

bolesnika prema ljekaru koji mu eli sve najbolje.10 Ukoliko se

vratimo u vrijeme Gazalija, vidjet emo da su uenici birali uitelja,
pa su ga, zbog toga, jo vie i potivali.
Iako savremeni nain obrazovanja preferira Bolonjski proces,
njegova primjena po spomenutom pitanju jo nije u potpunosti
zaivjela. Naime, jo uvijek se rijetko susreemo da studenti koriste
mogunost prohodnosti, pa da odreene naune discipline polau na
drugim fakultetima i pred drugim profesorima.
U svakom sluaju uznositi se iznad svoga uitelja ubraja se u
domen oholosti i nepotivanja.
U vrijeme kada je uitelj bio na poziciji istinskog autoriteta,
bivalo je i sluajeva da otac neposlunog uenika pozove njegovog
uitelja na gozbu sebi.11 To bi bio znak da roditelj razumije uvoenje
reda, pa makar u pitanju bilo i vlastito dijete. Iako je, kako kau, 'tap
iz Denneta izveden', danas se on u procesu odgoja i obrazovanja ne
upotrebljava, premda su jo uvijek ive generacije onih koji pamte
uvoenje reda i discipline strahom od batinanja i kazne tapom. Batine
vie nema u kolama, uenici nemaju straha od toga, a onda nemaju
straha ni od koga, iako im to ne daje za pravo da se uobraze i uzohole
prema svojim uiteljima.
Uenik u svakom pogledu treba sluati i slijediti svoga uitelja,
jer, ma koliko neke postavke uitelja bile neobine, to moe biti
razlog koji u tom trenutku uenik nije shvatio. Gazali kae: Uiteljeva
greka je bolja od uenikove ispravnosti.12
U Kur'anu imamo vrlo lijep primjer odnosa uitelja i uenika
kroz kazivanje o Hidru i Musau, a.s.: Ti sigurno nee moi sa mnom
da izdri, a i kako bi izdrao ono o emu nita ne zna?13 Nakon ovih
rijei upuenih Allahovom, d.., poslaniku Musau, a.s., Hidr
zahtijeva utnju, poslunost i predanost, pa kae: Ako e me ve
pratiti ree ovaj, onda me ni o emu ne pitaj, dok ti ja o tome prvi ne

10

El-Gazali, str. 50.

Po kazivanju r. Hifzije Hasandedia, koji spominje da se takav sluaj desio u
Blagaju kod Mostara
12
El-Gazali, str. 50.
13
Kur'an, El-Kehf, 67-68.
11

193

kaem.14 Ali, poznato je da se Musa, a.s., nije mogao strpiti, te je

stalno postavljao pitanja koja su dovela do razlaza izmeu njih
dvojice.
Koliko je znaajno gledati i sluati uitelja, kao i utjeti prilikom
sticanja nauke govori i jedna mudra pria u kojoj se kae da je nekada
davno jedan uenik zavrio svoje kolovanje pred najveim
autoritetom u Istanbulu. Nakon toga je upitao svoga uitelja da li ima
veih uenjaka od njega u svijetu. Osmjehnuvi se, uitelj mu je rekao
da ima, te ako eli uputit e ga njemu. Uenik je prihvatio taj
prijedlog, te mu uitelj napisa pismo i preporuku za jednu osobu koja
je ivjela u Semerkandu. Kada je uenik eljan znanja doao u taj
grad, raspitao se o osobi kojoj je trebao uruiti pismo. Tako je upuen
na kraju grada kod jednog kovaa, koji je, ustvari i bio traena osoba
veliki uitelj. Nakon itanja pisma i razgovora s iznenaenim
uenikom, uitelj kova nudi ueniku da svojim rukama stie mijeh
s usmjerenim zrakom u vatru. Za to vrijeme ne smije nita pitati,
naprotiv, treba samo da gleda ta se deava i da slua ta i o emu
govori uitelj s mnogobrojnim muterijama koje dolaze u kovanicu.
Na taj nain uenik je shvatio vrijednost sluanja, te se za pet godina
obogatio znanjem kojeg je ponio sa sobom u svoje krajeve gdje je i
postao vrstan uitelj.15
Gazali, takoer, upozorava uenika da prilikom sticanja znanja
shvati kada je uitelj umoran i vodi rauna da ga ne zamara. Ukoliko
ima i nekih linih tajni kod uitelja, uenik ih ne smije otkrivati, niti
istraivati uiteljeve previde i pogreke.
etvrti uvjet za uspjeh uenika u traenju nauke jeste taj da
uenik ne ulazi u polemike o razlikama i razilaenjima u nauci. To iz
razloga to postoji mogunost da svojom nezrelou oteti svoj um i
razumijevanja kojih e se drati kasnije. Ovdje Gazali upozorava
poetnika da se ne uputa u rasprave, kao to ne bi bilo dobro ni da
neko ko tek prihvati islam ivi u drutvu nevjernika.16 To dalje znai
da za njega postoji realna opasnost po pitanju njegovih uvjerenja, a
koja on treba jaati u drutvu vjernika. Kada se osnai iman (vjera) u
14

Kur'an, El-Kehf, 70.

Salih, Ibrievi: Tumaenje Mesnevije, Sarajevo, 1980. (usmena predaja)
16
El-Gazali, str. 51.
15

194

njegovom srcu, onda ne postoji bojazan da e mu se ta loe desiti u

komunikaciji sa nevjernicima.
Prvi redovi borbe na bojnom polju su rezervisani za iskusne,
hrabre i neustraive, a tek poslije njih dolaze oni koji se kale i pomalo
jaaju. U primjerima ovog etvrtog uvjeta Gazali navodi i kakav
pogled mogu imati uenik i uitelj po pitanju oneienja vode. Tako,
na primjer, ako bi ubacili u au vode neto neistoe, a duplo vie
takve neistoe ubacili u more, rezultati nisu isti. Neuki nee shvatiti
da e neistoa nadvladati istou vode u ai, ali e zato more
eliminisati takvu neistou svojom ogromnom snagom i koliinom.
Peti uvjet za uspjeh uenika lei u tome da on tei svestranom
obrazovanju, kako bi savladao to vie naunih disciplina.
Gazali eli istai ovdje faktor potrebe razumijevanja drugih
nauka, jer postoji opasnost od nepoznatog, koja nekad prelazi i u
averziju prema drugim naunim disciplinama. U ovom polju navodi i
rijei jednog pjesnika koji kae da su bolesnim ustima i najslae vode
bljutave i neukusne.17 Ovdje bolesnik predstavlja neukog, a iste i
ukusne vode vrle nauke.
S obzirom na to da ispravne nauke vode ka Onome Koji je
Najznaniji, postoje i druge nauke iji putevi ne vode ispravnom cilju.
Dakako, upoznavanjem vie disciplina u nauci samo se olakava prava
spoznaja, a u isto vrijeme i obogauje uenik.
esti uvjet za uspjeh uenika je jednim dijelom vezan za
prethodni (peti) uvjet, jer upozorava uenika da ne bude vezan samo
za jednu naunu disciplinu, ali mu duina ivotnog vijeka ne
omoguava da izuava sve postojee naune discipline. Stoga e
uenik voditi rauna da izabere ono to mu je bitno u njegovom
ivotu, za ime ima i afinitet i ono to realno moe dosegnuti.
Gazali preporuuje da se od svih bitnih nauka uzme ono to je
najbitnije. Svakako da je u podjeli svih tih raznih nauka prednost dao
nauci od koje e ovjek imati najvie koristi, ali ne dunjaluke, nego
ahiretske. Za njega nauka nema svrhe ako preko nje ovjek ne moe
doi do spoznaje o Bogu. Zato se tragaocu na putu znanja nude one

17

El-Gazali, str. 52.

195

discipline koje e ga duhovno osnaiti i obogatiti za ono vrijeme kada

materijalne vrijednosti nee skoro nita predstavljati.
U tom pogledu Gazali upozorava na potrebu uenika da svojim
vlastitim trudom i uenjem uroni u more spoznaje ije se dno ne
vidi,18 a ne da se pasivno oslanja samo na naslijeene duhovne
vrijednosti od svojih predaka. Da, upravo tako, i danas moemo uti
kako se neko hvali svojim precima kako su oni bili ueni i potovani
a ovi nita ne ine da ih dostignu, pa i preteknu na tim poljima.
Dakle, svestranost u obrazovanju je preporuka koja ima za cilj
da ovjeka dovede do Allahove, d.., blizine i zadovoljstva.
Sedmi uvjet za uspjeh uenika jeste upozorenje da ne
raspravlja neku naunu oblast, ukoliko nije ranije o tome stekao
potrebno predznanje.
Kod pojedinih naunika moe doi do kolizije izmeu rijei i
djela, ali se zbog tog ina ne moe pod upit staviti ta odreena
disciplina. To znai da se mora uzeti u obzir razdvajanje same naune
oblasti i onoga koji se njome bavi, jer se zna desiti da pogrijei ovjek,
a nije greka u samom uenju. Ukoliko, naprimjer ljekar uspostavi
pogrenu dijagnozu ili terapiju u lijeenju, ne moemo zbog toga
kriviti itavu jednu vanu disciplinu kao to je medicina.
Na ovaj nain se ueniku daje do znanja da mora biti dobro
oprezan i spreman prije nego se upusti u raspravu sa nekim iz date
oblasti. Gazali navodi injenicu da je ovjeku svojstveno i da
pogrijei, jer nema te oblasti kojom svako i u potpunosti moe
ovladati.
Time se ueniku poruuje da su realno mogui i usponi i padovi,
ali da za padove ne moemo okriviti drugoga. Jedna naa poslovica
kae: Ne hvataj se u kolo ako ne zna igrati! Odnosno, prvo naui, pa
se tek onda koristi time to si nauio. Ova poslovica moe biti primjer
i za mnoge druge stvari, ali joj smisao u ovoj stavci u potpunosti
odgovara.
Osmi uvjet za uspjeh uenika je prepoznati razloge i faktore
zbog kojih se jedna odreena nauna disciplina odlikuje od ostalih. U
prepoznavanju takvih izuzetno vrijednih nauka treba spoznati dvije
18

Ibid.

196

stvari, a to su: prava plodotvornost i snaga argumenata.19 Gazali eli

istai vrijednost jedne nauke kroz plodove koje ona proizvodi, a koji
e donijeti korist na oba svijeta.
I pored toga to matematika i medicina, kao dvije vane
discipline uivaju velike asti meu svim naukama, nauka o spoznaji
sutine ivota i spoznaji Allaha, d.., kao Stvoritelja ima daleko
znaajnije mjesto. Kroz sve vrste nauke treba da se protee nit vjere u
Boga, a to e rezultirati uspjenou nje same. Ispravna nauka e se u
praksi dokazati kao takva i biti prihvatljiva onda kada se vidi da ona
donosi korisne plodove za ovjeka.
Jedna arapska poslovica kae: Nauka bez rada je kao stablo bez
ploda. Zato treba prepoznavati plodove koje donose naune discipline
u svakom pogledu i koje vode ovjeka uspjehu i srei na oba svijeta.
Deveti uvjet za uspjeh uenika na polju nauke je taj da nauna
dostignua i uspjehe on koristi kao sredstvo za dostizanje krajnjeg
cilja blizine Allahu, d..
Ovdje Gazali upozorava tragaoca za naukom da vodi rauna ta
mu je proritetni cilj koji eli postii kroz tu nauku. Cilj njegovog
znanja nikako ne bi trebao biti zbog elja za vlau, bogatstvom,
poloajem i tome slino.20 Osnovni cilj njegove nauke treba da bude
osjeaj blizine Onome Koji sve zna, a pozicije do kojih uenjak moe
doi su prolaznog karaktera. Pa, i kada se dobijaju ili gube pozicije
(vlasti i poloaj) pozicija kod Uzvienog Allaha se nee gubiti.
U Kur'anu, a.., se kae: Allah e na visoke stepene uzdignuti
one meu vama koji vjeruju i kojima je dato znanje.21 I, takoer se
kae: Oni su u Allaha po stepenima.22
Pozicije do kojih ljudi mogu doi su raznovrsne, shodno
afinitetu, elji i trudu kroz nauku, a Allah je Taj Koji e svakome
odrediti mjesto i poloaj. Kroz Allahovo obeanje o nagradi
uenjacima, nema mjesta za zabrinutost niko nee biti oteen za
trud koji uloi na putu nauke.
19

El-Gazali, navedeno djelo, str. 53.

Ibid.
21
Kur'an, El-Mudadele, 11
22
Kur'an, Ali-Imaran, 163.
20

197

Deseti uvjet za uspjeh uenika na polju nauke se nalazi u

razumijevanju duhovnih potreba. Naime, Gazali ovdje eksplicitno
razdvaja nauke ovoga svijeta od nauka koje vode koristima na
Ahiretu. U tom smislu on ukazuje na prolaznost ivota na ovome
svijetu, te da treba davati prednost onosvjetskoj nauci. S obzirom na to
da je dua vjena, kao dio Boijeg dara, treba putem duhovnih nauka
iskazati svoju zahvalnost Gospodaru.
Ovosvjetske prolazne nauke treba izuavati i koristiti ih kao
sredstvo (jahalicu) preko kojih se dolazi do pravih i vjenih
vrijednosti. Medicina, kao i druge naune discipline su veoma bitne i
obaveza ih je izuavati, kako bi se time bilo od koristi ljudima. Svaka
drutveno korisna nauka ima svoje mjesto i ulogu, ali se ne smije
zaboraviti potreba duhovne veze sa Bogom. Ta veza sa Stvoriteljem i
vjera u Njega spreava zloupotrebu nauke, jer pokvareni i uenik i
uitelj mogu napraviti poteze kojima e nakoditi ljudima. U tom
smislu je i mudra arapska poslovica koja kae: Sauvaj me, Boe,
pobonog dahila i pokvarena alima! Obje ove kombinacije ukazuju
na negativne posljedice koje mogu biti proizvedene od pomenutih
osoba.
U ukupnom promatranju Gazalijevih opservacija i metoda,
nalazimo da su to savjeti tragaocima nauke kroz koje se proteu
iskrene elje za uspjehom uenika.
b) UVJETI ZA USPJEH UITELJA U SVOM DJELOVANJU
Pripremajui se za poziv uitelja, nastavnika ili profesora,
ovjek svakako mora da proe faze koje su prethodile dok je on bio
uenik. Ukoliko je kao uenik bio paljiv u sticanju nauke, bit e mu
daleko lake da pree u fazu onoga koji drugoga poduava. Takoer,
on je bio u prilici da primijeti sve ono to je pozitivno i to je vodilo
uspjehu u radu njegovih uitelja.
Isto tako, postavi uiteljem, on e izbjei sve ono to je smatrao
eventualnim nedostacima u prethodnoj svojoj fazi. Bez obzira koliko
se bavili naukom, odlike uspjenog uitelja moraju nositi trajne
vrijednosti, ak i kroz protok vremena i promjene mjesta boravka i
djelovanja.

198

U tom pogledu Gazali u svom djelu Ihjau navodi osam uvjeta za

uspjenost uitelja u misiji prenoenja znanja.
Prvi uvjet za uspjeh uitelja na polju irenja nauke se ogleda u
ljubaznosti i prisnosti sa uenicima. Kao podlogu za ovakav stav
Gazali navodi hadis Muhammeda, s.a.v.s., u kojem kae: Moj odnos
prema vama je kao odnos roditelja prema svojoj djeci.23
Tokom svog odnosa prema drugima, pravi uitelj ima bojazan
da zbog neke greke uenik ne doe u opasnost, kao to roditelj uva
svoje dijete da ga vatra ne opri. Briga uitelja nekada je vea i od
roditeljske, jer se roditelji brinu da nahrane i obuku svoju djecu, dok
kod uitelja dobivaju onu hranu duhovnog sadraja kojom se puni srce
i um.
Ukoliko bi uitelj upuivao iskljuivo na dunjaluke ciljeve,
onda se ne bi puno razlikovao od roditelja. Zbog toga se on mora
izdii iz okvira isto materijalne prirode, zbog koje se moe doi u
opasnost sukobljavanja zbog materijalnih interesa. Opasnosti nee biti
samo onda kada je svima cilj ahiretska nagrada i kada je ukljuena
meusobna ljubav, a uklonjena mrnja i zavist. Kroz prisnost i
ljubaznost s uenikom, uitelj daje do znanja ueniku da mu eli
apsolutno dobro, te da e se ponositi uspjesima svojih uenika.
Naravno, ako je pravilno usmjeren, uenik e uzvratiti jo veim
potovanjem prema svome uitelju.
Zanimljiv sluaj se dogodio proteklog rata u naoj domovini.
Naime, jedan profesor se alio drugom kolegi kako sree svog uenika
koji se materijalno 'snalazi' u tim tekim vremenima, a na svog
profesora (u isto vrijeme i susjeda) uope se ne osvre. Kolega mu
odgovara: Kako si ga to uio, pa te sada taj uenik i ne vidi!?
Svakako da ima i svijetlih primjera gdje su uenici na mnogo
naina znali uzvratiti ljubav i panju prema svojim uiteljima i
profesorima dok god su oni ivi.
Drugi uvjet za uspjeh uitelja lei u tome da tokom svoga rada
sa uenicima obavezno slijedi Allahova Poslanika, s.a.v.s. Jedna od
osnovnih odlika Muhammeda, s.a.v.s., prilikom prenoenja znanja je
bila elja za blizinom Allahu, d.., i Njegovom zadovoljstvu.
23

Ebu-Davud, Taharet, 4 i Nesai, Taharet, 35.

199

Uitelju je ast i zadovoljstvo da tokom procesa nauavanja

zajedno sa uenicima doivljava uspjehe onako kako je uspjean bio i
Poslanik, s.a.v.s., sa svojim ashabima. Veoma vano je da uitelj ni
jednim svojim potezom ne pokazuje niti zahtijeva od uenika platu.
Za poslove upute i uenja koji vode ahiretskim koristima ne smije se
traiti dunjaluka nagrada.
Uzvieni Allaha u Kur'anu trai od Svojih poslanika da ljudima
kau slijedee: O narode moj! Za ovo ja od vas ne traim blaga, Allah
e me nagraditi!24 Materijalna dobra i kapital treba shvatiti samo kao
sredstva koja su nuna samo da bi se prolo ovim dunjalukim
ivotom.
Kada govorimo o odnosima uenika i uitelja u ovoj tematskoj
jedinici prisjetimo se i profesora koji uslovljavaju studente kupovinom
njihovih knjiga. Iako se to smatra krenjem etikog kodeksa i dalje se
moe uti da na nekim fakultetima i univerzitetima takvo neto jo
postoji. Osim toga postojale su (moda i jo postoje) i gore situacije
kao to su kupovine prolaznih ocjena kod 'strogih' profesora. Nekada
se za jednog profesora matematike u Mostaru javno govorilo da slabi
uenici srednjokolci mogu proi ako plate stotinu njemakih maraka,
na kojoj je slika orla. Poznati slogan profesora, zbog tog orla, glasio
je: Tica dvica.
Nadamo se da su takva vremena iza nas i da sada u procesu
obrazovanja brzo i efikasno djeluje eliminacija tako nesavjesnih
uitelja profesora.
Trei uvjet za uspjeh u radu uitelja se nalazi u tome da
ueniku ponudi koristan savjet ili miljenje.25 Tako se moe desiti
da uitelj upozori uenika na opasnost koja ga moe zadesiti ukoliko
uini odreeni potez. A jedan od najbitnijih savjeta je, na primjer, da
se ne prihvata odreenog poloaja ili pozicije za koju nije osposobljen
i pripremljen.
Lahkomislenost ovoga svijeta i ejtansko doaptavanje uine da
ovjek objeruke prihvati rukovodeu ulogu u drutvu, a za koju nije
spreman. Imamo primjera i onih kojima se ne nudi odreena funkcija,
a oni se sami 'guraju' i bore za nju. Tako Gazali usporeuje ambicije
24
25

Kur'an, Hud, 20.

El-Gazali, navedeno djelo, 56.

200

ljudi s polnim nagonom koji je prirodno, od Allaha, usaen. Takve

ambicije mogu biti usaene u ovjeku da daje sve od sebe kako bi
neto nauio i saznao, da bi onda to znanje na druge prenosio. Allahov
Poslanik, s.a.v.s., je upozoravao na injenicu da ima i onih koji se
bave naukom samo zato kako bi druge ponizili, ili govorili drugima
kako neki pojedinci nita ne znaju.
Savjeti i miljenja uitelja su trajno dobro, plod dugotrajnog
iskustva, tako da uenik ne treba samo ekati kada e doi kakav
savjet, nego ga i sam nekada potraiti. Bez potrebe da se dublje ulazi u
analizu, ovdje moemo navesti i dio hadisa u kojem Muhammed,
s.a.v.s., kae: Vjera je savjet26 - kao potvrdu vanosti savjetovanja.
etvrti uvjet za uspjeh uitelja je da on ima veoma razgraen
metod kojim e ukazivati na greke uenika.27 Uitelj svakako treba
da vodi rauna da uenik ne pogrijei. Meutim, poto se to ipak
deava, onda uitelj mora biti veoma vjet u nainu i metodi
ukazivanja na pogreke. Zbog opasnosti da jo vie ne pogrijei,
uiteljevo ukazivanje treba da nekada bude u formi aluzije ili
diskrecije, a nikako sa vikom i galamom. Kod tih momenata treba
strogo voditi rauna da se ne povrijedi ljudsko dostojanstvo i
uenikova linost.
Vrlo bitno je i to da uitelj shvati uenikovu pogreku, gdje neke
vrste kanjavanja treba da zamijeni lijepim savjetom. Razumnom biu
treba prii s (pre)odgojnim metodama, jer se ivotinjama pristupa
metodom dresure, kao to se, na primjer deava u cirkusu sa konjima,
lavovima, itd. To bi jednostavnije reeno bilo: 'Dijete se odgaja, a
ivotinja dresira.'
Praviti preveliki spisak zabrana ueniku od strane uitelja
nekada vodi ka suprotnom efektu, jer je tako vea i opasnost da
zapadne u greku. S tim u vezi, lijepo bi bilo sastavljati manji spisak
zabrana, a u isto vrijeme ponuditi mu daleko vei broj onoga to je
korisno i dozvoljeno. Najbolji primjer za to imamo u zabrani alkohola,
kada nam Uzvieni Allah, kao alternativu, daje veoma veliki broj
ugodnih sokova i drugih pia koja su ukusna, dozvoljena i ne opijaju.

26

Buhari, Iman, 42
El-Gazali, 57.

27

201

Dakle, kada uenik pogrijei, uitelj e donijeti razumnu mjeru i

povui potez koji nee uenika odvesti u jo vei grijeh. Za h. Omera,
r.a., se kae kako je, kao halifa, dao da se odreena osoba pijanica
protjera, kao vid kazne, a onda je ta ista osoba pribjegla kranima i
prihvatila njihovu vjeru. Nakon toga je halifa rekao da vie nikada
nee donijeti takvu odluku.28
Razumni e, svakako, izvui pouku iz ovakvih primjera, kako se
kasnije ne bi pravdali da nisu znali kako bi postupili u takvim
situacijama. Svoje 'obrazovanje' moemo nadopunjavati i primjerima
iz tuih iskustava, ne ekajui da se to ba nama treba dogoditi, pa da
bi ga znali rijeiti.
Peti uvjet za uspjeh uitelja u svojoj misiji je da skrene
ueniku panju da i druge nauke imaju svoju vrijednost i ne treba ih
potcjenjivati. Jasno je da imaju i da postoje veliki broj razliitih
naunih disciplina i da je skoro nemogue biti vrstan u svemu. Ona
oblast koja zaokuplja panju uitelja i uenika i jeste prioritet, ali to ne
znai da smijemo drugog ovjeka ili druge korisne naune discipline
omalovaavati. Sve one imaju svoje mjesto i ulogu u drutvu, ma
koliko mi to smatrali 'lahkom' ili 'tekom' naunom oblau.
Zbog toga e pravi uitelj, bez imalo ljubomore, svojim
uenicima sugerisati da upoznaju i drugaije oblasti, ime e se uenik
jo vie obogatiti u znanstvenom pogledu. Jedna naa poslovica kae:
Koliko jezika zna, toliko ljudi vrijedi, a to se odnosi samo na
jezike i njihovu vrijednost, dok je, naravno, neprocjenjiva vrijednost
onoga koji posjeduje znanje iz vie naunih oblasti ili zanata. Uzvieni
Allah u Kur'anu, a.., kae: Reci: 'Zar su isti oni koji znaju i oni koji
ne znaju?'29
esti uvjet uitelju jeste da vodi rauna o sposobnostima i
mogunostima samog uenika30, to prvenstveno znai da od njega ne
zahtijeva ono to uenik nije u stanju shvatiti ili dokuiti. Za ovakav
stav Gazali se poziva na rijei Allahova Poslanika, s.a.v.s., kada kae:
...da se u komunikaciji sa ljudima spustimo na njihov nivo.31
28

Nesai, Sunenun-Nesai, 8/319.

Kur'an, Ez-Zumer, 9
30
El-Gazali, 57
31
Ebu Davud, Edeb, 20. i Nevevi: Rijadus-salihin, hadis br.355.
29

202

Razumijevajui vrijeme u kojem je ivio na Poslanik, s.a.v.s.,

kao i vrijeme Gazalije koji se posluio ovim hadisom (vie vjekova
iza Poslanika, s.a.v.s.), te vrijeme u kojem sada ivimo vidjet emo
da su spomenute rijei univerzalna pouka uiteljima za sva vremena.
Ljudski umovi nisu stvoreni niti izgraeni po principu kalupa, pa da
svi izgledaju i djeluju jednako. Stvoritelj ljudskog roda je postavio i
zakonitosti koje se odvijaju oko ovjeka i u njemu samome, ali je
oslobodio odgovornosti neke izuzetne sluajeve, kao i optereenja
iznad ljudskih mogunosti.32
Uitelj treba da prepozna nivo svijesti uenika, pa ukoliko
ustanovi odreene nemogunosti u razumijevanju kod istoga, nee mu
se ni obraati nekim neprepoznatljivim i velikoumnim rijeima, jer bi
to izgledalo kao prosipanje bisera po blatu.
Jasno je i da profesor moe biti provociran provokativnim i
nesuvislim pitanjima, tako da mora uvijek biti mudar i znati procijeniti
kako i da li uope odgovoriti na takva pitanja. Allah, d.. kae:... A
kada im se dahili obraaju, oni im samo selam nazovu.33
Kur'an nas, na primjer, ui kako postupati sa imetkom onih
osoba koji su rasipnici (rasturaju i ne vode brigu o imetku), pa kae: I
rasipnicima imetke, koje vam je Allah povjerio na upravljanje, ne
uruujte.34 S obzirom na to da je u interesu rasipnika, za njihovu
budunost i bolja vremena, da im se ne doputa rasipanje, isto tako je i
znanje bogatstvo koje se ne bi trebalo ba svakome davati ili
poklanjati upravo iz te bojazni da ne doe do njegove propasti i
zloupotrebe.
U sklopu razumijevanja ovog uvjeta kod uitelja, u kolama su
uspostavljeni razredi i nivoi, tako da se uenicima niih razreda ne
daju materijali i zadae kojima se bave uenici starijih razreda. Tek
kada odrastu i dosegnu nivo njihovog mogueg razumijevanja
odreene naune grae, onda im se ta graa i dostavlja.
Sedmi uvjet za uspjeh uitelja je njegova sposobnost da
pronae adekvatno znanje i oblasti za one uenike koji nisu u stanju
pratiti 'vie' naune nivoe. Zvui veoma interesantno, ali kao da je
32

Kur'an, El-Bekara, 286.

Kur'an, El- Furkan, 63.
34
Kur'an, En-Nisa', 5.
33

203

Gazali ovdje dotakao neto to je danas kod nas i u svijetu

aktualizirano, a to je inkluzija. Kako pomoi i raditi sa djecom
usporenog psihomotornog razvoja, je vrlo esto pitanje i tema meu
dananjim pedagokim uposlenicima?!
Takvim osobama treba pruiti osnovnu pomo, a to je da se prvo
osjeaju sastavnim dijelom drutvene zajednice, a onda ih ne
optereivati iznad njihovih intelektualnih mogunosti. Po Gazaliji35
njih ne bi trebalo ukljuivati u neke naune debate koje se preputaju
obrazovanijim i inteligentnijim osobama. Sami smo svjedoci da u
savremenom svijetu komunikacije danas imamo mogunosti da putem
raznih vrsta medija pratimo izjave ili razgovore sa osobama slabijeg
intelekta. Naalost, ima i ismijavanja na njihov raun, to je za svaku
osudu jer drutvo treba spreavati sve vrste takvog etiketiranja.
Osmi uvjet za uspjeh uitelja na polju nauke je u tome da mu
rijei i djela budu u potpunom skladu, jer takvi su samo istinski
uitelji. Svojim okom i ostalim ulima uenik prati ta mu uitelj
govori, a isto tako on veoma podrobno prati i kako se uitelj ponaa.
Svakako da postoji bojazan za uspjeh uiteljske misije, ako on
upozorava na tetnost odreenog postupka, a sam ga ini. Na primjer,
ako uitelj govori o zabrani duhana ili njegovoj tetnosti, a sam ga
koristi, onda pravi zabune u glavama uenika od kojih su dvije veoma
bitne:
Prva je da uitelj nedovoljno poznaje materiju o kojoj izlae
svoje znanje.
Druga je stav i miljenje koje se formira u glavama uenika, a to
je da moda njihov uitelj ne govori istinu. U oba sluaja rezultat e
pokazati neuspjeh uitelja.
Kao siguran i vrst argument ovom uvjetu, Gazali36 navodi
kur'anski ajet: Zar da od drugih traite da dobra djela ine, a da pri
tome samo sebe zaboravljate!37 Greke koje mogu poiniti uitelji
donose daleko vee posljedice, nego kada bi takve iste greke inile
neznalice i oni koji su na njihovom nivou. Zbog toga to bi nekada
35

El-Gazali, navedeno djelo, str. 58

Ibid.
37
Kur'an, El-Bekare, 44.
36

204

neuki postupali onako kako vide uitelja da radi, bez da ih pitaju je li

to i to ispravno ili nije. S druge strane, vrstan uitelj puno toga moe
'rei' svojim lijepim ponaanjem, nekada i bez potrebe da se izraava
rijeima.
ZAKLJUAK
ivei u eri naune i tehnoloke ekspanzije, ne moemo da se ne
osvrnemo i na nauke od bitnih elemenata u tom procesu. U
prethodnom tekstu smo pokuali kraim osvrtom ukazati na neke
moralne vrijednosti koje su trajnog karaktera. Bez obzira na to to su
za analizu uzeta razmiljanja i stavovi islamskog uenjaka od blizu
jednog milenija ranije, etika vrijednost ovakvog mislioca ne
zastarijeva.
Uvijek e biti uenika i uitelja, kao i njihovih meusobnih
odnosa koji mogu biti svakakve prirode. Ukoliko smo razumjeli
stepen potivanja uenika prema uitelju, vidjet emo da je to nekad i
u nekoj mjeri snanije potovanje i od samih roditelja. Naalost u
vremenu u kojem ivimo moemo uti kako pojedini uenici nasru
na svoje uitelje to je za svaku osudu. Jo gore je kada ujemo da ima
i takvih uenika koji su spremni ak i liiti ivota svoje uitelje ili
svoje kolege.
U rezultate koji bi se mogli donijeti u ovom zakljuku svakako
mogli bismo ubrojiti sljedee:

Moral i etika su jedne od neophodnih i temeljnih potreba na

putu sticanja nauke.

Uitelj (profesor, predava) pored znanja treba biti ukraen i

svim osobinama dostojnim poziva kojim se bavi.

Uenik (primalac znanja) mora uvijek biti svjestan svoje

pozicije u odnosu na poloaj svoga uitelja.

Mogunost vlastitog preispitivanja i uitelja i uenika da

sami vide svoju realnu poziciju i da li bi kod sebe trebali
neto mijenjati.

Uitelj je na nivou roditelja koji svome djetetu eli sve

najbolje, a zauzvrat uenik iskazuje punu ljubav i panju u
205

ophoenju sa uiteljem, na koga nee ak ni povisiti ton, a

kamoli uiniti tei prekraj prema njemu.
Bez primjera univerzalnih islamskih i ljudskih vrijednosti, nema
ni uspjeha ni kod jednih ni kod drugih, to se dalo vidjeti iz priloenog
osvrta.
Literatura:
1. Kur'an, a.., prijevod Besima Korkuta
2. Buhari, Sahihul-Buhari, prijevod Visoki saudijski komitet, Sarajevo 2009.
3. Ebu-Davud, Sunen Ebu-Davud, Darul-hadis, Kairo, 1988.
4. Gazali, Ebu-Hamid, Ihja' ulumid-din, Darul-ma'rif, Bejrut, 1982.
5. Muslim, Sahihu Muslim, Darul-Fijha, Damask, bez god. izdanja
6. Nesai, Sunenun-Nesai, Darur-Rejjan, Kairo, bez god. izdanja
7. Nevevi, Rijadus-salihin, Darul-'ilm, Bejrut, 1970.

206

Izet Terzi,
REVIEW OF GHAZZALIS OBSERVATIONS ON THE VIRTUES
OF STUDENTS AND TEACHERS
SUMMARY
Considering this topic to be a useful and necessary material for
thought, we shall in this paper address the mutual relations of people
in the way of the acquisition of science. The main characters and
concepts that may be encountered in this field are teachers, under
which term we include all the persons with the knowledge - and
students, which includes all persons who receive knowledge. The
third important link that connects them is science.
To be more specific, we will talk about qualities and virtues of
persons associated with the science. We aim to introduce these themes
through the eyes of a scholar from the golden age of science in the
Islamic world. Also, we would like to point out the lasting values from
this period, and why is al-Ghazzali, "read" and "interpreted" for
almost an entire millennium. More specifically, this year marks the
nine-hundred year (900) anniversary of the death of this prolific
scholar (died 1111).
The paper gives an overview of the pedagogical methods that
Ghazali wrote in the form of 'conditions for success' offered to both
students and teachers (teachers, professors and lecturers). Science is
what binds students and teachers and it is a link which lifts them
morally and scientifically. Ghazzali's advice to students consists of
ten counts, each of which indicates its importance and significance.
Without applying the conditions that were set by the Ghazzali, the
success of students would come into question, and this would
especially be pronounced in its acceptance of Allah.
Among these conditions for the student is the importance of the
spiritual and physical purity, being humble towards his teacher,
avoiding sterile debates, knowledge of goals for studying certain
sciences, etc.
Among the eight conditions which are vital for the success of
teachers Ghazali put kindness and familiarity with the students in the
first place. In addition, he also mentioned the need for following the
207

instructions of the Prophet, peace be upon him, and giving helpful tips
and harmony of words and actions in the learning process. Through
the analysis of Ghazzalis advice given to students and teachers we
will discover that they carry within them a permanent value, and that
seeking Allah's nearness and pleasure is the essence of human life,
including apprenticeship.
Key words: Ghazzali, Islam, science, conditions, student,
teacher, scientific success, importance of science, value and purpose
of science

208





.

.
.

.
.

.
) (.

) ( " " .

.
.

.


.

.
.
209


.
:

210

PEDAGOKOPSIHOLOKE
ZNANOSTI

Doc.dr. Nusreta Kepe1

UTICAJ SADRAJA MEURELIGIJSKOG RAZUMIJEVANJA
U NASTAVI VJERONAUKE NA STAVOVE UENIKA O
DRUGIM RELIGIJAMA
Saetak
U Bosni i Hercegovini se religijsko obrazovanje izvodi u javnim
kolama u razliitim oblicima. To je uglavnom konfesionalno ili
denominacijsko religijsko obrazovanje iji je cilj da proizvede
religijsku posveenost jednoj odreenoj vjeri ili drugim rjeima da
ojaa uenikovu vjeru u odreenu religijsku tradiciju. Odgovornost za
organizovanje vjeronauke u javnim kolama imaju prvenstveno
religijske zajednice, ali i drava i njene institucije. Uvoenje
fakultativnog predmeta vjeronauke u bosanskohercegovaki obrazovni
sistem se temelji na meunarodnom pravu u kome se po prvi put
posebno priznaje pravo djeteta na slobodu misli, savjesti i
vjeroispovijesti.
Osim vjeronauke postoji i nekonfesionalni predmet Kultura
religija koji poduava o vjerovanjima, vrijednostima i praksama
razliitih svjetskih religija. Osnovni cilj nastave predmeta Kultura
religija je osposobljavanje uenika za razumijevanje razliitih
religijskih vrijednosti, njihov nastanak i kulturno znaenje. Nastavni
sadraji se oslanjaju na ve priznate spoznaje religijskih zajednica
kao i na konkretna uenika iskustva iz suivota s pripadnicima
drugih religija. Sadraj se realizuju kroz tematski orijentisanu nastavu
(drutvenu orijentaciju, religioznu orijentaciju, naunu orijentaciju i
ueniku orijentaciju), ije sadraje odreuje nastavni plan i
program.
Vjerske zajednice smatraju da profesori istorije, sociologije i
filozofije nisu dovoljno edukovani za komparativne religije te da je za
realizaciju predmeta Kultura religija kompetentan kadar koji je
zavrio teoloke studije. Miljenja su takoer da se programski
sadraj treba realizovati u suradnji sa vjerskim zajednicama i
crkvama. Uvoenje alternativnog predmeta Kulture religija koji
1

Islamski pedagoki fakultet u Bihau

213

promovie vrijednosti graanskog drutva, demokratiju, ljudska prava

i toleranciju u zajednici nailazi na brojne kritike religijskih autoriteta
iz razloga to bi ovaj predmet vodili nastavnici koji po vokaciji nisu
vjerouitelji.
Iako novi predmet "Kultura religija" nije planiran da na bilo
koji nain zamijeni vjeronauku, ostaje otvoreno pitanje kako rijeiti
optereenost uenika brojem nastavnih sati i koliine nastavnog
sadraja.Isto tako ostaje pitanje kako da se uenik nosi sa
amonizetnim stavovima nastavnika Kulture religije koji se u veini
sluajeva opredjeljuju kao ateisti i vjerouitelja koji imaju ambicije
da uenike modeliraju u dobre krane, hriane, muslimane ili
jevreje.
Kao dobar primjer uvoenju alternativnog modela pouavanja o
vlastitoj i drugim religijama u okviru fakultativnog predmeta
vjeronauke u ovom radu navest emo realizaciju istraivakog pilot
projekta pod nazivom Meureligijsko razumjevanje koji je
implementiran u 2008/2009 godini od strane ekspertnog tima WV u
suradnji sa vjerskim zajednicama i crkvama u BiH.
Kljune rijei: Obrazovanje za mir, integrirano tematsko
planiranje, meureligijski dijalog, meureligijsko razumijevanje,
multikulturalno obrazovanje i izgradnja mira.
1. POTREBA ZA TOLERANCIJOM KAO OSNOVOM ZA
IZGADNJU MIRA
Bosna i Hercegovina je po mnogo emu razliita od ostalih
drava u regionu, ali ono to je ini specifinom u odnosu na druge
jeste nacionalna i religijska struktura populacije koja u njoj ivi.
Bosanski muslimani (Bonjaci) generalno su povezani sa islamom,
bosanski Hrvati sa Rimokatolikom crkvom, a bosanski Srbi sa
Srpskom pravoslavnom crkvom.2 Jevrejska zajednica obuhvata veoma

Na osnovu Dravnog statistikog izvjetaja iz augusta 2005., Bonjaci ine 40 %

populacije, Srbi pravoslavci 31 %, rimokatolici 15 %, protestanti 4 %, i ostale grupe
10 %. Mala jevrejska zajednica ima oko 1,000 vjernika i zauzima posebno mjesto u
drutvu sa vrlinom duge historije suivota sa drugim religijskim zajednicama i
njihovom aktivnom ulogom u posredovanju izmeu ovih zajednica.

214

malu, ali vanu prisutnost u bosanskom drutvu.3 Rat je uzrokovao

interne migracije, koje su uticale na formiranje odvojenih etnikih
teritorija gdje veina Srba, sljedbenika pravoslavlja, preteno ivi u
Republici Srpskoj a veina Bonjaka i katolika u Federaciji.4 Tri
osnovne religije u BiH su bile zloupotrijebljene kao etniki
identifikatori, naime one su za vrijeme rata prolazile kroz prilino
sline procese pokazivanja diskriminatornog preferiranja vlastitog
identiteta, etnike grupe, religijske zajednice, kulture i civilizacije, kao
i manipulacijskih ciljeva i njihovog transformiranja u ideoloke
pozicije. Podudaranje nacionalnog i religijskog identiteta postaje
mono politiko sredstvo koje ostavlja dosta prostora za manipulaciju
te za stranaku propagandu kojom se vjerski elementi eksploatiu (
M., Zovki 2010:313). Na temelju pomenutih rezultata, kao i drugih
istraivanja u periodu od 2006 2009. Godine, visoki vjerski
dunosnici Islamske zajednice u BiH, Srpske pravoslavne crkve,
Katolike crkve i Jevrejske zajednice BiH su javno dogovorili da
grade trajni mir i nacionalno pomirenje.5 Iskorak koje su ove etiri
religijske zajednice napravile potvruju da je religijski diverzitet i
multikulturalizam po sebi ljudska, humana i socijalna paradigma. Put
ka izgradnji mira nije shvaen kao imperativ, ve kao potreba za
kolektivnim djelovanjem, kako bi se poboljao kvalitet odnosa izmeu
ljudi i prepoznale pozitivne drutvene vrijednosti. Pitanje
meuljudskog odnosa i sa njim usko povezanog meureligijskog
razumijevanja je aktuelan problem koji obuhvata brojna podruja
ljudskog ivota. Islam kao religija je kompatibilan sa svojim
kulturolokim i humanistikim dostignuima na polju ljudskih prava
gdje trai trajno rjeenje poboljanja meuljudskih odnosa. U prilog
tome navodimo jedan citat iz Kur'ana u kojem je muslimanima
nareen dijalog sa drugima: " I vjeri svoga Gospodara pozivaj mudro i
3

BiH je sastavljena od dva entiteta, Fedarcije BiH (25,989 km2 ili 51%) i
Republike Srpske ( 25,208 km2 ili 49%), sa Bonjacima, Srbima i Hrvatima kao
konstitutivnim narodima. Procjenjena populacija, u julu 2003. je bila 3.989.000 dok
prema zadnjem zvaninom popisu 1991, bilo je 4.377.000. stanovnika koji su ivjeli
u BiH.
4
Zadnjih godina Srbi pravoslavci se vraaju u svoje predratne domove u
Zapadnobosanski kanton, kao i Bonjaci u svoje predratne domove u istonoj Bosni,
blizu Srebrenice. Ovaj povratak stanovnitva je znaajno promijenio etnikoreligijsku kompoziciju u oba entiteta.
5
Izvjetaj o stanju prava na slobodu vjere u Bosni i Hercegovini, 2009. godina

215

lijepim rijeima, a raspravljaj s njima na najljepi nain" (Kur'an,

16:125). Kranstvo takoer potencira toleranciju meu religijama,
gdje istinski vjernici, kao svjedoci svoje religijske pripadnosti,
ustrajavaju u razoboritom dijalogu. "Potrebno je uspostaviti
produbljen i razborit meureligijski dijalog (...), shvaen kao put u
sredstvo upoznavanja te uzajamna obogaivanja " ( Ecclesia in
Europa, Postsinodalna apostolska pobudnica svetog oca Ivana Pavo
II., br.55, Rim 2003). Prema UNESCO-voj definiciji, biti tolerantan
znai biti slobodan, vrsto se drati svojih uvjerenja i potivati da se i
drugi dre svojih, prihvatiti injenicu da ljudska bia, prirodno
razliita u svojim religijskim vjerovanjima i ubjeenjima, govoru,
ponaanju i vrijednostima, imaju pravo ivjeti u miru i biti kakvi jesu,
bez bilo kakve diskriminacije. Kada govorimo o dijalogu i vremenu u
kojem trenutno ive graani Bosne i Hercegovine, intenzivno je
naglaena potreba za tolerancijom, koja treba da bude imperativ u
uzajamnom potpomaganju u stvarima koje su od zajednikog interesa
svih naroda koji ive u njoj. Meureligijski dijalog je dobra osnova za
zajednike dodirne take i produbljivanje njihovog djelovanja, a
naroito u segmentima u kojima se religije razilaze. Pripadnici nekih
religija smatraju da prihvatanje dijaloga istovremeno znai i odricanje
nekih svojih stavova, a u stvarnosti je suprotno. Naime, stvarni cilj
ovog dijaloga nije brisanje razlika izmeu religija, jer u tom sluaju
dijalog ne bi davao nikakve rezultate. Meureligijski dijalog, koji
uspostavlja vezu meu religijama, pored metafizikih i doktrinarnih
razloga, sve vie dobija kulturoloko i civilizacijsko opravdanje i
postaje potreba savremenog drutva koje tei miru. Stoga je dijalog
definitivno jedan od puteva rjeavanja optereenih meuljudskih i
meureligijskih amoniziteta koji nije dominatan po vjerskim naelima,
ve je voen poljem politike. ak to vie, vjerski autoriteti u BiH
svojim zajednikim djelovanjem bili su primjer politiarima, jer su se
umjesto pasivne toleracije odluili za aktivni dijalog.
Naime u BiH, odmah po okonanju rata 1996. godine, vjerski
dunosnici su se ukljuili u proces nastanka Meureligijskog vijea u
suradnji sa WCRP (Svjetskom konferencijom religija za mir), koja
okuplja tradiocionalne crkve i vjerske zajednice u BiH: Srpsku
pravoslavnu Crkvu, Islamsku zajednicu, Rimokatoliku crkvu i

216

Jevrejsku zajednicu.6 Predstavnici religijskih zajednica u BiH su

spremnost na dijalog potvrdili aktivnim sudjelovanjem u
Meureligijskom vijeu BiH. Jedan od ciljeva zajednikog rada u
Vijeu jeste smanjenje predrasuda i podizanje svijesti o vanosti
meureligijskog dijaloga i saradnje kroz unaprjeenje odnosa meu
crkvama i vjerskim zajednicama u BiH. Meureligijsko vijee (MRV),
u svojim kampanjama, poziva sve subjekte drutva na toleranciju,
suivot i uzajamno potovanje. MRV, takoer, apelira na organe vlasti
da uine i dodatne napore kojima bi se sprijeili svi pokuaji napada
na ovjeka, imovinu i druga ljudska prava, a sve u cilju razvijanja
osjeaja i brige za drugoga i drugaijeg. Pod okriljem Meureligijskog
vijea organizovani su seminari, zajedniki projekti haritativne i
edukativne djelatnosti iji je krajnji cilj bio tolerancija i
razumijevanje. Jedan od zapaenih projekata je bila izrada i tampanje
knjige pod nazivom "Vjerski obiaji mislimana, pravoslavnih,
rimokatolika i Jevreja u BiH ", te povezivanje sa enama regiona iz
bive Jugoslavije u kojoj je preneeno iskustvo iz BiH, a koje se tie
toleracije, mira i suivota. Slobodno manifestiranje religije i
potivanje drugaijeg uvjerenja i religijske prakse je bitan aspekt
postizanja modernih demokratskih standarda, stoga je Meureligijsko
vijee uzelo aktivno uee u prireivanju Nacrta Zakona o slobodi
vjere i pravnom poloaju crkvi i vjerskih zajednica u BiH.
2. UVOENJE KONFESIONALNE
OBRAZOVNI SISTEM

VJERONAUKE

U Bosni i Hercegovini se religijsko obrazovanje izvodi u javnim

kolama u razliitim oblicima. To je uglavnom konfesionalno ili
denominacijsko religijsko obrazovanje iji je cilj da proizvede
religijsku posveenost jednoj odreenoj vjeri ili drugim rijeima da
ojaa uenikovu vjeru u odreenu religijsku tradiciju. Odgovornost za
organizovanje vjeronauke u javnim kolama imaju prvenstveno
religijske zajednice, ali i drava i njene institucije. Uvoenje
fakultativnog predmeta vjeronauke u bosanskohercegovaki obrazovni
sistem se temelji na meunarodnom pravu u kojem, se po prvi put,
posebno priznaje pravo djeteta na slobodu misli, savjesti i
6

Svjetska konferencija religija za mir (WCRP) se 1997. godine prvi put spominje u
svijetu pod tim imenom.

217

vjeroispovijesti. Ono je posebno izraeno u Meunarodnom paktu o

graanskim i politikim pravima u lanu 18. stav 4. u kojem se drava
obavezuje da obezbijedi slobodu roditelja ili staratelja da svojoj djeci
omogui ono vjersko i moralno obrazovanje koje je u skladu sa
njihovim sopstvenim ubjeenjima.
Pravo na pohaanje vjerske nastave u okviru kolskog
kurikuluma regulisano je u Zakonu o slobodi vjere i pravnom poloaju
crkvi i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini (2004.) u lanu 4. u
kojem se pozivaju oficijelni predstavnici razliitih vjerskih zajednica
da budu odgovorni za uenje religijskih sadraja u svim javnim i
privatnim predkolskim ustanovama, osnovnim kolama, i viim
nivoima obrazovanja irom Bosne i Hercegovine. Kako god, Zakon o
religijskoj slobodi podrazumijeva: pravo na religijsko obrazovanje,
pravo da se slobodno izabere pogled na svijet, pravo na
vjeroispovijedanje, kao i prirodno pravo roditelja da vaspitavaju svoju
djecu u duhu vjere. Zahvaljui upravo ovom Zakonu u Bosni i
Hercegovini, uenici kroz vjeronaunu nastavu imaju priliku da
upoznaju, kako svoju, tako i druge religije. U zavisnosti od entiteta,
odnosno kantona u Federaciji BiH, nastava vjeronauke uvedena je u
bosanskohercegovaki kolski sistem kao fakultativni predmet. Iako je
krajnji cilj uvoenja vjeronauka u kole bio razvijanje naunog
pogleda, ispoljavanje vjere sa etikim uenjem, koje se odnosi na sve
oblasti drutvenog ivota, pohaanje samo jednog vjeronauka (religije
koja dominira u veem dijelu BiH) prenosi djeci manjinske grupe
poruku etnikog ekskluziviteta (Kuburi, Z. 2010). Na osnovu
rezultata istraivanja o stavovima o prisustvu vjeronauke u kolama,
koje je realizovano u 2007. godini od strane Fonda za otvoreno
drutvo BiH i Centra za polisy studije (CEPOS) iz Sarajeva,
doznajemo da ispitanici koji pripadaju veinskom narodu i oni iz
manjinskih naroda imaju razliite stavove o prisustvu religijskog
obrazovanja u kolama. Uenici i roditelji koji pripadaju veini
ee podravaju prisustvo vjeronauke u kolama (bilo samo
vjeronauke, bilo skupa sa kulturom religija), dok uenici i roditelji
koji pripadaju manjinama ee ne ele njeno prisustvo (ili smatraju
da religijsko obrazovanje treba biti zastupljeno samo kroz kulturu
religija ili ocjenjuju da ni jedan od ovih predmeta ne treba biti u
bosanskohercegovakim kolama). Stav da u koli treba biti
zastupljena samo vjeronauka, najzastupljeniji je kod ispitanika sa
218

hrvatskog veinskog podruja, a stav da u koli treba da budu

zastupljeni i vjeronauka i predmet koji e poduavati o svim
religijama najee zastupaju ispitanici sa bonjakog veinskog
podruja. Najvei dio ispitanika (od 56- 76%) koji smatraju da u
kolama treba biti zastupljena vjeronauka (kao jedini predmet iz
religijskog obrazovanja ili skupa s kulturom religija) procjenjuje kako
bi vjeronauka u bosanskohercegovakim kolama trebala da bude
zastupljena kao izborni predmet. Ovo je miljenje ee kod ispitanika
koji su na odreenom podruju u poloaju manjine. Sagledavajui
ovaj problem, treba imati na umu da su generacije mladih ivjele
odvojeno i izolovano od ostalih religijskih i etnikih grupa vie od
dvadeset godina.
Ovo je rezultiralo u generaciju koja poistovjeuje etniku sa
religijskom grupom i nije rijetkost da uenici imaju nedovoljno znanja
o vrijednostima drugih religija. Kao rezultat nedovoljnog poznavanja
vrednota drugog i drugaijeg, veoma esto se deava diskriminacija i
netolerancija religijskih i etnikih manjina na podruju cijele zemlje.
Istraivanje o diskriminaciji djece u bosanskohercegovakim kolama
ukazuje generalno na smanjenje osjetljivosti prema pojavnim oblicima
diskriminacije djece na nacionalnoj osnovi, kako meu uenicima/ama
tako i meu nastavnicima/ama.
Ovaj zakljuak se temelji na nalazu da svaki esti uenik i svaki
dvadeseti nastavnik smatraju da se u njihovoj koli javljaju posmatrani
oblici diskriminacije na nacionalnoj osnovi. Djecu i nastavnike u BiH
karakterie visok stepen religijske vezanosti, ali za razliku od
nacionalne vezanosti, religijska vezanost ih ini osjetljivim na
negativne efekte diskriminacije po djeiji razvoj. Neosjetljivost na
prisutne oblike diskriminacije na nacionalnoj osnovi izrazitije je u
sredinama gdje veinsko stanovnitvo pripada jednoj naciji. Naime, u
tim sredinama manja je osjetljivost i sposobnost zapaanja oblika
diskriminacije prema uenicima koji pripadaju manjinskoj nacionalnoj
skupini. (SCN, 2009.)
3. UVOENJE PREDMETA
OBRAZOVNOM SISTEMU

KULTURA

RELIGIJA

Osim vjeronauke, postoji i nekonfesionalni predmet Kultura

religija, koji poduava o vjerovanjima, vrijednostima i praksama
219

razliitih svjetskih religija. Osnovni cilj nastave predmeta Kultura

religija je osposobljavanje uenika za razumijevanje razliitih
religijskih vrijednosti, njihov nastanak i kulturno znaenje.
Nastavni sadraji se oslanjaju na ve priznate spoznaje
religijskih zajednica, kao i na konkretna uenika iskustva iz suivota
s pripadnicima drugih religija. Sadraji se realizuju kroz tematski
orijentisanu nastavu (drutvenu orijentaciju, religioznu orijentaciju,
naunu orijentaciju i ueniku orijentaciju), ije sadraje odreuje
nastavni plan i program. Predmet Kultura religija se razliito
primjenjuje u pojedinim dijelovima Bosne i Hercegovine. U srednjim
kolama u Republici Srpskoj je uveden kao eksperimentalni predmet u
2009. godini, a u Federaciji BiH se izvodi sporadino u pojedinim
kolama (Ahmet A, Sabina ., 2009:9). Ideja o uvoenju predmeta
Kultura religija u sve kole irom Bosne i Hercegovine datira unazad
u 2000. godinu kada je na Konferenciji Ministarstava obrazovanja
donesena Odluka o reformi obrazovanja s ciljem eliminiranja
segregacije u bosanskohercegovakim kolama. Pored ostalih,
predstavinici/e su se sloili/e implementirati poduavanje o etiri
najzastupljenije religije koje se u Bosni i Hercegovini prakticiraju.
Kreiran je kao predmet na kojem bi se uenici informirali o svim
religijama i njihovim tradicijama. Da bi se prevazili problemi
odvajanja djece po vjerskoj osnovi, razmiljalo se i o inkluzivnom i
afirmativnom konceptu predmeta religijska kultura, u kojem bi sva
djeca bez obzira na vjersku pripadnost, sluala o svim religijama.
Uvoenjem navedenog predmeta nastoji se doprinijeti prevazilaenju
negativnog odnosa spram drugog i drugaijeg i osvjeavanju istine da
samo svjesnim prihvatanjem razliitosti kao civilizacijske prednosti se
moe ivjeti u slozi i graditi zajednika budunost.
Predmet Kultura religija je dizajniran kao nezavisni predmet
koji ui o religijama i potovanju spram razliitosti koje uenici mogu
sprovoditi u svakodnevnim interakcijama sa ljudima iz vlastitog
okruenja. Kurikulum stavlja teite na razvijanje i podsticanje
tolerantnog suivota svih ljudi u BiH. Namjera je da se ovim
predmetom svim uenicima prue objektivne, nediskriminatorne
informacije o etiri glavne religije koje e unaprijediti toleranciju i
pomirenje. Poetkom drugog polugodita kolske 2008/2009. godine
uenici prvih razreda srednjih kola u Republici Srpskoj su dobili novi
nastavni predmet - Kulturu religija. I pored evidentnog interesa za
220

upoznavanje sa drugim religijama, propusti u udbeniku izazvali su

otre kritike sve tri vjerske zajednice. Zbog toga je Ministarstvo
prosvjete i kulture RS donijelo odluku da se predmet Kultura religija
ubudue izuava kao dodatni modul u okviru predmeta Demokratija i
ljudska prava u svim srednjim kolama u RS-u. to se tie Federacije
BiH, kantoni u kojima su Bonjaci u veini, sa izuzetkom Unskosanskog kantona, u izvjesnoj mjeri je uveden predmet Kultura religija
u srednje kole, dok ovaj predmet ne postoji u kolama koje rade po
hrvatskom nastavnom planu i programu.
Predmet koji je uveden od drugog polugodita 2008/2009. u
prve razrede srednjih kola podjelio je kole i vjerske zajednice/crkve.
Vjerske zajednice smatraju da profesori historije, sociologije i
filozofije nisu dovoljno edukovani za komparativne religije, te da je za
realizaciju predmeta Kultura religija kompetentan kadar koji je zavrio
teoloke studije. Miljenja su, takoer, da se programski sadraj treba
realizovati u saradnji sa vjerskim zajednicama i crkvama. Uvoenje
alternativnog predmeta Kulture religija koji promovie vrijednosti
graanskog drutva, demokratiju, ljudska prava i toleranciju u
zajednici, nailazi na brojne kritike religijskih autoriteta iz razloga to
bi ovaj predmet vodili nastavnici koji po vokaciji nisu vjerouitelji.
Iako novi predmet "Kultura religija" nije planiran da na bilo koji nain
zamijeni vjeronauku, ostaje otvoreno pitanje kako rijeiti optereenost
uenika brojem nastavnih sati i koliine nastavnog sadraja. Isto tako
ostaje pitanje kako da se uenik nosi sa animozitetnim stavovima
nastavnika Kulture religije koji se u veini sluajeva opredjeljuju kao
ateisti i vjerouitelja koji imaju ambicije da uenike modeliraju u
dobre krane, hriane, muslimane ili Jevreje.
4.
MEURELIGIJSKA
ISTRAIVANJE
4.1. Cilj istraivanja

RAZUMIJEVANJA

PILOT

Kao dobar primjer uvoenju alternativnog modela pouavanja o

vlastitoj i drugim religijama u okviru fakultativnog predmeta
vjeronauke, navest emo realizaciju istraivakog pilot projekta pod
nazivom Meureligijsko razumijevanje koji je implementiran u
2008/2009. godini od strane ekspertnog tima World Visiona u saradnji
sa vjerskim zajednicama i crkvama u BiH. Pilot projekat je imao za
221

cilj da ispita u kojoj mjeri uvoenje novih sadraja o drugim

religijama moe pozitivno djelovati na moralnu prosudbu i stepen
tolerancije prema pripadnicima drugih religija. Kako bi se proizveli
najbolji materijali za uenje sadraja o drugim religijama, u njegovoj
pripremi sudjelovali su struni saradnici, povjerenici vjerskih
zajednica, koji su kroz zajedniki rad usaglaavali tematske oblasti i
nastavne jednice koje e biti predmet eksperimentalnog istraivanja.
Zajedniki rad ekspertnih timova zahtijevao je dosta suradnje i
interakcije meu uesnicima akcionog istraivanja.
4.2. Zadaci istraivanja
S obzirom da je u nastavnom programu vjeronauke zastupljen
jedan dio sadraja koji se odnosi na druge religije, istraivaki
projekat imao je i specifine zadatke koji su se realizovali kroz tri
istraivake grupe, te su imali za cilj da:

Kod djece procijene stepen poznavanja svoje i drugih

religija;

Analizira stavove djece koja pohaaju islamski i katoliki

vjeronauk o meureligijskom razumijevanju i toleranciji;

Kreira indikatore za obogaivanje sadraja predmeta

vjeronauk i nastavne metodologije koja bi razvila
konstruktivan pristup u izgradnji mira;

Da uporedi meureligijsko razumijevanje uenika iz urbanih

i ruralnih podruja, da komparativno analzira primjenu
modela u dva kantona (Zeniko-dobojski i Srednjobosanki
kanton),

4.3. Uzorak kola i uenika

Uzorak je obuhvatio 20 osnovnih kola sa podruja Zenikodobojskog i Srednjobosanskog kantona u kojima se realizuje katoliki
i islamski vjeronauk. Istraivanje je sprovedeno u sedam osnovnih
kola koje se nalaze na teritoriji Zeniko-dobojskog i u 13 kola na
teritoriji
Srednjobosanskog kantona. kole su bile paritetno
rasporeene na urbane i ruralne. Prijedlog kola je dostavljen od
strane Katehetskog ureda Vrhbosanske nadbiskupije i Rijaseta
222

Islamske zajednice Bosne i Hercegovine. Prigodnim uzorkom su

obuhvaena 1424 uenika (699 djeaka i 727 djevojica) iz 64
odjeljenja estih razreda.
Prilikom izbora uzorka razreda, vodilo se rauna o kvanititetu
potencijalnog znanja iz predmeta vjeronauka, kojeg su uenici estih
razreda trebali da steknu u prethodnom kolovanju, te pretpostavke da
uenici nisu imali prilku da izgrade svoje stavove o drugim religijama
kao duhovnoj komponenti. S obzirom na predmet i karakter
istraivanja, smatramo da je ovaj uzorak reprezentativan i homogen.
Iako uzorak veliinom moe biti reprezentativan za podruje Zenikodobojskog i Srednjobosanskog kantona, rezultati istraivanja se ne
mogu generalizirati na cijelu populaciju iz koje je biran uzorak, nego
samo na podruja u kojima je realizovano istraivanje.
4.4. Instrumenti, tehnike i metode
Testiranje uenika je realizovano polustandardnim upitnikom
viestrukog tipa, ija je primjena odobrena od strane Meureligijskog
vijea. Zavisno od primjenjenih instrumenata u naem istraivanju,
koristili smo tehniku anketiranja u cilju dobivanja kvalitativnih
podataka i tehniku statistike obrade podataka koja je raena u cilju
dobivanja kvantitativnih podataka. Tokom interpretacije podataka
dobivenih u ovom istraivanju koritena je deskriptivno-analitika
metoda.
4.5. Opis istraivanja
kole u kojima se realizuje islamski i katoliki vjeronauk u
procesu pilot istraivanja su bile podijeljene na eksperimentalne i
kontrolne. U eksperimentalnim kolama, relizovani su dopunski
saraji o drugim religijama, kao i sadraji koji proklamiraju sistem
duhovnih vrijednosti koje ue uenika kako da potuju pripadnike
drugih vjera, da uvaavaju praznike i tradiciju drugih religija, da
respektuju starije osobe, da imaju milost prema mlaima, da pomau
nemonim, siromanim i bolesnim, da uvaju svetost ljudskog ivota,
njegovu ast i dostojanstvo, da se uenici osposobljavaju da se odupru
svakodnevnim iskuenjima koje vode ka omalovaavanju ili
vrijeanju nacionalnog i religijskog identiteta osoba koje ne pripadaju
njihovoj religiji.
223

Odabir nastavnih jedinica je napravljen od strane religijskih

institucija, dok su pripremu i realizaciju izvrili nastavnici islamskog i
katolikog vjeronauka. Fokus rada u eksperimentalnim odjeljenjima je
bio na odgoju i obrazovanju mlade linosti u duhu vjere i formiranje
moralnih vrijednosti, pogleda, stavova, osjeanja, volje, karaktera,
umijea i navika moralnog ponaanja prema drugom i drugaijem.
Svrha moralnih naela je usklaena sa pojedinanim i drutvenim
interesima, to je zahtijevalo od uenika da se prilagodi uvjetima
multikonfesionalng ivota, da prihvati pravila, principe i discipline
drutvenog ponaanja. U kontrolnim kolama nisu realizovane
nikakve aktivnosti, te su uenici pratili nastavu iz vjeronauke po
redovnom kurikulumu.
Na kraju realizacije pilot istraivanja, svi uenici, kako iz
eksperimentalnih, tako i iz kontrolnih kola, su bili retestirani istim
anketnim listom kao na inicijalnom istraivanju. Registrirane su
razlike u vrijednostima izmeu eksperimentalnih i kontrolnih skupina.
4.6. Analiza rezultata inicijalnog testa uenika koji pohaaju
islamski vjeronauk
Prva sekcija (stavovi uenika o svojoj vjeri) je sadravala 10
tvrdnji u kojima su djeci ponuena tri odgovora (da, ne i ne znam).
Analizom odgovora koji se odnose na prvu tvrdnju (da je vjera
privatno i javno pravo) zakljuujemo da je najvei procenat ispitanika
ZDK i SBK odgovorio afirmativno (89%), odakle proizlazi da uenici
potuju pravo na vjeroispovjest kod svih ljudi. U drugoj ajtemi (vjera
je sastavni dio osobnog/linog identiteta) u SBK evidentan je jednak
broj neodogovorenih tvrdnji i zbirnih odgovora NE i NE ZNAM. Ovo
implicira da su uenici nesigurni da li je vjera sastavni dio njihovog
identiteta.7 U ZDK rezultati u pogledu ove ajteme se znatno razlikuju
od SBK, gdje djeca imaju jasniju sliku o sebi i svom identitetu. U
treoj tvrdnji (vjerujem zato to drugi u mojoj sredini vjeruju), u oba
kantona navjei je procent uenika koji su odgovorili sa NE (SBK
60%, ZDK 70%), pa se moe zakljuiti da su djeca istinski vjernici, te
da njihova okolina nema uticaja na njihovo vjerovanje.
7

Pri popunjavanju anketnog lista veliki broj uenika je traio da im se objasni pojam
identitet, tako da rezultate ove tvrdnje treba tumaiti kroz nerazumijevanje
znaenja te rijei.

224

Da je vjera osobno/lino ubjeenje kod veine uenika

potvruje 90% afirmativnih odgovora etvrte ajteme (Vjerujem u
Boga, jer je to moje osobno/vlastito uvjerenje), to je komplementarno
rezultatima tree tvrdnje. Visoki procenat odgovora DA u petoj ajtemi
(Ja sam istinski vjernik umom, srcem i djelom) govori o iskrenim
osjeanjima koji vladaju kod uenika, a koji se reflektiraju ne samo na
idejnom ve i na praktinom planu. Odgovori uenika u prvoj sekciji
koji se odnose na tvrdnju br. 6 (roditelji su prvi i pravi uzori moga
vjernikog ivota) i tvrdnji br. 7 (obitelj/porodica ima veliki uticaj na
moje vjerovanje) ukazuju na to da roditelji poznaju mehanizme
podrke svoje djece i imaju veliki uticaj na formiranje religijskih
uvjerenja. Uenici navode porodicu kao primarni izvor podrke koji u
73 % sluajeva u SBK i 78% u ZDK ima uticaj na njihovo vjerovanje.
U osmoj tvrdnji (Dananji vjernici dovoljno poznaju istine svoje
vjere) miljenje uenika je podijeljeno, tako da skoro polovina njih
vjeruje da dananji vjernici dovoljno poznaju istine svoje vjere, a
druga polovina ne vjeruje ili nije sigurna.
Deveta tvrdnja (U dananje je vrijeme popularno biti vjernik)
pokazuje da 42% uenika u SBK smatra da nije popularno biti vjernik,
dok je u ZDK ovaj procent neto manji i iznosi 38%. U analizi ove
tvrdnje, izdvojili bismo postotak odgovora NE ZNAM u ZDK koji
iznosi 44% gdje ukazuje na nesigurnost djece da li je danas poeljno
biti vjernik ili ne. U desetoj tvrdnji (U svakodnevnom ivotu, moj je
odnos prema vjerniku i nevjerniku isti) miljenje uenika u SBK je
skoro podijeljeno. Naime, 42% uenika je odgovorilo da je njihov
odnos prema vjerniku i nevjerniku isti a 46% da nije. Razlika od 4% je
zanemarljiva. Ovaj procenat kod uenika u ZDK, u odnosu na istu
tvrdnju, se bitno razlikuje od stavova uenika SBK, tako da u ovom
kantonu imamo statistiki znaajnu razliku od 30%. Ukoliko
napravimo korelaciju odgovora uenika koji se odnose na sve tvrdnje
iz prve sekcije moemo zakljuiti slijedee:
Da je kod uenika vjera sastavni dio osobnog/vlastitog
identiteta, to inicira prihvatanje vjerskog prava svakog
ovjeka;
Motiv njihovog vjerovanja je intristike prirode i nije
rezultat uticaja sredine;
225

 Da uenici stepen svog vjerovanja potvruju prakticiranjem

i vjerskim nainom ivota;
Uenici zauzimaju stav da je potrebno vie znanja o
temeljima religije, kako bi status vjernika bio rezultat ne
samo socijalno prihvatljivog oblika ponaanja, ve religijski
osnovanim postulatima;
Da je odnos uenika prema ljudima koji su vjernici i
nevjernici razliit. Ovaj odnos moe biti rezultat starosnog
doba ispitanika, koji trae potvrdu u ponaanju odraslih i
drugih iz svoje sredine koji im slue kao uzor njihovog
opredjeljenja;
uenici koji smatraju da je vjera sastavni dio osobnog
identiteta imaju pozitivne stavove i vei stepen tolerancije u
odnosu na uenike koji smatraju da vjera nije sastavni dio
njihovog identiteta, te da vjeruju samo zato to drugi vjeruju
u njihovoj sredini.
Bitna razlika u odgovorima djece iz ruralnih i urbanih sredina
(da je vjera privatno i javno pravo svakog ovjeka) ukazuje na to da je
vea frekvencija odgovora djece iz urbanih sredina u odnosu na
ruralne. Neznatna razlika od 10 % u pogledu uticaja sredine na
njihovo vjerovanje je zapaena kod uenika islamske vjeroispovijesti i
to u podruju ruralne sredine. Podrka pozitivnih vjerskih uvjerenja je
bitan segment koji omoguuje kompletan razvoj mlade linosti. Djeca
se najvie oslanjaju na roditelje, prijatelje, a zatim na brau i sestre
(ukoliko ih imaju) i nastavnike, u sluajevima kada moraju donijeti
odluke o nekim bitnim pitanjima.
4.7. Analiza rezultata inicijalnog testa uenika koji pohaaju
katoliki vjeronauk
Analizom prvog seta pitanja koji se odnosio na to kakav stav
uenici imaju prema svojoj vjeri obraena su 743 anketna lista, od
kojih je anketirano 212 uenika na teritoriji ZDK (112 djeaka i 100
djevojica) iz dvije osnovne kole, dok je na teritoriji SBK anketirano
531 uenik iz osam osnovnih kola (224 djeaka i 307 djevojica).
Analiza rezultata prve tvrdnje, da je vjera privatno i javno pravo
svakog ovjeka, je pokazala da djeca imaju visoke afirmativne
226

skorove (u SBK 89% a ZDK 90% ), to navodi na zakljuak da je kod

uenika razvijena svijest o pravu svake individue na slobodno
ispoljavanje svoje religije.
U drugoj tvrdnji, koja se odnosila na to da je vjera sastavni dio
osobnog/linog identiteta, distribucija odgovora uenika iz oba
kantona je podjednako rasporeena. Naime 72 % uenika je
odgovorilo da je vjera sastavni dio njihovog identiteta, to navodi na
zaljuak da uenici vjeru prihvataju kao dio svoje linosti. U treoj
tvrdnji (vjerujem zato to drugi u mojoj sredini vjeruju), najvei
procenat uenika je odgovorio sa NE (SBK 83%, ZDK 84%), to
dokazuje da djeca istinski vjeruju zbog vlastitih ubjeenja, a ne uticaja
sredine. etvrta ajtema (Vjerujem u Boga, jer je to moje
osobno/vlastito uvjerenje) sa visokim skorovima odgovora DA (94%),
je pokazala komplementarne rezultate prethodnoj tvrdnji. Ovaj veliki
procenat odgovora uenika, kako u ZDK tako i u SBK, govori o
injenici da djeca imaju visoko razvijenu svijest o poimanju svoje
vjere. Procenti u petoj ajtemi (Ja sam istinski vjernik umom, srcem i
djelom) 93% u SBK i 94% u ZDK navode na zakljuak da uenici,
pored toga to iskreno vjeruju u Boga, svoje vjerovanje potvruju i
kroz praksu. Rezultati este tvrdnje (roditelji su prvi i pravi uzori
moga vjernikog ivota) i sedme tvrdnje (obitelj/porodica ima veliki
uticaj na moje vjerovanje) su pokazali da se uenici u velikoj mjeri
oslanjaju na svoje roditelje ( 92%) i obitelj (75%) koji su im uzor i
imaju veliki uticaj na njih.
U osmoj tvrdnji, (Dananji vjernici dovoljno poznaju istine
svoje vjere) miljenja uenika sa oba kantona su podijeljena. U SBK
skoro polovina anketiranih smatra da su dananji vjernici upoznati sa
postulatima svoje vjere (52%), dok ostatak odgovora ove grupe je
skoro paritetno podjeljen na odgovore NE (27%) i odgovore NE
ZNAM (20%). Statistiki podaci iz ZDK se razlikuju od podataka iz
SBK po tome to su odgovori DA i NE prisutni u skoro istom
postotku (DA-40% i NE 44%). Najvei stepen podijeljenosti
miljenja uenika iz oba kantona se javio kod devete tvrdnje (U
dananje je vrijeme popularno biti vjernik). Naime, uenici iz oba
kantona nisu sigurni da li je danas populano biti vjernik ili ne.
Ovo potvruje veliki broj odgovora sa NE ZNAM ( SBK 36%,
ZDK 33%) i odgovora sa NE (SBK 44% i ZDK 37%). Odgovori
227

uenika na desetu tvrdnju (u svakodnevnom ivotu moj je odnos

prema vjerniku i nevjerniku isti) se znatno razlikuju od kantona do
kantona. Vei stepen tolerancije prema onima koji se izjanjavaju kao
vjernici ili nevjernici su pokazali uenici iz SBK (66%), nego uenici
iz ZDK (49%). Analiza prve sekcije pitanja koja se sastojala od 10
tvrdnji pokazala je slijedee:
da su uenici iz oba kantona, koji pohaaju katoliki
vjeronauk, istinski vjernici radi vlastitih ubjeenja, a ne
zbog uticaja sredine i okruenja u kojem ive;
da kod uenika porodica ima veliki uticaj na formiranje
stavova i vlastitih uvjerenja, te da oni nalaze podrku u
njima;
da je kod uenika u 70 % odgovora, vjera sastavni dio
osobnog/vlastitog identiteta;
da je generalno kod svih uenika prisutan vei stepen
tolerancije na razlike i multikulturalizam koji im omoguuje
da razumiju svoju okolinu, razviju samostalno kritiko
miljenje i usvoje one vrijednosti i stavove koje doprinose
optem dobru i suivotu.
4.8. Analiza rezultata incijalnog testa - asocijacije uenika o
drugim religijama
Drugi dio anketnog lista je struktuiran od tri kolone koje su
sainjene od tri ponuena polja za slobodne asocijacije koje su vezane
za islam, Katoliku i Pravoslavnu crkvu. Uenici su imali mogunost
pisanja najmanje jedne a najvie tri rijei koje ih asociraju kada se
spomene rije islam, Katolika crkva i Pravoslavna crkva.
Obrada podataka se odnosi na ukupan broj asocijacija i broj
pravilnih i nepravilnih asocijacija. Pravilne asocijacije su ukljuivale
sve tane i afirmativne stavove o drugoj religiji, a nepravilne
asocijacije su ukljuivale sve pogrene tvrdnje, kao i one izjave koje
imaju diskriminatorni, negativni ili netolerantni stav prema drugim
religijama.

228

4.8.1. Rezultat inicijalnog istraivanja uenika islamske

vjeronauke koji se odnose na asocijacije o drugim religijama
U Zeniko-dobojskom kantonu, u urbanim kolama u kojima se
realizuje islamski vjeronauk, oko 30,4 % uenika je navelo nepravilne
asocijacije koje se odnose na katolianstvo, dok je procent nepravilnih
asocijacija u odnosu na pravoslavnu vjeru znatno vei i iznosi ak
50%.
U ruralnim sredinama ovog kantona, stanje nepoznavanja
katolianstva i pravoslavlja je vee za 10 %. Tako, u ruralnim
podrujima, oko 38 % uenika koji pohaaju islamski vjeronak ima
nepravilne asocijacije prema katolikoj vjeri, dok je 60 % uenika iz
urbane sredine navelo nepravilne asocijacije prema pravoslavnoj
religiji.
U Srednjobosanskom kantonu, u urbanim kolama u kojima se
realizuje islamski vjeronauk, 47 % uenika je navelo nepravilne
asocijacije prema katolikoj vjeri, dok je stepen nepravilnih
asocijacija prema pravoslavnoj vjeri izraen sa 60%.
U ruralnim kolama, 40% uenika ne poznaje dovoljno
katolianstvo, dok 48% uenika nema dobro znanje o pravoslavnoj
vjeri.
Tabela br. 1. Nepravilne asocijacije uenika iz CBK-urbane kole, islamski vjeronauk

229

Tabela br. 2. Nepravilne asocijacije uenika iz CBK-ruralne kole islamski vjeronauk

4.8.2. Rezultati inicijalnog istraivanja uenika katolike

vjeronauke koji se odnose na asocijacije o drugim religijama
U Zeniko-dobojskom kantonu u urbanim kolama, 8,10 %
uenika ima nepravilne asocijacije prema islamu, dok je procent
nepravilnih asocijacija prema pravoslavnoj vjeri mnogo vei i iznosi
25 %. U ruralnim sredinama ovog kantona stanje nepoznavanja islama
i pravoslavlja je vee skoro za 50 % . Tako, u ruralnim podrujima, 23
% ne poznaje dovoljno islam kao religiju, dok 65 % uenika ne
poznaje pravoslavnu vjeru.
U Srednjobosanskom kantonu u urbanim kolama, 13%
uenika ima nepravilne asocijacije prema Islamu, a procenat
nepravilnih asocijacija prema pravoslavnoj religiji se penje do 26%.
Stanje u ruralnim kolama je znatno bolje od stepena poznavanja u
urbanim sredinama. Naime, rezultati istraivanja su pokazali da 16%
uenika ne poznaje islam a 33% ne poznaje pravoslavnu vjeru.

230

Tabela br. 3. Nepravilne asocijace uenika iz ZE-DO urbane kole / katoliki

vjeronauk

Tabela br. 4. Nepravilne asocijacije uenika iz ZE-DO ruralne kole katoliki

vjeronauk

231

Tabela br. 5. Nepravilne asocijacije uenika iz CBK urbane kole / katoliki vjeronauk

Tabela br. 6. Nepravilne asocijacije uenika iz CBK ruralne kole / katoliki vjeronauk

Rezultati analize druge sekcije pitanja, koji se odnose na

odgovore uenika o tome koliko poznajemo sebe i druge kao vjernike,
koji pohaaju obje vjeronauke u oba kantona ukazuju na slijedee:
Da je poznavanje pravoslavne vjere, na osnovu broja
pravilnih i nepravilnih asocijacija, na niskom nivou, kako
kod uenika koji pohaaju katoliki, tako i kod uenika koji
pohaaju islamski vjeronauk;

232

 Da je znanje uenika, kako islamskog, tako i katolikog

vjeronauka o pravilnom povezivanju termina sa
karakteristikama pojedinih religija na niskom nivou;
Da se veliki broj odgovora moe shvatiti univerzalno, kao
to su npr. ljubav, panja, dobrota, prijateljstvo, to je
svojstveno svakoj religiji;
Da je znanje koje su uenici pokazali o svim religijama ili
iskustveno (zato to vide vjerska obiljeja drugih religija u
svojoj okolini) ili kolsko (saznanje je steeno u kolskom
gradivu). Kao potvrda tome, govore i podaci koji se odnose
na odgovore ne znam, gdje je broj odgovora vezan za
pravoslavnu religiju znatno vei u odnosu na druge dvije
religije;
Da je evidentno prisustvo praznih (nepopunjenih) odgovora,
koji takoer, mogu ukazati na nesigurnost uenika u davanju
pravilnih odgovora;
Analiza rezultata prikupljenih podataka pokazuje da uenici
iz ruralnih podruja, kako u Zeniko-dobojskom kantonu,
tako i u Srednjobosanskom kantonu, manje poznaju druge
monoteistike religije, u odnosu na uenike iz urbanih
podruja.
4.9. Analiza i interpretacija rezultata inicijalnog istraivanja koji
se odnose na afirmativne stavove uenika o drugim religijama
U treoj sekciji anketnog lista, uenici su imali zadatak da za
islamsku, katoliku i pravoslavnu vjeroispovijest navedu po jednu
afirmativnu reenicu. Analizom prikupljenih podataka saznajemo da
je stepen poznavanja drugih religija u velikoj mjeri povezan sa
afirmativnim stavovima prema pripadnicima drugih religija, te da
nepoznavanje tradicije, obiaja i kljunih principa drugih religija u
znatnoj mjeri utie na negativne stavove i stvaranje predrasuda o
drugom narodu. U donjim tabelama prikazani su rezultati pozitivnih i
negativnih izjava koje se odnose na pitanje "ta ti se posebno svia
kod drugih religija?

233

Tabela br. 7. Asocijacije uenika iz CBK urbane kole / katoliki vjeronauk

Tabela br. 8. Asocijacije uenika iz CBK ruralne kole / katoliki vjeronauk

234

Tabela br. 9. Asocijacije uenika iz CBK urbane kole / islamski vjeronauk

Tabela br. 9. Asocijacije uenika iz CBK ruralne kole / islamski vjeronauk

235

Tabela br. 10. Asocijacije uenika iz ZE-DO urbane kole / katoliki vjeronauk

Tabela br. 11. Asocijacije uenika iz ZE-DO ruralne kole / katoliki vjeronauk

Djeca katolike vjeroispovijesti o islamu

U islamu mi se svia vjerovanje u jednog Boga. - djevojica iz
Busovae
Svia mi se to to je borba protiv vjernika zabranjena. - djeak iz
Viteza
Dopada mi se da islam ui strpljenju i daje snagu vjere. - djeak iz
Lepenice
236

Djeca katolike vjeroispovijesti o pravoslavnoj vjeri

Vrlo je slina katolikoj, isti je Bog samo su imena razliita. djevojica iz Kaonika
Svi se trude biti bolji vjernici. - djeak iz Stojkovia
Svia mi se iskrenost ljudi. - djeak iz epa
Tabela br. 12. Asocijacije uenika iz ZE-DO urbane kole / islamski vjeronauk

Tabela br. 13. Asocijacije uenika iz ZE-DO ruralne kole / islamski vjeronauk

237

Djeca islamske vjeroispovijesti o Katolikoj vjeri

To to cijela porodica ide da se moli zajedno. - djevojica iz Zenice
Dopadaju mi se takoer praznici i okupljanje porodice. djevojica iz Pehara
Dopada mi se dobroinstvo prema drugima. - djeak iz Teanjka
Djeca islamske vjeroispovijesti o pravoslavanoj vjeri
Sviaju mi se slike na prozorima crkve, farbanje jaja i kienje jelke.
- djeak iz Miljanovca
Druga verzija katolianstva i kod svih vjera je zajedniko to je
zabranjeno ubijanje i prolijevanje krvi meu ljudima. - djevojica
iz Zenice
Sviju mi se obiaji za njihove praznike. - djevojica iz Travnika
4.10. Zakljuci o realizovanom inicijalnom istraivanju
Djeca u BiH, obuhvaena ovim istraivanjem, u Zenikodobojskom i Srednjobosanskom kantonu, imaju temeljna znanja o
islamu i katolianstvu, ali potrebno je poveati kvantum znanja o
karakteristikama pravoslavne religije. Uoen je veliki uticaj roditelja,
porodice u formiranju moralnih i religijskih uvjerenja, te je preporuka
da se roditelji angairaju kao ravnopravni partneri u obrazovanju i
vaspitanju djece, pogotovo iz oblasti vjerskog ivota. ivot djece u
zajednici, preteno se vee za njihovu neposrednu sredinu, te za
autoritete u toj sredini. Uloga vjerskih lidera u njihovoj zajednici
znatno utie na formiranje slike o sebi i drugima. Stoga smatramo da
je saradnja sa njima od izuzetne vanosti u neformalnom obrazovanju
i prihvatanju razliitosti. Uenje vjetina vezanih za toleranciju mora
ukljuivati i poboljanje odnosa meu samom djecom. Prema
vlastitim iskazima, oni se i van kole, esto ne sluaju, iako jedni
drugima predstavljaju vaan oslonac i izvor podrke. Bilo koje
aktivnosti, koje e omoguiti aktivnije uestvovanje djece u koli i u
zajednici, moraju jaati ove vjetine, kako bi se izbjegle greke koje
su uestale i meu odraslima. Generalni zakljuci upuuju na to da je
neophodno raditi na razvoju tolerancije, izgradnje mira kroz
obogaivanje sadraja o drugim religijama, kao i zajednikim
aktivnostima kako bi jedni druge mogli bolje upoznati i razumjeti.

238

4.11. Kratak prikaz rezultata re- testa nakon uvoenja

ekperimentalnog fatora
U odnosu na inicijalno istraivanje, koje je realizovano na
poetku projekta, nakon realizacije ekperimentalnih asova, rezultati
uenika vezani za stav prema vlastitoj religiji se nisu znatno
izmijenili, tako da oni religiju smatraju sastavnim dijelom
osobnog/linog identiteta, to inicira prihvatanje vjerskog prava
svakog ovjeka. Naime, rezultati su pokazali da 83,9 % uenika ima
pozitivan stav prema svojoj religiji, te pokazali interes za uenjem
novog gradiva vezanog za druge religijske grupe u Bosni i
Hercegovini. Samo 2,97% uenika se izjasnilo da ne prihvata
edukaciju o drugim religijama na asovima vjeronauke, dok je 13,16%
uenika imalo neutralan stav. U istom istraivanju, rezultati pokazuju
da uenici i dalje prakticiraju vjeru svoje porodice koja je njihov
pozitivan uzor, ali ne i socijalni agens koji vri pritisak na njihovo
opredjeljivanje. Rezultati istraivanja pokazuju da predstavnici
vjerskih zajednica i vjerouitelji imaju uticaj na formiranje slike o sebi
i drugima, te je njihova uloga od velike vanosti u odgoju i
obrazovanju djece, naroito u neformalnom obrazovanju. Do
promjena u rezultatima inicijalnog i finalnog israivanja je dolo u
drugom dijelu upitnika koji kroz navoenje asocijacija govori o
kvantumu znanja, kao i o pravilnim i nepravilnim informacijama o
drugim religijama kojima raspolau uenici. Rezultati analize,
prikazani kao dvije skupine, ovisno o tome da li su uenici u
eksperimentalnim ili u kontrolnim kolama, pokazuju slijedee:
kod uenika iz eksperimentalnih kola, stepen znanja o
drugim religijama je povean za 20% u odnosu na inicijalno
istraivanje, dok je u kontrolnim kolama ostao skoro na
istom nivou. Kao indikator za ovu vrijednost posmatran je
broj netanih odgovora, tj. nepravilnih asocijacija o drugim
religijama.
u odnosu na prvo anketiranje, broj netanih informacija o
drugim religijama je smanjen za 32 % u eksperimentalnim
kolama, dok je u kontrolnim kolama ostao isti;
U treoj sekciji upitnika, koja se odnosila na afirmativne stavove
uenika o vlastitoj i drugim religijama, uoeno je slijedee:
239

 uenici u eksperimentalnim kolama su imali poveani

postotak pozitivnih odgovora vezano za uenje o islamu (za
djecu koja idu na katoliki vjeronauk) za 14,29% i za
katolianstvo (za djecu koja idu na islamski vjeronauk) za
12,08% u odnosu na inicijalno istraivanje.
postotak poznavanja pravoslavlja je smanjen za 3,03%
zbirno kod svih uenika iz obje skupine kola, to se tumai
time da sadraji o pravoslavlju uope nisu bili prisutni na
eksperimentalnim asovima. Samim tim, znanje uenika je
ostalo na priblino istom nivou kao na poetku Pilot
projekta.
Vezano za prezentovanu projektnu metodologiju, veina
vjerouitelja i uenika su izjavili da je ona promovirala uee djece u
razredu i njihovu elju za uenjem novih informacija, ne samo iz
meureligijske oblasti, ve i iz drugih. Ova metodologija vodi ka
poveanom uenju o drugim religijama, to rezultira u izgradnji
povjerenja izmeu djece razliitih vjerskih skupina, kao prvi korak ka
pomirenju. to se tie uspostavljene saradnje sa kljunim partnerima
na projektu, reeno je da su prepoznati pravi partneri za
implementaciju (vjerske zajednice i relevantna ministarstva) to je
doprinijelo da projekat bude prihvaen od strane kola, vjerouitelja i
zajednice. Vjerouitelji koji su bili ukljueni u projekat su rekli da su
imali potekoa u iznalaenju materijala koji govore na dovoljno
kvalitetan nain o drugim religijama. Zbog toga su morali da
konsultuju izvore za koje im je bilo potrebno dopunsko objanjenje,
pa su samim tim, kod sebe, prepoznali potrebu da unaprijede svoje
znanje kako bi to kvalitetnije prenijeli znanje svojim uenicima.
4.12. PREPORUKE I DALJI RAD
Kako bi se kvantitativno i kvalitativno povealo znanje o
vlastitoj i drugim religijama, predlaemo da se u vjeronauni
kurikulum uvedu dodatni nastavni sadraji koji e ponuditi vie
informacija o drugim religijama i koji e dati mogunost uenicima da
uvide slina naela kojima se vode religije svijeta. Na ovaj nain bi se
poveao stepen prihvatanja i tolerancije, a smanjio stepen etnike
distance. U sklopu nastavnog plana i programa vjeronauka koji
sistematski edukuje i gradi mladu linost, neophodno je proiriti
240

sadraje koje nude infromacije o drugima, bez obzira da li oni ive ili
ne ive u neposrednoj sredini. Sticanjem novih znanja i proirenjem
postojeeg, uenici bi bolje prihvatili svoje susjede i vrnjake
razliitih veroispovijesti. Imajui u vidu da je ovjek po prirodi
drutveno bie koje ima potrebu za komunikacijom sa drugima, kao i
potrebu za samopotvrivanjem kroz druge, prihvatanjem sebe i
drugih, dolazi do stvaranja temelja za balans u kojem niko nije niti u
dominantnoj, niti u submisivnoj poziciji. Na ovaj nain se drugi ne
shvataju kao izolirani pojedinci, ve kao osobe sa kojima se mogu
dijeliti iste vrijednosti. Razumijevanje i tolerancija za one koji djele
ivotni prostor je od esencijalnog znaaja za socijalni ivot.
5. ZAKLJUNA RAZMATRANJA
Ukoliko analiziramo krajnje ishode poduavanja predmeta
vjeronauke, fakultativnog ili obaveznog predmeta Kulture religije ili
pak pilot inicijative meureligijskog razumijevanja, moemo
zakljuiti da e kola odagajati mlade za multikulturalnost, ukoliko se
oni koluju u multikulturanom kolskom ozraju. Bez izravne
komunikacije i konstruktivnog dijaloga nije mogue doi do
zajednitva, a da se ne ugroze razlike. Uenici i nastavnici treba da
shvate da multikulturalnost odgoja nije brisanje razlika meu
nacijama, religijama, etnosom, ve njihovo upoznavanje sa neim to
ne moe nikako biti smetnja u zajednikom suivotu. Drava Bosna i
Hercegovna, ukoliko eli biti demokratska sa razvijenim slobodama i
pravima razvoja indentiteta svakog pojedinca, pripadnika razliite
kulture, mora da njeguje interkulturalni odgoj mlade linosti. Ono to
bi trebalo da predstavlja posebno obiljeje interkulturalnog odgoja,
jeste odgoj stavova, sposobnosti, osjeaja, naina postojanja i
ophoenja s osobom kulturno razliitom, drukijom od nas. Potivanje
drugog i drugaijeg, ma kakav on bio, jest uvjet potovanja vlastitog
dostojanstva. Biti interkulturalno odgojen znai komunicirati, ali i
sluati drugog. Zato interkulturalni odgoj ne treba promatrati kao
odgoj prijenosa kulture, ve kao odgoj koji e obogatiti kulturu, koji
e dozvoliti i odobriti praktinu potvrdu univerzalne vrijednosti vrijednosti osobe. Ova vrijednost zajednika je svima, bez obzira na
rasu, boju koe ili nain na koji neko shvata ivot. Ako je prva i
temeljna vrijednost osoba, tada treba odgajati u pravcu prihvatanja
drugog kao ovjeka, priznavajui mu dostojanstvo koje priznajemo
241

sebi. Samo ako ova filozofija postane temelj odgoja i obrazovanja,

tada e se moi govoriti o suivotu, odnosno o saradnji i kulturnoj
integraciji (E. Pirl, 2011). Ako se multikulturalnost temelji na ljubavi
i pravdi u potovanju drugog ovjeka i drugaijih zajednica, onda nije
samo ispunjena sutina religije nego je obezbijeena zdrava klima
koja osigurava prosperitetnu nacionalnu i individualnu budunost.
Literatura:
1. Alibai, A., udi, S., and group authors, (2009): Religion and school in open
society in Bosnia and Herzegovina, Open society Fund Bosnia and Herzegovina
2. Babi,M. and group authors, (2004): Tolerance and Religions Principes
International Forum Bosnia , Sarajevo
3. Blackwell, C. The problem of the cultural development of the child. Vygotsky
Reader. 1994
4. Blythe, T., & Gardner H. (1990). A school for all Intelligences. Educational
Leadership. 47(7), 33-37.
5. Bowman B. Stott, F. Understanding development in a cultural context. In
Diversity
6. Developmentally Appropriate Practice. Mallory B. New, R. (Eds). Teachers
College Press, New York. 119-134, 1994
7. Discrimination of children in BiH schools , Save the Children Norway, scientific
study
8. Report about humanitarian development Bosnia and Herzegovina 2000,Youth
UNDP, 2000 (str.27-33).
9. Report about NGO regarding to children rights in BiH 2005, Save the children
Norway BiH,(str. 94).
10. Kagan, S.L. and Garcia, E.E. Educational, cultural and linguistic diversity
perspectives: Moving the agenda. Early Childhood Research Quarterly. 6, 427443.
11. Marsella A. J., & Leong, F. T. (1995). Cross-cultural issues in personality and
career assessment. Journal of Career Assessment, 3(2),
12. Mertz, Gayle & Miller Lieber, Carol. Conflict in Context Understanding Local
to Global Society. (2001).
13. Rajko Kulji, Lazo Risti i Zoran Avramovi (2008); Culture of religion, Zavoda
za udbenike i nastavna sredstva Istono Sarajevo
14. Save the Children (2005), Practice Standards in Childrens Participation

242

15. Vukovi N.ahovi,(2000): Child rights and international child rights

Jugoslovenski centar za prava djeteta, Beograd
16. Zbornik radova, Stabilization of interethnic and inter-religion relationship on
Western Balkan, 2010, BO

243

Nusreta Kepe, Ph D
THE INFLUENCE OF CONTENTS OF THE INTERRELIGIOUS
UNDERSTANDING IN THE RELIGIOUS EDUCATION ON THE
PUPILS' ATTITUDES ABOUT OTHER RELIGIONS
SUMMARY
Peace education is based on the general aim of enabling the
child to develop as a social being through living and co-operating with
others, thus contributing to the good of society. It is beneficial to all
children in our schools irrespective of their identity, since all children
need to learn how to live within and contribute to the evolution of our
growing intercultural society. Peace education includes educational
policies and practices aiming at responding to the different
educational needs expressed by different cultural traditions. It defines
educational policies and practices aiming at teaching individuals to
live together, to know each other, their specific cultural and historical
characteristics, with a view to favouring their integration based on
values of tolerance and pluralism. It not only reflects society but also
influences its development. While education cannot bear the sole
responsibility for challenging racism and promoting intercultural
competence, it has an important contribution to make in facilitating
the development of the childs intercultural skills, attitudes, values and
knowledge. An intercultural education is valuable to all children in
equipping them to participate in an increasingly diverse society. This
article include results an external research and testing of promising a
practice was undertaken in order to assess the effectiveness of the
religious lesson on children life and their attitudes about their
neighbors. Some findings show that an education which is based on
only one culture can be less likely to develop these capacities in
children.
Key words: peace education, Integrated thematic planning,
interfaith dialogue, Inter-religious understanding, multicultural
education, prejudice, peace building, racial discrimination,
stereotyping.

244







.

.


.
" "
.
" "
.
.
)
(
.

" "

.
" "
.


.
245


" "

:

" "

: /
WV
.

246

Prof. dr. Osman Rami1 i Nedim Boti, bachelor islamske vjeronauke

OSNOVE ISLAMSKOG POGLEDA NA KONCEPT
EMOCIONALNE INTELIGENCIJE
Saetak
Obradom teme Osnove islamskog pogleda na koncept
emocionalne inteligencije, nastojalo se dati pojmovno odreenje
emocionalne inteligencije, kao relativno novijeg naunog pojma i
njene povezanosti sa islamskim uenjem. Nastojao se sagledati i
analizirati koncept emocionalne inteligencije u svjetlu islamskog
uenja i njeno mjesto u izvorima islama. Islam, kao univerzalni
koncept ivota, nudi rjeenja za sva pitanja i probleme ovjeanstva,
sve do Sudnjeg dana, i u njemu nalazimo integrirane elemente
emocionalne inteligencije.
Emocionalna inteligencija, kao bitna odrednica uspjenog rada
i funkcioniranja, ukljuuje: emocionalnu osjetljivost, interpersonalne i
intrapersonalne sposobnosti, socijalnu osjetljivost, komunikativnost,
visok nivo tolerancije, visok nivo adaptabilnosti, socijabilnost,
kooperativnost i svakodnevnu saradnju u razliitim ivotnim
situacijama i okolnostima.
Harmonini meuljudski odnosi u svim strukturama, osnovni su
preduvjet uspjenog rada i ivljenja, a za to je potrebna visoka
emocionalna inteligencija. Zato joj s pravom D. Goleman daje
prednost u odnosu na akademsku inteligenciju.
Razvijena emocionalna inetligencija je potrebna odgajateljima,
zdravstvenim radnicima, menaderima, politiarima, pedagozima,
psiholozima, socijalnim radnicima, terapeutima, advokatima,
sudijama, policajcima i svima drugima.
I dalje ostaje potreba dubljeg i sveobuhvatnijeg istraivanja i
prouavanja uloge i znaaja emocionalne inteligencije u savremenom
ivotu i radu.
Kljune rijei: islam, emocije, emocionalna inteligencija,
interpersonalna i intrapersonalna osjetljivost, empatija
1

Pedagoki fakultet Univerziteta u Bihau i Islamski pedagoki fakultet u Bihau

247

UVOD
Najvea hvala i zahvala pripada samo Uzvienom Allahu, neka
je salavat i selam na najodabranijeg Allahovog roba Muhammeda,
sallallahu alejhi ve sellem, na njegovu asnu porodicu, njegove ashabe
i sve one koji ga u dobru slijede do Sudnjeg dana.
Koncept emocionalne inteligencije i njena povezanost s
univerzalnim islamskim uenjem prestavlja relativno novo podruje
nauno-istraivakog rada. Glavni elementi svoje mjesto nalaze unutar
postulata islama objavljenih prije 1400 godina. Islam, kao univerzalni
koncept ivota, nudi rjeenja za sva pitanja i probleme ovjeanstva,
sve do Sudnjega dana i svoje sljedbenike poduava i odgaja na
najljepi i najplemenitiji nain, te predstavlja idealan program
ivljenja objavljen od Uzvienog Allaha radi dobrobiti itavog
ovjeanstva.
Na poetku teme obrauju se osnovne teorijske komponente
emocionalne inteligencije, pojam emocija, njihova osnovna podjela, te
opi pogled na pojam emocionalne inteligencije.
Emocionalna inteligencija je sposobnost prepoznavanja osjeaja,
njihova jasnog identificiranja, razumijevanja, sposobnost njihova
kontroliranja i koritenja za izraavanje misli. Za osobe s visokim
kvocijentom emotivne inteligencije je karakteristino da uspjeno
prepoznaju vlastite i tue emocije, potrebe i elje, te imaju razvijene
vjetine samokontrole i rada s drugima osobama.
Islamsko uenje podstie na usvajanje pozitivnih vjetina
emocionalne inteligencije u oblastima morala, meuljudskih odnosa i
odnosa ovjeka i drugih ivih bia. Navodi se, takoer, kako islam
gleda na negativne emocionalne reakcije, uz navoenje primjera iz
Kur'ana i sunneta.
O navedenoj temi je na bosanskom jeziku dostupna oskudna
literatura, te je svega objavljeno jedno djelo koje se direktno dotie
problematike rada. To je rad dr. Me'muna Mubejjida pod naslovom:
Naui vladati svojim emocijama emocionalna inteligencija;
nauni i islamski pogled, koja je objavljena u Sarajevu 2008. godine.
Dakle, postoji mnogo prostora za daljnji rad na izuavanju
emocionalne inteligencije, kao znaajne dimenzije linosti, koja
obezbjeuje uspjeno djelovanje i funkcioniranje u savremenom
248

konceptu ljudskog ivota. Brojne su profesije koje, za uspjean rad,

neminovno zahtijevaju posjedovanje emocionalne inteligencije.
Poslovi u oblasti odgoja i obrazovanja, zdravstvene zatite, socijalne
skrbi i kao i rad u drugim institucijama, ustanovama i organizacijama
koje se neposredno ili posredno bave pitanjima pomoi i zatite
ovjeka, trae visoke kompetencije koje ukljuuju sposobnost
razumijevanja drugih, dakle, visok nivo emocionalne inteligencije.
1. DEFINICIJA I POJAM EMOCIJA
U pojmovnom odreenju koncepta emocionalne inteligencije
susreemo se s pojmom emocija kojeg emo nastojati ukratko
objasniti u daljnjem dijelu rada. Naime, ljudi nisu iskljuivo
racionalna bia koja svoje postupke i htijenja preduzimaju samo na
osnovu umnog miljenja i zakljuivanja. Mnogi nai postupci bivaju
izazvani i drugim iniocima, kao to su npr. emocije (osjeanja).
Emocije se, stoga, mogu opisati kao doivljaj naeg vrednovanja i
subjektivnog odnosa prema stvarima, ljudima, dogaajima i prema
sopstvenim postupcima.
Salovey i Mayer definiu emocije kao: Emocije su
organizovani odgovori koji prelaze granice mnogih psiholokih
podsistema, ukljuujui fizioloki, kognitivni, motivacioni i iskustveni
podsistem. Najee se javljaju kao odgovor na dogaaj, bilo
spoljanji ili unutranji, koji ima pozitivno znaenje za osobu.2
Postoji, ne samo u naem jeziku, ve i u mnogim drugim
jezicima veliki broj izraza koji izraavaju razliita emocionalna stanja,
a to su: radost, alost, ljubav, sauee, empatija, ponos, zluradost,
oholost, stid, zahvalnost, briga, strepnja, oekivanje, nada itd. Emocije
su u toku svog razvoja propraene brojnim spoljanjim i unutranjim
promjenama. Znaajni spoljanji znaci emocija su: izrazi lica, tjelesna
napetost, glasovne reakcije, znojenje, bljedilo, rumenilo i sl. Takoer,
postoje i unutranji pratioci kao karakteristine promjene u radu
2

Izvorni tekst definicije: We view emotions as organised responses, crossing the

boundaries of many psychological subsystems, including the psysiological,
cognitive, motivational, and experiental systems. Emotions typically arrise in
response to an event, either internal or external, that has a positively or negatively
valenced meaning for the individual. Preuzeto iz: Peter Salovey and John D. Mayer
(1990). Emotional intelligence. Baywood Publishing. Str. 186.

249

pojedinih organa: ubrzan rad srca, ubrzano disanje, stomane tegobe i

sl. Svaka emocija ukljuuje:
1. FIZIOLOKI DIO (promjene u organizmu
doivljavamo kao uzbuenje, tahikardiju, bre i dublje disanje);
2. INTELEKTUALNU
promjenama u organizmu);

KOMPONENTU

(saznanje

koje
o

3. MIKRO I MAKROMIMIKA (facijalna ekspresija, pokreti,

poloaj tijela, ponaanje).
2. POJAM INTELIGENCIJE
Inteligencija je mentalna karakteristika koja se sastoji od
sposobnosti za uenje iz iskustva, prilagodbe na nove situacije,
razumijevanja i koritenja apstraktnih pojmova, koritenja znanja za
snalaenje u novoj okolini u kojima ne pomae stereotipno nagonsko
ponaanje, a niti uenjem steene navike, vjetine i znanja.3 Rije
inteligencija potie od latinske rijei inteligere i znai razumjeti,
shvatiti. Psiholozi koriste inteligenciju kao crtu linosti4 koja moe
barem djelomino protumaiti nain na koji ljudi reaguju ili se
ponaaju u razliitim situacijama. Prema jednom miljenju,
inteligencija je sposobnost rjeavanja novih problema i snalaenja u
novonastalim situacijama; prema Davidu Wechsleru5, inteligencija je
sposobnost razumijevanja svijeta i domiljatost u sueljavanju s
njegovim izazovima.6 Drugi, pak, smatraju da inteligencija obuhvata
sposobnost apstraktnog razmiljanja, razumijevanje uzroka i
posljedica nekog problema, sposobnost razlikovanja bitnog od
nebitnog, sposobnost uenja i prilagoavanja nekom zadatom cilju.
Poneki autori se skoncentriu na sposobnost lahkog i brzog uenja i

http://hr.wikipedia.org/wiki/Inteligencija
Crta linosti predstavlja razlikovnu karakteristiku za koju se pretpostavlja da
tumai dosljednost u ponaanju. Preuzeto iz: Rathus, S. A. (2000.). Temelji
psihologije. Jastrebarsko: Naklada Slap. Str. 144.
5
David Wechsler (1896 1981.) je bio vodei ameriki psiholog. Razvio je
poznate skale inteligencije, kao to su Wechslerova skala inteligencije za odrasle
osobe (WAIS) i Wechslerova skala inteligencije za djecu (WISC). Pogledati:
http://en.wikipedia.org/wiki/David_Wechsler
6
Rathus, S. A. (2000.). Temelji psihologije. Jastrebarsko: Naklada Slap. Str. 143.
4

250

sposobnost sticanja novih sposobnosti. Psiholozi su grupisali

inteligenciju u tri glavne grupe:
- apstraktna inteligencija (sposobnost razumijevanja
upravljanja koritenjem verbalnih i matematikih simbola);

- konkretna inteligencija
upravljanja objektima);

(sposobnost

razumijevanja

- socijalna inteligencija (sposobnost razumijevanja ljudi i

povezivanja s njima).
2.1. Koncept emocionalne inteligencije
Emocionalna inteligencija (EI) ima korijene u konceptu
socijalne inteligencije7, koju je po prvi put identifikovao E.L.
Thorndike8, 1920. godine. Uticaj ovog koncepta na iru kulturnu i
akademsku zajednicu je od tada bio brz i irok. Utemeljenje za pojavu
koncepta emocionalne inteligencije pronalazimo u Gardnerovoj
(1983.) teoriji viestrukih inteligencija, tanije u podjeli socijalne
inteligencije na interpersonalnu i intrapersonalnu; i Sternbergovoj
(1985.) triarhikoj (troslonoj) teoriji inteligencije (praktina
inteligencija).
Interpersonalnu inteligenciju Gardner9 definie kao: "...znanje o
unutranjim aspektima osobe: pristup svojim osjeanjima, rasponu
7

Socijalna inteligencija je poseban vid inteligencije, koji obuhvata vie meusobno

povezanih sposobnosti kao to su: emocionalna osjetljivost, socijalna analitinost,
dobra samokontrola, socijabilnost, tolerancija i socijalna adaptabilnost. Socijalna
inteligencija obuhvata i sposobnost tanog prepoznavanja i razumijevanja osjeanja
drugih, kao i pronicljivost u otkrivanju i tumaenju esto skrivenih namjera drugih,
interpersonalnih stavova na osnovu primjetnih znakova u ponaanju. Neophodna je
za uspjean rad menadera, politiara, psihologa, socijalnih radnika, terapeuta,
advokata, policajaca i drugih koji su upueni na reavanje problema pojedinaca i
grupa ljudi. Izvor: http://sr.wikipedia.org/sr-el/
8
Edward Lee Thorndike (1874 1949.) je bio ameriki psiholog koji je gotovo
itav radni vijek proveo na Univerzitetu Columbia. Njegovo istraivanje ponaanja
ivotinja i procesa uenja je dovelo do pojave teorije konekcionizma i postavilo
znanstvene temelje modernoj pedagokoj psihologiji. Izvor: www.wikipedia.com
9
Howard Gardner (Skrenton, Pensilvanija, SAD, 11. juli 1943) je ameriki
psiholog najpoznatiji po svojoj teoriji viestruke inteligencije. Gardner je istraivao
koncepte kreativnosti i inteligencije i udio koji zauzimaju u uenju djece. Pisao je
knjige o kognitivnoj revoluciji (Nova vjetina uma) i nekoliko tomova o velikim

251

emocija, mogunost razlikovanja tih osjeanja i, eventualno,

imenovanja osjeanja i u njima traenje znaenja i razumijevanja
uzroka sopstvenog ponaanja".10 Sternberg11 gleda na inteligenciju
pod vidom obrade ili procesiranja informacija. Motivisan rezultatima
svojih istraivanja, on zakljuuje da snalaenje u svakodnevnim
situacijama zahtijeva drugaije sposobnosti od onih koje mjere
klasini testovi inteligencije. Sternberg tako, uz analitiku i kreativnu,
u svoju teoriju uvrtava i praktinu inteligenciju.12
Gardner (1993.) je u svoj model viestrukih inteligencija, meu
sedam13 osnovnih, uvrstio i dva oblika linih inteligencija:
interpersonalnu, koja oznaava sposobnost prikladnog reagovanja u
odnosima s drugim ljudima i intrapersonalnu koja oznaava sutinu
samospoznaje i sposobnosti upravljanja osjeanjima. Triarhika
teorija i teorija viestrukih inteligencija su, uprkos povremenim
otporima, prole mnoge provjere i svrstane su ravnopravno s ostalim
ve
prihvaenim
teorijama
inteligencije
(Spearmanovom,
Thurstoneovom, Guilfordovom).
Pojam emocionalna inteligencija prvi put se u akademskom
kontekstu pojavio 1985. godine, u naslovu doktorske disertacije W. L.
Paynea. Meutim, ak nekoliko godina nakon toga niko se nije
osvrnuo na navedeni izraz. Smatra se da su naunici Peter Salovey sa
Univerziteta u Yaleu i John D. Mayer sa Univerziteta New Hempshire
prvi pokuali da preciznije definiu navedeni pojam. Oni su u skladu
sa naunom metodologijom razvijali modele i instrumente za procjenu
voama i misliocima 20. vijeka (Izvanredni umovi, Kreativni umovi, Vodei umovi).
Izvor: http://sr.wikipedia.org/
10
http://gencelowich.blogspot.com/2008/10/1.html
11
Robert Sternberg (engl. Robert Jeffrey Sternberg, 8. decembar 1949.) je
ameriki psiholog i psihometriar, bivi predsjednik Amerikog psiholokog
drutva, profesor psihologije na Univerzitetu Jejl. Istraivao je ljudsku inteligenciju,
vrste miljenja, kogniciju, ljubav i mrnju i informativno procesne procedure koje
koriste ljudi pri rjeavanju zadataka u testovima inteligencije. Izvor:
http://sr.wikipedia.org/sr
12
Rathus, S.A. (2000). Temelji psihologije. Str. 347.
13
Gardner smatra da ne postoji samo jedna, ve sedam inteligencija, iju osnovicu
ine razliita podruja mozga. U njih se ubrajaju: jezina sposobnost, loginost,
tjelesna nadarenost, muzika sposobnost, spacijalne vjetine i dvije vrste personalne
inteligencije: intrapersonalna i interpersonalna osjetljivost. Pogledati: Rathus, S.A.
(2000.). Temelji psihologije. Str. 346.

252

EI. Salovey i Mayer definiu emocionalnu inteligenciju kao: Vrsta

socijalne inteligencije povezana sa sposobnou linosti da kontrolira
vlastite emocije i osjeaje i emocije drugih, a povezana je i sa
sposobnou linosti da uvia razliku izmeu njih i mogunou
koritenja ovih informacija u usmjeravanju vlastitih misli i
osjeaja.14
Esther Orioli i Robert Cooper su izjavili slijedee u pokuaju da
objasne EI: EI je mnogo vie od lijepog ponaanja prema
drugima. To je sposobnost da osjetimo, razumijemo i uspjeno
primijenimo mo i mogunost emocija kao izvora energije,
informacija, kereativnosti, povjerenja i bliskosti. Ukratko definirana,
emocionalna inteligencija je sposobnost da se opaze emocije, da im se
prie i da se izazovu, kako bi pomogle procesu miljenja. Svoju
popularnost koncept emocionalne inteligencije biljei pojavom knjige
psihologa Danijela Golemana15. On je pojam emocionalne
inteligencije suprotstavio pojmu akademske inteligencije, naglasivi
superiornost emocionalne inteligencije u prognozi razliitih oblika
uspjenosti u svakodnevnom ivotu pojedinca. Golemanova knjiga
Emocionalna inteligencija zato je vanija od kvocijenta
inteligencije je dvije godine bila bestseler u SAD.
2.1.1. Dimenzije emocionalne inteligencije
Emocionalna inteligencija je usko povezana s psiholokim
osobinama koje se nalaze u karakteru pojedinca, odnosno ovisi o
psiholokim faktorima, kao to su ekstrovertiranost/introvertiranost16
14

Izvorni tekst definicije: We define emotional intelligence as the subset of social

intelligence that involves the ability to monitor ones own and others feelings and
emotions, to discriminate among them and to use this information to guide ones
thinking and actions. Preuzeto iz: Peter Salovey and John D. Mayer. Emotional
intelligence. Str. 189.
15
Danijel Goleman (roen 7. marta, 1946) je knjievnik, psiholog i znanstveni
publicista. Radio je 12 godina za novine The New York Times, specijalizirajui se za
psihologiju i neurologiju. Pisac brojnih djela, od kojih je, svakako, najpoznatija
knjiga: Emocionalna inteligencija zbog ega je vanija od kvocijenta
inteligencije. Izvor: http://en.wikipedia.org/wiki/Daniel_Goleman
16
Ekstraverzija je prema K. G. Jungu, stav okrenutosti libida ka objektu, ka
spoljanjem svijetu. Za ekstraverziju je karakteristino da linost veu panju pridaje
dogaajima u spoljanjoj, nego zbivanjima u unutranjoj, psihikoj realnosti.
Aktivna ekstraverzija oznaava namjerno usmjeravanje panje na spoljanju

253

ili emotivnost/indiferentnost. Razina nae emocionalne inteligencije

nije odreena genetski niti se razvija u naem ranom djetinjstvu. Za
razliku od kvocijenta inteligencije, koji se neznatno mijenja nakon
desete godine ivota, emocionalna inteligencija je uvelike nauena i
nastavlja se razvijati kako ivimo i uimo iz iskustava ta se naa
vjetina moe i dalje usavravati.
Zapravo, istraivanja koja su godinama pratila razinu
emocionalne inteligencije pokazuju da ljudi postaju sve bolji u tim
umijeima to vjetije nadziru vlastite emocije i porive, to su bolji u
samomotiviranju, empatiji i drutvenim sposobnostima. Psiholozi
Daniel Goleman i John Salovey u svojoj temeljnoj definiciji
emocionalne inteligencije preuzimaju temelje Gardnerove osobne
inteligencije, proirujui sposobnosti na pet glavnih podruja, ili pet
dimenzija emocionalne inteligencije17:
1. Spoznaja vlastitih emocija. Svijest o vlastitome biu prepoznavanje osjeaja u trenutku kada do njega dolazi - klju je
emocionalne inteligencije, te je presudna za psiholoke spoznaje i
razumijevanje vlastite linosti. Nemogunost primjeivanja vlastitih
osjeaja ostavlja nas njima na milost i nemilost. Osobe koje
pouzdanije poznaju svoje osjeaje, bolje upravljaju vlastitim ivotom i
bolje znaju to osjeaju o odreenim osobnim odlukama, od toga s
kime stupiti u brak, do toga koji posao odabrati.
2. Upravljanje emocijama. Upravljati emocijama, tako da
odgovaraju situaciji, sposobnost je koja se izgrauje na temelju
svijesti o vlastitoj linosti, te omoguuje ovjeku da tjei samoga sebe,
da se oslobodi neobuzdane tjeskobe, potitenosti ili razdraenosti - i
posljedica koje sa sobom donosi neuspjeh u toj temeljnoj
emocionalnoj vjetini. Osobe kojima ta vjetina ne ide od ruke,
neprestano se bore protiv osjeaja uznemirenosti i patnje, dok se oni
koji su u tome dobri puno bre mogu oporaviti od ivotnih neuspjeha i
nedaa.
realnost. Introverzija je prema Jungu, orijentacija libida ka sopstvenom,
unutranjem, subjektivnom svijetu. Takva orijentacija podrazumijeva okretanje od
spoljanjeg svijeta i od interpersonalnih odnosa ka sebi. Izvor:
http://sr.wikipedia.org/sr
17
Goleman, D. (2004). Emocionalna inteligencija - zato je bitnija od kvocijenta
inteligencije. Zagreb: Mozaik knjiga, Zagreb. Str. 19.

254

3. Samomotivacija. Upravljanje emocijama u slubi odreenog

cilja temeljna je sposobnost potrebna za iskazivanje usredotoene
pozornosti, za samomotivacije i ovladavanje vlastitim postupcima te
za kreativnost. Emocionalna samokontrola - sposobnost odgaanja
primanja nagrade i zatomljavanja impulsa - temeljni je dio
svakovrsnih uspjeha. A sposobnost prebacivanja u stanje plime
omoguuje postizanje iznimnih rezultata svih vrsta. Ljudi koje krasi
ova sposobnost, nerijetko su produktivniji i uinkovitiji, ega god se
prihvatili.
4. Prepoznavanje emocija u drugima. Empatija18, jo jedna od
sposobnosti koja se temelji na emocionalnoj svijesti o vlastitoj
linosti, osnovna je vjetina za ophoenje s ljudima. Osobe koje
iskazuju empatiju bolje su prilagoene suptilnim drutvenim
signalima koji pokazuju to je drugima potrebno ili to drugi ele.
Zbog toga su takve osobe uspjenije u zvanjima poput njegovanja
djece i bolesnika, u nastavi, trgovini i na rukovodeim funkcijama.
5. Snalaenje u vezama. Umijee odravanja veze u velikoj je
mjeri vjetina upravljanja emocijama u drugima. Rije je o
sposobnostima koje su temelj popularnosti, karakteristika voe i
interpersonalne uinkovitosti. Osobe koje se istiu u tim vjetinama
postiu dobre rezultate u svemu to se oslanja na nesmetanu
interakciju s drugima; to su drutvene zvijezde.
3.
EMOCIONALNA
ISLAMSKOG UENJA

INTELIGENCIJA

SVJETLU

Muslimani vjeruju da je Allah stvorio svemir, i dao mu zakone

iznenaujue preciznosti. Meu Svojim prelijepim stvorenjima, On je
takoer stvorio ljude i dao im mnoge osobine: emocionalne, duhovne,
intelektualne i fizike, budui da im je On povjerio odravanje i
zatitu ivota na ovom planetu. Dakle, kako bi ljudima olakao
sprovoenje njihove misije, Stvoritelj je slao poslanike da bi ih
poduili kako da ive svoj ivot u skladu s Njegovim zakonima.
18

U psihologiji, termin empatija se upotrebljava da oznai proces neposrednog

uivljavanja u emocionalna stanja, miljenje i ponaanje drugih ljudi. Empatija
predstavlja neposredno saznanje osjeanja, elja i namjera drugih ljudi. Izvor:
http://sr.wikipedia.org/sr

255

Islam nije samo vjera obredoslovlja, namaza, posta, zekata i

drugih obreda - islam je zapravo sistem ivota za ovjekov praktini
ivot u svim njegovim aspektima. Ovaj sistem podrazumijeva
praktinu organizaciju ljudskog ivota koja ukljuuje etiku osnovu na
kojoj poiva drutveni poredak, politiko i ekonomsko ureenje.
Taj islamski sistem je sveobuhvatan, uzajamno povezan, i
pokriva sve vidove ljudskog ivota i razliite ovjekove potrebe i
aktivnosti. Islam nije ogranien samo na to da bude vodi na putu do
Denneta, nego je on i nain ostvarenja ovosvjetskog blagostanja.
Islamski sistem ivota nije privremeni sistem koji pripada samo
jednom historijskom razdoblju, niti je to lokalni sistem ustanovljen
samo za jednu generaciju i sredinu. On je, ustvari, temeljni sistem
odreen od strane Uzvienog Boga za dinamini ljudski ivot.
3.1. Islam i emocionalne osobine menadmenta
Emocionalna interakcija je neizbjena u naim svakodnevnim
ivotima; u stalnom smo kontaktu sa naim emocijama. Ali, do koje
mjere trebamo sebi dozvoliti da utiemo na emocije drugih ili pak da
druge osobe ili dogaaji utiu na nae emocionalno stanje?
Islam podjednaku vanost pridaje razliitim komponentama
ljudskog bia i regulira ih na najpotpuniji nain. Islam je srednji put
izmeu dviju krajnosti: s jedne strane, nekontrolisanog preputanja
prohtjevima i, s druge strane, sputavanja ovjekove prirode u kojoj je
stvoren. Emocije u okviru islamskog uenja imaju svoje vrijednosno
znaenje kao fundamentalni elementi ljudske due. Islam poduava
umjerenosti u svim sferama ivota, nastojei da kreira harmoniju, tako
da pojedinac bude u konstantnom miru sa samim sobom,
univerzumom i svojim Stvoriteljem. Islam preporuuje da se
izbjegavaju ekstremi u pozitivnim i negativnim emocijama, budui da
su svi ekstremi pogubni, ukoliko izau van okvira kontrole.
Emocionalna inteligencija se najvie oituje u islamskom moralu
(ahlaku) i nainu ophoenja. Moral je sloeno podruje ljudskog
djelovanja, iji je predmet interesovanja odnos ovjeka prema sebi,
drugim ljudima, ivotinjama i prirodi. Moralan odnos prema sebi,
drugima, pa i iroj ivoj i neivoj okolini je, po islamskom uenju,
ibadet. Abdullah ibn Amr ibn el-As, r.a., kae: Allahov Poslanik,
s.a.v.s., nije bio vulgaran niti bestidan. Govorio je: 'Najbolji od vas su
256

oni ije je ponaanje najljepe.'19 Islam ne potencira mnogo

hereditarnu20 inteligenciju, ve je njegov fokus na vjetinama
emocionalne inteligencije, za koje su moderni istraivai utvrdili da su
one istinska mjera uspjeha u svakodnevnom ivotu.
3.2. Kuran kao pretea modernim shvatanjima o EI
Kur'an kao Allahova posljednja Objava, sadri mnotvo rijei i
izraza emocionalnog znaenja. Njihov spomen ukazuje na bitnost
emocija unutar pojedinca kao jedinke, kao i drutva u cjelini. Doista,
ljudski ivot je obojen raznovrsnim emocijama koje utiu na njegov
unutarnji bitak, kao i vanjsku manifestaciju u formi djela i radnji.
Ukratko emo pokuati navesti osnovne oblasti psihikog i
emocionalnog zdravlja, uz navoenje kur'anskih ajeta koji ih dodatno
pojanjavaju.
3.2.1. Spoznaja sutine naih vlastitih osjeanja
Samosvjesnost je jedno od najvanijih podruja na koje se
odnosi emocionalna inteligencija. Poznavanje sebe ukljuuje svijest o
vlastitim emocionalnim stanjima. Bez svijesti o vlastitim emocijama,
upravljanje njima je nemogue. Sve dok ovjek ne spozna prirodu
svojih emocija, on ih nije sposoban razumjeti, niti shvatiti ono to
drugi osjeaju. to vie poznaje svoja emocionalna stanja, osoba e
biti u povoljnijoj poziciji da izabere nain na koji e reagirati u
pojedinim situacijama. Preduvjet koji dovodi do osvjetavanja emocija
u ovjeku, je mogunost razlikovanja izmeu onog to ovjek osjea i
onog to misli. Nakon to osoba postane svjesna svojih emocija,
trebala bi provoditi samokontrolu svojih emocionalnih stanja.
Emocionalna inteligencija se temelji na prepoznavanju osjeaja
u trenutku kad je do njih dolo. U neprekidnu panju unutarnjih
emocionalnih procesa, ukljuuje se i um, koji dok preispituje iskustvo,
u to preispitivanje ukljuuje i preispitivanje emocija. Kur'an, kao
Allahova posljednja objava ovjeanstvu, savjetuje i podstie
19

Biljee Buharija i Muslim. Preuzeto iz: Hakki, A. M.(2004). Moral muslimana.

Sarajevo:Bookline. Str. 11.
20
Hereditarnost predstavlja prijenos genetikih obiljeja s roditelja na djecu. Izvor:
http://www.centar-zdravlja.net/rjecnik/507/hereditarnost/

257

muslimane da proniknu u bit svojih emocija, da ih nastoje protumaiti

i prihvatiti. Svijest o samome sebi osnova je samopouzdanja, i jedna
od pet temeljnih odrednica emocionalne inteligencije. U islamskom
uenju je ona duboko integrirana, te na nju ukazuju brojni ajeti
asnog Kur'ana. Uzvieni Allah kae:
()


Sam ovjek e protiv sebe svjedoiti.21
3.2.2. Posjedovanje istinskih emocija kao put ka empatiji
Emocionalna inteligencija je okretanje ka naim osjeanjma i ka
osjeanjima onih oko nas. Ona zahtijeva pravilan, paljiv i samilostan
odgovor na tua osjeanja. Empatija znai biti u mogunosti da
sagledamo problem iz perspektive druge osobe. Kur'an upuuje poziv
na pokuaj shvatanja emocija drugih, i razvoj saosjeanja s njihovim
stanjem. Uzvieni Allah kae:
() ( )

On se namrtio i okrenuo zato to je slijepac njemu priao.22
3.2.3. Prilagoavanje sopstvenim emocijama
Korijen emocionalne inteligencije je mogunost upravljanja
uznemirujuim emocijama ili impulsima. Doista, musliman se
podstie da razumije svoje emocije, da ih u svakodnevnom ivotu
prihvati, te razgranii izmeu pozitivnih emocija i onih negativnih destruktivnih. Uzvieni Allah, u Kur'anu na vie mjesta spominje
emocije, te nam ukazuje na kontrolu negativnih emocija. Uzvieni
Allah kae:

()


Da ne biste tugovali za onim to vam je promaklo, a i da se
ne biste previe radovali onome to vam On dade. Allah ne voli
nikakve razmetljivce, hvalisavce.23

21

Kur'an, El-Kijameh, 14.

Kur'an, Abese, 1.
23
Kur'an, El-Hadid, 23.
22

258

3.2.4. Popravak bolesnih emocija i podnoenje odgovornosti

Samokontrola osjeaja postavlja ovjeka u poziciju, u kojoj je
on taj koji odluuje kako e reagirati na odreenu situaciju. Tada,
impulzivnost kao takva gubi na svojoj snazi, te ovjek kontrolira svoje
emocije, a ne one njega. Odgovorno ponaanje, kao jedna od
temeljnih vrlina emocionalne inteligencije, duboko je ukorijenjeno u
islamskom uenju, te kao takvo rezultira korisnim ishodima i
prosperitetom. Nasuprot toga, neodgovornost se povezuje sa
negativnim posljedicama i sankcijama. Kur'an naglaava linu
odgovornost i njen znaaj:




()
( )

Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvratite, pa e ti
dumanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. To mogu postii
samo strpljivi, to mogu postii samo vrlo sreni.24
3.2.5. Emocionalna pismenost
Razvijena emocionalna inteligencija stavlja ovjeka u kategoriju
emocionalno zrele osobe. Emocionalno zrele osobe mogu realno
procijeniti situaciju i na nju odgovoriti s isto tako realnim i
prihvatljivim emocijama. Takve osobe posjeduju slobodu u
emocionalnom izraavanju, te u skladu s tim reaguju prema sebi i
prema drugima. One znaju strukturu svojih emocija, te su stoga
svjesne da ih niko, osim njih samih, ne moe usreiti. Svjesni su da svi
osjeaji koje imaju, proizlaze iz njih samih, pa su zbog toga nesebini
u interakciji s drugim ljudima. Takva emocionalna situacija daje im
neogranienost u vlastitom djelovanju koju, upravo zbog toga to je i
sami imaju, mogu dati i drugima. Takoer, emocionalno zreli ljudi
kreu se na vrlo kvalitetan nain kroz meuljudske odnose. Kur'an
poziva muslimane da izraze osjeanja koja se u njima nalaze. Uzvieni
Allah kae:

()
Ja tugu i jad svoj pred Allaha iznosim, a od Allaha znam
ono to vi ne znate ree on.25
24

Kur'an, Fussilet, 34.-35.

259

3.3. Kako islam poduava vjernike vjetinama EI

Ukoliko osmotrimo i istraimo proces odgoja linosti i usvajanja
vjetina, sposobnosti i znanja iz oblasti emocionalne inteligencije,
uviamo da je konani cilj formiranje emocionalno zrele i samostalne
linosti, spremne da na pleima ponese emanet vjere i odgoja. Kako
postii taj cilj, tj. na koji nain islam pristupa tom problemu?
Koncept nagrade i kazne: Islam je vjera koja je bliska ljudskoj
iskonskoj naravi, i kao takva je bliska poimanju i shvatanju ljudi.
Meu osnovnim sredstvima koje islam koristi u odgoju linosti, istie
se koncept nagrade i kazne.
Pozitivno ponaanje, sposobnosti i znanja emocionalne
inteligencije se u islamskom uenju afirmiu uz pomo nagrade,
nakon ega se ponaanje uvruje i produava.26 Vjernik nagradu za
svoje postupke oekuje na drugom svijetu. Vjera u drugi svijet nosi i
zahtjev za ivotom usklaenim s tom vjerom. Vjernik se obraa
Allahu, d.. Njegovi postupci nisu motivirani nikakvim interesom.
Oni dolaze iz dubine njegovog srca. Njegova nutrina i vanjtina su
isti. Interesuje ga samo da li e njegov Gospodar biti njime
zadovoljan. On govori istinu i kada je to protiv njega, sudi i svjedoi
pravedno, bez obzira koga to pogaa, ini dobro drugima i od njih ne
oekuje da mu dobrim uzvrate, niti da mu izraze zahvalnost. Njegova
nagrada za moralno ponaanje nije tu i nee mu na Zemlji biti
isplaena. Nagrada je tamo, na Drugom svijetu. Njegovi motivi su
jaki, postojani i svjestan je da nijedno dobro djelo nee ostati
nenagraeno.
Negativni oblici ponaanja se kanjavanjem ele dokinuti, tj.
putem kazne se ele iskorijeniti loe posljedice i usvojene loe navike.
Time se eli postii prekid negativnih navika, koje se takoer mogu
ukorijeniti i uvrstiti, poput onih pozitivnih.27 Ova sredstva imaju za
cilj da sprijee i potisnu negativne uticaje na odgojenika, odnosno, ako
takvi uticaji ve postoje, da sprijee odgojenike u vrenju loih,
drutveno neprihvatljivih inova i postupaka.

25

Kur'an, Jusuf, 86.

Selimovi, E. (1995). Psihologija islama. Istanbul:Timas Yayinlari. Str. 92.
27
Ibid., str. 94.
26

260

Moemo povui paralelu izmeu ovog islamskog koncepta, i

kompletnog ustrojstva linosti i drutva, koje takoer poiva na
nagradi i kazni. Internalizacija, socijalizacija, socijalna i emocionalna
interakcija sve su one posljedica uvrivanja pozitivnih i moralnih
naela i ponaanja kod ljudi openito.
3.4. EI u islamskom pogledu na meuljudske odnose i odnos
ovjeka spram drugih ivih bia
Ljudi su drutvena bia, te stupaju u razliite oblike socijalnih
odnosa i veza. Stoga, islam kao univerzalni sistem ivljenja nudi
praktine recepte za emocionalnu interakciju.
3.4.1. Meuljudski odnosi
Veliina islama se ogleda i u tome koliko on insistira na
meusobnom potpomaganju, socijalnim programima, meusobnom
opratanju, spajanju rodbinskih veza, kakvoi branog odnosa,
injenju dobrih djela, uz nunost obazrivosti i rjeavanja lokalnih i
globalnih problema. Islam insistira na tome da jedno drutvo mora
predvoditi pravda i povjerenje u svakom pogledu, to se da jasno
primijetiti kad god se osvrnemo na islamske propise. Islam nam
ukazuje na to da jedina razlika koju Allah d.., pravi meu ljudima
takvaluk i bogobojaznost:



()
O ljudi, Mi smo vas stvorili od jednog mukarca i od jedne
ene, i na nacije i plemena smo vas podijelili kako bi se
meusobno zbliavali i upoznavali; najasniji od vas je onaj koji
je prema Allahu najbogobojazniji!28
Osnova od koje islam kree jeste izgradnja i odgoj svakog
pojedinca kao osnove drutva. Izgradnja linosti poinje od izgradnje
odnosa izmeu ovjeka kao roba i Uzvienog Allaha kao njegovog
Gospodara. Na tome se i zasniva islam kao sistem ivota, to je
naravno opet suprotno onome na emu se danas odgaja pojedinac i
drutvo. Islam se ne zaustavlja na tome. On upotpunjava i odnos
28

Kur'an, El-Hudurat, 13.

261

ovjeka prema ovjeku, prema roditelju, rodbini, komiji, radnom

kolegi, pretpostavljenom, potinjenom, prijatelju, muslimanu,
nemuslimanu itd. - sve ovo opet biva na osnovama pokornosti
zakonima koje postavio Uzvieni Allah. Allahov Poslanik, s.a.v.s, je
rekao: Najbolji ovjek je onaj koji najvie koristi drugim ljudima.29
ovjek se u islamu vrednuje i ocjenjuje po kvalitetu i koliini
uraenih dobrih djela. U tom smislu Allahov Poslanik, s.a.v.s, kae:
Najbolji ljudi su oni iji je ivot dug, a oni ga provode radei dobra
djela, a najgori su oni iji je ivot dug, a poslovi (djela) runi.30
3.4.2. Odnos izmeu ljudi i drugih ivih bia
Osnovni islamski princip, na kojem vjernik gradi svoj odnos
prema itavoj prirodi, jeste da sve pripada Allahu, d.., da je On
Stvoritelj svega i da je ovjek pred Njim odgovoran za svoj odnos
prema prirodi. Musliman emotivno komunicira i s drugim biima u
svemiru. Dakle, od nas se oekuje da s njima postupamo s
podjednakom brigom i potovanjem, kao prema ljudima. Psiholoka
okrutnost je zabranjena u islamu na svim poljima, pa ak i prema
ivotinjama. Poslanik, s.a.v.s., je jedne prilike ugledao ovjeka koji je
svoju nogu stavio na vrat ovce i pred njenim oima otrio no, elei
da je zakolje, pa mu se Poslanik, s.a.v.s., obratio rijeima: ''Zato to
nisi uinio ranije? Zar eli da je usmrti dva puta?''31
Poznat je sluaj ene koja je ula u vatru zbog make koju je
zatvorila, nije je nahranila ni napojila, niti je pustila da sama sebi trai
opskrbu, pa je umrla. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ena je
ula u Vatru zbog make koju je svezala nije je hranila niti ju je
pustila da se hrani sa zemlje.32 Prema tome, nehuman odnos prema
ivotinji moe biti razlogom kazne u Dehennemu, ali isto tako lijep
postupak prema ivotinjama moe biti razlogom oprosta grijeha i
ulaska u Dennet. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: Jedna
bludnica je jednog dana vidjela psa kako krui oko bunara. Jezik mu
29

Biljei Taberani. Preuzeto iz: Indi, H. (2003). Osnove islamskog morala i

ponaanja. Travnik: Eli-Ibrahim-paina medresa. Str. 83.
30
Bilji Tirmizi. Preuzeto iz: Indi, H. (2003). Osnove islamskog morala i
ponaanja. Travnik: Eli-Ibrahim-paina medresa. Str. 83.
31
Biljei Hakim. Preuzeto iz: El-Gazali, M. (2003.). Karakter muslimana.
Sarajevo:Bookline. Str. 377.
32
Biljei Buhari. Preuzeto iz: El-Gazali, M. (2003.). Karakter muslimana. Str. 377.

262

je ispao od ei. Ona skinu svoju izmu i bi joj oproteno zbog

toga.33
3.5. Podsticaji na usvajanje pozitivnih emocionalnih vjetina i
osobina u islamskom uenju
Emocije kao to su: ljubav, nada, entuzijazam, odlunost, itd. se
snano naglaavaju u Kur'anu i hadisima Poslanika, s.a.v.s., jer one
rezultiraju pozitivnim stavom i ponaanjem muslimana unutar svojih
porodica, u javnosti, te u odnosu na ostatak svijeta i sva Allahova
stvorenja.
Ukoliko bismo napravili analizu meuljudskih odnosa sa
stanovita socijalne psihologije i islamskih preporuka, uvidjeli bismo
mnotvo znaajnih podudarnosti. U islamu se te preporuke svode na
najprihvatljivija rjeenja: udoree (moral), dobroudnost, potovanje,
mirnoa, skromnost, blagost u odnosu spram drugih, ak i u
nesuglasicama, umjerenost, pravednost, itd. Islam kao religija Istine,
doista ne moe proturjeiti istini ivota.
Navest emo pojedine ajete iz Kur'ana i hadise Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., radi ilustracije navedenih teza:
Ljubav prema Allahu: Uzvieni Allah je rekao:
()

Reci: 'Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas e Allah
voljeti i grijehe vam oprostiti!34
Enes ibn Malik, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: Ko bude imao tri osobine osjetit e slast i okus imana:
1. da mu Allah i Njegov Poslanik budu drai od svih ostalih;
2. da voli u ime Allaha i ni zbog kojeg drugog razloga;
3. da strepi od povratka u nevjerovanje nakon to ga je Allah
toga spasio, kao to strepi da ga ne bace u vatru.35

33

Biljei Muslim. Preuzeto iz: El-Gazali, M. (2003.). Karakter muslimana. Str.

378.
34
Kur'an, Ali Imran, 13.

263

Ulema je rekla u tumaenju ovog hadisa: Slast imana znai

uivanje u ibadetima i podnoenje tekoa radi Allahovog
zadovoljstva i zadovoljstva Njegovog Poslanika, s.a.v.s. Sve je to
vanije od ovosvjetskih prolaznih stvari. Slast imana jeste i ovjekova
ljubav prema Uzvienom Gospodaru kroz injenje bogougodnih djela
i izbjegavanje zabranjenih; zatim ljubav prema Allahovom Poslaniku,
s.a.v.s.
Ljubav radi Allaha: Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: Tako mi onoga u ijoj je ruci moja dua,
neete ui u Dennet dok ne budete vjerovali; a neete vjerovati dok
jedni druge ne zavolite. Hoete li da vas uputim kako ete postii
ljubav meu vama? irite selam!36 Imam Ahmed ibn Hanbel upitan
je o tome ta je to ljubav radi Allaha, pa je rekao: To je ljubav prema
ovjeku bez ovosvjetskih interesa.
Nada: Nada predstavlja jednu od krucijalnih osobina razvijene
emocionalne inteligencije. Ona je vjerovanje da postoji nain i volja
za ostvarivanje ciljeva pojedinca, ma kakvi oni bili. Islam u okviru
svog uenja istie znaaj nade. Uzvieni Allah nas u asnoj Knjizi
bodri da ne gubimo nadu u Njegovu milost. Uzvieni kae:

()

"Reci: O robovi Moji koji ste se prema sebi ogrijeili, ne
gubite nadu u Allahovu milost, Allah e oprostiti sve grijehe, On
puno prata i milostiv je."37
Nuno je nakon pokajanja ostaviti grijehe i initi dobra djela, jer
ispravna nada mora biti popraena injenjem dobrih djela, kako kae
Milostivi:

()

"Oni koji vjeruju i koji hidru uine i bore se na Allahovom
putu, oni se Allahovoj milosti nadaju."38
35

Ez-Zubejdi, A. (2004.). Buharijina zbirka-saetak. Sarajevo:El-Kalem. Str. 19.20.

36
El-Munziri, Z. (2004.). Muslimova zbirka-saetak. Sarajevo:El-Kalem. Str. 29.
37
Kur'an, Ez-Zumer, 53.

264

Blagost i skromnost: Imran b. Himar, r.a., prenosi da je

Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Uistinu, Allah mi je objavio da budete
blagi, skromni jedni prema drugima i da se ne uzdiete jedan nad
drugim i da ne inite nasilje jedan drugom.39 Ako pogledamo ivot
Allahova Poslanika, s.a.v.s, vidjet emo da je, uglavnom, njegov ivot
bio protkan blagou i njenou, zbog ega bi i govorio: Blagost se
nee nai ni pri jednoj stvari, a da je nee uljepati...40
3.6. Pogled islama na negativne emocionalne reakcije
Savremene civilizacije i drave razliitim metodama i vrstama
nadzora nastoje kontrolirati ponaanje i djelovanje ljudi, ali i pored
velikih napora slabo uspijevaju suzbiti kriminal, nasilje, korupciju,
nemoral i ostale probleme drutva.
Islam rjeavanju ovih problema pristupa na jedan poseban nain.
Iako islam za odreene prijestupe propisuje rigorozne kazne na ovom
svijetu, mnogo vie panje pridaje usaivanju jake svijesti kod ljudi da
su pod stalnom Allahovom kontrolom i praenjem, da Mu nita ne
mogu sakriti i da e za sve odgovarati. Islam istie pogubnost
negativnih emocija na sveope stanje ovjeka, poput: bijesa, depresije,
mrnje, zavisti, itd. Musliman se savjetuje da prakticira strogu
kontrolu nad tim destruktivnim emocijama, te da se pokaje ukoliko su
one uticale na djela ili stavove prema drugima.
Islamski uenjaci kau da je najbolja opomena i kontrola
ljudskih djela svijest o konstantnom Boijem nadzoru. Zbog toga, vei
dio Kurana govori o moralu i toj svijesti, a manji dio govori o
pravnim propisima, jer je kuransko stanovite da je za pravilan razvoj
drutva vanije uvrstiti vjeru i moral kod ljudi, nego donositi pravne
odredbe, koje, bez jake vjere i morala, ne bi imale velike vrijednosti i
efekta.
Uzvieni Allah na mnogim mjestima u Kuranu naglaava
ovjeku da je pod stalnim nadzorom, pa kae:
38

Kur'an, El-Bekare, 218.

Biljei Muslim. Preuzeto iz: Hakki, A. M.(2004.). Moral muslimana.
Sarajevo:Bookline. Str. 122.
40
Biljei Muslim. Preuzeto iz: Hakki, A. M.(2004.). Moral muslimana.
Sarajevo:Bookline. Str. 110.
39

265

()

Mi smo ovjeka stvorili i znamo ta mu sve njegova dua
doaptava, i Mi smo mu blii od ile kucavice.41
Svaki ovjek koji je svjestan ovih ajeta, bojat e se Allaha i nee
se olahko odluiti na grijeh, a kamoli biti ustrajan u njemu. Allahov
Poslanik, s.a.v.s, u hadisu u kojem ga je Dibril upitao ta je to ihsan
(vrhunac vjere), odgovorio je: Da oboava Allaha kao da Ga vidi,
jer ako ti Njega ne vidi, On tebe vidi.42
ZAKLJUAK
Putem obrade teme rada dolo se do slijedeih zakljuaka:
- Vanjski svijet opaamo, saznajemo o njemu, ali ga i
doivljavamo na subjektivni, lini nain, putem emocija iju pojavu
prate unutranje i spoljanje tjelesne promjene. Emocije se, stoga,
mogu definisati kao doivljaj naeg vrednovanja i subjektivnog
odnosa prema stvarima, ljudima, dogaajima i prema sopstvenim
postupcima.
- Rije inteligencija potie od latinske rijei inteligere i znai
razumijeti, shvatiti. Psiholozi koriste inteligenciju kao crtu linosti
koja moe barem djelomino protumaiti nain na koji ljudi reaguju ili
se ponaaju u razliitim situacijama.
- Emocionalna inteligencija (EI) ima korijene u konceptu
socijalne inteligencije, koju je po prvi put identifikovao E.L.
Torndike, 1920. godine. Utemeljenje za pojavu koncepta emocionalne
inteligencije pronalazimo u Gardnerovoj (1983.) teoriji viestrukih
inteligencija; i Sternbergovoj (1985.) triarhikoj (troslonoj) teoriji
inteligencije. Svoju popularnost, koncept emocionalne inteligencije
biljei pojavom knjige psihologa Danijela Golemana. Ukratko
definirana, emocionalna inteligencija je sposobnost da se opaze
emocije, da im se prie i da se izazovu, kako bi pomogle procesu
miljenja.
- Emocije u okviru islamskog uenja imaju svoje vrijednosno
znaenje kao fundamentalni elementi ljudske due. Islam poduava
41
42

Kur'an, Kaf, 16.

Ez-Zubejdi, A. (2004)., Buharijina zbirka-saetak. Sarajevo:El-Kalem. Str. 33.

266

umjerenosti u svim sferama ivota, nastojei da kreira harmoniju, tako

da pojedinac bude u konstantnom miru sa samim sobom,
univerzumom, i Allahom.
- Pet temeljnih dimenzija emocionalne inteligencije se navode u
Kur'anu, kao izvoru Upute. To su: upoznavanje vlastitih emocija,
upravljanje emocijama, samomotivacija, prepoznavanje emocija u
drugima, snalaenje u drutvenim vezama. Islam u svojim temeljnim
izvorima podstie na njihovo usvajanje.
- Islam je vjera koja je bliska ljudskoj iskonskoj naravi, i kao
takva je bliska poimanju i shvatanju ljudi. Meu osnovnim sredstvima
koje islam koristi u odgoju linosti, istie se koncept nagrade i kazne.
Pozitivno ponaanje, sposobnosti i znanja emocionalne inteligencije se
u islamskom uenju afirmiu uz pomo nagrade, nakon ega se
ponaanje uvruje i produava. Negativni oblici ponaanja se
kanjavanjem ele dokinuti, tj. putem kazne se ele iskorijeniti loe
posljedice, usvojene loe navike.
- Osnova od koje islam kree jeste izgradnja i odgoj svakog
pojedinca kao osnove drutva. Izgradnja linosti poinje od izgradnje
odnosa izmeu ovjeka kao roba i Uzvienog Allah kao njegovog
Gospodara. On upotpunjava i odnos ovjeka prema ovjeku, prema
roditelju, rodbini, komiji, radnom kolegi, pretpostavljenom,
potinjenom, prijatelju, muslimanu, nemuslimanu.
- Emocije kao ljubav, nadu, entuzijazam, odlunost, itd. se
snano naglaavaju u Kur'anu i hadisima Poslanika, s.a.v.s. Islam
istie pogubnost negativnih emocija na sveope stanje ovjeka, poput:
bijesa, depresije, mrnje, zavisti, itd. Musliman se savjetuje da
prakticira strogu kontrolu nad tim destruktivnim emocijama, te da se
pokaje ukoliko su one uticale na djela ili stavove prema drugima.
- Islamski uenjaci kau da je najbolja opomena i kontrola
ljudska svijest o tome da Allah prati insana i da sve zna o njemu. Zbog
toga vei dio Kurana govori o moralu i toj svijesti, a manji dio govori
o pravnim propisima, jer je kuransko stanovite da je za pravilan
razvoj drutva vanije uvrstiti vjeru i moral kod ljudi nego donositi
pravne odredbe, koje, bez jake vjere i morala, ne bi imale velike
vrijednosti i efekta.

267

Literatura:
Kur'an i prevodi Kur'ana:
1. El-Kur'anu-l-kerim, Mushafu-l-Medinetin-Nebevijjeh (Kur'an Casni, medinska
verzija Mushafa), Mudemme'u-l-melik Fahd, 1405.h.g.
2. Korkut B., Kur'an s prevodom, tamparija kralja Fahda, Saudijska Arabija,
Medina, 1412.h.
Knjige:
3. Ebu Gudde, A. (2003). Poslanik kao uitelj i njegovi metodi u poduavanju.
Novi Pazar: El-Kelimeh.
4. El-Buhari, M. ibn I. (2009). Knjiga o edebu. Mostar: IKC Mostar.
5. El-Gazali, M. (2003). Karakter muslimana. Sarajevo: Bookline.
6. El-Munziri, Z. (2004). Muslimova zbirka hadisa-saetak. Sarajevo: El-Kalem.
7. Ez-Zubejdi, A. (2004). Buharijina zbirka hadisa-saetak. Sarajevo: El-Kalem.
8. Goleman, D. (2004). Emocionalna inteligencija. Zagreb: Mozaik knjiga.
9. Goleman, D. (2008). Socijalna inteligencija. Beograd: Geopoetika.
10. Hakki, A. M. (2004). Moral muslimana. Sarajevo: Bookline.
11. Indi, H. (2003). Osnove islamskog morala i ponaanja. Travnik: Eli Ibrahimpaina medresa.
12. Indi, S. (2004). Savremeni prikaz Poslanikove linosti. Travnik: Eli Ibrahimpaina medresa.
13. Mubejjid, M. (2008). Naui vladati svojim emocijama emocionalna
inteligencija; nauni i islamski pogled, Sarajevo: Dobra knjiga.
14. Rathus, S.A. (2000). Temelji psihologije. Jastrebarsko: Naklada Slap.
15. Selimovi, E. (1995). Psihologija islama. Istanbul: Timas Yayinlari.
lanci na engleskom jeziku:
16. Peter Salovey and John D. Mayer, Emotional intelligence, Baywood Publishing,
1990.
Internet stranice:
17. gencelowich.blogspot.com
18. www.centar-zdravlja.net
19. www.emocionalnainteligencija.com
20. www.virovitica.info
21. www.wikipedia.com

268

Osman Ramic, Ph D and Nedim Botic, Bachelor of Islamic religious

education
BASICS OF ISLAMIC VIEW ON THE CONCEPT OF THE
EMOTIONAL INTELLIGENCE
SUMMARY
With the analysis of the topic Basics of Islamic view on the
concept of Emotional Intelligence, we tried to give a conceptual
definition of the Emotional Intelligence as a relatively new scientific
concept and its relationship with the Islamic teachings. We attempted
to identify and analyze the concept of Emotional Intelligence in the
light of Islamic teaching and its place in the sources of Islam. Islam as
a universal concept of life offers the solutions to all issues and
problems of mankind until the Day of Judgement, and contains
integrated elements of Emotional Intelligence.
Emotional Intelligence as an essential component of a successful
life and functioning includes: emotional sensitivity, interpersonal and
intrapersonal skills, social sensitivity, communication skills, high
levels of tolerance, high levels of adaptability, sociability,
cooperation, and daily in collaboration in various everyday life
situations and circumstances.
Harmonious interpersonal relationships in all the structures are
the basic prerequisites for successful work and life, and require a high
Emotional Intelligence. So rightfully D. Goleman gives EI an
advantage over academic intelligence.
Developed Emotional Intelligence is a must for educators, health
professionals, managers, politicians, educators, psychologists, social
workers, therapists, lawyers, judges, policemen and others.
A need for deeper and more comprehensive research and study
of the role and importance of Emotional Intelligence in modern life
and work remains even today.
Keywords:
Islam,
emotions,
Emotional
intrapersonal and interpersonal sensitivity, empathy

Intelligence,

269

.

.
.
:


.

.
.


.

.
:

270

Mr. Belma Zenkovi1

EKSTRINZINA MOTIVACIJA ZA UENJEM KOD
OSNOVNOKOLACA U SARAJEVU I KISELJAKU
Pohvala uzdie na duh,
izgrauje nae samopotovanje
i ini da se dobro osjeamo.
(Faber A. i Mazlish E)

Saetak
Cilj ovog istraivanja je da ispitamo i analiziramo vanjsku
motivaciju uenika za uenjem u nastavnom procesu, te da
kompariramo vanjsku motivaciju uenika za uenjem u osnovim
kolama u Sarajevu i Kiseljaku. Dakle, anketirani su bili uenici VIII
razreda osnovnih kola Kovaii u Sarajevu i Kiseljak 1' u
Kiseljaku. Koritene su dvije metode istraivanja: Servej metod (jer
elimo analizirati i interpretirati podatke dobivene na osnovu
anketiranja uenika osnovnih kola) i komparativna metoda
(postupkom komparacije uoavamo slinost ili zajednika obiljeja,
odnosno razlike, izmeu osnovne kole u Sarajevu i Kiseljaku).
Kljune rijei: Ekstrinzina motivacija, uenje
Uvod
U ovom istraivakom projektu bavit emo se problemom
motivacije. Tanije reeno, istraivanjem motivacije, kao snage koja
usmjerava uenikovo ponaanje prema odreenom cilju, u ovom
sluaju prema uenju. Akcent je stavljen na ekstrinzinu motivaciju,
odnosno, kako ona utie na uenje kod uenika osmih razreda u
osnovnoj koli u Sarajevu i Kiseljaku.
Ponekad je gradivo uenicima tako zanimljivo da ga ue iz iste
radoznalosti i ne oekuju za to nikakvu nagradu. U tom sluaju
kaemo da su uenici intrinzino motivirani. Meutim, kolsko
gradivo esto uenicima nije samo po sebi zanimljivo. Uenici u kolu
1

Islamski pedagoki fakultet u Bihau

271

moraju ii svaki dan, gradivo koje moraju nauiti vrlo je opseno i

normalno je da ih sve ne zanima. Stoga se za odravanje i poveanje
motivacije mogu koristiti i vanjski (ekstrinzini) poticaji. Dakle,
ekstrinzina motivacija se odnosi na motivaciju koja svoj izvor ima
izvan uenika, i ovisi o moguim materijalnim i socijalnim dobicima
(uenje koje za cilj ima sticanje neke kompetencije nune za
postizanje ciljeva kojima se zadovoljavaju ekonomski i drutveni
motivi).
Operacionalizacija varijabli
- Nezavisne varijable
* Ekstrinzina motivacija je motivacija kojoj je porijeklo u
faktorima izvan osobe (npr. nagrada, kazna, pohvala, kritika i razliite
beneficije), a ne u unutarnjim pobudama. inimo/uimo neto zbog
odreenog cilja (dobre ocjene, dobrog izgleda, promocije, nagrada,
prestia, da izbjegnemo kaznu, da nadmaimo druge i sl).
Najee ekstrinzine nagrade2 su materijalne (ocjene) i
socijalne (pohvale).
Pohvale3 (nagrade) i prijekori (kazne) imaju funkciju
pozitivnog, odnosno negativnog potkrepljenja, pa ih je u
edukacijskom radu uputno koristiti, im uenik manifestira ponaanje
koje pozitivnim potkrepljenjem valja osnaiti, ili negativnim
potkrepljenjem oitovano ponaanje odbaciti. Valja ukazati na nunost
postupnosti u koritenju razliitih oblika kazni (od savjeta, upozorenja
i prijekora danih u etiri oka, do javnih prijekora i kazni), jer svi ti
oblici ne djeluju podjednako negativno na motivaciju. Za uenike su
redovito najtei oblici onih kazni koje se izriu javno, pa je za njih
uputno ii samo u krajnjim sluajevima. Takve javno iskazane kazne
znatno ugroavaju osobnost onoga uenika na koga se odnose i imaju
za posljedicu znatan gubitak motivacije za uenje.
Natjecanje - u kolskom uenju javljaju se oblici kako
spontanog tako i organiziranog natjecanja. Meu oblicima spontanog
natjecanja redovito se nalaze: natjecanje sa samim sobom i
2

Vizek Vidovi, V. Rijavec, M. Vlahovi-teti, V. Miljkovi, D., Psihologija

obrazovanja, Zagreb, IEP, 2003.
3
T. Grgin, Edukacijska Psihologija, Naklada Slap, Jastrebarsko,1997.

272

natjecanje sam sa drugima, dok je u organiziranih oblika najei

natjecanje meu uenikim skupinama. Do spontanog natjecanja
sam sa drugima dolazi zbog toga to ueniku nije svejedno kakve
rezultate u uenju dostiu ostali uenici u njegovom razredu. Razredi
u kojima vlada natjecateljska klima, u kojima se potie usporedba
vlastitih rezultata sa tuima, jaaju zaokupljenost sobom.
Ocjene - veini uenika dobra ocjena predstavlja nagradu.
Istraivanja pokazuju da e uenici vie nauiti, ako znaju da e biti
ocjenjivani. Ocjenjivanje je svaka aktivnost kojom se prosuuje
uenikov uspjeh. Svrha ocjenjivanja je dobivanje povratne informacije
o napretku uenika, povratne informacije uenicima o njihovom radu,
motiviranje uenika, evidentiranje napretka kroz due razdoblje,
izraavanje postignua na kraju obrazovnog razdoblja i ocjenjivanje
uenika za budue uenje.
- Zavisne varijable
Uenje - neki e inidividuum stei nove oblike ponaanja, ako
su njegove sposobnosti za uenje u dovoljnom stepenu razvijene, ako
je za aktivnost uenja dovoljno motiviran i ako ima odgovarajue
prilike za uenje. Biti motiviran za uenje pretpostavlja imati dovoljno
snane i dovoljno trajne pobude za obavljanje aktivnosti uenja. Te
pobude mogu biti rezultat vanjskih poticaja, odnosno ekstrinzine
motivacije.
Metodoloki dio istraivanja
Predmet istraivanja predstavlja ekstrinzina (vanjska)
motivacija za uenjem kod uenika osnovih kola. Ekstrinzinu4
motivaciju odreuju i vanjski ciljevi koje uenjem nastoje dostii, ali i
svi oni okolni uticaji koji ih navode i usmjeravaju na uinkovitije
uenje. Pod vanjskim uticajima koji uenike navode i usmjeravaju na
uinkovitije uenje ubrajaju se: pohvale (nagrade), prijekori (kazne),
te natjecanje.
Da bismo realizirali postavljeni cilj neophodno je ostvariti
sljedee zadatke:
4

T. Grgin, Edukacijska Psihologija, Naklada Slap, Jastrebarsko,1997.

273

1. Ispitati koji vanjski faktori utiu na uenje u osnovnim

kolama "Kovaii" u Sarajevu i "Kiseljak 1" u Kiseljaku.
2. Ispitati uticaj nagrade na uenje, te utvrditi koju nagradu
uenici preferiraju da li onu koja se daje za kvalitetu uinka ili za
sudjelovanje u nekoj aktivnosti.
3. Utvrditi da li socijalne nagrade (pohvale) vie utiu nego
materijalne (ocjene) na uenje.
4. Istraiti da li kompeticija (natjecanje) utie na postizanje
boljih rezultata u uenju.
5. Utvrditi ta predstavlja za uenike uspjeh u uenju koje je
posljedica vanjske motivacije.
Hipoteze::
Nul hipoteza: Pretpostavljamo da ne postoji znaajna razlika u
vanjskoj motivaciji uenika osnovne kole u Sarajevu i osnovne kole
u Kiseljaku.
Podhipoteze:
H1: Pretpostavljamo da vanjski faktori mogu imati pozitivni i
negativni uticaj na uenje, odnosno da uenicima mogu biti privlani
ili odbojni.
H2: Pretpostavljamo da nagrada djeluje potkrepljujue i da
pozitivno utie na uenje, posebno ako se nagrada daje za kvalitetu
uinka, a ne samo za sudjelovanje u nekoj aktivnosti.
H3: Pretpostavljamo da materijalna nagrada (ocjena) vie utie
na uenje nego socijalna nagrada (pohvala).
H4: Pretpostavljamo da meusobna natjecanja, u kojima se
potie usporedba vlastitih rezultata sa tuima, utiu na bolje rezultate
u uenju.
H5: Pretpostavljamo da uenici koji su motivisani iz vana,
razliito definiraju uspjeh u uenju.

274

Rezultati istraivanja
Nakon sprovedenog anketiranja o vanjskoj motivaciji uenika za
uenjem u nastavnom procesu u Sarajevu i Kiseljaku, dobili smo
sljedee rezultate:
Grafikon 1: Sarajevo

Neto drugo (17%):

1.
2.
3.
4.

Znanje - 2 uenika
Miljenje nastavnice
Uspjeh u daljem kolovanju
Neka nagrada poslije kole i ocjena

Grafikon 2: Kiseljak

Neto drugo (13%):

1.
2.
3.
4.

Posao u budunosti i pohvala

Dobar uspjeh u ivotu i pohvala
Kad moram, kad me roditelji
natjeraju i ocjena
Neto novo i zanimljivo i ocjena

Iz odgovora koje su uenici sami naveli, primijeujemo da vei

uticaj na uenje ima ekstrinzina motivacija, nego intrinzina. Time
smo potvrdili nau prvu pretpostavku da vanjski faktori pozitivno
motiviraju na uenje, odnosno da su uenicima privlani. Takoer
smo potvrdili da je materijalna nagrada (ocjena) vei motivator, nego
socijalna nagrada (pohvala), jer e uenici vie nauiti ako znaju da e
biti ocjenjivani nego pohvaljeni.

275

Grafikon 3: Sarajevo

Neto drugo (7%):

1. Dobri rezultati na kraju godine
2. Kad odrastem da budem neko i
neto

Grafikon 4: Kiseljak

Neto drugo (20%):

1. Postii neto u ivotu
2. Sticanje znanja za kasniji ivot
3. Uenje neega to me zanima
4. Stei vie znanja
5. Ostvarenje sna

Iz gore navedenih grafikona uoavamo da su uenici u Sarajevu

vie orijentirani na takmienje, nego uenici u Kiseljaku. Uenici iz
Kiseljaka navode mnogo vie drugih razloga za ulaganje napora,
poput uzbuenja i ostvarenja sna, dok uenici u Sarajevu navode i
razlog biti bolji od drugih.
Grafikon 5: Sarajevo

276

Grafikon 6: Kiseljak

Grafikon 7: Sarajevo

Grafikon 8: Kiseljak

Na osnovu ovoga, moemo zakljuiti da su uenici u Kiseljaku

manje motivirani za takmienje nego uenici u Sarajevu, dakle mnogo
je vei takmiarski duh zastupljen kod uenika osnovne kole u
Sarajevu.
Razlozi zbog kojih uenici pokuavaju da dobiju bolje ocjene od
drugih su vei kod uenika u Sarajevu, a to su (iskazi tih uenika):
- Zato to hou da budem bolji i zato to imam volju da budem
neko i neto u ivotu.
- Zbog toga to moji roditelji vole kada sam meu boljima.
- Zato to uvijek pokuavam da budem najbolji u svemu.
- Zato to imam u sebi takmiarski duh - 3 uenika.
- Zato to elim da budem bolji od drugih uenika - 6.
- Zato to elim imati bolji uspjeh - 2 uenika.
- Zato to... ma iskreno ni sam ne znam.
- Pokuavam da budem bolja, jer mi od toga zavisi budunost.
- Zato to pokuavam pokazati svoje znanje ostalim uenicima.
- Zato to se osjeam kao da znam manje, ako nemam bolju
ocjenu.
- Ne elim da budem manje inteligentna od svojih drugova.
- Zato to mislim da ako drugi mogu dobiti neku dobru ocjenu,
onda mogu i ja, jer nisam nita gluplja od njih.
277

- Zato to mi je drago da budem bolja od drugih uenika koji su

ve dobri.
- Kad dobijem bolju ocjenu osjeam se sretnije i vidim koliko
bolje znam od drugih.
- Jednostavno mi doe da budem bolji od drugih uenika u
razredu.
- Da bih se pokazao meu sposobnijim
- Da ne bih bio najgori.
- Npr. u razredu imamo uenike koji idu na takmienje iz
matematike i drago mi je kad sam bolji od njih.
Razlozi zbog kojih uenici pokuavaju da dobiju bolje ocjene od
drugih kod uenika u Kiseljaku (iskazi tih uenika) su:
- Zato da se dokaem i istaknem - 2 uenika.
- Zato to mi je vano da imam znanje koje e mi mnogo
pomoi - 2 uenika.
- Da bih mogao pomoi drugim uenicima u daljem kolovanju.
- Zato to se bolje osjeam.
- Zato to elim drugima pokazati svoj trud - 2 uenika.
- Zato to elim pokazati da mogu - 2 uenika.
- Zato to elim uvijek biti bolji od ostalih uenika.
- Zato to elim biti bolja od ostalih uenika i volim da sam
meu boljim uenicima.
- Zato to elim imati bolji prosjek.
- Zato da budem u centru panje.
- Pa jednostavno da pokaem da i ja neto znam.
- Zato da bih postigao dobar uspjeh na kraju godine.

278

Grafikon 9: Sarajevo

Grafikon 10: Kiseljak

Na osnovu grafikona 9 i 10 smo potvrdili nau pomonu

hipotezu, da nagrada koja se daje za kvalitetu uinka djeluje
potkrepljujue i da pozitivno utie na uenje.
Grafikon 11: Sarajevo

Ostalo (3%):
1. Uspjeh i poslovan ivot

Grafikon 12: Kiseljak

Ostalo (10 %):

1. Dobro uenje i dobre ocjene
2. Znanje
3. Tenja za boljim, te napredak,
poboljanje

279

Grafikon 13: Sarajevo

Neto drugo (43%):

1. Tenje da lake upiem dobru srednju
kolu, a poslije fakultet - 4 uenika.
2. Tenja da to bolje zavrim kolu i
fakultet i pronaem dobar posao.
3. Tenje da napredujem i imam bolju
budunost - 2 uenika.
4. Tenje da imam dobar posao i
da sam uspjean/na u ivotu - 3
uenika.
5. Tenja da steknem nova znanja i
znam vie - 2 uenika.
6. Tenje da budem bolji od drugih

Grafikon 14: Kiseljak

Neto drugo (23%):

1. Tenje da neto nauim
2. Tenja da uspijem u ivotu pomou
uenja, i
3. Tenje da mogu upisati srednju kolu
koju elim

Dakle, na osnovu grafikona vidimo da je najizraenija tenja

uenika u Kiseljaku da zavre razred. S obzirom da se radi o
uenicima VIII, odnosno zavrnih razreda, bilo je za oekivati da e
tenja da zavre razred biti najupeatljivija. Rezultati uspjeha u uenju
kod osnovnokolaca u Sarajevu su u veem broju razliiti od uenika
osnovnih kola u Kiseljaku. Ono to je negativno iz dobivenih
rezultata, jeste saznanje da kod uenika obje kole postoji tenja da
izbjegnu kaznu. Ta tenja negativno motivira uenike i sigurno nije ni
malo privlana uenicima. Zakljuili smo da su dva uenika u
Sarajevu unutarnje motivisani, jer su kao rezultat uspjeha u uenju
naveli tenju da steknu nova znanja i znaju vie.
Zakljuak
Nakon provedenog istraivanja kod uenika osmih razreda u
osnovnim kolama u Sarajevu i Kiseljaku, doli smo do zakljuka da
kod uenika preovladava ekstrinzina motivacija. Faktori koji
280

izvanjski motiviraju uenike na uenje, odnosno varijable u naem

istraivanju jesu socijalne nagrade (pohvale), materijalne nagrade
(ocjene) i natjecanje. Rezultat vanjskih poticaja, odnosno ekstrinzine
motivacije, predstavlja uenje i ukoliko su vanjski poticaji pozitivni,
zagarantovan je uspjeh u uenju. Faktor koji najvie ekstrinzino
motivira uenike na uenje u obje kole jeste materijalna nagrada,
odnosno ocjena, a zatim zanimljiva nastava u Sarajevu, te pohvala i
novana nagrada u Kiseljaku.
Analizom dobivenih rezultata istraivanja nismo potvrdili nulhipotezu, tj. nismo potvrdili da ne postoji znaajna razlika u vanjskoj
motivaciji uenika osnovne kole u Sarajevu i osnovne kole u
Kiseljaku. S toga nudimo alternativnu hipotezu, tj. da postoji
znaajna razlika u vanjskoj motivaciji, odnosno u natjecanju kod
uenika u Sarajevu i Kiseljaku.
Ono to negativno utie na uenje i to uenicima moe biti
odbojno jeste kazna, a ovim istraivanjem smo utvrdili da manji broj
uenika u obje kole navode tenju da izbjegnu kaznu, kao rezultat
uspjeha u uenju. Mi smatramo da bi trebalo izbjegavati negativne
potkrepljivae i uticaje, a poticati one uticaje koji su privlani
uenicima i koji pozitivno utiu na uenje u odgoju i obrazovanju.
Preporuke
Trebamo gledati da motiviemo uenike, da im dajemo snagu i
usmjeravamo njihovo ponaanje, tj. proces koji ih pokree prema
uenju. Ako uenike stalno potiemo i motiviramo na uenje, oni e
postizati dobre rezultate i takav rad e svima donijeti zadovoljsvo.
Ekstrinzina motivacija povezuje uspjeno izvoenje zadataka sa
posljedicama do kojih je uenicima stalo. Temelji se na
potkrepljivanjima, povratnim informacijama i nagradama. Nagrade
motiviraju uenike, pogotovo ako oni unaprijed znaju da e dobiti
nagradu za postizanje tano odreenog cilja. Najee ekstrinzine
nagrade koji nastavnici koriste su ocjene i pohvale. Moe se dogoditi
da nekim uenicima ni pohvale ni dobre ocjene nisu motivirajue, ali
zato ih motivira pismena pohvala upuena roditeljima, slobodno
vrijeme, ili neka posebna privilegija u razredu. Kada uenik dobije
povratnu informaciju o tome kako je napravio neki zadatak, ta
povratna informacija moe u odreenim uslovima djelovati kao
281

nagrada. Da bi se to dogodilo, povratana informacija mora biti jasna i

specifina i data neposredno nakon obavljenog zadatka.
Istraivanje je pokazalo da su bolje male, ali este nagrade i
pohvale, nego velike, a rijetke. Pohvalu treba esto koristiti naroito
kod mlaih i loijih uenika (Brophy, 1981)5.
Ne mogu svi uenici dobiti najbolje ocjene, ma koliko se trudili.
Ali, svi uenici mogu napredovati ako se trude. Slavin (1980.) je
razvio metodu nagraivanja uenika za napredak, a ne apsolutni
uinak. Metoda je nazvana metodom individualnih oekivanja6
(Individual Learning Expectations- ILE).
Literatura:
1. T. Grgin, Edukacijska Psihologija, Naklada Slap, Jastrebarsko,1997.

2. N. Lali-Vueti, Kvalitet komunikacije izmeu nastavnika i uenika i primjena

podsticajnih mjera, Institut za pedagoka istraivanja, Beograd, 2008.
3. Vizek Vidovi, V. Rijavec, M. Vlahovi-teti, V. Miljkovi, D., Psihologija
obrazovanja, Zagreb, IEP, 2003.

N. Lali-Vueti, Kvalitet komunikacije izmeu nastavnika i uenika i primjena

podstcajnih mjera, Institut za pedagoka istraivanja, Beograd, 2008
6
Vizek Vidovi, V. Rijavec, M. Vlahovi-teti, V. Miljkovi, D., Psihologija
obrazovanja, Zagreb, IEP, 2003.

282

Belma Zenkovic, MA
EXTRINSIC MOTIVATION FOR LEARNING IN THE
TEACHING PROCESS IN THE PRIMARY SCHOOLS IN
SARAJEVO AND KISELJAK
SUMMARY
The aim of this study was to examine and analyze pupils'
Extrinsic motivation for learning in the teaching process, and to
compare pupils' Extrinsic motivation in primary schools in Sarajevo
and Kiseljak. Thus, the respondents were pupils from the 8th grade
from the following primary schools: "Kovacici" in Sarajevo and
"Kiseljak 1 '" in Kiseljak. Two research methods have been used:
Survey method (because we wanted to analyze and interpret the data
obtained on the basis of surveys of primary school pupils) and the
Comparative method (with this method we note the similarities or
common features and differences between primary schools in Sarajevo
and Kiseljak).
Keywords: Extrinsic motivation, learning

283

. " "Kovaii
" "Kiseljak I . :
)
( )
(.
:

284

Sebila Bapi, prof. pedagogije1

NASTAVNIK ISLAMSKE VJERONAUKE U ULOZI
RAZREDNIKA
Saetak
Nastavnik islamske vjeronauke je struna osoba visokih radnih,
obrazovnih i etikih kvaliteta, educirana za rad u koli za predmet
islamska vjeronauka. On mora udovoljiti nizu specifinih zahtjeva,
kao to su: svjesna motiviranost za zvanje, potpuniji sistem opeg i
strunog obrazovanja, visoke intelektualne sposobnosti, crte linosti
adekvatne sistemu vrijednosti u drutvu, visoku razinu zrelosti linosti,
te visoku razinu line kulture. Savremeni nastavnik islamske
vjeronauke je organizator i voditelj nastavnog procesa, koordinator i
mentor, motivator, ravnopravni saradnik. Njegova primarna uloga je
da uenicima bude od pomoi u razvoju svih njihovih fizikih i
psihikih potencijala, te da im pomogne u dostizanju individualnog
maksimuma. U ulozi razrednika, obavezan je da bude rukovodilac
jednog odjeljenja uenika.
Ovaj rad ima za cilj da nastavnicima islamske vjeronauke
poblie prikae ulogu razrednika, kako u osnovnoj, tako i u srednjoj
koli. Rad je nastao iz potrebe i injenice da se nastavnik islamske
vjeronauke mora konstantno profesionalno usvravati, kako bi to
bolje odgovorio novim zahtjevima kole i drutva.
Kljune rijei: nastava, nastavnik islamske vjeronauke,
odjeljenska zajednica2, razrednik3, odgojni rad sa odjeljenskom
zajednicom, odjeljensko vijee4.

Islamski pedagoki fakultet u Bihau

Odjeljensku zajednicu ine svi uenici jednog odjeljenja u koli.
3
U Pedagokoj enciklopediji (1989.) kae se da je razrednik osoba koju odredi
nastavniko vijee za pedagokog, organizacionog i administrativnog rukovodioca
razredom ili odjeljenjem uenika u predmetnoj nastavi. U razrednoj nastavi tu ulogu
obavlja nastavnik razredne nastave.
4
Struni organ kole koji obuhvata sve nastavnike koji predaju u jednom razredu.
2

285

1. Uvod
Nikada se odgoju i obrazovanju nije davalo toliko znaaja
koliko u sadanjem drutvu. Pored porodice, znaajno mjesto u odgoju
zauzima i kola. U osnovnoj koli se, pored njene obrazovne, sve vie
stavlja naglasak na odgojnu ulogu, a time i na odgojnu funkciju
nastavnika. Prvobitna uloga osnovne kole, kao ustanove za planski i
sistematski odgoj i obrazovanje mlade generacije, danas se ve
zaboravlja, jer u vrijeme naglog razvoja nauke i tehnike, kola vie
nije potreba samo mladih, nego svih lanova drutva. Njena uloga se
svodi na pripremu za cijeli ivot i ostaje nezamjenjiva u naglom
irenju naunih informacija. Nastavnik ostaje primarna uloga u
prenosu znanja i informacija. On treba da uenicima bude od pomoi
u razvoju njihovih fizikih i psihikih potencijala, te da im pomogne u
dostizanju individualnog maksimuma. Pretpostavka je da nastavnici
nisu u dovoljnoj mjeri pripremani za realizaciju programa odjeljenskih
zajednica u toku svog profesionalnog osposobljavanja. Savremeni
nastavnik islamske vjeronauke je organizator i voditelj nastavnog
procesa, koordinator i mentor, motivator, ravnopravni saradnik. U
ulozi razrednika, obavezan je da bude rukovodilac jednog odjeljenja
uenika.
Ovaj rad je nastao iz potrebe i injenice da se nastavnik islamske
vjeronauke mora konstantno profesionalno usvravati, kako bi to
bolje odgovorio novim zahtjevima kole i drutva. Sadri poglavlja
koja se odnose na rad razrednika, njegovu ulogu i rad u odjeljenskoj
zajednici, te rad u odjeljenskom vijeu. Dalje se u radu razmatra
metodika rada razrednika, te odlike i osobine koje bi trebao
posjedovati nastavnik razrednik.
2. Uloga razrednika
U Pedagokoj enciklopediji (1989.) kae se da je razrednik
osoba koju odredi nastavniko vijee za pedagokog, organizacionog i
administrativnog rukovodioca razredom, ili odjeljenjem uenika u
predmetnoj nastavi. U razrednoj nastavi, tu ulogu obavlja nastavnik
razredne nastave.5
5

N. Potkonjak, P. imlea (1989), Pedagoka enciklopedija 2, Zagreb, kolska

knjiga, str.296.

286

Sat razrednika tj. sat odjeljenske zajednice je organizacijski

oblik razrednikova rada s uenicima njegovog odjeljenja. Funkcija
razrednika obavlja se esto samo administrativno-formalistiki:
voenjem imenika i prozivkom, brigom za administraciju u dnevniku
rada, opravdavanjem izostanaka, pisanjem zapisnika sjednica, akih
knjiica, svjedodbi i sl. Kod toga se zanemaruje pedagoka strana
razrednikove dunosti: rukovoenje cjelokupnim nastavnim odgojnim
radom razreda. Razrednici, ponajee u okviru svog nastavnog
predmeta ostvaruju uz obrazovne i odgojne zadatke kole, ali kao
razrednici ne posveuju posebnu panju sloenim pitanjima
formiranja pojedinca kao linosti i razreda kao kolektiva, pitanjima
koja se ne mogu potpuno obuhvatiti nastavom pojedinog predmeta. Iz
ovog se moe zakljuiti kako su uitelji i pedagozi ve ezdesetih
godina prolog stoljea zakljuili da uloga razrednika postaje sve
sloenija i da treba predvidjeti posebno vrijeme za obavljanje
razrednikovih zaduenja u radu s odjeljenskom zajednicom. Posebno
se naglaava potreba oblikovanja kolektivne svijesti, uenja i borbe za
uspjeh, discipline i kulturnih navika, odnos prema vlastitoj i kolskoj
imovini, organiziranje takmienja i drugih sredstava motivacije i dr.
Prof. Devdeta Ajanovi navodi da razrednik nije samo
predava, ex cathedra, to ne bi trebao biti ni pri realizaciji drugih
programa, nego je koordinator, trailac i davalac informacija,
motivator, onaj koji orijentie, organizator, koji potie rasprave i
odrava tolerantnu klimu tokom rasprava u manjim i veim
skupinama.6
U knjizi Razrednik u osnovnoj koli autora Mali J. se kae:
Razrednik je stara institucija nastavnikog zaduenja koju susreemo
u svim kolama i u svim zemljama. On je prva instanca kolskog
komuniciranja. Razrednik je prva stepenica zahtjeva i obaveza kole
prema vani i vanjskih veza prema koli.7 Razrednik ima ulogu
nastavnika koja se odnosi na voenje povjerenoga odjeljenja, te
komunikacijsko posredovanje izmeu neposrednih i posrednih
sudionika odgojno-obrazovne djelatnosti uenika, nastavnika,
roditelja. On je osoba koja upuuje uenike u kolski i nastavni rad,
6

D. A., M. S.(2000), Odgojni rad s odjeljenskom zajednicom I-IV razreda osnovne

kole, Nacionalna i univerzitetska biblioteka, Teanj, str.7
7
J. Mali(1977), Razrednik u osnovnoj koli, Zagreb, kolska knjiga, str.25.

287

hrabri, razumije i usmjerava, pomae im, potie razvijanje saradnje i

prijateljstva meu uenicima, te ih pouava zajednikom ivljenju.
Njegova uloga je stvaranje povoljnoga socijalno-psiholokog ozraja i
meusobnog potovanja. Razrednik prati rast i razvoj uenika, njihovo
ponaanje, otkriva uzroke moguega neprihvatljivog ponaanja. Radi
u skladu s ciljevima kole i nastave, identificira probleme uenika,
pomae im u rjeavanju problema i neuspjeha u uenju, te stalno
sarauje s drugim nastavnicima i roditeljima. Takoer, vodi
pedagoke i administrativne poslove. Na poetku kolske godine
izrauje program rada svoga odjeljenja.

Odgoj uenika
Ukljuivanje uenika u dodatni odgojno-obrazovni rad
Ukljuivanje uenika u slobodne aktivnosti

Razrednik

Izricanje pedagokih mjera: pohvale, nagrade i kazne

Praenje napredovanja uenika
Briga o fizikom i zdravstvenom napretku uenika
Saradnja s roditeljima

ematski prikaz 1 : Uloga i zadaci razrednika8

Kvalitet rada razrednika zavisi, prije svega, od njegovog

moralnog lika, kulture, pedagokog takta, ljubavi sa kojom obavlja tu
dunost, potivanja djece, organizatorskih sposobnosti i stvaralakog
pristupa radu. Veoma je bitno da upozna uenike u odjeljenju i da zna
za svakog uenika, napreduje li bre, ili sporije, prema svojim
prirodnim sklonostima, sposobnostima i prilikama koje mu prua
sredina u kojoj ivi. Najodgovorniji zadatak razrednika je razvijanje
uvjerenja kod uenika da je uenje ne samo lina, nego i drutvena
obaveza.
8

Ibid

288

Suzi (2005.) navodi da svaki razrednik u svom radu obavlja

slijedee funkcije: pedagoko-odgojnu, organizacionu, istraivaku i
administrativnu.9 Prema njemu, pedagoko-odgojna funkcija je
najvanija nastavnikova aktivnost. Razrednik je drugi roditelj
uenicima i on im je najblii od svih nastavnika u koli.
3. Rad s uenicima u odjeljenskoj zajednici
Cilj rada sa odjeljenskom zajednicom jeste razvijanje
individualnih i kolektivnih potreba djeteta, ovisno od uzrasta,
formiranje stabilne linosti procesom uenja i sazrijevanja.10 Zadaci
odgojnog rada sa odjeljenskom zajednicom su:
- Jaanje uenikog identiteta
- Razvijanje samopotovanja i potovanja drugih
- Podsticanje uenika za efikasno koritenje slobodnog vremena
- Usmjeravanje uenika na pravilan odnos prema radu, uenju,
te profesionalnom informisanju
- Podsticanje humanih meuljudskih odnosa i odnosa meu
polovima
- Razvijanje shvatanja pojmova: moralne norme, pravila i
moralno suenje
- Razvoj sposobnosti aktivne strukturacije i integracije moralnih
standarda i normi, njihovo prihvatanje, internalizacija.11
Odgojni rad sa uenicama u odjeljenjskoj zajednici je
nezamjenjiv oblik neposrednog odgojno-obrazovnog rada. Radom u
odjeljenjskoj zajednici uenici ulaze u raznovrsne situacije
meusobnih odnosa, koji zahtijevaju od njih ispoljavanje svojih
stavova i odluka kolektiva. Program rada odjeljenjske zajednice
realizuje se po jedan as sedmino. Sat odjeljenske zajednice je
specifian i ne moe se realizovati na standardni nain. Uenici ne
mogu biti samo pasivni posmatrai i sluaoci izlaganja, nego aktivni
9

Suzi, N. (2005) Pedagogija za XXI vijek, TT-Centar, Banja Luka, str. 613.
Nastavni plan i program za osnovnu kolu (1999), Federalno ministarstvo
obrazovanja, nauke, kulture i sporta, Sarajevo, str.383.
11
Ibid, str.383.
10

289

sudionici koje e razrednici, koristei raznovrsne oblike i metode

rada, u potpunosti angaovati. Razredniku se daje puna sloboda da za
neke oblasti angauje drugog kolegu, roditelja, strunjaka iz neke
oblasti, kao i da koristi intelektualni potencijal, sposobnosti, afinitete,
znanja svojih uenika iz mnogih oblasti i nastavnih predmeta. U
nekim uionicama, na odjeljenskim sastancima, uenici se
jednostavno obavjetavaju o tome ta se dogaa u odjeljenju ili u koli
u toku te sedmice, dok u drugima, nastavnici okupljaju uenike radi
zajednikog pravljenja planova za novu nastavnu jedinicu. Razrednik
je prvi i neposredni odgajatelj uenika, te treba da organizuje i odgojni
rad u odjeljenju. Pojedini nastavnici na odjeljenskim sastancima
pokuavaju da rijee probleme koji se pojavljuju u odjeljenju. Neki
nastavnici odravaju sastanke samo onda kada postoji potreba da o
neemu vanom razgovaraju s uenicma, dok drugi sastanke
odravaju redovno, koristei formalne metode. Bez obzira kakvi su ti
odjeljenski sastanci, na njima uenici trebaju imati priliku da jedni
drugima kau svoje ideje u atmosferi razumijevanja i potovanja.
Dakle, na odjeljenskim sastancima uenici bi trebali razmjenjivati
ideje, podsticati jedni druge, iznositi svoje ideje i prijedloge.
U cilju unaprijeenja rada odjeljenske zajednice svaki razrednik
u svome odjeljenju moe formirati radne grupe uenika od 3-5
lanova koji e pomoi realizaciji Programa rada odjeljenske
zajednice. Primjeri grupa i zadataka su dati u slijedeem ematskom
prikazu.

290

ematski prikaz 2: Radne grupe u odjeljenskoj zajednici

291

Svaka grupa e odrediti svog voditelja i to najee budu

najsavjesniji uenici, komunikativni, dinamini i koji imaju
organizacione sposobnosti. Za rad grupe, razredniku odgovara voditelj
grupe, a njemu lanovi grupe. Pomo razrednika treba da bude u vidu
saradnje. Voditelj grupe e voditi evidenciju o svom radu u
zajednikoj svesci o radu odjeljenske zajednice.
4. Osobine dobrog razrednika
Svaki bi se uenik u koli trebao dobro osjeati, a da bi to
mogao, treba znati komunicirati, prije svega s razrednikom, ostalim
nastavnicima i uenicima u odjeljenju. Ueniku treba usaditi stav da je
svako dijete dobro i eli takvo biti, da svako ima potencijal i
vrijednost, a o njima samima ovisi kako e to iskoristiti za svoj
napredak i koje e moralne vrijednosti usvojiti. Djecu treba uiti da
prepoznaju ljepotu u razliitostima, da prepoznaju opasnost, pomognu
drugima kad su u nevolji, da je potrebno saraivati s drugim ljudima u
svakodnevnom, obinom ivotu i da je ljepe raditi u slozi. Treba ih
nauiti da potuju sebe i druge, jer je na taj nain mogue postii
kvalitetno zajednitvo.
Postavlja se pitanje to je to to se trai od razrednika? Koje
osobine i odlike mora posjedovati nastavnik islamske vjeronauke,
kako bi uspjeno odgovorio zahtjevima koji se pred njega postavljaju
u ulozi razrednika? Prije svega, dobar razrednik je prirodan, veseo,
ljubazan, fer, pravedan, postojan, nepristrasan, savremen, strunjak
svoje discipline, komunikativan, optimista, pristupaan, stabilan,
dobar govornik i uvijek spreman da svojim uenicima prui svaki vid
pomoi. On umije da u pravo vrijeme istakne vidljive i vrijedne
osobine svojih uenika. On osjea potrebe svojih uenika za
razumijevanjem, nezavisnou i afirmacijom. Razrednik zna da uenik
koji stalno doivljava neuspjehe u nastavi, po pravilu gubi interes za
rad i prestaje da se trudi da tekoe ukloni ili savlada. Savremeni
razrednik treba da naui uenike na samostalan rad, da svaki uenik
kao pojedinac snosi punu odgovornost. On umije da istovremeno bude
razrednik, nastavnik i human ovjek. Od njega se oekuje da zna
odravati kvalitenu komunikaciju u odjeljenju. Kvalitetna
komunikacija izmeu nastavnika razrednika i uenika
podrazumijeva prije svega: otvorenost, iskrenost, razumljivost i
292

spremnost za dijalog. Razrednik prije svega treba biti osoba koja je

spremna za dijalog, te da ima razvijene sposobnosti razgovaranja i
sluanja.
5. Metodika rada razrednika
O uspjenosti rada razrednika obino se sudi prema savjesnosti
voenja razredne administracije, broju odjeljenskih sastanaka, brzini
intervencije na odgojno-disciplinske mjere, brzini reakcije na
nastavnike prigovore, broju roditeljskih sastanaka i posjeta
porodinom domu uenika, te uope prema koliini obavljenog posla.
Da bi upjeno obavljao sve poslove i rjeavao problem na
vrijeme, od razrednika se trai da konstantno surauje sa direktorom,
pedagogom, nastavnikim i odjeljenskim vijeem.

ematski prikaz 3: Opis saradnje razrednika sa direktorom, pedagogom, porodicom,

nastavnikim i odjeljenskim vijeem.

U metodici odgojnog rada razrednika, najprije se susreemo sa

problemom otkrivanja odreenog stanja u razredu ili kod uenika.
Mali (1977.) govori o tri faze kroz koje prolazi razrednik u otkrivanju
uzroka problema s kojima se susree u odjeljenju.12 Te faze su
slijedee:
Faza 1- Razrednik mora istraiti svijet svojih uenika, otkrivati
uzroke njihova ponaanja, pronalaziti mogue izvore tog ponaanja u
koli, porodici ili iroj okolini, mora poznavati ciljeve odgojnog
12

Mali J. (1977.) Razrednik u osnovnoj koli, kolska knjiga, Zagreb, str. 28.

293

djelovanja kole, bit nastavnog procesa, probleme nastavnika, odlike

stila njihovog rada, te sve to dovesti u odreen odnos koji e biti
najpovoljnji za djelotvorno odgojno djelovanje.
Faza 2 Ova faza sastoji se u pronalaenju odgovarajuih
metoda i postupaka kojim bi se mogli rijeiti uoeni problemi. Da bi
se postupilo primjereno, razredniku e biti potrebno veoma mnogo
znanja i strpljivosti, a vrlo esto nam nedostaje i jedno i drugo.
Faza 3- Trea faza razrednikova rada sastoji se u planiranju
odgojnog uticaja da bi se osigurala njihova trajnost. Ovdje se mogu
predvidjeti ak i odreene pedagoke pojave. Kod ove faze razrednik
treba biti spreman da odgojnu praksu teoretski prouava.
Zakljuak je da razrednik treba raditi s uenikom u prirodnoj
situaciji, voditi ga kroz labirint socijalnog komuniciranja, usmjeravati
njegovo ponaanje kroz aktivno sudjelovanje u ivotu i radu kole.
Sve ovo ima veu vrijednost od dosadnog moraliziranja, pozivanja na
discipline, na dozvoljeno, zabranjeno i sl.
6. Rad razrednika u odjeljenskom vijeu
Kroz strunu literaturu koja tretira ovo pitanje ete naii i na
termin razredno vijee. Odjeljensko vijee formira se na poetku
kolske godine i u odjeljenjima s predmetnom nastavom ine ga svi
nastavnici koji predaju u jednom odjeljenju.13 Formiranje odjeljenskog
vijea obavlja nastavniko vijee prihvatanjem rasporeda predmeta i
ostalih zaduenja nastavnika u koli. Svi nastavnici su lanovi samo
jednog nastavnikog vijea u koli, ali su istovremeno i lanovi vie
odjeljenskih vijea. Odjeljensko vijee se formira za svako odjeljenje,
odnosno razred, te obavlja slijedee poslove:
- Analizira uspjeh odreenog razreda i rad nastavnika
- Neposredno radi na profesionalnoj orijentaciji uenika
- Predlae oblike nastave za odjeljenje u cjelini, grupe uenika,
ili uenika pojedinano
- Predlae organizaciju i program upoznavanja sa osnovama
graanskog prava i demokracije
13

Ibid, str. 33.

294

- Utvruje zakljune ocjene

- Vri druge poslove u skladu sa zakonom i pravilima kole.14
Ope je poznato da odjeljensko vijee utvruje ocjene iz
vladanja, vri organizaciju slobodnih aktivnosti uenika, odobrava
plan ekskurzije, dogovara o vremenu i oblicima saradnje s roditeljima
uenika. Gotovo je nemogue zahtijevati od nastavnika da poznaje
svakog uenika i da dobro poznaje situaciju u odjeljenju. Sastanci
odjeljenskog vijea upravo slue tome da razrednik upozna nastavnike
sa specifinim sluajevima i problematinim situacijama. Razrednici
se nerijetko nau u neugodnoj situaciji kada, elei roditelju pruiti
informaciju iz prve ruke, zovnu predmetnog nastavnika, a ovaj se
ak ne moe ni prisjetiti imena tog uenika, ili pak daje uopene
odgovore kao: neto je popustio, moe on samo kad bi htio,
samo vi njega pritegnite i sl. Sastanak odjeljenskog vijea treba u
pravilu da se zapone pripremnim radnjama razrednika. On prikuplja
informacije o problemu, predlae, savjetuje se, saziva sjednicu,
predlae dnevni red, obavlja tehnike pripreme za sjednicu, rukovodi
njome, formulira zakljuke, poziva na glasanje, obavjetava o
zakljucima. Razrednik je kratko reeno organizator odjeljenskog
vijea.
Zakljuak
Razrednik ima ulogu nastavnika koja se odnosi na voenje
povjerenoga odjeljenja, te komunikacijsko posredovanje izmeu
neposrednih i posrednih sudionika odgojno-obrazovne djelatnosti
uenika, nastavnika, roditelja. On je osoba koja upuuje uenike u
kolski i nastavni rad, hrabri, razumije i usmjerava, pomae im, potie
razvijanje suradnje i prijateljstva meu uenicima te ih pouava
zajednikom ivljenju. Njegova uloga je stvaranje povoljnoga
socijalno-psiholokog ozraja i meusobnog potovanja. Razrednik
prati rast i razvoj uenika, njihovo ponaanje, otkriva uzroke
moguega neprihvatljivog ponaanja. Radi u skladu sa ciljevima kole
i nastave, identificira probleme uenika, pomae im u rjeavanju
problema i neuspjeha u uenju, te stalno sarauje sa drugim uiteljima
14

Zakon o osnovnom i srednjem odgoju i obrazovanju (2004), Slubeni glasnik

Unsko-sanskog kantona, Godina VIII - broj 5, Biha.

295

i roditeljima. Takoer vodi pedagoke i administrativne poslove. Na

poetku kolske godine izrauje program rada svoga odjeljenja.
Razrednik je prvi i neposredni odgajatelj uenika. Kvalitet rada
razrednika zavisi prije svega od njegovog moralnog lika, kulture,
pedagokog takta, ljubavi sa kojom obavlja tu dunost, potivanja
djece, organizatorskih sposobnosti i stvaralakog pristupa radu.
Veoma je bitno da upozna uenike u odjeljenju i da zna za svakog
uenika da li bre ili sporije, prema svojim prirodnim sklonostima,
sposobnostima i prilikama koje mu prua sredina u kojoj ivi, usvaja
nova znanja. Najodgovorniji zadatak razrednika je razvijanje uvjerenja
kod uenika da je uenje ne samo lina, nego i drutvena obaveza
Suzi (2005.) navodi da svaki razrednik u svom radu obavlja
slijedee funkcije: pedagoko-odgojnu, organizacionu, istraivaku i
administrativnu.15 Prema njemu pedagoko-odgojna funkcija je
najvanija nastavnikova aktivnost. Razrednik je drugi roditelj
uenicima i on im je najblii od svih nastavnika u koli. O uspjenosti
rada razrednika obino se sudi prema savjesnosti voenja razredne
administracije, broju odjeljenskih sastanaka, brzini intervencije na
odgojno-disciplinske mjere, brzini reakcije na nastavnike prigovore,
broju roditeljskih sastanaka i posjeta porodinom domu uenika, te
uope prema koliini obavljenog posla.
Da bi upjeno obavljao sve poslove i rjeavao problem na
vrijeme, od razrednika se trai da konstantno sarauje sa direktorom,
pedagogom, nastavnikim i odjeljenskim vijeem. Nastavnik islamske
vjeronauke se mora konstantno profesionalno usvravati, kako bi to
bolje odgovorio novim zahtjevima kole i drutva. Da bi uspjeno
obavljao poslove razrednika, mora odgovoriti gore navedenim
zahtjevima. On mora biti svjestan injenice da mora graditi svoje
mjesto u koli, mora pokazati svoju strunost, te na taj nain osigurati
i mjesto islamske vjeronauke u koli. Samo kvalitetan nastavnik moe
kvalitetno upravljati odjeljenjem, a samo kvalitetan nastavnik
islamske vjeronauke moe zadobiti povjerenje strune slube i
direktora da mu se moe povjeriti ovako odgovoran posao.

15

Suzi,N.(2005) Pedagogija za XXI vijek, TT-Centar, Banja Luka, str.613.

296

Literatura:
1. Ajanovi D., Stevanovi M.(2000), Odgojni rad s odjeljenskom zajednicom IIV razreda osnovne kole, Nacionalna i univerzitetska biblioteka, Teanj
2. Glasser, W. (1999) Nastavnik u kvalitetnoj koli, Educa, Zagreb
3. Grupa autora (1985) Vaspitni rad u odjeljenskoj zajednici, Svjetlost, Sarajevo
4. Mali ,J. (1977), Razrednik u osnovnoj koli, Zagreb, kolska knjiga
5. Nastavni plan i program za osnovnu kolu (1999), Federalno ministarstvo
obrazovanja, nauke, kulture i sporta, Sarajevo
6. Potkonjak N., imlea P. (1989), Pedagoka enciklopedija 2, Zagreb, kolska
knjiga, str.296.
7. Suzi, N. (2005) Pedagogija za XXI vijek, TT-Centar, Banja Luka
8. Zakon o osnovnom i srednjem odgoju i obrazovanju (2004),Slubeni glasnik
Unsko-sanskog kantona, Godina VIII-broj 5, Biha

297

Sebila Bapic, prof.

THE TEACHER OF THE ISLAMIC RELIGIOUS EDUCATION
IN THE ROLE OF A HEAD TEACHER
SUMMARY
The teacher of the Islamic religious education is a professional
of high working, educational and ethical qualities who is trained to
work in a school for subject of the Islamic religious education. He
must meet a number of specific requirements such as: conscious
motivation for the profession, a more complete system of general and
specialized education, high intellectual abilities, personality traits
which are adequate to the system of values in society, a high level of
maturity and a high level of personal culture. The modern teacher of
Islamic religious education is the organizer and leader of the teaching
process, the coordinator and mentor, motivator, an equal contributor.
His primary role is to be of assistance to the pupils in the
development of their physical and mental potential and to assist them
in reaching their individual maximum. In the role of a head teacher, he
is obliged to be the head of a department of students.
This paper aims to introduce teachers of Islamic religious
education with the role of a head teacher in primary and secondary
schools. The work arose from the need and the fact that the teacher of
Islamic religious education must constantly improve professionally, in
order to better respond to the new demands of school and society.
Keywords: teaching, teacher of Islamic religious education,
class meetings, head teacher, educational work with the class, class
council

298

.
:

.

.

.

.
.
:

299

Nejra Nesimovi - Khedr1

KOMUNIKACIJA I POVRATNE INFORMACIJE IZMEU
UENIKA, NASTAVNIKA I RODITELJA
Saetak
Rad je posveen analizi komunikacije izmeu nastavnika i
uenika s jedne, te roditelja s druge strane. Iz ove analize se nameu
pitanja kako poboljati komunikaciju meu glavnim akterima
obrazovnog procesa i kako aktivnije ukljuiti roditelje u nastavni
proces. Dosta je razloga koji utiu na uspostavljanje kvalitetne
komunikacije. Efektivna vrijednost komunikacije moe se postii tek
onda kada sagovornici, odnosno akteri komunikacije, pri razmjeni
informacija, prvenstveno razmiljaju o vanosti onoga to govore, o
uticaju reenog na sagovornike kao i o nivou uspostavljanja
obostranog razumijevanja za razliite stavove i miljenja. Poetni
nivo strune edukacije za pravilno komuniciranje svakako poinje
kroz kolovanje, ali onaj vaniji i uticajniji nivo za razvoj kulture
komunikacije kod djece je svakako porodica. U cilju boljeg uvida i
razumijevanja stanja u naim kolama, provedeno je anketno
istraivanje ije rezultate autor daje pregledno u tabelama. Vaan
nalaz ovog istraivanja je da postoji potreba za veim sudjelovanjem
roditelja u nastavnom procesu. Takoer, istraivanje indicira da je
potrebna vea saradnja nastavnika sa roditeljima kao i bolja saradnja
i komunikacija izmeu nastavnika i uenika. Na kraju, istraivanje je
korisno i za nastavnu praksu, olakava pedagozima i psiholozima
detektovanje problema u kolstvu i otvara niz pitanja za dalje
istraivanje i djelovanje.
Kljune rijei: komunikacija, povratna informacija, efektivna
vrijednost informacije
Uvod
ako doba je najljepe doba u kojem stiemo prve simpatije,
prva saznanja o svijetu, prva dokazivanja, takmienja.. Ali, deava se
da neka djeca doivljavaju kolu kao pravu muionicu. Zato je to
1

Islamski pedagoki fakultet u Bihau

301

tako? Jedan od razloga moe upravo biti uzrokovan nedostatkom

kvalitetne komunikacije i razumijevanja izmeu nastavnika i uenika,
a znaajnu ulogu u ovim interakcijama svakako imaju i roditelji, za
koje moemo rei da su prvi uitelji. Cilj nastavnika ne bi trebao biti
samo da servira informacije uenicima koji ih mehaniki reprodukuju.
Ne moemo rei za nastavnika da je uspjean, ako poduava
nezadovoljnu djecu; ili, za aka ne moemo rei da je potpuno
uspjean, ako su odnosi i ako je saradnja sa nastavnicima i roditeljima
veoma loa ili nikakva; roditelji nisu uspjeni, ni sretni, ako njihovo
dijete nije zadovoljno, sretno, ako se ne veseli svakom novom
kolskom danu. kola treba da bude intelektualna i kreativna oaza, i
kao odgojno obrazovana ustanova u cilju razvijanja partnerskih
odnosa sa roditeljima treba da permanentno radi na uspostavljanju
kvalitetne komunikacije sa roditeljima. Zato? Zato to se danas veliki
akcent stavlja na ukljuivanje roditelja u sve vidove odgoja i
obrazovanja koji se proimaju kroz kolu. Poznata nam je injenica da
su roditelji neizostavno bitni resursi kada je u pitanju odgajanje i
obrazovanje djece. Meutim, i njih treba edukovati i usmjeriti ka
pravilnom pristupu koli i sudjelovanju u kolskim aktivnostima. Na
koji nain? Razvojni tim kole treba provesti istraivanje sa
roditeljima i nastavnicima i na osnovu dobivenih rezultata kreirati
bitne segmente kroz koje bi se proimala saradnja i komunikacija sa
roditeljima i na osnovu kojih bi se roditelji usmjeravali i ukljuivali u
sve aktivnosti kroz koje je data mogunost njihovog doprinosa. Na
osnovu identifikovanih segmenata, kola treba kreirati plan
uspostavljanja kvalitetne komunikacije sa roditeljima (Braja, 1993.).
Cilj ovog istraivanja je bio provjeriti stanje u naim kolama, da se
utvrde razlozi (manjka) saradnje roditelja sa kolom i obratno, te
snalaenje uenika u toj trijadi odnosa nastavnik-roditelj-uenik.
Definicija komunikacije
Komunikacija podrazumijeva prijenos znanja, misli, emocija,
iskustava, stavova, informacija, razumijevanje misli izmeu ljudi, s
ciljem da se ostvari efikasno openje. Da bi uspjeno komunicirali,
potrebno je da ostvarimo uslove, ne samo to se sadraja tie, ve i
odnosa meu onima koji uzajamno komuniciraju. Komunikacija (lat.
communicatio-saopavanje, saopenje, veza, ophoenje, openje,
dodir, saobraaj) je, najjednostavnije reeno, razmjena informacija ili
302

stavova sa nekim. Postoji ak preko 250 razliitih definicija

komunikacije, to govori o vanosti i kompleksnosti ovog fenomena.
Ameriki socijalni psiholog Kooley je jo 1909. godine dao jednu od
prvih i opirnijih definicija komunikacije, po kojoj je komunikacija
mehanizam pomou kojeg ljudski odnosi egzistiraju i razvijaju se, a
sainjavaju je svi simboli duha sa sredstvima njihovog prenoenja
kroz prostor i ouvanja u vremenu. Svaku komunikaciju prate izrazi
lica, stav, gestovi, mimika... ta je feedback?
Feedback je tip komunikacije koji ovjek prima ili daje. On je
nain putem kojeg se ovjeku pokuava dati do znanja koliko je
efektivan u onome to radi i u onome to pokuava obaviti, te kako
utie na onog ko mu upuuje feedback. Feedback takoer pomae
ovjeku da naui kako postati efektivniji u onome to radi, te ga
upuuje u njegov uticaj na svijet oko njega.
Postoje dvije osnovne vrste komunikacije: verbalna (odvija se
uz pomo rijei i reenica) i neverbalna (uz pomo gestova, mimike,
intonacije, pokreta tijela, facijalne ekspresije itd). Rezultati
istraivanja pokazuju da se samo 7% emocionalnog komuniciranja
prenosi rijeima, 38% koritenjem prozodijskih elemenata (intonacija,
naglasak, ton, visina, jaina glasa, dikcija itd), a 55% raznovrsnih
emocionalnih poruka prenosimo neverbalnim znakovima i ''govorom
tijela'' (body language), gestovima, izrazom lica. Ukoliko nije
usklaena verbalna poruka sa neverbalnim sredstvima, prije emo
povjerovati ovim drugima.
Komunikacija moe biti:
- jednosmjerna (npr. objavljivanje sadraja na webu, ili
objavljivanje knjige, emisija na radiju ili televiziji, bez kontakta s
primaocima);
- dvosmjerna (razgovor udvoje, komunikacija u grupi ili u
razredu).
Tri su osnovna oblika komunikacije:
1. ''JA'' ''JA'' intrapersonalna komunikacija (subjekat je
obavlja sam sa sobom kad razmilja o neem, rjeava problem, pie
dnevnik i sl. Odvija se neprestano, ak i kad sanjamo).

303

2. ''JA'' ''TI/ON'' interpersonalna komunikacija (odvija se

izmeu dvije ili vie osoba; dijalog u okviru grupe ili izmeu vie
grupa).
3. ''JA'' ''VI/ONI'' masovna komunikacija ukljuuje velik
broj uesnika i odvija se izmeu vie grupa ( Braja, 1993.)
U ovim sluajevima osnovno sredstvo komunikacije je jezik, a
to je verbalna komunikacija. Tokom verbalne komunikacije mogu se
javiti i smetnje u komunikacijskom kanalu, i to se zove um. Svaka
komunikacija
ukljuuje:
poiljaoca
poruke
(receptora),
komunikacijski kanal za prenoenje poruke, poruku i primaoca
poruke (recipijenta).
Dobra komunikacija ukljuuje: govor s kratkim, jasnim i
direktnim reenicama; kreativno konfrontiranje; ohrabrivanje i
rjeavanje problema; traenje dodatnih razrjeenja; postavljanje
pitanja, ukoliko nije jasno ta druga strana eli rei; odravanje
direktnog kontakta oima sa drugom stranom; voenja rauna o
govoru tijela; empatija i otvorenost; ohrabrivanje govornika da nastavi
sa izlaganjem; sumiranje svojim rijeima onoga to je govornik rekao
i parafriziranje; postavljanje pitanja itd.
U ovom radu emo se usmjeriti na komunikacijski okvir izmeu
uenika, nastavnika i roditelja.
Uitelj / nastavnik - uenik
Odnosi izmeu uitelja i uenika u toku odgojnog i obrazovnog
procesa mogu biti meusobno ravnoduni. Nastavnici i uenici se
mogu meusobno mrziti, voljeti, podnositi, mogu jedni druge
odbacivati, prihvatiti i ne obazirati se jedni na druge; mogu se
meusobno izbjegavati, susretati i mimoilaziti. U toku odgoja i
izobrazbe, moemo razlikovati sadrajno slaganje i neslaganje izmeu
nastavnika i uenika s jedne, te njihovo meusobno prihvaanje i
odbacivanje, s druge strane.
Nastavnici i uenici mogu se meusobno slagati na nivou
odgojno obrazovne poruke, ali i meusobno prihvatati na nivou
meusobnog odnosa to bi bila idealna odgojno-obrazovna i kolska
harmonija.
304

Nastavnici i uenici se mogu ne slagati na sadrajnom nivou, ali

i na odnosnom odbacivati to se vrlo rijetko deava, i to je vie
izuzetak.
Uitelji i uenici mogu se ne slagati na nivou sadraja, ali se i
dalje meusobno prihvatati na nivou odnosa (demokratska i kreativna
kola).
Nastavnici i uenici meusobno se slau na nivou sadraja, iako
su njihovi meusobni odnosi poremeeni do odbacivanja (kola sa
poremeenim meusobnim odnosima).
Nastavnici i uenici mogu se ne slagati na nivou sadraja samo
zato to se meusobno ne prihvataju na nivou odnosa. Nastavnici
esto svoje poruke prilagoavaju svojim simpatijama ili antipatijama
prema pojedinim uenicima. Takoer, uenici koji ne vole svoje
nastavnike esto odbacuju njihove poruke, bez obzira na to da li im
odgovaraju ili ne. Mnogi se predmeti ne ue zato to uenici ne vole
one koji im predaju.
Nastavnici i uenici mogu se ne slagati na nivou sadraja, pa se
zbog toga i ne prihvataju na nivou odnosa. U takvoj koli, razliitost
miljenja bitno utie na meusobne odnose. Tu se protiv neslaganja na
sadrajnom nivou borimo neprihvatanjem na nivou meusobnih
odnosa. To negativno utie na ciljeve i uspjenost odgoja i izobrazbe.
To rade i nastavnici i uenici.
Nastavnici i uenici esto se ne slau na nivou sadraja, jer zbog
prisile ili potrebe moraju ostati u meusobnom odnosu. kola je
potrebna uenicima, jer ele dobiti diplomu, a uiteljima je izvor
zarade i posao. Mnogi glume prihvatanje sadraja zbog potrebe
odravanja odnosa. To i nije situacija u kojoj se moe odgajati i
obrazovati (Braja, 1993.).
Nastavnici - roditelji
Kao to sam i prije navela, roditelji su prvi uitelji, prvi i
najznaajniji odgajatelji, modeli koji se oponaaju. Meu roditeljima
postoje velike individualne razlike. Razlikuju se po sposobnostima,
znaaju, temperamentu, interesima, starosti, socijalnom i
ekonomskom statusu, nivou obrazovanosti itd. Za nastavnika je vrlo
vano da te razlike prepozna, potuje, da svakog od roditelja to bolje
305

upozna i da na taj nain prilagodi nain komunikacije s obzirom na

njegove posebnosti. Svaki roditelj najbolje poznaje svoje dijete.
Nastavnik uenika poznaje po njegovom uenju i ponaanju uglavnom
iz kole, dok roditelj poznaje djetetov cjelokupni razvoj od roenja pa
dalje. Roditelj je duboko emocionalno vezan za svoje dijete, i nekad u
toj velikoj ljubavi prema njemu, mogu biti nekritini i nerealni, od
djeteta se oekuje previe ili premalo. Vrlo esto se deava da ne
primijete probleme koji se javljaju kod njihove djece. U zajednikom
razgovoru koji ukljuuje iskustva roditelja i nastavnika, lake je
analizirati problem, primijetiti promjenu, lake je odgovoriti na mnoga
nejasna pitanja ta se moe uraditi kod kue? ta u koli? A ta
djeca mogu uraditi sama?
Ovo je znaajno zajedniko podruje djelovanja nastavnika i
roditelja usmjereno ostvarenju jednog cilja odgoj mlade linosti.
kola, kao odgojna i obrazovna ustanova, treba pomoi roditeljima u
tom cilju. Odgoj u koli treba biti nadopuna, a ne nadomjestak
obiteljskog odgoja. P. Diole, francuski novinar, zatraio je od odlinih
uenika recept uspjeha. Na pitanje ta im je pomoglo da uspiju, 75%
ispitanih uenika je odgovorilo: ''Prije svega atmosfera koja vlada u
mojoj kui'' (Marija Bratani, 1993, str. 146.). Od emocionalne
obiteljske klime ovise, ne samo uspjeh djeteta, ve i njegovo
odrastanje u zdravu linost. Zbog nepravilnog stava roditelja prema
djetetu, nerazumijevanju njegova ponaanja i neadekvatnih odgojnih
postupaka roditelja, ve u predkolsko doba mogu se pojaviti klice
neprilagoenog ponaanja koje u novim sredinama mogu nai plodno
tlo i uzrokovati tee oblike neprilagoenosti.
Koje su to zajednike odgovornosti roditelja i kole?
1. ostvarivanje ciljeva;
2. postii uspjeh u koli;
3. uvaavanje potovanje nastavnika i roditelja od strane djece,
ali njihovo uvaavanje i potovanje uenika;
4. iskrena i jasna komunikacija;
5. razumijevanje;
6. usaglaavanje;
306

7. zajedniko planiranje i odluivanje.

Zato je vana saradnja kole / nastavnika i roditelja?
kola mora pomoi roditeljima u njihovim odgojnim
nastojanjima, zbog toga treba poznavati obiteljske prilike uenika.
Naravno, i roditelji moraju biti voljni ostvariti saradnju i pri tom
pruiti svoj maksimum. Saradnja se najbolje ostvaruje na relaciji
roditelj razrednik. Razrednik je glavni nosilac te saradnje, jer u
sistemu razredne i predmetne nastave dosta bolje poznaje svoje
uenike i njihovu linost doivljava cjelovitije. Kada dijete doe u 6.
razred, situacija se mijenja. Sada ima dosta nastavnika koji ga poznaju
samo sa aspekta svog nastavnog predmeta, ocjenujui ga i vrednujui
ga prema znanju i rezultatima u njegovim predmetima. Linost
uenika kao cjeline se gubi. Sada se saradnja sa roditeljima svodi na
formalne kontakte i roditeljske sastanke na kojima najee nisu
prisutni roditelji one djece koja imaju najvie problema.
Takoer, saradnja kole i obitelji u velikoj mjeri zavisi od
linosti razrednika, njegovoj angairanosti i stavu prema roditeljima.
Saradnja je interakcijski proces, pa i od stava roditelja zavisi hoe li
razrednik biti manje ili vie motiviran za saradnju (Grgin, 1997).
Neki od tipova roditelja s kojima se nastavnici susreu:
- roditelji sa nerealnim oekivanjima (precjenjuju sposobnosti
svog djeteta);
- nezainteresovani roditelji (ponekad roditelji ne posveuju
dovoljno panje svom djetetu ili njegovu obrazovanju. Dijete je
preputeno samo sebi i esto odgojno zaputeno);
- roditelji sa pretjerano zatitnikim stavom (uvijek e pomagati
djetetu, ak i kad to uope nije potrebno);
- roditelji sa socijalnom patologijom (alkoholizam,
kleptomanija, narkomanija, prostitucija u obitelji). Ukoliko se otkrije
treba ostvariti kontakt sa slubom za socijalni rad, napraviti procjenju
stanja, kako bi se donijele odluke o buduim koracima u
uspostavljanju dobrog okruenja za dijete);

307

- roditelji bez autoriteta (neki roditelji ne uspiju izgraditi

autoritet u djeijim oima, pa ta djeca mogu imati odreene probleme
u ponaanju);
- roditelj sa mentalnom zaostalou (s takvim roditeljima nekad
moe biti teko uspostaviti saradnju, ali uitelj treba dati sve od sebe.
Interesantno je da obino ti roditelji pokazuju veliku zainteresiranost
za svoje dijete. Zadatak uitelja je da njihovu panju usmjeri u pravom
smjeru).
Nekad stav roditelja moe biti nepovjerljiv i negativan prema
koli ve od ranije. Moe biti uzrokovan na osnovu vlastitog iskustva
roditelja tokom njihovog kolovanja ili iz prethodnog razdoblja
saradnje u vrtiu ili kasnije u koli. Nastavnik, tj. razrednik ne treba se
osjeati povrijeenim, ve treba nastojati da razumije roditelja, te da
pokua da se adekvatno postavi prema njima i na taj nain stvori
osjeaj povjerenja i zainteresovanost roditelja za saradnju. U toj
kategoriji roditelja najee se nalaze oni kojima je najvie potrebna
pedagoka pomo kole. To su roditelji ija su djeca loijeg ponaanja
i slabijeg uspjeha. Ponekad je teko uspostaviti saradnju i sa onim
roditeljima koji misle da su se oslobodili odgovornosti odgajanja svog
djeteta njegovim polaskom u kolu. Vrlo esto su to drutveno
angairani roditelji, pa u tome nalaze opravdanje za takav stav. I ne
trude se da sarauju sa kolom, a kad dijete doivi neuspjeh u uenju
ili ponaanju, reaguju na neprikladan nain i okrivljuju kolu kao
jedinog uzronika tih problema. Kako razrednik da se postavi u
takvim situacijama? Ne treba vraati istom mjerom, ve se treba
empatino postaviti i pruiti im mogunost za njihovo drutveno
angairanje i na tom planu. Viestruki su zadaci koji se postavljaju
pred saradnju roditelja i kole:
- pedagoko obrazovanje i podizanje pedagoke kulture
roditelja;
- koordiniranje i usklaivanje odgojnog djelovanja obitelji i
kole;
- nadoknada deficijentnog odgojnog djelovanja obitelji i kole
(Bratani, 1993).
Da bi se realizirali zadaci koji se odnose na podizanje pedagoke
kulture roditelja, moraju biti u skladu s obrazovnim nivoom roditelja,
308

psihofizikim razvojem uenika, odgojnim potrebama i problemima

obitelji. kola nedovoljno posveuje panju tim problemima, te se i
ostvarenje tih zadataka odvija dosta nesistematski, nepovezano tokom
jednog perioda kolovanja i preputeno je volji pojedinog razrednika u
kojoj e mjeri te zadatke ostvariti. Bilo bi od velikog znaaja da se ta
saradnja i realizovanje zadataka koji se odnose na podizanje
pedagoke svijesti roditelja mora zacrtati na planu kole tokom dueg
vremenskog perioda, te da se tokom odreenog perioda vri evaluacija
napretka i ostvarenih ciljeva.
Oblici saradnje koji se pojavljuju u odgojnoj praksi
Roditeljima treba omoguiti da budu aktivni sudionici procesa
obrazovanja, da aktivno govore i raspravljaju o problemima koji ih
mue, da upoznavaju iskustva drugih roditelja. Vano je da roditelj
dobije informacije i da doe do odreenih spoznaja koje e mu
pomoi da osvijesti svoju linost, svoj odnos prema djetetu, odnose u
obitelji, da ga te spoznaje motiviraju da posegne za literaturom koja e
mu biti od koristi. ta roditelj ima od pasivnog primanja gotovih
informacija koje nije u mogunosti direktno primijeniti u praksi?
Najvaniji i najvei dio saradnje provodi se u razrednim
zajednicama i odjeljenjima, te razrednikovi programi koji se odnose
na saradnju moraju biti to konkretniji. U programu, razrednik treba
jasno sagledati osnovni cilj i zadatak saradnje, zacrtati oblike i sadraj,
te razne naine i mogunosti realiziranja.
Neki od uestalijih oblika saradnje koji se pojavljuju u odgojnoj
praksi su:
- individualni razgovori - informativni razgovor koristi
razrednik da obavijesti roditelje o dostignuu, ponaanju i drugim
osobinama uenika. (Uglavnom se svodi na itanje ocjena);
- savjetodavni razgovori ima za cilj razmatranje odreenog
problema i nalaenje adekvatnog odgojnog rjeenja. Rijetko se
provodi. Za ovu vrstu razgovora razrednik se treba unaprijed
pripremiti i trebao bi se usmjeriti na realizaciju odreenih pedagokih
zadataka, bazirati se na uzajamnoj saradnji i komunikaciji;
- roditeljski sastanci tu se moe govoriti o problemima
razreda, i moe biti susret za pedagoko obrazovanje roditelja;
309

- posjet roditeljskom domu;

- pismeno obavjetavanje.
Koristi od ukljuivanja roditelja
Saradnja porodice i kole doprinosi aktiviranju i
osposobljavanju roditelja za pedagoku djelatnost, omoguuje im uvid
u ono to kola radi, koliko joj je i kako je mogue pomoi. kola
omoguuje roditeljima uvid u njene rezultate, propuste i nastojanja.
kola upoznaje roditelje sa reformama, ukazuje roditeljima na
neophodnost rjeavanja svih odgojnih problema u skladu sa ciljevima
i zadacima kolstva. Moemo zakljuiti da bez prisne, sadrajno
bogate i planski usmjerene saradnje porodice i kole, ne moe biti
govora o punom uspjehu u odgoju mladih, razvijanju svestrano
obrazovanih, stvaralakih i slobodnih linosti. Znai, koristi od
ukljuivanja roditelja su mnogobrojne:
- povoljan uticaj na uenje djece, a time i na bolji uspjeh i
ponaanje;
- stalno praenje rada i razvoja uenika;
- zajedniko i uspjenije sagledavanje i otklanjanje eventualnih
potekoa koje usporavaju razvoj;
- sprjeavanje raznovrsnih
delikventnih ponaanja.

pojava

preddelikventnog

Zajedniki kontinuirani rad ima prednosti za nastavnike,

roditelje i djecu. Nastavnik stie kompletniju sliku o djetetu, a roditelj
e dobiti informacije o ponaanju djeteta u kolskoj/porodinoj
sredini, motivima uenika, sposobnostima, radnim navikama, nainu
uenja i sticanja znanja, eventualnoj darovitosti uenika itd.
Koje prednosti imaju uenici od saradnje njihovih roditelja i
nastavnika?
1. osjeaj da nisu preputeni sami sebi;
2. vie i slobodnije razgovaraju i sa roditeljima i sa
nastavnicima;
3. imaju bolje ocjene i veu prolaznost;
310

4. vie prisustvuju nastavi;

5. imaju vie motivacije i samopouzdanja;
6. manje poseu za drogom i alkoholom.
Meutim, nekad dolazi do izbjegavanja saradnje od strane
roditelja. Neki od razloga mogu biti:
- pojedinim roditeljima treba ohrabrenja da dou u kolu;
- pojedini roditelji dolaze u kolu samo po pozivu;
- pojedini roditelji nose sa sobom loa iskustva iz perioda svog
kolovanja, to stvara atmosferu u kojoj je nemogue razviti partnerski
odnos;
- neki roditelji smatraju da im nastavnici ne pruaju dovoljno
panje;
- neki smatraju da nije dobro suprostavljati se nastavniku jer ''on
zna najbolje'', ''zamrzit e mi dijete'' i sl.
Metode
Hipoteze
Osnovna hipoteza je da utvrivanjem razloga loe komunikacije
izmeu nastavnika, roditelja i uenika, moemo doi do vanih
saznanja koja e im pomoi u poboljanju odnosa, saradnje, razvijanju
kvalitetnije komunikacije, a to e na kraju rezultirati i boljim
uspjehom aka u nastavnom procesu, te doprinijeti poveanju
zadovoljstva nastavnika i roditelja.
Da bi bilo jasnije ta emo dobiti analizom rezultata ovog
istraivanja, ovu generalnu hipotezu emo razloiti u nekoliko
postavki:
Prvo, oekuje se da roditelji zadovoljniji saradnjom sa kolom
imaju i uspjeniju djecu.
Drugo, nastavnici zadovoljniji saradnjom sa roditeljima ulau
vie truda da to kvalitetnije prenesu znanja uenicima.
Tree, uenici koji imaju povjerenje u svoje nastavnike i
roditelje su uspjeniji u koli.
311

Uzorak
Uzorak je obuhvatio grupu nastavnika, uenika i roditelja.
Nastavnici i uenici su dio kolektiva osnovne kole ''Harmani I'',
Biha, a u anketnom istraivanju je uestvovalo 16 nastavnika, 38
roditelja i 47 uenika osmih razreda. Uzorak nije ujednaen po spolu,
jer obuhvata 65 ena i 35 mukaraca. Takoer, uzorak je dosta malen i
nije dovoljno reprezentativan za cijelu kolu, ali moe biti od koristi
za uvid u stanja koja su prisutna u kolama na ovim podrujima, kao i
podstrek za nova i opsenija istraivanja.
Instrumenti
Za istraivanje se koristila anketa koja se sastojala od sedam
pitanja upuenih roditeljima, nastavnicima i acima (Bratani, 1993.).
Anketnim istraivanjem se htjelo odgovoriti na nekoliko pitanja,
kao to je pitanje saradnje kola/nastavno osoblje roditelj, koje
zamjerke imaju jedni prema drugima, na koji nain smatraju da je
mogue poboljati tu saradanju (i za roditelje i za nastavnike) itd.
Izdvojena su pitanja koja nam mogu pomoi da se usmjerimo na
njih na nain da struni tim kola usmjeri svoje potencijale i na
razradu strategije kako poboljati saradanju sa roditeljim, kako
poboljati kvalitet odnosa i zadovoljstvo na sve tri strane: uenici
nastavnici roditelji. Neka od tih izdvojenih pitanja su razraena u
dijelu Rezultati istraivanja.
Rezultati istraivanja i diskusija
Tabela 1: Kako biste ocijenili saradnju sa kolom

Ocjena
saradnje
Broj
procjena

10

10

11

* Odgovori roditelja (N=38)

Iz rezultata koji su dati u tabeli moemo zakljuiti da je veina
roditelja (njih 31) relativno zadovoljna saradnjom sa
nastavnicima/kolom (u nastavku teksta podrobnije opisano).

312

Tabela 2: Kako biste ocijenili saradnju sa roditeljima

Ocjena
saradnje
Broj
procjena

* Odgovori nastavnika (N=16)

Razlozi za date ocjene
Roditelji pozitivni odgovori:

trud nastavnika da to bolje podue djecu;

saradnja sa razrednicima;
saradnja je odlina;
nastavnici na vrijeme obavijeste roditelje o uspjehu i
vladanju djece;
smatram da je dijete sigurno u koli;
zadovoljna sam sa sardanjom, jer ni ja vie ne ulaem u tu
saradnju;
Roditelji negativni odgovori:
pojedini nastavnici nemaju dovoljno znanja i ne pomau
uenicima;
slaba komunikacija razrednika, roditelja, nastavnika i
uenika;
lo odnos nastavnika i djece;
kola treba uvesti vie discipline;
Zbog nestrunosti veine nastavnika, zbog neadekvatnog
pedagokog sistema, zbog nezainteresovanosti nastavnika;
Nedostatak saradnje i razumijevanja;
Zamjerke nastavnicima:
Nemotiviranost, neki su potpuno nestruni, jer djecu
pokuavaju umiriti sa jedinicama;
Previe blagi prema djeci;
Neki nastavnici nemaju iste kriterije prema uenicima istog
znanja;
313

 Prilikom ocjenjivanja se orjentiu prema ocjenama iz drugih

predmeta;
Do nekih nastavnika je teko doi;
Nastavnici moraju vratiti autoritet;
Pojedinim nastavnicima zamjeram zato to poniavaju
uenike i nisu realni u ocjenjivanju;
Treniranje strogoe preko ocjena;
Nastavnici nemaju dovoljno vremena za vjebanje s
uenicima, to je neophodno za njihovo znanje;
Nema individualnog pristupa prema uenicima, pa i
roditeljima, kao ni elje za saradnjom;
Neki nastavnici previe oekuju, a premalo daju;
Loe pripreme uenika za kontrolne radove..
Nastavnici zamjerke roditeljima:
Roditelji malo vremena posveuju djeci, naroito to se tie
odgoja;
Neki roditelji misle da kad poalju dijete u kolu tu prestaju
sa svojim obavezama;
Nekim roditeljima je sve ''bistrije'' nego njihovo dijete, npr.
karijera;
Pojedini roditelji dolaze samo kad se pojavi problem, a neki
nikad;
Pojedini roditelji dolaze neredovno na roditeljske sastanke;
Govore glasno negativne stvari o koli i kolstvu pred
djecom;
Zato roditelji lino ne pitaju predmetnog nastavnika za
razlog dobivene ocjene;
Kod pojedinih neljubaznost, umiljenost, mijeanje u posao
nastavnika, neaktivnost;
Najee greke koje roditelji prave u odgoju djece prema
miljenju nastavnika:
Roditelji nisu zainteresovani za kolu, ve za zaradu;
Ne potiu samostalnost kod djece;

314

 Nedostatak panje prema djetetu, misle da mogu nadoknaditi

kupovinom i neogranienom slobodom;
Nedostatak interesovanja roditelja za uspjeh svoje djece;
Nedovoljno savjetovanje i popustljivost, slijepo vjeruju
djeci;
Ne rade kontinuirano sa svojom djecom, ve rade kad se
neto desi;
Nedovoljno razvijene radne navike;
''Moje dijete je bolje od druge djece'';
Slab interes, omalovaavanje znaaja kole i kolovanja, za
njih je sve formalno;
Previe demokratije u odgoju, prevelik deparac, skupa
tehnologija, odjea..
Zanemaruje se kuni odgoj;
Ne odvajaju dovoljno vremena za svoje dijete, ne
razgovaraju dovoljno sa svojim djetetom, previe vjeruju
svom djetetu;
Slaba posjeenost koli i interesovanje pojedinih roditelja;
Nekad imaju i previe povjerenja u djecu, a sumnjanju u rad
nastavnika na osnovu malo razgovora sa djetetom; Malo
razgovaraju sa djecom;
Ne ue ih da budu tolerantni, njihove obaveze (djeje) esto
uzimaju na sebe (spremanje kolskih stvari).
Naini unaprijeenja saradnje (prijedlozi roditelja):

Vie roditeljskih sastanaka;

Obavjetenje roditelju ako dijete ometa nasatvu;
Vie komunikacije izmeu roditelja i nastavnika;
Nastavnici trebaju biti realni prema svoj djeci, bez obzira ko
su im roditelji;
Vie aktivnosti u kojima bi uestvovali i roditelji;
Sastanci sa nastavnicima koji predaju predmete koji djetetu
ne idu ba dobro, a ne samo sa razrednicima;
Roditelji dosta utiu na obrazovanje svoje djece, pa najvie
je na njima, zajedno sa nastavnicima, kako e uspjeti u tome;
Motivacijom prosvjetnih radnika; vea plata;
''Otvorena vrata'' za razgovor sa upravom;
315

 ei dolasci roditelja na informativne sastanke;

Stroije
disciplinske
mjere
prema
nemirnim
problematinim uenicima..

Naini unaprijeenja saradnje (prijedlozi nastavnika):

Roditelji i nastavnici trebaju razviti partnerske odnose;
Roditelji trebaju ee dolaziti u kolu i biti u kontaktu sa
kolom;
Neki roditelji se ukljuuju u razne projekte ako im se
prezentuju na pravi nain;
Edukacija roditelja;
Stalan protok informacija;
Nauiti prihvatiti i kritiku;
Vie angamana roditelja u kulturno-javnom ivotu kole;
Savjetodavni rad sa roditeljima;
Organizovati radionice sa roditeljima;
Raditi na klimi meusobnog uvaavanja i povjerenja;
Bolja saradnja socijalnih ustanova sa kolom, a potreban je i
psiholog koji bi, pored sa djecom, radio i sa (pojedinim)
roditeljima;
Roditelji moraju razgraniiti ta je njihova obaveza, a ta
obaveza kole i ponaati se u skladu s tim..
to se tie saradnje na relaciji nastavnik roditelj, uviamo da
postoji dosta kritika sa i za obje strane, a to trebamo iskoristiti za
poboljanje postojeeg stanja, jer se ne moe napredovati ukoliko nam
se ne ukau nae pogreke, mane i nedostaci. I nastavnici i roditelji
imaju pred sobom ozbiljan zadatak: da proanaliziraju sve ove kritike,
da pronau najbolji nain kako se poboljati, jer nam je to svima
zajedniki interes, da bi bili od pomoi naim mladima, naoj djeci, tj.
acima koji su najvrijedniji i najvei kapital! Iako je u ovoj anketi
uestovao malen broj ispitanika, ipak sve ove sugestije ne treba
potcjenjivati, ve shvatiti ozbiljno i ozbiljno i pristupiti saniranju i
rjeavanju postojeih problema, da oni ne postanu jo vei i
komplikovaniji. Na nastavnom je osoblju kole da osmilja razne
projekte u koje e ukljuivati roditelje, a na roditeljima je da, za

316

dobrobit svoje djece, promijene svoje navike i da se vie potrude

pomoi nastavnicima u odgoju i izobrazbi djece.
Uenike se pitalo koje osobine cijene kod svojih nastavnika, ta
utie na stvaranje pozitivnog stava uenika prema nastavniku, ili koja
ponaanja uzrokuje nerazumijevanje izmeu nastavnika i uenika,
kome se najee obraaju za pomo ukoliko imaju problema itd.
1. Koje osobine najvie cijeni kod nastavnika? Uenici (N=47)
su dali slijedee odgovore:
- hladnokrvnost, pravednost u ocjenjivanju, pomau pri uenju,
dobro objanjavanje gradiva, potenje, saradnja, dobra komunikacija,
ravnopravnost, dobrota, humor;
2. ta uzrokuje nerazumijevanje izmeu nastavnika i uenika?
- neodgovornost uenika; ocjene, nemirni i neposluni uenici;
nepravedno ocjenjivanje; nerazumijevanje problema uenika od strane
nastavnika; ne potuju uenikovo miljenje; ne saslua se uenika do
kraja; kada se nastavnici dre za osobe vieg nivoa i kada se ne mogu
postaviti u situaciju uenika.
3. Na pitanje da li su uenici zadovoljni sardnjom roditelja i
kole, njih 27 je zadovoljno, dok je 18 nezadovoljno, a veina uenika
je zadovoljna to roditelji sarauju sa kolom, te tako imaju uvid u
njihove ocjene i disciplinu.
Interesantni su njihovi odgovori koji se tiu kome se obraaju za
pomo, jer najvei dio njih prvo se obraa razredniku i samo
razredniku, zatim roditeljima, prijateljima i pedagogu kole. To se
moe tumaiti i njihovim uzrastom, obzirom da su to uenici osmih
razreda, koji su ve u pubertetu, te svoje probleme ee iznose
osobama van kue, nekome kome se dive i u koga imaju povjerenja, a
u ovom sluaju to su razrednici koji se trebaju jo vie truditi da ih
djeca gledaju ne samo kao svoje nastavnike, ve i kao svoje prijatelje,
nekog ko e im pomoi da oni postanu bolje osobe.
Zakljuak
Komunikacija je klju uspjeha u svim sferama ivota, a
pogotovo kada se govori o obrazovanju i odgoju. Kada govorimo o
komunikaciji u koli, rijetki su istraivai koji se dubinski bave ovom
317

problematikom na naim prostorima (pogledati P. Braja, Pedagoka

komunikologija, 1993.), a obzirom na alarmantno stanje u
obrazovnom sistemu, to je nedovoljno. Nadam se da e ovaj skromni
istraivaki pothvat biti podstrek istraivaima da se podrobnije
zabave ovom tematikom, te da e se raditi na implementaciji
produktivnih rjeenja u cilju poboljanja komunikacijskog procesa u
kolskom sistemu. Upravo i rezultati ovog istraivanja govore o
potrebi rada na poboljanju komunikacije, obrazovanja, odgoja,
meusobnih odnosa.. Roditelji su pozvani i kompetentni da sudjeluju
u odgoju i obrazovanju svoje djece zajedno sa nastavnim osobljem, jer
svi imaju zajedniki interes - dobrobit djece. Razvoj partnerstva mogu
inicirati roditelji, jer dobrim odnosom sa ostalim roditeljima i
razrednikom/com mogu razmijeniti iskustva i sigurno nauiti neto
novo i korisno za dalji odgoj svoje djece. Pozitivna komunikacija je
vjetina koja se ui cijeli ivot, a koju moemo uiti samo u
kontaktima sa drugim osobama. Vano je njegovati dobre odnose sa
svojim djetetom i ukuanima, jer u dobroj klimi, kako u koli, tako i
kod kue, dijete postaje vie zainteresiran i uspjenije.
Za uspjeh djece u koli su jednako odgovorni kako nastavnici u
koli, tako i roditelji u kui. Kada je dijete sretno i uspjeno, roditelji
su takoer zadovoljni i ohrabreni, jer osjeaju da su doprinijeli tom
dobru.
Dakle, za razliku od uzajamnog nepovjerenja i okrivljavanja,
zahvaljujui pozitivnoj komunikaciji koja se razvija i ui u
partnerskim odnosima izmeu kue i kole, imamo dogovor, podrku i
zadovoljne roditelje, nastavnike i sretnu djecu. Timski rad je
neizostavno bitan, ne samo pri izradi plana uspostavljanja kvalitetene
komunikacije sa roditeljima, nego i pri njegovoj realizaciji. Kada
edukujete roditelje, informiete o mogunostima i vidovima saradnje i
komunikacije, i kada ih pravilno usmjerite i postavite jasne ciljeve
izbjegnut ete razne probleme koji su danas sve vie evidentni u
kolama. ''Um nije posuda koju treba napuniti, ve vatra koju treba
zapaliti.'' Neka nam ova mudra izreka bude podstrek da budemo
uspjeni kao nastavnici i kao roditelji, te da zajedno odgojimo,
obrazujemo i potiemo ih u kreativnom razvoju i rastu u uspjenu
djecu i kasnije u uspjene ljude, korisne lanove naeg drutva!

318

Literatura:
1. Braja, Pavao

Pedagoka komunikologija kolske novine Zagreb, 1993.

2. Bratni, Marija Mikropedagogija

kolska knjiga Zagreb, 1993.

3. ati, R., Stevanovi, M. Pedagogija Pedagoki fakultet Zenica, 2003.

4. Grgin, Tomislav Edukacijska psihologija Jastrebarsko: Naklada Slap, 1997.

Interenet izvori:
5. http://portal.skola.ba posjeeno 09.04.2011.
6. http://www.funkymem.com/?fm-zona/3/mala-skola-komunikacije-01/842
09.04.2011.

posjeeno

7. http://www.andjeli-cuvari.com/neverbalna.html posjeeno 09.04.2011

8. http://portal.skola.ba/start/Portals/0/PROJEKAT.pdf posjeeno 09.04.2011.

319

Nejra Nesimovi Khedr, prof.

COMMUNICATION AND FEEDBACK BETWEEN STUDENTS,
TEACHERS AND PARENTS
SUMMARY
This paper is devoted to an analysis of communication between
teachers and students on one side and parents on the other side. From
this analysis, the question arises how to improve communication
between the main actors in the educational process and to actively
involve parents in the educational process? There are many reasons
that affect the establishment of good communication. The effective
value of communication can be achieved only when the actors in the
exchange of information primarily think about the importance of what
they say, the impact of the spoken words as well as the level of
established mutual understanding of different views and opinions. The
initial level of professional training for proper communication starts
through educational process, but the more important and influential
level for developing a culture of communication among children is
definitely family.
In order for a better insight and understanding of the situation in
our schools, a survey has been conducted whose results are given as
an overview in the tables. An important finding of this study is that
there is a need for greater participation of parents in the educational
process. Also, research indicates that teachers need more cooperation
with parents as well as a better cooperation and communication
between teachers and students. Finally, research is useful for teaching
practice, helps educators and psychologists detect problems in school
and opens a series of questions for further research and action.
Keywords: communication, feedback, the effective value of
information

320





. :

.


.

.

.
.

.

.
:

321

MEDICINA

Prof. dr. sc. Sulejman Kendi, Mr. sc. dr. med. Samir Pori1
UTICAJ POVEANE TJELESNE TEINE ZA NASTANAK
KRVNOG PRITISKA (ARTERIJSKE HIPERTENZIJE)
Saetak
Danas je debljina jedan od najvanijih javno-zdrastvenih
problema, koja ima globalni karakter epidemijskih razmjera u cijelom
svijetu. Prevalencija debljine od 10-40% u znaajnom je porastu
irom Europe. Poveanja oboljenja gojaznih osoba od arterijske
hipertenzije znatno se poveavaju i materijalni trokovi u ostvarivanju
zdravstvene zatite (lijeenja, rehabilitacije, naknade za trajni
invaliditet). Analizirani su kartoni Ope slube Doma zdravlja Velika
Kladua u okviru edukacije PAT programa, oboljelih od hipertenzije
starosne dobi pacijenata od 19. do 65. godina ivota, postavljena je
hipoteza da se dokae "da li postoji uzrono-posljedina veza izmeu
povienog BMI-a i arterijske hipertenzije kao oboljenja".
Istraivaka hipoteza: BMI (Body mass index) vei od 27,
direktno je povezan sa povienjem krvnog tlaka i razvoja oboljenja
kao to je arterijska hipertenzija.
Nulta hipoteza: BMI (Body mass index) kao odabrani senzor za
arterijsku hipertenziju, nema nikakvog uticaja na kardiovaskularni
sistem i ne dovodi do povienja krvnog tlaka. Hipotezu smo
formulirali metodom uzajamne varijacije, tj. povien indeks tjelesne
mase na jednoj i arterijska hipertenzija na drugoj strani.
U Opoj slubi Doma zdravlja Velika Kladua, evidentirano je
za 2010. godinu 1626 pacijenata oboljelih od arterijske hipertenzije
sa razliitim indeksom tjelesne mase BMI. Stopa morbiditeta za
arterijsku hipertenziju u 2010. godini iznosi 54,2 %. Prosjean BMI
iznosi 33,2 (srednja aritmetika sredina) to je signifikantno
odstupanje dobijenog rezultata od zadanog "zlatnog standarda" koji
iznosi 22. Vrijednost X2 kvadrat testa od 4,2 u unaprijed odabranom
nivou signifikantnosti p=0,05 uz stepen slobode od 1 (N-1=1),
direktno je potvrena istraivaka hipoteza. U razumijevanju
gojaznosti, povienog BMI-a i arterijske hipertenzije kao vodeeg
1

Visoka zdravstvena kola Univerziteta u Bihau

325

masovnog nezaraznog oboljenja vano je znati da su socijalnoekonomski, kulturni, bioloki i genetiki faktori oduvijek bili vani u
odreivanju i unosa i troenja energije. Zajedno s puenjem,
stresovima, pretjeranom konzumacijom alkohonih pia i nedovoljnom
tjelesnom aktivnosti, gojaznost pripada u grupu riziko faktora koji
poveavaju smrtnost od nezaraznih bolesti, kao to su bolesti srca i
krvnih ila, eerna bolest, bolest disajnih organa i mnoge druge.
Veina tih oboljenja povezana je s ekonomskim razvojem, ivotnim
stilom, kao to je npr. nepravilna ishrana, i starenjem, a esto se
mogu sprijeiti uvoenjem prijedloga mjera kroz: A. Ciljeve politike.
B. Kontrolu radnog procesa.
Kljune rijei: debljina, hipertenzija, kardiovaskularne bolesti,
BMI.
1. UVOD
Debljina je hronina bolest koja poprima epidemijske razmjere i
prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije postaje vodei
problem javnog zdravstva u 21. stoljeu. Alarmantni su podaci da u
razvijenim zemljama od gojaznosti boluje gotovo treina odraslog
stanovnitva i ak petina djece. Ona se javlja kada je energetski unos
mnogo vei od energetske potronje (fizioloke funkcije, fizika
aktivnost). Trenutne procjene su da preko 300 000 ljudi godinje umre
od gojaznosti i njom izazvanim komplikacijma. Sjedenje na radnom
mjestu kljuno je za epidemiju pretilosti. Jednom stvorenu masnu
eliju vrlo je lako napuniti mau, ali je teko eliminisati mast iz nje.
Jedan kilogram masti daje oko 7 000 suvino unesenih kalorija.
Osobe sa poveanom tjelesnom teinom ee obolijevaju od
sljedeih bolesti: poveanja krvnog pritiska, sranih bolesti (infarkta i
angine pektoris), eerne bolesti, masnoa u krvi (holesterola i
triglicerida), raka (crijeva, dojke, prostate) i degenerativnih bolesti
zglobova (osteoartritis).
Posljedice debljine mogu biti: bolovi u zglobovima i leima,
gubitak daha ve pri najmanjem naporu, poveano znojenje, pojava
unih kamenaca, proirene vene i tekoe sa disanjem u snu
(hrkanje). Pri poveanju tjelesne teine dolazi do naglog poveanja

326

rizika od smrtnosti. Znai, to ovjek ima veu tjelesnu teinu, to je

opasnost od prerane smrti vea.

Grafikon 1. Odnos indeksa tjelesne mase prema relativnom riziku mortaliteta

(smrtnosti)
ITM*: indeks tjelesne mase

Etiologija nastanka debljine

Oigledno je da postoje brojni i razliiti faktori koji uzrokuju
debljinu. Jedan od najeih je sasvim sigurno unos kalorijski bogate
hrane u organizam. Uurbani nain ivota, neredovni obroci i esto
uzimanje tzv. "brze hrane-fast food" jo su neki od faktora, koji
pridonose nakupljanju suvinih kilograma. Rizini faktor predstavlja i
nedovoljna i neredovna fizika aktivnost, odnosno vjebanje. Kada
tijelo na taj nain ne uspije potroiti suvine kalorije, one se
jednostavno pohrane u obliku masti. Kao i kod brojnih drugih bolesti,
genetika i kod debljine ima znaajnu ulogu. Ponekad i psiholoki
faktori mogu uzrokovati pojavu debljine. Za mnoge ljude jelo
predstavlja oblik borbe protiv tuge, ljutnje ili ak dosade. Takoer, i
ivotna dob je bitan faktor za poveanje debljine. Godine nose sa
sobom poveanje masnih depoa i smanjenje miine mase. To se
posebno odnosi na ene, zbog manjka miine mase, koja se
nadoknauje s mau. Mnogo faktora utie na pojavu debljine:
genetiki, faktori okoline, neuroloki i psiholoki, biohemijski i
kulturoloki i psihosocijalni faktori.
U posebnu grupu dolaze medicinski faktori: nelijeena
hipotireoza, Cushingov sindrom i hipotalamika debljina.
327

Konzumiranje hrane preko potreba za 1% daje viak od 10 000

kcal/godinje ili viak od 1-2 kg.
Zdravstvene posljedice debljine su: poveanje obolijevanja i
smrtnosti, smanjena produktivnost, poveani trokovi zdravstvene
zatite, socijalne i ekonomske posljedice.
Debljina je faktor rizika za mnoge bolesti, tj. debele osobe
lake obolijevaju od slijedeih bolesti: srane bolesti, eerna bolest,
visok krvni pritisak, poveane masnoe, modani udar, oteano
disanje u snu, degenerativne bolesti, pojava raka, uni kamenci i
ginekoloki poremeaji.
Mnoge bolesti su povezane sa debljinom. Srane bolesti vrlo
esto su uzrokovane i potencirane kod gojaznih osoba. Prema
Framingamskoj studiji, definisana je opasnost od debljine, koja je
gotovo identina opasnosti za zdravlje koja prijeti od puenja. Porast
tjelesne teine zahtijeva pojaan rad srca, koje mora opskrbiti viak
tkiva s krvlju. Pojaan rad srca postie se poveanjem krvnog pritiska
i zapremine krvi, to dovodi do poveanja i proirenja sranog miia
u lijevoj komori. Debljina izuzetno optereuje fiziologiju srca.
Poznato je da 1kg vika masnoa trai od srca dodatnih 4000 metara
krvnih ila. Upravo je ovo znaajan faktor rizika za nastanak nagle
smrti, ali i drugih sranih bolesti i komplikacija. Pouzdano je
dokazano da je inzulinska rezistencija poetni poremeaj, koji dovodi
do poveanog krvnog pritiska i poveanja masnoa u krvi. Inzulinska
otpornost/rezistencija ima kljunu ulogu u vezi debljine i nastanka
eerne bolesti, kao i poveanja krvnog pritiska. Glavna karakteristika
inzulinske otpornosti jeste smanjenje ulaska eera u miie i
poveano stvaranje masti. Poremeaji koji proizilaze iz debljine su
nazvani smrtonosni kvartet. Rizik osobe sa visokim krvnim
pritiskom za nastanak modanog udara je 7 puta vei nego kod
populacije sa normalnim pritiskom. Mnoge studije pokazuju da se
kod mlaih osoba od 20-40 godina, visok krvni pritisak javlja 6 puta
ee kod debelih, nego kod njihovih vrnjaka normalne tjelesne
teine/mase.
Kada govorimo o sprijeavanju nastanka te bolesti, mislimo u
prvom redu o uklanjanju rizika za nastanak debljine, a to je u prvom
redu ishrana. Epidemioloke studije pokazuju povezanost debljine i
porasta masnoa u krvi. Svako odstupanje od normalnog reima
328

ishrane dovodi u pitanje i normalno odvijanje metabolikih funkcija u

organizmu ovjeka. Poznato je da je ishrana stanovnitva danas
raznovrsna, da je praena deficitom ili suficitom njenih gradivnih
komponenti neophodnim za odravanje psiho-fizike harmonije u
naem organizmu. Svaka inkompatibilnost tih gradivnih komponenti
se najee manifestuje kroz razliita oboljenja. Nai preci najee
nisu imali problema s debljinom-nije bilo dovoljno hrane za debljanje,
a samo odravanje ivota zahtijevalo je dosta tjelesnog napora.
Prekomjerna tjelesna teina rezultat je djelovanja mnogih faktora, od
genetskih do naina ponaanja i odnosa sa okolinim faktorima.
Gojaznost nije problem koji se javlja iznenada, ona se razvija tokom
nekog razdoblja, pa je s toga vremenom mogue i smraviti to se,
identino deava u veini sluajeva i sa arterijskom hipertenzijom kao
vodeim masovnim nezaraznim oboljenjem.
Nema nikakve sumnje da je gojaznost ozbiljna bolest koja
izaziva mnoge klinike komplikacije, zbog ega se smanjuje kvalitet
ivota, radna sposobnost i ono to je najbitnije skrauje ivotni
vijek. Direktni i indirektni trokovi lijeenja kako debljine tako i
poveanog krvnog tlaka veliki su teret za proraune zdravstvenih
sistema. Teko je mjeriti, kvantificirati, koliko se masnoe nalazi u
organizmu ovjeka. Ali, gojaznost je mjerena na vie razliitih naina,
uvoenje indeksa tjelesne mase (BMI-body mass indeks ili Queletov
indeks) pridonijelo je mnogim za dobrobit ovjeanstva vanim
epidemiolokim istraivanjima i uporeivanjima izmeu razliitih
populacija u svijetu.
iroko prihvaena metoda procjene gojaznosti je izraunavanje
tzv. BMI-a (body mass indeks). Izraunava se tako da se masa tijela u
kilogramima podijeli sa tjelesnom visinom u metrima na kvadrat.
BMI= kg / m 2
Poeljna tjelesna teina je izmeu 18,5 i 25, rezultati manji od
18,5 oznaavaju pothranjenost a iznad 25 gojaznost. Normalno
uhranjena osoba ima tjelesnu masu u rasponu od 80 do 120 %
poeljne tjelesne teine. BMI je, kao senzor arterijske hipertenzije, za
mukarce i ene izmeu 19. i 34. godine ivota izmeu 20 i 25, a za
starije od 35 godina ivota izmeu 22 i 27.

329

Tabela 1. Klasifikacija poveane tjelesne teine i gojaznosti u odraslih s obzirom na BMI

i rizik nastanka komplikacija ( Prema preporuci WHO iz 1997.)

KLASIFIKACIJA

Pothranjenost

BMI

Ispod 18,5

Normalna
18,5-24,9
tjelesna masa
Poveana
25,0-29,9
tjelesna masa
Gojaznost: Iznad 30,0

TJELESNA
TEINA

RIZIK

Ispod 80 %

Mali, ali
postoji opasnost
od drugih
klinikih
poremeaja

80-120 %
+ 20-30 %

Prosjean
Neto
povean

I. stepen

30,0-34,9

+ 30-55 %

Umjeren

II. stepen

35,0-39,0

+ 55-80 %

Velik

III. stepen

Iznad 40,0

+ iznad 80 %

Vrlo velik

Postoji jo jedna posebno jednostavna metoda utvrivanja

poveanja tjelesne teine, a vri se mjerenjem obima struka. Smatra
se da normalan obim struka ne bi trebao prelaziti 80 cm za ene, a
94 cm za mukarace.
Slika 1. Mjerenje, utvrivanje debljine

330

2. FORMULACIJA PROBLEMA
Debljina (Obesistas) poveava mortalitet i morbiditet, posljedica
je nastanaka arterijske hipertenzije, i ta skupina ljudi svrstava se u
rizinu skupinu.
Zbog poveanja oboljevanja gojaznih osoba od arterijske
hipertenzije znatno se poveavaju i materijalni trokovi u ostvarivanju
zdravstvene zatite (lijeenja, rehabilitacije, naknade za trajni
invaliditet).
3. HIPOTEZA
Pratei i analizirajui medicinske zdravstvene kartone Ope
slube Doma zdravlja Velika Kladua u okviru edukacije PAT
programa, starosne dobi pacijenata od 19. do 65. godine ivota
postavljena je hipoteza da dokae "da li postoji uzrono-posljedina
veza izmeu povienog BMI-a i arterijske hipertenzije kao
oboljenja".
Za ''zlatni standard'' odabrana je vrijednost BMI-a od 22, u
kontroli radnog procesa pokazali bismo koliko smo blizu ili daleko od
"zlatnog standarda", a to ujedno namee i revizijsko pitanje: ''Dobrog
primjera kontinuiteta njege, skrininga i zdravstvenog prosvjeivanja
dotinih pacijenata ? '' ( eng. AUDIT- revizija).
ISTRAIVAKA HIPOTEZA: BMI (Body mass index) vei
od 27 direktno je povezan sa povienjem krvnog tlaka i razvoja
oboljenja kao to je arterijska hipertenzija.
NULTA HIPOTEZA: BMI (Body mass index) kao odabrani
senzor za arterijsku hipertenziju nema nikakvog uticaja na
kardiovaskularni sistem i ne dovodi do povienja krvnog tlaka.
Hipotezu smo formulirali metodom uzajamne varijacije, tj.
povien indeks tjelesne mase na jednoj i arterijska hipertenzija na
drugoj strani.

331

4. CILJEVI ISTRAIVANJA
Da se utvrdi povezanost poveanog BMI za nastanak i razvoj
arterijske hipertenzije kod stanovnitva u dobi od 19. do 65. Godina,
cilj bi trebao da apsolutno opravda istraivaku hipotezu.
Da se shodno rezultatima, a na osnovu kontrole radnog procesa
tj. revizije prakse, iznau to bolji ciljevi srednjorone politike na
poboljanju normi, odluka, operacija, koje e zasigurno trebati
sprovesti, da bi se dolo do zadanog "zlatnog standarda", a u smjeru
to boljih rezultata.
5. METODOLOGIJA RADA
U svrhu istraivanja su praeni pacijenti starosne dobi od 19. do
65. godina oboljelih od arterijske hipretenzije iji broj iznosi u Opoj
slubi Doma zdravlja Velika Kaldua 1626 za 2010. godinu. Za
varijablu grupisanu u razrede odabran je - indeks tjelesne mase (BMI)
kojeg u u rezultatima istraivanja komparirati sa izabranim "zlatnim
standardom" vrijednosti od 22. Postupak za prikupljanje informacija o
radnom procesu i njegovom uinku ili moda neuinku za istu grupu
ispitanika je upravo BMI. Statistika obrada koja je uraena i
prezentirna, bazirana je na prostoru posmatranja Opine Velika
Kladua, sa ukupnim brojem stanovnika. kako urbanog tako i ruralnog
podruja od 30.000 (slobodna procjena). Te bi stopa morbiditeta
oboljelih od arterijske hipertenzije za 2010. godinu izgledala ovako:
1626
Stopa morbiditeta = -------------------------- x 100 000 = 54,2 %
30000
Stopa morbiditeta za arterijsku hipertenziju u 2010. godini
iznosi 54,2 %.
U Opoj slubi Doma zdravlja Velika Kladua evidentirano je
za 2010. godinu 1626 pacijenata oboljelih od arterijske hipertenzije sa
razliitim indeksom tjelesne mase BMI.

332

GRAFIKI PRIKAZ MORBIDITETA

BROJ OBOLJELIH

250
200
150
100
50
0

ZA 2010. GODINU

Grafikon 2. Morbidite (bolest) i broj oboljelih

Shema 1. Izraunavanje srednje aritmetike sredine iz podataka grupiranih u razrede

Varijable
grupisane
u
razrede (BMI )
18-20
21-23
24-26
27-29
30-32
33-35
36-38
39-41
42-44
45-47

Sredina
razreda
(X)
X1+X2 / 2
19
22
25
28
31
34
37
40
43
46

Broj
pacijenata
(N)
73
96
175
182
210
229
220
196
151
94
Ukupno
1626

Ponderisana
sredina
( fx )
X x N
1387
2112
4375
5096
6510
7786
8140
7840
6493
4324
Suma 54063

fX
54063
X = ----------- = ------------- = 33,2
N
1626
333

Prosjean BMI iznosi 33,2 to je ve iz izraunavanja srednje

aritmetike sredine signifikantno odstupanje od dobijenog rezultata od
zadanog "zlatnog standarda" koji iznosi 22.
GRAFIKI PRIKAZ BMI KAO SENZORA

Br. pacijenata

250
200
150
100
50
0
19 22 25

31 34 37 40 43 46
BMI

Grafikon 3. Grfiki prikaz BMI i broj pacijenata

Za statistiku obradu uzeto:

1. broj pacijenata koji iznosi 1626,
2. srednju aritmetiku vrijednost za BMI koja iznosi 33,2
Standardna devijacija koja nam govori koliko svaki lan u
statistikom nizu plus ili minus odstupa od aritmetike sredine,
odnosno od vrijednosti "zlatnog standarda", da bi se potvrdio cilj ovog
istraivanja.
STAD . DEVIJACIJA

X
19
22
25
28
31
34
37
40

334

( ) =

F
73
96
175
182
210
229
220
196

f ( x x)

_
( X X )2 x f
14718
12042
11767
4921
1016
146
3176
9063

43
46
Ukupno

151
94
1626

14502
15400
86752

= 53,35 = 7,3
Ovaj rezultat nam ukazuje upravo na odstupanje svakog lana u
statistikom nizu od srednje aritmetike sredine u iznosu od 7,3. To
je upravo i pokazatelj uzrono-posljedine veze BMI-a i arterijske
hipertenzije kao oboljenja.
Za testiranje postavljene istraivake hipoteze, za odreivanje
signifikantnosti dobivenih rezultata da povien indeks tjelesne mase
direktno utie na pojavu oboljenja kao to je arterijska hipertenzija
koristen je X2-kvadrat testom, koji i slui za utvrivanje razlike
izmeu opaenih i oekivanih frekvencija.
Rezultati
BMI-a

18-27
28-47

730
896

O-E

813
813

-83
83

( O-E )2

6889
6889

(O-E)2
E

4,2
4,2

Vrijednost X2 kvadrat testa od 4,2 na nivou signifikantnosti p =

0,05 uz stepen slobode od 1 ( N-1 = 1), potvrena je istraivaka
hipoteza.
6. REZULTATI ISTRAIVANJA
U realizaciji polaznih ciljeva praen je uticaj indeksa tjelesne
mase (BMI) kao senzora odgovornog za nastanak arterijske
hipertenzije. Rezultat istrivanja ukazuje da je vrijednost BMI-a vea
od 27 direktni uzrok pojave arterijske hipertenzije kao oboljenja, a ne
samo kao riziko faktor u nastanku istog.
7. DISKUSIJA
Gojaznost je bolest koja predstavlja kronini problem koji
zahtijeva doivotno lijeenje poput arterijske hipertenzije, eerne
bolesti ili bronhalne astme. Gojaznost se lijeenjem moe nadzirati, ali
se ne moe lijeiti. Najee medicinske posljedice gojaznosti i

335

povienih vrijednosti BMI-a kao odgovornog za isto oboljenje

prikazan je na tabeli 2.
Tabela 2. Medicinske posljedice gojaznosti

MEHANIKE
Bol u leima
Ozljede na radnom
mjestu
Stresna
inkontinencija
Intertrigo
Edemi/celulitis

Rezistencija
inzulin

na

eerna bolest tipa 2

Smanjena tolerancija
glukoze
Dislipidemije
Koronarna bolest

Dehiscijencija rana
Hirzutizam

MEHANIKE
METABOLIKE

METABOLIKE

uni kamenci

Hipertenzija
Dispneja
Varikoziteti vena
Osteoartritis
Znojenje
Respiratorna
insuficijencija

Apneja
tokom
spavanja
Ca. dojke, kolona,
prostate
Poremeaj menstrual.
ciklusa
Infertilitet

8. ZAKLJUAK
U razumijevanju gojaznosti, povienog BMI-a i arterijske
hipertenzije, kao vodeeg masovnog nezaraznog oboljenja, vano je
znati da su socijalno-ekonomski, kulturni, bioloki i genetiki faktori
oduvijek bili vani u odreivanju i unosa i troenja energije.
Zajedno s puenjem, stresovima, pretjeranom konzumacijom
alkohonih pia i nedovoljnom tjelesnom aktivnosti, gojaznost pripada
u grupu riziko faktora koji poveavaju smrtnost od nezaraznih bolesti
kao to su bolesti srca i krvnih ila, eerna bolest, bolest disajnih
organa i mnoge druge. Veina tih oboljenja povezana je s
ekonomskim razvojem, ivotnim stilom (nepravilna ishrana, alkohol,
duhan, droge) esto se mogu sprijeiti uvoenjem prijedloga mjera
kroz:
A) Ciljeve politike
B) Kontrolu radnog procesa
336

Gojaznost i arterijska hipertenzija negativno utiu na sve ivotne

okolnosti kao to su: rad, rekreacija, socijalni i interpersonalni odnosi.
Oboljeli pod dijagnozom arterijske hipertenzije i gojaznosti ne mogu
raditi i doprinositi drutvenoj zajednici zbog niza problema koji utiu
na kvalitetu ivota i rada. Takve osobe su usamljene, zaboravljene i
nezaposlene. Diskriminacija je esta, i to ne samo zbog izgleda nego i
zbog jae svijesti o tome da je takvim osobama ugroeno zdravlje.
A) Ciljevi politike
Program i njegova operativnost bi se temeljila na:
- mjerenju tjelesne teine, tjelesne visine te izraunavanja BMI-a
od strane medicinske sestre koristei istu standardizovanu aparaturu za
ovu vrstu senzora
- mjerenju krvnog tlaka uvijek na istom aparatu (tlakomjer) od
strane medicinske sestre pacijentu prije ulaska kod ljekara (stres).
- promjeni ivotnih navika
- redukcijskoj dijeti
- poveanoj fizikoj aktivnosti
- prakticirati 1x mjeseno od strane ljekara da radi na promociji
zdravlja oboljelih i neoboljelih od arterijske hipertenzije u trajanju od
2 sata kao i provoenje skrining testova kroz odabrani senzor kao npr.
BMI.
- savjet o pravilnoj prehrani i tjelesnoj vjebi je vrlo bitan u
poetku lijeenja. Paljiviji izbor namirnica i tjelesna aktivnost kao to
je npr. '' BRISK WALKING '' ustro hodanje 20 minuta dnevno
smanjuju rizik za kardio-vaskularna oboljenja za 20 %, jo su najbolji
i najzdraviji nain gubitka prekomjerne teine, a shodno tome i
odravanju krvnog tlaka u referentnim vrijednostima.
- u lijeenju gojaznosti i arterijske hipertenzije potrebno je
prilagoditi stajalita onih koji se lijee i njihovih lijenika, a ne samo
se bazirati na propisivanje lijekova za hipertenziju.
- u sluaju neuspjeha ili nedovoljnim tretmanom ivotnog stila,
potrebno je primijeniti farmakoterapiju.
337

B) Kontrola radnog procesa (rada u ambulantama)

ZAHTJEV ZA
KOREKCIJU
Tjelesna teina

Krvni tlak

Dnevne potrebe soli

Fizika aktivnost

UTVRIVANJE CILJEVA
Smanjiti broj oboljelih od art.
hipertenzije
Postii nivo zlatnog standarda
Primarnu zdravstvenu zatitu
sprovoditi kroz 4. glavne odlike
Uvesti skrining za arterijsku
hipertenziju
Redovito sprovoditi zdravstveno
educiranje stanovnitva

DONOENJE ODLUKE
Mjerenje TT i TV te izraunavanje
BMI-a ,kao i mjerenje krvnog tlaka od
strane medic. sestre prije ulaska
pacijenta ljekaru.

NORME
Adekvatna
medicinska oprema i
standardizovana
tehnika

KOMPARIRANJE
BMI>27 direktno je odgovoran
za arterijsku hipertenziju

SESENZOR
BMI (Indeks tjelesne mase)

OPERACIJE
Smanjiti tjelesnu teinu
Sistolni tlak < 140 mmHg
Dijastolni < 90 mmHg
Unos soli u ishrani manji od 6 grama
dnevno
Izbjegavati fiziku pasivnost

338

REZULTATI
Zasigurno smanjenje broja
oboljelih od arterijske
hipertenzije
Stopa morbiditeta od 54,2 %
svedena na stopu od 25-30 %

AUDIT- DEFINICIJA REVIZIJE

Navedene injenice nameu zahtjev za uvoenjem tzv. internog
audita, to bi znailo studiju nekog dijela medicinske prakse. Kakav je
to kvalitet u pruanju zdravstvenih usluga? Da uporedimo rad u
ambulantama sa "zlatnim standardom" tj. odabranim senzorom.
Ciklus revizije bi se sastojao u slijedeem:
- postaviti senzor koji mora imati svoju normu za praenje
zdravstvenog stanja,
- ocijeniti ljekarsku praksu-kakva je to praksa,
- kako se obavlja doktorska praksa, te je uporediti sa "zlatnim
standardom",
- izvriti identifikaciju prilika, tj. mjera za poboljanje da bi
doli do boljih rezultata.
Zadaci bi bili slijedei:
- predloiti promjene
- sprovesti promjene
- ocijeniti promjene.
Mogu postojati barijere za promjene koja bi se sastojala u
neshvatanju da postoji problem, otporu prema promjenama, strahu od
promjena, finansijska i lina pitanja, nemotiviranosti na promjene, te
regulacije unutar sistema.
Primarna zdravstvena zatita bi trebala da bude okarakterizirana
sa 4. glavne odlike:
1. da je njega pri prvom kontaktu pristupana tj. dostupna za
svakog pojedinca,
2. razumljivost njege raznolikost usluga za sve lanove
porodice korisnike zdravstvene zatite,
3. kontinuitet njege dui vremenski period od strane istog
ljekara i med. sestre (istog tima),
4. mora postojati koordinacija njege (po vertikali i horizontali).
Ove 4. odlike bi trebale da budu "zlatni standard" da bi se u
kontroli radnog procesa to bre, sigurnije i jednostavnije dolo do
boljih rezultata. Prevencija kroz edukaciju na svim razinama, kroz
339

poticanje razvoja prehrambene, tjelesne i zdravstvene kulture,

razvijanjem svijesti o vanosti poeljne tjelesne teine uz redovitu
lijeniku kontrolu (preventivne preglede), predstavlja najbolji i
najjeftiniji nain odravanja i postizanja zdravlja.
Literatura:
1. Graham I., Atar D, Borch-Johnsen K, Boysen G, Burell G, Cifkova R,
Dallongeville J, De Backer G, Ebrahim S, Gjelsvik B, Herrmann-Lingen C, Hoes
A, Humphries S, Knapton M, Perk J, Priori SG, Pyorala K, Reiner , Ruilope L,
Sans-Menendez S, Scholte Op Reimer W, Weissberg P, Wood D, Yarnell J,
Zamorano JL. European practice guidelines on prevention of cardiovascular
diseases: executive summary. G Ital Cardiol 2008; 9:11-59.
2. Jelakovi B, Kuzmani D, Milii D, Reiner , Aganovi I, Bai-Juki N,
Boikov J, ike M, Dika , elmi J, Galei K, Hrabak-erjavi V, Ivanua
M, Jurea V, Kati M, Kern J, Kes P, Laganovi M, Pavlovi D, Pein I, Poani
D, Raki S, Sabljar-Matovinovi M, Sonicki Z, Vrci-Keglevi M, Vuleti S,
Zaputovi L. Smjernice za dijagnosticiranje i lijeenje arterijske hipertenzije.
Praktine preporuke hrvatske radne skupine i osvrt na smjernice ESH/ESC 2007.
Lije Vjesn 2008;130:115-3.
3. Reiner . Ateroskleroza i cerebrovaskularne bolesti. Lije Vjesn 2008; 130
(Supl. 6): 14-17.
4. Reiner . Ateroskleroza najvaniji razlog smrtnosti u Hrvatskoj. U: Lijenici u
treoj dobi Druga knjiga (ur. Kremzir D), Hrvatsko drutvo umirovljenih
lijenika HLZ, Zagreb 2008., str. 19-25.
5. Fruchart J-C, Sacks F, Hermans MP, Assmann G, Brown VW, Ceska R,
Chapman MJ, Dodson PM, Fioretto P, Ginsberg HN, Kadowaki T, Lablanche JM, Marx N, Plutzky J, Reiner , Rosenson RS, Smith Jr SC, Staels B, Stock JK,
PhD, Sy R, Wanner C, Zambon A, Zimmet P. The Residual Risk Reduction
Initiative: A call to action to reduce residual vascular risk in dyslipidemic
patients. A position paper by the Residual Risk Reduction Initiative (R3I).
Diabetes Vasc Dis Res 2008; 4:319-35.
6. Bergovec M, Reiner Z, Milii D, Vrai H. Differences in risk factors for
coronary heart disease in patients from continental and Mediterranean regions of
Croatia.. Wien Klin Wochenschr. 2008;120:684-692.
7. Fruchart JC, Sacks F, Hermans MP, Assmann G, Brown WV, Ceska R,
Chapman MJ, Dodson PM, Fioretto P, Ginsberg HN, Kadowaki T, Lablanche
JM, Marx N, Plutzky J, Reiner Z, Rosenson RS, Staels B, Stock JK, Sy R,
Wanner C, Zambon A, Zimmet P. The Residual Risk Reduction Initiative: a call
to action to reduce residual vascular risk in patients with dyslipidemia. Am J
Cardiol. 2008;102:1K-34K.

340

Sulejman Kendic, Ph d, Samir Poric, MA

IMPACT OF OVERWEIGHT ON THE OCCURRENCE OF
BLOOD PRESSURE (ARTERIAL HYPERTENSION)
SUMMARY
Obesity is of one of the most important contemporary health
problem, which has a global character of the epidemic measures
worldwide. The prevalence of obesity of 10-40% is significantly
increasing across Europe. Increase in the number of obese people who
suffer from arterial hypertension, also significantly increases the
material costs of health care (treatment, rehabilitation, compensation
for permanent disability). We have analysed medical records from the
General Services of the Hospital in Velika Kladua during the PAT
training program. Patients who suffer from Arterial Hypertension in
the age from 19 to 65 were examined, and we have stated a
Hypothesis whether there is a relationship of cause and effect
between elevated BMI and Arterial Hypertension as a disease."
Research Hypothesis: BMI (Body Mass Index) greater than 27 is
directly linked to the high blood pressure and development of diseases
such as Hypertension.
The Null Hypothesis: BMI (Body Mass Index) as the selected
sensor for arterial hypertension has no effect on the cardiovascular
system and increased blood pressure. We formulate the Hypothesis by
the method of mutual variations, i.e. elevated BMI on the one hand
and Arterial Hypertension on the other side.
The General Services of the Hospital in Velika Kladua
recorded for the year 2010 a total of 1626 patients suffering from
Arterial Hypertension with different body mass index - BMI.
Morbidity rate from Arterial Hypertension in the year 2010
amounted to 54.2%. The average BMI was 33.2 (a middle arithmetic
measure) which is a significant deviation from the default "gold
standard", which is 22. The research hypotheses were directly
confirmed by the value of X2 square test of 4.2 in the pre-selected
level of significance p = 0.05 with degree of freedom of 1 (N-1 = 1).
In the understanding of obesity, high BMI and Hypertension as the
leading massnon-infectious disease it is important to know that the
341

socio-economic, cultural, biological and genetic factors have always

been important in determining both the intake and energy expenditure.
Along with smoking, stress, excessive consumption of alcoholic
drinks and insufficient physical activity, obesity belongs to a group of
risk factors that increase mortality from non-infectious diseases such
as cardiovascular diseases, diabetes, respiratory diseases and many
others. Most of these diseases are associated with economic
development and lifestyle, such as improper diet and aging. These
diseases can often be prevented through the introduction of the
proposed measures: A Objectives of the policy and B Control of the
work process.
Keywords: obesity, Hypertension, cardiovascular disease, BMI

342

 .
) (


. % - .

) ( .

PAT -
BMI

: ) BMI (Body mass index

: ) BMI (Body mass index

.
.

.BMI
.%

) (
" " . X

p=0,05 (N-1=1)

.

343

 BMI
.

:( (
.
:
)BMI (Body mass index

344

JEZIK I
KNJIEVNOST

Prof. dr. sc. Remzija Hadiefendi-Pari

1
VOKATIV I GRAMATIKA TUEG GOVORA*

Ne moemo zamisliti nikakv razgovor, a da u

isto vrijeme ne zamislimo lica koja ga vode (Kvintilijan)
Obraanje i jeste prije svega imenovanje
adresata govora
(Proniev)

* Dio izlaganja na Meunarodnoj naunoj konferenciji Sarajevski filoloki susreti

(10. XII 2010.g.)
1
U savremenom bosanskom jeziku vokativ je posve obian, a nalazimo ga i u
najstarijim pisanim tekstovima. U Povelji bana Kulina (iz 1189. g.) stoji: Ja, ban
bos'nski Kulin, prisezaju tebje, knee Krvau, i vsjem graam duborv'am, pravi
prijatelj biti vam, od sele i dovjeka. Tako mi, boe, pomagaj, i sije sveto
jevanelje. (Dizdar 1971:45). Obraanje (knee Krvau) u Povelji, ugovoru o
prijateljstvu i trgovini izmu Bosne i Dubrovnika (Dizdar 1971:335), formalni je
signal adresata u tekstnoj poziciji iza 'otkrivenog' adresanta (ja, ban bos'nski Kulin).
To to adresant ne navodi i ime adersta, a uz svoju vladarsku titulu, hijerarhijski vie
pozicioniranu od adresatove, navodi i vlastito ime (Kulin), znak je superiorne
pozicije poiljatelja, to zasigurno pripada obrascu jezikog ponaanja u jednom
vremenu i u odreenim drutvenim odnosima budui da je etikecija nain
izraavanja (i zadravanja) hijerarhijskih odnosa. Ustaljeni obrasci obraanja (kao
jezikog ponaanja) tite, kao to je poznato, postojei poredak. (Slian je modelu
korespodencije u Povelji nalazimo i u Ahdnami (1463. g.): /.../ Ja, sultan
Muhamed-han, stavljam do znanja cijelom svijetu (svom puku i odlunicima) da se
prema posjednicima ovog carskog fermana bosankskim redovnicima, pojavila moja
velika
milst
/.../,
nav.
prema:
http://trtr.facebook.com/note.php?note_id=184773398203024&ID=126229750753779)
Zanimljivo je da se vokativi u ibenskim librima 17. i 18. st. sastoje od dviju vrste
tekstova, pitanja (upitovani) i odgovora (odgovorni), i da vokativima obino
poinju odgovori, ne pitanja upuena sugovorniku. Pitanja se postavljaju iz pozicije
nekog opeg pitca (moda je to razlog neoslovljavanja), a upitani se obraa
sluateljima izravno uspostavljajui tako s njima prisniji kontakt. Vokativ u librima
ima, ve i u definiciji anra (usmjeravanje na itatelja/primatelja poruke) izrazito
konativnu fukciju. 'Otkrivaju' sugovornika, izraavaju uobiajeno etikecijsko
potovanje u sveanim diskursima visokog registra kojima pripadaju.

347

Saetak
U sintaksi se vokativ tumai kao najsamostalniji pade (zbog
neovisnosti o drugim rijeima i oblicima rijei). Samostalan, ne moe
zauizimati ni jednu sintaksiku poziciju unutar reenice (uzima se kao
reenica posebnoga tipa, intonacijski izolirana). Slui za
uspostavljanje komunikacije (govornoga ina): njime se govornik
(adresant) izravno obraa sugovorniku (adresatu). To mu je temeljna
funkcija: obraanje. Orijentacija prema sugovorniku (konativna
funkcija) u vokativu (uz imperativ) nalazi svoj najistiji gramatiki
izraz (Jakobson). U radu je rije je o sintaksikom statusu vokativa (i
vokativnih konstrukcija). Analizi pristupamo u s aspekta komunikacije
prihvatajui stajalite da je obraanje izvan (gramatikog)
ralanjavanja reenice i da nije 'mjerljivo' gramatikim
(sintaksikim) kategorijama. Pokuava se protumaiti veza imeu
obraanja (upravni govor, 'tui govor') i drugih dijelova struktura s
upravnim govorom (autorov govor) u knjievnoumjetnikom tekstu.
Analizu prati semantika i stilistika.
Kljune rijei: vokativ, obraanje, tua rije, upravani govor,
konativna i fatika funkcija, identifikacija i nominacija sugovornika.
1. Kada je prije 70-ak godina Jakobson, tada praki
strukturalista, opisao strukturu padenog sistema ruskog jezika2,
vokativ je iskljuio iz razmatranja (jer ga ruski nema kao poseban
paradigmatski oblik), ali e kasnije3 iznijeti nekoliko, rekli bismo
uzgrednih, zapaanja o znaenju (i funkciji) vokativa aktualnih i
danas, i esto citiranih.4
Polazei od naslijea teorije informacije Jakobson e naime
proiriti Bulerov trodjelni model jezika 5 i uvesti jo tri faktora
komunikacijskog procesa i odgovarajue im jezike funkcije, koje se
2

God. 1936. u Traktatima Prakog lingvistikog serkla: polazi od uvjerenja da su

padei invarijantne jezike kategorije i da obrazuju sistem.
3
God. 1958, odnosno u pisanoj verziji 1960, u rasparavi o ''pojmu stila u jeziku''
(Jakobson 1966:285)
4
Dijele ga mnoge gramatike, a nai e se i najnovijim radovima koja
problematiziraju pitanje komunikacije i obraanja.
5
U modelu je prvo lice poiljaoca, drugo lice primaoca, i 'treeg lice' ustvari,
neko ili neto o emu se govori ( Jakobson 1966:292).

348

ostvaruju odreenim gramatikim izrazima.

Usmjerenje na
sugovornika (primaoca poruke), napominje poznati lingvist, u
vokativu (uz imperativ) nalazi jedan od najistijih gramatikih
izraza (Jakobson 1966:292). Vokativ se zasigurno moe vezati i za
fatiku funkciju jezika (zajednika ljudskim biima i ivotinjama,
tipina za ptice koje govore i prva koju djeca usvaju, budui da djeca
poinju opiti i prije no to steknu jeziko znanje za slanje/primanje
obavijesti6, up. Jakobson 1966:293). Naime, ako fatiku funkciju
ostvaruju poruke koje slue prije svega uspostavljanju, produavanju
ili obustavljanju optenja, proveravanju kanala /.../, privlaenju panje
sagovornika ili potvrivanju produene panje s njegove strane (isto,
293), onda usmjerenje na kontakt (komunikacijski kanal) poruka
zasigurno ostvaruje vokativnom formom. Zato fatiku semantiku ima i
vokativ.
Polazei od Jakobsonove teorijske koncepcije u 'ranim'
radovima o ruskim padeima (i od Kurylowiczevih teorijskih
postavki) M. Ivi e u ogledu o padenom sistemu srpskohrvtskog
jezika takoer izostaviti vokativ (premda je u njemu, kao to znamo,
dobro ouvan)7 kratko napominjui u fusnoti da je kao to je poznato,
6

Slino je i sa zapovijedima (imperativima). I oni su, kao i svi direktivi, izrazi s

pojaanom formativnom ulogom (dakle konativi), tj. iskazi s izrazitom
usmjerenou na primatelja poruke. Zato Elias Canetti kae da su stariji od jezika,
inae ih ivotinje ne bi mogle 'razumjeti' (Elias Canetti, Masa i mo, GZH, Zagreb,
1984, str.251, nav. prema Ivas 1988:41).
7
Vokativ je u bosanskom (hrvatskom, srpskom) vrlo est u svakodnevnoj
komunikaciji. Javlja se u svim stilovima (pisanim i usmenim), u svim tipovima
teksta (govorima, reklamnom tekstu, sa mimikrinim strategijama obraanja, u
korespodenciji, prijepiskama), openito u svim vidovima komunikacije (javne i
privatne). est je u narodnim pjesmama, u sevdalinkama, uspavankama. Noima je
otvarao i erherzadine prie u 1001 noi. est je i u tekstovima religija ije porijeklo
nije od ovoga svijeta, nego su one objavljenje, darovane preko svojih svetih knjiga
ljudima (imi 1992:38) a poziv na vjeru upuen 'odozgo na gore' (isto, 38).
Obraanja su u kur'anskoj objavi vrlo esta. Svoritelj se esto izravno obraa
ljudima (npr.: ljudi, sljedbenici Knjige, Ademe, sinovi Ademovi, Poslanie, o
razumni, o pravovjerni i sl.). Poziv upuen 'odozgo' trai 'odazivanje', a odazivaju se
samo oni ljudi koji vjeru prihvaaju, jer prihvatanje poziva (od Boga) znai ivljenje
po njenim naelima. I verbalno se molitvama, dovama i sl., 'odozdo na gore',
obraaju oni koji vjeru prihvataju. Oni koji vjeruju, kad jezikom svjedoenje svoju
vjeru, upuuju rijei kao to su npr.: Lebbejk Allahumme lebbejk..., tj.
Odazivam Ti se, Boe.... U njihovom su diskursu brojna izravna obraanja
Stvoritelju. Koji pak ne vjeruju, ti se i ne 'odazivaju'. Svevinji se u Kur'anu izravno

349

priroda vokativa /.../ vrlo specifina (Ivi 1983:200). Moemo li rei

da i danas stoji, nakon desetine radova koji problematiziraju vokativ s
razliitih aspekata u (juno)slavenskoj lingvistici, stav o nedovoljnoj
osvijetljenosti 'specifine prirode' vokativa u opelingvistikoj teoriji
iznesen u lingvistikoj literaturi prije pola stoljea?8
2. Tradicionalni sintaksiki opisi, posebno oni vezani za dio
sintakse poznat pod nazivom sintaksa padea (govori o padenim
funkcijama), kao i moderno koncipirani sintaksiki radovi u kojima je
polazite reenica i odnosi u njoj, a koji na posredan ili neposredan
nain problematiziraju pitanje vokativa (up. Peti9), isticat e upravo
specifinost gramatike 'prirode' vokativa10, razliite od prirode svih
drugih padea , zbog ega su i sintaksiki status vokativa u reenici i
njegova sluba drukiji od onih koje osvaruju drugi padei.

i obraa onima koji vjeruju (a to su, budui vjernici, oni koji se mogu 'odazivati'), a
onima koji ne vjeruju, nema vokativnog oslovljavanja (npr.: 'Izmilja ga!', oni vele.
Reci: 'Onda vi dajte...', X/38; Budu li proglaavali lanim tebe, reci: Meni moje,
vama vae!', X/41; U Njega su od Nebesa i Zemlje kljuevi, a oni koji ne vjeruju u
znamenja /.../. Reci: 'Zar od mene zahtijevate da oboavam nekog mimomo Allaha,
o pogani! XXXIX/63-64.
8
Upravo je pola stoljea prolo od Jakobsonovog rada i ogleda M. Ivi On the
Struktural Chrakteristics of the Serbocroation Case System (preveden i neto
skraen i revidiran, kako sama autorica napominje, ogled je objavljen pod
naslovom O strukturi srpskohrvatskog padenog sistema, v. Ivi 1983).
9
Up. http://bib.irb.hr/datoteka/223700.Subjekatni i predikatni nominativ.doc
10
Zato ga neki i ne smatraju padeom, up. u: Vojvodi (2007): Funkcionalnosemantiko polje futuralnosti u savremenom ruskom, poljskom i srpskom jeziku,
doktorska disertacija, Novi Sad, napomena 210. Za vokativ se, u gramatikama i
novijim sintaksikim i lingvostilistikim radovima, obino kae da je oblik
imenskih rijei kojim se zove, doziva, skree panja, obraa: Emire, doi i napii
zadau! (Jahi i sur. 2000:195), da je pade s funkcijom obraanja ili oblik kojim se
poziva na uspostavu komunikacije, te da je samostalni reenini lan (Sili i
Pranjkovi 2007:200); uzima se i da je, kao takozvani samostalni lan reenice,
osamostaljeni dio reeninog ustrojstva, takozvani nezavisni reenini lan
(Pranjkovi 2002:99); da je posebno zanimljiv jer sam po sebi predstavlja itavu
reenicu, /.../ ukljuuje i konativnu i emotivnu funkciju: nije dio reenice, ve njen
ekvivalent; ak ako i nije izdvojen u posebnu reenicu, on je uvijek dio za sebe
(Vuleti 1986:22), itd., itd.; da je izdvojen iz strukture reenice a da mu se pri tome
ipak odrie funkcioniranje u ustrojstvu reenice (Pranjkovi 2002). O vezi s
(pratilakim) imperativom i o vokativu kao subjektu drugog lica ima vie
opservacija (v. Skljarov 1961, Proniov 1971, Pranjkovi 1993, Peti-Stani 2000), u
vezi s reprezentologijom - up. Proniev197, Kovaevi 2000).

350

Naime, obiljeen svojstvom sintaksike samostalnosti (ne zavisi

od drugih rijei u reenici) vokativ se u sintaksikoj literaturi, kao to
je poznato, ne uzima kao lan unutarjezikog ustrojstva reenice11
(reenini lanovi dijelovi su reenice s odreenom slubom i s
odreenim meusobnim odnosima). S druge pak strane, neka vrsta
znaenja 'imperativnosti' udaljava vokativ i od (po zajednikim
karakteristikama 'samostalnosti') najblieg mu oblika u padenom
sistemu nominativa (koji jeste lan reeninog ustrojstva budui da
stoji u izravnim odnosima sa odreenim lanovima reenine
stukture).12
Samostalan (ak najsamostalniji pade, Sili i Pranjkovi
2007:200), vokativ nije dio reenice, ve njen ekvivalent /.../, sam po
sebi predstavlja itavu reenicu, pa ak ako i nije izdvojen u
posebnu reenicu, on je uvijek dio za sebe (Vuleti 1986:22), kako
uglavnom stoji i u sintaksikoj teoriji i gramatikama. Zbog
samostalnosti zasnovane na (sintaksikoj) neovisnosti o drugim
rijeima i oblicima rijei u reenici13, vokativ ne postaje lanom
reininog ustrojstva, ali ima funkciju koja se u sintaksikoj literaturi
po pravilu naziva obraanjem: vokativom se govornik obraa onome
kome upuuje svoje rijei (ili: onima kojima svoje rijei upuuje)
uspostavljajui izravan kontakt s njim (ili njima). To je temeljno
znaenje i funkcija vokativa (pozivanje na govorni in). Zbog svoje
'konativnosti' (stalna orijentacija ka primatelju, Jakobson) i 'fatinosti',
11

Pod odreenim uvjetima (metriki razlozi) vokativ moe zauzimati, kao to je

poznato, sintaksiku poziciju subjekta: Razbolje se sultan Sulejmane, Pitao ga sine
Ibrahime, Odgovara sultan Sulejmane... (svi su stihovi poznate bosanske
sevdalinke). Tu svakako nije u pitanju obraanje.
Da je termin samostalan reenini lan nejasan /je/, kompromisan pa i
proturjean pie I. Pranjkovi (2002:99) u radu koji to ve naslovom 'govori':
Takozvani samostalni lanovi reenice
12
Osim to se u sintaksikoj literaturi smatra (zajedno s nominativom) 'samostalnim'
padeom (u odnosu na kose), odnosno 'najsamostalnijim' (u odnosu na
samostalni nominativ), vokativ se od ostalih odvaja svojevrsnom znaenjskom
komonentom 'imperativnosti'. O tome: M. Skljarov, O vokativu, Rad JAZU, 327,
Zagreb, 1962, 381-412; I. Pranjkovi, Hrvatska skladnja, Hrvatska sveuilina
naklada, Zagreb, 2002, 99-107, up. P. Piper, Zameniki prilozi (gramatiki status i
semantiki tipovi), Novi Sad, 1983.
13
U sintaksikoj literaturi prisutan je stav da nije ni u izravnom odnosu sa
lanovima reenine strukture i 'proiruje' atribucijom, da ne predvia druge lanove
reenice niti ih uvjetuje, kao ni oni njega i sl. (v. Pranjkovi 2002:99).

351

odnosno znaenja obraanja - koje nuno pretpostavlja jo neku

obavijest, jo neku strukturu /.../ koja je uzrok uspotavljanju kontakta
(Pranjkovia 2002:101) - vokativ se razlikuje od svih drugih padea, i
opisuje na tekstnoj razini, a ne na razini reenice.
3. U ovom radu polazite nam je upravo povezanost vokativa sa
govornim inom i sugovornikom, veza kakvu ostvaruju i neke druge
rijei i oblici rijei (uzvici14 i imperativ, rijece, etiki dativ15,
pozdravi i sl.). Sugovornik se vokativom (u prepoziciji, interpoziciji ili
u postpoziciji):
- uvodi u razgovor (komunkaciju) pozivom na preuzimanje
uloge govornika
- imenuje (identificira, kao jedan od sudionika ina, 'nesubjekt'
komunikacije)
14

Uzvici, vrlo prisutni u razgovornom jeziku, sintaksiki se ponaaju slino

vokativu. esto stoje uz obraanja (u prepoziciji), pogotovo oni s fatikim
znaenjem, pa se ponekad uzimaju kao paradigmatsko obiljeje vokativa
(Pranjkovi 1993:213). U toj je poziciji dosta est 'demonstrativni' uzvik o, kojim se
skree panja (v. Dakovi, internrt), doziva i sl. Zanimljivo je da se u naim
prijevodima Kur'ana, kojem su vokativi brojni, ispred obraanja ovom formom po
pravilu pojavljuje upravo uzvik o (ar. ja). U arapskom, koji nema vokativa, uzvik se
u prepoziciji pojavljuje kao signal obraanja (up. ar. ve kalu ja ejjuhellezi
nuzzile..., Kur'an XV/6). To je vjerovatno razlog to se tradicionalno u naim
prijevodima Objave gotovo redovito ovaj uzvik pojavljuje uz vokativ, kao u
'zazivnim' (invokacijskim) frazama molitve kakvu predstavlja, u islamskoj tradiciji
vrlo iv in obraanja (Bogu): svih se 99 Boijih imena izgovara u formi voktiva pri
tome nosei sa sobom posebnost ritminog sklada plesa, pokreta, melodije (jaRahman, ja-Rahim, ja-Halim, ja-Hakim, ja-Gaffar, ja-Ghafur.... U najnovijem
prijevodu Kur'ana (Durakovi 2002) isputa se uzvik o ili se namjesto njega
pokatkad nae drugi (up. suru XV/6 u prijevodu E. Durakovia: Oni govore: 'Hej, ti
kome se prenose...' i prijevod E. Karia: Oni vele: 'O ti, kome se...' i D.
auevia: I oni rekoe: 'O /ovjee/ kome je objavljen...', i sl.). Primjer iz
Karievog prijevoda podsjea i na to da zamjenice drugog lica, kako stoji i u
gramatikama bosanskog jezika, imaju vokativ (jednak nominativu). On je u
Karievom primjeru odvojen i zarezom od svojega proirenja (atributivne klauze) i
stoji uz uzvik. iv je i u razgovornom jeziku.(npr. Hej vi, ko e zasut' kahvu, il' ja il'
vi?)
15
U novijoj se sintaksikoj literaturi vokativu 'pribliio' (po tome to ostaje izvan
gramatikoga lanjenja reenice, Peti-Stanti 2000:295), etiki dativ koji se ne
tretira kao sintaksika kategorija, ve odnosom prema iskazu i sudionicima
komunikacije (Peti-Stanti 2000:294). Etiki dativ apostrofira sugovornika u
ivom razgovoru, pretpostavljajui dijaloki oblik (isto, 294).

352

- poziva na panju, trai da neto uini i sl.

Stupanj strukturne (i semantike) ukljuenosti vokativa u
preostali tekst pokazat e povezanost upravnog govora, u kojem se
vokativ pojavljuje (a realizira, kao i imperativ, u direktnom govoru
kroz obraanje adresanta adresatu, tj. kroz njihovu aktivnu dijaloku
interakciju, Vojvodi, 2007:296), i autorskog. Stupanj njihove
meusobne povezanosti analizu vokativa (obraanja), pokazat emo u
ovom radu, nuno vodi ka analizi samog pievog govor (up. Bahtin
1978; Kovaevi 2000). Analiza vokativa smjetena je dakle u
problematiku tueg govora, pa se ovdje i oslanjamo na radove koji
teorijski problematiziraju tui govor i istrauju na slian nain.16
Tui govor dvodjelna je sintaksika jedinica, odnosno iskaz
(''dvoplani'', v. Pranjkovi 1993; ''dvokomponentna, v. Kovaevi
2000). Vokativ pripada upravnom dijelu tueg govora u proznom
tekstu (ne u dramskom). Naime, tui govor ukljuuje:
- upravni dio (govor lika)17 i
- autorski dio (autorov tekst).
Vokativ je smjeten u dio (strukture tueg govora) koji je u
literaturi (to problematizira tui govor) opisan kao govor u govoru,
iskaz u iskazu (Bahtin 1980:128). To zapravo znai da je uvrten u
rijei drugog (iskazi koje autor inkorporira u vlastiti). Drugaije
reeno vokativ je smjeten u konstrukcije s upravnim govorom,
16

O glagolima u autorskim remarkama /didaskalijama (posebno onim iz grupe verba

dicendi) pisali smo u dvama radovima: Glagoli govorenja u autorskim remarkama i
upravni govor, Knjievni jezik, br. 3-4, Sarajevo, 1987, str. 170-180 (v.
Hadiefendi 1987) i O jednom ablonu uvoenja upravnog govora u Vukovim
narodnim pripovijetkama, u: Zbornik radova o Vulku Stefanoviu Karadiu,
Sarajevo, 1987, str. 237-245 (v. Hadiefendi 1987a). U radu Pregnancija u
autorskoj didaksaliji M. Kovaevi analizira autorske didaskalije, koje omoguuju
ukljuenje upravnog govora u tekst (v. Kovaevi 2000). U tom je radu navedena i
relevantna literatura o ovom problemu. Upuujemo i na doktorsku disertaciju D.
Vojvodia (2007).
17
Tue rijei u veini su sluajeva praene posebnim tzv. uvodnim rijeima kojima
se odreuje izvorite govora (govornik) i karakter izjavne manifestacije (npr.
kazivanje, pitanje, odgovaranje, percipiranje i sl.). Nisu, naravno, iskljuene ni
okolnosti koje takve manifestacije prate. Zbog toga su konstrukcije s upravnim
govorom dvoplani iskazi u kojima su jasno odijeljeni plan autorskog govora i plan
tzv. tuih rijei, (Pranjkovi 1993:200).

353

koje su dvoplani iskazi u kojima su jasno odijeljeni plan autorskog

govora i plan tzv. tuih rijei (Pranjkovi 1993:200). Autorski se dio
(up. sa terminom uvodne rijei, Pranjkovi 1993:200) obino naziva
autorskom remarkom ili autorskom didaskalijom18 a slui
objanjavanju i pomae razumijevanju upravnog govora, komentira
ga, openito govori o njemu (najee preko gl. govorenja verba
dicendi tipa 'rei', 'apnti, 'izustiti'). Svojevrsan je 'prebaciva',
eksplikator u upravni govor (poput, na jednom drugom planu,
navodnika ili crte koji signaliziraju 'ukljuivanje' upravnog govora u
autorov, odnosno zapoinjanje upravnog govora). Zato ga i nema u
drami.
Autorski dio ne mora nuno biti ekspliciran, a kad jeste onda,
kako smo rekli, omoguuje govor o upravnom dijelu, tj. o govoru lika,
npr:
(1) Hajde da te oenim, da se smiri rekao je starac njeno i prijekorno, i
sigurno to nije govorio prvi put.
(Dervi i smrt, 276)
- Ima li dosta novca? upitala je ki.
(Dervi i smrt, 319)
(1a ) - Pa, Alibeg omjera jo jednom aban da se ne ujemo, gomila
nije mala, ali znam ti lozu...
- abane, da si rekao i osamnaest! Samo ti mene kutarii ovog belaja!...
(Divanhana, 53)

Autorskim se govorom (funkcionira kao remarka ili tzv.

autorska didaskalija) upravni govor zapravo 'prikljuuje' ostalom
dijelu teksta, pri emu se upravni govor prema autorskom odnosi kako
se (u sintaksi) objekatska klauza (objekat, objekatska konstrukcija)
odnosi prema upravnoj u zavisnosloenoj reenici.19
Polazei od uvjerenja da jezik odraava uzajamne odnose onih
koji govore (Bahtin 1980:131) kroz dvije osnovne forme (dva
ablona upravnog i neupravnog govora) koje se razliito manifestiraju
i modificiraju u razliitim jezicima, u razliitim epohama, u
razliitim socijalnim grupama, u teleoloki razliitim kontekstima,
(isto, 131), tui govor i njegovo prenoenje posmatrali smo u
18

O terminu remarka ili didaskalija v. Kovaevi 2000.

Pranjkovi (1993) govori o srodnosti izjavnih struktura i konstrukcija s upravnim
govorom, vidi str. 200.

19

354

knjievnoumjetnikom tekstu (proza, drama), u kojem i vokativ

(obraanje) ima posebne ciljeve - to postaje oitije kad ovu vrstu
teksta usporedimo npr. sa sudskim protokolom, naunom
polemikom, advokatskim pledoajeom (isto, 132). Da bismo izbjegli
greke ranijih istraivaa formi prenoenja tueg govora, na to
upozorava Bahtin (1980:132), zbog statinosti karakteristinoj za svu
naunu sintaksu uope, u analizu i ukljuujemo ono to Bahtin smatra
istinskim predmetom istraivanja a to je upravo uzajamni dinamiki
odnos /.../ prenoenog ('tueg') i prenoseeg ('autorskog') govora. Jer
oni realno postoje, ive i formiraju se samo u tom uzajamnom odnosu,
a ne samostalno, sami po sebi. /.../ Ta dinamika sa svoje strane
odraava dinamiku uzajamne socijalne orijentacije ljudi koji verbalnoideoloki komuniciraju (naravno u bitnim i ustaljenim tendencijama te
komunikacije), (isto, 132). Analizu usmjeravamo na dio tueg
govora upravni govor, tj. na strukturu koja se opisuje kao govor u
govoru ili iskaz u iskazu budui da je upravo tu smjeten vokativ
(vokativna konstrukcija) a koji i jeste predmet naeg istraivnja.20
Cilj je rada pokuati izdvojiti, na odabranom korpusu, neke
tipove (i varijante) struktura s vokativom, tj. obraanja u upravnom
govoru (Upravni govor i bez vokativa posjeduje jednu vrstu neizravne
konativnosti). Analizu nuno prati stilistika i semantika. Potivajui
Bahtinovo 'upozorenje', iz analize ne iskljuujemo interakciju govora
drugog i onog govora u koji je taj govor drugog smjeten.21
4. Temeljna uloga (i znaenje) vokativa jeste izravno obraanje
'drugom licu', odnosno orijentacija prema primaocu poruke (Jakobson
1966:292) i pozivanje (imenovanjem)
primaoca (adresata) na
uspostavljanje komunikacije (kad je u pitanju prvi iskaz dijaloga koji
'otvara' razgovor) ili pak produenje govornog ina (nakon to dijalog
zapone) preuzimanjem (izmjenom) uloga govornika u komunikaciji
(Sili i Pranjkovi 2007:200) itd.

20

Korpus ine odabrana prozna i dramska djela: roman Deri i smrt M. Selimovia
(izd. Biblioteka DANI, Sarajevo 2004); prie i pripovijetke Divanhana/Gromovo
ule (izd. Svjetlost, Sarajevo, 1983) i Djelidbi ( zb. Bonjaka drama, izbor E.
Sinanovia, Lovran, 1996) Skendra Kulenovia.
21
U svojem radu o pregnanciji u autorskim didaskalijama Kovaevi (2000) s istih
polazita istrauje drugi dio truktura tueg govora, koji se javlja binarnom
sintaksikom jedinicom (Kovaevi 2000:245).

355

Po tome to vokativ pripada govorniku (adresantu), a uvijek

usmjeren na sugovornika, onoga kome je govor upuen, na drugog u
komunikacijskom inu, vokativu je mjesto meu apelativima,
odnosno konativima (Jakobson 1966:292), kao svojevrsnom jezikom
gestu (Peti-Stani 2000:294). (A zapravo je tui govor namijenjen,
kao to znamo, treem, tj. onome kome se upravo prenose tue rijei).
Zbog funkcije pozivanja sugovornika na govorni in (pogotovo
u upitnim iskazima uz glagole govorenja, verba dicendi) ili obraanja
sa nekim drugim zahtjevom (apel), vokativ se u sintaksi, rekli smo, i
naziva obraanjem. Je li rije o funkciji 'pozivnog' obraanja ili
obraanja s nekim drugim zahtjevom i ciljem, obino signalizira
autorski dio iskaza (didaskalija ili remarka). Takav vokativ moe se
prikljuiti nainima izraavanja ope kategovrije apelativnosti:
(2) - Zar im se predaje, Ishae?
- Ja se ne predajem. Ja sam predat. Izvan mene je. Ne elim, a biva.
Pomagao sam im, jer postojim. Da ne postojim, ne bi mi mogli nita.
(Dervi i smrt, 221)
- Komija ne izdrah na brzinu sam krenuo, moete li mi poslati jedno
krupnije olovo? Revanirau se.
- Ja kad idem po djevojku, ne prosuujem ni od koga ono! odgovori.
(Divanhana, 78-9)
- Reci, Kara-Zaime. Slobodno. Neto te mui. /.../
Tako je trebao da onaj kae meni, maloas.
- Pa, nita me ne mui. Ali ovdje ne znaju ko sam, misle da sa...
(Dervi i smrt, 174)
- ta je, dragi prijatelju?
- Onda vas neu vidjeti do sutra?
(Dervi i smrt, 313)

Osnovna (komunikativna) uloga vokativa obraanja jeste

identifikacija onoga kome se onaj ko je u poziciji govonika obraa (v.
Proniev 1971), ovdje: Ishaka, Kara-Zaima i sl. (u naim primjerima
2).
Otkrivajanje identiteta sugovornika nominacijom (linim
imenom, nadimkom i sl., o emu posebno govori pragmalingvista)
funkcionira kao svojevrsna lozinka, i dolazi prije identifikacije
govornika u narednoj replici dijaloga, tj. prije nego to onaj kome je
356

govor 'otvarakom replikom' bio upuun 'progovori' u narednoj replici

dijaloga (ovdje: Ishak, komija, Kara-Zaim, dragi prijatelj).
Obraanjem u upravnom govoru proznog teksta moe biti
imenovan samo jedan sudionik (2), kao i u ovom primjru:
(3)
- Idi, Demale.
- Moda u i ja? S onu stranu. Zida.
- Sigurno, Demale.
Upitao me da li bih elio da preem u drugu eliju, nije
ovako mrana ni vlana kao moja.
- Svejedno, Demale.
- Hoe li govoriti? Opet? Kada se zbude? Samo to.. Prvo. I ovdje je
mrak.
I runo. Petnaest godina. Nije pravo. I tamo.
- Idi , Demale.
(Dervi i smrt, 217)

Sugovornik (adresat prvog iskaza, Demal) identificiran je

obraanjem (3), a drugi sudionik govora (adresant prvog, 'otvarakog'
iskaza) nije. On je identificiran u predtekstu: razgovor sa Demalom
naime vodi Ahmed Nurudin, koji pie zapis svoj o sebi (on je adresant
svih ovih iskaza s vokativom). Ovakvi preregistrirani dijalozi
(dramski su dijelovi u proznom tekstu) pokazuju veu strukturnu,
odnosno
srukturno-semantiku povezanost upravnog govora i
preostalog teksta, i veu ukljuenost upravnog govora u preostali
(autorski) tekst (up. Kovaevi 2000:249). Analiza vokativa izvedena
na taj nain uvodi (ukljuuje) analizu govora pisca (isto, 2000:249). I
svi drugi upravni govori u kojima se vokativom u direktnom
obraanju identificira samo jedan sudionik (primjeri 1a, 2, 3)
ukljuuju analizu pieva govora: zato upravni govor (prvom,
'otvarakom' replikom) biva vre povezan s preostalim pievim
tekstom u koji je dijalog ukljuen.
Obraanjem se u upravnom govoru mogu identificirati i
govornik i sugovornik; identifikaciji govornika (adresanta) tada
prethodi identifikacija sugovornika:
(3a) - abane, bi li ti meni sutra mogao malo doi?
- U koje god hoe doba, Alibeg. Kome bih ako ne bih tebi?
(Divanhana, 52)
- Kako je tebi naredno, abane, navrati. Ja sutra istina , mislio malo u lov...
- Sutra rano, Alibeg, ne brini.

357

(Divanhana, 52)

Identifikacija jednog od sudionika komunikacije moe biti

ostvarena izravno (obraanjem), a identifikacija drugog moe se
ostvariti u autorskoj didaskaliji (strukturi u kojoj je subjekt) kad je ona
eksplicirana i prati upravni dio (kao u 1a):
(4) - Presijeci, Roeni! - ree A n d r i j a meni; tako me zovu
(Divanhana, 64)

ili pak u predtekstu:

(4a) Ja presijekoh, a z i m, geometar, otpuhnuvi dodade:
- Tebi, Andrija, bijeli bubrezi.
(Divanhana, 64)

Razlika izmeu vokativne identifikacije obaju sugovrnika (onag

koji govori i onag kome se govori, primj. 3a) i identifikacije samo
jednog govrnika izravnim obraanjem (identitet drugog dat u
autorskoj didaskaliji ili remarki, npr. 4) pokazuje, reklo bi se,
razliitost stupnja ukljuenosti dijaloga u piev tekst, u ono ispred i
ono iza stukture s obraanjem. Manji stupanj ukljuenosti dijaloga u
prozni tekst, naime, pokazuju primjeri u kojima je identificiranje
govornika ostvareno izravnim obraanjem (3a), a ne u kombinaciji s
autorskim govorom (autorskom didaskalijom i predtekstom (npr. 4 i
4a).
U dramskom tekstu, za koji i jeste karakteristino to da se u
njemu eksplicitno uvode govornici kao ve identificirana govorna lica
(jedino su u drami govornici, ve po definiciji anra, obavezno
eksplicirani makar se radilo i o tzv. antidrami), sugovornik je u
upravnom govoru identificiran obraanjem prije nego to je
obraanjem identificiran govornik. Govornik je pak nuno, istina
vantekstovno22 (vantekstovnost lica drame pokazuje i poseban nain
njihovog pisanja obino kurziv ili velika tampana slova, kao i
scenska izveba drame kad se, naravno, isputaju), identificiran kao
govoree lice (pred upravni govor):
(5) TUFKO: E reci ti sad meni, slatki Zeiraga, mogu li ja vie ovako...
ZEIRAGA: Privrmeno, Tufko. Ovo je privremeno. Naposlijetku...
22

O licu kao izvanstrukturnom elementu v. Kovaevi 2000:248.

358

(Djelidba, 403)

Vokativom (obraanjem) u replici govoreeg identificiran je

sugovornik (drugo lice u drami). Ulogu identifikatora govornika, rekli
smo, u dramskom tekstu ima lice; lice naredne replike dramskog
teksta po pravilu lice je kojem govornik prethodne upuuje svoj govor
u dijalogu (5). Njegova je uloga, prema tome, u osnovi jednaka ulozi
koju ima vokativ (vokativom prethodne replike dijaloga identificiran
je govornik naredne). Licu u dramskom tekstu (ovdje je, i napisat
emo tako: TUFKO) odgovara zapravo (sinatksiki) subjekt govora u
autorskoj didaskaliji kao komponenti tueg govora (up. preoblike:
TUFKO: Evo vidi! i: Tufko je rekao: - Evo vidi!). Da zakljuimo:
poto govornici u dijalogu izmjenjuju govorne uloge (a u polilogu,
vidjet emo, drukije je, premda se i on svodi na dijalog, a da nije
tako, bio bi 'govorenje' svih u isto vrijeme), sugovornik prve replike
dijaloga, identificiran vokativom u upravnom govoru (to je obino
subjekt eksplicirane didaskalije uz upravni govor u proznom tekstu),
postaje govornikom u narednoj (up. primjere 3a i 5).
Uporedimo prethodni dramski razgovor s ovim:
(6) BEO: /.../Kako si, sekretarino naa? Nema te neto... (Tufki) Daj
nam, Tufko, ispeci
kahvu.
SULJO: Poslovi, moj muhtaru!...Beo, ostario si ko muhtar, zna ta je
uprava!
BEO: Znam, kako neu znati...
(Djelidba, 419);

Sugovornik poetne replike (5) u narednoj je govornik, koji se

obraa govorniku prethodne kad je rije o dijalogu. Vokativi u tim
replikama imaju istu komunikativnu ulogu koju imaju lica u
dramskom tekstu. U primjeru (6) govornik prve replike obraa se
sekretaru pa Tufki. Funkcija vokativa u njoj (komunikativno) je ista
onoj koju imaju dramske didaskalije23. Da je u primjeru (6) isputen,
drugi vokativ te replike (Tufko) ne bi 'dopustio' da doe do zabune
(inae bi Bei kahva sigurno presjela!).
U drami su govornici identificirani u (dramskim) didasklijama
(identificirana ve kao lica dramskog teksta), pa u samoj replici
23

O stvarnim, tj. dramskim didaskalijama, i autorskim didaskalijama ili

remarkama v. Kovaevi 2000 i Hadiefendi 1987 i 1987a.

359

(komunikativno) i ne mora biti eksplicitnog obraanja, osim ako za to

ne posoji drugi razlog. Vokativ u jednoj dramskoj replici u primjeru
(5) identificira sugovornika u dijalogu i, po pravilu, u isto vrijeme
identificira i govornika naredne: prvim vokativom identificiran se
sugovornik, drugim govornik prethoden. Dakle, u isto vrijeme
dramska lica signaliziraju govornike, pa su u tekstu ponovljeni
vokativnom formom obraanja i kao takvi zalini komunikativno
('ponovljeni' vokativom jer je vokativ 'ispustiv', a lice u dramskom
tekstu nije): lice oznaava ko je govornik, a to isto oznaava i
obraanje u narednoj (up. TUFKO - Tufko); isto je i u narednoj
replici, samo obrutim redoslijedom (up. Zeiraga - ZEIRAGA).
Uporedimo to s ovim primjerom:
(7) TUFKO (Zeiragi): Evo vidi!
ZEJNIL (uavi): Bi li se askom, veseo bio, mogla popiti jedna putnika?
(Djeldidba, 401)

U Tufkinoj - kao ni u narednoj (Zejnilovoj) replici nema

obraanja kojim bismo identificirali onoga kome su njihove rijei
upuene (up. primjer 5). Po slijedu replika (lica) mogli bismo
pretpostaviti da prvi govornik (lice, TUFKO) svoje rijei upuuje
narednom licu u dramskom tekstu, Zejnilu (govorniku naredne
replike). Bez pieve remarke24 u zagradi (Zeiragi) - koja funkcionira
kao obraanje u upravnom govoru - u ovom dramskom tekstu ne
bismo mogli biti sigurni da je Tufkin sugovornik upravo Zeiraga, a
ne Zejnil (govornik naredne replike). Zato je didaskalija ili remarka uz
lice u dramskom tekstu bila nuna. Naime, u dijalog (Zrirage i
Tufke) najednom se 'umijealo' novo lice (Zejnil, koji je uao u
kahvu), up.:
(8)
ZEJNIL (provirivi na vrata): Zdravo svano, Tufko!
TUFKO (Zeiragi): Evo vidi!
ZEJNIL (uavi): Bi li se askom, veseo bio, mogla popiti jedna putnika?
(Djelidba, 401)

Obraanje u dijalokim replikama dramskog teksta identificira

onoga kome je govor upuen, ali obraanje nije komunikativno nuno
(redundantno je), kako vidimo, jer ga lice naredne replike
24

To su objanjenja upuena iateljima, odnosno reiseru i glumcija prilikom

pripreme za izvedbu na pozornici.

360

pretpostavlja, jedino ako je rije o dijalogu; moe ga 'nadomjestiti' i

autorska didaskalija. Odsustvo obraanja (koje itatelja informira o
tome ko je naredni govornik) itatelja 'pouruje' naprijed, ka novoj
replici e da bi znao kome se upuuje govor, ali se pri tome uvijek
'nosi' i ono ('znanje') to je prethodilo. (Uostalom, tako i itamo
knjievni tekst: naprijed-nazada).
U polilogu, kako pokazuje primjer (7, 8), mora postojati dodatni
pokazatelj, ako vokativom nije identificiran adresat. Zato je tu vokativ
(obraanje) nuan ako ga ne nadomjesti dramska didaskalija, koja u
polilogu funkcionira kao vokativ.
Ako je adresat identificiran vokativnim obraanjem, a adresant
subjektnom pozicijom u remarci proznog teksta, onda bi vokativ u
narednoj replici dijaloga mogao biti komunikacijski redundantan
(ponovljena identifikacija, pri tome predviljiva u dijalogu) kao u
primjerima (1a). Varijanta s 'redupliciranim' adresatom i adresantom
('etvorolana'' identifikacija), gdje su poziciono obraanjem
govornici posve solidarni, ali nisu i socioloki (aga i ista) tipa:
(8) - Nude mi, Alibeg kae a b a n da budem glavni mujezin. uo si
ve...
- A to, bolan abane sre A l i b e g govna ostaju na zemlji, na damiju
se penje soko...
(Divanhana, 52)

nije tako esta (ni u ranim radovima) u proznim tekstovima iz

kojih smo primjere za rad ekscerpirali. Razloge pojave obraanja u
dvjema uzastopnim replikama moda bismo mogli traiti u efektu koji
ima obraanje u naglaeno fatikoj i emotivnoj funukciji i sl (ili u
sindromu 'ranih' radovima).
Obraanje se, kao to je poznato, moe ostvariti i drugim
verbalnim sredstvima (uzvicima. hej, halo, evo, e25!... i imperativima,
odnosno usklinim i upitnim iskazima) kao i najrazliitijim
neverbalnim. Samo vokativno obraanje pak identifikacijom
ostvaruje, po pravilu, i svojevrsnu nazivnu funkciju (slino
nominativu) ovisnu o pragmatinim odnosima meu sudionicima
25

Stari je Jakobsonov primjer, a kakvih nije malo u naoj knjievnosti, sljdei: 'E!'
ree mladi. 'E!' ree ona. 'E pa evo nas' ree on. 'Evo nas' ree ona. 'A!' 'Pa
da' ree on. 'A-ha, evo nas.' 'E!' - ree ona. 'E!' ree on 'E!' , up. R.
Jakobson, Lingvistika i poetika, Nolit, Beograd, 1966, str. 293.

361

komunikacije, socijalnim ulogama, spolu, odgoju, uzrastu i sl. (v.

Vojvodi 2007:324). Ona su posebno vana kod identifikacije
sugovornika u poliogu:
(9) - Pu, nalet ga bilo, kako to pada! Fazlija tuio se momku nee me
zar.
- Jesi li huknuo u kocke, aga?
- Huknuo sam, ne pomae. Je li Zejna tu? Da ih samo malo stavi meu prsa.
- Sramota je, oe!
- ta od mene moe vie biti sramota? Je li sramota, Fazlija?
- Nije, aga, Boe sauvaj!
- Oe, bolje je da ih protrlja o derviki rukav.
- Zaista? Nee se ljutiti, Ahmed-efendija? Bogami, pomae.
(Dervi i smrt, 302-3)

Autor iskaza i prvi govornik u polilogu, 'otvara' je razgovora.

Njegov je identitet poznat iz predteksta (analogno stvarnom kontekstu:
situacije), ali je u razgovoru identificiran i vokativima (oe, aga) bez
kojih ne bismo znali je li rije o razgovoru dvojice sugovornika
(dijalog) ili vie njih (polilog).
Vokativi (obraanje), ali i izbor leksema u slubi obraanja
(leksiko-semantika razina nominacije), distingvira sudionike
identificirajui ih meusobnim relacijama (npr. oe: otac sin, tj.
Alijaga Hasan, itd.).
Vokativno obraanje (oe) identificira i govornika i
sugovornika: leksikosemantiki, izbor vokativa oe presuponira
govornika (to je 'sin') reverzibilno. Vokativ iz prvog iskaza (Fazlija) i
didaskalija uz upravni govor u kojem se pojavljuje to obraanje
otkrivaju: Fazlija je momak (za govornika), Bez vokativnih obraanja
poliloki karakter razgovora morao bi se nekim drugim sredstvima
signalizirati (obino je to autorskim govorom u upravni govor, tj.
subjektima didaskalije) jer princip po kojem govornici izmjenjuju
uloge (adrestat u prethodne replike, postaje adresant naredne) vrijedi
za dijalog, ne za polilog.
5. Orijentiran na sugovornika ili adresata vokativ (i vokativna
konstrukcija) u prvi plan stavlja onoga kome se govornik obraa (zato
Jakobson o vokativu i govorio kao o konativu), npr.:
(10) - Reci, Kara-Zaime. Slobodno. Neto te mui.
(Dervi i smrt, 174)

362

(11) TRIVUN: Ne znam ta veli ti, drue Anto?

POMONA SILA: Ima rije, drue Antelija!
(Djelidba, 448)

Tako se adresatu 'otvara' mogunost da aktivno sudjeluje u

razgovoru po principu stimulus/reakcija:
(12) ZEIRAG: Rabija, sluaj, ne ugoni avola u meni...
RABIJA: Nabralo se, bogme, u meni, pa ne mogu vie da utim! Ne zna ti
koja je on fela i petljanija...
(Djelidba, 409)
(13) ZEIRAGA: O, vidi sad kvake, Beo brate!
BEO: A ja lijepo da hitno provuem svijetu kroz ui kako e sva djelidba
prsnuti na Antelijine i Trivunove priznanice! He, moj Zeiraga, i ne zna
kakvog zeta ima!
(Delidba, 45)
(14) - iji si, mali?
Zastao je, pogledao me nimalo prijateljski.
- Ne tiete se.
(Dervi i smrt, 114)

On tako i sam dolazi u poziciju 'razvijaa teksta' (preuzimanjem

uloge govornika).
Dojam 'dijaloginosti' obraanje esto ostavlja ak i kad je
rije o monologu: vokativi su po pravilu signal postojanja drugog (a
ovdje i sada moe biti itatelj, publika...). (Zato Jakobson o vokativu i
govorio kao o konativu), Svojevrsni ispovijedni monolog predstavlja i
sam Selimoviev roman, s desna na lijevo zapisana muka razgovora
sa samim sobom (Dervi i smrt, 9), kao to su to, okvirno, na svoj
nain i eherzadine prie. Radi ilustracije ukljuit emo u analizu
njena dva obraanja:
(15) Te prve noi, eherzada ree:
- ula sam, o sretni care, da je bio jedan trgovac...

(1001 no, 54)26

26

U prijevodu 1001 no E. Durakovi u eherzadinom klieu kojim uvodi priu,

samo u prvoj priu (noi) dolazi uzvik o uz vokativ (knjiga prva, od 1 do 170 noi).
Varijacije obraanja o sretni care, sretni care, sretni care i umni gospodar i careine
sinonimni niz.

363

Naime, nakon to se obrati sretnom caru, ona nastavi svoje

pripovijedanje da bi ga na najzanimljivijem mjestu prekinula i priu
nastavila kad nastupi nova no. Zanimljivo je da se u otvarakom
klieu (ustaljeni poetak i ustaljeni zavretak27 uokviruju svaku
pjedinanu eherzadinu priu tokom 1001 noi), toliko puta
ponavljenom na poetku svake prie zapoete po carevom
doputenju, obraanje sretni care ne nalazi u tzv. jakoj tekstnoj
poziciji (inicijalna ili finalna), ve u medijalnoj (interpozicija).
6. Analizi vokativa u ovom radu pristupali smo, zbog njegove
povezanosti s pragmatikom i komunikacijskim inom, prije svega kao
obraanju prihvatajui stajalite da je vokativ izvan (gramatikog)
ralanjavanja reenice i da nije 'mjerljiv' gramatikim (sintaksikim)
kategorijama28, ali da se sigurno moe (mora?) govoriti i o
sintagmatskim odnosima izmeu obraanja i drugih struktura ( i
dijelova struktura).
Ne ulazei u raspravu o tome kako bi neto moglo biti (makar i
samostalni) 'lan' reenice, a pri tome ne ulaziti u njeno 'lanjenje' (a
ne radi se o slabosti metajezika), o emu se u sintaksikoj literaturi
ve raspravljalo (v. Pranjkovia 2002:99 i dalje), niti u bliska nam i
zanimljiva Skljarova tumaenja vokativa kao subjekta drugog lica, do
ega se dolo preko stava da je obraanja osnovno vokativno znaenje
i funkcija, kao to je i linim zamjenicama drugog lica (koje pak, po
istom autoru, imaju vokativ, a nemaju nominativ) i da je vokativ
reenini 'lan', i to 'nesamostalni', ovisan o drugim lanovima
reeninog ustrojstva (u nekim tipovima reenica, npr. upitnim i
uzvinim, gdje ostvaruje jednu vrstu izravnog odnosa prema
predikatu slaui se s njim u gramatikom obiljeju drugog lica, to
je pak proizalo iz konativnog zanenja vokativa, tj. njegove
komunikacijske upuenosti 'na lice kojem je govor upuen', up. u:
27

Istim obrascem: eherzadu zatee jutro, te ona prekine priu zapoetu carevim
odobrenjem zavrava se svaka no. Ustaljeni poetak, prekid ustaljenom
formulom (Nije to nita prema onome to u vam ispriati naredne noi...) i
zavretak svake noi na isti nain pojaavaju koneksiju cijelog teksta.
28
Obraanje je nesumnjivo ira kategorija od vokativa. Naime, sloit emo se s
Pranjkoviem (1993:213) da su i pozdravi (npr. Dobro jutro...), zakletve (npr. ivota
mi...), proklinjanja (npr. Tako ti zdravlja...) pa i psovke (npr. Majku mu...) i slina
vrsta izraavanja uglavnom osobitog stava prema sugovorniku (isto, 213) neka
vrsta obraanja.

364

Proniev 1971; Pranjkovi 2002:100), inilo nam se bitnim u naoj

analizi ii u ovom smjere: sve u tekstu (kao i/ili diskursu) ostvaruje
neki (dakle i sintaksiki) odnos sa onim to mu prethodi i/ili to
slijedi.29
Kad se formira kao (mogua) poddisciplina tradicionalne
sintakse padea, ili moda kao dio reprezentologije (bavi pitanjem
tueg govora)30, neka disciplina koju bismo nazvali sintaksom
obraanja istraivat e sve (sintagmatske) odnose vokativa i ostalih
dijelova struktura u kojima se on nalazi (npr. sve asindetski sloene
strukture, sve strukture s obraanjem, odnosno upravnim govorom,
tuom rijei itd.), ali i odnos vokativa (obraanja) i 'jezikih sredstava'
meu kojima su i oni bez sintaksike slube (izostavljeni iz
unutarjezike reenine strukture i lanjenja reenice) a koji takoer
imaju funkciju obraanja i znaenje slino pozivanju na govorni in,
tj. komunikaciju (uzvici, imperativ, etiki dativ, pozdravi, psovke,
zaklinjanja i sl.).
Literatura
1. Ahdnama
http://trtr.facebook.com/note.php?note_id=184773398203024&ID=126229750753779
2. Bahtin, Mihail (1980), Marksizam i filozofija jezika, Nolit, Beograd
3. Bari, Eugenija i sur. (1995), Hrvatska gramatika, Zavod za hrvatski jezik,
kolska knjiga, Zagreb
4. Dakovi, Sybilla, ''Onomatopeje i uzvici u srpskohrvatskom i poljskom jezikukontrastivna analiza, http://www.public.asu.edu/
5. Dizdar, Mak (1971), Stari bosanski tektovi, Svjetlsot, Sarajevo
6. umakov, M.. (1975), Sintaksis konstrukcij s uoj reju, Via kola, Kiev
7. Hadiefendi, Remzija (1987), ''Glagoli govorenja u autorskim remarkama i
upravni govor, Knjievni
jezik, br. 3-4, Sarajevo, str. 170-180
8. Hadiefendi, Remzija (1987a), ''O jednom ablonu uvoenja upravnog
govora u Vukovim narodnim pripovijetkama, u: Zbornik radova o Vulku
Stefanoviu Karadiu, Sarajevo, str. 237-245
29

Up.: Obraanje, i konstantno znaenje obraanja /.../ nuno pretpostavlja jo

neku obavijest, jo neku strukturu( ili dio structure) koja je uzrok uspostavljanja
kontakta, u: I.Pranjkovi, Hrvatska skladnja..., 2002, str. 101.
30
Vidi: umakov 1975. (nav. po Kovaevi 200:245)

365

9. Ivas, Ivan (1988), Ideologija u govoru, Bibl. Filozofska istraivanja, Hrvatsko

filozofsko drutvo, Zagreb Ivi, Milka (1983), ''O strukturi srpskohrvatskog
padenog sistema, u: Lingvistiki ogledi, Prosveta,
Beograd, str. 197-207
10. Jahi, D., Halilovi, S., Pali, S. (2002), Gramatika bosanskoga jezika, Dom
tampe Zenica, Zenica
11. Jakobson, Roman (1966) , Lingvistika i poetika, Nolit, Eograd
12. Kovaevi, Milo (2000), ''Pregnancija u autorskoj didaskaliji, u: Stilistika i
gramatika stilskih
figura, 3. dopunjeno i izmenjeno izdanje, Kragujevac,
Kantakuzin
13. Kvintilijan, Marko Fabije (1985), Obrazovanje govrnika, Veselin Maslea,
Sarajevo
14. Peti, Mirko (2003), ''Subjektni i predikatni nominativ, Rasprave Instituta za
hrvatski jezik i
jezikoslovlje
29,
211-233;
http://bib.irb.hr/datoteka/223700.
15. Peti-Stanti, Anita (2000), Etiki dativ kao izraz gramatike ekspresivnosti u
jeziku,
Zbornik. radova 3, Izd. Filozofski fakultet, Rijeka, 287-295
16. Piper, Predrag (1983), Zameniki prilozi (gramatiki status i semantiki tipovi),
Institut za strane jezike i
knjievnosti, Novi Sad
17. Piper, Predrag (1990) , ''Gramatike kategorije i govorna situacija u
srpskohrvatskom jeziku i drugim
slovenskim jezicima, Knjievnost i
jezik, knj. XXXVII, br.1, 2O-31
18. Pranjkovi, Ivo (2002), Hrvatska skladnj. Rasprave iz sintakse hrvatskoga
standardnog jezika, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb
19. Pranjkovi, Ivo (2008), ''Gramatika govornika i sugovornika, u: zb. Hrvatski
referati XIV. meunarodnog slavistikog kongresa, Hrvatsko filoloko
drutvo, Zagreb, 237-250.
20. Proniev, V. P. (1979), Sintaksis obraenija (na materiale russkogo i
serbohorvatskog jazykov) , Izd.
Leningradskoga universiteta, Leningrad
21. Riner, Vlasta (2005), ''O znaenju i upotrebi vokativa u savremenom
hrvatskom ejziku, u: Od
fonetike do etike, Disput, Zagreb 2005, str.143172
22. Sili, Josip, Pranjkovi, Ivo (2007), Gramatika hrvatskoga jezika, kolska
knjiga, Zagreb.
23. Sili, Josip (1984), Od reenice do teksta, SNL, Biblioteka znanstvenih radova,
Zagreb
24. Skljarov, Miho (1962), ''O vokativu, Rad JAZU, 327, Zagreb, 381-412
25. Stolac, Diana (2005), Komunikacijske funkcije vokativa, Zb. Od fonetike do
etike, Disput, Zagreb, str.173-184.

366

26. Uspenski , Boris (1979), Poetika kompozicije i semiotika ikone, Nolit, Beograd
27. Vojvodi, Dojil (2007), Funkcionalno-semantiko polje futuralnosti u
savremenom ruskom, poljskom i
srpskom jeziku, d.d., Novi Sad,
http://www.ns.ac.yu/staro/dojcilVojvodic/disertacija.pdf
28. Vuleti, Branko (1986), Sintaksa krika, Biblioteka Dometi, Izdavaki centar
Rijeka, Rijeka
29. Weber, J.J. (1998), ''Tree Models of Power in David Mamet's Oleana, In:
Culperer, Short, Verdonk.
Explonring the Language of Drama.
From Text to Context, London, New York: Rooutledge, 112126
30. http://trtr.facebook.com/note.php?note_id=184773398203024&ID=126229750753779)

367

Prof. dr. sc. Remzija Hadiefendi-Pari, Ph.D.

VOCATIVE AND GRAMMAR OF OTHER'S SPEECH
SUMMARY
This paper deals with syntactic status of vocative (as well as
vocative constructions). The analysis of vocative is approached from
the communication aspect, accepting the view that the addressing is
outside (grammatical) analysis of the sentence and as such it cannot
be judged by grammatical (syntactic) categories. In the paper, we
also try to interpret the connections between addressing (direct
speech or reported speech) and other parts of structures using direct
speech (writers speech) in the literary context (selected stories and a
drama by S. Kulenovi and a novel by M. Selimovi). Syntactic
analysis is followed by stylistic one.
Key words: vocative, addressing, reported word, other's speech
(direct speech), conative function, phatic function, addressee
identification

368




)
( .
)

( . ) ( :
: . ) (
) ( )(.
) ( .
)(
. )
( ) (

. .
: ) (

369

mr.sc. Amra Memi1

BONJAKI VELIKANI:
HUSEIN-BEG KAPETAN GRADAEVI (ZMAJ OD BOSNE)
KROZ HISTORIJSKI KALEIDOSKOP DRAMSKOG
STVARALATVA NEDADA IBRIIMOVIA, NIJAZA
ALISPAHIA I FUADA TABAKA
Saetak
Ciljevi i zadaci ovog rada manifestiraju se u tenji da se na
osnovu analiziranih dramskih tekstova, doprinese tvrdnji da embrion
historijske dramaturgije treba traiti u drutvenoj potrebi za
politikim teatrom pomou kojega je putem prolosti kroz poruke
univerzalne vrijednosti demistificirana problematika savremenosti.
Dakle, drame koje svoje inspiracijsko polazite imaju u prolosti,
koriste prolost samo kao pogodno tlo za aktualizaciju nekih
savremenih problema, te na taj nain progovaraju o univerzalnom.
Kako bosanskohercegovaka drama uope nije dovoljno istraena,
nije ni udo koliko se malo pisalo o bosanskohercegovakoj
historijskoj drami koja je jedno vrijeme ak bila i dominanta
orijentacija dramskih stvaralaca. U sklopu historijskih dramskih
tekstova, posebno se izdvajaju oni koji su inspirirani linostima
bonjakih velikana kao to su Husein-beg Gradaevi, Mehmedpaa Sokolovi, Mula Mustafa Baeskija, muftija Karabeg,
Abdulvehab Ilhamija epevi, Alija erzelez i mnogi drugi.
Kljune rijei: historijski dramski tekstovi, historija, historija
mentaliteta, politiko pozorite, Pokret za autonomiju Bosne,
kapetanije, simbioza prolosti i sadanjosti, demitomanizacija,
Husein-beg Gradaevi, Zmaj od Bosne, Nedad Ibriimovi, Nijaz
Alispahi, Fuad Tabak.
1. Uvod (Zmaj od Bosne ili kapetan Husein-beg Gradaevi)
Da bi se u potpunosti percipirala dramska prikazanja o
Gradaeviu, neophodno je prije same percepcije dramskog djela
prouiti lik i djelo ovog bosanskog junaka, te na taj nain percipirane
1

Islamski pedagoki fakultet u Bihau

371

dramske dijelove uvlaiti u logiki metatekst kroz simbiozu prolosti

(vremena prolog) i sadanjosti (vremena sadanjeg). Zmaj od Bosne,
hvalospjevna sintagma koju mu je dao bosanski narod, oznaava
ovjeka po imenu Husein, roenog 1802. godine u staroj kapetanskoj
porodici Gradaevi, od oca Osmana i majke urijanke po imenu
Melekhana, koji je igrom sluaja, nakon smrti svoga brata (Murat
kapetana, kojeg je pogubio Delalpaa), naslijedio jednu od najjaih i
najznaajnijih kapetanija u Bosni.
Na osnovu razliitih prijepisa iz vremena Osmanskog carstva
(Hatt-i Hmayna-carskih naredbi), te napisa Alekse Ivia o boravku
Husein-bega Gradaevia u Osijeku od 5. jula do 4. oktobra 1832., u
svojoj knjizi Pokret za autonomiju Bosne, Alii Ahmed nam daje
gotovo dirljiv opis Husein-bega Gradaevia, koji predstavlja neto
vie od puke historijske biografije nacionalnog junaka. Husein-beg je
odgajan kao plemi, kao neko ko e u budunosti obavljati znaajne
dravne funkcije, te mu je s toga otac obezbijedio privatne uitelje i
vaspitae, od kojih je bio najpoznatiji sarajevski uenjak Mulla
Mestvica, a takoer su ga poduavala i dva ejha, to je svakako
uticalo na izgradnju Huseinove pjesnike linosti i formiranje Huseina
kao velikog vjernika koji je u potpunosti, ali ne fanatino potovao
islamske propise.
Njegov najstariji brat Osman je napredovao do novoga pae i
bio je veoma cijenjen u vojnoj hijerarhiji Osmanskog carstva, te je u
vrijeme ''Pokreta'' imao velike probleme zbog svoga brata. Nakon to
Husein postaje kapetan, uskoro se proslavlja, kao najuticajniji i
najmoniji ovjek u cijeloj Bosni, a pri tome ne smijemo izgubiti iz
vida da njegova kapetanija u tom trenutku slabljenja moi Osmanskog
carstva zauzima jedno od strateki najvanijih poloaja, jer granii i
prema Srbiji i prema Austriji. U tom smislu je i zasnovan dramski
sukob, na relaciji Austro-Ugarska Srbija Osmansko carstvo, koji
dirigira politiku situaciju u Bosni.
U biografiji Zmaja od Bosne, nuno je spomenuti i fra. Iliju
Starevia, koji je takoer jedan od omiljenih likova u dramatizaciji
prolosti Bosne, te sauvane dokumente koji svjedoe da je Husein
svojevoljno dao doputenje Stareviu da se sagrade samostan i
katolika crkva u Tolisi. Meutim, bez obzira na prevazieni
pozitivistiki biografski pristup nekom knjievnom djelu, neosporna je
372

injenica da je pri analizi i ove i ostalih drama koje su posveene

Zmaju od Bosne, nuno, ali i zanimljivo povui paralele izmeu
stvarnosti i fikcije, a sve s ciljem da olakamo percepciju univerzalne
umjetnike problematike koju nam nameu tri historijske drame
nastale inspirirane vremenom prve polovine 19. st. i svim onim
dogaajima na uzavreloj politikoj sceni koji su od Huseina-kapetana
gradaakog stvorili mitskog Zmaja od Bosne.
2. Nedad Ibriimovi, Zmaj od Bosne ili historijska faktografija
u funkciji otkrivanja psiholoke strane historije; historije
mentaliteta
Dramski opus Nedada Ibriimovia uglavnom je omeen i
determiniran historijskom inspiracijom koja svoje izvore crpi iz
bonjake sredine, ali je znaajno pomenuti i to da su to teme koje je
on uglavnom ve zahvatio i obradio u svom opsenom romanesknom i
pripovjedakim radu. Njegova koncepcija prolosti je takva da on
uvijek tei da u egzistencijalnim odbljescima varijabilne prolosti
pronae ono to je univerzalno, ono to kao neizljeiva kletva
odreuje cjelokupno ovjeanstvo od njegova postanja, pa tako u
starom trai novo, poznato eli uiniti spoznatim, u pojedinanom
trai opeljudsko.
Historija kod Ibriimovia nije definirana kroz tradicionalnu
definiciju koja svoju polaznu taku uvijek utemeljuje na nekom
znaajnom historijskom dogaaju ili na nekoj znaajnoj historijskoj
linost, pa je zbog toga osuena da ima retrospektivnu taku gledita.
Nasuprot tome, Ibriimovi historiju definira onako kako je to
zapoeo Nie, a kasnije su mnogi prihvatili tu definiciju historije kao
zbira historije mentaliteta, pri emu se ona nuno mora sagledavati
kao stvaralako tkivo sadanjosti i budunosti i upravo zbog toga je
najbitnije spoznati ovu psiholoku stranu historije. Ovakav koncept
vremena Ibriimovi prenosi i na svoje dramske tekstove. U sklopu
svog historijskog dramskog opusa, Ibriimovi je obradio i lik
uvenog Huseina-kapetana Gradaevia. Ova osebujna linost
predstavlja neiscrpnu inspiraciju za veinu bonjakih umjetnika i nije
nikakvo udo, da je ona posebno aktualna u oblasti dramskog
stvaralatva, jer kako je to izjavio sam Nedad Ibriimovi da je kod
''Zmaja od Bosne'' samo naslov dramatian i da je s toga teko
373

ostvariti vrstu dramsku priu, pa je pisati dramsko djelo o ovom

velianstvenom ovjeku pravi istraivaki izazov kojem ni
Ibriimovi, kao odlian poznavalac bosanske prolosti, nije odolio.
Kao vrijeme radnje Ibriimovi uzima konkretni historijski
okvir, tridesete godine XIX vijeka, te prikazuje traginu sudbinu
Husein-bega Gradaevia, kao ovjeka koji je razapet izmeu
ivotnih kontradiktornosti u koje biva uvuen kao tragina rtva
politikih igara koje oduvijek opkoljavaju Bosnu. Husein je rastrgan
izmeu elja i mogunosti, izmeu moi i nunosti pokoravanja viim
silama, izmeu nunosti poltronstva vlasti i bezgranine slobode.
Ibriimovi na vjet nain, kreirajui lik koji ivi svojevrsnu
antonimiju surovih balkanskih prilika u prvim decenijama 19. st.
uspijeva problematizirati
univerzalne teme o ljudskoj krivici,
moralnoj ispravnosti njegovih odluka i postupaka u kriznim trenucima
historije (ivota), dihotomija istih i prljavih ruku, o smislu ljudskog
ivota u tamnom vilajetu. Ova drama nije inspirirana samo historijom,
ve i postojeim dramama Zmaj od Bosne, Hamida ahinovia
Ekrema i Ahmeda Muradbegovia. Ova je drama pokazala da
historijska dogaanja mogu matovitom dramatiaru da poslue za
stvaranje jedne nove vizije vremena prolog i vremena sadanjeg u
smislu premoivanja vremena, kada se historijom problematizira
sadanjost. Ako posmatramo ahinovievog Zmaja od Bosne,
moemo zakljuiti da on njegov lik i vrijeme posmatra iz vizure svoga
vremena (Austro-Ugarska okupacija) i za njega je Husein-beg
prvenstveno borac protiv svih tlaitelja slobode, te na osnovu
idealiziranja lika Husenin-bega stvara sliku bosanskoga begovata. Sa
druge strane, Muradbegovi je traginu sudbinu Husein-bega sagledao
kroz okvire porodino-intimnog odnosa, kroz borbu Husein-bega
(probonjaki orijentiranog) sa bratom Osmanom (proosmanlijski
orijentiranim), i izgubljenost njihove majke ule.
Ibriimovi je potpuno izmijenio i strukturu i temu i likove, on
je odbacio tendencioznosti i ''dravotvornosti'' te pobunu glavnog lika
problematizirao filozofski, kao odnos pojedinca i vlasti, slobode i
neslobode, prava da se misli drugaije nego to misle silnici, ali i
nemo da se san o slobodi ostvari, sem u vlastitoj smrti, ili, ono
najstranije, u izdaji samoga sebe, ulizivanju vlasti, pokajnikom
priznanju svojih zabluda i molbi za oprost i milost. Ibriimovi koristi
postupak oneobiavanja i udaljuje se od historijske faktografije
374

(posavski fratri). Tako je on iskomponirao i sliku vlasti, zamislivi da

sve silnike, od Ali Delaludina do Sultana tumai samo jedan glumac.
To je vjeta konstrukcija simbolike slike vlasti, koja nam pokazuje,
da je vlast, bez obzira na ime i titulu, uvijek ista: bezglava, sa dvije
glave, gnjecava, prevrtljiva i osvetoljubljiva, strana kada se sveti i jo
stranija kada prata. Njegov Zmaj od Bosne predstavlja modernu
dramu isprepletenu od razliitih stilskih elementa, tako da u njoj
moemo nai i neoekspresionistike stilske zahvate iz fakcije u
fikciju, ali i dosta elemenata farse, pa i grotesknih elemenata koji su
tipini za drame apsurda.
Ono to najvie ovaj dramski tekst razlikuje od svih ostalih
dramskih tekstova koji su posveeni Huseinu-kapetanu Gradaeviu
je svakako doivljaj samoga glavnoga junaka, jer to vie nije
romantini doivljaj i zanos kojem je jedini zadatak da idealizira i
velia Huseina kao nacionalnog heroja, nego je to vie drama
dekonstriuranja i demitomanizacije jednog nacionalnog heroja, koji to
odista jeste bio, ali je pored toga bio i samo ovjek sa svim svojim
vrlinama, manama i prelomima. Upravo zbog te injenice, ovu dramu
moemo determinirati kao dramski tekst koji vie nije drama
povijesti, nego on prerasta u povijesnu dramu. Ovakva dramska
determinacija se moe objasniti upravo tom injenicom da ona
tematizira sve ono to je Gradaevi preivio, a ne ono zbog ega je
Gradaevi to preivio i samim tim pristupom se u startu odbija
klasina idealizacija historijskog dramskog lika u sklopu
nacionalromantizma.
O tome profesorica Muzaferija kae: ''I ba u tom sagledavanju
naina podnoenja uspona i pada, u upozorenju na njegovu brzu slavu
i jo bre suoenje sa patnjom velikih, sadrano je univerzalno
znaenje Ibriimovievog dramskog junaka. Njegova vertikala
spoznaje samoga sebe odvija se na fonu stvarnih historijskih zbivanja,
koja metodom analitike drame ulaze u strukturu, kap po kap, inei
njen ''prednji plan'', dok se u ''pozadini'' uspostavlja parabola iz
prolosti za sadanjost i postaje svevremena.''2
Dakle, upravo taj metod da je u prvom dramskom planu istaknut
junak koji spoznaje sama sebe i u toj spoznaji biva poraen je onaj
2

Muzaferija, Gordana: initi za teatar, Centar za kulturu i obrazovanje, Teanj,

2004., str. 118.

375

konstruktivni metod koji je Ibriimovia spasio od opasne, ali i umilne

zamke da idealizira svoga dramskog junaka, pa tek u drugom
dramskom planu razrauje historijski okvir koji determinira njegovog
junaka. Ovakva paralelizacija opeljudskog psiholokog sazrijevanja,
koje podrazumijeva uspone i padove u determinaciji sa konkretnim
historijskim vremenom, ini to vrijeme sveobuhvatnim i univerzalnim.
Husein munjevitom brzinom prelazi trnoviti put, od kapetana pa sve
do vezira, ali upravo ga taj njegov uspjeh na kraju i kota glave, jer on
kao pobunjenik protiv sultana mora da bude neasno uklonjen, bez
obzira na motive koji ga pokreu, pa bio to i vlastiti patriotizam.
ahinovi i Muradbegovi su svoje drame zavrili na Zlom stupu,
izgubljenom bitkom, a za razliku od njih, Ibriimovi radnju nastavlja
dalje, on pomno prati Huseinov tragini put u samu smrt, pa prenosi
dramsku radnju u: Osijek, Zemun, Beograd i Carigrad. To su upravo
najtraginije slike Huseinovog ivota, jer svi poinju da ga odbacuju i
da ''peru ruke'' od bune, te ga kao rtveno jagnje guraju prema
Carigradu/sultanu/smrti. Ovakav dramski zaokret je tipian za dramu
vlasti jo od antike pa do danas. Dramski junak kasnije i sam
okrvavljuje ruke, postajui tako igosan kao neodvojivi dio vlasti i dio
politike. U svom trnovitom putu ka vrhu, Husein se i sam na momente
pretvara u tipinog vlastodrca i nareuje smrtnu kaznu za sve one
koji nee da mu se pokore... postaje isti kao oni protiv kojih se i sam
bori, i biva uasnut svijeu o svojim krvavim rukama. Ova strana
spoznaja je simbolino prezentirana kada Husein preko krvave halje
navlai vezirsko ruho i u tom trenutku se pribliava nadohvat smrti, te
postaje gnjecav kao ilovaa, ba kao i omraena i trula utvara
Delaludinpae.
''ULA: Paa moj! Huseine! Sav si krvav!
HUSEIN: Kaznio sam Selmanovia iz Teslide zato to je
obrekao sveti boj kod Kaanika!
ULA: Skini tu halju sa sebe, eto te k'o kakva utvara! Obuci ovo
ruho vezirsko to si dao da ti ga skroji tvoj terizbaa nad terazijama!
Skini to sa sebe! Nisi dervi!

376

HUSEIN: (Husein preko one krvave halje oblai bogato

vezirsko ruho pri tome mu pomae Fidahi)''3
Husein tako i sam postaje rtva nepobjedive vlasti i ei za
vlau koja ga izjeda kao individualca slobodne misli i tjera ga da i
sam okrvavi ruke. Cijela dramska radnja je raereena izmeu
pobune i slijepe vjere u pobjedu, te kazne za neposluh i degeneracije
pod uticajem moi i vlasti, tako da radnja drame protie na razini
svijesti.
Husein predstavlja klasinog traginog junaka koji se kao
individualac otvoreno sukobljava sa izaslanicima centrale moi
(vlasti) i zbog toga biva potpuno uniten. Taj pokuaj da se opoj
volji naredi svoja pojedinana, je ono to jo od antike pokree
tragine dramske junake. ula, ena Huseinova, ona je kao i ledi
Magbet po pitanju muevog slavoljublja i astoljublja, ali gaji i
vlastite planove i ambicije, te eli da ga vidi na samom vrhu vlasti.
Meutim, u trenucima pada i poraza, kada je dolo do sudbonosnog
pitanja ivota i smrti, ona pokazuje da je iza svega toga, samo obina
ena koja ga silno voli.
''Uvijek sam arko eljela da bude neto vie od drugih ljudi, a
sad bih tako eljela da si niko i nita... Sultan ti nudi oprotaj, ak
eneralska odlija, nemoj se gorditi, to e mi mrtav, mrtav mi ne
treba...''4
U zadnjim scenama Ibriimovi uvodi nekoliko novih i izuzetno
zanimljivih likova koji na neki nain oivljavaju dramu i koji su
iskoriteni da traginom Huseinovom padu i historijskom i linom
daju notu filozofsko-poetske aure. Ovaj dramski tekst je prenapregnut
sa akcijom i u momentima se mo zaas okree u potpunu
bespomonost, ali se ona ujedno i dekonstruira kroz vjeno definiranje
vlasti i moi izmeu egzistencijalne i moralne sfere postojanja. U
onim momentima kada je Husein ve okuao kako je to imati vlasti,
ali i kako je to biti potpuno bespomoan, on postavlja pravo filozofsko
pitanje razapeto izmeu iskonih potreba svakoga ovjeka, i onih
3

Nedad Ibriimovi: Zmaj od Bosne, Drame, ''Veselin Maslea'', Sarajevo, 1988,

Str. 37.-38.
4
Nedad Ibriimovi: Zmaj od Bosne, Drame, ''Veselin Maslea'', Sarajevo, 1988,
str. 56.

377

egzistencijalnih i onih moralnih, kada se zagleda u svoju skicu koju je

napravila ulija fon erge.
''HUSEIN: (Uzme crte) To sam ja! Sumnjao sam, strahovao,
sad vidim! Samo sjena! Obris! Samo blijeda sjena negdanjeg
Gradaevia! Da puhnem bih se oduvao... Ja sam utvara! ... Utvara!
... Mene gotovo nema...!
ULIJA: Odmah mi vratite moj skicen-blok! Odmah! I ne
duvajte u to!
HUSEIN: Rukom da mahnem bih te istro, Husein-kapetane!...''5
Ova historijska drama funkcionira kao drama identiteta, ali je
Ibriimovi uspio postii maksimalnu koncentraciju na univerzalno,
obuhvativi tako opu ljudsku dramu u kojoj su ljudi izgubljeni i
uplaeni samih sebe, jer nisu nita drugo nego svoja vlastita sjena.
Najpotresnija dramska scena je upravo ona u kojoj je Husein najvie
svoj i najvie nostalgini pjesnik, to je onaj trenutak kada on
ljubomorno uva od sultana svoje utiske sa putovanja od Beograda do
Carigrada, kao da su ti utisci najvea dravna tajna, jer on je u tom
trenutku smrtno bolestan i ve svjestan da je spoznao misteriju
ljudskog postojanja, koja mu se otkriva u zimskim pejzaima. On
spoznaje surovu i hladnu odvojenost svijeta od ovjeka, te se miri sa
injenicom da je ovjek uvijek stranac u vlastitom svijetu. Ono to je
najvie bolno za Huseina je prihvatanje spoznaje da je Bosna zemlja
koju je zauvijek napustio i da ona od tog trena za njega moe postojati
samo u emanaciji njegovih sjeanja, te upravo zato ljubomorno uva
svoje utiske sa putovanja kroz zimske pejzae, jer je to jedino od
Bosne to mu sultan ne moe oduzeti.
''SULTAN: Kako je bilo na putu?
HUSEIN: Dobro...
SULTAN: Pravo reci...
HUSEIN: Pravo...?
SULTAN: Jah.
HUSEIN: ao mi re'...
5

Ibriimovi Nedad, Zmaj od Bosne, Drame, ''Veselin Maslea'', Sarajevo, 1988,

str. 56.

378

SULTAN: ta?
HUSEIN: Snijeg, snijeg, snijeg sam gledao kako pada... Na
drugo se nisam obazirao.
SULTAN: I to ti je bilo ao rei...?''6
Snijeni pejza je za Huseina njegova Bosna koju on
ljubomorno uva samo za sebe. Upravo su kroz elemente Huseinovog
nostalginog zanosa i vezani rijetki lirski odlomci ovog dramskog
teksta, iako je cijela drama u otrom ekspresionistikom tonu.
Posebno je poetski imaginativna lirska metafora Bosne kao oslonca za
njegovu duu, jer on sumnja u sve, osim u Bosnu. Sama Bosna je
jedna pjesma, jer on kae da bi dao sve kada bi Bosna bila jedna
kasida ili bar jedan gazel.
''HUSEIN: (Razotkriva je) I ovo me boli!... I ovo... na tebi... Uh,
kako mene sve ovo boli! Nisam znao da bih dao sve to imam samo
kad bi Bosna bila jedna kasida ili makar jedan gazel!
ULA: Cijela Bosna?
HUSEIN: Cijela Bosna i Hercegovina!''7
Ovo je jedan od rijetkih primjera lirizima u ovom dramskom
tekstu, a svi poetski elementi su kroz cijeli dramski tekst vezani za
Bosnu. Meutim, cijela drama obiluje elementima ironijskog i
grotesknog, to je posebno izraeno u zadnjoj sceni, jer Gradaevi
svjesno gubi bitku sa ovim svijetom, iako on ostaje dosljedan sebi, on
razrjeava svoje odnose sa ljudima i samim sobom, ali on postaje
svjestan da ni na onom svijetu nee nai smiraj, jer i nad njegovim
grobom lebde muka i dumani, ime se ironizira i nada u smiraj na
drugom svijetu koji ne predstavlja nita drugo, do novi beskonaan
okvir za neko novo stradanje i neku novu muku i tako u nedogled.
Tako Husein ne nalazi smiraj ni u grobu, jer strepi za budunost svoga
sina Muhameda i upravo ovakav dramski rasplet najvie podsjea na
teatar apsurda i njegovu apokaliptinu viziju svijeta.
''HUSEIN: Nisam toliko grijeio! A ako jesam Allah e mi
suditi! Ja vie nita ne mogu, ja umirem... Jedino mi reci: kad odem
6

Ibriimovi Nedad, Zmaj od Bosne, Drame, ''Veselin Maslea'', Sarajevo, 1988,

str. 53.-54.
7
Ibid., str. 38.

379

hoe li koja tegoba lebdjeti nad mojim grobom? Hoe li, kada umrem,
moju muku zrak razrijediti... hoe li se dumani na nju laktovima
oslanjati, ne daj Boe, moga Muhameda pritiskati....''8
Ovakav dramski zavretak najbolje potvruje Ibriimoviev
zaokret iz historijskih fakata u bogato univerzalno znaenje, on se
dakle kree od Huseina kao konkretne historijske linosti koja se bori
sa problematikom svoga vremena, do Huseina kao ovjeka koji shvata
besmisao ljudske egzistencije i na taj nain nam prezentuje
knjievnoumjetniku istinu, koja duboko zadire u unutarnje
nezadovoljstvo savremenog i svevremenog ovjeka. Ovakva
grandiozna historijska linost i njegova borba za nezavisnost Bosne i
Hercegovine e postati jedna od najinspirativnijih tema na kojima su
svoja knjievna djela gradili mnogi bonjaki autori, ali i historiari,
ija djela o ovom bonjakom velikanu imaju i svojevrsnu dozu
literarnosti.
3. Nijaz Alispahi, Zmaj od Bosne ili klasina historijska
graanska drama sa izraenim ideolokim supstratom
Sam naslov drame Zmaj od Bosne Nijaza Alispahia ima
inkoativnu, referencijalnu i metatekstualnu funkciju, te uvodi
recipijente drame u nadreenu perspektivu u odnosu na aktere
dramskog prikazanja i daje odreenu dozu dramske ironije koja
proizlazi iz predznanja o radnji koja se scenski izvodi. Pored naslova,
kao dio pomonog dramskog teksta javljaju se i podnaslovi koji su
odreeni za svaku scenu, a koji takoer imaju znaajnu ulogu pri
cjelokupnoj recepciji dramske prezentacije. Ovakva segmentacija
drame na pojedinane dijelove (scene, meuprizore) od kojih svaki
moe da funkcionira sam za sebe, i predstavlja ''komad u komadu'', je
takoer svojevrsno epiziranje dramskog teksta, to djeluje na
ukljuivanje recipijenata u samu unutranjost drame.
Drama Zmaj od Bosne ima klasinu formu graanske historijske
drame koja je utemeljena na ideolokom supstratu koji je u ovoj drami
jako izraen, i on je obiljeen kao i veina drama ovakvog tipa tezom
o vjeitoj bosanskohercegovakoj meunacionalnoj podijeljenosti
8

Ibriimovi, Nedad: Zmaj od Bosne, Drame, ''Veselin Maslea'', Sarajevo, 1988,

str. 57

380

koja uzrokuje nezaustavljive politike turbulencije, to uvijek

olakava nekim tamo tuincima da manipuliu bosanskom dravom.
Alispahi se dosljedno dri historijskih fakata i ustvari na odreen
nain i zanemaruje prave uzroke Gradaevieve pobune, koji e se
tek na kraju drame preciznije definirati. Ovdje je svakako Gradaevi
prikazan pomalo romantino, ali i pomalo kao izgubljen ovjek koji je
politiki nesposoban i koji sa sobom u propast vue jo masu ljudi.
Tako on podsjea na epske junake iz uvene krajike epike, te vie
pravde vidi u svojoj silovitosti i u mau, nego u knjizi i sudskom
kantaru. Junake po sistemu: ''Ne dam nama, pa nek' ide glava'', ali
upravo su takvi junaci i bili omiljeni u naem narodu, vie od onih koji
se oslanjaju na puku inteligenciju i odiu mirnoom. Takvi junaci su
oslikani ironijom i to je ono najvrijednije u ovoj drami, realizirano
kroz ironini dijalog dva pehlivana koji vie nabacuju komentare o
jadu i bijedi Bosne, nego o traginoj sudbini glavnog junaka.
Iskoriten je i sukob na intimnom planu izmeu Huseina i njegovog
starijeg brata Osmana, koji je vjerni poslunik osmanlijske uprave i
koji ga pokuava urazumiti da se ne buni protiv sile i da ne vue u
propast ljude oko sebe.
''Osman-paa: Moj Huseine! Da sve to po Bosni na dvije noge
hoda pretvori u ratnike, bilo bi aka jada naspram sultanovog dinog
nizama. Kud si se zaputio s ovom bosanskom golotinjom, brate
Huseine! Hoe i njoj i sebi da navue samo bijedu na vrat. To
hoe! Je li to tvoje stajanje na bedemima Bosne?
Gradaevi: Kakva je takva je, moja je! Bosna die mojim
dahom. Ja bosanskim. Na Kosovu sam se uvjerio u snagu sultanovih
ratnika. Ne bojim se tog tvog dinog nizama! I poesto se razgalim
onom pjesmom: ''Ne bojim se nikog do boga, malo cara nimalo vezira,
a sultana ko dorata svoga...'' 9
U ovoj replici se vidi koliko je Gradaevi prkosan i
samouvjeren u svoju snagu i pobjedu, a koliko je malo okarakterisan
kao vian diplomata koji bi svojom mudrou pokuao da isposluje
neke ustupke kod sultana. Drama je strukturirana na slian nain kao i
Alispahieva Hasanaginica, pa i ovdje imamo dvojicu pehlivana
ahina i Tamburiju, koji povremeno na ironian nain izvjetavaju
9

Alispahi, Nijaz, Zmaj od Bosne, Biblioteka ''Prvaizvoenja'', Sarajevo, 1989, str.

17.

381

recipijente drame o zapletu dramske radnje, ali je ovdje njihova ironija

jae naglaena nego kod Hasanaginice.
''ahin i Tamburija:
Nema takve jadnice
Nema takve gladnice
Nema takve klanice
I nema takve jaranice
Kao to je zemlja Bosna
Kao to je zemlja Bosna.''10
Takoer je njihov dramski tekst markiran, jer oni vie govore u
stihovima nego u proznom tekstu, za razliku od proznog teksta nultog
stepena u ostatku drame, pa je ironija jo vie naglaena. Ponekad
njihovo kazivanje u stihovima podsjea i na narodni epski deseterac iz
junakih pjesama, to je posebno izraeno kod njihove prezentacije
sukoba na Zlom Stupu. Ovo nam daje posebnu notu arhainosti, a
ujedno i ironizira mitski pojam junatva koji je uvijek prisutan u
takvoj vrsti epike.
''Tamburija:
A da vidi Tuzlu-kapetana
U Olovu ibuk ispruio
Sre kahvu ne haje za bitku
ahin: A da vidi Ibre kafedije
Usro pritku, napustio bitku.''11
Preko pehlivana Alispahi uvodi i igru sa scenom teatra u teatru
u kojoj ironizira vjeiti poloaj Bosne koja je rastrgana izmeu
svjetskih sila i koja nikad nije samo svoja, te da je svaki otpor tome
uzaludan.
''ahin: Ja sam sultan
10

Alispahi, Nijaz, Zmaj od Bosne, Biblioteka ''Prvaizvoenja'', Sarajevo, 1989, str.

42.
11
ibid. str. 57.-58.

382

Tamburija: A ja car
ahin: Tu je Bosna moja stvar
Tamburija: Tu je Bosna moja stvar
ahin: Moja.
Tamburija: Moja.
ahin: Moja.
Tamburija: Moja. (Svaa)''12
Ovakva, gotovo infantilna igra (pozorite u pozoritu) u ovoj
drami reprezentuje veliki sloj ironije na savreno jednostavan nain, te
se moe zakljuiti da najvei potencijal ovog dramskog teksta lei
upravo u pehlivanskim komentarima. Sam kraj drame je otvoren i u
epilogu imamo opirnu didaskaliju koja zahtijeva roj muzike, glasova,
brzog ritma, i plesaica
'' ...Gradaevi je u bezizlaznom zatvorenom krugu, koji postaje
sve manji, ui. Zatim se sve stia, Gradaevi je ''samac usred
svemira''. Na koju god stranu da poe doekuju ga iskeene glave
Mula Halima, Rizvanbegovia, Osman-pae, Sejjfudin eff., Melehanuma... I glasan smijeh koji odjekuje svemirom. Glave se cerekaju,
govore. ''13
Nakon apsurdne slike igre mrtvih i odsjeenih glava dolazi do
skamenjivanja scene, tipinog postupka u modernom pozoritu, ali
onda na scenu izlaze Pehlivani i recitiraju pjesmu ''Bosna'' Maka
Dizdara. Ovdje imamo specifinu intertekstualnost, i kraj je jako
slian kao kod Hasanaginice gdje se drama takoer zavrava sa
recitiranjem stihova Maka Dizdara Smrt nije kraj.
Ovakvo intertekstualno uplitanje poezije u dramski tekst ima
vieznanu ulogu i vodi nas ka recepciji univerzalnih vrijednosti, to
je Alispahi iskoristio u oba sluaja. Recitiranje pjesme Bosna na
samom kraju drame, nas dovodi do oka, do shvatanja da su historijski
likovi i zbivanja iskoriteni samo kao medij za reprezentovanje poruke
specifinog bosanskog bivstvovanja, koje je oduvijek optereeno sa
12

ibid. str. 65.

Alispahi, Nijaz: Zmaj od Bosne, Biblioteka ''Prvaizvoenja'', Sarajevo, 1989, str.
84.

13

383

raznim konfesionalnim rascijepljenostima i kao takvo lak plijen

tuincima, ali bez obzira na to sve, njegova sr je uvijek u prkosu i u
buntovnosti.
Po svom osnovnom tonu, drama se moe odrediti kao
historijska, s im nuno postaje i politika, ali ona ujedno moe da se
odredi i kao egzistencijalistika drama. Osnovni dramski problem je
graen na vjeitoj demistifikaciji vlasti i problem egzistencije u
suodnosu sa jaim i monijim. Samo predznanje recipijenata i
horizont njihovog iekivanja je proizveo ironiju koju pojaavaju
pehlivani, pa je vidljiva brehtovska distanca. Meutim, drama nije
svedena na puku ironiju, nego se u mrane ironine scene unose i
humor, narodne doskoice, lascivnost, pa je s toga jako dinamina i
recipijentima prijemiva. Dramski tekst je sastavljen od etrnaest slika
sa epilogom i u sutini odano poiva na historijskoj grai osim na
samom kraju drame gdje se obrauje smrt Husein-bega Gradaevia.
4. Fuad Tabak, Husein-beg Gradaevi ili individualaca u
sukobu sa svijetom koji ga okruuje
Dramski tekst Husein-kapetan beg Gradaevi Fuada Tabaka
prvo je nastao kao monodrama, da bi ga zatim autor razradio u
troinku, prepunu antagonistikih sukoba izmeu mnogobrojnih
likova koje uvodi iz podruja porodinog i politikog ivota toga
vremena. Radnja drame se ne zavrava porazom na Zlom stupu, nego
se ona prenosi dalje sve do Stambola i Gradaevieve smrti. Ovim
prostornim prebacivanjem je ostvareno i prebacivanje sa politike
drame na dramu intimnog plana. Gradaeviev politiki poraz
uvjetovan je sa njegovim ekscentrinim dostojanstvom, to je posebno
izraeno u treem inu, gdje kroz retrospektivne dogaaje imamo
prikaz psiholokih sukoba unutar Zmaja od Bosne. Sam trei in
predstavlja specifinu dramsku zavrnicu i cjelokupan se moe
definirati kao pozorite u pozoritu. Ovaj trei retrospektivni in je po
ocjenama knjievne kritike klju za razumijevanje prave vrijednosti
ove drame, jer se u njemu sukobljavaju Huseinova intimna i javna
tragedija. Prikazan je Huseinov put od monog ovjeka, lidera i voe,
do slomljenog ovjeka, stranca, bez igdje ikog svoga, zatvorenika i
prezrenog ovjeka. U njemu se odvija psiholoki lom u kojem on
spoznaje samoga sebe i svoju bezuspjenu borbu, tada on shvata da je
384

jedini izlaz iz proklete ljudske sudbine u vjeitoj tiini, utnji, smrti.

Tabak je Zmaja od Bosne prikazao kao tipinog traginog historijskog
junaka koji postaje rtva vlastitog sukoba protiv cijelog svijeta
(sultana, vlasti, porodice), ali je uspio izbjei klieiziranje
romantiarske patriotske poruke, ve je glavni dramski akcent stavljen
na ovjeka kao individualaca u sukobu sa svijetom koji ga okruuje.
Kraj drame je otvoren, dramska radnja zavrava sa Huseinovim
monologom koji ga vodi u smrt, ali ujedno navodi i dramske
recipijente da analiziraju njegovo duboko razmiljanje o nitavnosti
ovjekovog ivota i snanoj politikoj maineriji, ali i o nostalgiji i
ljudskom ponosu.
''Husein: U Bosni je sad proljee. Mirie behar i ume su zelene.
Dennet na Zemlji!...Zato li sam bio?...Ima neki razlog!...Moja rije,
pokret moje ruke, brisali su nit to dijeli ivot od smrti!...Imao sam
sve...a ostao sam ...s neto slika i rijei...i neto ljubavi...
(Husein se hvata rukom za srce i sputa se na koljena. Podie
ruke na molitvu. Glava mu nemono klone..) ''14
5. Zakljuak
Bogati period bosanskohercegovake historije koji obuhvata
vrijeme osmanlijske vladavine uspjeno je iskoriten u raznim
knjievnim anrovima, ali u dramskim tekstovima postaje omiljen, jer
nudi na razmatranje dosta veliki broj historijskih linosti preko kojih
se najee prikazuje borba za samostalnost i nezavisnost Bosne i
Hercegovine i otpor okupatoru ma sa koje on strane dolazio. Nije ni
udo da je zbog svega toga Husein-beg Gradaevi jedan od
najomiljenijih junaka koji impresionira dramske stvaraoce i koji
''seciraju'' njegovu politiku i duhovnu borbu u Pokretu za autonomiju
Bosne. No, s obzirom da je osnovna podloga svake historijske drame u
modernom smislu u politikom pozoritu, ono za to se osmanlijski
period iskoritava u tkanju dramskih tekstova jeste njegova
metamorfozina narav, koja je omoguavala dramskim autorima da
razmatraju probleme ideolokih pritisaka na vrijeme sadanje. Svaka
historijska drama ima uvijek isti cilj, a to je da se iskoristi ona
14

Tabak, Fuad: Husein-beg kapetan Gradaevi, Drame, ''Ljiljan'', Sarajevo, 2002.

str. 81.

385

mogunost igre koju pozorite prua, da se putem prolosti, naruga

sadanjosti u smislu dekonstruiranja goruih problema, ili da se u
paralelnom prezentiranju slinosti izmeu vremena prolog i vremena
sadanjega progovori o onom univerzalnom. Taj svojevrsni utilitarni
cilj je onaj zajedniki konstruktivni element koji povezuje sve
historijske dramske tekstove, bez obzira na meusobne diferencijalne
specifikume. Oigledno je da ovakva vrsta dramskih tekstova nastaje
iskljuivo kao supstitucija politikog teatra, koji se na naim
podrujima, zbog stroge jednopartijske ideologije, nikada nije razvila
u pravom smislu te rijei, ali je zato putem historijskih dramskih
tekstova dugo vremena vrena ironizacija drutvenih problema naih
podruja, ali i problema koje mue ovjeka u smislu njegove
egzistencije u zajednici kroz cijelu kulturalnu historiju ovjeanstva.
Tako historija kao tematski izazov postaje nepresuivi izvor
inspiracije dramskim stvaraocima, ali i umjetnicima openito.
Literatura:
1. Alii, Ahmed: Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. godine,
Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1996.
2. Alispahi, Nijaz: Zmaj od Bosne, Biblioteka ''Prvaizvoenja'', Sarajevo, 1989.
3. Ibriimovi, Nedad: Zmaj od Bosne, Drame,
1988.

''Veselin Maslea'', Sarajevo,

4. Katni-Bakari, Marina: Stilistika dramskog diskursa, Vrijeme, Zenica, 2003.

5. Kraj utopije i pozorita. Kritike i eseji (1985-2000), Otkrovenje, Beograd
Sterijino pozorje, Novi Sad 2000.
6. Kreevljakovi, Hamdija: Kapetanije u BiH, Svjetlost, Sarajevo 1980.
7. Lei, Josip: Dramska knjievnost II, Institut za knjievnost/Svjetlost, Sarajevo,
1991.
8. Lei, Josip: Savremena drama i pozorite u Bosni i Hercegovini, Sterijino
pozorje, Novi Sad, 1984.
9. Lei, Josip: Savremena dramska knjievnost u Bosni i Hercegovini (tema i
struktura), U: Drame, Savremena knjievnost naroda i narodnosti BiH u 50
knjiga, Svjetlost, Sarajevo, 1985.
10. Lei, Josip: Vrijeme prolo - vrijeme sadanje, Scena, 1970, br. 1-2.
11. Lei, Zdenko: Nova itanja. Poststrukturalistika itanka, Buybook, Sarajevo,
2003.

386

12. Lei, Zdenko: Teorija drame kroz stoljea, Svjetlost, Sarajevo, 1977.
13. Lei, Zdenko: Kapidi-Osmanagi, Hanifa, Katni-Bakari, Marina i
Kulenovi, Tvrtko: Zbornik radova grupe autora/autorica, Suvremena tumaenja
knjievnosti, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2007.
14. Melchinger, Siegfried: Povijest politikog kazalita, Grafiki zavod Hrvatske,
Zagreb, 1989.
15. Mioinovi Mirjana: Moderna teorija drame, Nolit, Beograd, 1981.
16. Muzaferija, Gordana, Rizvanbegovi, Fahrudin, Vujanovi Vojislav: Antologija
bonjake drame XX vijeka, Alef, Sarajevo, 2000.
17. Muzaferija, Gordana: Bosanskohercegovaka drama ili Dijalog s vremenom. U:
initi za teatar, Centar za kulturu i obrazovanje, Teanj, 2004.
18. Muzaferija, Gordana: Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici, Novija
knjievnost Drama, Alef, Sarajevo, 1998.
19. Muzaferija, Gordana: Izmeu historije i savremenosti (bosanskohercegovaka
drama 1967-1977), U: initi za teatar, Centar za kulturu i obrazovanje, Teanj,
2004.
20. Pavis, Patrice: Pojmovnik teatra, Izdanja antibarbarus, Zagreb, 2004.
21. Pfister, Manfred: Drama. Teorija i analiza, Hrvatski centar ITI, Zagreb, 1998.
22. Seleni, Slobodan: Dramski pravci XX veka, Umetnika akademija u Beogradu,
Beograd, 1971.
23. Tabak, Fuad: Husein-beg kapetan Gradaevi, Drame, ''Ljiljan'', Sarajevo, 2002.

387

Amra Memic, MA
THE GREAT BOSNIAKS: HUSSEIN-BEY CAPTAIN
GRADASCEVIC (THE DRAGON OF BOSNIA) THROUGH THE
HISTORICAL KALEIDOSCOPE OF THE DRAMATIC
CREATIVITY OF NEDZAD IBRISIMOVIC, NIJAZ ALISPAHIC
AND FUAD TABAK
SUMMARY
Aims and objectives of this work are manifested in the desire to
contribute to the assertion that an embryo of the historical dramaturgy
should be sought in the social need for political theater. Thus the past
is used through the messages of universal value in order to demystife
contemporary issues. So, the dramas which have their inspirational
starting point in the past, use the past only as a fertile ground for the
actualization of some contemporary issues, and thus speak of the
universal. Since Bosnian drama was not sufficiently researched, it is
not surprising how little has been written on Bosnian historical drama,
which was at one time the most dominant orientation of the drama
writers. In the historical plays, the most important are those who are
inspired by the great figures of Bosniaks such as: Gradascevic
Hussein-Bey, Mehmed-Pasha Sokolovic, Mullah Mustafa Baseskija,
Mufti Karabeg, Abdulvehab Ilhamija, Zepcevi, Gerzelez Ali and
many others.
Keywords: historical drama texts, history, history of mentalities,
political theater, The Movement for Bosnian Autonomy, a symbiosis
of past and present, demystification, Hussein-Bey Gradascevic, The
Dragon of Bosnia, Nedzad Ibrisimovic, Nijaz Alispahic, Fuad Tabak

388

 .
: ) (
:





.

.

.


.
:

389

Mr. Hajrudin Hodi1

ARABIZMI U BOSANSKOM JEZIKU I ZNAAJ NJIHOVOG
POZNAVANJA U NASTAVI ARAPSKOG JEZIKA
Saetak
Arabizmi su rijei arapskog porijekla koje su veim dijelom
posredstvom turskog jezika prenesene i udomaile se u bosanskom
jeziku. Arabizmi se esto izuavaju pod imenom turcizmi, jer su veim
dijelom u bosanski jezik stigli putem turskoga jezika, pa je ustaljeno
miljenje da se radi o turcizmima, iako se pod terminom turcizmi
podrazumijevaju ne samo rijei porijeklom iz turskog, nego i one iz
arapskog i perzijskog jezika.
Cilj rada je predstavljanje arabizama u bosanskom jeziku:
definisanje pojma arabizam, kao i razlike izmeu arabizama i
turcizama, pojanjenje kako su arabizmi dospjeli na nae prostore, te
koliki je broj arabizama u naem jeziku. U radu su navedene fonetske
i semantike promjene koje su se desile prilikom njihovog ulaska u
bosanski jezik, uz navoenje praktinih primjera arabizama u naem
jeziku.
U radu je, takoer, posveena panja vanosti i znaaju
prouavanja arabizama, posebno u nastavi arapskog jezika.
Kljune rijei: arabizam, turcizam, orijentalizam, glasovne
promjene, hibridne rijei, arapski jezik, turski jezik
Uvod
Snanim uticajima arapsko-islamske kulture nisu se uspjeli
oduprijeti mnogi narodi, pa tako ni jezici naih podneblja. Iz arapskog
jezika2 je putem turskoga u bosanski jezik, ali i susjedne jezike,
preneen znaajan broj rijei koje jedni nazivaju tuicama, drugi
orijentalizmima, a trei turcizmima. Ma kako ih nazivali, bitno je da
se svi slau da je taj uticaj postojao i da u jezicima ovog podneblja
postoji znaajan broj rijei arapskog porijekla.
1
2

Islamski pedagoki fakultet u Bihau

Pod arapskim jezikom podrazumijevamo arapski knjievni ili standardni jezik.

391

Izuavanje prolosti BiH ili obiaja naroda na ovim prostorima,

bez dobrog poznavanja pojmova kao to su arabizmi i turcizmi, bilo bi
nepotpuno i turo. S obzirom na viestoljetnu dominaciju Osmanlija i
njihove dravne ideologije na ovim prostorima, sasvim je jasno da e
njihova kultura, jezik i obiaji ostaviti dubok trag na kulturu, jezik i
obiaje domicilnog stanovnitva. Prema tome, izuavanje arabizama
ili turcizama je od velikog znaaja za izuavanje kulture, jezika i
prolosti ovih krajeva openito.
Iako je turski jezik jezik po svom porijeklu i strukturi sasvim
razliit od arapskog, ipak je preuzeo od njega mnotvo rijei, a
izvjestan broj takvih arapskih rijei, doivjevi ve u turskom jeziku
razne semantike, a jo vie fonetske promjene, preao je i u na
jezik.3
Cilj rada je upoznati se sa arabizmima u bosanskom jeziku:
definisati pojam arabizam, ukazati na znaaj i brojnost arabizama u
bosanskom jeziku, te ukazati na znaaj poznavanja arabizama na polju
izuavanja arapskog jezika u nastavi.
Ovaj rad obuhvata i navoenje nekoliko primjera arabizama u
bosanskom jeziku, njihovo originalno znaenje u arapskom jeziku, te
pojanjava neke fonetske i semantike promjene do kojih je dolazilo
prilikom ulaska arabizama u bosanski jezik.
Moj doprinos na polju istraivanja arabizama jeste u
objedinjavanju okvirnih rezultata dosadanjih istraivanja ove teme na
jednome mjestu i prezentacija rezultata istraivanja koje sam proveo
meu studentima Islamskog pedagokog fakulteta u Bihau o znaaju
izuavanja arabizama u nastavi arapskog jezika.
Literatura na ovu temu je oskudna i rijetki su autori koji su ovoj
temi, usprkos njenoj vanosti, posveivali veu panju. Nesumnjivo,
najvei doprinos prezentiranju ove teme, prema onome to sam uspio
istraiti, dali su Teufik Mufti u svojim radovima objavljenim u
Prilozima za orijentalnu filologiju Orijentalnog instituta u Sarajevu,
Abdulah kalji u svom prestinom djelu Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku i Hanka Vajzovi u djelu Orijentalizmi u knjievnom
djelu. Meutim, zanimljivo je da niko nije naao za shodno da
3

Mufti Teufik, O arabizmima u srpskohrvatskom jeziku, u Prilozi za orijentalnu

filologiju X-XI, Orijentalni institut, Sarajevo, 1960-61., str. 5.

392

iskljuivo tematiku arabizama obradi sa svih aspekata i da to

prezentira iroj javnosti u printanom izdanju, izuzev dva Muftieva
rada koja su obradila dva znaajna segmenta arabizama.
Da bi govorili o arabizmima, prije toga, neophodno je da
definiemo pojam arabizam, a obzirom da se isti ispreplie sa pojmom
turcizam, smatramo da je potrebno pojasniti i pojam turcizam.
1. ta su to turcizmi?
Turcizmi su rijei koje su u bosanski jezik ule putem turskog
jezika, bez obzira da li one bile turskog, arapskog ili perzijskog
porijekla. Posebno su karakteristini za jezike naroda, koji su bili pod
vlau Osmanskog carstva (grki, bonjaki, bugarski, makedonski,
srpski, jermenski). Neke od rijei arapskog i perzijskog jezika, preko
turskog jezika, dospjele su na Balkan, pa se smatraju turcizmima.
Dakle, ak i rijei koje vode porijeklo iz arapskog i perzijskog jezika,
a na prostore Balkana su dole putem turskog jezika, imaju status
turcizama.
Taj stav potvruje Alija Isakovi, autor Rjenika bosanskoga
jezika, koji o turcizmima kae da su to rijei ili izrazi u naem jeziku
primljeni posredstvom turskog jezika.4 Takoer, Bratoljub Klai o
turcizmima kae sljedee: Turcizam je rije ili izraz turskog
podrijetla; mnogi su turcizmi arapskog ili perzijskog podrijetla, ali
kako su ih k nama donijeli Turci, svrstavamo ih pod taj naziv.5 S tim
se slae i Abdulah kalji, autor djela Turcizmi u srpskohrvatskom
jeziku koji smatra da zbog injenice da su u nae jezike dole putem
turskog jezika, zasluuju da budu identifikovane kao turcizmi.6
Muhamed Hadijahi u tekstu pod naslovom Turcizmi u hrvatskom
jeziku o turcizmima kae sljedee: Ove rijei poznate pod skupnim
nazivom turcizmi, sadravaju osim izraza isto turskog podrijekla
jo vie arapskih, a uz to i perzijskih, te neto grkih i drugih rijei iz
istonih jezika, koje su do Kemalovih reformi bile u tako estoj
4

Isakovi Alija, Rjenik bosanskoga jezika, Bosanska knjiga, Sarajevo, 1995., str.
330.
5
Klai Bratoljub, Rjenik stranih rijei, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb,
1990., str. 1384.
6
kalji Abdulah, Turcizmi u srpsko-hrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1966.,
str. 24.

393

jezinoj upotrebi kod Turaka.7 Dr. Teufik Mufti smatra da je to zato

to su prole fazu prilagoavanja i pravopisu turskog jezika, odakle su
ih ovdanji jezici preuzeli.
Meutim, ima i autora koji smatraju da pojam turcizam
oznaava sve tuice u jezicima bive Jugoslavije, bez obzira na jezik
porijekla, dok dr. Senahid Halilovi smatra da se ova grupa rijei
naziva orijentalizmima (rijei iz turskog, arapskog i perzijskog
jezika).8 Dakle, pored termina tuice, turcizmi i arabizmi, ima i onih
koji smatraju da se ova grupa rijei moe nazivati i orijentalizmima.
2. ta su to arabizmi?
Arabizmi su rijei arapskog porijekla koje su posredstvom
turskog jezika i na neki drugi nain prenesene i udomaile se u
bosanskom jeziku.
Korist podjele rijei orijentalnog porijekla, ili tuica openito,
na turcizme, arabizme i farsizme (ili persizme) je zbog lakeg
utvrivanja iz kojeg jezika potiu, kako bi se lake uporeivala
znaenja u njihovom originalnom i bosanskom jeziku, te njihovom
razvoju, jer su mnoge rijei doivjele odreenu semantiku promjenu.
3. Broj arabizama u bosanskom jeziku
Broj arabizama ili broj turcizama koji vode porijeklo iz arapskog
jezika teko je precizno odrediti.
Abdulah kalji smatra da je broj turcizama, openito, 8742
rijei, dok od toga broja znaajan dio otpada na arabizme, tj. turcizme
koji vode porijeklo iz arapskog jezika. Mufti smatra da od ukupnog
broja turcizama, njih oko 3800 ima arapsko porijeklo.9 Meutim, air
7

Hadijahi Muhamed, Turcizmi u hrvatskom jeziku, autor: Muhamed Hadijahi,

objavljen u Hrvatski narod, god. VI., br. 975, 3. oujka 1944., str. 4) Vidi:
http://www.hercegbosna.org/forum/kultura-knjizevnostumjetnost/
turcizmi-uhrvatskom-jeziku-muhamedhad-ijahi-t2067.html
8
Halilovi Senahid, Pravopis bosanskoga jezika prirunik za kole, Dom tampe,
Zenica, 1999., str. 55.
9
Mufti Teufik, Prilog semantikom izuavanju arabizama u srpskohrvatskom
jeziku, u Prilozi za orijentalnu filologiju XVIII-XIX, Orijentalni institut, Sarajevo,
73., str. 59.

394

Sikiri i Fehim Nametak smatraju da je ukupan broj arabizama u

bosanskom ili srpsko-hrvatskom jeziku blizu 10 000 rijei.10 Isto
miljenje iznosi dr. Hanka Vajzovi u svom radu Orijentalizmi u
knjievnom djelu.11
Meutim, bilo je i onih koji tvrde da je taj broj znatno manji, pa
tako dr. Safvet-beg Baagi smatra da je broj turcizama arapskog
porijekla ili arabizama 1150 rijei, dok je 980 isto turskih, a 570
perzijskih rijei.12
Prema tome, veina autora se slae oko toga da broj arabizama
premauje nekoliko hiljada rijei i predstavlja najmanje polovicu
ukupnoga broja rijei orijentalnog porijekla u naem jeziku.
4. Vanost i znaaj prouavanja arabizama
Prouavanje arabizama je vano zbog nekoliko razloga, od kojih
izdvajamo:
a) zbog injenice da jezici i knjievnosti naroda bive
Jugoslavije obiluju arabizama, pa je stoga nezamislivo da se ne pridaje
panja njihovom izuavanju, jer bi to znailo zapostavljanje
dragocjenog knjievnog bogatstva u kojem se ta vrsta rijei koristi,
b) veliki broj narodnih izreka, poslovica, historijskih
dokumenata koji su nastajali u periodu osmanske vladavine Balkanom
moraju biti adekvatno pojanjeni i obraeni kako bi se kvalitetno
shvatila prolost ovih krajeva, kao to izuavanje arabizama doprinosi
boljem shvatanju imena pojedinih spomenika kulture na ovim
prostorima,
c) izuavajui arabizme u bosanskom jeziku dolazimo do
zakljuka da je arapsko-islamska kultura imala indirektan uticaj na
stanovnitvo Balkana; njihovu kulturu, jezik i obiaje. Takoer,
dolazimo do zakljuka da je znaajan dio obiaja i kulture, za koje
smo pretpostavljali da su izvorno osmanski, da oni, ustvari, svoje
10

Nametak Fehim, Knjievnost bosanskohercegovakih muslimana na turskom

jeziku, Trei program Radio Sarajeva, Sarajevo, 1978., br. 19., str. 550.
11
Vajzovi Hanka, Orijentalizmi u knjievnom djelu, Institut za jezik, Sarajevo,
1999., str. 13.
12
kalji Abdulah, Turcizmi u srpsko-hrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1966.,
str. 24.

395

korijene vuku iz arapsko-islamskog kulturolokog kruga. Spoznaja o

broju rijei koje se smatraju arabizmima jasno ukazuje koliki je uticaj
ostavila arapsko-islamska kultura na same Osmanlije, a putem
Osmanlija i na nae podneblje, obiaje, mentalitet, razmiljanje i stil
ivljenja.
Takoer, bitno je ukazati na jedan vaan segment kada su u
pitanju turcizmi. Naime, kako smo to prethodno naglasili, pod
turcizmima podrazumijevamo rijei koje vode porijeklo iz turskog
jezika, ali i rijei koje vode porijeklo iz arapskog jezika, rijei koje su
vid kombinacije arapskog i turskog, kao i rijei koje sadre u sebi
jedan dio arapskog, a drugi perzijskog jezika, a sve su zajedno putem
turskog jezika prenesene na nae podneblje. Sve to, nedvosmisleno,
ukazuje na meusobnu nadogradnju i meuuticaj koji je bio prisutan
meu razliitim nacijama.
5. Nastanak i irenje arabizama
Iako su rijei istonjakog porijekla ule u jezik dolaskom
Osmanlija, ne moe se porei da je bilo i ranijih slinih uticaja
istonjakih jezika na jezike Balkana. Poznato je da su pojavom Avara
u Panonskoj niziji i njihovim dodirom sa balkanskim stanovnitvom,
posebno sa Slovenima, uslijedili izvjesni tursko-tatarski uticaji, koji su
ostavili traga na balkanske jezike.13 Meutim, ovi uticaji su ogranieni
i tiu se samo malog broja rijei.
Glavni uticaji poinju dolaskom Osmanlija na ove prostore.
Obino se smatra da je prisustvo stranih rijei u jeziku rezultat
mijeanja dvaju naroda. Turcizme su najvie irili turski vojnici,
administracija, domai muslimani, te inovnici i trgovci.14
Vano je napomenuti da su Turci na Balkan donijeli jednu novu
civilizaciju, koja sa sobom nosi mnotvo novih shvatanja i zakona, to
podrazumijeva unoenje novih pojmova i ustanova.

13
14

kalji Abdulah, Turcizmi u srpsko-hrvatskom jeziku, str. 12-13.

Ibid.

396

Prema miljenju Abdulaha kaljia15, dva su inioca odigrala

vanu ulogu u prenoenju i irenju turcizama, pa i onim koji imaju
arapsko porijeklo, na jezike Balkana, a to su:
a) Graani ovih govornih podruja koji su se kolovali u
Carigradu, koji se nisu mogli otresti uticaja turskog i arapskog jezika,
pa su u krugu svog djelovanja pravili jednu dozu kompromisa izmeu
turskog, arapskog i maternjeg jezika, a to se posebno ogledalo u radu
vjerskih kola (medresa), mekteba, kao i vjerskim propovijedima
vazovima.
b) Narodne pjesme, epske i lirske, koje su nastajale u
spomenutom periodu, bile su protkane mnotvom turcizama, tj. i
arabizama.
Dr. Mufti ovome dodaje jo jedan razlog, a to je:
c) Izvjestan broj arabizama je uao u bosanski jezik putem
evropskih jezika (njemaki, francuski, talijanski, panski, itd., koji su
tokom srednjeg vijeka poprimili jedan broj strunih termina
porijeklom iz arapskog jezika, posebno iz pojedinih naunih oblasti,
poput astronomije, matematike, medicine, itd.16
Pored ova tri, smatram da je znaajno da se naglasi i etvrti
razlog nastanka i irenja arabizama na naim prostorima, koji je
zasigurno ostavio nimalo manji uticaj od prethodno spomenutih, a to
su:
d) Rijei koje su direktno vezane ili su sastavni dio vjerskih
obreda, koji se obavljaju na arapskom jeziku, poput namaza i drugih
vjerskih obaveza. Ove rijei arapskog porijekla odigrale su znaajnu
ulogu u irenju i ukorijenjivanju arabizama u jezicima ovih podneblja,
a posebno meu muslimanima koji su iste obrede prakticirali, a neke
od njih prakticiraju svakodnevno i dan-danas.
Ova zadnja vrsta je danas posebno zastupljena i, za razliku od
drugih rijei koje djelomino pod uticajem primjene savremenih
tehnologija iezavaju, ona ostaje i njena opstojnost je vezana za
odnos muslimana ovih prostora prema svojoj vjeri.

15
16

Ibid.
Mufti Teufik, O arabizmima u srpskohrvatskom jeziku, str. 5.

397

6. Fonetske promjene koje su se desile prilikom ulaska arabizama

u bosanski jezik
Fonetske ili semantike promjene17 koje su se desile prilikom
ulaska arapskih rijei u bosanski jezik su vrlo znatne, to je i prirodno,
ukoliko se u obzir uzmu velike strukturalne, fonetike, semantike i
druge razlike izmeu bosanskog i arapskog jezika, ali i arapskog i
turskog jezika, jezika posrednika.
Kako smo to prethodno istaknuli, arabizmi su u jezike ovih
podneblja doli putem turskog jezika. Dakle, oni su, prije nego su bili
transformirani i prilagoeni fonetici i pravopisu bosanskog jezika, bili
transformirani i prilagoeni fonetici i pravopisu turskog jezika, da bi
zatim isti proces bio nastavljen sa turskog na bosanski jezik.
Fonetske promjene koje su se desile prilikom ulaska arabizama
u bosanski jezik moemo podijeliti u tri kategorije: a) promjene
konsonanata, b) promjene vokala, i c) tvorba novih rijei.
Prvo: Promjene konsonanata
Jedan dio konsonanata arapskog jezika (njih 15) priblino se
podudaraju sa konsonantima bosanskog jezika, a to su: b, t,
d, d, r, z, s, , f, k, l, m, n,
- h, j, i oni su zamijenjeni podudarnim konsonantima. Preostali
konsonanti (njih 13) su nepoznanica za na glasovni sistem i oni su
prilagoeni ili su doivjeli neke druge promjene.
Bitno je naglasiti da se neke promjene nisu desile u bosanskom,
nego u turskom jeziku, a mi smo ih preuzeli promijenjene i
prilagoene fonetskom sistemu turskog jezika.
Fonetske promjene na suglasnicima su mogle biti:
a) zamjena suglasnika, npr.:
Glas u p: sevap, devap, dep
Glas u s: hadis
Glas u z: miraz
17

U ovom dijelu rada (fonetske i semantike promjene) oslanjamo se na radove dr.

Teufika Muftia o arabizmima objavljene u Prilozima za orijentalnu filologiju,
Orijentalni institut, Sarajevo.

398

Glas u d: farz
Glas u z: - zalim, hafiz
Glas u t: inat
Glas u lj: sebilj
Glas u z: mufliz, muderiz
Glas u d: kadaif
Glas u z:
zanat, mahsuz, - makaze
Glas u : atib, evap, up, duan
Glas u g:
magazin
Glas u k: eik
Glas u h: sahat
Glas u h: halat
Glas u j: belaj.
b) gubljenje suglasnika:
Neki suglasnici su se u nekim rijeima potpuno izgubili, poput
glasova i , dok neke izgovaraju iskljuivo muslimani ovih
podneblja, dok ih nemuslimani izostavljaju, poput tri varijante glasa h:
, , .
Udvostrueni suglasnici su pojednostavljeni, iako ima izuzetaka
gdje muslimani ovog podneblja izgovaraju pojedine rijei sa
udvostruenim suglasnikom.
c) premetanje suglasnika (metateza), a njoj se pribjegava zbog
lakeg izgovora ili pod uticajem narodne etimologije, npr.: nalet,
budala, uhva.
Drugo: Promjene vokala
Knjievni arapski jezik obiljeava u pismu redovno samo tri
duga vokala (transliterarirana obino kao , i ) i diftonge (sa
uobiajenom transliteracijom: au, ai), ali opet pomou suglasnika w ili
y.

399

Bitno je napomenuti da je na fonetiku arabizama znaajno uticao

vokalni sistem turskog jezika, obzirom da je on bio jezik posrednik,
ali i vokalni sistem drugih jezika preko kojih smo preuzmali arabizme.
Zbog toga, jedan broj vokala u arabizmima doivio je vee promjene,
bilo da se radi o kvalitetu ili kvantitetu. Tako je dolo do duljenja
kratkih i skraivanja dugih vokala ili umetanja novih u arapskom
jeziku nepostojeih vokala.
Od osnovnih vokala dugi su, uglavnom, ostali bez veih
promjena (ne uzimajui pri tom u obzir akcentske promjene). Od
kratkih vokala i se, uglavnom, nije mijenjalo, u je ponegdje prelo
u o, dok je a zadralo taj zvuk uz gore istaknute suglasnike, a uza
sve ostale, s malim izuzecima, redovno se izgovara slino naem e.
Ovdje moemo ubrojati asimilaciju i disimilaciju vokala,
njihovo dodavanje, umetanje, gubljenje i promjenu njihovog
kvantiteta.18
Tree: Tvorba novih rijei
Hibridna grupa rijei je obrazovana na nearapskim podrujima
od arapske grupe rijei pomou stranih afiksa i gotovih tuica
povezanih uz njih.
U na jezik su prvenstveno ulazili imenski oblici arapskog
jezika, tj. ponajvie imenice i glagoli, od kojih su derivacijom i
kompozicijom obrazovane nove imenice, pridjevi, prilozi i glagoli. Sve
to pomou naih, ali esto i turskih i perzijskih elemenata, to je
rezultiralo nastankom hibridnih rijei.
a) derivacijom, tj. izvoenjem novih rijei pomou afiksa, bilo
da se radi o prefiksima (poput: iz- (is-) tabiriti, na- nijetiti, o battal) ili sufiksima, a moe biti u pridjevima (poput nastavka an,
mahmur-an), imenicama (poput nastavka in, kassab(p)in) ili glagolima (poput nastavka ova,
aik-ova-ti),
b) kompozicijom, tj. obrazovanjem sloenica od dvaju ili vie
samostalnih rijei, tako da one daju novu izgovornu i pojmovnu
cjelinu. Ovdje se, pored arapskih, koriste i nae rijei, ali i turske i

18

Vie o ovome vidi: Mufti Teufik, O arabizmima u srpskohrvatskom jeziku, str.

19-21.

400

perzijske. Rjee se koriste sloenice s naim rijeima, poput rijei

kufur ili ufur besjeda ili s negativnom partikulom ne-+ nevakat.
7. Semantike promjene koje su se desile prilikom ulaska
arabizama u bosanski jezik
Kao to je bitno poznavati fonetske promjene prilikom ulaska
arabizama u na jezik, takoer je neophodno da se pojasni pitanje
znaenja arabizama, kao i okolnosti njihove upotrebe.
Pojedini arabizmi su nastajali od stranih elemenata, a njihova
semantika je modificirana, ponekad do te mjere da im daju nijanse
znaenja koja uope ne postoje u semantici arapskog jezika.
Usljed promjena uslova ivota i drutvenih odnosa, neki
arabizmi su mijenjali svoje znaenje, dok neki nisu, jer nisu imali
domau ili dobru zamjenu (poput rijei duhan ) ili zbog
specifinosti znaenja (poput rijei sedada ) .
Faktori semantikih promjena arabizama mogu biti: a)
morfoloko-jeziki, b) vanjski uvjeti razvoja jezika (politiki,
ekonomski), i c) endogeni faktori psiholoke, intelektualne, estetske i
druge naravi.
Vrste promjena znaenja arabizama su:
a) promjena afektivne vrijednosti, u smislu poboljanja ili
pogoranja prvobitnog znaenja,
b) promjena gramatike vrijednosti koja se odnosi na njihovu
vrstu, funkciju, rod ili broj,
c) dolazi do sinonimije, polisemije i antonimije.
8. Primjeri arabizama u bosanskom jeziku
U narednih 50 primjera tabelarno emo prikazati pojedine
arabizme, ukazujui na njihov originalni oblik u arapskom jeziku.
Arabizam

19

Znaenje na bosanskom
jeziku

U arapskom
jeziku19

Mufti Teufik, Arapsko-bosanski rjenik, El-Kalem, Sarajevo, 1997.

401

402

1.

atib

Pisar

2.

Adalet

Pravednost

3.

Adet

Obiaj

4.

Adaib

udna stvar

5.

Ademi

Neiskusan, poetnik

6.

Adeba

Izraz sumnje

7.

Adele

urba

8.

Hafif

Lagan, slab

9.

Afet

Nesrea

10.

Af

Oprost

11.

Ahbab

Prijatelj

12.

Ahir-zeman

Doba pred smak svijeta

13.

Ahlak

Moral, ud

14.

Ahmak

Budala, glupan

15.

Akil

Pametan

16.

Halat

Orue, instrumenti

17.

Alem

Zastava, simbol

18.

Gajret

Privrenost

19.

Emanet

Povjerenje

20.

Kahar

alost, tuga, briga

21.

Ashab

Prijatelj, drug

22.

Asker

Vojska

23.

Aik

Dragi, zaljubljeni

24.

Hazur

Spreman, gotov

25.

Heim

Doktor, ljekar, mudrac

26.

Bajat

Koji nije svje

27.

Hazna

Blagajna, riznica

28.

Baklava

Baklava, slatka pita s orasima

29.

Hamal

Nosa

30.

Batil

Beskoristan, pokvaren

31.

Fukara

Siromah, sirotinja

32.

Bejaz

Bijel, bjelina

33.

Belaj

Nevolja, nesrea

34.

Fajda

Korist

35.

Beriet

Obilje, blagoslov

36.

Evlija

Sveti ovjek, dobri

37.

afir

Nevjernik

38.

Edel

Smrtni as, usud, smrt

39.

enifa

Zahod, nunik

40.

Devam

Trajanje, ustrajnost

41.

efil

Jamac

Uivanje, volja, prohtjev

42.

ef, eif,
ejf

43.

Delat

Krvnik, silnik

44.

evap

Vrsta jela

45.

itab

Knjiga

46.

up

Zemljani duboki sud

403

47.

ursija

Stolica, prestolje

48.

Devam

Trajanje, ustrajnost

49.

Hala

Zahod, nunik

50.

Dahil

Neznalica

9. Znaaj poznavanja arabizama u nastavi arapskog jezika

Svako ko predaje neki strani jezik, vjerovatno se susree sa
problemom memorisanja novih rijei i izraza od strane uenika ili
studenata. Nastavnici stranih jezika za taj problem pokuavaju
iznalaziti razna rjeenja.
Kada je u pitanju arapski jezik, postojanje arabizama u
znaajnoj mjeri pomae prilikom uenja jednog broja rijei, iji broj,
kako smo to prethodno istaknuli, ne prelazi 10 000 rijei. Iako je broj
arabizama na prvi pogled velik, meutim, te rijei ne predstavljaju
cjelokupan fond osnovnih rijei potrebnih za obinu konverzaciju, ali
pomau da se odreeni pojmovi lake usvajaju. Najbolji primjer su
vjerski pojmovi i vjerski obiaji koji su ustaljeni na naim prostorima,
a za koje muslimani, pa ak i nemuslimani, ovih podneblja koriste
arabizme ili terminologiju iz arapskog jezika.
Da bih to potvrdio, proveo sam ogranieno istraivanje meu
studentima prve i druge godine Islamskog pedagokog fakulteta u
Bihau i postavio im par pitanja, poput: ta su to arabizmi? Da li
postoji razlika izmeu pojmova turcizam, arabizam, orijentalizam,
tuica? Da li ti poznavanje arabizama pomae u uenju arapskog
jezika i ako je odgovor pozitivan, pojasni kako?, te zatraio od njih da
navedu desetak rijei koje smatraju da su arabizmi u bosanskom
jeziku.
Cilj istraivanja je bio ispitati koliko studenti poznaju ovu
tematiku, ali i koliko je korisno povezivanje znaenja rijei arapskog
jezika sa arabizmima u bosanskom jeziku, obzirom da taj metod esto
koristim u svakodnevnoj nastavi.
Svi studenti su potvrdno odgovorili da znaju ta su to arabizmi i
za to su naveli nekoliko primjera. Svako od njih je pojasnio ta se
podrazumijeva pod pojmovima turcizam, arabizam, orijentalizam,
404

tuica, ali je samo mali broj istaknuo da pojmovi turcizam i

orijentalizam obuhvataju arabizme.
Veina smatra da poznavanje arabizama olakava uenje
arapskog jezika, dok se neznatan broj njih s tim ne slae. Naravno, svi
koji smatraju da poznavanje arabizama olakava uenje arapskog
jezika, slau se da je to zbog injenice da su znaenja arabizama u
bosanskom i arapskom jeziku ista ili slina.
Svako od ispitanika je uspio nabrojati znaajan broj arabizama, s
tim da se d zapaziti da su meu arabizme ubrajali i rijei koje nisu
porijeklom iz arapskog jezika.
Dakle, iz istraivanja moemo zakljuiti da je veoma bitno
izuavati arabizme, povezivati rijei arapskog jezika sa arabizmima i
ukazivati na fonetske i semantike promjene koje su se desile u tim
rijeima, jer nam pomau da lake nauimo arapski jezik.
Na kraju, iz linog iskustva mogu da konstatujem da se u
nastavnom procesu stie utisak da se stepen stranosti arapskog
jezika smanjuje i splamsava ukoliko se studentima skrene panja da
neka rije koja se koristi u bosanskom jeziku ima osnovu u arapskom
jeziku, tj. ima status arabizma.
10. Zakljuak
Na kraju ovoga rada moemo da zakljuimo sljedee:
Turcizmi su rijei preuzete iz turskog jezika. Posebno su
karakteristini za jezike naroda, koji su bili pod vlau Osmanskog
carstva (grki, bonjaki, bugarski, makedonski, srpski, jermenski),
dok rijei koje vode porijeklo iz arapskog i perzijskog jezika, a na
prostore Balkana su dole putem turskog jezika, imaju status
turcizama.
Prouavanje arabizama i orijentalizama openito je vano zbog
nekoliko razloga, a posebno se istie injenica da je ovaj region bio
nekoliko stoljea pod Osmanskim carstvom,
Spoznaja o kojem se broju arabizama radi jasno ukazuje koliki
je direktan uticaj ostavila arapsko-islamska kultura na same
Osmanlije, a putem Osmanlija indirektno i na nae podneblje, obiaje,
mentalitet, razmiljanje i stil ivljenja.
405

Arabizme su najvie irili turski vojnici, administracija, domai

muslimani, te inovnici i trgovci, a poseban uticaj imali su graani
ovih govornih podruja koji su se kolovali u Carigradu i vjerska
terminologija meu muslimanima ovih podneblja,
Veoma je bitno izuavati arabizme, povezivati rijei arapskog
jezika sa arabizmima i ukazivati na fonetske i semantike promjene
koje su se desile u tim rijeima, jer nam pomau da lake nauimo
arapski jezik.
Literatura:
a) Printana literatura:
1. Halilovi Senahid, Pravopis bosanskoga jezika prirunik za kole, Dom
tampe, Zenica, 1999.
2. Isakovi Alija, Rjenik bosanskoga jezika, Bosanska knjiga, Sarajevo, 1995.
3. Klai Bratoljub, Rjenik stranih rijei, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb,
1990.
4. Mufti Teufik, Arapsko-bosanski rjenik, El-Kalem, Sarajevo, 1997.
5. Mufti Teufik, O arabizmima u srpskohrvatskom jeziku, u Prilozi za orijentalni
filologiju X-XI, Orijentalni institut, Sarajevo, 1960-61.
6. Mufti Teufik, Prilog semantikom izuavanju arabizama u srpskohrvatskom
jeziku, u Prilozi za orijentalnu filologiju XVIII-XIX, Orijentalni institut,
Sarajevo, 1973.
7. Nametak Fehim, Knjievnost bosanskohercegovakih muslimana na turskom
jeziku, Trei program Radio Sarajeva, Sarajevo, 1978., br. 19.
8. kalji Abdulah, Turcizmi u srpsko-hrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1966.
9. Vajzovi Hanka, Orijentalizmi u knjievnom djelu, Institut za jezik, Sarajevo,
1999.
b) Web-stranice:
10. http://sr.wikipedia.org/srel/%D0%A2%D1%83%D1%80%D1%86%D0%B8%D
0%B7%D0%BC%D0%B8
11. http://www.hercegbosna.org/forum/kultura-knjizevnost-umjetnost/turcizmi-uhrvatskom-jeziku-muhamed-had-ijahi-t2067.html

406

Hajrudin Hodzic, MA
ARABISM IN THE BOSNIAN LANGUAGE AND THE
IMPORTANCE OF ITS KNOWLEDGE IN THE PROCESS OF
THE ARABIC LANGUAGE EDUCATION
SUMMARY
Arabism is words of Arabic origin, which has been transmitted
through the Turkish language and established itself in the Bosnian
language. Arabism is often studied under the name of Turkish
loanword, since it arrived in the Bosnian language through Turkish
language, and is routinely considered to be of Turkish origin, although
this term includes not only the words of Turkish, but also words from
Arabic and Persian languages.
The aim of this work is to present Arabism in Bosnian language:
defining the concept of Arabism, and the differences between Arabism
and Turkish words, an explanation how Arabism came to our region
and how many Arabism can be found in our language. The paper
referred to the phonetic and semantic changes that have occurred
during their entry into the Bosnian language, stating the practical
examples of Arabism in our language.
The paper has also given attention to the importance and
significance of the study of Arabism, especially in teaching of the
Arabic language.
Keywords: Arabism, Turkish loanwords, Orientalism, voice
changes, a hybrid word, Arabic language, Turkish language

407

) (ARABIZAM
.
) (TURCIZAM

) (TURCIZAM
.

: ) (ARABIZAM

.

.

.
:

408

DODATAK:
RADOVI I
ISTRAIVANJA
STUDENATA IPF-a U
BIHAU

Nisfet Kovaevi, prof.1

PRIMJERENOST NASTAVNIH SADRAJA ISLAMSKE
VJERONAUKE UZRASTU UENIKA PRVOG I DRUGOG
RAZREDA OSNOVNE KOLE
Saetak
Stalno nastojanje sudionika nastavnog procesa je da djeci na
primjeren nain prezentuju i dostave gradivo predvieno nastavnim
planom i programom. Udbenik je nezaobilazno sredstvo u realizaciji
tog zadatka. Zato je cilj ovog rada bio osvrt na primjerene i
neprimjerene sadraje uzrastu uenika, u udbenicima Vjeronauke I i
II za osnovnu kolu, te da se ispita dominacija jednog nad drugim.
U radu se, kroz teorijsku analizu, anketno istraivanje i
sakupljanje i obradu podataka potvrdila hipoteza da je u oba
udbenika znatna dominacija primjerenog nad neprimjerenim
nastavnim sadrajem. Isto tako, posebno su naglaeni i konkretizovani
primjeri neprimjerenog nastavnog sadraja uzrastu uenika prvog i
drugog razreda osnovne kole, a samo istraivanje ukazalo je i na
potrebu vee meupredmetne korelacije tokom planiranja. Samim tim
ovaj rad je poticaj daljem istraivanju u cilju to kvalitetnije izrade
udbenika, planiranja i realizacije nastave.
Kljune rijei: islamska vjeronauka, nastavni plan i program,
uenik, udbenik vjeronauke, kolsko gradivo.
1. Uvod
Odabir teme ovog rada motiviran je injenicom da se kroz
praksu pokazalo postojanje odreenog gradiva u udbenicima
Islamske vjeronauke za prvi i drugi razred osnovne kole, koji je
primjeren uzrastu uenika, ali, takoer, i dijela gradiva koji nije
primjeren. Radei kao nastavnik, kroz vlastitu praksu, sam to zapazio.
Namjera mi je da ovim radom skrenem panju na gradivo koje je
primjereno uzrastu uenika, ali i na ono koje nije primjereno.

Student II ciklusa studija na Islamskom pedagokom fakultetu u Bihau

411

Znajui da se udbenici rade na osnovu nastavnog plana i

programa ovo nije negativna kritika autoru udbenika, ve je cilj ovog
rada ukazati na one sadraje koji su primjereni odreenom uzrastu i
koje treba naglaavati, a zatim treba ukazati na neprimjerene sadraje,
kako bi se ti nedostaci ispravili, imajui u vidu koje kognitivne
sposobnosti imaju uenici prvog i drugog razreda osnovne kole.
U ovom radu posebna panja e biti usmjerena na to da li su
udbenici vjeronauke za prvi i drugi razred, koji su zasnovani na
NPP2, prilagoeni uenicima da usvoje, zadre i koriste informacije na
njima primjeren nain. Radi boljeg uvida u problematiku navest emo
definiciju uenja koja se uglavnom ponavlja kod veine autora, a koja
glasi: Ljudsko uenje, u veini svojih oblika, proces je svjesnog i
aktivnog stjecanja i zadravanja znanja, vjetina i navika.
(Enciklopedijski rjenik pedagogije, 1963:1050). Na osnovu ove
definicije moemo vidjeti da uenje nije samo verbalno usvajanje
gradiva, ve mnogo iri i kompleksniji pojam. Moemo jo navesti
definiciju pojma pamenje, jer je taj pojam usko vezan za uenje:
Pamenje odreujemo kao mogunost usvajanja, zadravanja i
koritenja informacija. (Zadevski, 1997:27)
Takoer, pored uenja i pamenja, treba voditi rauna o
mogunostima i nainu ponavljanja i ispitivanja usvojenog gradiva.
to se tie razumijevanja gradiva kod uenika, ono uglavnom zavisi
od uzrasta, ali i od linog stepena inteligencije. Dalje, zakljuivanje
kod djece je vezano za inteligenciju, ali i za sposobnost koju djeca u
toku uenja razvijaju. Bitan faktor na koji treba obratiti panju kod
kognitivnih mogunosti uenika jeste reprodukcija. Reprodukcija
moe biti verbalna i neverbalna.
Pored gore navedenog, udbenik treba da njeguje unutranje duhovne i vanjske - fizike potrebe uenika i veoma vano,
prilagoenost uzrastu.

Nastavni plan i program

412

2. Spoznajne (kognitivne) mogunosti djece

razreda osnovne kole

prvog i drugog

Vano je naglasiti da svaki udbenik vjeronauke treba da ima za

cilj poboljanje pozitivnih osobina kod uenika ili poboljanje
ponaanja. Sa stanovita psihologije je ustaljeno miljenje da se
ponaanje moe mijenjati kod linosti. Nastavni plan i program, na
kome se temelje udbenici za prvi i drugi razred vjeronauke, bi trebao
pozitivno mijenjati ponaanje djece kroz nastavne sadraje i gradivo
jer znamo da je sa strane erijata, pored znanja vrlo znaajno i
islamsko ponaanje.
2.1. Prvi razred osnovne kole
Na poetku, odmah, moramo istaknuti da djeca ovog uzrasta
uglavnom nemaju mogunost zakljuivanja na osnovu logikih
operacija, ve su njihova razmiljanja konkretna i pod uticajem
vizualnih dojmova. Period prvog razreda obuhvata, uglavnom, djecu
uzrasta od est godina, djeca tog uzrasta polaze u prvi razred
devetogodinjeg kolovanja u naim osnovnim kolama. Ovo naravno
treba uzeti u obzir prilikom analize udbenika za prvi razred
devetogodinjeg kolovanja. Ova djeca uglavnom mogu uiti pomou
igre i crtanja. Prilikom crtanja djeci je vano da crtaju neto
konkretno.
Djeca, prvog razreda, nisu u mogunosti izraavati se pismeno
putem slova, jer slova ue tek u drugom polugoditu. Sa pozicije
pedagogije, ovdje je bitno naglasiti da kod djeteta treba pedagoki
djelovati u smjeru razvijanja sposobnosti: uoavanje stvari i pojava u
okolini, prepoznavanje, imenovanje, koritenje, zadravanje panje,
razvoj pamenja, zapaanje detalja, razvijanje rjenika, mate i sl.3
Bitno je da dijete usvoji osnovne sposobnosti koje su potrebne za dalji
rad, a to su koritenje sredstava u nastavi, koritenje udbenika i
sveski, lina higijena i sl. Ovaj je podatak presudan kod procjene
pedagoke primjerenosti sadraja udbenika islamske vjeronauke
prvog razreda uzrastu uenika. Ako je sadraj u funkciji razvijanja
ovih sposobnosti onda je primjeren.

V.: Mali i Mui, 1984:205.

413

Gradivo u udbenicima islamske vjeronauke prvog razreda

trebalo bi omoguiti djeci da zadre dovoljno panje na odreenom
gradivu. Dijete nije u mogunosti dugo zadrati panju. Ovaj podatak
je bitan kod izrade sadraja, ali je bitan i za nastavnika. Treba naglasiti
da se na ovom uzrastu izbjegavaju duge pjesmice, odnosno tekstovi
dueg sadraja.
Kad je u pitanju sama artikulacija asa, gradivo se ne moe
obraivati klasinim obrascem: uvod, glavni dio i zavrni dio, ve
mora da uvai kreativni rad samog uenika. Ovo poglavlje treba da
poslui kao osnova za izuavanje gradiva u udbenicima prvog
razreda u smislu primjerenosti sadraja tom uzrastu, ne samo islamske
vjeronauke, ve i drugih predmeta, koji se izuavaju u prvom razredu.
2.2. Drugi razred osnovne kole
Moramo imati u vidu da djeca i ovog uzrasta uglavnom nemaju
mogunost zakljuivanja na osnovu logikih operacija, ve su njihova
razmiljanja konkretna i pod uticajem vizualnih dojmova. Period
drugog razreda obuhvata djecu uzrasta od sedam godina. Ovo naravno
treba uzeti u obzir prilikom analize udbenika za drugi razred
devetogodinjeg kolovanja. Ova djeca kao i djeca prvog razreda
uglavnom mogu uiti pomou igre i crtanja. Iako su djeca ovog
uzrasta ve u prvom razredu savladala tampana slova, tako da
gradivo za njih moe postepeno prelaziti i na pismeno izraavanje
putem slova.
Njihove mogunosti uenja su poveane. Tako da mogu da
usvoje malo due tekstualne sadraje u obliku pjesmica i recitacija.
Djeca se i u ovom periodu vole izraavati crteom, mada njihov crte
nije puno napredniji od ranijeg uzrasta.
Udbenik islamske vjeronauke e uspjeti ako ponudi bliske
sadraje svijetu sedmogodinjaka i ukoliko to uini na nain koji djeca
prepoznaju. Sadraj udbenika treba da prui i motivira nastavnika na
ovakav vid artikulacije asa. Gradivo ne treba da je nametljivo i
grubo. to se tie pedagoke strane, udbenik treba da prua one
injenice i sadraje koje e ii u korist formiranja zdrave linosti.
Znamo da je period kolskog doba vaan za formiranje zdrave linosti
svakog pojedinca. Upravo ovaj i drugi faktori i injenice treba da su
414

smjernice i upute kod izrade udbenika islamske vjeronauke za drugi

razred, jer kad govorimo o razvoju linosti svaki period je znaajan,
ali znamo da se dijete poinje socijalizirati i usvajati drutvene norme
upravo kroz kolovanje.
3. Primjerenost nastavnog sadraja islamske vjeronauke prvog
razreda uzrastu uenika
Predmet prouavanja u ovom radu je udbenik Islamske
vjeronauke za prvi razred osnovne kole: BEGOVI, Ibrahim,
Vjeronauka za prvi razred osnovne kole/ Ibrahim Begovi;
(ilustracija Edin Ali). Sarajevo: ElKalem, 2005.-72 str.: ilustr.; 26
cm.
Prije svega treba naglasiti da je vjeronauka u Bosni i
Hercegovini uvedena u kole 1990. godine. Prvi udbenici za
vjeronauku su uraeni 1996. godine i bez obzira na niz nedostataka,
uveliko su pomogli vjerouiteljima, koji su tada predavali,4 u
realizaciji nastavnih sadraja. Ti udbenici su doivjeli reviziju, te su
se prelaskom na devetogodinje kolovanje u Bosni i Hercegovini od
2005. godine poeli zamjenjivati novim udbenicima vjeronauke,
svake godine po jedan udbenik. Tako je 2005. godine izaao novi
udbenik za prvi razred devetogodinjeg kolovanja koji je do sada
ve proao jednu reviziju.
Ovaj udbenik, Vjeronauka 1, kako ga autor naziva, u
potpunosti prati Nastavni plan i program Islamske vjeronauke za prvi
razred. U nastavnom programu vjeronauke navode se nazivi nastavnih
jedinica sa osnovnim smjernicama, a autor je na osnovu programa i
smjernica izradio udbenik. Tako da je primjerenost programskih
sadraja analizirana na osnovu analize udbenika.
Ovaj udbenik je novijeg izdanja i prilagoen je
devetogodinjem kolovanju. Poznato je da djeca na ovom uzrastu ue
kroz igru i crtanje. Upravo sadraji kroz nastavne jedinice: Pozdravselam, Ramazan i ja, Kur'an, Moj iftar, Ramazanski
bajram i sl., uenicima pruaju mogunost da kroz igru naue ove
4

U najveem sluaju vjeronauku su predavali u osnovnim kolama, po odobrenju

Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, mjesni imami-muallimi gdje se
nalazila ta kola.

415

sadraje, a takoer kroz crtanje pokau svoja umijea. Na osnovu

umijea crtanja, nastavnik moe procijeniti uenikove sposobnosti.
Ovim nastavnim jedinicama u obradi dominira crtanje kao aktivnost
uenika, to je primjeren nain na koji uenici ovog uzrasta mogu
usvojiti gradivo, pa i pokazati sposobnosti i vjetine radi same
evaluacije.
Neki sadraji, kao to su nastavne jedinice u Vjeronauci za prvi
razred: Damija, Moja porodica, Svakodnevna lina higijena,
Moje zdravlje, Ljepote prirode, Ramazan i ja i dr. su
usmjereni ka razvijanju djetetovih spoznajnih sposobnosti, kao to su:
uoavanje stvari i pojava u okolini, prepoznavanje, imenovanje,
razvijanje mate i sl.
Osnovne sposobnosti za odravanje line higijene djeca ovog
uzrasta mogu savladati kroz sadraje vezane za higijenu. Na stranici
38., Vjeronauke 1, imamo nastavnu jedinicu koja glasi Ljepota
prirode. Ovdje je djeci na primjeren nain pruena prilika da
iskoriste svoje sposobnosti prepoznavanja i imenovanja, jer trebaju na
stranici 39. imenovati ivotinje koje vide na slici. Pored navedenog i
veina ostalih sadraja Vjeronauke 1 je primjeren ovom uzrastu.
Kad su u pitanju neprimjereni sadraji treba istaknuti da ima i
takvih: na 5. stranici Vjeronauke 1 stoji da uenik treba napisati svoje
ime na odreenu liniju. To ne bi bilo problem da Nastavnim planom i
programom za prvi razred nije predvieno da se slova obrauju tek u
drugom polugoditu. Tako da se pretpostavlja da veina uenika ne
zna napisati svoje ime. Ostaje na nastavniku da napie ime svakom
ueniku koji ne zna pisati, a to svakako izaziva nelagodu ili osjeaj
manje vrijednosti kod uenika koji ne znaju pisati.
Tako na stranici 22. Vjeronauke 1 u nastavnoj jedinici Uim
euzubillu se spominje ejtan kao zlo bie. Prvo to je to za djecu
apstraktan pojam koji ne mogu razumjeti, drugo to taj pojam zla bia
nije primjeren uzrastu djece od est godina. Njima trebaju lijepe prie
kako bi se emotivno razvili u zdravu linost, bez nekih fobija i
strahova od okoline. Ne trebaju im u toj dobi znanja o nekim zlim
biima koja su stalno uz njih i tjeraju ih na zlo. Miljenja sam da se
rije ejtan treba spomenuti na tom nivou apstraktnog radi samog
usvajanja pojma, bez rijei zlo bie, dakle na nivou uoptenosti
416

Ili na stranici 56. Vjeronauke 1 u nastavnoj jedinici Allahov

poslanik Muhammed, aljhis-s-selam, djeca imaju zadatak da dopune
reenice, a djeca jo nisu uila sva slova i ne vladaju s pisanjem da bi
mogli adekvatno uraditi taj zadatak. Moda taj zadatak moe uraditi
samo nekolicina djece koja ve imaju neko predznanje u pisanju, ali i
o islamu.
Na kraju se moe konstatirati da u Vjeronauci 1 je primjereni
sadraj u velikom omjeru nadmaio onaj koji nije primjeren i to je bilo
za oekivati kod ovog udbenika. Ova tvrdnja je potvrena Upitnikom
za nastavnike. U Upitniku je uestvovalo 10 nastavnika koji predaju
ovom razredu od kojih je samo jedan nastavnik tvrdio da ima
podjednako primjerenog i neprimjerenog sadraja, dva nastavnika su
ustvrdila da su svi sadraji primjereni uzrastu prvog razreda. Veina
nastavnika, odnosno sedam od deset vjeruje da je veina sadraja
prilagoena uzrastu uenika prvom razredu, a svi nastavnici su
odbacili pretpostavku da je veina sadraja neprimjerena uzrastu
uenika, to je bilo za oekivati.
4. Primjerenost nastavnog sadraja Islamske vjeronauke drugog
razreda uzrastu uenika
Predmet prouavanja u ovom radu je, takoer, udbenik
Islamske vjeronauke za drugi razred osnovne kole: TINJAK,
Muamer. Vjeronauka za drugi razred osnovne kole/ Muamer
Tinjak; (ilustracije:Edin Ali). Sarajevo: ElKalem, 2006 .-136
str.: ilustr.; 26 cm.
Treba naglasiti da je udbenik za drugi razred imao svoj put do
sada kao i udbenik za prvi razred, s tim da je ovaj udbenik za drugi
razred izdat 2006. godine. Predmetni udbenik za drugi razred je
takoer revidiran.
Ovaj udbenik, Vjeronauka 2, kako ga autor naziva, u
potpunosti prati Nastavni plan i program Islamske vjeronauke za drugi
razred. U nastavnom programu vjeronauke navode se nazivi nastavnih
jedinica sa osnovnim smjernicama, a autor je na osnovu programa i
smjernica izradio udbenik. Tako da je primjerenost programskih
sadraja analizirana na osnovu analize udbenika. Na prvi pogled se

417

moe zakljuiti da je udbenik grafiki i ilustrativno dobro osmiljen i

uraen.
Sadraj koji je primjeren ovom uzrastu je u veini i vrijedi
istaknuti slijedee. Vjeronauka 2 je podijeljena u deset poglavlja koji
su gotovo neovisni jedni od drugih. U prvom poglavlju koje nosi
naslov Radost ponovnog susreta, autor navodi sadraje vezane za
to kako su djeca provela raspust. Ova nastavna jedinica je primjerena
za poetak drugog razreda iz razloga to su prvi put djeca ovog uzrasta
imala ljetni raspust. Vjeronauka 2 u sebi sadri i jedan vid radne
sveske, to je velika prednost za uenike, ali i za nastavnike.
Nastavnik ve u udbeniku ima osmiljene aktivnosti koje samo treba
realizirati. Sve nastavne jedinice iz spomenutog prvog poglavlja
udbenika su uglavnom primjerene ovom uzrastu.
Drugo poglavlje Vjeronauke 2 podstie uenika na praktian
rad, da pomogne prijatelju u koli kad je to potrebno. to se tie
praktinih aktivnosti, sedmo i deseto poglavlje ih sadri. Ovdje u
sedmom poglavlju djeca mogu odmah na asu da naue neku dovu
koju mogu uiti za sebe ili za druge. Djeca vole i za njih su primjereni
oni sadraji koji se tiu njih samih, a dova je upravo to. U desetom
poglavlju mogu praktino za domau zadau da samostalno, ili uz
pomo roditelja urade neto u dvoritu ili vrtu.
Kroz primjerene sadraje uenik moe u svoje ponaanje da
ugradi plemenita svojstva. Tako kroz poglavlje tri, etiri i pet ueniku
se upravo prua ta mogunost. Uenik u drugom poglavlju koje nosi
naslov Islam je naa vjera, moe na primjeren nain usvojiti one
vrline koje treba da krase svakog ovjeka. Dijete moe kroz etvrto
poglavlje, koje govori o prirodi, razviti pozitivne osjeaje za
ouvanjem prirode kao Allahovog dara. U petom poglavlju se govori
o Muhammedu , a.s.5, kao naem uzoru. Zar to nije primjeren sadraj
za izgradnju zdrave linosti?
U estom poglavlju je zastupljen sadraj vezan za higijenu, i ona
na primjeren nain kod djece razvija odgojne komponente odravanja
line higijene. Kroz osmo poglavlje koje nosi naslov Mubarek dani,
uenik moe na primjeren nain usvojiti gradivo o islamskim
praznicima i sveanostima. Kroz deveto poglavlje kod uenika se
5

itaj: alejhisselam

418

razvija osjeaj pripadnosti porodici, te on ui koja je njegova uloga u

porodici. Sva ova poglavlja na primjeren nain pruaju mogunost
emotivnog povezivanja uenika sa sadrajem, ali i sa nastavnikom u
razredu.
Kad je rije o neprimjerenom sadraju i njega ima u Vjeronauci
2. Na stranici 25. Vjeronauke 2 nalazi se zadatak Razmisli i dopuni:
Rije drugari znai i Rije jaran znai..? Na ovo pitanje uenici
ne mogu odgovoriti, prvo; jer nemaju prije toga nikakvo objanjenje
na osnovu kojeg bi izvrili usporedbu, drugo; na ovom stadiju razvoja
oni jo ne mogu komparirati i vriti apstraktnu poredbu. Bolje bi bilo
da je prije toga bila neka pria o djeaku koji je imao drugara i jarana.
Na stranici 65. Vjeronauka 2 postoji zadatak da djeca Nacrtaju
karavanu koja ide kroz pustinju, a znamo da djeca vole konkretne
crtee u tom dobu. Tako da djeca obino u tom zadatku crtaju lik
Muhammeda, a.s., to nije pohvalno, da crtaju lik Poslanika a.s., bez
obzira to su to djeca, znajui stav erijata po pitanju crtea ivih bia.
Nastavnici se slau da su prie o Muhammedu, a.s., u
Vjeronauci 2 na stranicama 61. 63. i 66. prepune rijei koje su teko
razumljive za ovaj uzrast, npr.: Jesrib, monah, Sirija, prijanje Objave
i sl. Ovi pojmovi su dosta apstraktni i ne mogu se pribliiti uzrastu
kojem pripadaju ova djeca. Sam sadraj pria je preopiran. Ove prie
bi trebalo obraditi u nekim starijim razredima. Postavlja se pitanje
svrhe obrade ovih pria u drugom razredu, ako djeca tog uzrasta ne
mogu da dou do pouke prie. Samim tim, pria nema skoro nikakvog
uticaja na pobuivanju njihovih pozitivnih osjeaja prema Poslaniku,
a.s.,
Isto tako na stranici 68. Vjeronauke 2 stoji da je Muhammed,
a.s., primjer za slijeenje. Djeca ovog uzrasta nemaju predstavu kako
neko ko nije iv moe da se slijedi. Oni rije slijediti ne mogu
razumjeti na apstraktan nain kao odrasli. Moda da se zamjene rije
slijediti, npr. Sluati njegove upute, ponaati se kako nam je on
preporuio i slino...
Na stranici 76. Vjeronauke 2 je nastavna jedinica kojom bi
nastavnik trebao obraditi uzimanje abdesta. Problemi su: prvo to je za
ovaj uzrast preteko da naue redoslijed uzimanja abdesta, nijet na

419

arapskom jeziku je teak, a ista se nastavna jedinica ponavlja vie puta

u udbenicima vjeronauke viih razreda.
Na stranici 94. Vjeronauke 2 stoji da djeca trebaju nauiti
znaenje nekih arapskih rijei koje se spominju kod uenja tespiha.
Ovaj zadatak je preteak za ovaj uzrast, jer oni jo ne mogu da shvate i
poveu da neke rijei mogu da znae isto, a da se izgovaraju
drugaije. Ove rijei tespiha bi trebali uiti napamet, ali bez prevoda.
Na strani 101. Vjeronauke 2 djeca imaju zadatak da popune:
622 godine, 354 ili 355 dana, a djeca u drugom razredu ue brojeve
samo do 20, te u drugom polugoditu se spominju desetice iz
Matematike. Ovo je podatak koji nam govori da tokom izrade
udbenika nisu uzeti u obzir korelacijiski odnosi meu predmetima
vjeronauka i matematika, jer se ne mogu traiti brojevi za taj uzrast,
ako iz Matematike nisu obraeni, bez obzira koliko mi bili uvjereni da
to nije teko za djecu.
Na stranici 105. Vjeronauke 2 imamo zadatak da djeca trebaju
znati gotovo sve o noi Kadr. Zato bi trebali znati da se u toj noi
oprataju manji grijesi, jer njima se ne piu grijesi. Trebalo bi vie
sadraja ove nastavne jedinice posvetiti ljepotama ove noi.
Na stranici 113. Vjeronauke 2 djeca imaju zadatak da nacrtaju
mezarje/ehitluke. Nastavnik treba djeci ovog uzrasta pokuati
objasniti rije ehid. Kako? Jer kako djeci objasniti da su to borci na
Allahovom, d..,6 putu. Kako objasniti kakav je to put? Kako izgleda
i slino? Podsjeanje djece ovog uzrasta na rat, smrt i pogibije nije
poeljno. S obzirom na aktualnosti dananjih nasrtaja medija na islam
i vjeronauku, moglo bi se s pravom rei da ovi termini djecu odgajaju
u duhu nasilja.
Na kraju se moe konstatirati da je u Vjeronauci 2 primjereni
sadraj u velikom omjeru nadmaio onaj koji nije primjeren i to je
bilo za oekivati kod ovog udbenika. Ova tvrdnja je potvrena
Upitnikom za nastavnike. U Upitniku je uestvovalo 10 nastavnika
koji predaju ovom razredu od kojih je samo jedan nastavnik tvrdio da
ima podjednako primjerenog i neprimjerenog sadraja, tri nastavnika
su tvrdila da su svi sadraji primjereni uzrastu prvog razreda. Veina
nastavnika, odnosno est od deset, vjeruje da je veina sadraja
6

itaj: Delleanuhu

420

prilagoena uzrastu uenika prvom razredu, a svi nastavnici su

odbacili pretpostavku da je veina sadraja neprimjerena uzrastu
uenika, to je bilo za oekivati.
5. Akcijsko istraivanje
5.1. Problem istraivanja
Naredni dio rada predstavlja zavrna razmatranja provedenog
istraivanja analizu, obradu i prezentaciju dobivenih rezultata. Uloga
provedenog istraivanja je da se, uz teorijski pregled problematike,
akcijskim istraivanjem na terenu dobije uvid situacije u naim
kolama u domenu primjerenosti nastavnih sadraja islamske
vjeronauke uzrastu uenika prvog i drugu razreda osnovne kole, to
predstavlja drugi dio rada.
5.2. Cilj istraivanja
Glavni cilj ovog istraivanja je utvrditi u kojoj mjeri su sadraji
udbenika za prvi i drugi razred islamske vjeronauke primjereni
uzrastu uenika.
5.3. Zadaci istraivanja
- utvrditi, na osnovu podataka koliko udbenici za prvi i drugi
razred islamske vjeronauke u osnovnoj koli imaju primjerenog
sadraja
- pomou upitnika, doi do miljenja nastavnika islamske
vjeronauke o tome koliko su nastavni sadraji islamske vjeronauke za
prvi i drugi razred u osnovnoj koli primjereni uzrastu uenika
5.4. Istraivake hipoteze
Hipoteza -Veina nastavnih sadraja islamske vjeronauke za
prvi i drugi razred osnovne kole je primjerena uzrastu uenika.

421

5.4.1. Pomone hipoteze

- Pretpostavlja se da je u udbenicima islamske vjeronauke za
prvi i drugi razred vie primjerenog sadraja u odnosu na neprimjereni
sadraj.
- Pretpostavlja se da je omjer primjerenog u odnosu na
neprimjereni sadraj na strani primjerenog sadraja.
- Pretpostavlja se da e nastavnici, na osnovu svog iskustva, dati
miljenje da je veina sadraja islamske vjeronauke za prvi i drugi
razred primjerena uzrastu uenika.
5.5. Uzorak
Istraivanje je vreno u 4 osnovne kole na Unsko-sanskom
kantonu. Obuhvaeno je 10 nastavnika koji predaju u istim kolama u
prvom i drugom razredu.7
5.6. Metode, tehnike i instrumenti istraivanja
5.6.1. Metode istraivanja
U ovom istraivanju kombinovano je vie metoda kako bi se
istraivanje obavilo obuhvatnije i kako bi dobiveni rezultati bili to
vjerodostojniji. Primjenjivana je servej (Serwey) metoda, metoda
teorijske analize i metoda prouavanja pedagokih podataka.
5.6.2. Tehnike istraivanja
Tokom istraivanja koristila se tehnika anketiranja.
5.6.3. Instrumenti istraivanja
Instrument koji je koriten u ovom istraivanju je anketni
upitnik (upitnik za nastavnike) kojeg su popunili nastavnici koji su
bili obuhvaeni ovim istraivanjem.

Anketa je vrena u etiri osnovne kole Unsko-sanskog kantona ito: JU O

turli iz turlia, JU O Traka Ratela iz Tr. Ratela, JU O Liskovac
iz Liskovca i JU O Donja Vidovska iz Donje Vidovske, kojom je uzeto
miljenje 10 nastavnika.

422

5.7. Metode obrade podataka

Sistematiziranje podataka dobivenih ovim istraivanjem vreno
je slijedeim statistikim postupcima:
- Izraunavanje postotka
- Grafiki prikaz
Postotak i frekvencija dobivenih rezultata prikazani su tabelama
i dijagramima.
6. Analiza i interpretacija dobivenih podataka
Hipoteza glasi: Veina nastavnih sadraja islamske vjeronauke
za prvi razred osnovne kole je primjerena uzrastu uenika.. Kad se
kae veina, onda se misli na onaj primjereni sadraj u udbenicima
koji prelazi 90% zastupljenosti. To nam potvruje teorijska naliza
udbenika i anketa provedena meu nastavnicima na ovu temu.
c) Podjednako je
primjerenog i
neprimjerenog
sadraja
10%

b) Veina
sadraja je
pimjerena
uzrastu uenika
60%

Odgovori nastavnika

d) Vie je
neprimjernog
sadraja
0%

a) Svi su sadraji
primjereni
uzrastu uenika
30%

Garfikon 1.-Odgovori nastavnika na pitanje primjerenosti nastavnih sadraja u udbenika

islamske vjeronauke uzrastu uenika za I (prvi razred) osnovne kole.8

U upitniku za nastavnike je bilo pitanje: U udbeniku vjeronauke

za prvi razred osnovne kole, u nastavnoj jedinici " ALLAHOV
POSLANIK MUHAMMED, ALEJHI-S-SELAM " na stranici 56,
imamo zadatak u kojem uenici trebaju dopuniti reenicu, a jo nisu
8

Anketa je vrena u etiri osnovne kole Unsko-sanskog kantona ito: JU O

turli iz turlia, JU O Traka Ratela iz Tr. Ratela, JU O Liskovac
iz Liskovca i JU O Donja Vidovska iz Donje Vidovske, kojom je uzeto
miljenje 10 nastavnika.

423

uili sva slova. Da li uenici ovog uzrasta mogu uraditi ovaj zadatak?,
nastavnici odgovaraju:

Odgovori nastavnika
80%
60%
40%
20%
0%

Skup 1
a) mogu svi uenici 0%

b) Mogu djelimino c) Ne mogu uraditi ovaj

samo neki uenici 30% zadatak jer jo nisu radili
sva slova 70%

Grafikon 2. Odgovori nastavnika, da li uenici ovog uzrasta mogu uraditi zadatak na str.
569

Kad je rije o drugom razredu, hipoteza glasi: Veina nastavnih

sadraja islamske vjeronauke za drugi razred osnovne kole je
primjerena uzrastu uenika. Kad se kae veina, onda se misli na onaj
primjereni sadraj u udbenicima koji prelazi 90% zastupljenosti. To
nam potvruje teorijska analiza udbenika i anketa provedena meu
nastavnicima na ovu temu.
c) Podjednako je
primjerenog i
neprimjerenog
sadraja
10%

Odgovori nastavnika

b) Veina
sadraja je
pimjerena
uzrastu uenika
70%

d) Vie je
neprimjernog
sadraja
0%

a) Svi su sadraji
primjereni
uzrastu uenika
20%

Garfikon 3.- Odgovori nastavnika na pitanje primjerenost nastavnih sadraja u udbenika

islamske vjeronauke uzrastu uenika za II (drugi razred) osnovne kole.10

Isto

424

U upitniku za nastavnike je bilo pitanje, da se u udbeniku

vjeronauke za drugi razred osnovne kole, u nastavnoj jedinici
"NOVA HIDRETSKA GODINA", na strani 100. imamo zadatak da
uenici popune zadatak u kojem se trae cifre 622, 354,355, a po NPP
su uili brojati do 20. Obzirom da uenici nisu radili brojeve vee od
100, da li mogu uraditi zdatak?

Odgovori nastavnika
80%
60%
40%
20%
0%

Skup 1
a) Da, veina uenika
moe uraditi zadatak
20%

b) Manji broj uenika c) Ne, veina uenika ne

moe uraditi zadatak
moe uraditi zadatak
20%
60%

Grafikon 4. Odgovori nastavnika, obzirom da uenici nisu radili brojeve vee od 100, da li
mogu uraditi zdatak na strani 100.11

Iz gornjih grafikona vidljivo je da su nastavnici obuhvaeni

ovom anketom sloni da je veina nastavnih sadraja islamske
vjeronauke za prvi i drugi razred osnovne kole primjerena uzrastu
uenika.
7. Zakljuak
Ovim se radom ukazalo na primjerenost veine nastavnih
sadraja u udbenicima Vjeronauka I i II uzrastu uenika prvog i
drugog razreda osnovne kole, dajui prijedlog korekcije i izmjene.
Isto tako, ukazano je na nepostojanje korelacije s drugim predmetima,
kao to su bosanski jezik ili matematika. Ovo zahtijeva veu i
opseniju analizu, to je prijedlog za dalje istraivanje. Detaljnijom
analizom sadraja, uzimajui u obzir miljenje veeg broja nastavnika
10

Anketa je vrena u etiri osnovne kole Unsko-sanskog kantona ito: JU O

turli iz turlia, JU O Traka Ratela iz Tr. Ratela, JU O Liskovac
iz Liskovca i JU O Donja Vidovska iz Donje Vidovske, kojom je uzeto
miljenje 10 nastavnika.
11
Isto

425

u praksi, nego to je uzorkovano ovim radom, kao i grafikoislustativnog dizajna, dobio bi se uvid u neprimjerene sadraje uzrastu
uenika prvog i drugu razreda. Moda bi neki nabrojali jo neke
primjedbe, a neki bi za pojedine primjedbe kazali da i nisu na mjestu.
Ovim bi se dobila jo potpunija i preciznija slika o ovom problemu
istraivanja.
Konstatuje se, da se analizom sadraja udbenika za prvi i drugi
razred, dolo do zakljuka da je omjer primjerenog sadraja u odnosu
na neprimjeren u velikoj prednosti i u omjeru 90% naspram 10%
neprimjerenog. Udbenik se pokazao izrazito primjeren ovom uzrastu
svojim sadrajima i zadacima. Na osnovu istraivanja i analize,
potvruje se hipoteza da je veina nastavnih sadraja islamske
vjeronauke za prvi i drugi razred osnovne kole primjeren uzrastu
uenika.
Ispunilo se i oekivanje da e nastavnici na osnovu svog
iskustva dati prednost primjerenom sadraju vjeronauke u odnosu na
neprimjereni.
Zakljuci do kojih se dolo, jasno ukazuju da su udbenici
Vjeronauka 1 i Vjeronauka 2 osnovne kole ispunjeni primjerenim
sadrajima.
Preporuka za budue autore, iako je, ova verzija tretiranih
udbenika veinom ispunjena primjerenim nastavnim sadrajima, ovo
ne bi trebali biti konana verzija udbenika, ve treba da svaki novi
udbenik bude izloen stalnom evaluacijskom praenju u svakom
pogledu i da se mijenjaju shodno ukazanim potrebama. A to se tie
neprimjerenog sadraja koji je istaknut, trebalo bi ga promijeniti iz
udbenika. Treba imati u vidu koje kognitivne sposobnosti imaju
uenici prvog i drugog razreda osnovne kole. Mora se paziti na
korelaciju s drugim predmetima kao to su bosanski jezik, matematika
i drugi.
Ovaj rad bi trebao posluiti kao poticaj za samostalno
istraivanje kroz praksu o ovoj problematici i na svim ostalim
uzrastima, a rezultati dobiveni ovim istraivanjem trebali bi uticati na
odabir primjerenih nastavnih sadraja tokom planiranja.
Ovo je samo mali doprinos ovoj tematici i naredna istraivanja
trebala bi ponuditi vei broj prijedloga i rjeenja, a to e neminovno
426

otvoriti vrata za nova pitanja. Zato se nadamo da e islamski odgoj i

obrazovanje, tradicionalni i savremeni, kroz islamsku vjeronauku, biti
predmet mnogobrojnih buduih istraivanja u cilju poboljanja
kvalitete Islamske vjeronauke.
8. Prilog
Upitnik za nastavnike Islamske vjeronauke
(Da bi doli do relevantnih i najpotpunijih podataka molimo Vas
da bez ikakva ustruavanja zaokruite po Vama najpotpuniji odgovor
i ne morate se potpisivati zbog Vae anonimnosti). U slijedeim
pitanjima zaokruite ponuene odgovore za koje smatrate da su tani.
Zaokruiti samo jedan ponueni odgovor. Molimo vas da odgovarate
savjesno kao bi doli do to relevantnijih podataka.
1. U udbeniku Vjeronauka 1 (vjeronauke za prvi razred
osnovne kole), u nastavnoj jedinici "ALLAHOV POSLANIK
MUHAMMED, ALEJHI-S-SELAM" na strani 56, imamo zadatak u
kojem uenici trebaju dopuniti reenicu, a jo nisu uili sva slova.
- Da li uenici ovog uzrasta mogu uraditi ovaj zadatak:
a ) mogu svi uenici
b ) mogu djelimino ili samo neki uenici
c ) ne mogu uraditi ovaj zadatak jer jo nisu radili sva slova
- U udbeniku islamske vjeronauke za I razred osnovne kole:
a ) svi su sadraji primjereni uzrastu uenika
b ) veina sadraja je primjerena uzrastu uenika
c ) podjednako je primjerenog i neprimjerenog sadraja
d ) vie je neprimjerenog sadraja
2. U udbeniku Vjeronauka 2 (vjeronauke za drugi razred
osnovne kole), u nastavnoj jedinici "NOVA HIDRETSKA GODINA"
, na strani 100. imamo zadatak da uenici popune zadatak u kojem se
trae cifre 622, 354,355, a po NPP su uili brojati do 20.
- Obzirom da uenici nisu radili brojeve vee od 20, da li mogu
uraditi zadatak?
427

a ) da, veina uenika moe uraditi zadatak

b ) manji broj uenika moe uraditi zadatak
c ) ne, niko od uenika ne moe uraditi zadatak
- U udbeniku Vjeronauka 2 (islamske vjeronauke za II razred
osnovne kole):
a ) svi su sadraji primjereni uzrastu uenika
b ) veina sadraja je primjerena uzrastu uenika
c ) podjednako je primjerenog i neprimjerenog sadraja
d ) vie je neprimjerenog sadraja
Hvala vam na saradnji!
Literatura:
1. Al-Attas, S. M. N. (2010). Obrazovna filozofija i praksa. (preveli: Aida Abadi,
Behija Durmievi, Denita Kapi, Enes Kari i Aid Smaji) Sarajevo: Bemust
2. Braja-ganec, A. (2003). Dijete i obitelj. Zagreb: Naklada Slap.
3. Begovi, I. (2005). Vjeronauka za prvi razred osnovne kole. Sarajevo: ElKalem.
4. Buljan-Flander, G., Karlovi, A. (2004). Odgajam li dobro svoje dijete-Savjeti za
roditelje. Zagreb: Marko M.
5. Bognar, L., Matijevi, M. (1992). Didaktika, Zagreb: kolska knjiga Zagreb.
6. Biondi, I. (1993). Integrativna pedagogija. Zagreb: kolska knjiga.
7. Ceri , M. (1998). Odgoj i obrazovanje. Takvim za 1998. Sarajevo: Rijaset
islamske zajednice u BiH.
8. ati, R. (2005). Osnovi porodine pedagogije. Zenica: Pedagoki fakultet
Zenica.
9. ati, R. (2003). Osnovi didaktike. Zenica: Pedagoki fakultet Zenica.
10. ati, R., Stevanovi, M. (2003). Pedagogija. Zenica: Dom tampe.
11. Grupa autora. (2004). kolska pedagogija (izbor tekstova). Biha: IPA Biha.
12. Hwang, P., Nilson, B. (2000). Razvojna psihologija. Sarajevo: Filozofski
fakultet.
13. Mandi, P. (1975). Saradnja porodice i kole. Sarajevo: Svjetlost-Sarajevo.
14. Mali, J., i Mui, V. (1984). Pedagogija. Zagreb: kolska knjiga

428

15. Mui, V. (1999). Uvod u metodologiju istraivanja odgoja i obrazovanja.

Zagreb: Educa.
16. Rami, O. (2005). Razvojna psihologija ( skripta ). Biha; IPA.
17. Rosi, V. ( 2005). Odgoj-obitelj-kola. Rijeka: agar.
18. Rot, N. (1983). Opta psihologija. Beograd: Zavod za udbenike i nastavna
sredstva.
19. Spahi, M. (2002). Uenje islama. Zenica: Biblioteka Kaf.
20. Tinjak, M. (2006). Vjeronauka za drugi razred osnovne kole. Sarajevo: ElKalem.
21. Veladi, N. (2010). Metodologija drutvenih nauka. (Skripta za studente).
Biha: Pravni fakultet Biha.
22. Vilotijevi, M. (2001). Didaktika 3. Sarajevo: BH most.
23. Vukasovi, A. (1999). Pedagogija. Zagreb: Hrvatski katoliki zbor MI.
24. Vie autora. (1963). Enciklopedijski rjenik pedagogije. Zagreb: Matica
Hrvatska.
25. Zarevski, P. (1997). Psihologija pamenja i uenja. Jastrebarsko: Naklada slap.

429

Nisfet Kovacevic, prof.

SUITABILITY OF THE TEACHING CONTENT OF THE
"ISLAMIC RELIGIOUS EDUCATION" FOR THE PUPILS IN
THE FIRST AND THE SECOND GRADES OF THE PRIMARY
SCHOOLS
SUMMARY
Continuous efforts of participants of the teaching process is to
adequately present and deliver the material which is provided by the
Curriculum. The textbooks are indispensable tool in the realization of
this task. Therefore, the aim of this study was to review the
appropriate and inappropriate content, for the pupils which can be
found the in religious education textbooks I and II for elementary
school, and to examine the dominance of one over the other.
The paper has, through theoretical analysis, survey research, and
collecting and processing of the data, confirmed the hypothesis that
we can find a significant dominance of the appropriate content over
the inadequate in the both textbooks.
Also, examples of inappropriate teaching content to the pupils'
age are particularly stressed and the research itself has pointed out the
need for greater intersubject correlation during of the planning
process. Therefore this work is a stimulus to further research in order
to provide better quality of textbooks, planning and implementation of
the teaching process.
Keywords: Islamic religious education, Curriculum, student,
religious education textbooks, school materials

430





.
.

.

.

.
.
:

431

Ehlimana Pehli-Begi1
STAVOVI NASTAVNIKA O DISCIPLINI UENIKA U KOLI
Saetak
Kada mladi nastavnik ili nastavnica doe u uionicu prvi put i
stane pred svoje uenike, jedna od najveih potekoa s kojima e se
susresti je kako osigurati disciplinu u razredu. To je stoga to je to
vjetina koju samo djelomino moemo nauiti na teajevima ili iz
knjiga, a usavravamo je iskustvom i godinama rada u koli.
U ovom radu raspravljat e se o ponaanju uenika, koje se
oznaava kao nedisciplina tj. ponaanje uenika koje je u sukobu s
normama i propisima kole, a koje se rjee ili ee ispoljava u
uenikovom radu i ponaanju u koli. U naem radu emo spomenuti
pravila koja pridonose disciplini u razredu, jer je jednostavnije
sprijeiti disciplinske probleme, nego ih rjeavati nakon to ve uzmu
maha. Svaki nastavnik koristi razliite metode suzbijanja ovakvih
problema, i od svakog nastavnika moemo poneto nauiti.
U ovom radu nastojali smo utvrditi u kojoj mjeri je prisutna
disciplina uenika u koli, i kakav je njihov odnos prema radu u koli.
Drugim rijeima, uz pomo dobijenih istraivakih rezultata, koje
smo izvrili u Osnovnoj koli Gornja Koprivna na adekvatnom uzorku,
pokuali smo iznijeti stavove nastavnika o disciplini uenika u koli.
UVOD
U sklopu izvrenih ispitivanja i prouavanja kolskih pitanja iz
razliitih aspekata, problematika discipline, u naim kolama relativno
je malo ispitivana i prouavana. Na pitanje, zato je to tako, teko je,
dati pouzdan i opeprihvatljiv odgovor.
Na uvid u ovu problematiku, nije nam samo pokazao istinu,
ve i elju za istraivanjem ovog problema. Stavovi nastavnika o
disciplini uenika u koli Cilj ovog rada jeste, dati na doprinos u
rjeavanju ovog kolskog problema.

Studentica II ciklusa studija na Islamskom pedagokom fakultetu u Bihau

433

Moda neki smatraju da problem discipline uenika u koli

spada u red problema koji nisu toliko interesantni za istraivanje, ili da
se s tim problemom nastavnik rijetko susree, odnosno, ako se i nae
u takvoj situaciji, da rjeava takve probleme, da ih nastavnik rjeava
relativno lahko. Teko je, meutim, povjerovati da tako misli veina
nastavnika, koji su esto u situaciji da rjeavaju razne disciplinske
probleme u vezi s radom i ponaanjem uenika u koli
Ovaj rad podijeljen je u dva dijela. Prvi dio predstavlja opti, ali
fragmentarni osvrt na neka, po naem miljenju vana pitanja
discipline u koli. U ovom dijelu govori se o nekim aspektima
discipline u osnovnoj koli: vidovi ispoljavanja nedisciplinovanog
ponaanja uenika u koli, procjenjivanje takvog ponaanja od strane
nastavnika i drugih, disciplinske mjere i njihova primjena, kao i
poduzimanje drugih mjera od strane kole u cilju pruanja odreenih
vidova pomoi takvim uenicima.
U drugom dijelu raspravlja se o problematici interpersonalnih
odnosa u koli. Diskusija se zasniva na rezultatima ispitivanja
izvrenih u izvjesnom broju uenika Osnovne kole Gornja Koprivna.
Kljune
rijei:
Nastavnik,
nedisciplina, kola, uenik..
1.1. DISCIPLINA-TEORIJSKO
POJMA

disciplina,

ZNAENJE

disciplinovan,

SADRAJ

Rije DISCIPLINA obino pobuuje asocijalnu kaznu,

izvedena je iz istog korijena latinske rijei DISCIPLE i znai onaj
kojeg se ui . Disciplina (lat) stega, red, poredak, naviknuti (ili
navikavati) na stegu na red; drati u stezi u redu, u strogoi.2
Disciplina oznaava red ili poredak koji se odraava ne na
osnovu pokornosti, slijepe poslunosti i straha, ve iz ubjeenja da je
takvo stanje neophodno radi normalnog ivota i rada pojedinca u

Klai N. ; Domovi . ; Ani . Rjenik stranih rijei ; Sani-Plus Zagreb,

2002., str. 303.

434

drutvenim zajednicama (politikim, sportskim, odgojno-obrazovnim,

profesionalnim).3
Disciplinu moemo podijeliti na tradicionalnu i savremenu
disciplinu.
Postoji bitna razlika izmeu tradicionalne i savremene
discipline. Tradicionalna disciplina, je karakteristina za staru
kolu izgraenu na koncepciji racionalne pedagogije Herbarta i
njegovih slijedbenika, zasnivala se na slijepoj poslunosti, strahu i
suverenom - autoritetu nastavnika. Ona je odgovarala i bila nuna
pretpostavka predavako-ispitivakoj nastavi, u kojoj je uenik,
nijemo i skrtenih ruku, sluao, posmatrao i zapamivao nastavnikovo
izlaganje, uz eventualno demonstriranje svog predavanja na kolskoj
tabli, ili statinim nastavnim sredstvima. Stariji naziv za ovakvu
disciplinu bio je stega.
Odgojno-obrazovnom radu kojem se tei i koji postaje
dominantan u naem drutvu ne odgovara kruta, na strahu zasnovana,
disciplina. Njemu odgovara disciplina, u kojoj vladaju red i atmosfera
slobode, koja u isto vrijeme omoguava dijalog s nastavnikom i
pojedinim uenicima, traenje dopunskih objanjenja, slobodno
izraavanje miljenja i odbrana sopstvenih stavova, prelistavanje
literature, vrenje ogleda i rad sa nastavnim sredstvima, prirodan um i
poluglasno dogovaranje koje ne prerasta u buku, itd.
Prva, pedagoki vrijedna, je svjesna i radna disciplina, koja je
potpuna kad preraste u samodisciplinu, to znai bez spoljnih
pritisaka drati se reda koji je u skladu sa moralnim kriterijumima
drutva.
Put do svjesne i radne discipline je dug, sloen i ne uvijek
izvjestan. Poinje u porodici, a nastavlja se u koli.4
Progresivni pedagozi odavno su ukazivali da je odgojnoobrazovni rad, u kojem su uenici psihiki i fiziki aktivni,
najuspjenije sredstvo izgraivanja svjesne radne discipline. Zaposleni
i za rad zainteresovani uenici su ujedno i disciplinovani, a drugi nisu
3

Pedagoka enciklopedija I ; Zavod za ubenike i nastavna sredstva Svijetlost,

Sarajevo, 1989., str.134.
4
Pedagoka enciklopedija I. Zavod za udbenike i nastavna sredstva Svijetlost,
Sarajevo 1989 str. 84.

435

disciplinovani. Uzroke za to treba traiti prvo u nastavniku, a ne u

uenicima.5
Izgraivanje discipline najuspjenije je u kolektivu. Makarenko
je isticao da je disciplina jedan od uslova, ali i jedan od rezultata
kolektiva. On pledira za disciplinu koja nije samo sredstvo za
odravanje spoljanjeg poretka u kolektivu, ve, prije svega,
pedagoki instrument za postizanje unutranjih promjena u ljudima u
njihovom karakteru.
Radi izgraivanja discipline, poduzimaju se slijedee mjere i
sredstva: ubjeivanje, navikavanje, podsticanje, ali i sprijeavanje,
prisiljavanje i
kanjavanje za prekritelje normi drutvenog
ponaanja.
1.1.1. PORODICA MODEL U IZGRAIVANJU DJEJE
DISCIPLINE
Porodica je temeljna drutvena jedinica, prva i osnovna
ivotna zajednica. Utemeljuje se na zajednikom ivotu krvnim
srodstvom povezanih osoba, najee roditelja i djece, a mogu
postojati i drugi lanovi.6 Obiljeavaju je intimna atmosfera i
emocionalnost roditeljska, bratska, rodbinska. U njoj se ujedinjuju
razliite funkcije, vezane uz napredovanje i odravanje ivota,
disciplina djece unapreivanje drutvenog i kulturnog ivota,
proizvodnja i gospodarenje sredstvima za ivot, ouvanje moralnog
poretka, njegovanje vjerskih shvaanja i uvjerenja, domoljubnih
osjeaja i postupka. U porodici nastaje novi ivot i u njoj se izgrauje
disciplina.
U disciplini djeteta jednakopravno i potpuno moraju sudjelovati
oba roditelja, otac i majka. Njihov je uticaj na dijete najjai tijekom
djetinjstva, nakon ega se pridruuju i drugi disciplinski uticaji, ali bez
obzira na to uticaj porodice nikada ne prestaje, jer je ona prirodna
sredina u kojoj dijete ivi i za koju je vezano od roenja do smrti.

Pedagoka enciklopedija II. Zavod za udbenike i nastavna sredstva

Svijetlost, Sarajevo 1989 str. 140.
6
ati R. ; Stevanovi M. Pedagogija Pedagoki fakultet Zenica, 2003 str. 94.

436

1.1.2.POJAM DISCIPLINE U KOLI

ta je disciplina i disciplinovano ponaanje uenika u koli? ta
znai disciplinovano ponaanje uenika na asu, odjeljenju? Na
posljednje pitanje moglo bi se uopteno odgovoriti: Disciplinovano
ponaanje uenika na asu, za vrijeme nastave i uenja, jeste
ponaanje koje je u skladu, tj. koje ne odstupa od pravila i propisa o
radu i ponaanju uenika u koli, odnosno u odjeljenju.
Kad je rije o disciplini uenika i njihovom disciplinovanom
ponaanju, motiv ili pobude su od bitnog znaaja, jer od toga, zapravo,
i zavisi karakter discipline, a od karaktera discipline u mnogome
zavisi kako e ona uticati na rad uenika, na njihovo ponaanje i
interpersonalne odnose, ne samo u koli, nego i u njihovom buduem
radu i saobraaju sa ljudima. Kao to je poznato, pojam discipline
moe da ima razliita znaenja. Disciplina se, naime, moe shvatiti u
smislu prinude, tj. uenici potuju zahtjeve i pravila kole, zato to se
plae kazne, prijetnji, podsmijeha itd. Takva disciplina se mogla
oznaiti kao spoljanja disciplina. Meutim, o disciplini se moe
govoriti kao svjesnoj disciplini u unutranjoj disciplini,
samodisciplini.
Samodisciplina ili svjesna disciplina u sutini je ideal u vezi sa
kojim nastavnik ima (trebalo bi da ima) dva osnovna zadatka:
usmjeravanje uenika prema tom idealu i pomaganje u njihovim
nastojanjima i naporima da savladaju prepreke na putu do tog ideala.
Pri tom i nastavnik u svom radu i ponaanju sam tei tom idealu.
Poto je odgoj samodiscipline proces, a disciplinovanost, odnosno
disciplinovano ponaanje uenika rezultat tog procesa, koji nikad nije
potpuno kompletan, postavlja se pitanje: da li se moe adekvatno
definisati disciplinovanost, odnosno disciplinovan uenik? Svaka
definicija pojma disciplinovanog ponaanja uenika manje-vie je
ograniena, nepotpuna i neprecizna.
Teko je nekog uenika smatrati disciplinovanim (u smislu
samodiscipline) ako se zbog nekog psiholokog pritiska ili zbog neke
prinude potinjava neemu, ako se samo saglaava s neim. Uenik e
teko postati disciplinovanim ako ga prisiljavamo da uti, da bez
pogovora prihvata neto, da to ini zbog i pomou prijetnji,
zastraivanja, kazni i dr. Disciplina, pa ni discipliniranje u koli ne
mogu se svesti samo na jedan skup pravila, niti na pouavanje uenika
437

kako da potuju ta pravila. Uenikova sloboda ima i treba da ima za

svoju granicu prava drugih, jer se ne moe biti slobodan na tetu
drugih. To je poznata i priznata drutvena konvencija, drutveni
ugovor.
1.1.3. NEDISCIPLINA
PROCESOM

UVJETOVANA

NASTAVNIM

1. Frontalni tip nastave producira vlastite disciplinske

probleme, jer zahtijeva od uenika da sjede utljivo, i mirno i da budu
visoko zainteresirani za dati sadraj. Ta nastava zanemaruje
relativnost panje i individualne razlike u sposobnostima, ignorira
najveu pedagoku vrijednost, vlastite aktivnosti i potrebu za
sticanjem iskustva kroz kretanje, manipuliranje okolinom, te potrebu
za neprestanom komunikacijskom okolinom.7
2. Nedostatak strukture nekih ustaljenih aktivnosti. Za
poboljanje discipline i kolskog uinka, najpovoljniji je onaj nastavni
proces u kojem je jasno unaprijed postavljen i odreen zahtjev prema
uenicima te se dosljedno kontrolira njihovo udovoljavanje.
3. Disciplinu moe naruiti i pretjerano strukturirana nastava.
1.1.4.
NEDISCIPLINA
UVJETOVANA
KARAKTERISTIKAMA DJETETA

BIOLOKIM

Kod nekih uenika ivahnost je karakteristika temperamenta,

zbog ega imaju tekoe u koli, gdje moraju mirno sjediti nekoliko
sati. Kod mnogo pretjerano nemirne djece ustanovljeno je da se i
jedan od roditelja u djetinjstvu slino ponaao, to znai da su u tim
sluajevima vani nasljedni faktori.8
Kod drugih uenika pretjerano nemirnih vani su uticaji bolesti
koje su djelovale na centralni nervni sistem za vrijeme trudnoe, kod
poroda ili u prvim godinama ivota. Na to mogu uticati i bolesti majke
u trudnoi, krvarenje iz maternice, nedonesenost, prenesenost, teak

Pehli Izet Didaktiki putokazi ; asopis za nastavnu praksu Zenica;2003.,

str. 87.
8
Rosi Miroslav; Zrnca Biseri pedagogije Sarajevo ,2002., str. 21.

438

porod, oivljavanje djeteta nakon poroda, jaka utica, kasnije bolesti

centralnog nervnog sistema.9
1. Slabija mentalna razvijenost, kratkotrajna panja,
impulzivnost i agresivnost dovodi do nediscipline na nastavi, sukobu s
okolinom i vladanju koje odudara od vladanja veine. Ukoliko su
izloeni neuspjehu i loim odnosima s vrnjacima, ponaat e se
nedisciplinirano.
2. Oteenje centralnog nervnog sistema meu kojima je
najei ADHD ili poremeaj panje. Za djecu s ovim oteenjem
tipino je slijedee ponaanje: nemir, vrpoljenje, mijenjanje mjesta i
poloaja, nespretnost u finoj motorici Primjena kazni i uobiajenih
odgojnih metoda neprimjerna je za spreavanje disciplinskih problema
jer mogu poveati ueniku frustriranost i agresivnost te izazvati
produbljenje problema, u takvim sluajevima neophodna je pomo
strunjaka.
1.1.5. KAKO RJEAVATI PROBLEM NEDISCIPLINE?
efovi i voditelji teko prihvataju neposluh. Vjeruju kako
uenici trebaju initi to im se kae. Desi se da nastavu uenici
ometaju, obino su to oni koji teko zadovoljavaju svoje potrebe u
koli i rijetko imaju sliku kole, uenja ili nastavnika u svijetu
kvalitete. Izbaciti uenika, zadrati ga na dodatnoj nastavi ili mu
zabraniti pohaanje nastave samo je kratkorono rjeenje. Ovim se ne
rjeava temeljni problem: kako ga ukljuit u kvalitetno uenje.
U kvalitetnoj koli, nastavnici moraju nauiti ta uiniti da se
neposluni uenik ne kazni, a stanje se popravi, te da se uenik
prihvati rada.10 u razredu. Voditelji pokuavaju rijeiti problem
nedisciplinovanih uenika bez roditelja, jer bi se roditelji trebali
pozivati samo kad im se ima ta pozitivno rei. Pozvati roditelje
znailo bi da kola ne moe rijeiti problem. Kvalitetna kola trbala bi
imati prostoriju za savjetovanje u koju bi se slali uenici koji ometaju
nastavu. Nastavnik bi u tim prostorijama savjetovao uenika ljubazno
i sa dijelom molbe kako uenik tu prostoriju ne bi smatao kaznom.
Uenici koji vide da se trudite da od uionice napravite bolje mjesto
9

Rosi Miroslav Zrnca- Biseri pedagogije Sarajevo 2002., str. 24.

Perii M.Milan Disciplina u koli ; Svijetlost; Sarajevo,1972. str. 25.

10

439

za uenje, pokuavaju rijeiti osobne probleme, ak i pomagati jedni

drugima.
Ako uenici ne vide da se trudite, prepustit e vam da se
snalazite kad se pojavi problem jer uostalom vi ste ef. Nemojte biti
ef: razgovarajte sa uenicima i rjeavajte probleme, pa e ih biti
manje. Ti odbori bi trebali razraditi pojedinosti plana. Ako bi
nastavnici pokazali zanimanje, prvi korak bio bi da uprava napie ta
je svrha kole tj. da kola eli postii kvalitetu. Kad se odredi svrha,
nastavnici se moraju upoznati sa postavkama teorije kontrole i
terapije. Glavni stav nastavnika o razvijanju discipline kod uenika ne
treba da bude usmjeren prije na mjere povremene kontrole nego na
otkrivanje upoznavanje i jaanje kod uenika i osobina koje e mu
pomoi da kontrolie sebe, da upravlja sobom. Kontrola ponaanja
uenika treba da bude demokratska, a njen cilj da bude
osposobljavanje uenika za samokontrolu.
2.1. METODOLOGIJA
2.1.1. PRISTUP PROBLEMU ISTRAIVANJA
Poduavanje je univerzalna tenja svi to ine. Roditelji
poduavaju svoju djecu, poslodavci svoje osoblje, treneri poduavaju
svoje igrae, ene svoje mueve (i obrnuto) i, naravno, nastavnici
poduavaju svoje uenike. Disciplina uenika u koli pomae
nastavniku u njegovom radu. Poduavanje moe da postane mnogo
efikasnije, i uenicima moe da osigura vie znanja i zrelosti, a
istovremeno smanji konflikte i nastavnicima omogui vie vremena za
rad.
Naravno, mnogo razliitih faktora utie na rezultat neujnih
nastojanja da poduava nekoga. Jedan osnovni faktor ima najvie
uticaja, a to je stepen uspjenosti nastavnika u uspostavljanju
posebnog odnosa, discipline sa uenicima. Sutina je upravo u
kvalitetu odnosa izmeu nastavnika i uenika. To je vanije od onoga
to nastavnik predaje, kako to radi ili kome eli da prenese znanje.
Proces poduavanja obavlja jedna osoba, dok se proces uenja obavlja
u drugoj. Da bi ovi procesi bili uspjeni mora da postoji posebna vrsta
odnosa. Izmeu ova dva odvojena organizma postoji neka vrsta
veze ili mosta izmeu predavaa i uenika.
440

2.1.2. STAVOVI NASTAVNIKA-PRISTUP PROBLEMU

Vjetine o kojima nastavnici
govore, u prvom redu,
podrazumijevaju razgovor neto to veina nas radi vrlo lahko. S
obzirom na to da razgovor moe uticati na meuljudske odnose
destruktivno ili stimulativno, on isto tako nastavnika moe udaljiti od
uenika ili im ga pribliivati. Brojna istraivanja pokazuju kako
sluanje moe da olaka proces uenja. I u ovom sluaju roditelji i
nastavnici, izuzev malo izuzetaka, bioloki su predodreeni i dobro
uvjebani da sluaju sve ono to mladi saopavaju.
Iskustvo nas je nauilo da postanemo kritini prema formalnom
obrazovanju veine nastavnika; oni su upoznati sa terminima, idejama
i pojmovima, ali nisu nauili kako da ih primijene u praksi. Mislimo
na pojmove kao to su potovanje potreba uenika, uenje s
ljubavlju, atmosfera u uionici, sloboda uenja, humanistiko
obrazovanje i nastavnik kao izvor saznanja i sl.
Smatra se da je poduavanje predkolske djece razliito od
poduavanja osnovaca ili studenata. Tano je da razliitost razvojnih
faza mora uzeti u obzir prilikom odreivanja sadraja i obrazovne
strategije, ali osnovni ljudski odnos izmeu nastavnika i uenika
ostaje uvijek isti. U kolama se esto uenici posmatraju ne kao osobe,
ve kao sluajevi: zaostao, nadaren, hendikepiran, nekulturan,
siromaan, inteligentan ili glup, hiperaktivan, emocijalnoneuravnoteen i sl. Jasno je da ovakva grupisanja ne samo da
umanjuju samopouzdanje uenika, ve doprinose stvaranju predrasuda
i umanjenje kvaliteta poduavanja. Bez sumnje, uenici se mogu
ponaati neprihvatljivo i time stvarati probleme, nedisciplinu i
nastavnicima i drugim uenicima. Za veinu nastavnika ovo je najtei
problem. Kada nastavnici prestanu da koriste mo i autoritet,
prekidaju ih sa upotrebom rjenika koji su koristili za uspostavljanje
starog, neefikasnog tipa discipline. Oni poinju da koriste rijei i
izraze vezane za njihove druge odnose.
Znaaj predmeta istraivanja
Drutveni znaaj
Problematika discipline uenika u koli veoma je kompleksan
problem.
441

Tekoe na koje nailaze kole u svojim nastojanjima da

organizuju ili u saradnji s drugima utiu na razvijanje pravilnog
odnosa uenika prema koli i uenju, mogu u odreenom smislu
posluiti kao podsticaj za razmiljanje o tome na koji nain nastavnici,
organi kole, kolektiv uenika i drugi u konkretnim uslovima mogu
najuspjenije organizovati rad na otklanjanju najvanijih smetnji koje
se uoavaju u radu i ponaanju uenika
Ispitivanja nekih aspekata discipline uenika u koli i drugih
pitanja u vezi s disciplinom, izvrena su (1969.) u osam kola u
Sarajevu, tako da je ovaj problem bio drutveno aktuelniji nego
(1972.)11 Dananja istraivanja pokazuju da je ovaj problem prisutan
i u kolama na podruju naeg Kantona. U svim sistemima i u svim
vremenima vodila se briga o uenicima i disciplini uenika u koli.
Problem koji se javlja oko i povodom uenja i discipline uenika u
koli nije mogue sanirati i rjeavati bez naunog uvida u ovu
problematiku.
Dakle, na temelju nauno fundiranih rezultata, moi e se
pristupiti sveobuhvatnijoj metodologiji rjeavanju ovog vanog
drutvenog problema. U tom projektu, kola mora imati vanu ulogu.
Nastavnici na svim nivoima, a posebno na niim, morali bi proi
poseban edukativni program, kako bi mogli svojim neposrednim
radom postii disciplinu uenika u koli. Prema tome, potpuna briga o
uenicima u koli nije mogua bez kontinuiranog naunog ispitivanja i
istraivanja.
Nauni znaaj
Nauni znaaj problema istraivanja proizlazi, prije svega iz
mogunosti razliitih komparacija dobijenih istraivakih rezultata. U
svijetu postoje istraivanja koja se mogu uporediti s ovakvim jednim
istraivanjem. S obzirom na disciplinu uenika u koli, vjerujemo da
e ta komparacija uroditi zanimljivim i novim naunim saznanjima,
koja mogu biti od viestruke koristi. S druge strane, oekivati je da e
i ovo istraivanje uticati na buenje radoznalosti i elje za novim
istraivanjem. Neophodno je, problem discipline uenika u koli

11

Perii M. Milan Disciplina uenika u koli Svijetlost Sarajevo, 1972 str 31.

442

zahvatati iz logike razliitih znanstvenih disciplina sa razliitim

metodolokim pristupima i polazitima.
Otvaranje novih polja istraivanja u ovoj domeni izazovno je i
korisno. Sve ovo moglo bi olakati i osnaiti drutvenu i pedagoku
brigu o disciplini uenika u koli. Nije mogue valjano predvidjeti sve
ivotne okolnosti i posebne probleme discipline u koli bez pomoi
znanosti. Problem istraivanja je takvog karaktera da ga nije mogue
znanstveno iscrpiti, transverzalnim metodolokim pristupom, tj. da
potrebuje i drugi pristup, za to je potrebno izabrati odreen broj
odjeljenja i uenika koja e biti vie godina praena. I u ovom se
oituje nauni znaaj ovog predmeta istraivanja.
Praktini znaaj
Istaknuli smo da disciplina uenika u koli krije u sebi mnoge
probleme. Ni jedan od njih nije mogue otkloniti bez pomoi i
naunih saznanja. Nema, dakle, otklona nediscipline uenika u koli,
ili njeno ublaavanje i pravovremene pomoi nastavnicima bez
znanstvenih saznanja. Otuda e svaka spoznaja iz polja ovog predmeta
istraivanja biti (ili moe biti) od praktine koristi. Njena praktinost
oscilirat e u mjeri teine samog problema, kao i u mjeri sposobnosti i
spremnosti nastavnika i organizacije da se pritekne u pomo.
Koritenje naunih rezultata stavova nastavnika o disciplini
uenika u konkretnom odgojnom radu u koli pomoi e pronicanju u
specifinu metodiku uenja i odgajanja. Rezultati istraivanja mogli bi
pomoi u pronalaenju adekvatnih pedagokih i psiholokih postupaka
prema uenicima u koli kao i u poduzimanju neophodnih
preventivnih mjera da bi se olakao rad nastavniku.
Cilj i zadaci istraivanja
Cilj istraivanja
U ovom istraivanju eli se utvrditi u kojoj mjeri nastavnici
imaju disciplinu kod uenika u koli, kakvi su im ideali, nade i pogledi
na budunost. Uz pomo dobijenih istraivakih rezultata na
adekvatnom uzorku, pokuat e se odgovoriti na pitanje: Da li se i po
emu se razlikuju stavovi nastavnika, i sama disciplina uenika u
koli? Drugim rijeima, cilj istraivanja je da na osnovu dobivenih
443

istraivakih rezultata otkrijemo koje se niti prekidaju u stavovima

nastavnika o disciplini uenika u koli.
Zadaci istraivanja
Da bismo realizirali postavljeni cilj istraivanja, ostvarili smo
istraivake zadatke:
1. istraili oblike nediscipline uenika sa porodinim prilikama i
uspjeh pratei kontinuitet u prethodna tri razreda.
2. Utvrdili razlike stavova nastavnika o disciplini uenika u
koli.
3. Statistiki obradili podatke i iste komparirali.
4. Ustanovili karakteristike, i interpretirali nedisciplinu uenika
u koli
Istraivake hipoteze
Rezultati discipline uenika, nadanja i ideali, biranje bliih ili
udaljenijih ciljeva, razliita opredjeljenja za odreene vrednote, e
nam pomoi da provjeravamo ove istraivake hipoteze:
Hp1:
Uenici koji ispoljavaju ee razliite oblike
nediscipline, pokazuju slabiji uspjeh i uspjeh vie promjenjiv u
kontinuitetu.
Hp2: Postoji znaajna povezanost izmeu uestalosti razliitih
oblika nediscipline i porodinog statusa uenika.
METODE I INSTRUMENTI ISTRAIVANJA
2.1.3. TEORIJSKA METODA
Teorijska metoda je osnovna metoda koja se koristila u ovom
istraivanju. Na osnovu podataka koji su prikupljeni na razliite
naine, kao i za poreenje s nekim slinim istraivanjima u svijetu i
kod nas.

444

2.1.4. SURVEY METODA

Druga metoda koju ovaj predmet istraivanja zahtijeva jeste
Survey research tj. Servej-istraivaka metoda. U istraivanju je
dakle, bilo primijenjeno niz tehnika i instrumenata kao i neki oblici
socio-psiholokog promatranja pomou kojih su se prikupljali
potrebni podaci i injenice.
UPITNIK ZA NASTAVNIKE
Upitnik za nastavnike sainjen je iz dva dijela:
1. Opi podaci, uspjeh, porodini status i nastavnik koji
procjenjuje oblik nediscipline kod uenika.
2. Petostepenu skalu procjene po kategorijama kojom nastavnik
kod svakog uenika procjenjuje uestalost nediscipline i interes
roditelja za uspjeh u koli.
Instrumenti istraivanja
U ovom istraivanju koriten je upitnik za nastavnike, o
oblicima ponaanja kod uenika. Upitnik prua jedinstvenu mjeru
ponaanja uenika u koli. Autor (direktor kole) je upotrebljavao ovaj
upitnik tako to je najprije od ispitanika (nastavnika) uzeo miljenje o
oblicima uenikog ponaanja u koli. Nastavnik u ovom upitniku
moe da imenuje uenika, napie porodini status uenika, i uspjeh u
prethodna tri razreda.
Potom nastavnik moe da izjavi oblike uenikog ponaanja u
koli /na primjer, kasni na as, oteuje namjetaj, sklon fizikom
napadu, nepristojni izrazi, bjei sa asa, podilazi nastavniku, drsko
ponaanje, kraa, puenje, upotreba alkohola, ne radi zadau,
popravlja svoje ponaanje, i informacije roditelja za uenike./ (Upitnik
u prilogu)
Za realiziranje ovog rada bilo je neophodno prikupiti odreene
podatke, iste analizirati i na osnovu toga izvui odreene zakljuke. S
druge strane, da bi se na osnovu istraivakih rezultata iz uzorka
procijenili stavovi nastavnika o disciplini uenika u koli valjalo je
doi do reprezentativnog uzoraka. Ispitivanja nekih aspekata
discipline uenika i drugih pitanja u vezi s disciplinom a koja
445

prikazujemo u ovom radu, temelji se u sutini na prouavanju

izvrenom u Osnovnoj koli Gornja Koprivna. Naim ispitivanjem je
obuhvaeno 6 odjeljenja: 3 odjeljenja IV-og razreda i 3 odjeljenja
VIII-og razreda. U ovom broju nastavu pohaa 141 uenik: 69
uenika i 72 uenice.
U slijedeoj tabeli dat je prikaz uzorka (Tabela br.1)

ODJELJENJE
IV 1
IV 2
IV 3

UKUPNO
VIII 1
VIII 2
VIII 3

UKUPNO
SVE
UKUPNO

MUKIH
10
9
11
30
13
14
12
39

ENSKIH
10
12
14
36
12
10
14
36

UKUPNO
20
21
25
66
25
24
26
75

69

72

141

Tabela br.1 Grafiki prikaz uzorka

160

IV 1

140

IV 2

120

IV 3

100

UKUPNO

80

VIII 1

60

VIII 2

40

VIII 3

20

UKUPNO

0
MUKIH
Slika br.1.

446

ENSKIH

UKUPNO

SVE UKUPNO

2.2. REZULTATI ISTRAIVANJA

2.2.1. Analiza istraivanja
Potrebne informacije o pitanjima koja su nas interesovala
prikupili smo putem prouavanja evidencije:
a) pohaanja nastave
b) takmienja uenika u disciplini
U osnovnoj koli, kao i u naem drutvenom ivotu, sve vie u
meuljudskim odnosima dolazi do izraaja jedan od vrlo znaajnih
atributa svjesne radne discipline-dobrovoljno izvravanje zadataka i
uvaavanje autoriteta. U svojoj sutini, ovo vai i za uenike. Pored
ostalih mjera, koje se primjenjuju radi obuzdavanja i spreavanja
nepoeljnog ponaanja uenika primjenjuju se i disciplinske mjere. O
disciplini uenika moe se posredno zakljuivati na osnovu prosjene
vrijednosti ukupnog rezultata na skali uestalosti oblika nediscipline.
2.2.2.UESTALOST NEDISCIPLINE I USPJEH UENIKAHipoteza 1.
Prvom naom hipotezom pretpostavljeno je da e uenici koji
ispoljavaju ee razliite oblike nediscipline pokazati slabiji uspjeh.
Tabela br.2

Uspjeh
uenika
IV- razred
ODLIAN (5)
VRLO DOBAR
(4)
DOBAR (3)
DOVOLJAN (2)
NEDOVOLJAN
(1)
Ukupno

Br.

24

36,3

Prosjena vrijednost ukupnog

rezultata na skali mjerenja oblika
nediscipline
69,12

26

39,3

65,46

14
2

21,2
3,2

62,50
58,50

100

66,95

Prouavanjem dokumentacije, i na osnovu prikupljenih podataka

za 66 uenika IV-og razreda, utvreno je da u toku kolske godine 24.
odlina uenika (36,3 %) ima najveu prosjenu vrijednost ukupnog
rezultata na skali uestalosti oblika nediscipline.
447

Kao to se vidi iz prikaza (Tabela br. 2) Prema podacima o

uestalosti oblika nediscipline i uspjeha uenika IV-og razreda, od
ukupnog broja, prosjenu vrijednost uestalosti oblika nediscipline
ispoljavaju:
Odlian

(5)24(36,3 %) .69,12

Vrlodobar (4).26(39,3%)..65,46
Dobar

(3)14(21,2%)..62,50

Dovoljan (2)..2.(3,2%)58,50
Uzme li se u obzir ova naa hipoteza vidjet emo da uenici s
dovoljnim uspjehom kojih ima najmanje u IV-om razredu (2)
ispoljavaju ee oblike nediscipline, to vidimo iz njihove prosjene
vrijednosti uestalosti oblika nediscipline (58,50). Dok uenika s
odlinim uspjehom ima 24, a njihova uestalost oblika nediscipline
iznosi (69,12). Gledajui u (Tabela br. 2) zbir zakljuujemo, da je naa
prva hipoteza potvrena. Uenici sa slabijim uspjehom pokazuju veu
uestalost oblika nediscipline.
Na uzorku VIII-ih razreda osnovne kole
drugaije rezultate.
Uspjeh
uenika
VIII-razred
ODLIAN (5)
VRLO DOBAR
(4)
DOBAR (3)
DOVOLJAN
(2)
NEDOVOLJA
N (1)
Ukupno

zapaamo neto

Prosjena
vrijednost
ukupnog
rezultata na skali mjerenja oblika
nediscipline

Br.

19

25,4

59,77

10

13,4

67,75

35

46,6

71,21

11

14,6

51,83

75

100

62,12

Tabela br.3

Od 75. uenika VIII-og razreda, 19 uenika je odlinih (25,4%) i

njihova prosjena vrijednost uestalosti oblika nediscipline je (59,77),
kod vrlodobrih 10 (13,4%) prosjena vrijednost (67,75), dobrih 35
448

(46,6%) prosjena vrijednost (71,21) i dovoljnih 11 (14,66%)

prosjena vrijednost (51,83).
Ovakvo stanje zasluuje da bude predmet dubljeg prouavanja,
ali u ovom sluaju zakljuujemo da uenici s dobrim uspjehom imaju
veu prosjenu vrijednost uestalosti oblika nediscipline (Tabela br.
3). Dakle s ovim potvrujemo nau prvu hipotezu. Uenici koji
ispoljavaju ee razliite oblike nediscipline pokazuju slabiji uspjeh.
Prethodni podaci (Tabela br. 2. i 3) pokazuju da uenici IV-ih razreda
imaju veu uestalost oblika nediscipline, jer je njihova prosjena
vrijednost uestalosti nediscipline vea (66,95) od uenika VIII-ih
razreda njihova prosjena vrijednost ukupnog rezultata uestalosti
oblika nediscipline (62,12)
Ako bi se kao injenica uzelo u obzir samo prosjena vrijednost
uestalosti oblika nediscipline, moglo bi se konstatovati da je stanje
discipline kod uenika IV-og razreda
nezadovoljavajue, ali
pomenuta prosjena vrijednost, ma koliko bila znaajna, sama sobom
samo pokazuje, a ne objanjava problem. Zato se moe postaviti
pitanje: U kolikoj mjeri nastavnici uspijevaju rijeiti pitanje discipline
u koli?
U slijedeoj tabeli (Tabela br.4) IV-og razreda dat je prikaz
promjenljivosti kontinuiteta i uestalosti oblika nediscipline uenika u
koli.
PROMIJENJIVOST KONTINUITETA USPJEHA I
UESTALOST OBLIKA
NEDISCIPLINE
Prosjena vrijednost
F
ukupnog
rezultata na skali
Uspjeh uenika
Br.
%
mjerenja oblika
IV- razred
nediscipline
ISTI U TRI RAZREDA
49
74,60
30,58
DVA ISTI JEDAN
16
24,25
64,41
RAZLIIT
SVA TRI RAZLIITA
1
1,15
58,00
Ukupno
66
100
66,95
Tabela br. 4. IV-razred

Iz ovog uzorka vidimo da uenici koji imaju uspjeh promjenjiv

u kontinuitetu imaju i veu uestalost oblika nediscipline u koli.
449

injenica je da uenici s uspjehom promjenljivosti kontinuiteta imaju

i veu uestalost oblika nediscipline. To potvruje i prosjena
vrijednost uestalosti oblika nediscipline ukupnog rezultata uenika
IV-razreda.
Kod 16 (24,25%) uenika iji je uspjeh isti u prethodna dva
razreda, a jedan razliit, imaju veu prosjenu vrijednost uestalosti
oblika nediscipline (64,41).
I pored ove znatno visoke prosjene vrijednosti uestalosti
oblika nediscipline, imamo pojavu kod jednog uenika, koji ima
uspjeh promjenljivosti kontinuiteta, sam ima veu uestalost oblika
nediscipline (58,00) od uenika iji je uspjeh isti u sva tri prethodna
razreda. Njihova prosjena vrijednost uestalosti oblika nediscipline
znatno je manja (30,58), iako takvih uenika ima najvie 49 (74,60%)
S obzirom na ovaj zbir, i rezultate iz tabele br. 4. moemo
zakljuiti da je naa prva hipoteza kod uenika IV-og razreda
potvrena. Obratimo panju na tabelu slinosti (Tabela br.5). Uenici
VIII-og razreda pokazuju sline rezultate u odnosu na promjenljivost
kontinuiteta uspjeha i uestalosti oblika nediscipline.
PROMIJENJIVOST KONTINUITETA USPJEHA I
UESTALOST OBLIKA
NEDISCIPLINE
Prosjena vrijednost
F
Uspjeh uenika
ukupnog rezultata na skali
VIII-razred
mjerenja oblika
Br.
%
nediscipline
ISTI U TRI RAZREDA
62
83,16
61,37
DVA ISTI JEDAN
11
14,17
62,16
RAZLIIT
SVA TRI RAZLIITA
2
2,67
49,50
Ukupno
75
100
62,12
Tabela br. 5.

VIII-razred

Prema evidenciji pojava uestalosti oblika nediscipline kod

uenika iji je uspjeh za jedan razred drugaiji, 11 uenika (14,17%)
pokazuje najveu prosjenu vrijednost uestalosti oblika nediscipline.
Zatim uenici s istim uspjehom u sva tri prethodna razreda kojih ima
najvie u zbiru 62 (83,16%), njihova prosjena vrijednost uestalosti
oblika nediscipline iznosi (61,37). Treba napomenuti da kod dva
450

uenika ija je promjenljivost kontinuiteta uspjeha za sva tri

prethodna razreda razliita, imaju prosjenu vrijednost uestalosti
oblika nediscipline (49,50) Uzme li se u obzir ova prosjena
vrijednost, za ova dva uenika, vidjeti emo da su oni vie skloni
ispoljavanju oblika nediscipline od ostalih uenika. Dakle, navedene
brojke potstiu nas na razmiljanje. Nema sumnje da uenici s
promjenljivosti kontinuiteta pokazuju veu uestalost nediscipline u
koli. S ovim potvrujemo nau prvu hipotezu. U pomenutih 6
odjeljenja: 3 IV razreda i 3 VIII razreda, pregledali smo razredne
knjige i utvrdili da uenici IV-og razreda imaju veu prosjenu
vrijednost uestalosti oblika nediscipline (66,95) dok uenici VIII-og
razreda imaju neto manju prosjenu vrijednost ukupnog rezultata
uestalosti oblika nediscipline (62,12). Kad se ima u vidu ovakvo
stanje uestalosti oblika nediscipline kod uenika osnovne kole,
moe se zakljuiti da pitanju discipline u koli treba pokloniti
ozbiljnu panju.
2.2.3. OBLICI
UENIKA
Hipoteza 2.

NEDISCIPLINE

PORODINI

STATUS

Ma koliko uzroci negativnog ponaanja uenika bili brojni i

raznovrsni, oni su manje-vie direktno ili indirektno meusobno
povezani i uslovljeni. Drugom naom hipotezom pretpostavljeno je da
postoji znaajna povezanost izmeu uestalosti razliitih oblika
nediscipline i porodinog statusa uenika.
Porodini status uenika
IV-razred

UENIK IMA OBA

RODITELJA
SAMO MAJKU
SAMO OCA
MAJKU I OUHA
OCA I MAEHU
NEMA RODITELJE
UKUPNO
Tabela br. 6.

Broj
uenika

Ukupno
%

Prosjena vrijednost
ukupnog rezultata na
skali mjerenja
oblika nediscipline

62

94

65,85

4
66

6
100

34,15
66,95

IV razred

451

Ne treba posebno isticati da su negativne pojave u radu i

ponaanju uenika raznovrsne, ali kola najee uoava uenike
nedostatke koji su povezani s njihovim ivotom i radom u koli,
postupke koji im oteavaju ili onemoguavaju da se prilagode
normama ivota kole kao kolektiva. Razne negativne pojave u
ponaanju uenika mogu da budu: zbog gubitka jednog od roditelja ili
nemogunosti da ivi s oba roditelja. Iz ovog uzorka (Tabela br. 6)
uoili smo znaajne rezultate. Uenici koji imaju oba roditelja, a
takvih je u IV-im razredima najvie 62 (94%) imaju i najveu
prosjenu vrijednost uestalosti oblika nediscipline (65,85). Dok
uenici koji imaju samo majku njihova prosjena vrijednost
uestalosti oblika nediscipline iznosi (34,15). Takoer treba naglasiti
da uenici koji imaju samo majku ee ispoljavaju razliite oblike
nediscipline iako ih je najmanje 4 (6%) S ovim potvrujemo nau
drugu hipotezu. Postoji znaajna povezanost izmeu razliitih oblika
nediscipline i porodinog statusa uenika.
Slinog stanja su i uenici VIII-ih razreda, kako pokazuju
rezultati u slijedeoj tabeli.
(Tabela br.7)

Porodini status uenika

VIII-razred
UENIK IMA OBA
RODITELJA
SAMO MAJKU
SAMO OCA
MAJKU I OUHA
OCA I MAEHU
NEMA RODITELJE
UKUPNO

Broj
uenika

Ukupn
o
%

Prosjena
vrijednost ukupnog
rezultata na skali
mjerenja oblika
nediscipline

63

84,28

61,47

9
2
1
75

12,29
2,30
1,13
100

71,11
33,50
65,00
62,12

Kod pomenutog odjeljenja VIII-og razreda, analizom

kvantitativnih podataka koji se odnose na odjeljenja u cjelini, posebno
na uenike VIII-ih razreda, moe se utvrditi da 9 uenika (12,29%)
koji imaju samo majku imaju i najveu prosjenu vrijednost
uestalosti oblika nediscipline u koli (71,11) pretpostavljamo da se
452

majka prema njima odnosi blago, sa dosta poputanja u svemu pa tako

i kolskim obavezama i ozbiljnosti prema koli.
Zatim jedan uenik (1,13%) koji ima majku i ouha ima neto
manju prosjenu vrijednost uestalosti oblika nediscipline (65,00).
Najmanju prosjenu vrijednost uestalosti oblika nediscipline
pokazuju uenici koji imaju samo oca (33,50) zakljuujemo da su
oevi vie strogi prema djeci od majki. Meutim, na osnovu toga se
moe zakljuiti da postoji znaajna povezanost izmeu uestalosti
razliitih oblika nediscipline i porodinog statusa uenika..
Uenik predstavlja fokus prelamanja uticaja raznih drutvenih
sredina i razliitih uticaja sredine u kojoj ivi. Uenik se ne moe
posmatrati samo kao objekt koji ili prima ili ne prima te uticaje. On je,
dakle, subjekt koji svojim ponaanjem u porodici, koli i u drugim
sredinama reaguje i zauzima pozitivan ili negativan stav prema
uticajima.
S manje ili vie uspjeha ili neuspjeha usklauje svoje ponaanje
svoju kulturu sa zahtjevima kolektiva i pojedinca. S obzirom da je
ponaanje linosti u svakom momentu rezultat historije njenog ivota
i momentalnih stimulsa koji djeluju na nju.
Kad uporedimo ove dvije tabele (Tabelu br. 6. i 7) zapaamo da
uenici IV-og razreda imaju veu uestalost razliitim oblicima
nediscipline (66,95), a uenici VIII-og razreda neto manju uestalost
oblika nediscipline u koli (62,12) Ovi primjeri pokazuju da
nedisciplinu u koli treba suzbijati. Sigurno je da na tome insistiraju
svi nastavnici i roditelji koji se u tome slau, ali je isto tako, sigurno
da svi nastavnici i roditelji uenika ne izvravaju svoju obavezu
vremenske tanosti prema koli i prema uenicima.
ZAKLJUAK
Uspjean nastavnik je onaj koji uspije uvjeriti sve uenike da
rade kvalitetno tj. punim kapacitetom. Mjerila neuspjeha kole
posljedica su injenice da se uenici ne trude kvalitetno raditi.
Nastavnici koji uspijevaju navesti svoje uenike na disciplinu i
kvalitetan rad su uspjeni nastavnici.
U ovom istraivanju eli se utvrditi nedisciplina uenika u
koli. Provjerom naih hipoteza, pokuali smo dati odgovor. U tom
453

smo cilju prikupili informacije i injenice pomou razliitih metoda

postupaka i instrumenata. Analizirali smo podatke i informacije do
kojih smo doli pomou istraivakih instrumenata.
Neke hipoteze smo potvrdili, a neke odbacili, generalni rezultat
svih metodolokih postupaka potvruju nau polaznu hipotezu.
Uenici koji ispoljavaju ee razliite oblike nediscipline
pokazuju slabiji uspjeh i uspjeh vie promjenljiv u kontinuitetu. U
istraivanju smo pokuali sagledati razliite oblike nediscipline, sa
mjernim instrumentima. Njihova je vrijednost relativna zato emo
iznijeti samo neke karakteristine rezultate dobivene na osnovu njih.
Rezultati dobiveni, upitnikom za nastavnike na najbolji su nain
distingvirali uenike disciplinovane i nedisciplinovane u koli.
Dobiveni rezultati prosjene vrijednosti ukupnog rezultata na skali
uestalosti oblika nediscipline, IV-ih razreda ukazuju da uenici sa
slabijim uspjehom imaju manju prosjenu vrijednost (58,50) na skali
mjerenja oblika nediscipline uenika u koli, dok uenici sa boljim
uspjehom imaju veu prosjenu vrijednost (69,12) na skali mjerenja
oblika nediscipline uenika u koli. Dok srednja prosjena vrijednost
ukupnog rezultata na skali mjerenja oblika nediscipline uenika IV-og
razreda iznosi 3,872. Ovu hipotezu smo testirali i kod uenika VIII-og
razreda. Dobijena prosjena vrijednost ukupnog rezultata kod slabijih
uenika iznosi (51,83) a kod boljih uenika (71,21). Srednja prosjena
vrijednost ukupnog rezultata VIII-ih razreda na skali mjerenja oblika
nediscipline uenika u koli je 3,340.
Promjenljivost kontinuiteta uspjeha i uestalosti oblika
nediscipline uenika u koli takoer su potvrdili nau polaznu
hipotezu. Kod uenika IV-ih razreda prosjena vrijednost na skali
mjerenja oblika nediscipline uenika u koli iznosila je 2,318 dok kod
uenika VIII-ih razreda prosjena vrijednost ukupnog rezultata je
2,307 to znai uenici sa uspjehom promjenljivosti u kontinuitetu
imaju i manju prosjenu vrijednost na skali mjerenja oblika
nediscipline, dakle vie su skloni oblicima nediscipline u koli, dok
uenici sa veom prosjenom vrijednou pokazuju manju sklonost
oblicima nediscipline u koli.
Ovim smo htjeli da iznesemo samo dokaze za potvrdu nae
osnovne hipoteze metodom dokaza preko rezultata dobivenih na
454

pojedinom mjernom instrumentu. S obzirom da je uzorak istraivanja

dovoljno reprezentativan velika je vjerovatnoa da bi se slini rezultati
utvrdili na veem uzorku odnosno i na svim uenicima osnovne kole.
Rezultati naeg istraivanja pokazuju da uenici sa slabijim
uspjehom imaju veu uestalost oblika nediscipline u koli. Nae
iskustvo u ovom istraivanju uvjerilo nas je da disciplina uenika u
koli ima veoma vanu ulogu za potpunu i uspjenu realizaciju
nastave. Meutim, neka bitna obiljeja nediscipline ukazuje da se ona
moe u znatnoj mjeri poboljati, a pogotovo da se pravilnim
pedagokim voenjem moe kanalisati, pa je pred svima onima koji
rade sa djecom, uenicima velika odgovornost da utiu na ovu pojavu.
Zato je neophodno osmiljavati putove, strategije do discipline
uenika u koli.
Nema dakle, discipline stabilne u koli bez adekvatne edukacije
nastavnika .Da bi se dolo do edukacije nastavnika moramo imati
neka znanstvena istraivanja. Otuda e svaka spoznaja o disciplini
uenika u koli biti od praktinog znaaja. Rezultati ovog istraivanja
mogli bi pomoi koli u razradi specifine metodike i odgajanja.
Takoer, nalazi istraivanja mogli bi pomoi u pronalaenju
adekvatnih pedagoko-psiholokih postupaka prema uenicima koji su
nedisciplinovani kao i preduzimanju preventivnih mjera. Nema, dakle,
kvalitetne nastave bez discipline uenika u koli, a da bi postigli
disciplinu, moramo imati neka empirijska i znanstvena istraivanja,
koja slue kao osnova ovom naem radu.
Literatura:
1. ati R.; Stevanovi M. Pedagogija ; Pedagoki Fakultet, Zenica, 2003.
2. Vukasovi Ante Pedagogija Hrvatski katoliki zbor Mi ;Zagreb 1995.
3. Klai N. ; Domovi . ; Ani . Rjenik stranih rijei ; Sani-Plus Zagreb,
2002 .
4. Pedagoka enciklopedija I ; Zavod za udbenike i nastavna sredstva
Svijetlost, Sarajevo, 1989.
5. Pedagoka enciklopedija II. Zavod za udbenike i nastavna sredstva Svijetlost,
Sarajevo
1989.
6. Perii M. Milan Disciplina u koli Svijetlost ,Sarajevo , 1972.

455

7. Didaktiki putokazi; asopis za Bosansku nastavnu praksu Br.13 Pedagoki

zavod i Pedagoka akademija Zenica, 1998.
8. Didaktiki putokazi ; asopis za nastavnu praksu Br.24 Zenica, 2003.
9. Rosi Miroslav; Zrnca Biseri pedagogije Sarajevo ,2002
10. orevi Jovan Intelektualno vaspitanje i savremena kola ;Beograd ,1990.
11. Milijevi Svetozar Odsustvo panje u nastavnom procesu
udbenike i nastavna sredstva Beograd, 1984
12. Sumejja magazin za enu i porodicu Tuzla, 2006

456

Zavod za

Ehlimana Pehli-Begi, prof.

ATTITUDES OF TEACHERS REGARDING THE DISCIPLINE
OF PUPILS IN SCHOOL
SUMMARY
When a young teacher comes into the classroom for the first
time and stand before his pupils, one of the greatest difficulties he will
have to encounter is how to ensure the discipline in the classroom.
This is because it is a skill that can only partially be learned from
books or courses, and which is improved through experience and
years of work at school.
This paper will discuss the behavior of pupils, which is indicated
as a lack of discipline. This means that the behavior of a pupil is in
conflict with the norms and regulations of the school, and that is more
or less manifested in the pupil's work and behavior in school.
In our work we will mention policies that contribute to the
discipline in the classroom, because it is easier to prevent disciplinary
problems than solve them after they have already taken place. Each
teacher uses different methods when facing these problems, and from
each teacher we can learn something.
In this paper we have tried to determine the extent to which the
discipline of the pupils is present in the school, and what is their
attitude towards school work. In other words, we tried to present the
views of teachers regarding the discipline of pupils in schools using
the obtained research results, which were conducted at the Elementary
School Gornja Koprivna on an adequate sample.

457

.
.


.
.

.

.
"
" .

458

SADRAJ

UVOD .............................................................................................. 7
ISLAMISTIKA .................................................................................. 13
Prof. dr. Sulejman Topoljak
TEORIJA PRAVA I NJEGOVE ZLOUPOTRE (NEZARIJETUL-HAKKI VETTE'ASSUFU FIST'IMALIHI) ........................................................................15
Prof. dr. Muharem tulanovi
KONCEPT UMJERENOSTI U ISLAMU I NJEGOVA MANIFESTACIJA
U FIKHU ...........................................................................................51
Prof. dr. Safvet Halilovi
ARAPSKA LINGVISTIKA I TEFSIR .......................................................87
Dr. Sead Seljubac
KAKO UTI RIJE BOIJU................................................................117
Prof. dr. sci. efik Kurdi
BONJACI I HADIS OD AUSTRO-UGARSKE OKUPACIJE BIH DO
DANAS ...........................................................................................141
Prof. dr. Fuad Sedi
I'IJE I SUNIJE - U PERCEPCIJI PROF. IHSAN ILAHI ZAHIRA ..............165
Doc. dr. Izet Terzi
OSVRT NA GAZALIJEVE OPSERVACIJE O VRLINAMA UENIKA I
UITELJA ........................................................................................189
PEDAGOKO-PSIHOLOKE ZNANOSTI .......................................... 211
Doc.dr. Nusreta Kepe
UTICAJ SADRAJA MEURELIGIJSKOG RAZUMIJEVANJA U
NASTAVI VJERONAUKE NA STAVOVE UENIKA O DRUGIM
RELIGIJAMA ...................................................................................213

459

Prof. dr. Osman Rami i Nedim Boti, bachelor islamske vjeronauke

OSNOVE ISLAMSKOG POGLEDA NA KONCEPT EMOCIONALNE
INTELIGENCIJE ...............................................................................247
Mr. Belma Zenkovi
EKSTRINZINA MOTIVACIJA ZA UENJEM KOD
OSNOVNOKOLACA U SARAJEVU I KISELJAKU...............................271
Sebila Bapi, prof. pedagogije
NASTAVNIK ISLAMSKE VJERONAUKE U ULOZI RAZREDNIKA .........285
Nejra Nesimovi - Khedr
KOMUNIKACIJA I POVRATNE INFORMACIJE IZMEU UENIKA,
NASTAVNIKA I RODITELJA .............................................................301
MEDICINA ................................................................................... 323
Prof. dr. sc. Sulejman Kendi, Mr. sc. dr. med. Samir Pori
UTICAJ POVEANE TJELESNE TEINE ZA NASTANAK KRVNOG
PRITISKA (ARTERIJSKE HIPERTENZIJE)...........................................325
JEZIK I KNJIEVNOST .................................................................... 345
Prof. dr. sc. Remzija Hadiefendi-Pari
VOKATIV I GRAMATIKA TUEG GOVORA ......................................347
mr.sc. Amra Memi
BONJAKI VELIKANI: HUSEIN-BEG KAPETAN GRADAEVI
(ZMAJ OD BOSNE) KROZ HISTORIJSKI KALEIDOSKOP DRAMSKOG
STVARALATVA NEDADA IBRIIMOVIA, NIJAZA ALISPAHIA I
FUADA TABAKA .............................................................................371
Mr. Hajrudin Hodi
ARABIZMI U BOSANSKOM JEZIKU I ZNAAJ NJIHOVOG
POZNAVANJA U NASTAVI ARAPSKOG JEZIKA ................................391
DODATAK: RADOVI I ISTRAIVANJA STUDENATA IPF-A U
BIHAU ....................................................................................... 409
460

Nisfet Kovaevi, prof.

PRIMJERENOST NASTAVNIH SADRAJA ISLAMSKE
VJERONAUKE UZRASTU UENIKA PRVOG I DRUGOG RAZREDA
OSNOVNE KOLE ...........................................................................411
Ehlimana Pehli-Begi
STAVOVI NASTAVNIKA O DISCIPLINI UENIKA U KOLI .............433
SADRAJ ...................................................................................... 459

461