1.

Veliki opskrbni centar ve mu se izdaleka uinio poput zdanja izgraenoga od djejih kockica te potom
poveanoga do besmislenih i grotesknih razmjera. Da mu je tkogod rekao kako e doi vrijeme u
kojemu e trgovine poprimiti dimenzije sportskih dvorana, ne bi mu nikada povjerovao. Sada je, eto, to
vrijeme dolo, i ta mu se injenica jednostavno nije sviala. Odmah je shvatio kojim se sustavom
odvija promet na prostranom i labirintnom parkiralitu, ali mu je trebalo nekoliko krugova dok nije
pronaao mjesto. Zatim je iziao iz auta i jo se jedanput zagledao prema neljudski velikom duanu,
ne znajui koja su od svih tih velikih vrata ulaz, a koja izlaz, i vode li sva ba do onog mjesta koje
njega zanima. Pretvara li se to polako u tromog dinosaura koji e ubrzo zaglibiti zbog svih tih promjena
to su ga snale nespremna, upitao se u sebi i uao kroz najvea staklena vrata to su se neprekidno
otvarala i zatvarala pred svim tim svijetom to je brzao unutra ili se, gurajui kolica pretrpana robom,
vraao van. Naao se nasred velikog predvorja iz kojega su razni putovi vodili nadesno i nalijevo, gore
i dolje, i nije znao to je gdje, osim zahoda ija je zelena oznaka palu-cala na drugom kraju predvorja.
U nedoumici, uradio je ono to mu se uinilo najpametnijim, izvadio je iz depa vjetrovke Marlboro,
zapalio cigaretu i duboko povukao dim, nakon ega mu se grozna trgovaka novotarija uinila malko
podnoljivijom.
GORAN TRIBUSON
- Gospodine! - upozori ga ovjek u plavoj kuti, koji je u jednoj ruci drao plastinu lopaticu,
pridravajui drugom lagana kolica za otpatke - to je zabranjeno! U dvostrukom ste prekraju!
Bani ga pogleda iznenaeno. Bio je to jedini tip koji se bitno razlikovao od gomile ljudi to su se
kaotino vrzmali prostorom i, obuzeti amokom troenja, gurali svoja pretovarena iana kolica.
- Ovdje ne smijete puiti i morate uzeti kolica!
Sad vie nije znao to uraditi. ovjeuljak u plavoj kuti zbilja nije djelovao kao autoritet opskrbnog
centra, ali je Banicu ipak nekako teko pala injenica da ga je uhvatio ak u dvostrukom prekraju,
pa kako nije znao to bi s upaljenom cigaretom, a jo manje kako doi do kolica koje rabe kupci, iziao
je van, nakon kraeg premiljanja bacio opuak u kanalizacijski otvor, pa uao ponovno, ovaj put na
druga vrata. Ipak nije uzeo kolica, jer mu se inilo daje idiotski tumarati ovim dvoranama s nekoliko
boca na dnu golemih kolica. Ta nije doao pokupovati sve deterdente, sapune, ukiseljene krastavce,
konzerve i kekse ovoga svijeta, i njima napuniti protuatomsko sklonite, nego je tek usputno svratio jer
mu je Komar prije nekoliko dana kazao kako ovdje imaju razmjerno pristojan izbor uvoznih piva.
Kada je nakon podueg lutanja i neuspjene potrage zastao ispred dugakog niza polica na kojima se
nalazilo ono to je traio, shvatio je da uistinu imaju mnogo piva, ali da se, bar to se izbora tie, ne
razlikuju bitno od boljih prodavaonica u gradu. Ipak je uspio pronai neto to ve dulje vrijeme nije
imao prilike vidjeti na policama - tamni Erdinger, vrlo dobar penini Franziskaner i, na kraju, tri velike
boce nizozemskog Trappea. Iako je bilo udne boje karameliziranog eera i pomalo slatkaGorka okolada
sto, volio je u odreenim prilikama popiti to pivo i drao ga je nekom vrstom djejeg piva, pivskim
slatkiem koji gdjekad treba gucnuti. Pomisao na tamni Trappe gotovo gaje nagnala da ponovno
zapali cigaretu, ali se na-vrijeme prisjeti istaa u plavome. Ako su ga u predvorju ozbiljno upozoravali,
ovdje bi ga mogli bez pardona i uhititi, pomisli Bani i pone uzimati boce s police.
I tad shvati koliko je ista bio u pravu. Ne samo da bi mu kolica dobro dola, nego bi, da ih je imao,
zacijelo kupio mnogo vie od onoga to mu je stalo u ruke. Poput gortaka koji je netom skupio ogrjev,
s punim naramkom pivskih boca pourio je prema blagajni, a zatim se dogodilo ono to je najmanje
elio: velika boca Trappea to ju je drao pod rukom ispala mu je i uz prasak kakav znaju prouzroiti
samo boce s gaziranim piima, razbila se. Nogu zalivenih gustom, ljepljivom pjenom, stajao je nasred
prodavaonice prostrijeljen strogim pogledima kupaca, koji su zastali sa svojim propisanim kolicima za
kupovanje.
- Gospodine Banicu, moete te boce staviti u moja kolica - ree mu usluno ovjek koji je s praznim
kolicima izronio iz reda u kojemu su se nalazile police i hladnjaci s mlijenim proizvodima. Bio je
srednje visine, negdje u poznim tridesetima, dobro graen, obrijane glave koja mu je davala izgled
strogog asketa i moralista, a taj je dojam pojaavalo njegovo elegantno i nekako jezuitski crno odijelo
pod kojim se nazirala besprijekorno bijela koulja bez kravate.
Zbunjen zbog nevolje u kojoj se naao, Bani polako sloi boce u neznaneva kolica, a zatim mu
sijevne:
- Otkud znate moje ime?
- Radim za gospodina Svilara... Poslao me po vas... -ree ovjek u crnom odijelu kao da mu je

neugodno.
GORAN TRIBUSON
- Svilar... - zamisli se Bani. - Pa prije dva dana sam ga odbio. Radim sam i gotovo mi je nemogue
pratiti nekoga...
- Odbili ste ga telefonski. Gazda je zamolio da se ipak vidite i da vam pokua objasniti neke stvari.
Bani se trgne. Znao je da ljudi kojekako zovu nadreene, ali kada bi uo da netko svog poslodavca
zove gazdom, stvari bi mu odmah postale sumnjive.
- Ali... u tom sluaju, vi ste me pratili... - ree nakon to je na blagajni potpisao slip i pogurao kolica
prema izlazu.
- Jesam - slegne ramenima tip izbrijane glave. - Drugaije vas ne bih mogao odvesti gazdi. Vidio sam
kako ste odbili uzeti kolica pa sam ih uzeo ja. Slutio sam da e se ta stvar zakomplicirati.
Ve se komplicira, pomisli Bani pa se tiho nasmije:
- Ako tako dobro pratite ljude, zato mu vi ne biste obavili tu stvar? emu troiti lovu na privatnog
istraitelja? Oni su ionako silno antipatina brana.
- Gazda ima sasvim dovoljno love da si priuti istraitelja...
Pogotovo onc/ga koji vozi stari Golf, pomisli Bani, zaustavljajui kolica s pivom ispred prtljanika svog
dotrajalog vozila. I prije no to e podii poklopac kako bi pre-tovario pivo, on izvadi Marlboro i udno
ga zapali, ba ispod velikog panoa s programatskim pozivom
RECITE DA NEPUENJU!
- Pratite me! Vozit u polako! - dovikne mu njegov novi poznanik i krene prema drugom dijelu
parkiralita, dok se Bani pitao hoe li otamo izroniti u Fordu ili Cheerokyju.
Dok su se pribliavali Svilarovoj kui, podignutoj na samom rubu idilinoga jelenovakoga parka,
Bani se priGorka okolada
sjeti velike urbanistike afere iz ranih osamdesetih, kada su se svi pitali za koga se to i zato podiu
moderni dvojni objekti u takozvanoj zelenoj zoni, kao da se nije dobro znalo za koga se takvo to
moglo raditi. Dobro odravana kua bila je na vrhu brijega, okruena pomno odabranom crnogoricom,
imala je dva kata, dolje veliki atrij, a gore prostranu terasu i nov mediteranski krov, koji je ljeti morao
gorjeti od svjeeg crvenila. Prostor oko kue bio je opasan visokom eljeznom ogradom, na ulazu su
se mogle nazreti sigurnosne kamere, a puti kojim je prolo vozilo Banieva vodia zavravao je
velikim parkiralitem ispred prostranog trijema pod kojim se nalazio ulaz u Svilarovo zdanje. Nigdje ni
traga novobogatakom neukusu i bahatosti, nigdje bazena, konjunice, teniskog igralita, dvorinog
studija za meditaciju (!) i oputanje, nigdje vrtnih patuljaka, lavova od kamena praha ni fontane s
osvijetljenim dnom, tako da se inilo kako je Svilar suzdrani, decentni bogata s mjerom i ukusom. Ali
tko zna, razmiljao je Bani, ako ovdje u Zagrebu posjeduje tek zdrueni dvojni objekt na otmjenoj
lokaciji, tko e jamiti da, recimo, nema novokomponirani dvorac u Cornvvallu, ljetnikovac s
umjetnim palmama na dubro-vakome primorju ili ran u Connecticutu?
Poslije, dok su sjedili u Svilarovoj sobi za primanje, Banica nije osobito fascinirala sva sila umjetnikih
slika po zidovima jer se, naravno, u slikarstvo uope nije razumio, ali mu se dopalo to to Svilar, za
razliku od svoje poduzetnike subrae, uope nije imao otvoren kamin ili kakvu drugu rustikalnu
izmiljotinu, nego se grijao uz pomo najobinijih radijatora, odnosno centralnoga grijanja. Inae,
Robert, ili Bobi Svilar, kako se predstavio, bio je ovjek koji je dobrano preao ezdesetu, ali se po
stasu, ustrini pokreta i pomno njegovanoj koi oito truGORAN TlUBUSON
dio da prikrije svoje godine. Ne potujui morlaku modu, bio je odjeven posve sportski, u izblijedjele
traperice i meku svijetloplavu majicu, koju bi moda ovjek upuen u takve stvari odmah prepoznao
kao svjetsku marku. Ali Bani nije pripadao tom soju. On je znao razlikovati mladog Cheta Bakera od
njegova poznog refleksa, saksofon Dextera Gordona od onoga u iji pisak pue John Coltrane, ali nije
razumio zato majica Paul&Shark kota tridesetak puta vie od one to su je skrojile radnice trikotae
iz akovca.
Kad je istraitelj izjavio da pije samo pivo, i na svoje veliko razoaranje dobio jedno od onih domaih
ije su mu macho reklame ve uvelike ile na ivce, nabio je Bobi Svilar ruke u depove i ushodao se
po sobi, zacijelo uvjeren kako su njegova gosta fascinirale sve te skupe slike po zidovima.
- Ovo su dva bolja Glihe, ovo tu je Uzelac, malo predimenzioniran, ali po osjenanim volumenima
krajnje zanimljiv, ovo je atipina Crnieva marina, s posve neobinim rakursom za njega, ovo pak
jedan sasvim rani Deto-ni, potom Becic, ije autorstvo jo nije sasvim dokazano, dva ponajbolja
Motike, i ovo tu... malo poznati portret sestre Pepice, naega neponovljivoga genija Josipa Raia.
Bani je nekoliko asaka pratio njegovo predavanje, a potom mu se, valjda od topline i loega
domaeg piva, poelo toliko spavati da su mu se kapci nekoliko puta lagano spustili.
- Neto ste se zamislili?... - ironino e Svilar. -Da...

- Sigurno su vas ove slike natjerale...

- Ne, nisu! - prekine ga odmah Bani. - Zamislio sam se zbog posve druge stvari. Naime, vani je
nekoliko stupnjeva ispod nitice, a ja sam u gepeku ostavio dese10
Gorka okolada
tak boca piva. Ako mi opiete ba sve slike, siguran sam da e se smrznuti.
- Ako se smrznu, vi ete ih lijepo odmrznuti. Bar za to je lako nai lijeka - kao da ga je umirivao Svilar.
- To ba nee ii...
- Gazda, gospodin je u pravu... - umijea se ovjek obrijane glave, koji je Banica i doveo ovamo.
- eli li kazati da sam ga ugnjavio svojom kolekcijom?
- Ne, ne! - branio se obrijani, kao da je i sama pomisao na takvo to svetogrdna. - Ali kad se pivo
jednom smrzne, onda zaboravi... moe ga bacit u zahod!
- A tako... - zamisli se Svilar pa se, kao da se nita nije dogodilo, vrati do onog djevojakog portreta
to ga je izradio stanoviti Rai, zagleda se u patinirano lice mlade, priproste djevojke pa nastavi:
- Taj vam je Rai bio najvee udo naeg slikarstva, siromah koji je jo kao adolescent odlutao u
svijet eljan znanja i vjetine. Tako istih motiva i tako snanih pobuda danas bi se jedva nalo u
mladaca kakav je bio on. Uio je isprva na Akademiji u Miinchenu, postao najboljim u klasi, a potom
otiao u Pariz, tvrdei kako su u slikarstvu Francuzi daleko ispred svih ostalih naroda. Teko itko od
nas moe i zamisliti sirotinjske okolnosti u kakvima je doao u Pariz i bijedu u kojoj je ivio. Unajmio je
hotelski sobiak kakav sigurno nadilazi imaginaciju socijalnih pisaca njegova doba, a dane je provodio
' u Louvreu, vjebajui tonske prijelaze i kolorit Francisca Goye.
Bez obzira na to to je, kao i svaki normalan ovjek, osjeao suut prema siromasima, Banica zbilja
nije zanimala sudbina nekoga tko je gladovao i kopirao druge slikare u poznatoj francuskoj galeriji.
Vidjevi, valjda, da se
11
VTT
GORAN TRtBUSON
Bani dosauje, Svilar kao da je odluio naglo prijei na ono najzanimljivije i najdojmljivije:
- Doao je u Pariz u veljai 1908., a etiri mjeseca nakon toga nali su ga ustrijeljenoga u njegovoj
hotelskoj sobi. Okolnosti smrti nikada nisu utvrene. Ne zna se je li ga netko ubio ili se radilo o
samoubojstvu. Imao je samo dvadeset tri godine.
To to je netko pronaen ustrijeljen u hotelskoj sobi budilo je u Banicu neto od profesionalne
radoznalosti, ali zbog injenice da se nemila stvar dogodila prije devedeset est godina nije imao
namjeru baviti se podrobnije takvom uzaludnosti. Prije nekoliko godina ubijen je u pol bijela dana u
Zagrebu jedan od mafijakih bosso-va, pa prave okolnosti te smrti ipak nisu otkrivene. Stoje spram
toga neki ubogi slikar ustrijeljen prologa stoljea u Parizu!?
- Gospodine Svilaru - prekine ga Bani trudei se biti to uljudnijim. - Prije dva dana sarn^am kazao
kako ne bih uzimao poslove praenja jer radim sam. Takvi poslovi stavljaju pred ovjeka niz nerjeivih
tehnikih problema. Kada bih imao pomonika, bilo bi mnogo lake, premda pokatkad ni dvojica nisu
dovoljna. Doao sam samo zato to me gospodin...
Tu Bani zastane i pogleda u ovjeka koji ga je dopratio ovamo, zaudivi se to mu jo nije uo ime.
- Guba - dometne Svilar. - Zovemo ga Guba.
- krlet - ree tip svoje prezime pa pocrveni. ini se da mu nadimak nije bio nimalo drag. - Andrija
krlet.
- Dakle, gospodin Guba mi je - nastavi zlurado Bani - rekao da su nastale neke nove okolnosti. I ja
sam zbog toga doao. Osobno sumnjam da bismo to to su 1908. u Parizu pronali tog vaeg Faria
ustrijeljenog trebali drati novonastalim okolnostima.
1
12
Gorka okoiada
- Raia! - ispravi ga Svilar. - Naravno, vi ste, kao i svi privatni istraitelji, bivi policajac ili, bolje
reeno, narodni milicionar. A u tim se krugovima Rai slabo spominjao. Nisam li u pravu?
- Niste - ispije Bani svoje pivo do kraja. - Imali smo jednog Raia u Kozari boku. Pekao je prave,
originalne bosanske evape u somunu. Ili bismo tamo nakon smjene, onako, znate... muko drutvo.
derali smo evape, lokali pivo i podrigivali naglas.
U pogledu koji mu je dobacio Svilar bilo je neega to bi se na verbalni jezik dalo prevesti samo kao
psovka, ali je ipak uspio zadrati pribranost i mirno nastavio priu
0 siromanom slikarskom geniju, ba kao da je uvjeren u njezinu viestruku funkcionalnost.
- O tome to je radio u Panzu ta etiri mjeseca znalo se vrlo malo, to i nije neobino za ovjeka

kojemu ni grob nije obiljeen. Prije tridesetak godina u krugovima hrvatskih emigranata u Parizu
pojavila se mapa sa etrnaest crtea u tuu i ugljenu, crtea s motivima parikih mostova. Zbog
Udbine paske i krajnjeg animoziteta spram svega to je emigrantsko, ovdje se o tome uope nita nije
ulo, ali su hrvatski kunsthistoriarski eksperti u Parizu potvrdili da je potpis na crteima autentian
1 da se oni savreno uklapaju u Raiev opus. Moram li vam kazati da su to senzacionalno otkrie
potvrdili doktori Gobelin i Akerc, profesor Zlatari, potom doktor Hoffmeier...
- A to je rekao doktor Knoflec? - prekine ga Bani. Svilar se vidno zbuni i zagleda u istraitelja.
Naravno,
on nije mogao znati da je Knoflec doktor iz Pakova idiotskog vica, proktolog koji gata frajeru koji si je
hemoroide mazao talogom od crne kave.
13
GoRAN TRIBUSON
- Vidite, teta da se i doktora Knofleca nije pitalo... -povea njegovu zbunjenost Bani, spreman im
prije napustiti ovo udno mjesto puno vanih slika.
- U to sam se vrijeme bavio uvoznim i izvoznim poslovima - nastavi Svilar. - Imao sam, naalost, onaj
crveni jugopaso i trebalo mi je mnogo lukavstva da se pribliim hrvatskim krugovima u Parizu. Mislim
da sam ba zbog tog njihova nepovjerenja bio prisiljen platiti crtee bar trideset posto vie no to bi
traili od ovjeka koji im je blizak.
- Znai, niste im bili politiki bliski?
- Jesam! Naravno da jesam! - skoi Svilar. - Svi smo mi radili zdruenim snagama na ruenju
Jugoslavije. Oni izvana, a ja iznutra! Samo to to oni nisu mogli znati.
- Dakle, ta su remek-djela u vaem posjedu? - pogleda ga Bani kao da mu sada i samome postaje
jasnije gdje se krije razlog zbog kojega ga je Svilar pozvao.
- Zbog toga sam vas i zvao! Vidite, vie nisu. Ukradeni su mi prije nekoliko dana. I to iz radne sobe, iz
mog osobnog sefa!
- Zato ne pozovete policiju? - zaudi se istraitelj sasvim iskreno. - Oni imaju najvie anse da
doznaju tko ih je ukrao.
- U tome i jest stvar... ja, naime, znam tko ih je ukrao...
Bani se okrene prema njemu oekujui nastavak.
- Ukrao ih je moj sin Arno.
- Otkuda mu to ime? - izleti Banicu. - Zar se nije mogao zvati Mirko? Ili Pero?
- Po liku iz omiljenog romana njegove majke - zlovoljno e on, kao da obnavlja neku staru svau.
Zatim doda posve suho:
- Uostalom, to se vas ne tie!
14
w
Gorka okolada
- Naravno, naravno! - povue se Bani. - Ali zato bi vam ih on ukrao?
- Da mi napakosti. Mislim da me mrzi i dri uzrokom svih svojih nezadovoljstava. A ja sam oduvijek bio
idiot koji je sve radio samo da bi njemu i njegovoj majci bilo to bolje i ljepe. I to vam je zahvalnost
koju na kraju dobijete od vlastita djeteta.
- A to na to kae njegova majka?
- Nita - slegne Svilar skrueno ramenima. - Ona je umrla prije dvanaest godina.
- Ali zato bi vam krao crtee iz sefa? - nastavi Bani, alei pomalo to je i nehotice naeo neto tako
neugodno kao to je smrt supruge. - Kua vam je puna slika. Mogao je uzeti bilo to. Tog Uzelca,
Glihu, Lopatu...
- Motiku! - ispravi ga Svilar i pogleda sumnjiavo kao da vie ne zna zafrkava li ga to bivi policajac, ili
je uistinu toliko neupuen u domau likovnu tradiciju. -Vidite, gospodine Banicu, ukrao je Raieve
crtee jer je znao da mi oni najvie znae. I da, ruku na srce, najvie vrijede. Jer nisu samo umjetniki
artefakt, nego i dragocjen raritet, jednom rijeju, otkrie! I sad e ih lijepo prodati...
- Kada biste obavijestili policiju, oni bi ga u tome sprijeili. Znali bi to uraditi i na neki, recimo to tako,
njeniji nain. Mislim, ako ondje imate kakvih veza.
- Ne sumnjam u to da bi to oni znali uraditi - sloi se on - ali mi je posve strana pomisao da policiji
prijavljujem vlastito dijete. Znate ono... nema te umjetnine koja bi vrijedila koliko djeji nokat! Dragi
gospodine, jednostavno bih htio samo to da prljavi ve ostane u kui...
- A koliko je staro to dijete? - nakalje se istraitelj. - Mislim, to dijete iji je nokat vredniji...
- Ima dvadeset pet godina...
15
GORAN TRIBUSON
- Veliko dijete! - fune Bani. - Lova koju bi dobio za te slike dobro bi mu dola za kojekakve stvari.

Sigurno i za one koje ne odobravate.

- To ne znam - pogleda ga Svilar naivno.
- No, dobro - nastavi istraitelj - zato mislite da bih ja imao tu vrstu autoriteta i utjecajnosti pa da ga
uspijem privoljeti da vam te slike lijepo vrati, izmoli od vas oinski oprost i ode se ispovjediti u gradsku
prvostolnicu?
- Ne budite ironini! - prekori ga Svilar. - Jasno sam vam rekao da bih vam platio da ga pratite... da
otkrijete komu je nudio ili prodao crtee. Ja bih ih ve znao nekako vratiti, otkupiti... Ako doznam gdje
su zavrili, pola ste mi posla obavili. Ja u vam pomoi i dati vam popis trgovaca za koje
pretpostavljam da bi ih Arno mogao posjetiti. Mislim da to za vas ne bi bio preteak posao. Osim toga,
koliko znam, vi trenutano ba i nemate klijentele, i ne bi se moglo kazati da vam ba ide...
- Vi i vai ljudi zacijelo ste bolja njukala od mene -kiselo se nasmijei Bani. - I dobro, gdje je djetece
u ovom asu? Ako sam dobro shvatio, drmnuo je crtee i zbrisao od kue.
- Sluajte, za nekoga tko ima dvadeset pet godina teko je kazati da je pobjegao od kue. On je
jednostavno otiao i unajmio stan u jednoj od onih mirnih ulica koje imaju nazive po ilircima. U
Vrazovoj, toosovoj... Guba i ja bismo vas odvezli i pokazali vam gdje sada boravi. I, konano, kako
izgleda.
- Da, da... to je uvijek pouzdanije od fotografije - zamisli se Bani. - A imate li moda fotografije ili
fotokopije ukradenih crtea?
- Ne - procijedi Svilar. - Nikada nisam mislio da bi mi mogle ustrebati... da u se nai u situaciji slinoj
ovoj. Ali crtei su spremljeni u staru konu mapu koja veoma
16
Gorka okolada
lijepo izgleda. Nalik je na plosnatu kutiju, crvena je i ima zlatotisak na prednjoj strani, odnosno na
poklopcu. Dri se da su crtei oduvijek bili u njoj, tako da je i sama mapa vrijednost. Nadam se,
gospodine Banicu, da ete mi pomoi da vratim crtee i mapu. Bit u vam zahvalan, a nemojte
smetnuti s uma da su zahvalni uvijek i dareljivi.
- Moda vam se ovo sa slikama i ne bi dogodilo da ste uistinu dareljivi.
- Znam na to ciljate, ali nemate pravo! - naljuti se on. - Arno ima bankovnu karticu i raun za iju se
pozitivu redovito i izdano brinem. Vjerujte, nezahvalnost djece ee proizlazi iz nae dareljivosti
nego iz krtosti. Nagaam da imate djece...
- Imam! - prekine ga Bani. - Siguran sam da ste me temeljito provjerili i da vam to da imam ker nije
pro-maknulo.
- Recite, ona esto dolazi iz Londona?
Banicu doe da radoznalog idiota raspali akom posred lica, ali takvo to ipak nije mogao uraditi.
Konano, od neega je morao ivjeti. Iako ne radi ugostiteljski, krojaki ili propagandistiki posao, i za
njega je muterija redovito u pravu! Osim ako mu se ba dokraja ne zgadi.
I dok su se stubitem polako sputali ka velikom predvorju, takoer prepunom ovjeenih slika, u
zgradu je uao neobian tip, vrlo visok ovjek ezdesetih godina, vitak i uskih ramena, pomalo plaha i
nespretna hoda, odjeven u dugaak, staromodni krombi kaput, koji je zacijelo bio teak koliko i on
sam. Imao je za svoju dob vrlo gustu crnu kosu, nije nosio ni eir ni kapu, a ono to je t na njemu
djelovalo najudnije bili su demodirani titnici za ui, nalik na studijske slualice, odjevni predmet
kakav se jedva jo mogao vidjeti i na filmovima. Lice mu je bilo vrlo glatko, gotovo zategnuto, ali Bani
brzo shvati
GradsKa
GORAN TRIBUSON
da je to zbog pudera koji je izdano rabio. ovjek je u ruci drao crni, elegantni kovei za spise, a
kad ga je Bani malo bolje promotrio, shvatio je da to nije kovei, nego laptop to je, poput kakve
dragocjenosti, bio uvren o ovjekov lijevi zglavak neim nalik na policijske lisice. Bani bi dao ruku
u vatru da ga je negdje vec vidio, ali se, kao i veina onih koji su preli pedesetu i poeli zaboravljati
stvari, nije mogao sjetiti gdje.
- Gospodine Raunovoo! - iznenadi se Bobi Svilar i pouri u susret ovjeku sa titnicima na uima. Danas vas nisam oekivao. Ali, neka, neka... Odmah emo srediti sva nerijeena pitanja!
Potom mu nekako ishitreno i pretjerano srdano prui ruku, a Raunovoa je primi bezvoljno, onako
kako se, primjerice, na ribarnici hvata riba u iju svjeinu sumnjamo.
- Gospodine Banicu - pogleda Svilar istraitelja, stiui i dalje mlohavu Raunovoinu ruku - kao to
vidite, iskrsnule su nenadane poslovne obveze. Guba e vas odvesti kamo smo naumili i isplatiti vam
predujam.
Guba pogleda ljutito Svilara, ali ovaj put ne pripomene kako mu je pravo ime krlet te kako mu se ne
svia nadimak. Mirno je prihvatio naredbu jer je Svilar ipak bio njegov gazda.
18

2.
Ulice to su nosile imena iliraca bile su u drugom dijelu grada, inili su ih lijepi samostojei objekti,
uglavnom dvokatni, sagraeni negdje poetkom prologa stoljea. Kao to i pristoji ulicama koje su
dobile imena prema pjesnicima i filolozima, bile su mirne, iroke, gotovo posve bez prometa, trgovina
je u njima bilo vrlo malo, a gostionice i kafii bili su prava rijetkost. Kada bi tkogod pokuao dulje
motriti koju od kua, teko bi mogao ostati nezamijeen, jer su u takvim ulicama uz ulaze parkirana
samo vozila onih koji tu stanuju. Ipak, s olakanjem shvati Bani dok su se zaustavljali nadomak kui
koju je unajmio Svilarov sin Arno, jedan od malobrojnih kafia u ovom dijelu grada nalazio se ba
nasuprot Arnova privremenoga doma. Ispred kafia bila je neka vrsta ugiba-lita na kojemu su se
zasigurno izmjenjivala vozila onih to su zastali radi pia. Usto je kafi, neobinog naziva Jednooki
Jack, s uline strane imao veliku staklenu stijenu, svojevrstan izlog iza kojega je bio uvren veliki
metalni ank na koji se moglo oputeno nasloniti, pijuckati pie i promatrati to se dogaa vani. Ali
Guba, kako ga je zvao njegov poslodavac, ili ak vlasnik, zacijelo nije imao smisla za praenje i
uhoenje, tako da je zaustavio svoj Cheeroky uza samu ogradu od niskih stupica, iza koje se nalazilo
betonirano dvorite, niska i neugledna dvorina zgrada, a nasuprot njoj kua s visokim suterenom,
natkrivenim stubitem i dva kata, na neki nain lijepa, ali u svom sivilu ipak pomalo bezlina i
neupadljiva.
19
GoRAN TRIBUSON
- Ovo je unajmio - kinine Guba prema katnici - ali mislim da se koristi samo sobom ili dvjema.
Bani bolje promotri zgradu, ali ne zamijeti nita iznimno, nita to bi u njemu potaknulo kakvu korisnu
asocijaciju ili zakljuak. Kua je imala bogatu ali zaputenu fasadu, kakve se obino ne obnavljaju bez
stotinjak potvrda razliitih urbanistikih i kulturnih ustanova, prozori su joj bili ukraeni, posve izvan
standarda, i kada biste ih poeljeli promijeniti zbog tronosti, svaki bi se stolar na takvom poslu lako
obogatio. Dio dvorine ograde bio je dograden ukrasnim ipkama koje godinama nitko nije zatitio,
tako da se inilo kako bi se svakoga asa mogle sruiti izgriene hrom. Bilo je posve oito da Arna tu
nema jer su svi prozori bili tamni i poluzastrti tronim roletama.
- Plaa tisuu eura mjeseni najam - s prezirom e Guba, po emu se Banicu uini kako se Svilar
morao dobrano raspitati o novonastalim okolnostima u kojima mu se naao voljeni sin.
- Za te novce ja moram raditi cijeli tjedan - i dalje je bio ogoren Baniev informator.
- A to ete... - promrmlja istraitelj kao da osjea suut spram njegove besparice. - Da bi se dolo
do takve love, treba nai pravoga oca ili pravi posao. On je pronaao ono prvo... a vi ovo drugo.
- E, nekad je bilo bolje - rei e on s nostalgijom u glasu. - Sve dok mi crveni banditi nisu sudski
zatvorili zatitarsku agenciju. Potplatila ih konkurencija. Ali potegnuo je gazda ve sve to treba. I
odvjetnike i...
- A zato su vam je zatvorili? Otkud ta pakost prema tako ljupkom i drutveno korisnom radu?
- A to da vam kaem... - uzdahne Guba. - Toboe zbog neadekvatne primjene sile. Kao da smo na
izgrednike mogli krenuti molitvenicima i prirunicima bontona.
20
Gorka okolada
- Naravno da niste! Neshvatljiva je ta nesnoljivost koju vlast pokazuje prema prihvatljivim oblicima
nasilja i terora. Ne brinite se vi za agenciju. im porastu potrebe za razbijenim glavama, ti koji su vas
zabranili sigurno e se urazumiti.
Nije bio siguran da je Guba shvatio ironiju, ali se nije imao kada baviti time, jer je iz one kuice u
dvoritu iziao klinac, ne stariji od deset godina, za snijeg koji je upravo poeo padati prelagano
odjeven, s velikom indijanskom perjanicom na glavi i lukom i strjelicom u rukama. U tome to je uz
plonik parkiran Gubin skupi automobil zacijelo nije vidio nita neobino, pa je trkom kakvim djeca
oponaaju jahanje pourio do velike kue i zagledao se u prozor kao da oekuje da e ondje ugledati
Arna Svilara.
- Mislim da mali idiot umilja da je Indijanac - ree Guba ravnoduno, po emu se dalo zakljuiti kako
je klinca s perjanicom ve imao prilike vidjeti.
- To ste dobro zamijetili - zakljui Bani. - Po tome kako se odjenuo teko bi bilo povjerovati da se igra
astronauta.
- Ne znam kako mu takvo to moe pasti na pamet.
- Ne znate jer ste odrasli uz one... transformere... i ninda kornjae... ili kako se ve ne zovu...
- elite li kazati kako je klinac odrastao uz kaubojske filmove kojih vie uope nema.
- Ne elim - nasmije se pomalo kiselo Bani - jer je tos u tome to klinac uope i nije odrastao. Bit e
da mu je netko napunio glavu Indijancima i kaubojima. Moda otac...
- Ili djed - dometne Guba, a Bani se strese od nelagode. On je, naime, odrastao uz knjige Karla

Maya, uz takozvane crtane romane Pony i Laso, uz vesterne s

21
GORAN TRIBUSON
Johnom Wayneom i Jamesom Stewartom, on se jo uvijek dobro sjeao indijanskoga filma snimljenog
na Plitvicama, u kojemu njemaki kauboj kae: Wohin ge-hest du, mein rote Bruder? Nije mogue
da je po tom svom odgoju, u kojemu su vano mjesto imali junaci Divljega zapada, polako preao iz
kategorije oeva u kategoriju djedova.
Ali Gubu oito nije zanimalo je li njegov sugovornik blie oinskoj ili djedovskoj dobi, nego je
promrmljao kako su mu se ve koljena ukoila pa je iziao iz parkiranog vozila, zijevnuo, priao niskoj
ogradi i protegnuo se nekoliko puta kao da obavlja jutarnju gimnastiku. Zatim je prostaki pljunuo
ustranu, izvadio rupi i snano se useknuo.
I tad gaje spazio djeak s indijanskom perjanicom na glavi, namrtio se, lupajui se dlanom po
usnicama indijanski je zajujukao i pozvao oca:
- Tata, tata! elava zmija je opet ovdje! elava zmija njuka po naim panjacima!
asak nakon toga iz kue je izjurio niski, tusti tip kratkih nogometakih nogu, okrugla lica, s poduljim
zalisci-ma kakve su neko nosili poklonici pozne faze Elvisa Presleva. Tip je bio odjeven u iroke
samtaste hlae i mas-kirnu jaknu, sa skraenom pukom iji je uglaani metal zlokobno sjevnuo u
njegovim rukama. Prizor ba iz zaboravljenih vesterna.
- Pizdo! Rekao sam ti da se vie ne pojavljuje! - izderao se naoruani tip na Gubu. - Nema ovdje to
njukati! Je F jasno? Je 1' jasno?
Drao je puku i inilo se da e podii cijev prema Gubi, ali to ipak nije uradio. Vidjelo se da je ljutit, ali
je njegova ljutnja bila vie paradna pirotehnika nego autentini poar.
22
I
Gorka okolada
Guba se oito nije uplaio puke, ali je ipak, valjda iz opreza, ustuknuo korak-dva. Vidjelo se da se ne
namjerava previe objanjavati s ljutitim ocem malog Indijanca, te da e se nastojati im prije ukrcati u
svoje vozilo i odmagliti. Bani primijeti kako je polako zavukao ruku u desni dep i bilo je vie no jasno
da u njemu dri pitolj.
- elava zmijo! - zakretao je djeji glasi. - Ovo e ti biti najbolja opomena!
Rekavi to, klinac podigne luk sa strjelicom i napne tetivu. Strjelica je bila izraena od vrste trske i na
vrhu je imala icom pritegnut avao. Mogla je sasvim lako ozlijediti ovjeka.
- Ako me balavac pogodi, stradali ste obojica! - priprijeti Guba ovjeku s pukom, a on se okrene
prema djeaku, odmahne glavom ustranu, nato djeak spusti svoje oruje iz domae radinosti i odjuri
u kuu.
Guba otpljune, okrene se i u nekoliko se koraka nade u sigurnosti automobila. Dok je okretao kljui i
pritiskao kvailo, ulo se kako ljutito mrmlja neto to su morale biti psovke. A potom, dok je kretao,
shvati kako bi trebao objasniti Banicu tko je tip s pukom:
- Svilarov mali idiot unajmio je kuu od obitelji diplomata koji trenutano ivi u Otawi. U dvorinoj kui
stanuje kuepazitelj Havranek. Stiv Havranek. Nema ba neko prezime uz koje bi dobro ila ta
skraena puka.
- Ni uz vae prezime ba ne ide pitolj koji ste stiskali u depu.
- Revolver - ispravi ga Guba, ije prezime krlet zbilja nije zvualo revolveraki, pa izvadi iz depa
Colt mag-num, pucaljku u koju se morao jo kao klinac zaljubiti u nekome od zagrebakih
kinematografa. - On i njegov aknuti sin prave su davei. Bio sam ovdje proli tjedan da nagovorim
Svilarova klipana da se vrati kui, a prao23
Goran Tribuson
vjek u maskirnoj odori poeo se derati na mene kako nemam pravo ulaziti u dvorite, kako e mi on
ve pokazati mog boga... I onda je otrao u kuu po puku... Razumijem ga samo utoliko to su mu u
ratu ivci otili k vragu. Ali to ete!? Nismo svi napravljeni od iste grade! Ja sam se, eto, vratio iz rata
i zaspao mirno kao da sam stigao sa svjetskog prvenstva u Francuskoj.
Pritom se samozadovoljno nasmije jer mu se, oito, dopala vlastita ala.
Kad god zavri koji od ratova na ovim prostorima, pomisli Bani, dok se Cheeroky zaustavio na
crvenom semaforu, kompletno puanstvo ima urednu potvrdu da je sudjelovalo u njemu. I to na pravoj
strani, to neprijatelja ili napadaa, onako retrospektivno, ini posve beznaajnim.
- A vi... vi niste sudjelovali u obrani domovine? - pogleda ga naas Guba pa polako krene preko
raskrija.
- Ne ~ skruenim e glasom Bani. - Ja jedini nisam... odnosno nas nekoliko... Idui tjedan osnivamo
malu udrugu nebranitelja. Za poetak emo traiti da nam se oduzme pravo na tramvajski pokaz i

povisi televizijska pretplata...

Moda bi ta reenica i naljutila Gubu, ali ju on, ini se, i nije do kraja uo jer je spazio neto u
susjednoj ulici. Dodao je naglo gas, prebacio se u nedoputenu traku, oduzeo drugima prednost i
nakon jedne vozake egzibi-cije, koja je vrijedila viestrukog oduzimanja vozake dozvole,
zaustavio se nadomak mondenom lokalu iznad ijeg je ulaza svjetlucala kontura ae sa stiliziranim
tropskim voem.
- Ono je njegov Puntol - ree uprijevi prstom u zeleno vozilo ispred lokala.
- iji?
I
Gorka okolada
- Njegov. Arnov! Uvijek mi je tako glupo izgovoriti to ime koje nita ne znai.
I prije no to je Bani uspio ironino zaustiti kako stari Svilar nije ba sinu kupio bogzna kakav
automobil, Guba ga lagano gurne laktom i pokae mu prema ostakljenim vratima coctail bara. Iz njega
je upravo izlazio mladi u sportskom kaputu s kapuljaom, mrav, prosjena, nezanimljiva djeakoga
lica, tamne kovrave kose koja se teko elja, gegava hoda kakvim znaju afektirati adolescenti,
dovoljno nizak da bi enama ostao nezanimljiv. Ne samo da nije nimalo bio nalik na oca, poduzetnu
armantnu mukarinu koja se znala othrvati godinama, nego je ve na prvi pogled odavao
autsajdera. Ali svatko ima i majku, pomisli Bani, pa ako nije na oca, bit e da je na majku. Ali o njoj e
biti teko doznati ita podrobnije jer je, kako je rekao Svilar, umrla 1992.
- Pravi mamin sin - rekao je Guba kao da ita Banie-ve misli. A zatim, mislei valjda kako se Bani
dostatno uputio u ono to e mu trebati za praenje, okrene klju-i u automobilskoj bravici i krene.
Bani se jo jedanput osvrne prema razvikanom lokalu za bogatu mlade i izbliega ugleda Svilarova
sina, koji je u tom asu otvarao vrata svog Fiata. Zaudilo gaje njegovo meko blijedo lice, koje kao da
nije pripadalo dvadeset petogodinjaku nego kakvom mlaem kolarcu, a rinice koje su mu krasile
oba uha pripisao je njegovoj gubitnikoj prirodi. Smislio je za to smijean argument - ako nisi ba nita,
moe biti bar ovjek s rinicama.
- Hoete li da vas odvezem kui, pa da vam auto netko naknadno doveze - upita ga Guba - ili ete
radije na Jelenovac po njega?
- Brinem se kad nije uz mene - promrmlja Bani. -Znate, taj model najee kradu.
25
\
GoRAN TRIBUSON
- Tko bi to krao!? - u nevjerici e Guba.
- Banda iz tehnikih muzeja! to sve nisu kadri uraditi da poveaju izlobeni fond!
Poslije je, gore na Jelenovcu, preao u vlastiti auto, a kad mu je Svilarov pomonik donio ek na
kojemu je bio ispisan predujam od dvije tisue eura, pristao je na taj sasvim neobian posao, pristao je
pratiti i nadzirati mladia, odnosno crtee to ih je on ukrao uzoritome i dobronamjernom ocu.
U pola est, kada je zaustavio auto ispred Nove bolnice u Dubravi, snijeg je padao gue, ali se po
mokrom ploniku parkiralita inilo da se nee uhvatiti. U svom tamnocrvenom kaputu s kapuljaom,
koji joj je iz Londona poslala Nika, omotana novim Benettonovim alom, Lidija ga je ve ekala,
uzrujano pocupkujui na hladnoi. Ali nije mu kazala nita, ak ni kad joj je rekao da ga prieka jo
asak dok ne kupi steku Maribora na kiosku u bolnikoj auli. Bila je to prednost razvedenih parova,
naime, bili su gotovo obvezni pomoi jedno drugome, ali si nisu smjeli predbacivati razne sitnice. To
se bar nije dralo ukusnim i umjesnim.
- Oprosti, do maloas su me gnjavili jednim idiotskim poslom - rekao je kad su sjeli u njegov sivi Golf.
Ipak se osjeao pomalo krivim jer je zakasnio cijelih etvrt sata, a ona ga je sve to vrijeme ekala vani
na snijegu i hladnoi.
- Da smo u braku, prije etvrt sata uzela bih taksi i sada te ekala dolje na Britancu s facom one ene
iz onog... japanskog filma... - nasmijala se suzdrano Lidija, ali se, naravno, naslova tog japanskog
filma nikako nije mogla sjetiti. Otkako je prela pedesetu, i ona je sve ee zaboravljala, tvrdei u
pojedinim trenucima kako je to poetak alzheimera, premda je bilo posve oito da
26
Gorka okolada
je rije o danku koji se plaa godinama. Kako je u posljednje vrijeme imala bolove u kraljenici, znala
bi se ukoiti i tada je pila mnogo sedativa, moda i vie no to je trebalo. Odluila je smravjeti,
pretpostavljajui da bi njezini problemi mogli biti u vezi s tih nekoliko prekomjernih kilograma. Meutim,
bolovi ni nakon ozbiljne kure mr-avljena nisu nestali, ali je Lidija zato dobila finu liniju i poela
izgledati sasvim dobro za svoju dob, to je i njezin bivi mu zamijetio.
- to ti je rekao arobnjak? - upita je Bani ironizirajui razvikanog neurokirurga do kojega se moglo
doi samo uz posredovanje generalnog sekretara Ujedinjenih naroda ili neurokirurgove gluhe tetke.

Igrom udnih okolnosti Lidija je upoznala ba tu tetku.

- to ja znam!? - zlovoljno e ona. - Katkad mi se ini da nitko od njih pojma nema, a opet, ne mogu
otii na pregled kraljenice strojobravaru. Napravili su mi nekakvu scintigrafiju i u nalazu pie da se ne
vidi aktivnost patolokog nakupljanja...
- Aktivnost patolokog nakupljanja! - nasmije se Bani razdirui preko upravljaa celofan u koji su bile
zapakirane cigarete. - Zamisli kad mu doe kumica iz ue-rja ili Kaine, a on joj radosno priopi kako
nije zabiljeena aktivnost patolokog nakupljanja, ali da joj je anti-bakteriogram fecesa suspektan na...
- Napravio mije i MR, i u nalazu pie... ovako... - ree ona pa upali svjetlo iznad vjetrobrana i pone
prekapati po mapi s nalazima, koju je sve vrijeme drala u krilu - ...da se na seriji... sagitalnih i
transverzalnih presjeka... vidi... vidi... reducirana fizioloka lumbalna lordoza... Kui to?
- Sad bih ti rekao to kuim! - odbrusi on, svejednako se muei s paketiem Maribora. - Daj mi otvori
te
27
GORAN TR1BUS0N
proklete cigarete... kao da ih pakira neka udruga za borbu protiv puenja!
- Mogao bi ve prestati - ree ona usluno mu otvarajui kutiju. - Svjestan si da ti tete...
- Svjestan sam da mi tete - sloi se on duboko uvu-kavi dim. - Poveavaju mi sedimentaciju u
ilama, pojaavaju mi patoloko nakupljanje katrana u pulmonal-nom predjelu, usporavaju rad
bubrega, katastrofalno djeluju na mozak, unitavaju mi srce, djeluju kancerogeno u svim moguim
smjerovima... Zapravo, brat bratu, platfus je valjda jedina bolest koju ne pogoravaju. A kao za inat,
njega ba nemam!
- Obeao se Niki da e prestati - izbaci ona kartu za koju je naivno mislila da je adut. Obeao, pa u i
opet, pomisli Bani i zastane zbog silne guve koja se stvorila pred ulazom u Maksimirsku.
- Prekosutra dolazi.
- Dolazi!? - zaudi se on. - To je neto prekoredno?
- Da - zamisli se Lidija. - Zato se i brinem.
- to je tu zabrinjavajue?
- Pa to! Dolazi, premda je nismo oekivali prije Uskrsa. Prvi put nije pitala onako kako ona zna...
Toboe, imam li to protiv da doe. Samo je najavila da stie... i to sama! Bez Tima.
- Moda su prekinuli...
- Moda su prekinuli! - rasrdi se ona. - ive skupa pet godina i ti to tako mirno kae! Pa ne prekidaju
ljudi tek tako!
- Lidija, pa i mi smo svojedobno prekinuli - tiho e on.
- Jesmo! Ali ako smo mi bili blesavi, zar mora biti i ona? - ree Lidija i odmah umukne, postavi valjda
svje28
Gorka okolada
sna onoga to je on iz njezinih rijei mogao izvui. Potom prijee na mnogo konkretniju stvar:
- Slijee prekosutra u Grazu. S onim Ryanairom. Trebao bi otii po nju.
- Imam dosta posla... - pokua on smisliti neto za stoje sumnjao da e funkcionirati.
- Ma daj! - odmahne ona rukom. - To ti je bar prilika da obide sve tamonje CD shopove i ustanovi je
li Coltrane snimio to novo.
- Lidija, Coltrane je umro 1967.!
- Nisam ni pomiljala da bi te u tome ovjek mogao zbuniti - odvrati ona, oduvijek na neki udan nain
ljuta na njegovu opinjenost dezom. Gdjekad je znala kazati kako bi ga radije dijelila s razumnim
ljubavnicama negoli s rifovima Dextera Gordona i turobnim zavijanjem Cheta Bakera.
- Hoe li da poem gore s tobom? - upita on nakon to je zaustavio auto ispred Konzumova
samoposluivanja na uglu Britanskog trga i Ilice. Kao da je time htio provjeriti treba li joj kakva pomo
sada kada je gnjavi kraljenica.
- Idi samo! Sigurno te ekaju u Kiu. Meni je malo bolje. Mislim, fizioloka lumbalna lordoza malo mi je
popustila. Valjda od voltarena.
- U redu - slegne on ramenima shvativi da danas nije njezin dan, pa pritisne papuicu i uspne se
na Rokov perivoj, gdje je najee ostavljao auto. A dok se sputao natrag prema Britancu, snijeg je
ve prestao padati. Neon kinematografa Apolo, ili nekadanje Kozare, ije je ime 1990. iznenada
postalo nepoudno jer je istoimena planina sasvim neoprezno sudjelovala u NOB-u, bio je ugaen, a
vitrine s plakatima filmova prljave i prazne jer
29
GORAN TRIBUSON
filmskih projekcija od Nove godine ovdje vie nije bilo nakon to su gradske vlasti zbog nerentabilnosti
zatvorile dvoranu i poklonile je nekakvoj kazalinoj druini. Tu pretvorbu kojom je dvorana, kroz koju

su projaili John Wayne i Gary Cooper, projurili u svojim neobinim vozilima svi Jamesi Bondovi, u
kojoj su vritale rtve raznih Dracula, i u kojoj su svoje erotsko rublje svlaile dame poput Tracy Lords i
Ginger Lynn, preputena nekakvim sumornim i umnim fizionomijama koje se deru, la-mataju rukama,
lupaju vratima od perploe i govore napamet nauene reenice, doivio je kinooperater Pako i kao
osobnu uvredu, i to ga je pogodilo vie od injenice da su mu dali radnu knjiicu i utjeno mu kazali
kako se s njom moe prijaviti nekakvom uredu za zapoljavanje. Istini za volju, u tom se uredu ne bi
imao emu nadati ak daje imao i kakvu bolju struku. A kao kvalificirani kinooperater bio je isti loser,
jer su se u cijeloj zemlji kinematografi zatvarali, tako da se filmski djelatnici, od redatelja, preko
kinooperatera, pa sve do prodavaa kokica i kikirikija, nisu imali emu nadati.
Ali te se veeri u kafiu Kico nije razgovaralo o sudbini hrvatske kinematografije i kinoprikazivalatva,
niti o tomu kako prekvalificirati i zaposliti svu silu otputenih kinooperatera, nego o dogaaju iskljuivo
ideoloke naravi, to je uzbudilo drutvo u lokalu.
- asna re, deki, nisam mogel verovat! - govorio je Pako s gemitom u ruci. - Gledam telku i vidim
biskupa, stopostotnoga, pravog, ovak kak je inkasator Marijan pravi, i govori ti on kak su kurtoni tetni,
kak oni za-prav ne tite od side i kak se protiv te bolesti treba borit onak s kompletnom linou...
valjda ko u partizanima, gdje su umjesto mitraljeza imali karbitne lampe... kaj ja znam... Jebote, to da
mi biskup tumai uvod u kurton,
30
Gorka okolada
to je skroz isto ko da uster Tukec od prekoputa predaje atomsku fiziku na faksu. Gdje je on bil kad
sam ja ko balavac iel na kiosk kod frajle Bogadi i trail teta, prosim vas dva risa!?
- Ti, ko uvek, ni ne kui! - otresla se na njega an-kerica Zdenka, kojoj je taj razgovor ve vjerojatno
iao na ivce.
- Ne, ti se kui u kurtone, Zdenka! Ti se kui! -odbrusi joj Pako, nato ona tresne ljutito pladnjem po
anku.
- Daj, olabavi malo! elo ti je vreme jezik u petoj brzini. Kaj ne vidi da tu ima ljudi kojima si se popel
na glavu, skup s biskupima i s tim... s tim... - okomila se na njega Zdenka.
- Sad u Konzumu dre kurtone u raznim farbama i okusima - primijeti Flegma, koji se ba nedavno
vratio s odsluenja zatvorske kazne u Valturi pokraj Pule. Potom je popravio svoju obvezatnu kapu s
coflekom ili puf-nom, kako su to zvali stari Zagrepani, i iskoristio tren nepanje te otpio dobar dio
gemita biveg inkasatora, gospona Marijana.
- Ma kaj jebe, Flegma! Je F imaju, moda, kurtone s okusom manga i straatele?
- On to zna! - umijea se Marijan, ljut to mu je blago retardirani Pakov brati iz Garenice prkao po
ai. - On bunari u Konzumu pa zna.
- Nikad nisam nit ukral u Konzumu - branio se Flegma.
- Nisi Konzumu neg njegovim muterijama!
- I onda ti je taj pop, biskup, koji kurac... nisam mu skuil in... - nastavi Pako ondje gdje je stao izjavil da kurton ima nekakve sitne rupe, pore, kaj ti ja znam, koje su vee od atoma side...
31
GORAN TRIBUSON
- Valjda od virusa... - ispravi ga Bani proguravi se do anka, gdje mu je Zdenka ve otvarala hladno
boino pivo, koje je Zagrebakoj pivovari ove godine iznimno uspjelo.
- Detektiv, nemoj me i ti jebat! - pjenio se otputeni kinooperater. - Kaj ja znam kak se mjeri sida!
Uglavnom, veli da je taj... da je taj virus manji od tih nekakvih rupa u kurtonu i da ta stvar ope ne
koristi. Jebe mi mater, reko je to tak sigurno ko da je sam meril te... rupe... i te side...
- Ak prodaju kurtone s rupama, onda to nije u redu -prosuivao je Flegma. -1 onda veleasni ima praf!
alosno je da Crkva mora upozoravat na te stvari, a da to ovi iz Konzuma sami ne vidiju...
- Jebemu mater, Flegma, ti ni ne kui! - srdio se Pako. - Nemaju kurtoni rupe, neg nekakve male
rupe kaj nisu rupe... al su ipak rupe jer kroz njih mogu pro male side... mislim bar one najmanje...
- Ma ni ti ni ne razme! - umijea se gospon Marijan, koji je i nakon umirovljenja nastavio dolaziti u
Kico, ali sada s veom, penzionerskom nadom da e mu tu i tamo tkogod platiti pie. - Njegova
Uzoritost je to rekla zato kaj se Crkva s pravom protivi toj gumenoj stvari jer je protuprirodna, i jer je
avolska, i jer kvari katoliku mlade...
- Kaj, sad bu rekel - ironino e Pako - da je Bog tak htel, da bi napravil oveka s gumenim kurcom.
- Nisam to rekel! Al Crkva je protiv te stvari! Pa valjda Crkva ima pravo kazat za kaj je, a za kaj nije! II
to sam vi komunjare imate pravo!? Ni ja ne bi taj va prezervativ nikad stavil!
- A za koji bi ga ti kurac stavljal na kurac? - prostrijeli ga pogledom Pako. - ak kad bi ti veleasni i dal
posebnu dozvolu da ga stavi...
32
Gorka okolada

- Kad bi mu dal oruni list za kurton! - naceri se zlobno Flegma.

U taj se as oglasi telefon sa anka i oni prekinu svau. Iako je takva pomisao bila glupa, Banicu se
uini daje telefon zazvonio nekako glasnije i vanije zato to je rije o ozbiljnoj vijesti. Zdenka je
zgrabila slualicu i pogledom preletjela po nevelikoj prostoriji lokala. To bi radila uvijek kad bi se
maila telefonske slualice jer je telefon poesto zvonio zato to je netko trebao koga od gostiju.
Sluala je paljivo, kazala je tek tu i tamo pokoje da i kuim, a potom pozdravila i odloila
slualicu. U kafiu je nastao muk, Bani je upalio cigaretu, a Pako naas zaboravio na udan problem
neprijateljskog odnosa Katolike crkve spram tanke gumice koju, bar kako Flegma kae, ve
proizvode u raznim bojama i okusima.
- Zvala je Lela - prekine tiinu Zdenka. - Kembru su jutros odvezli u bolnicu.
- Ma Kembra mulja! Pa znamo ga! - umijea se Pako kao da je ljut to su mu minirali zdravstvenoteolo-ku raspravu. - Kembra je stari folirant. Povukel se na toplo i na pravu hranu. Pa svi znamo da
njegva Lela ne zna skuhat jaja na oko! A cugu mu furaju onak sa strane, ispod ita...
- Ali ciroza je smrtonosna - pripomene Bani. - A za Kembru se ba ne bi moglo kazati da se uvao.
- A ko se od nas uva!? - nije se dao Pako. - Ko se uva!? Svi smo mi cugeri, i svi mi imamo tu virozu
jetre! Mo ga jebat! Pa kaj...
I tko zna koliko bi dugo jo drobio besmislice da ga Zdenka nije prekinula rijeima u kojima je bilo
straha:
- Lela kae da mu je ostalo jo samo malo...
33
3.
Utjeha je u Gileadu bio je moda nadahnuti, ali i sasvim stereotipni gospel to gaje u dvadesetim
godinama prologa stoljea napisao crni glazbenik Paul Robeson, i u toj je formi postojao u raznim
sluljivim i prepoznatljivim izvedbama, sve dok ga Archie Shep nije ubacio u svoj rvanj i posve ga
razorio kakofoninim sudarima raznorodnih puhaih glazbala. Meutim, i to je bilo, kako bi ljubitelji
arhaizama kazali, isto milozvuje prema onom kaosu koji je nastao kada se simetrine skladbe
dohvatio aknuti tip s kapom Roland Kirk, arobnjak koji je na stage izlazio objesivi oko vrata sve
mogue puhae instrumente, i one koje je znao, a valjda i one koje nije znao svirati, i koji je tu stvar
samljeo, razvalio, razbio u sitne krhotine i prosuo je po podu jedne zadimljene noi u Montreauxu, u
zemlji koja je, kako u jednom filmu kau, svjetskoj kulturi podarila sat s mehanikom kukavicom.
Pritiui tipku repeat na autoradiju s ugraenim CD--playerom to mu gaje prologa ljeta donijela ki,
Bani je tu stvar uspio presluati sedam puta prije no to se naao na zavoju kojim se sa stare
Samoborske ceste skretalo prema breuljku na kojemu se nalazila Komarova vikendica. Komar je bio
Baniev kolega jo iz davnih dana narodne milicije, bio mu je i prijatelj na kojega se uvijek mogao
osloniti, odnosno suradnik na kojega se nikada nije smio oslanjati jer je bio blag, pomalo lijen i ne
osobito inteligentan. Ne napredujui u poslu, ostajui vjenim pomonikom, pa ak i metom poruga,
Komar se prije pet
34
Gorka okolada
godina povukao u prijevremenu mirovinu. Porazi koje je otada morao trpjeti bili su samo porazi u borbi
protiv suvinih kilograma i protiv terora ene koja mu je svaki tjedan donosila novi koncept redukcijske
dijete, potkrijepljen raznim arobnim ampulama iz alternativnih ljekarni to su preplavile zemlju poput
kakve epidemije. Stoga se u posljednje vrijeme povlaio u vikendicu nadomak Samoboru, preputajui
stan eni, djeci, zetu i snahi, sitnoj unuadi, susjedima i svim onim bezdunim uljezima koji su remetili
njegovu uistinu minimalnu privatnost.
Kad je uao u njegovu tipsku vikendicu, kakve je konfekcijski proizvodilo i na otplatu prodavalo jedno
graevno poduzee iz Gorskog kotara, Banica iznenadi koliina nereda, nesvojstvena nekome tko je
bio policijski istraitelj. Jedan se dio nereda svodio na neposprem-ljeni prostor, razbacane odjevne
predmete i ve dulje vrijeme neopranu veu koliinu posuda, dok je drugi bio zapravo Komarov novi
hobi.
- Isuse, Komaru, to to radi? - upitao ga je Bani za-tekavi ga kako, uz pomo pincete, poveala i
posudice s ljepilom, pokuava uvrstiti igicu s crvenom glavicom na neto slino nedovrenome
mostu. Svud oko njega bile su tisue kutija igica s crvenim, smeim i zelenim glavicama, igica na
koje je Bani ve zaboravio, jer je mislio kako su jeftini i svima dostupni upaljai od raznobojne
plastike posve unitili proizvodnju igica, ili, kako je jo njegova baba govorila, palidrvaca.
- Pont Neuf - odvratio je Komar, jedva se i osvrnuvi na gosta. - Ima u friideru pivo, natoi si, sjedni i
reci zato si doao.
Traei u tom neredu hladnjak, Bani spazi ve dovrene objekte to ih je Komar mukotrpnim radom
izradio od igica: Eiffelov toranj, jednu malu, pojednostav35

Goran Tribuson
njenu crkvu Notre-Dame, neto nalik na Slavoluk pobjede. Tu nadomak Samoboru kao da se raala
mala drvena replika Pariza.
Naravno, Komar je u hladnjaku imao najtrivijalniju stvar, Tuborg u limenci, i Bani gaje uzeo vie da se
oporavi od iznenaenja nego da bi uivao u pivu.
- Dakle, to je taj hobi... - promrmlja Bani, otvori limenku i sjedne na kau osjeajui kako pod njim
krkaju desetci polomljenih igica.
- Da - odvrati Komar. - Savrena stvar. Imat u moda i izlobu. Kad sve zavrim.
- Hoe li obraditi cijeli Pariz - otpije Bani malo iz limenke - ili e se zadrati samo na vanijim
arrondis-sementima! Zna, bio sam ondje i vidio da ima nekoliko za gradnju strano zajebanih etvrti.
- Cijeli Pariz!? Si lud? Pa tko bi to napravio!?
- to ja znam! Guinnessova knjiga rekorda puna je najrazliitijih pothvata. Jedan je frajer napravio
Titanic od smjese za kremnite, mislim u naravnoj veliini, drugi je pak izmodelirao sve sudionike
svjetskoga nogometnog prvenstva od marcipana. Zajedno s rezervnim igraima. Ali Pariz od igica! To
bi bio hauptrefer!
- Zajebava! Zato si doao?
- Da te izvuem iz ovih pizdarija! Bi li se malo rekreirao?
- Ne bih se vraao u policiju ni za svu lovu svijeta! -odbrusi on lijepei jo jedan vaan dio parikoga
mosta. - Ondje su sad sve nekakvi balavci iz unutranjosti. Nemaju manire, ne govore jezike...
- A ti ih govori est! Bez grkoga i latinskoga. Komar konano podigne pogled s mosta i odloi
povealo i pincetu.
36
Gorka okolada
- Ne mislim na policiju! - uzrujano e Bani. - Meni treba pomonik. Bar neko vrijeme. Sam sam, a
moram pratiti balavca koji je bogatom ocu popalio nekakve umjetnine.
- Ne razumijem se u umjetnine...
- Komaru! - mirnije e Bani. - Ne zovem te da na-pie katalog za Murtievu izlobu nego da mi
pomogne pratiti klinca koji e pokuati utopiti slike kakvom trgovcu i tako zajebati staroga.
- Zato to ne prepusti policiji? - ree Komar, a Bani zakoluta oima, izvadi kutiju Maribora i krene
upaliti cigaretu. No upalja je bio poluispravan i gotovo prazan, kvrckao je, ali bezuspjeno.
- Ima li igice? - upita Bani spremajui upalja u dep.
- Tu su negdje bile... - uzmuva se Komar podiui deku s kaua, prevrui novine. Zatim shvati da ga
Bani zafrkava.
- Nemam! Sve su mi potrebne za makete!
- Jednu e ipak rtvovati - ravnoduno e Bani, pa otrgne igicu s makete mosta i pripali si cigaretu.
Komar zakrgue zubima, ustane i prie elektrinom tednjaku na kojemu je ve dulje kipjela voda u
dubokom zelenom loncu.
- Hoe li dorukovati sa mnom? - upita ga Komar otvarajui hladnjak i izvlaei iz njega plastinu
posudu do vrha napunjenu hrenovkama.
Bani zanijee glavom, a Komar prie zakipjeloj vodi i ubaci u nju svoj izdani doruak. Koliko je Bani
mogao vidjeti, bilo je to gotovo deset pari hrenovki. Uivao je jer su postojale tek minimalne anse da
se odnekud pojavi njegova grozna ena, baci mu sve to u smee i nao37
Goran Tribuon
pa ga nekakvim slim-line energizerom i lank-reduk-tor efervetama.
- Nisam ti ja vie za to, moj Nikola - ree Komar potiteno. - Kako da pratim nekoga za kim ne mogu ni
potrati? Kako da budno zurim u neiji prozor ili ga ekam da izie iz kina, kad sam svaki as gladan,
ili me mui prostata, ili me zajebavaju hemoroidi? Nai nekoga mlaeg. Kakvog klinca koji sanja da
postane istraitelj.
- Ti si naivina - ispije Bani pivo pa poe prema hladnjaku. - Dananji klinci sanjaju o tome da
postanu bogati i slavni, i da im u novinama izau slike, ma to to znailo i zbog kojeg god razloga to
bilo. A kad im ne uspije da otprve dobiju kakvu medalju, da postanu nacionalni predstavnici na
Eurosongu ili kakvoj slinoj pizdariji, dobro im doe i sitno dilanje droge, obijanje kioska ili ljekarne, ili
sudjelovanje u masovnim navijakim tunjavama.
- Onda ne znam - slegne Komar ramenima i dugakom vilicom pone nabadati kuhane hrenovke koje
samo to nisu poele pucati. - Neu se s tobom vucarati po gradu i slijediti balavandera koji prodaje
zjake. Ni tebi to vie ne pristoji. Ako ti ba bude trebala kakva pomo, imam jo nekoliko ivih krtica u
policiji. Mogu biti od koristi...
- Dobro. Zna da na to raunam - prekine ga Bani pa uzme komadi hrenovke iz hrpe koja se puila
na pladnju.

- Pa jebem ti! - pobuni se on. - Jesam li te pitao hoe li dorukovati? I to si rekao? Da nee!
- Sluaj, ako mi vec ne moe pomoi u poslu, bi li mogao sutra otii u Graz po Niku?
- to ona radi u Grazu?
38
Gorka okolada
- Ma nita! Tamo e samo sletjeti avionom nekakve jeftine irske kompanije. Lidija me tjera da odem po
nju, a ja sam preuzeo taj blesavi posao...
- Pa zato si ga preuzeo?
- Jebem mu sunce, Komaru! - razljuti se Bani. -Preuzeo sam ga da bih imao od ega ivjeti! Ne
valjda zato da bi mi ti mogao postavljati idiotska pitanja!
- Dobro, dobro! - branio se on tamanei hrenovku za hrenovkom. - Super! U Austriji imaju perfektan
izbor igica svih veliina. Trebat e mi dosta toga za Moulin Ro-uge. Samo, auto mije na popravku.
Ako me odveze Hoh-njecu po auto, dovest u ti malu.
- Siguran si da je gotov?
/ -Naravno! Hohnjec mi je javio da mogu doi po njega. -Kad ti je javio?
- Kad!? Pa prije jedno mjesec dana - mirno e Komar, a Bani se umorno uhvati za elo i pripali jo
jednu cigaretu.
Poslije, dok su se, vozei se prema Zagrebu, spustili u udolinu s ratrkanim kuercima i
pustopoljinama, Komar mu pokae prstom prema dugom nizu vrtlarskih staklenika to su gorjeli. Bila
je to udna, pomalo nadrealna slika: polje pokriveno niskim snijegom i dugaki oval od drveta, stakla i
plastike zahvaen vatrom od koje se topi okolni snijeg. Nikoga nije bilo u blizini, ni vlasnika, ni susjeda,
ni vatrogasaca.
Bani zaustavi automobil i izae, a za njim se tekom mukom izvue i debeli Komar, koji je iz Golfa
izlazio poput nespretnog mornara to se oajniki pokuava dokopati podmornike palube. Bani se
spusti s ceste niz nasip, ali se goruem stakleniku nije pribliavao. Komar mu je dahtao za leima,
alei se kako mu se ba sad ne
39
GORAN TrIBUSON
hoda, te kako je gore s ceste ionako bolji pogled na cijelu okolicu.
- udne se stvari dogaaju ovdje - tumaio je Banicu koji je palio cigaretu kao da mu ovaj isti, svjei
zrak nita ne znai. - Najprije su u lokalnim novinama napisali da vlast taji kako e se ovdje graditi
veliki deponij smea, reciklani pogoni, spalionica, tko zna to sve ne. Zatim su to neki toboe
odgovorni tipovi demantirali, pa je jedan zagrebaki magazin demantirao njih...
-1 to je bilo? - pitao je istraitelj ostavivi cigaretu u ustima, a ruke zabivi u depove vjetrovke,
pokuavajui ih tako bar malo zagrijati.
- Nastao je kaos, panika... i ljudi su poeli jeftino prodavati zemlju. Mislim, i zemlju i kue. Tisue
hektara prodali su nekakvoj tvrtki iz Zagreba, koja e se, navodno, baviti proizvodnjom zdrave hrane.
Ja to ne kuim! Kako bi se netko mogao na istome mjestu baviti proizvodnjom zdrave hrane i
spaljivanjem otpada?! Ali to ja znam... zapravo, ne kuim se ba u tu zdravu hranu.
- Po koliini hrenovki koje si maloas smazao - prekine ga Bani - sasvim je jasno da se ne kui u
zdravu hranu.
- Ma jebe zdravu hranu! - odbrusi Komar. - Susjeda ispod mene osam se godina bavila zdravom
hranom. Jela je nekakve peletirane alge, integralni kruh, sir i vrhnje od soje, nekakvo trulo, nepricano
voe i jaja s ate-stom o kokojoj prehrani... Najeim se kad samo pomislim na to.
- Hoe rei da joj to nije koristilo?
- to ja znam koliko joj je koristilo! Ljetos ju je zgazio tramvaj. Odvezli su je na traumu, gdje je umrla.
Kui je doao policajac s njezinim dokumentima i cekerom sa so-jinim niclima i nekakvim umjetnim
mesom od penice.
40
Gorka okolada
- A taj iji su ovi staklenici... on nije prodao zemljite?
- Mislim da nije - odvrati Komar. - Idiot. Njemu se, valjda, uinilo da je bolje uzgojiti deset kila salate i
pu-lek poriluka nego uzeti ke. A sad mu je ionako sve izgorjelo.
- Misli da se to moglo samo zapaliti?
- Pojma nemam - zamisli se Komar. - Valjda je imao u tim staklenicima neko grijanje. Osim toga,
puai bacaju opuke kojekamo. A ono... ono se zove sejtan...
- to se zove sejtan?
- Ono jebeno meso od penice - tumaio je Komar. -To to je bilo u cekeru babe koju je zgazio
tramvaj.
Bani ga pogleda prijekorno pa baci opuak prema njemu, a zatim se uspne na cestu do automobila.

Komar je dahtao za njim.

- Zna, ako tu zbilja naprave smetlite i spalionicu, i ja u prodati vikendicu. I ivot u onoj zagrebakoj
menaeriji bolji je od toga.
Tog popodneva dok je sjedio za upravljaem svog Golfa i, zamotan u toplu vjetrovku punjenu perjem
koju mu je Nika kupila na rasprodaji u londonskom Du-keu, ekao da Svilarov sin izie iz svoje
unajmljene dvokatne jazbine, Banicu se sve vie inilo kako posao kojim se bavi postaje sve gora
gnjavaa. Pribliavao se godinama u kojima takvim poslovima valja kazati zbogom ili pak uposliti koga
mlaega koji bi obavljao primarne istraiteljske poslove dok bi on, kao profesionalni um, sjedio kod
kue u toplome i osvjetljavao intelektualne aspekte sluaja. Ali takvo to bilo je moda mogue u
romanima, dok je u prozainoj stvarnosti jedva bilo zarade i za njega samoga. A i ta se zarada svodila
na ono to bi mu drugi platili za ovakve, sasvim neintelektualne istra41
GORAN TRIBUSON
iteljske poslove uhoenja, praenja i njukanja po tuoj privatnosti. Jednom je na Lidijin nagovor
proitao nekakav ameriki kriminalistiki roman u kojemu istraitelj odmah obavjetava klijenta kako
ne radi na razvodima brakova, to znai kako ne eli istraivati tko kome evi enu. Naravno, Bani si
tu komociju nije mogao priutiti, pa je prihvaao i takve poslove. Ali budui da su se preljubi preteito
dogaali u ugodnim, romantinim, toplim ambijentima, i taj je posao bio znatno bolji od iekivanja
hoe li mladi Svilar izii iz kue i odnijeti kome slike na prodaju.
I ba kad je premiljao hoe li po drugi put na nekoliko minuta upaliti motor i malo se zagrijati ili e otii
na pivo u oblinji Jednooki Jack, odakle je takoer mogao sasvim dobro motriti kuu i dvorite,
ugledao je mladia kako izlazi. Bio je odjeven u onaj isti kaput s kapuljaom i pod rukom je stiskao
kartonski fascikl stegnut vrpcama, nalik na tvrdi kolski herbarij. Stari je Svilar kazao kako se crtei
nalaze u crvenoj konoj mapi, ali je Bani sasvim opravdano sumnjao da se u mladievoj mapi nalik
na herbarij nalaze preane tratinice i sunovrati; mogao je jednostavno prebaciti crtee iz teke kone
mape u laki kartonski ovitak.
Arno Svilar sjedne za upravlja svog Punta i krene. Znajui da ima samo malo vremena, i da je u
gradskoj guvi prilino teko slijediti nekoga tko je krenuo automobilom, Bani okrene kljui, ali ga
alternator izda i iritantno glasno zavergla. Ubrzo zatim pokua drugi i trei put, molei u sebi sve
bogove alternatora da ga bar ovaj put ne ostave na cjedilu. Konano je ipak uspio upaliti motor i
krenuti u asu kada je Arnov automobil skretao prema Zvonimirovoj. Sustigao ga je nekako u
Heinzelo42
Gorka okolada
voj, ali je odluio mudro se drati malo podalje, propus-tivi izmeu njegova i svojega auta kamionet i
neki prastari taksi. Na taj gaje nain mogao pratiti razmjerno neprimjetno, premda je postojala
poprilina opasnost da ti vozilo, zbog bezbroj nepredvidivih prometnih razloga, jednostavno umakne.
No Arno, sreom, nije iao daleko. Proao je ispod eljeznikog nadvonjaka u Ivanigradskoj, a zatim
usporio kreui se uzanim i zbrkanim ulicama Peeni-ce. Po nainu vonje inilo se da nekoga trai,
ali je Ba-ni bio gotovo siguran da u ovom neuglednom periferijskom naselju duania, vulkanizerskih
radionica i jeftinih kemijskih istionica ne ive bogati trgovci umjetninama, pogotovo ne oni koji bi mogli
kupiti nepoznate Ra-ieve crtee iz 1908. godine. Premda bi mu uistinu bilo najdrae, razmiljao je
nadalje, da se u kartonskoj mapi stvarno nalaze ti crtei te da ih mladi sve skupa proda tu na
Peenici, pa makar i za sitni. U tom bi sluaju Ba-ni imao najlaki posao dosad. Lijepo bi zapisao
adresu ovjeka koji voli kupovati crtee mostova i sutradan je priopio Svilaru senioru, te se s
dosadnog zadatka vratio mirnom sluanju deza u prolazu nekadanjeg kinematografa Apolo.
Mladi je zaustavio automobil ispred visoke prizemnice iji je vei dio bio izgraen od ukrasne opeke,
a velika okna od stakla ija je prozirnost bila jednosmjerna. Na bakrenom krovu vidjela su se pomina
okna, po emu se moglo zakljuiti daje i potkrovlje ureeno za stanovanje, a po dva velika solarna
kolektora svjedoila su da tu ivi netko tko prihvaa nove trendove. Za ovaj dio grada bila je to
razmjerno otmjena kua.
Arno je iziao iz automobila s fasciklom pod rukom,
43
GORAN TRIBUSON
zastao malko kao da premilja hoe li uope ui, a zatim se zaputio poduljim poploenim puteljkom do
svjee obojenih vrata kojima se ulazilo u kuu, tako da Banicu nije preostalo drugo doli da eka.
Zaustavio je automobil pokraj tende koju vlasnik ovdanjeg kafia jo nije spremio i odluio biti strpljiv.
Naravno, ivo ga je zanimalo hoe li se vratiti sa kartonskom mapom ili bez nje. Pretpostavljajui kako
pregovori o prodaji i kupnji umjetnina mogu potrajati, nakon stanovitog vremena uao je u lokal i brzo
poao prema zahodu u dnu prostorije.

- Zahod je samo za goste! - doviknuo mu je ovjek sa anka pokazujui mu pritom kljui to ga je

drao medu prstima.
- Kavu sa lagom - rekao je istraitelj, vratio se do anka, istresao pred neljubaznog tipa sitni, uzeo
kljui i otiao do zahoda. Na kraju je, ljut na gadove koji ne putaju ovjeka na zahod, natrpao hrpu
papirnatih ubrusa u koljku i, pustivi vodu, zacijelo je zaepio. A kad se vratio, odbio je popiti ve
gotovo hladnu kavu sa lagom i iziao van, gdje je shvatio da je Arno ve otiao. Prokleo je u sebi i
Arna, i debelog Komara koji mu je, umjesto da se bavi arhitekturom od igica, mogao pomoi, pa
prijee preko ceste ne bi li bar otkrio tko to ivi u kui koju je maloas posjetio Svilarov sin. Pa kako na
vratima, kao ni na potanskom sanduiu nije bilo nikakva imena, Bani odkrine vrata i poe prema
kui, smiljajui to e kazati ako ga tko zaskoi.
Doao je do kunih vrata, i ba kad je otkrio kako je i mjedena ploica za ime i prezime vlasnika na
njima posve prazna, zauo je bijesan lave i spazio kako prema njemu tri veliki njemaki ovar, psina
s kakvima nema ale. Bio je tako jak i brz da ga se ni policijska jedinica ne bi postidjela. Nemajui
kamo, Bani hitro otvori vra44
Gorka okolada
ta i uleti u kuu, svjestan da je bolje biti i uljezom negoli rtvom gladnoga i pomahnitaloga dresiranog
psa. Odahnuo je uvi ga kako uzaludno laje i grebe pandama po vratima, a zatim se zaputio
hodnikom prema sredinjoj sobi. Kua je bila posve nova, u nekim elementima zapravo jo
nezavrena te je bilo jasno da u njoj jo nitko ne stanuje, pogotovo ne bogati i ekscentrini trgovac
umjetnikim slikama. Zidovi su bili svjee obojeni, centralno je grijanje radilo, ali po zidovima nije bilo
nikakvih slika, kao to ni na velikim prozorima nije bilo ni zavjesa ni rebrenica. Najpouzdaniji znak da
ovamo jo nitko nije uselio bio je to to su na dva prozorska okna bile bojom povuene one linije u
obliku znaka X, a parketi su bili izbrueni i nelakirani.
Ipak, nasred sobe, u invalidskim kolicima, sjedio je mrav ovjek ezdesetih godina, posve elav, s
debelim naoalama na nosu i kariranom dekicom brino prekrivenih nogu. ovjek kao da se
razveselio to je Bani u-ao, desnom se rukom maio komandi elektromotora kojima su se pokretala
njegova kolica, i ona su lagano zazu-jala kao da ih je tog asa ukljuio.
- Oprostite - zbuni se Bani. - Doao sam iz Elek-tre. Zabunom ste dobili etverofazne umjesto
trofaznih ajnfleera. Odmah u vam to promijeniti ako mi pokaete gdje je glavna razvodna ploa.
- Tu, tuuuu! - zatuli ovjek u kolicima kao da oponaa automobilsku sirenu, pa potegne neku ruicu,
koja je valjda funkcionirala kao gas, te se zaleti na Banica. A kad se Bani spretno izmaknuo, invalid
ga je zaobiao u luku i poput bijesnog bika okrenuo se prema njemu, turi-rajui svoje smijeno
elektrovozilo. Mogao je imati moda i ezdeset pet godina, inilo se da ne govori, a sudei po njegovu
pogledu, moglo se zakljuiti da je lud ili bar
45
GORAN TRIBUSON
djelomice retardiran. Premda mu ni|e ba mogao osobito nauditi, Banicu postane neugodno. Uao je u
tuu kuu, suoio se s udnim stariem koji ovdje zacijelo nije sam. Ili bar nee dulje ostati sam.
- Tu, tuuuu! - zatrubi ponovno ovjek u kolicima i pojuri prema Banicu, koji brzo izie iz sobe u hodnik i
zatvori za sobom vrata. uo je starog kako je kolicima tresnuo u tvrdu hrastovinu, bolno jauknuo, a
zatim se poeo luaki ceriti.
- Znate li moda to je traio gospodin Arno Svilar ovdje? - vikne Bani kroz zatvorena vrata.
Stari mu ne odgovori. S druge strane ulo se samo ru-lanje invalidskih kolica po svjeem parketu i
Bani je bio stopostotno siguran da e se stari jo jedanput zaletjeti u vrata pa makar ih i razbio.
U taj se as dolje na cesti zaulo zaustavljanje automobila i Bani na tren zaboravi pomahnitalog
invalida, prie ulaznim vratima i pogleda kroz okno. Ispred kue zastao je crni Ford iz kojega je iziao
nizak ovjek, tijela kakvog imaju bodybuilderi, odjeven u kratki tamni kaput s dvorednim kopanjem.
Spazivi ga, pas odmah stade veselo mahati repom i pojuri prema njemu kao da oekuje nagradu.
Shvativi da situacija postaje krajnje neugodna, Bani pojuri prema drugom dijelu kue, nadajui se da
e otamo moi skoiti kroz prozor i nestati u peenikim vrtovima i dvoritima. No kojeg li
iznenaenja, ta druga strana kue bila je zapravo prava. Nju je inilo veliko proelje s prostranim
staklenim ulazom kroz koji se moglo spustiti do druge ulice, usporedne s onom kojom je Bani doao.
46
Gorka okolada
I dok se sputao prema glavnom ulazu, zadovoljan to ga nabildani doljak nije zamijetio, Bani se
okrene prema velikim staklenim vratima nad kojima je stajala ploa s nazivom tvrtke:
TALON /
Consulting Agency.
47

4.
Vie nije mogao biti siguran u to je li autentini tradicionalist koji uporno odbija novovjeke potroake
ludorije kao to su satelitska televizija, mikrovalna penica i DVD-playeri, ili se tek polako pretvara u
dosadno zanovijetalo kakvo normalni ljudi zbog vlastitog mira i duevnoga zdravlja najradije zaobilaze.
Ipak, mobitel je bio jedna od malobrojnih novotarija koje je Nikola Bani morao razmjerno brzo
prihvatiti jer mu je olakavala posao. Zapravo, moda je malo neprecizno kazati da ga je prihvatio.
Tonije, prije nekoliko godina Lidija mu ga je kupila za roendan, a on ga nije ni bacio niti ga je
poklonio nekome drugom, to je obino radio s darovima koji su mu ili na ivce. Zadrao ga je i
nakon nekoliko tjedana nauio se koristiti njime. I to poprilino vjeto.
Izvukao ga je sad iz unutarnjeg depa sakoa, pronaao u adresaru Lidijin broj i pritisnuo zeleno
dugme.
- Upravo smo preli austrijsko-slovensku granicu -zauo je njezin glas.
- Dakle, za sat i pol ste kod kue? - upita on motrei kako, tridesetak metara ispred njega, Arno Svilar
izlazi iz automobila i prilazi velikom zdanju Muzeja modernog slikarstva. Znao je da nema previe
vremena za razgovor ali je bio siguran da e se Lidija uvrijediti ne pokae li dostatno oinsko
zanimanje za Nikin dolazak.
- Ne... ne znam... ne mogu sad... - uo je kako zamuckuje, i on se u tom asu dosjeti kako Komar, po
obiaju,
Gorka okolada
vozi pedeset kilometara na sat, te da e im do Zagreba zacijelo trebati mnogo vie vremena.
- Ali u tri emo napraviti ruak i ti jednostavno mora doi! - rekla je Lidija ultimativno dok se on ve
vidio kako s blesavim izrazom lica objanjava bijesnom Svilaru kako nije uspio otkriti kome je njegov
sin prodao crtee jer je ba u to vrijeme bio kod bive ene na ukusnim sar-micama u slatkom zelju,
moda malo presoljenima.
- Bit e i Nika, i Komar, i Rupika...
- Rupika!? - zaudi se on, izlazei iz automobila i navlaei toplu vjetrovku. - Kakva Rupika?
- Ona iz magazina Dokumenti Bila je na nekakvom teaju u Londonu i sprijateljila se s Nikom. Zajedno
su doputovale, ali ju je u Zagreb odvezla njezina mama. Vjerojatno su ve stigle - rekla je Lidija s tihim
uzdahom, koji je zacijelo bio upuen Komaru i njegovu bezgraninom talentu za vonju.
Banicu se uini poznatim ime te novinarke, ali ga nije mogao povezati uz neto odreeno jer je novine
drao najtrivijalnijom stvari na svijetu koja svoje mjesto pod suncem trai vjerujui u lagano idiotsku
crtu svojih itatelja.
- Doi u na ruak! Reci samo Komaru da ne luduje po cesti! Bok! - ree on znajui da ju je tom
primjedbom samo razljutio. Potom strpa mobitel u dep i ude u zgradu muzeja.
Pourivi uza stube, uspio je zamijetiti Arna kako se zaputio prema vratima u samom dnu mranog
hodnika, zakucao na njih, a potom i uao. Kartonski mu je herbarij i sada bio pod rukom. Ne mogavi
poi za njim, Bani odlui saekati da vidi hoe li se ita vano dogoditi. Tada na lijevoj strani hodnika
spazi ulaz u galeriju, pred kojim je stajao dvojni pano s natpisom
49
GoRAN TRIBUSON
50
eljko Jerolimov KOPERNIKANSKI OBRAT.
Shvativi da je rije o izlobi, ude u prostoriju drei kako nekoliko minuta suvremenoga slikarstva ne
moe biti od prevelike tete.
Ali ono to je zatekao u galerijskom prostoru ponaj-manje je bilo slikarstvo, vjerojatno jo manje
umjetnost, i sve je podsjealo na geg kakav su mogli napraviti, recimo, ponapiti maturanti u svibnju.
Na sva etiri prozora zavjese su bile postavljene naopako, na sredini bijeloga poda podizao se
starinski luster s mnogo staklenih djelia, uvren tako kao da uistinu visi naopako, ne marei za silu
tee, a na stropu se vidio minuciozno postavljen parket i naopako uvrena fotelja, u kojoj je,
zalijepljen jedva vidljivim trakama sjedio ovjek glavom prema dolje.
To je zacijelo autor, pomisli Bani, to je taj uveni Jerolimov, junak koji ne priznaje Zemljinu gravitaciju,
i koji se ne boji one medicinske pojave za koju narod kae udarila mu krv u glavu.
- Fantastino! Zbilja fantastino! - izjavi Bani razmjerno glasno, pokazujui tako solidarnost s
jadnikom koji je sred praznog izlobenog prostora visio naglavake i izlagao se raznolikim
zdravstvenim opasnostima. Jedina je teta to se u tom kopernikanskom obratu ne moe puiti,
razmiljao je istraitelj, jer bi pepeo nehigijenski padao po stropu.
Nagaajui nije li u meuvremenu Arno uspio obaviti posao zbog kojega je doao, Bani napusti
atraktivnu izlobu i krene prema dnu hodnika, polako se pribliavajui onim istim vratima iza kojih je
nestao mladi Svilar sa svojim kartonskim herbarijem, vjerojatno najvrednijim herbarijem na svijetu. A
kad se posve pribliio vratima, jo uvijek nije mogao uti o emu se unutra razgovara, ali je vidio da na

mjedenoj ploici, uvrenoj posred

Gradska kp;vGorka okolada
I
vrata, pie dr. Stribor Kiszely, i njemu se odmah uini kako je taj doktor Kiszelv, sudei po dojmljivom
prezimenu, uvjerljivoj tituli i masivnoj ploici, prava adresa da ovjek rijei probleme kakve je imao
Arno Svilar.
Ve je htio izvaditi svoj zguvani notes i grubu olov-icu s logotipom, koju je uvao jo od one subote
kada je morao voziti Lidiju u Ikeu, te zapisati ime vanog doktora za parketiranje stropa kad ga
iznenadi glas ene koja je otvorila susjedna vrata i naletjela na njega, zamalo ga nagazivi. Bila je
iznimno visoka, pomalo smuena, nosila je naoale, odijelo za koje bi se Bani zakleo da je muko i
imala kosu koja je djelovala kao da je namjerno raupana.
- Koga traite? - upitala je zbunjenog istraitelja.
- Doktora Kis... Kiselia...
- Doktora? Kojim povodom? Morate mi rei. Ja sam njegov pi-ar! Vi ste novinar? Niste? Znala bih.
Umjetnik? Takvo to?
Govorila je rabei kratke replike nabijene odlunou i strogou, pomalo nalik na suzdrane vriskove.
U njezinu se drutvu Bani nije osjeao nimalo lagodno. Bila je via i nadvila se nad njim poput
opasne ptice koja bi ga svakoga asa mogla kljucnuti odozgo.
- Pogodili ste! Imate nepogreiv feelingl - s olakanjem e on. - Htio bih organizirati izlobu nalik na
ovu. Ovu tu... u onoj galeriji...
- Naelno je mogue! Zovete se? Imate reference? Nije mu bilo jasno na kakve to reference misli.
- Nemam... - otpovrne nesigurno. - Ali imam vlastiti parket, pa bi muzej mogao poprilino utedjeti...
Ona ga mrko pogleda, kao da jo uvijek odgoneta je li rije o luaku ili o umjetnikom ekscentriku, a to
nije bio nimalo lak posao.
51
GORAN TR1BUSON
- Naravno - nasmije se on pomalo usiljeno. - Ne bih ga lijepio po stropu, nego bih ga na dan otvorenja
usitnio cirkularnom pilom. Na komadie veliine napolitanki. Ili ak i manje, ako uprava ocijeni da bi to
bilo umjetniki efektnije.
- Ah! Briljantna ideja! - s ushitom e ona. - Ali moda je teta to imate vlastiti parket. Mislim, mogli
biste ispiliti ovaj koji smo kupovali za Jerolimovljev perfor-mance. On bi se sigurno sloio.
- Naravno da bi se sloio! - ree Bani mislei kako e ubogom umjetniku krv tako navrijeti u mozak da
e se lako sloiti i s tim da i njega ispile zajedno s parketom. - Znate, skoit u dolje da auta! Ondje mi
je kompletna dokumentacija. I uzorci parketa. Predlaem imitaciju mahagonija.
- Jeste li ve negdje izlagali?
- Ne, to s parketom nisam! - odvrati on vano, pa polako krene hodnikom ka izlazu.
U tri popodne Bani je uao u stan na Britanskom trgu i izljubio se s kerkom. Djelovala mu je nekako
starije i ozbiljnije, ak i neto mravije, i dobro se vidjelo da to nije samo zbog vremena koje je prolo,
nego da se s njom neto vano i ozbiljno dogaa. Rekla je kako mu je donijela neke posve savrene
dezistike diskove i prijekorno ga pogledala kad je zapalio Marlboro.
- Ovo mi je prva danas... - rekao je jednako neuvjerljivo kao kad bi Komar izjavio kako danas ne
namjerava ruati.
Lidija je polako donosila zdjele s jelom to ga je sino spravila a maloas podgrijala, i po njezinu se
hodu dalo zakljuiti kako je ponovno boli kraljenica i kako za nju,
52
Gorka okolada
bar zasad, osim redovitoga gutanja analgetika nema drugog spasa.
A kad su sjeli za stol, zazvonilo je zvonce na ulazu, i asak nakon toga Nika je uvela svoju novu
prijateljicu, novinarku koju su svi zvali jednostavno - Rupika.
Imala je neto vie od trideset godina, bila je malo punana, ali ipak skladno graena, onako jedra,
obla ba gdje je to poeljno, i odjevena ba kao da poziva svakoga usputnog mukarca da poe za
njom. Ve pri upoznavanju koketno se nasmijeila pokazujui kako bi je ak i otac njezine prijateljice
mogao zanimati.
- Znai, vi-ste taj detektiv! - veselo je i pijevno uskli-knula. - Toliko sam sluala o vama da vas
jednostavno moram isprobati! Mislim, obraditi... u svom listu. Jedan pravi privatni detektiv
senzacionalna je graa za nae itatelje! I za sve nas! Zar ne, Nika?
Nika joj je preko volje potvrdila kimanjem glave, a Li-dija ju je prostrijelila pogledom kao da eli kazati
ne diraj mi bivega mua. Ali kako nekome zabraniti pristup bivemu muu?
Pa kada je Rupika, koja se usput predstavila kao Ines, raspustila kosu i, ispriavi se na vruinu,

skinula uzani demper te, ostavi samo u majici kratkih rukava, toboe sluajno sjela do Banica, on
zlurado pogleda Lidiju, kao da eli rei vidi, jo uvijek se za mene zalijepi i pokoji mladi komad.
Lidija je samo napravila neku neodreenu grimasu i poela dijeliti juhu, a Bani je bio siguran da bi
mu, da je samo mogla, zacijelo kazala kako su svi mukarci u kriznim godinama podjed- t nake svinje.
No poslije, kada je shvatio kako za predjela i jela Rupika ne prestaje govoriti o privatnosti i kakljivoj
intimi raznih ljudi kojima se njezin list bavio, Bani se polako
53
Goran Tribuson
ohladi od povrne namigue i odlui im prije otii, jer e se iduih dana ionako s Nikom vidjeti barem
jo sto puta. Osim ako ne ode prebrzo.
- Neu uope otii! - odbrusila je ona na iznenaenje oca i majke, a zatim zgrabila pladanj na kojemu
je bila polovica zasitne torte od oraha i upitala:
- Osim Komara, eli li tko jo komadi torte?
- elim ja! - mljacne jezikom Komar ne shvaajui njezinu ironiju.
I dok mu je Nika pruala tanjuri s komadinom torte, obilato zasutim lagom od tuena vrhnja, Bani
se preko njezina ramena zagleda prema televizoru koji je u Lidi-jinu stanu bio stalno ukljuen iako ga
nitko nije gledao i nikoga nije zanimao. Bilo je vrijeme popodnevnih vijesti, ili neke sline informativne
emisije, i u jednom su se asu na zaslonu pokazali dobro poznati kadrovi suenja Kartelu. Bila je to,
navodno, velika domaa kriminalna organizacija optuivana za reket, mito, iznuivanje, raspa-avanje
narkotika i druge sline prekraje, ali se suenje postupno razvodnjavalo stalnim priama o
korumpiranosti vlasti i sudova, brojnim novim primjerima pravne nedokazivosti inkriminacija i iritantnim
odustajanjem vanih svjedoka. Vidio je Bani preko te zasitne torte poznata lica optuenika, njihove
zadovoljne odvjetnike, koji e na kraju jedini profitirati i strpati silnu lovu u depove, ne pitajui se je li
to poteno zaraeni novac ili je rije o sudionitvu u dealu, vidio je tuiteljicu, suce, sudske straare... I
onda, onda je meu odvjetnicima na trenutak ugledao i visokog ovjeka koji se onoga popodne -va
pojavio kod Roberta Svilara sa titnicima na uima i laptopom okaenim o lijevu ruku, nespretnog tipa
kojega je kuedomain nazvao Raunovoom i zbog njegova dolaska ostao kod kue.
54
Gorka okolada
I
- Tko je ovaj ovjek!? - skoi Bani im je spazio Raunovou, a Nika ustukne zamalo prevrnuvi
tortu, to je valjda najvie uplailo Komara.
- Oh, dobri stari Karteli - ironino e Rupika, ali na zaslonu vie nije bilo onoga koji je zanimao
Banica. - Ako vam budu trebali podaci o tom zvjerinjaku, samo me nazovite.
- Ti ba sve zna! - kao da ju je korila Nika. Ali Rupika se nije dala, ona je i dalje, tko zna zato,
igrala svoju igru pred radoznalim Baniem i zlovoljnom Lidi-jom.
- Naravno da znam! - odbrusila je uz smijeak. - Od toga ivim! Od tajni, indiskrecija i tue intime.
Kui?
Kada je predveer, neto prije no to e pasti mrak, Bani zaustavio svoj Golf nadomak Arnove kue,
shvatio je da mladieva automobila nema ondje gdje ga je obino parkirao, a po zamraenim
prozorima mogao je biti siguran da je kua posve prazna. Opsovao je u sebi vlastitu povrnost,
premda je bio svjestan da taj ruak nije mogao propustiti. Ponadavi se da bi se mladi ipak mogao
odnekuda pojaviti, parkirao je auto ispred susjednoga kafia, a zatim uao u nj odluivi promatrati
kuu, pijuckajui naslonjen o ank uz prozor.
im je uao, shvatio je kako naziv kafia Jednooki Jack nije nimalo proizvoljan, jer je ovjek za
ankom nedvojbeno imao jedno stakleno oko, koje je bilo nepokretno i posve drukije boje od
pravoga. Kao da je staklenu protezu kupio na kakvoj rasprodaji.
- Kakvo pivo imate? - upitao je ovjeka, koji ga je odmjerio od glave do pete prodornim pogledom
svoga jedinog oka.
- U boci i toeno - izrekao je gostioniar jedan od onih idiotskih odgovora kakve pivski znalci moraju
sva55
GORAN TRIBUSON
kodnevno sluati u domaim lokalima. Jer, ako ve ne kau kako imaju u boci i toeno, zacijelo e
vam ponuditi malo i veliko, svijetlo i tamno, domae i uvozno. I prije no to e kazati kako mu
je svejedno hoe li ga posluiti toenim ili onim u boci, Bani ugleda u kutu lokala veliki hladnjak sa
staklenim vratima i obiljem arenih boca u njemu. Medu raznobojnim bezalkoholnim smeem spazi
njemaki Franziskaner, ne osobito cijenjeno, ali vrlo dobro penino pivo.
- Dajte mi ono! - ree pokazavi prstom prema hladnjaku, a jednooki se tip odgega i izvadi pivo.
- Samo, to vam je penino! Ima drugaiji okus pa ga mnogi vraaju jer misle da je pokvareno. I triput

je skuplje od Oiujskoga\
- rtvovat emo se da vidimo i to udo - uzdahne istraitelj i prihvati hladnu bocu i visoku pivsku au.
Otpio je nekoliko gutljaja koji mu i nisu previe prijali jer je u ustima jo uvijek osjeao okus glupe torte
od oraha, koju je morao kuati da se Lidija ne uvrijedi, a potom se zagleda preko ceste u dvorite kue
za ije je motrenje bio pristojno plaen. Nasred dvorita visjela je velika arulja sa staromodnim
emajliranim sjeni-lom, i pod njezinim se ukastim svjetlom stvorio klinac s indijanskom perjanicom,
koji je za sobom vukao deku uvrenu prutovima, neto nalik na indijanska nosila kakva su se mogla
vidjeti u starim filmovima o Divljem zapadu. Na nosiljci je leala mrtva crna maka, a najudnije je bilo
to to je iz makina tijela virila strjeli-ca kojom ju je djeak najvjerojatnije ubio. U posljednja dva dana
osjetno je zatopljelo, tako da u susjednom dvoritu gotovo i nije bilo prekjueranjega snijega. Djeak
je doteglio nosiljku do sredine dvorita, gdje su se nalazili unakrsno poslagani kolci, ne deblji od onih
kakvi se
56
Gorka okolada
rabe u vinogradima. inilo se da je sve spremno za lomau.
Kako je kafi bio gotovo prazan, jednooki anker, zacijelo i vlasnik, prie Banicu, pa se i on, onim
svojim jedinim okom zagleda u susjedno dvorite.
- Otac ga je sasvim zarazio filmovima o kaubojima i Indijancima. Navodno ima oko dvjesto
videokaseta -ravnoduno e jednooki. Vidjelo se da je dobro upuen u ono to se dogaa s druge
strane ulice.
- Otac mu je ratni veteran? - zanimalo je Banica.
- Da. Ali nije posve jasno je li poludio od rata, ili mnogo prije... od filmova s kaubojima i Indijancima.
- A mali?
- Mali... - zamisli se on. - Mali ivi s ocem jer je majka odavno zbrisala. Ako je stari izvorno lud, mali je
samo zaraen. Ali vjerojatno trajno. Ima taj luk i strijelu i ne proe dan a da neto ne ubije. Goluba,
vrapca, vjevericu, omanjeg psa... Ova je maka pripadala penzionerima iz susjedstva. Ali oni se nee
smjeti buniti jer se ratni veteran i po susjedstvu kree s pukom u ruci.
- Kako se zove?
- Stiv... Havranek...
- To znam - prisjeti se Bani to mu je rekao Guba. -Mislio sam na maloga.
- Zove se Kreo, ali se toga stidi. Otac ga zove ero-nimo. Ne znam koji je to vrag, ali je valjda u
nekakvoj vezi s tim indijanskim vjerovanjima.
- Deronimo je bio indijanski poglavica.
- Eto, rekao sam vam - nastavi vlasnik JednookogJac-ka. - Ima lijepo hrvatsko ime, a koristi se
indijanskim.
- I to e sad uraditi? - upita Bani.
- Samo gledajte! - ree anker glasom onoga koji je sve ve nebrojeno puta vidio.
57
GORAN TRIBUSON
Djeak je odnekud izvukao bocu, polio tekuinom mrtvog maka i ono drvlje, i sve zapalio. Gusti se
dim dignuo iznad dvorita, a djeak je poeo skakutati oko vatre kao da izvodi kakav plemenski ritual.
- Kae da na taj nain sve mrtvo odlazi u vjena lovita - tumaio je anker. - A ja ne znam koja je
logika u tome. Ako maak nakon smrti ode u vjena lovita, onda e i tamo, da prostite, najebati. Pa
nee maak u vjenim lovitima nekoga loviti, nego e i tamo netko loviti njega!
- Naravno - promrmlja Bani, plati bocu neispijena piva, zakopa vjetrovku pa izie van i prijee cestu.
Za manje od minute stajao je uz ogradu dvorita u kojemu je gorio crni maak poliven benzinom.
Djeak primijeti Banica, prekine ratniki ples i zagleda se u doljaka.
- Veliki Manitu e primiti njegovu duu u vjena lovita - sigurnim e glasom Bani preturajui u
sjeanju ve ishlapjela znanja o velikoj epopeji koloniziranja amerikoga Zapada. Nekada je gutao sve
te stripove i knjige, gledao svaki film, ali mu je ipak velik dio te ivotno nekorisne mitologije ieznuo u
zaborav.
- Hoe... - bojaljivo e djeak, vjerojatno iznenaen to postoji jo netko komu Manitu i vjena lovita
neto znae.
- Sve to je mrtvo treba spaliti... da pred Manitua doe isto i okrijepljeno... - doda istraitelj, ni sam ne
znajui pripada li takvo stajalite crvenokocima, ili Katolikoj crkvi koja je svoje heretike slala pred
Boga posve oiene vatrom.
No nije toliko strahovao zbog toga to bi klinac u njegovim rijeima mogao otkriti indijanskoga
eklektika koliko se pribojavao nenadanog dolaska nervoznog vetera58
Gorka okolada

na sa skraenom pukom. Ipak je prekoraio nisku ogradu i priao vatri.

- A on? Gdje je on? - upita pokazujui prema zamraenim prozorima kue.
- Tko on? - oslobodi se malo djeak shvativi, valjda, kako mu od doljaka ne prijeti nikakva ozbiljnija
opasnost.
- Pa, on! Arno! Bijeli brat koji stanuje u ovom logoru.
Maak koji se prio na benzinom podjarenoj vatri poeo je nepodnoljivo smrdjeti, ali to klinca nije
nimalo zbunjivalo. Crvenokoci ionako ive u svijetu bogatom raznim neobinim mirisima, od kojih su
mnogi i vie nego neugodni. Usto je bilo jasno kako gaji sve vee povjerenje prema udnom tipu koji
rabi indijanske izraze.
- Bijeli brat je nemiran jer nekoga eka - ree djeak. - Nekoga tko mu je vrlo vaan. Ako se taj pojavi,
bijeli brat mi je rekao da mu otvorim i pustim ga u kuu.
Tu djeak zastane, zavue ruku u dep i izvue privjesak s dva kljuia.
- Vidi, ostavio mi je i kljueve.
- Svakako ga pusti - povlaivao mu je Bani. - Ali prethodno popuite lulu mira.
- Vara se, bljedoliki! - prekine ga djeak iji je nadimak bio Deronimo. - Bijeli brat eka svoju skvo!
Lulu mira pue samo mukarci!
- Pozdrav tebi, crveni brate Deronimo! - naglo e Banic, podiui desnu ruku u znak pozdrava, onako
kako mu se uinilo da su radili u vesternima. Zatim se okrene i brzo udalji prema automobilu jer je
zamijetio kako su u hodniku dvorine zgrade bljesnula svjetla, to je bio pouzdan znak da e se
uskoro pojaviti i djeakov otac. A taj je susret elio izbjei.
59
GORAN TRIBUSON
I dok je sjedao u automobil i kretao, uini mu se kako je u istom tom trenu krenuo jo jedan auto koji je
bio parkiran pedesetak metara iza njegova. Ali ni u to nije bio siguran; moglo se raditi o sluajnosti,
moglo se raditi i o varci, ali i o tome da netko drugi uporno prati njega.
60
5.
Arnov se Punto zaustavio stotinjak metara od hotela Sheraton, iza stajalita taksija, ba kao da mu je
neugodno na tako otmjenome mjestu pojaviti se u malom i jeftinom automobilu kakav bogati roditelji
ne kupuju djeci ak ni za zabavu. Iz automobila se izvukao u tamnom odijelu nekako neurednoga,
reklo bi se asimetrinog kroja, ali zacijelo vrlo skupome. Ispod sakoa neuredno mu je visjela bijela
koulja od seljakog platna, iji ovratnik nije bio utegnut kravatom, dok mu se kovrava kosa sjajila od
gela kojim ju je uspio dovesti u armantno namjeteni nered. Ogrta to ga je prebacio preko ruke bio
je od meke koe, a cipele, bar po onome kako su bljesnule pod neonom skupoga hotela, morale su
takoer biti nekakav poznat brand. Po svemu se, dakle, vidjelo da mladi nije zbrisao iz roditeljskog
doma naglavake, s nekoliko krpica i sendviem u novinskom papiru, nego sasvim smiljeno, prema
pedantno smiljenom planu.
Neoprezno ostavivi Golf na dijelu predvienom za taksiste, Bani pojuri za Arnom, koji se ni ovaj put
nije odvajao od svog kartonskog fascikla, po emu se vidjelo da se u njemu nalaze stvari velike
vanosti. Ipak, po onome kako se odjenuo ne bi se reklo da je krenuo u Sheraton radi razgovora o
prodaji umjetnikih slika.
- Burazeru! - dovikne Banicu taksist u smeoj jakni s krznenim ovratnikom. - Ne moe ovdje parkirati!
- Samo deset minuta - otpovrne mu hladno Bani, ali se taksist i dalje pozivao na svoje pravo.
61
GORAN Tr/BUSON
- uje, burazeru! Vozi to groblje na kotaima! Ne moe ovdje parkirati jer emo ti izbuiti gume!
Vidjevi kako mu je mladi Svilar zamaknuo u hotelsko predvorje, Banicu padne mrak na oi i on prie
upornom vozau taksija ljutnjom koju je elio uiniti to zam-jetnijom.
- Sluaj me, bitango! Imam u hotelu zakazan razgovor s meunarodnim psihijatrijskim autoritetom koji
lijei PTSP uz pomo glazbenih seansi! Na najtee oblike ide glazbom Buda Powella, a meni ba to
treba! Od rata naovamo nisam spavao. Legnem tako u jedanaest, a probudim se u pola dvanaest s
milju kako bi bilo lijepo nekoga ucmekati i razvui mu mozak po podu. A u rat sam otiao da bi ova
zemlja bila slobodna, da na svakoj kui budu bar po dva hrvatska grba, i da vie nitko nikoga i nikad
ne oslovljava s burazeru! Razumije li ti to ili ne?
- Oprosti bur... prijatelju... - zadrhti glas neopreznog taksista. - Samo ti ostavi auto! Ako netko zucne
neto protiv, ja u mu polomiti noge i prosuti zube po ploniku! Pika mi materina ako neu!
- Za dom! - vikne Bani pa pojuri prema hotelskom predvorju, i vie no siguran da ce mu taj taksisti-ki
burazer uvati auto, ustreba li, pet dana i isto toliko noi bez prestanka.
Uavi u prostrano predvorje skupoga hotela, najprije pomisli upitati kojega od recepcionara nije li
zamijetio kamo je nestao uminkani balavander u seljakoj koulji i s gelom na kosi, ali se odmah

dosjeti kako bi takvo to bilo sasvim besmisleno, jer meu svim tim otmjeno odjevenim ljudima, i
fotoreporterima koji bljeskaju svojim fotoaparatima, recepcionari, sasvim sigurno, nisu mogli zamijetiti
sina bogataa s Jelenovca. Prostor je, naime, bio pun raznih mranih spodoba, kakve su u
odgovarajuim
62
Gorka okolada
televizijskim emisijama voditelji nazivali celebrityjima, i Bani je i sam neke od tih ljudi uspio detektirati
kao javne osobe, ali je za sasvim mali broj njih znao tono to su i tko su.
Svi su se oni polako kretali prema dvorani ispred koje je bio modernistiki stakleni pano s logotipom
Top Re-cords&Co., a ispod njega obavijest o promociji kompaktnoga diska, ne ba osobito pametnog
naslova Umire se istom na kraju ivota u izvedbi stanovite Loly Lu, ija je fotografija, s vidljivo
retuiranim zubalom, bila uvrena ispod naslova njezina umjetnikog djela s podruja lake, odnosno
najlake mogue glazbe.
I Bani je poao prema ulazu, to vie to je kroz velika staklena vrata ugledao i Arna Svilara, koji se
vrzmao po dvorani i osvrtao kao da nekoga trai. Malo gaje zbunilo to to je nekakav tip u konoj jakni,
zacijelo zatitar, stajao na vratima i od svakoga traio pozivnicu. Pa kada je istu stvar zaiskao i od
Banica, istraitelj se dobroduno nasmijei i ree:
- Ja sam oboavatelj! Imam deset njezinih diskova!
- Pa ovo joj je prvi! - strogo e Kerber na ulazu.
- Pa to vam i kaem! - srdano e Bani. - Toliko sam sluen tom glazbom da sam odmah uzeo deset
komada.
- ovjee, imate li pozivnicu?
- Imam! Kod gospodina Kree. Onog... pa svi ga znaju! Ja sam dobio pozivnicu od Radio Sljemena jer
sam se prvi javio u eter i znao da se disk zove Umire se istom na kraju ivota. Ali sad je pozivnica kod
gospona Kree.
I pritom se Bani osvrne i pone dozivati tog famoznog i, naravno, izmiljenog Kreu s Radio
Sljemena, na-to je uvar na ulazu samo zakolutao oima i gurnuo ga unutra, medu nakindurene
uzvanike i stolove pune sku63
GORAN TRIBUSON
poga i razmjerno nejestivog cateringa. Ali ta nejestivost bila je najmanji problem, jer gotovo nitko od
tog svijeta sa stranica bulevarskoga tiska i nije jeo, to zbog hinjenog prezira spram svakodnevnih
gluposti, to zbog opasnosti da kakva neunitiva mrlja ne zavri na njihovu bajoslovno skupom
odjevnom predmetu, i konano, moda ponajvie zbog toga to su pozvani pripadali onom dijelu
populacije koji je na permanentnoj redukcijskoj dijeti.
U dnu dvorane bilo je neto nalik na improviziranu pozornicu, napravljenu od plaviasta stakla ili
plastike, neona i prozirnih prizmi, na kojoj je neki zacijelo strano vaan tip u odijelu boje limuna
govorio o ivotu i djelu te Loly Lu, zbog ije je neizmjerne darovitosti domjenak u Sheratonu i bio
zakazan.
Bani se trudio nezamjetno slijediti Arna Svilara, koji se stalno uzrujano okretao, lutao pogledom po
dvorani, brzo trkarao za nekim kao da ba njega trai, a zatim zastajao, valjda razoaran to je
pogrijeio.
U jednom asu neki mu se visoki tip u svjetlucavom sakou nasmijao i upitao ga dovoljno glasno da je i
Bani mogao uti:
- Arno, gdje ti je mamica?
Budui da je mladieva majka umrla 1992., Banicu se takvo pitanje uinilo sarkastinim, ali je Arno
samo odmahnuo i krenuo dalje.
Dolje, u desnom kutu prostorije, na onom dijelu gdje je ovjek iz Top Recordsa jo uvijek hvalio svoju
vede-tu ultrakratkog prezimena, naletio je Arno na djevojku, visoku, lijepu, samouvjerena dranja,
jednu od onih koje je Bani zasigurno ve vidio u tisku ili na televiziji, pa to odmah zaboravio. I ta ga je
djevojka hinjeno njenim pokretom pogladila po licu, a zatim s radoznalim izrazom na licu uhvatila
njegov kartonski herbarij, kao da
64
Gorka okolada
eli otkriti to on tu skriva. Ljutito joj je odgurnuo ruku i stisnuo vrsto kartonsku mapu, a zatim iz
depa izvukao mobitel i poeo ukucavati brojeve.
Bani mu se pokua jo vie pribliiti, nadajui se da e moda uti o emu e razgovarati, ali se
iznenada sa svih strana prolome snani zvui Lolyna megahita i veina se ljudi zanjie u
jednostavnom i banalnom ritmu. Iako je bio posve svjestan da ne bi mogao racionalno objasniti zato
je Charlev Parker bolji od aktualne zvijezde koju s ponosom predstavlja Top Records, Bani ih je

svejedno prezirao, njih sve skupa, i svakoga od njih pojedinano, tu povrnu gomilu zdruenu u
groznom neukusu sintetike glazbe. Vidjelo se da Loly Lu pjeva bez pratee glazbe, te da zijeva
onako kako joj putena matrica nalae, ali ta tuna injenica, ini se, nije zbunjivala njezine
oboavatelje i kolege jer je Bani bio siguran da velik dio veeranjih uzvanika pripada istoj
lakoglazbenoj ergeli. A kad je stvar konano zavrila, zauli su se vrisci i ovacije, a odmah nakon njih
jo naglaeniji elektroniki ritam nove stvari. Curiice i klinadija njihali su se sve bre, dostojanstveniji
je dio profesionalne svite dvosmisleno ostajao miran, a novinari su traili i slikali poznatije goste za
svoje prestine rubrike.
Iako ga nije mogao uti, razgovor izmeu one visoke, dugonoge ljepotice i napuhanog Arna bio je sve
ei i napetiji. On je neprekidno, i oito uzaludno, pokuavao nekoga nazvati, potom joj se unosio u
lice i vikao, na-to je ona samo odmahivala glavom i kolutala oima, kao da joj ide na ivce njegovo
drutvo. A kad joj je on, tko zna zbog kojeg razloga, estoko povukao torbicu, koja je takoer morala
imati svoje uznosito modno ime, djevojka je zamahnula kao da e ga pljusnuti, no on se hitro
65
GORAN TrIBUSON
izmaknuo, ali ga je svejedno dohvatila dugakim noktima i ostavila mu tanak krvavi trag na licu.
Moda bi on uradio i neto jo nasilnije da se u ritmu idiotske pjesme veeranje slavljenice nije
dogegao tip s rukom punom kanapea od lososa. vaui svoj besplatni obrok, tip je stao zatitniki
plesati oko djevojke podrugljivo se smjekajui Arnu.
Premda se takvo to u Sheratonu ne radi, Arno je pljunuo na pod, odbrusio neto drsko djevojci i
njezinu zatitniku pa krenuo prema predvorju.
Bani pouri za njim jer ga nije elio izgubiti ba u trenutku koji mu se uinio vanim.
U predvorju je sada bilo sasvim malo ljudi, onih koji u hotelu nisu bili radi promocije glazbenoga diska.
Izlazei ljutito iz dvorane, Arno je zamalo sruio promocijski pano, a zatim je tako estoko naletio na
stari brani par da je sijeda gospoa u konome kaputu vrisnula:
- Mein Gott, vvasfiireine Vandalismus ist das? Nespreman za ispriku, Arno je prostrijelio staricu
zluradim pogledom, odbrusio joj neto dugako i sloeno na njemakome, koji je Banicu zazvuao
savreno, a ona se samo stresla, prekriila i povukla svoga klimavog supruga prema izlazu.
I tad je Arno jo jedanput izvukao svoj mobitel i ponovno poeo uzrujano kuckati brojeve s kojih mu se
oito nitko nije javljao, da bi na kraju, bijesan i nesposoban kontrolirati se, zamahnuo i iz sve snage
tresnuo mobitelom o pod.
- Kad imam posla s kurvom! - viknuo je jo jedanput kao da okrivljuje skupu spravu koja je leala na
podu slomljena i unitena.
Ljudi koji su se nali u prostoriji, pogledali su ga zaueno, jer se mobiteli ne bacaju ba svaki dan,
dok je
66
Gorka okolada
Banicu palo na pamet kako bi bilo odlino da antipatini balavac lijepo ode van, a ostatke mobitela
ostavi na podu. Odbaeni mobitel naprosto je vrlo zanimljiva stvar koja govori brojne pojedinosti o
svome vlasniku. Kao kakav kuni pijun. Kako bi samo Banicu dobro dola kartica iz mobitela na kojoj
je ostao kompletan mladiev adresar. I, uistinu, ostavljajui unitenu spravu na podu, Arno krene ka
izlazu, a Bani, naravno, ka mobitelu. Muilo gaje samo to kako pokupiti razbijeni mobitel s poda, a
pritom ne ispasti udan ili sumnjiv.
- Mladiu, stanite malo! - zauo je glas i zastao. To je uniformirani hotelski slubenik podviknuo za
Arnom, koji je ve bio korak-dva od izlaza. U tom je glasu bilo ljutnje i strogosti, te se inilo da ovjek,
iako razmjerno mlad, pripada onoj staroj gardi koja dri da hotelski gost ne moe napraviti ba sve to
mu padne na pamet.
- Kaj hoe? - uzvrati mladi arogantno i Bani mu u tom asu prvi put zauje glas. Iako je imao
dvadeset pet godina, glas mu je djelovao kao daje neki dan s djelominim uspjehom zavrio proces
mutiranja. Hinio je drskost, ali se ipak i u te dvije rijei utio drhtaj nesigurnosti.
- Ne moete bacati stvari po podu i ostavljati ih tek tako! - upozori ga hotelski slubenik.
- Ti e mi zapovijedati?
- Izvolite pokupiti taj mobitel!
Bani protrne. Najradije bi se isprijeio izmeu njih dvojice i kazao peace brothers, ja u pokupiti to
smee, ali takvo to ipak nije mogao uraditi. Usto, profesija mu je nalagala da pred osobom koju prati
ne ini nita ime bi privukao neiju pozornost.
Vidjelo se da je Arno uzrujan i da se nee moi svladati. Pred nekolicinom zauenih ljudi zaletio se
na slubenika i zamahnuo akom, oito ga namjeravajui pogo67
GORAN TR1BUSON

diti posred lica. Bani odmah shvati da tako nespretno izveden udarac ne sluti na dobro, te da ce se
bogataev sin loe provesti. ovjek u hotelskoj odori s lakoom se izmaknuo, vjeto zgrabio Arna za
ruku i svinuo mu je iza leda tako nemilosrdno daje mladi jauknuo, a kartonska mu mapa pala na pod.
- Lijepo vas molim da pokupite svoje stvari! - rekao je ovjek pedagokom strogou, bez pretjeranog
uzru-javanja.
I dok ga je hotelski djelatnik svejednako drao pri-tiui mu ruku sve jae, Arno je krotko i bez
prosvjeda pokupio svoju mapu i ono to je ostalo od mobitela. I tek mu je tada ovjek dopustio da se
uspravi, a potom ga, valjda da ne napravi jo kakvu nepodoptinu, ispratio do izlaza.
I Bani pouri van. Bilo je deset sati i u odsjaju hotelskih svjetala mogao je vidjeti kako pada gust
snijeg kojega je ove zime uistinu bilo premalo. Vidio je Arna kako uri, kako gotovo tri prema svom
automobilu, ali nije mogao otkriti je li usput negdje bacio razbijeni mobitel ili ga je strpao u dep.
- Prijatelju, nikome nisam dao da takne auto! - rekao je taksist s kojim je prije promocije imao
neugodan razgovor. - Ma to da takne! Nisam dao da ga itko pogleda!
- Hvala ti, burazeru - promrmlja Banic i ude u stari Golf kojega uistinu nije trebalo ni zakljuavati ni
uvati, pa okrene kljui i krene ba u trenu kada je Arnov Pun-to proao ispred njega.
Izvadio je iz depa zguvanu kutiju Maribora, pronaao u njoj cigaretu i zapalio je, pazei pritom da
mu mladi ne umakne. Arno nije poao kui, prije bi se reklo da se poeo besciljno vozikati po gradu.
Besciljno i krajnje
68
Gorka okolada
neoprezno, jer ga je na izlazu iz Medulieve zamalo tresnuo tramvaj koji je dojurio s Britanskoga trga.
Obiao je potom Britanac te krenuo Ilicom prema zapadu, da bi ispred trgovine Bis, poznate po tome
to radi do pola noi, bezobzirno zaustavio vozilo nasred ceste i otiao u trgovinu. Takvo to rade
samo drski i neodgovorni vozai, i Banicu nije nita preostalo doli da i sam stane i strpljivo prieka,
molei Boga da ne naie policija koja bi mu mogla narediti da produi. Opsovao je u sebi kad je vidio
koliko ga dugo nema iz duana, a potom mu je pozornost privukla Mazda koja je stajala dvadesetak
metara iza njega i s upaljenim svjetlima ekala.
Arno konano izae iz trgovine, sjedne u automobil i nastavi vonju sve do jednog od onih odvojaka
kojima se moglo skrenuti udesno i nestati u nepravilnim i labirint-nim uliicama tog dijela
zagrebakoga sjevera. Uspeo se do Pivovare, zatim se spustio blago prema krunom toku ispred
Vinogradske bolnice. I tu, iza tog krunoga toka, mladiev Punto produi Andrijevievom ulicom, a za
njim, oduzimajui Banicu pravo prednosti, ue golemo, buno i sporo vozilo za odvoz smea,
zatvorivi posve ulicu koju su jo uom inili automobili parkirani uz oba plonika.
Oajan i ljutit, Bani je mogao tek pogledom otpratiti Arnov automobil koji se uspeo i skrenuo udesno
prema Hercegovakoj, dok je on ostao gledati kako dva spora tipa u kombinezonima diu plastine
kante i uvruju ih na mehanizam za pranjenje.
Tridesetak metara iza svoga Golfa Bani iznenada ugleda onu istu Mazdu, koju je zamijetio dok je bio
prisiljen zaustaviti se ispred trgovine. Mazda je zastala uz samu bolnicu, kao da voza ne zna kamo bi
poao i kako bi se sklonio s vidika. Bani shvati da ga netko prati,
69
GORAN TRIBVSON
a voza Mazde, zaboravljajui da bi tako mogao biti jo sumnjivijim, ugasi farove i krene se parkirati
ispred neijeg ulaza u veu.
I tada Bani spazi kako se izmeu reda parkiranih automobila i smetlarskog vozila iznenada stvorio
uzak prolaz, dostatan da se njegovo vozilo ipak provue ako pritom zae dovoljno duboko na plonik i
ondje prevrne nekoliko kanti za otpatke. Ne razmiljajui previe, pritisne papuicu gasa, zaleti se
prema vozilu za odvoz smea tako odluno da je jedan od radnika u zadnji as skoio ustra-nu, projuri
lijevim kotaima preko plonika, srui nekoliko praznih kanti i ogrebe metalnu ogradu iza koje je lajao
neugodno velik pomahnitali kuni ljubimac. Nije imao vremena prouavati to se zbilo iza njega, ali je
bio gotovo siguran da se i voza Mazde odluio na slinu avanturu.
Ipak, imao je znatnu prednost i nipoto je nije smio izgubiti. Ubrzo se dokopao Bosanske ulice, odakle
je znao najkrai put do Britanskog trga. Konano, bila je to njegova etvrt! Naravno, Arno mu je nestao
iz vida, no sada ga je vie zanimala Mazda koja mu se zalijepila straga i kojoj je elio otkriti vlasnika.
Siao je brzo niz Pantovak, projurio u zabranjenom smjeru prema Rokovu perivoju, ostavio automobil
u parku, a potom iz sve snage potrao dolje prema trgu, nadajui se da e nai slobodan taksi, i da e
u nj uskoiti prije no to se pojavi Mazda.
Ako su oni isprva pratili njega, sada je on odluio malo pratiti njih.
- Kamo? - rekao je taksist sa ilt-kapom, vlasnik prastarog sivog Mercedesa.
- Tamo! - pokazao je Bani prema otoku na kojemu je bilo neveliko parkiralite.
- Sluajte! - razbjesnio se taksist. - Zajebavali su me

70
Gorka okolada
na razne naine s kratkim relacijama. Ali jo me nitko ni trail da ga otpeljam esnaest metara!
- Parkirajte tamo, ukljuite taksimetar i ekajte! Rei u vam kamo emo.
Taksist ukljui broja, prijee cestu i stane iza pjeakog prijelaza, uza samo parkiralite.
- Tak! - rekao je zlovoljno. - Bez poetne takse ovo bu vas kotalo jedanaest lipa.
Bani se i ne osvrne na njegove zajedljive rijei jer mu je pozornost zaokupila Mazda koja se sada
polako sputala Pantovakom. Zastala je ispred trnice, kao da voza ne zna kamo bi, a potom je
napravila dva kruga oko parkiralita, kao da onaj za upravljaem provjerava koga tu ima, a koga
nema. Pobojavi se da bi ga ovjek iz Mazde mogao zamijetiti, Bani se spusti dublje u sjedalo i
podigne ovratnik vjetrovke.
- Jebal me vrag, pa vi ste pijun! - rekao je taksist vidjevi ga to radi. - Nema veze! I pijuni su
muterije! Sam ak nisu naoruani.
Mazda zastane ispred kafeterije na poetku Nazoro-ve, a zatim, budui da je voza oito shvatio kako
je izgubio Banica, krene natrag prema Pantovaku.
- Pratite onu Mazdul - ree Bani.
- Sam rekel! - slegne voza ramenima pa krene. -Meni maturanti potrgaju pepeljare, a droce
manikircaj-gom razrezu tapecirung, meni skejteri odvaljuju vrata, a navijai kljuevima urezuju imena
svojih klubova... Sam ja imam takvu kurevu sreu da naletim na pijuna!
- Ja sam pijun isto onoliko koliko si ti voza Formule 1 - ree Bani pa mu pod nos stavi novanicu od
dvjesto kuna.
- Fino mirii! - nasmije se tip i smota lovu u dep. -pijuni dobro plaaju. Vidio sam u filmovima.
71
GORAN TRIBUSON
- Nisam nikakav pijun - zlovoljno e Bani. - Otkud vam takva glupost. Tip u Mazdi sastaje se s
mojom enom. elim samo otkriti gdje stanuje.
- A zakaj se ne razvedete? - zine taksist, pratei automobil koji se uspeo do Hercegovake, a potom
krenuo dolje prema Ilici. - Da mene ena vara, odmah bi se raz-vel! Odnosno, odmah bi se razvel kad
bi skuil da me vara i da svi kue da me vara.
- Nevolja je u tomu to takve stvari uvijek doznate zadnji.
- Pa je! I kaj nam onda preostaje neg da i dalje deve-ramo kroz brak?!
U toj reenici kao da je bilo neke pomirljivosti, nekoga seljakog fatalizma. Dolje kod Vinogradske
bolnice Mazda je skrenula Kosirnikovom, prola pokraj male sportske dvorane, a zatim krenula gore,
prema skupim samostojeim objektima podignutima na rubu parka, upravo onamo kamo je Bani i
slutio da e poi, prema mjestu gdje se nalazila vila Roberta Svilara, Arnova oca. Dakle, on mu je
platio da prati Arna, ali je pritom naredio da prate i njega! Zbog ega? Zbog kakve to poslovne
raunice? Shvaajui da pred takvim poslodavcem treba zadrati najvei mogui oprez, Bani naredi
vozau taksija da se okrene i vrati ga na Britanski trg.
- Ali lovu... nju mogu zadrat? - upita taksist bojaljivo.
- Naravno, zar bi pravom pijunu pristajalo da uzme ono to je ve dao?
- Frajer se, znai, zvukel? - pogleda ga ispod oka taksist. - Mislim, bar za veeras?
- Koji frajer? - nije bilo jasno Banicu.
- Pa taj koji vam, bez uvrede, evi enu.
72
Gorka okolada
- Ah, on! Da, on se veeras izvukao. Ali su se zato mnogi drugi uvalili.
Kad je uao u svoj hladan stan u prolazu kinematografa Apolo, ukljuio je slabo elektrino grijanje i
sjeo za kompjutor na ijem je desktopu imao ikonu s pomou koje je mogao pretraivati telefonski
imenik. Bila je to, kako bi kompjutorai kazali, stara kanta, spora i s malo radne memorije, i
generacijski se gotovo podudarala s njegovim Golfom. Toliko se puta zarekao da e kupiti nov
automobil i nov kompjutor, i jo stotinu novih stvari, ali se ivot uvijek pokazivao odvratnim grubijanom
koji mu stalno uvaljuje nove i nove neeljene trokove. Nisi drugar, oj, ivote, sjetio se stare balade o
rudaru koji Jule-sa Vernea dri kolegom jer se bavi onima koji putuju u sredite Zemlje. I dok se
sustav dizao, on je uspio navui natikae, izvaditi iz hladnjaka hladni Erdinger, upaliti Marlboro i staviti
u CD-player disk s baladama Bena Webstera. Uistinu, hladno pivo, crveni opori Marlboro i tenorsaksofon Bena Webstera donijeli su mu brz, ali a-sovit privid da je ivot smislena i savrena stvar.
Pogledao je sluajno na sat i zamijetio da je prola pono te da je poela nedjelja, a Websterova
skladba koja je upravo ispunjavala sobu zvala se ba Sunday. Stvar je zapoinjala osnovnom, nekako
neutralnom ekspozicijom Peterso-nova klavira, suzdranim basom i vrlo priguenim uda-raljkama, a
potom je tu vitiastu maglu probio Webste-rov tenor-saksofon, koji je zvuao kao da svira u njega

suludom snagom ubacuje hektolitre zraka. Bila je to pria o nedjelji, o jutarnjoj neizvjesnosti, o
obeanjima dana i razoaranjima veeri, ili si je to Bani tek tako tumaio. Tko zna zato je ubacio
upravo taj disk, tko zna zato se ba sada sjetio Bena Webstera. Posjedovao je strano
73
GORAN TRIBUSON
lou ilegalnu snimku njegova posljednjeg nastupa u Lei-denu. Tamo, u toj nizozemskoj noi, stari je
saksofonist ispriao publici kako mu je neko neki starac rekao: My son you are young and you are
growing, I am old and I am going. Ve sljedeeg dana Websteru je pozlilo, otpremljen je u bolnicu u
Amsterdamu, a dva tjedna kasnije uistinu je i otiao.
Tko zna, mislio je Bani, nisu li Arno Svilar i on u slinoj vezi, u odnosu onoga koji mukotrpno odrasta i
onoga koji polako odlazi. A zatim ga je iz razmiljanja prekinulo ono to je ekao da se pojavi na
zaslonu - baza telefonskih brojeva svih pretplatnika. Odloio je pivo, povukao dim i u trailicu upisao
ime svog poslodavca.
Robert Svilar imao je gomilu telefonskih brojeva, pokretnih i nepokretnih, od kojih su dva pripadala
stanovitoj Agenciji Talon, tvrtki koja je zacijelo bila njegovo vlasnitvo. Jedna poslovnica tog Talona
nalazila se na Slobotini, a druga na Peenici.
Ne, dodue, svojom voljom, ali u ovoj drugoj poslovnici Bani je ve bio. Nije imao pojma kakvi bi se
poslovi ondje mogli obavljati, ali je znao da se u prostorijama poslovnice na Peenici moe zatei
udan ovjek u elektrinim invalidskim kolicima.
74
6.
Bio je to sasvim udan sijeanj, s premalo snijega, s dosta kie, nekako pretopao i po ugoaju sasvim
bolestan. Loi vremenski izvjetaji na radiju smjenjivali su se s lijepim obeanjima to ih je davala jo
jedna nova vlast, koja je prijetila da e dravu dovesti do konanoga i definitivnog savrenstva i
blagostanja, eljela to ona ili ne. Bani je ve bio u godinama kad zdraviji minimalistiki interesi polako
potiskuju mladenake tlapnje i politike ludosti, pa su ga od novinskih naslov-nica vie zanimala
novouvezena piva i novootvorene trgovine diskova s dobro opremljenim odjeljcima deza. Ipak je,
naravno sluajno, na malom improviziranom kiosku na Britanskome trgu ugledao novinsku naslovni-cu
na kojoj se opinstvo upozoravalo kako se u hrani iz domaih trgovina mogu pronai najrazliiti]'a
udesa, od genetiki modificiranih sastojaka u krumpiru, pa sve do kadmija u smrznutim lignjama. O
tome to je GMO, Bani je imao samo mutne pojmove i nije mu uope bilo jasno kako se moe,
recimo, gen korpiona ubaciti u rajicu, pa da ona zbog te udesne intervencije ostane svjea prilikom
transporta od oblinjeg Perua pa sve do trnice na Britancu. to se tie kadmija, znao je da se ta stvar
stavlja u baterije, ali je sumnjao da e jedui velike ko-liine takvih lignji poeti svijetliti u mraku. U
podnaslovu lanka kojim se tvrdilo kako nas uvoznici hrane zdrueno i organizirano truju, navodila se
izjava mjerodavnog ministra kako je takav zakljuak neodgovoran i
75
GORAN TRIBUSON
brzoplet, te da cijelu stvar treba jo nekoliko puta temeljito ispitati.
- Gospon Nikola - rekao mu je prodava novina Robi - znate kaj on misli? Misli da svi skup moramo
najprije krepati, pa nas onda treba poslat na patologiju, gdje bi se pouzdano utvrdilo ima li u nama tog
kadmija ili nema...
- A ako ima?
- E onda takve mrtvace treba spaliti po propisu... Mislim, oni kaj nisu jeli te lignje s kadmijem, moraju
spaliti one kaj su ih jeli.
- A to si ti dorukovao? - upita ga Bani.
- Sendvi s ekstravurtom. I nije uope imal okus po kadmiju. asna rije! Moda malo po cinku... il
stronciju... vrag bi ga znal.
Pola sata nakon toga Bani je sjedio u uredu doktora Kiszelvja, ravnatelja Muzeja modernog
slikarstva, pomalo uzrujan stoga to se ugledni doktor ponaao vano i naduto i to mu, poput pravog
antinikotinskog faista, nije dopustio da u njegovu uredu pripali cigaretu.
- Kako ste ono rekli da se zovete? - upitao je Kiszelv hodajui vano po uredu i mjerkajui slike kojih
se morao toliko nagledati da su mu ve, kako bi kazao Pako, izlazile na ui.
- Nikola Banic.
- Koliko sam razumio, vi niste policijski slubenik nego nekakav privatni istraitelj. Da ste policajac,
morali biste mi poslati uredan poziv za obavijesni razgovor. Budui da niste, ja vam ne moram
odgovoriti ni na jedno pitanje. Zar ne?
- Naravno - mirno e Bani. - Ali ako mi odgovorite, ostavit ete dobar dojam i ja u vam jednoga dana
moda vratiti uslugu. A kad je rije o tome, nikada niste sigurni hoe li vam trebati usluga privatnog
istraitelja.

76
Gorka okolada
- Ajte, molim vas! - odmahne on rukom. - Pa ne ivimo u romanima nego u realnosti! No, dobro, recite
to vas to toliko zanima?
- Rai... taj... Josip Rai...
- Rai!? - zine on, pa posuti kao da smilja dobre i jake reenice koje e izrei. - Rai, dakle! Taj
mladi nesretni genij, kojega Krlea usporeuje s jednim Leiblom i dri da su njegovi portreti, ili glave,
kako to kae, psiholoki duboke, mirne, upravo sjevernjaki ozbiljne. Navodno da na njima svjetlost i
sjene jo nisu dane u punim kontrastima...
- Zapravo, gospodine doktore... - prekine ga Bani - ... to to kae taj va Krlea jako je, jako uvjerljivo,
ali, bez uvrede, to me ne bi zanimalo...
- Ne bi vas zanimalo!? - podrugljivo e strunjak za slikarstvo. - Kako uope staviti Raia u kontekst,
kako ga pojmiti u punoi njegova umjetnikoga bia a pritom zanemariti neponovljive Krleine ocjene!?
- Zapravo, ja i ne bih htio tog Raia pojmiti u toj njegovoj punoi bia - suzdravao se Bani - jer se u
slikarstvo uope ne razumijem. Imali smo u osnovnoj koli divljaka od uitelja koji nas je vukao za
kosu, tu pokraj uha, kad bismo zaboravili donijeti kist i Karbonove tempere, i zbog njega sam zamrzio
slikarstvo, od Altamire pa do onoga koji pakira katedrale i mostove u plastiku. Jesam li dobro rekao?
- to to?
- Pa to da su tempere bile Karbonove... ili Kromo-sove... Vie se ne sjeam. Vidite koliko sam slab u
vaoj struci.
Vidjelo se da bi ga ugledni likovnjak Kiszelv najradije izbacio van, ali to ipak zbog nekoga nepoznatog
razloga nije uinio. Moda je vjebao vlastitu strpljivost.
77
GORAN TRIBUSON
- Dobro, to vas onda zanima? Budite, molim vas, brzi jer za pola sata imam sastanak povjerenstva.
- Zanimaju me njegovi pariki dani - konano e Ba-ni, a kunsthistoriar ga pogleda kao da i sam
poinje nazirati pravi razlog zbog kojega je jedan istraitelj potegnuo do muzeja.
- U Parizu su se upravo u to vrijeme raali fauvizam i kubizam, dakle slikarsko-poetski razlozi kojima
dugujemo Matissea i Braquea... u najmanju ruku... Recite, gospodine istraitelju, vi zacijelo znate to
je fauvizam?
- Naravno! - odvrati Bani poigravajui se nezapaenom cigaretom. - Ba mi je neki dan doao u
krialjci. Nisam bio sto posto siguran, ali kada sam otkrio da je okomito afrika drava Burundi, stvar
se uklopila sama od sebe.
Kiszelv promrmlja neto nerazgovijetno pa nastavi:
- Njega je pak zanimao Goya, odnosno Govino majstorstvo pronalaenja tonova primjenom crne boje.
Dane je provodio u Louvreu slikajui po panjolevim matricama...
- A nije li moda tumarao naokolo i na A4 formatu olovkom i ugljenom crtao parike mostove?
- Radio je mostove u akvarelu, ali nema podataka da je u ta etiri parika mjeseca rabio olovku. Osim,
moda, kada je pisao kui. Razumijete, olovka vie nije bila u obzoru njegovih slikarskih interesa.
- Znai, prilino je nevjerojatna pretpostavka da bi se danas netko mogao pojaviti tvrdei kako ima
mapu Ra-ievih crtea iz parikog razdoblja? I jo hodati naokolo s tom mapom i pokuavati je
prodati?
Kiszelv ga umorno pogleda, pa se i sam strovali u alt-deutsch naslonja nasuprot trosjedu u kojemu je
sjedio istraitelj. Zatim gestom ovjeka koji upravo potpisu78
Gorka okolada
je predaju, izvue iz unutarnjeg depa metalnu tabake-ru, izvadi iz nje cigaretu bez filtra, kvrcne njome
o srebrnu povrinu, prinese je ustima i dopusti Banicu da mu pripali.
- Znai li to?...
- Znai... Moete i vi zapaliti. Znate, prestajem puiti i svakoga dana izdrim negdje do dvanaest ili
jedan. Tad kapituliram i do naveer slistim tri do etiri kutije, zariu-i se da u sutra krenuti od
poetka.
Nekako u isto vrijeme obojica udno povukoe svaki svoj dim, poput umornih boraca na kraju
uobiajeno izgubljene bitke.
- Taj balavac koji vas zacijelo zanima - tumaio je ravnatelj - doao je ovamo s akim kartonskim
herbarijem u kojemu je bilo etrnaest crtea s motivima parikih mostova. Tvrdio je da su to nepoznati
Raievi radovi i da vrijede blizu dvjesto tisua eura. Smijeno i apsurdno! Ponudio mi je da ih otkupim
za muzej ili da mu naem kupca, za to bi mi on, navodno, dao deset posto provizije.
- I to ste mu rekli?
- Bio je agresivan i nasilan, kao da mu se urilo da se toga tobonjeg blaga im prije rijei. Odbio sam

se angairati, ali sam mu dao adrese nekih trgovaca.

- Mislite li da je uspio prodati te crtee?
- Nemojte biti smijeni! - odmahne rukom Kiszelv. - Tko bi to kupio!? Crtei ve sa sto metara poinju
vritati da su lani. Kako mi se ini, to je nekakav razmjerno pristojan amater uzeo slike parikih
mostova i pokuao ih izraditi u maniri koju je Rai rabio uei crtanje na Konigliche Baverische
Akademie u Miinchenu. Ali stvar mu ba i nije pola za rukom. Sve je to vie nalik na jeftine kalendare
kakve prodaju bukinisti na obali Seine
79
GORAN TRIBUSON
negoli na Raia. Prefinu je on ruku imao da bi je mogao tek tako nasljedovati dananji traljavi
ilustrator.
- Te adrese koje ste mu dali... - obzirno e Bani. -Bi li ih i ja mogao dobiti?
- Moete - ree on pa, pazei da mu ne padne pepeo s cigarete, izvue iz depa kemijsku olovku i
navr-lja nekoliko imena na jednu od pozivnica to su bile po-razbacane po stoliu. - Ali nemojte rei
da sam vas ja poslao.
- Hvala - uzvrati Bani, spremi pozivnicu u dep i krene prema vratima.
Kao da se u taj as sjetio, Kiszelv naglo ugasi cigaretu i ustane:
- Rekli ste na dolasku kako biste mi jednoga dana mogli vratiti uslugu. Ba me zanima na to ste
pritom mislili?
- Pa tako... - zbuni se Bani. - Recimo, kada biste otkrili da vam se ena evi s nekim... privatni
istraitelj je taj koji bi mogao otkriti s kim to gospoda radi, kada, gdje, kako... ak bi vam mogao
donijeti i fotografije tih nemilih dogaaja. Znate, muevi na te fotografije reagiraju previe emotivno i
razdraljivo, rekao bih s mnogo emocija, ali one mogu biti korisne na sudu, pri brakorazvodnim
parnicama.
- A, tako... - palio je novu cigaretu doktor Kiszelv. -Vrlo privlano! Unaprijed zahvaljujem.
I dok je zatvarao vrata za zbunjenim ravnateljem, uto-nulim u oblak cigaretnoga dima to ga se tako
bezuspjeno pokuavao rijeiti, naletjela je na njega ona stroga visoka tajnica u mukom odijelu i s
naoalama na nosu pa ga veselo priupitala:
- Jeste li dogovorili izlobu s gospodinom ravnateljem?
80
Gorka okolada
Bani je pogleda iznenaeno, a potom se dosjeti na to cilja, pa mirno uzvrati:
- Naalost, stvar se slomila na parketu. Gospodinu doktoru se inilo da bi umjetniki efekt bio potpuniji
ako bih ispilio stanovitu koliinu brodskoga poda. A ja sam u svojim umjetnikim zamislima
nepotkupljiv.
Ona mu uputi patetian pogled odobravanja, a zatim nestane u sobi u kojoj je ravnatelj poeo
unitavati prvu od svoje tri dnevne kutije cigareta bez filtra.
U pola tri na stajalitu autobusa broj 101, ispred mjenjanice na Britanskome trgu, ekali su ga Pako i
bivi inkasator, gospon Marijan, koji je u ruci drao starinski ceker izraen od prugastog platna za
vrtne lealjke. Pako je uskoio na prednje sjedalo, a Marijan se uvukao straga, stavljajui svoju torbicu
na pod medu koljena. U tri su poinjali posjeti u Novoj bolnici u Dubravi, i Bani je pourio, znajui da
se nije ba lako probiti kroz gradsku guvu kakva nastane u to doba dana. Strepio je pomalo od tog
susretajer Kembru nije vidio ve dva mjeseca, koliko nesretnik nije izlazio iz postelje, pa Bani nije
imao pojma u kakvu je stanju i hoe li ga uope prepoznati.
Premda to nije bio njegov obiaj, im je uao u auto, Pako je poeo jadikovati:
- Kino je otilo u kurac, a i ja skup s njim! Kad bi i dobival socijalnu pomo, ne bi mi bila dost ni da se
onak poteno napijem!
- A zakaj je ne dobiva? - pitao ga je Marijan sa stranjega sjedita.
- Nemoj me jebat, Marijan! - ljutio se Pako. - Ne dobivam je zato kaj imam ponosa. Ja nisam ko ti da
piz-dim od sree kad mi lopovi iz Vlade obeaju poviicu od dvajst lipa i jednu napolitanku za
boinicu!
81
GORAN TRIBUSON
- Zdenka kae da nema pomo zato kaj si se prekasno prijavil. Zaboravil si... kak i sve zaboravi kad
fort ubi na anku.
-1 onda ta Milostiva - nastavi Pako, kao da uope nije uo Marijanovu primjedbu. - Kad zavri taj
ostavinski spor, i ti i ja smo na ulici! To ti je valjda jasno! Osim ak se Marijan ne zauzme u Ce-ka kod
ovih njegovih kaj su opet doli na vlast.
- Ja sam iziel iz politike i nikom vie nit ne vjerujem! - vano e Marijan. - Ja sam ionak vjeroval sam
Franceku Tumanu sve dok ni umri, a otad ne vjerujem ni njemu!

- Da, zbiljam te je jako zajebal kad je umri a tebe ni nit pital! - cinino e Pako, a zatim se vrati
problemu koji mu je napravila Milostiva umrijevi od modanog udara u oujku prole godine.
Milostiva je bila vlasnica kue u kojoj su Bani i Pako podstanarili, plaajui razmjerno malu
najamninu koju je Milostiva, zbog senilnosti i openito slabog osjeaja za protok vremena, jednostavno
zaboravljala povisiti. Oko naslijea su se dograbile njezine dvije kerke, podjarene zavaenim
muevima, pa se isto i jasno nasljedstvo pretvorilo u parnicu koja je pred domaim sudovima mogla
potrajati beskonano, sve dok se kua ne srui sama od sebe. Ipak, u svemu je bilo neto dobro za
Banica i Paka: nasljednicima je bilo u interesu da sve do kraja spora netko stanuje u kui, te da tako
sprijei onu drugu, protivniku stranu da nasilnim useljenjem zaposjedne zgradu. Samo su zbog toga
razloga nasljednici tolerirali niski najam i Pakovo stalno kanjenje s plaanjem. Koliko je Bani znao,
Pakov je podstanarski status bio krajnje nejasan. Primjerice, ovoga je asa dugovao etvrtinu najma
za lanjski travanj i pola svibnja te sve mjesece do ovogo82
I
Gorka okolada
dinjega sijenja, ali se kleo da ve ima novac za lanjski kolovoz i pola studenoga.
- Jebote, navalio si s tim svojim samosaaljenjem -prekori ga Bani - a upravo idemo u posjet ovjeku
koji je na umoru.
- Ma kurac je na umoru! - zine Pako pun nevjerice i poruge. - Ti, detektiv, pui ba svata! Kaj ne
pozna Kembru? Zbrisal je na toplo, zbrisal je tam gde je mir i gde se dobro klopa! Kaj ne zna da su
im doma iskopali plin, da jedeju luk i poriluk, da ga Lela jebe od jutra do mraka da ni ne zaradi i da
mu ope ne da cugat?
- A kako bi mu dala cugat kad ima cirozu? - primijeti Bani, ekajui da se otvori jedan od onih
dosadnih semafora u Maksimirskoj.
- A zakaj mu ne bi dala!? - svadio se Pako, i inae jedna od najtvrdoglavijih prznica koju je Bani
poznavao.
- Kaj to ak ima cirozu odma znai da je alkoholiar? Kembra je uvek cugal umjereno, samo je moda
malo previe meal pia. Od tog mu je dola ta viroza... ciroza... kaj ja znam koji kurac...
A kad su konano stigli do Nove bolnice, tekom su mukom sprijeili Paka da ne kupi za Kembru
Badelov vinjak, da si ima kaj popit onak kad mu je dosadno i bed.
- Dobro, dobro! - vikao je udaljavajui se od duana.
- Vi ste u pravu! Ionak nisam imal dost love. Imal sam za jednu etvrtinu, al sam mislil da bute vi dali
za ostale dve.
- Kak, litra vinjaka ima sam tri etvrtine? - pitao je Marijan kao da ne poznaje Paka i njegova
muljatorska domiljanja.
- Neg kak!? - i dalje se srdio Pako, tako da se Bani ve najozbiljnije pitao je li ga uope trebao voditi u
bol83
GORAN TRIBUSON
nicu. - Ima tri etvrtine, a u etvrtoj je zrak. Jebo te bog blesavi, kaj nisi videl kak izgleda litra Badia?
- Ne psuj Boga pred menom! - prekori ga Marijan. -Svaki od nas bu doel pred njega. I tad bu moral
objasnit zakaj si ga psoval!
To da e Kembra biti prvi od njih koji e stati pred Gospoda, shvatili su im su uli u njegovu bolniku
sobu. Ne, to vie nije bio temer koji je opakim frajerima ispred trnjanskog kina Romanija razbijao
njuke kao uskrsne pisanice, to nije bio onaj snagator koji je za dva gemita znao istovariti pun
pekarski kombi, to nije bila ona ljudina sa anka koja je mogla za okladu popiti litru vina naiskap, a za
njom, ako ba treba, i litru mineralne vode.
U razmjerno istoj postelji, u prevelikoj bolnikoj pidami, pospan, bezvoljan i nasmrt umoran, doekao
ih je ovjek koji je imao pedeset osam godina, a izgledao kao da mu je ve osamdeset. Lice mu je bilo
ispijeno i staraki naborano, pepeljaste boje, jedino je njegov plavkasti koziavi nos svjedoio da u
ovom krevetu umire dugogodinji zakleti alkoholiar. No ono stoje djelovalo najstranije bile su tanane
ruke i tanki listovi s krhkim glenjevima, koji su virili iz pidame onako kako drveni kolci proviruju iz
odjee straila, te poput kakve lopte naduti trbuh to se nazirao ispod tanke bolnike plahte.
Svi su u udu zastali i zamuknuli, ak je i Pako problijedio, sjeo na rub kreveta i rekao neto u to
zacijelo ni sam nije mogao vjerovati:
- Pozdravlja te kvadra iz kafia... i svi se nadaju da bu ve drugi tjedan s nama...
A zatim mu je, na Banievo iznenaenje, puknuo glas i on se na rubu plaa izderao na umiruega
prijatelja:
- Pa pika mu materina, Kembra, kaj nam to dela!?
Gorka okolada

I
Mora ozdraviti! Pa po Trnju se motaju kojekakvi gelip-teri i pederi koje vie nema tko zatemati!
Vidjelo se kako je na Kembrinu umornom licu zatit-ralo neto kao smijeak, a s usnica izalo jedva
ujno:
- Bum ozdravil...
Valjda da pokae kako je razumniji i pribraniji, go-spon Marijan prie Kembri s druge strane kreveta pa
pone iz prugastog cekera vaditi nekakve posudice i boice, te ih stavljati na bolesnikov noni ormari.
- Ovo ti je poslala moja Ivka! Malo varaka od kume Berte iz azme. Onda pekmez od ljiva. Onaj
pasirani s malo eera. Pa pita od sira. Al je od prekjuer, pa ono kaj ne pojede danas, sutra baci...
- U piku materinu! On nije inkasator neg idiot! - drhtao je Pako od bijesa promatrajui kako Marijan
uredno slae razne jestvine po ormariu ovjeka kojega hrane kroz venu.
- Pusti! - povue ga za rukav Bani, koji je shvatio da Kembra od kompletnog tog cirkusa jedva ita i
razumije.
Poslije, kad su nakon podulje utnje uz bolesnikovu postelju izali na hodnik, Bani je naletio na
deurnog lijenika i upitao ga ima li pacijent s cirozom iz sobe 16 kakve anse, na to je mladi,
napuhani balavac, zacijelo staist, ravnoduno odvratio:
- U medicini je sve mogue.
- Onda je mogue i to da ti pojebem mamu? - unio mu se u lice Pako, koji je za Kembrinu sudbu oito
krivio sve osim alkohola, i imao neodoljivu potrebu da se s nekim estoko potue. Ali se mladi lijenik
s Kemb-rina odjela samo nasmijao, promrmljao kako njegova gospoda mama ima profinjen ukus i
otiao prema svojoj sobi.
85
GORAN TRIBUSON
- Kaj sad veli na Kembru? - upita ga Marijan dok su se sputali stubitem. - Jo uvijek misli da folira
i da je doel tu zato kaj ga doma Lela zajebava?
- Vie ni ne znam... - zamisli se Pako. - Al to mu nemre bit od cuge! Onda bi ja izgledal triput gore! To
su ga ovi paceri u bolnici sfuarili.
Vraajui se pokisli, tihi i neraspoloeni, svratili su u onu mirnu ulicu u kojoj je Arno Svilar imao svoju
unajmljenu dvokatnu bazu, iz koje je, ini se, izlazio van samo da bi pokuao prodati slikarske
falsifikate i pronai svoju odlutalu skvo.
Pako i Marijan, kojega su jedva nagovorili da sve te varke, pekmeze i pite ponese natrag doma jer
Kembri nee biti ni od kakve koristi, nemalo su se zaudili kada je Bani iznenada zaustavio Golf i
priao ogradi iza koje je stajao njima nepoznati klinac s indijanskom perjanicom na glavi te s lukom i
strjelicom u rukama.
- Kako je bijeli brat? - upita Bani, ponaajui se kao da je svratio do staroga plemenskog prijatelja.
- Howg! - pozdravi klinac podigavi desnu ruku uvis.
- Howg! - odvrati Bani udei se i sam kako je zaboravio na taj stari i poznati indijanski pozdrav
kojega se moglo vidjeti u zamalo svakom vesternu.
- Bijelom bratu je konano dola njegova skvo - ree mali s jo uvijek uzdignutom desnicom. Najljepa skvo koju sam ikada vidio. Samo se ini da malo previe voli vatrenu vodu.
- A gdje su sad?
- Eno, upravo izlaze - upre Deronimo prstom prema vratima katnice.
- E, onda moram otii hitro poput stepskog vjetra! -s nelagodom e Bani.
86
Gorka okolada
- Zar si s bijelim bratom na ratnoj stazi?
- Nisam - zbuni se istraitelj. - Ali se bojim da bi njegova skvo mogla baciti ini i na mene.
Rekavi to, Bani se brzo vrati u automobil, ba kad su Arno i nepoznata ena izlazili. Ona je bila
dosta daleko, tako da Bani nije mogao provjeriti djeakov sud o njezinoj ljepoti, ali se u svakom
sluaju doimala stasitom i imala lijepu figuru. Samo je uistinu djelovala kao osoba koja je malo vie
potegnula, kako to Deronimo kae, vatrene vode. Hodala je teko, zastajkivala, zanosila se, a potom
bi prasnula u smijeh i uhvatila se za mladia kao da e pasti.
- Je li pijana... ili moda drogirana? - upita Bani na-glas, premda nije oekivao da e mu tko
odgovoriti.
- Naravno da je pijana! - spremno e Pako. - Drogirani se ist drukije ponaaju od alkia. Maka je
pijana, i to od nekakve estice! Da se nacugala vina hodala bi malo pravilnije i zanosila se ulijevo, a od
piva bi joj samo koljena klecala... Kui, to ti je itava nauka, ko ono o brodovima i vjetru. Kad je bura,
brod se sam nagne i iba pravo, boli ga kurac... a kad je jugo, onda se valja kao pijanev krevet!
- Zbilja? - okrene se Bani prema Paku i sam iznenaen. - Otkuda to zna?
- Jebote, otkud znam!? Studiram tu stvar prek trideset godina!

A kad su krenuli, ostavljajui Arna i njegovu ensku njihovim planovima i problemima, Pako iznenada,
ne bez ljutnje, zapita Banica:
- Zato si se s klincom pozdravljao onak, ko nacisti? Jebote, svi ih kvarite! Svi redom! Sva ta deca
buju zavrila u skinjarama! Al boli vas...
87
7.
U SPAVAOJ SOBI BANI JE IMAO STARI TELEVIZOR NEKE
malezijske tvrtke, koji je prije desetak godina platio tisuu maraka, za to bi se danas moglo kupiti
televizijsko udovite, tako veliko da ga ne moe provui kroz vrata. Televizor je imao razmjerno
precizan ureaj za buenje koji je dobro funkcionirao ako tijekom noi ne bi nestalo struje. Kad se toga
jutra probudio, na zaslonu su u nekakvoj jutarnjoj kola-emisiji razgovarali o vremenu. Poetski
usmjeren meteorolog kazao je kako se magla nadvila nad gradom kao u kakvom mistinom filmu, te
kako e nam u iduim danima biti dosta toplije no to bi u ovo doba godine trebalo biti. To je znailo
da e rauni za grijanje biti neto nii, ali e iz svih zakutaka pokuljati sve one epidemije kojih nema pri
hladnome vremenu. Iako to meteorolog nije htio ili znao kazati, smisao prognoze je bio u tomu da e
sve biti nekako nezdravije, neprirod-nije i tjeskobnije.
I, naravno, im je ustao, Bani osjeti kako ga poinje boljeti glava. Umio se, popio kavu i u nonom
ormariu pronaao tablete, ali je znao da e ga, popije li ih bez hrane, cijelo prijepodne boljeti eludac.
Otvorio je prazan hladnjak, koji se od onih u trgovini razlikovao jedino po tomu to je bio prljav. ak ni
piva nije bilo u njemu. Zare-kao se kako e ve istoga dana nakrcati hladnjak raznim ukusnim i
zdravim namirnicama, pa kako ne bi zaboravio tako vanu stvar, napie si podsjetnik i zalijepi ga na
vrata hladnjaka.
88
Gorka okolada
Pola sata nakon toga bio je ve u onom kafiu na Pe-enici iz kojega se dobro vidjelo nedovreno
zdanje neega to je imalo tako zvuan naziv - Talon, Consulting Agency. Prva tura kavopija
ranoranilaca popila je svoje pie i lokal je sada bio gotovo prazan. ae su zveckale u sudoperu,
aparat za kavu povremeno bi zaitao, a s linije na polici ula se tako tiha glazba da se nije dalo
razaznati tko to i o emu pjeva. Bani uzme jo jednu kavu, a zatim zatrai i neto za jelo jer je htio
konano progutati svoj jutarnji analgetik.
- Imam samo ovu trokutastu pizdariju - ree visoki mravi ovjek grubih i strogih crta lica, koji Banica
odmah podsjeti na ruskoga ansonijera iz doba komunizma, letarginu figuru kojoj se nikako nije
mogao sjetiti imena. S izrazom gaenja na licu pruio mu je tvrdu foliju u kojoj je bio trokutasti sendvi
od tankih ploki trajnoga kruha i nekog nadjeva ute boje.
- Imate dosta uvjerljiv osjeaj da to jedete - tumaio je ovjek sa anka - a zapravo to jede vas. Iz
lokala diljem zemlje nestaju janjetina, prasetina, rotilj, preni krumpirii, a umjesto njih dolaze ova
trokutasta sranja. Vozio sam se neki dan cestom do Rijeke. Nemate vie gdje pojesti janjetinu, ali su
sve kante za smee pune ove ambalae. Ma, kaem vam, sve e otii u kurac!
Zagledan u zgradu jo neotvorene agencije za kon-zalting, ije su se konture mutno nazirale kroz
nezdravu maglu, Bani otvori plastini ovitak i zagrize trokutasti sendvi. Bio je uistinu neukusan,
bljutav, moda ak i prestar, dobar samo kao podloga za tabletuplivadona.
- Ali i sendviu e odzvoniti! Kakav nam je ivot openito i to nam je pisano, hranit emo se samo
lijekovima, tabletama, ampulama, draejama, kapsulama, efer-vetama. Treinu ivota provodimo u
radu, treinu u snu,
GORAN TRIBUSON
a treinu kod doktora i u apotekama. Vidio sam da se ve otvaraju dragstori i diskonti za lijekove,
minerale, vitamine, dijetetike pripravke. Vjerski fanatici tvrde da se blii kraj i da e uskoro doi
Antikrist da spusti rolo. Ma, molim vas! Antikrist da spusti rolo nad ovim to smo napravili od svijeta!?
Pa tko bi pametan sputao rolo na duanu koji mu najbolje ide!
Tip je bio katastrofiar, pesimist, angrizalo, i Bani je ve predmnijevao to e mu odgovoriti upita li
ga za Talon, tu krajnje sumnjivu instituciju iz susjedstva.
- To ve dvije godine zjapi ovako prazno i nedovreno. Nitko ne zna ije je, emu bi trebalo sluiti i
hoe li ikada biti otvoreno. Znate, prije su na nekakvim ce-ka-ima znali donijeti odluku o podizanju
mljekare u kraju u kojemu uope nema krava. Ili bi izgradili kolu ondje gdje nema aka, ili naftne
tornjeve na mjestima gdje nema nafte... Ali kako da kaem, to je bila drutvena, odnosno naa
zajednika lova, i moe se kazati da je svakoga po redu bolio kurac za to u to je ulupana. Ali ovo je,
gospodine moj, podigao privatnik, potroivi grdne pare. A sve to ne slui niemu, ili bar niemu
potenome.
- Kako to mislite, niemu potenome? - zainteresira se Bani.
Odloio je sendvi i tabletu popio s kavom, nagaajui kako e ga zbog toga cijeli dan boljeti eludac.

Pa i to je bilo bolje od sendvia punjenog mljevenom tunom i kuhanim jajima.

- uo sam kako razni muljatori za svoje prljave potrebe otvaraju tvrtke koje zapravo i ne postoje.
Odnosno, postoje tek kao hrpica dokumenata i potanski pretinac. I, recimo, zaposlena polupismena
direktorica, koja je zapravo vlasnikova punica, i koja moda i nema pojma o tomu kako je na elu
tvrtke zvunog imena. Ili je jadna
90
Gorka okolada
pokojna. Moda je i taj Talon takva tvrtka. Samo to nije potanski pretinac nego prazna kua. Kota
moda vie love, ali ulijeva i vie povjerenja. Mislim, bolje je pokrie za naivne klijente...
- A tako... - promrmljao je Bani razmiljajui o poslovnoj strategiji o kojoj je i sam mnogo znao.
- Hoete li moda neki drugi sendvi? Vidim da vam se ovaj ne dopada. Imam i neke od lososa i
pruta, ali ih nisam ve dulje vrijeme provjeravao, pa se moda ve nakupila plijesan.
- Ne, hvala - odmahne Bani rukom. Ako je sendvi i bio grozan, kava je bila prvorazredna.
- U posljednje vrijeme dolazi samo nekakav grmalj pun zlata, koji u kombiju vozi tateka ili strieka u
elektrinim kolicima - nastavi anker. - Doveze ga gore i ostavi, a stari juri kao lud po sobama. Znate,
nema namjetaja, pa se lako moe kretati u svom vozilu.
- A zato se zove Talon? To je sasvim neobino ime za konzalting agenciju.
- Neobino ime!? Neobino ime!? - iudavao se on popravljajui si crne zaliske. - ogor moga
prijatelja otvorio je pogrebnu zadrugu Tratinica, a njegov brat ima firmu za transport i selidbe, koja se
zove Karambol. Znate li to je talon? Kuite se u kartake igre? To su vam one rezervne karte koje
moete mijenjati, ali i ne morate. U tom talonu moe biti skriven adutov as, ali i dvije jadne pik
sedmice.
- To je nemogue! - s pravom je prosvjedovao Bani protiv apsurdne tvrdnje o dvije pikove sedmice.
- Kurac je nemogue! Nemogue je u normalnih ljudi, ali ja sam vam takav pehist da bi mi se i takvo
sranje moglo dogoditi. Osim toga, ako mislite da je nemogue dobiti dvije pik sedmice, onda sigurno
mislite i to kako
91
rr
GORAN TRIBUSON
su u istom gradu nemogue dvije ovakve tvrtke. A vidite, nije tako! Postoji jo jedan Talon na
Slobotini. Prazan kao i ovaj! to li u njemu dre? Trokutaste sendvie? Provercane Kurde?
Neplaene ruske rakete?
Neko davno Novi Zagreb inile su livade i movare, pa se inilo nekako normalnim da je na malom
slobo-tinskom trgu bilo vie magle nego na Peenici. Trg je izgledao dopadljivo, kao trg kakvoga
malog, ugodnoga grada, ali je Slobotina bila sve prije no grad. Bani ude u ljekarnu namjeravajui
kupiti gastal, iako mu je taj lijek gdjekad pomagao, a gdjekad bi mu od njega bilo jo gore. Ljekarna je
bila sva u staklu, s dugim poluprozirnim zavjesama od mekog platna. Nakon to je dobio lijek, Bani
prie zavjesi i pogleda prema susjednom zdanju na kojemu je bilo dovreno tek prizemlje, dok se gore
na katu cr-venjela gola opeka. Uza zgradu bili su veliki metalni kontejneri u kakve se inae odlae
graevni materijal, alat i sline stvari, ali se ni po emu nije moglo zakljuiti da su ovdje ikakvi radovi u
tijeku.
- to je ovo tu preko? - upita Bani stavljajui tabletu gastala na jezik. - Izgleda nedovreno.
- Ve podue vrijeme stoji ovako poludovreno... -odvrati apotekarica koja je, posluivi Banica,
poela ras-pakiravati veliku kutiju lijekova. - I ne vidim da e to itko dovriti.
- Pie Talon... Stoje to? to bi se moglo zvati Talonl
- Ne znam, gospodine - zamiljeno e ona. - Razumijem se samo u lijekove. Talon je neto u vezi s
kartanjem... ako se tako ne zove eton?
- Okuava! - iznenada e Bani, s ponosom se pri-sjetivi na koga ga je podsjeao anker s
Peenice. Isti Okudava! Otkako je preao pedesetu, Bani je sve ee i sve bre zaboravljao stvari,
ali se, jednako tako, sve vi92
Gorka okolada
e upinjao da ih se prisjeti i tako samome sebi dokae da jo uvijek nekako funkcionira.
- Molim? - zaudila se apotekarica.
- Nita, nita - odmahne on rukom, pa polako izae iz ljekarne.
Naavi se na platou ispred ljekarne, iznenada zastane vidjevi kako se kombiju parkiranome ispred
ograde nedovrene zgrade pribliava neobina skupina, trojica mukaraca koji su upravo izili iz
jednog od metalnih kontejnera. Prvi je bio nizak i irok, pun zlatnih lanaca i krieva, odjeven u
maskirnu odoru i s metalnim kanistrom u ruci. Za njim je radosno jurio stari u elektrinim invalidskim
kolicima, a na kraju je trkarao djeak velike glave, zacijelo retardiran, s navijakom egr-taljkom koja

je proizvodila nesnosnu buku. Prvu dvojicu Bani je ve vidio, treega ne. Ali sva su trojica djelovala
neobino i pomalo aavo. Nakon to su pomogli starcu da ude u vozilo, a njegova kolica, zajedno s
kanistrom, stavili otraga, ovjek u odori i klinac s egrtalj-kom ukrcali su se na prednja sjedita i kombi
je polako krenuo.
Zaboravljajui na bol u elucu i tablete dvojbene korisnosti, Bani uskoi u svoj Golf i krene za njima.
Sve ga je vie zanimalo kamo je krenula udna trojka iz Svilaro-va Talona, pogotovo kad je shvatio da
nisu poli ni prema Peenici ni prema Jelenovcu, nego starom Samoborskom cestom na sjever.
Kombije vozio razmjerno polako, ne vie od ezdesetak kilometara na sat, kao da se udnoj trojci
nikamo ne f uri. Bani zapali cigaretu trudei se da ostane na udaljenosti s koje je mogao mirno pratiti
pozicijska svjetla kombija i biti siguran da ih nee izgubiti u magli. A kad mu je zazvonio mobitel u
depu, pala mu je na pamet suluda
93
GORAN TRIBUSON
pomisao kako su oni iz kombija upravo otkrili da ih prati te da ga upravo zovu ne bi li mu priprijetili.
No, bila je to tek Lidija, sasvim razumljivo ljuta:
- Dobro, to je s tobom? Ti, ini se, ne zna gdje mi stanujemo! Ti kao da nisi akceptirao da ti je dola
ki iz Londona! Ti ne vidi u kakvom se stanju nalazi i ne shvaa da kao otac mora porazgovarati s
njom!
- Ima li mobitel? - upita on, pomno zagledan u zau-stavna svjetla kombija, koji je najprije usporio, a
zatim skrenuo udesno, prema onoj dolini kroz koju je Bani ne-kidan proao s Komarom. Istoga je
asa shvatio kako je kazao neto sasvim neprilino.
- Mobitel!? - ljutila se biva supruga. - Hoe li adresu pa da joj se obrati pismenim putem?
- Lidija, koji ti je vrag? Doi u sutra.
- Doi e danas! Na ruak! Tako si bar obeao!
- Pa da... to i kaem... doi u danas. Uope me ne slua.
Iako po udolinama magla ee i dulje zalegne, ovdje se inilo kao da je ima neto manje. Kombi je
krenuo uzanom asfaltiranom cestom koja je vapila za popravkom, a Bani je poao za njim dovoljno
daleko da ne djeluje sumnjivo. Konano, ovo je jo uvijek bila javna prometnica, i da su ga tipovi iz
Talona zaustavili s pitanjem kamo se zaputio ili zato ih slijedi, jo je uvijek mogao namjestiti neduan
izraz lica i kazati kako ide tamo preko onog breuljka u Sloveniju na krstitke kumeta.
Imao je osjeaj da mu Lidija pokuava jo neto objasniti, ali je ipak rekao jedno kratko bok i
iskljuio mobitel. Uostalom, vidjet e se ve popodne, pomislio je, sada ve pomalo zabrinut onim to
mu je rekla. Uistinu, Ni-ka je dola tako nenadano, a on jo nije otkrio zato.
94
Gorka okolada
Banievu pozornost sada zaokupe tamni, pougljenjeni ostaci nekadanjega staklenika, onog istog koji
je gorio dok se vraao iz Komarove vikendice. Tada je jo oko staklenika bilo dosta snijega, a sada je
svuda po tlu lealo bilje koje je najprije stradalo od plamena i vruine, a potom poleglo od studeni.
Slabo se razumio u povre, ali je medu aavim ostacima uspio prepoznati salatu, zelje i prokulicu,
dok mu je sve ostalo bilo nepoznato.
Kombi je jo jedanput naglo skrenuo udesno, na makadamski put koji je bio tako uzak da se ne bi
mogao mimoii s vozilom koje bi mu dolo u susret. Vozio je stotinjak metara uz visoku, oito
novopodignutu ianu ogradu, a zatim je stao.
I Bani naglo skrene udesno pa se zaustavi na rubu asfaltirane ceste, odakle je mogao nazreti to se
dogaa i gdje njegova nazonost nije bila sumnjiva. Iziao je iz automobila i priao nagorjelom stupu
kojim je zapoinjao dugaak staklenik, vlasnitvo ovjeka kojemu je, kako je rekao Komar, bilo drae
ostati ovdje nego prodati sve i nestati pred nailazeim deponijem smea ili kakvim slinim uasom.
Stao je iza stupa, otkopao rasporak na trapericama i sa zanimanjem nastavio promatrati to e se
zbiti ondje gdje se zaustavio kombi. Gradei se da mokri, djelovao je samome sebi prilino glupo, ali je
bio siguran da je to jedan od onih poloaja u kojem ovjeku ne postavljaju delikatno pitanje to tu radi.
Tad je zauo tih, slabaan zvuk saksofona, kao kad netko vjeba, iskuava par fraza ili provjerava je li
pisak jo uvijek u redu. Saksofon ga je uvijek motivirao, ali ovaj put nije imao vremena baviti se tuom
glazbenom naobrazbom, ve je pozornost usmjerio prema vozilu iz kojega je iziao onaj niski, nabijeni
tip u maskirnoj odori. U rukama je drao bar metar dugaak kolac i teki eki. Po95
GORAN TRIBUSON
stavio je kolac na rub puteljka i zabio ga s nekoliko odlunih i snanih udaraca ekiem.
Vidjelo se da invalidnog sudruga nee ni vaditi iz kombija jer se njegova elektrina invalidska kolica po
ovom grubom, neravnom makadamu zacijelo ne bi dala ni pokrenuti. Djeak s egrtaljkom izvirio je
kroz otvorena vrata vozila, nakon ega mu je mukarac u odori stao neto ljutito objanjavati, da bi mu

na kraju opalio i pljusku. Dobivi kaznu, djeak je demonstrativno zalupio vratima kombija i hitro
podigao prozor.
Tad se kroz isprekidane tonove saksofonske vjebe zauje zvuk automobila i Bani s nelagodom
zamijeti kako s one druge, istone strane ceste, kombiju prilazi zelena Mazda. inilo se, ona ista koja
ga je neku no uporno pratila. Mazda se zaustavila uza sam kombi, gotovo ga je udarila, i iz nje je
iziao ovjek s nekim trononim instrumentom nalik na teodolit ili kakvo drugo geometar-sko
pomagalo. Bani ih nije mogao uti niti razaznati razlog njihova dolaska, ali su ga ipak neodoljivo
podsjeali na mjernike koji pokuavaju obiljeiti zemljite to ga namjeravaju prodati. Ili ono koje su
upravo kupili!
Kako je posao neznanaca bivao sve nejasniji i monotoniji, nakon nekog vremena Bani se spustio niz
uzvisinu na kojoj se nalazila slabo odravana cesta i poao uz izgorjele grede, razbijeno aavo staklo
i potamnjele ostatke povra prema mjestu s kojega su svejednako dopirali zvui saksofona.
I ve izdaleka ugledao je kako sred ostataka palei, obavijen mekom maglom, kao kakva prikaza, na
komadu staroga, otpiljenog debla sjedi ovjek i pue u pisak te-nor-saksofona koji je pridravao
promrzlim prstima. Iako je zima bila razmjerno topla, sjediti vani i svirati saksofon moralo je biti krajnje
neugodno, bez obzira na to
96
Gorka okolada
I
to je ovjek na sebi imao prastari zeleni hubertus pun rupa, a na glavi udan, visok eir od crnoga
filca.
A kad mu je Bani priao posve blizu, shvatio je da je mlad, vrlo mlad, moda je imao tek dvadeset i
koju, ali mu je lice, plavkasto od promrzlosti, odavalo umor i tugu. Spazivi istraitelja, kimnuo je
glavom kao da pozdravlja starog poznanika, pa se nastavio baviti svojom zabavom izvlaei iz
hladnoga glazbala udnu melodiju koja se poput umorna planinara penjala uzbrdo, rasla, a zatim se
na prvoj okuci raspadala na sitne, mutne, teko povezive fraze.
Bani izvadi cigarete, zapali, pa ponudi i njemu.
- Oca ne bi veselilo kad bi me vidio kako puim - nasmije se on pa uzme cigaretu i zatakne je iza uha.
Oito ne zato to se to u naelu ne bi dopalo njegovu ocu, nego zato to nije mogao istodobno puiti i
puhati u pisak saksofona.
Po izrazu lica inilo se da nije zadovoljan onim to izlazi iz glazbala. Tonovi su bili hladni, nepovezani,
a za-vreci fraza nekako mutni, razmazani, nejasni, kao kad netko govorei guta zavretke reenica,
podrazumijevajui da se kraj ionako kontekstualno razumije.
- Podsjea me na Lestera Younga...
Mladi ga pogleda u udu, kao da je pred njim kakav pacer:
- Mislite na onu baladu... na Ghost Oj A Chance?
- Mislim da se tako zove...
- Nema to previe veze... Ona vam ide ovako.
I tu mladi zagrabi punim pluima hladan zrak i mono potegne skladbu na koju je uistinu pomislio
Bani, moda neto snanije i ivlje no to je to radio Young, ali svakako s proivljenim vibratom i
prijelazima koji su djelovali izrazito uvjerljivo.
97
GORAN TRIBUSON
- Znam, ini vam se malo preuredno - nasmije se mladi kao da ga mui kakva krivnja, a zatim doda: I ja bih to malo rasturio kada bih kao pomo imao baterije i tihi, ratimani klavir... A ovako... pa vidite
da sam sam u ovom izgorjelom stakleniku.
Mladi uhvati koljenima saksofon, pa ispod guste, masne kose koja mu je prekrivala ui iskopa onaj
Marl-boro, strpa ga u usta i kimne Banicu kao da ga moli da mu pripali. Uvukao je dim duboko i udno,
onako kako to puhai nota ne bi smjeli raditi. Ali uvjeri ti dezista u to to je za njega dobro, a to mu
unitava plua.
- Zato svirate tu... mislim, hladno je... Svirati negdje pod krovom bilo bi mnogo jednostavnije i
zdravije.
- to ete - povue on jo dublje opori dim Maribora - sviram tu medu salatom, mrkvom, blitvom...
meu povrem. To ide najbolje uz dez. Svaka je glazba neka vrsta hrane. Ozbiljna glazba, simfonije,
sonate, oratoriji, sve su to sloena jela s mnogo sastojaka i zaina. Sonata je, recimo, kao losos u
umaku, a oratorij kao lako telee peenje s karmina. Opera je masni odojak s jabukom u gubici, rock
je voe koje se bere s grane i jede bez dodataka, a dez povre, neto to nije ni slatko, ni slano,
neto to treba zainiti i kratko pripraviti da bi se moglo jesti. A moe ga svaki as jesti, a da pritom i
dalje bude gladan.
- I to ete sad... kad je sve izgorjelo? - upita Bani promatrajui tune ostatke natkrivenog sustava u

kojemu je, sred umjetne topline, ak i pod snijegom, neko raslo mnogo deza.
- Tko zna... Moda me otac odvede nekamo daleko... Ali teta je, nije to trebalo...
- A tko je to uradio?
- Ne znam - slegne on ramenima pa odbaci dogorjelu cigaretu. Zatim iz depa zelenog hubertusa
izvue stare
Gorka okolada
arene rukavice odrezanih prstiju, valjda zato da bi s njima mogao lake prebirati po tipkama
saksofona. - Svatko je mogao! Ovaj prostor postaje sve kaotiniji od tolikih novih i starih vlasnika. To
moda i nije dokraja pogodan ambijent za sviranje, ali u njemu su mi uvijek padale na pamet
kojekakve pokvarenjake, zajebantske note... Znate, one?...
Potom je izveo neto vitiasto, komplicirano, kao da eli prstima po zraku ispisati kakvu svoju
vragolastu partituru, ali nita od toga Bani vie nije mogao razumjeti.
- Oduvijek svirate samo ovdje? - upita Bani vadei iz depa jo jednu cigaretu. - Mislim tu, medu
povrem?
- A ne... svirao sam i drugdje - zamisli se on - ali to nije bilo ba ozbiljno. To je bilo onako, za zabavu...
nekoliko sati na dan. Ali ovdje sam poeo istinski ozbiljno raditi. Sto posto. I to od... od operacije...
- Od kakve operacije?
- to, od kakve operacije? Od ovakve!
Rekavi to, skine onaj svoj starinski eir nalik na cilindar i na lijevoj strani glave pokae oiano
mjesto na kojemu se vidio oiljak od operacije.
99
8.
Naravno da je zakasnio na ruak, i da mu je ona im ju je nazvao, spoitnula kako i dalje pokazuje
premalo zanimanja za ker koja je stigla iz Londona. Obeao je stoga kako e doi naveer, a Lidija je
pomirljivo kazala da e u tom sluaju sve to je spremila jednostavno staviti u hladnjak za veeru. Bit
e to, rekla je traei prikladnu usporedbu, otprilike kao veernji polet podnevnog aviona na kojemu su
iznenada morali obaviti nune popravke. Izmeu redaka, shvatio je da je takav ishod Lidiji po volji jer
joj daje priliku da jo jedanput pokua napraviti svoju uvenu tortu od sira, jer se pri podnevnom
pokuaju nije dovoljno digla, pa ju je, u nastupu domainske ljutnje i samoprijekora, jednostavno bacila
u kantu za smee. uo je jo kako negdje sa strane Nika vie kako e doi i Rupika, a Lidija je to
preko volje i potvrdila dodavi kako se zbog te nenadane okolnosti on mora malo bolje obui. Smoking mi je trenutano na ienju u kemijskoj istionici i bojadisaonici Pukec - odvrati on ironino
-pa u doi u onom Hugu Prattu u kojemu se obino nalazim s predsjednikom drave na kavi.
Hugo Pratt i Hugo Boss nisu bile ni najmanje sline stvari, ali njemu to u ovom trenu nije bilo vano.
Kako bi udobrovoljio Lidiju i Niku, pojavio se na Britanskom trgu 12 sat vremena ranije, i to s cvijeem
to ga je uzeo od cvjearki s trga kod kojih je uivao trajan susjedski popust. To to je stigao ranije
Lidija je pohvalila
100
Gorka okolada
kao posve neoekivanu injenicu, srdano ga potom poljubila, ali je poslije morao dobrih pola sata
sjediti u kuhinji i gledati kako se ona bori sa zavrnim fazama komplicirane bijele torte, koju je znala
raditi jo dok su bili oenjeni i za koju je neprekidno tvrdila kako ovaj put nije uspjela, kako ju je
sfuarila, kako je stavila previe ovoga a premalo onoga, te kako nikada nee napraviti pravu,
idealnu tortu od sira, onu koja se pie velikim poetnim slovom.
- Postoje etiri neostvarena ideala ovjeanstva. Per-petuum mobile, putovanje u prolost, kvadratura
kruga i torta od sira - rekao je on zamiljeno kupei okrajke torte to ih je odrezala pokuavajui
dovesti ukleti kola u neku vrstu estetskoga, odnosno geometrijskoga sklada.
- Ne bi li bilo dobro da je sada na neko vrijeme stavim u frizer da zadri oblik? Odnosno da dobije na
vrstoi? Taman dok Nika i Rupika ne dou? - upita ona kao daje preula njegovu zluradu
primjedbu.
- Proli si je put zaboravila tako da smo je zamalo morali rezati Black&Decker pilom.
- Dakle, ne?... - rekla je ona dobroduno i pogledala ga. - Hoe da ostavimo prokletu tortu u ovom
odvratnom stanju i odemo u sobu popuiti jednu?
- To je odlina ideja! - sloio se on, premda je, pratei mukotrpno raanje torte od sira, popuio ve tri
cigarete.
- One e ionako doi za sat, pa e Nika podgrijati zeca i zakuhati zemlknedle. Mene ionako danas
grozno zezaju leda. Juer mi je nekakva privatna neurologinja, koja ima neto preko sto godina, za
eststo kuna otkrila da imam relativno dobro kompenziranu neuralnu leziju u visini nekog korijena, ali
mi to nije znala prevesti na svakodnevni govorni hrvatski. Takoer nije sigurna to bih
101

GORAN TRIBUSON
konkretno trebala uraditi osim da nastavim i dalje troiti novac na razne specijalistike preglede.
- Moja bi ti pokojna teta Kosjenka rekla da je za relativno dobro kompenziranu neuralnu leziju najbolji
aj od alfije s preslicom i majinom duicom - primijeti Ba-ni. - Ona je sve probleme rjeavala
ajevima i dogurala do osamdeset i este.
- Tko zna - nakrivi Lidija lice od boli dok je uzimala kutiju cigareta i pepeljaru. - Da nije pila ajeve,
moda bi dogurala i do devedeset este. Mislim da je u nekoj komunistikoj zemlji aj bio zabranjen...
u Bugarskoj, ili u... Sjea se, valjda?
Niti se sjeao, niti joj je odgovorio. Iziao je iz kuhinje i poao za njom hodnikom prema dnevnoj sobi,
gdje se nalazio njegov omiljeni zeleni naslonja iz kojega je volio pratiti nogometne utakmice,
naslonja iji je masivni desni rukohvat bio nepopravljivo oteen od vlanih aa piva koje je na nj
redovito odlagao. udno, ovo ve poodavno nije bio njegov dom, a ipak se ovdje osjeao kao kod
kue, u svakom sluaju vie no u jazbini koju je unajmio od pokojne Milostive. Lidija je hodala ispred
njega, sumraan hodnik izbrisao joj je naas godine, njezina je silueta izgledala jednako dobro kao i
onih godina kada mu je bila ena, i on se upita jesu li istinite sve one loe stvari koje su se dogodile u
posljednjih dvadesetak godina ili se tek radi o asovitoj dezinformaciji, blokadi pamenja, o iskri koja je
u mozgu preskoila po pogrenom luku i na neugodan nain pobrkala slike prolosti.
Potom je s police u hodniku uzela crno-bijeli omot, a kad su uli u sobu, Bani shvati da razmotava
tvrdi papir i iz njega vadi komadi okolade i stavlja ga u usta. Zatim ponudi i njemu.
- Ti nikada nisi jela okoladu! - zaudi se on.
102
Gorka okolada
- To je nekakva udna, gorka okolada. Bitter choco-late. Donijela ju je Nika iz Londona. Ima u njoj
devedeset devet posto kakaa i nema uope okus okolade. Izvrsna je, jedina koju volim! Uzmi!
Umjesto torte, koju emo sigurno morati baciti u smee.
Odbio ju je. Iako je to bila okolada bez okusa okolade, drao je da je nije dobro mijeati s divljim
zecom i peninim pivom, koje je uspio zamijetiti jo u kuhinji dok je Lidija otvarala hladnjak.
- A ti, to si ti danas radio? - upita ga ona sjedajui na rub kaua, odlaui pritom pepeljaru i palei
cigaretu.
- Dugo sam sluao tipa kako pue u svoj tenor-sakso-fon kao da je sam na svijetu.
Rekavi to, on se zavali u svoju fotelju prstom kru-ei po ovalnom tragu koji je ostao od svih onih
aa to ih je na tome mjestu ispio. Uinilo mu se da je reenica koju je netom izrekao bila neumjesno
ishitrena i patetina, ali je ipak djelovala istinito.
- A to je puhao? - nasmije se ona. - Naravno, ako si ti sluao, puhao je dez!
- A to bi drugo s tenor-saksofonom?! Zamisli, sjedi u hubertusu usred gredice spaljenog povra i po
cijeli dan trai svoje vitiaste, ili to ja znam kakve note.
- Znai, aknut kao i ti! Mislim, kad je rije o dezu...
- Ne, ne! - branio se Bani. - Njemu je to od tumora na mozgu. Otkako su mu ga operirali, ne radi nita
drugo.
- Kakav tumor? Benigni?
- Ne zna on to - slegne ramenima Bani. - Naime, nakon takve operacije stvari ti se u glavi uvijek
nekako promijene. Mislim da je ta razlika izmeu benignoga i malignog tumora njemu sada naprosto
nepojmljiva...
103
GORAN TRIBUSON
Lidija s mukom ustane, odloi tablu gorke okolade na kau i ode polako u kuhinju. Nije se vraala
nekoliko minuta i on se upita nije li se ponovno uhvatila u kotac s tortom od sira. Potom se ipak vratila
i tono na ono njegovo mjesto stavila vlanu au od debela stakla i veliku hladnu bocu Edehveissa.
Ba zato to je sve uradila bez prethodnog nuenja i bez pitanja uinilo je tu gestu nekako vanom,
emotivnom. Pomalo zbunjen, on zahvali i uzme pivo, a Lidija sjedne na kau, podvue noge poda se,
daljinskim upravljaem ukljui televizor i utia ton.
- Zapravo, tek sad mi se sve vie ini kako to siroto dijete nismo smjeli putati u London - pone Lidija.
-Ona je, naravno, u svim praktinim stvarima posve zrela i samostalna, ona s tim Timom ivi ve,
koliko... etiri godine... i sad... i sad bi se trebali oeniti...
- Kako to misli... oeniti!? - zbuni se Bani kao da mu ki ima dvanaest, a ne dvadeset etiri godine. Kad bi se to trebali oeniti?
- Kada!? Poetkom idueg mjeseca! Timijevi roditelji sve su sredili, pozvali su goste, unajmili lokal za
veeru, platili predujam... sve, ba sve je bilo sreeno... osim njezine vjenane haljine...
- to, sad je dola kupiti haljinu?
- Isuse, Nikola! - pogleda ga ona prijekorno. - Ti si isti Marsovac! Strano dobro razlikuje sve te tvoje

de-ziste, zna koji je u koje vrijeme bio najbolji, tko je u pedesetima doao u Pariz, tko se propio, a
tko izvisio na heroinu... Ali nemoj se ljutiti, za ivotne si stvari isti antitalent...
Za ivotne sam stvari pravi antitalent, ponovi on u sebi ispijajui gotovo pola ae piva.
- Dola je jer se uplaila vjenanja, braka, odgovornosti, mua, Engleske, i to ja znam ega sve ne! tuma104
Gorka okolada
ila mu je ona, ovaj put trudei se da ne pokae uzruja-nost. - Zapravo, prije bi se reklo da nije dola
ovamo nego da je zbrisala otamo! Dala je svima skupa nogu i ne odgovara na njihove telefonske
pozive. Mislim da bi ti trebao razgovarati s njom i objasniti joj da brak nije strana stvar, da ima svoje
drai, i da e se s vremenom na sve naviknuti...
On ustane s onim to mu je ostalo u ai i prie prozoru. Vani je ve bio mrak i na prazni se trg polako
navlaila nona magla. Znao je da e svakoga asa stii Ni-ka i njezina agresivna prijateljica
Rupika, i da e to biti kraj ovom neugodnom razgovoru, i taj je trenutak poeo sve eljnije iekivati.
- Lidija, ne znam koji je tebi vrag! - rairio je ruke tako ljutito i naglo da je zamalo prolio pivo. - Ja da joj
tumaim to su to ljepote i prednosti braka!? Pa ja sam rastavljen ovjek! Zar ti to nije poznato? To je
isto kao kada bi od frajera kojemu je morski pas odgrizao potkoljenicu traila da reklamira morske
plae... ili imecki cipele...
- Znala sam da e smisliti neku od svojih nemoguih usporedbi! Nije vano to to si rastavljen! I ja
sam rastavljena! I to vie puta nego ti! Keri jednostavno imaju vee povjerenje u oca nego u majku,
zato sam mislila da bi ti trebao s njom razgovarati.
- A da pitam Komara, moda bi on mogao onako izokola... - ree Bani sasvim ozbiljno. - Mislim, on je
neutralan...
- Ma da, mogao bi - ironino e Lidija. - Ili Pako, na primjer... moda bi on imao kakvu pametnu
prispodobu... Ili onaj koji se nije trijeznio otkako su zatvorili kino na Trnju... onaj... Hrut... kako li se
zove?
- Kembra umire - proguta Bani knedlu, a Lidija za105
GORAN TRIBUSON
stane kao da joj je ipak neugodno to se naalila na raun nekoga tko upravo odlazi.
I onda, ba kada je on namjeravao iznijeti osnovne podatke o bezizlaznom stanju bivega trnjanskog
teme-ra Kembre, ona podvikne da ga utia, pa brzo pojaa ton na televizoru. Na ekranu se upravo
vrtjela podulja plaena reklama za nekakvo medicinsko udo nedavno podignuto na hrvatskoslovenskoj granici. Bila je to otmjena privatna klinika koja je posjedovala sve najmodernije ureaje za
dijagnosticiranje svega, od kurjih oiju do raka kostiju, od platfusa do kvara na drugoj akri. A kad mu
dijagnosticiraju kvar, recimo u tren oka, pacijentu su na raspolaganju razne blagodati, laserska i razne
nein-vazivne kirurgije, moderni inteligentni citostatici, antibiotici ente generacije, umjetni organi,
transplantati iz najpouzdanijih europskih i svjetskih mrea i slino. Ambijent u kojemu se nalazila
klinika neobina imena Krilo andelovo, kao i samo zdanje, djelovali su savreno, zapravo arkadijski,
poput prizora s kojim upravo treba zapoeti medicinska sapunica u etiristo nastavaka. Naravno, po
svemu se vidjelo da je klinika namijenjena sasvim posebnim pacijentima, onima koji su, kako se to
kae very important persons, dakle onima koji nikad u ivotu nisu epili po hladnim provincijskim
ambulantama stiui u ruci zdravstvenu knjiicu.
Bani je iz dna due mrzio takva mjesta i bio je spreman radije krepati nasred ceste kao pseto nego
primiti od tih snobova ak i najbezazleniju uslugu kakva je, recimo, umjetno disanje ili mjerenje
temperature. No nije htio kvariti Lidijine nade vidjevi je kako se pobono zagledala u skupi spot
emitiran u udarnom televizijskom terminu.
106
Gorka okolada
- Kada bih imala novca, smjesta bih se javila u to Krilo andelovo da me pregledaju. Nekako sam
uvjerena da je to jedino mjesto u ovoj zemlji gdje bi mi zbilja mogli pomoi - ree ona s divljenjem
buljei u zaslon i pritom se pridravajui za kukove, kao da ju je i samo pojavljivanje te klinike
podsjetilo na zdravstvene tegobe.
- Krilo andelovo - promrmlja on preko volje. - To nije naziv prikladan za kliniku nego za groblje.
- Takvo to moe izai samo iz tvojih usta! odbrusi ona, sada glasnije, jer su na ekranu zacijelo
kazali ba sve to su o toj temi imali. - Ti si zapravo anarhist! A anarhisti razjedaju sve pozitivne
ideje...
- Oni su krivi i za neuspjele torte od sira - doda on pa ispije ostatak piva.
- Opet se svaate! Zbog ega? Da ujemo i to! - vikala je ve s vrata Nika, rumenih obraza i ruku
punih arenih vreica i paketia.

- Zbog nekakve privatne zagorske klinike u kojoj upravo lijee englesku kraljicu, Mohammada Alija i
Joh-na Beckhama, a idui tjedan dolazi im Elton John na transplantaciju glave.
- to je, priala si mu o Krilu anelovul - prekori je Nika kao da eli kazati pa zna i sama kakav je.
- To je minkeraj za snobove! - dodala je vedro Ines Rupi, koja se odmah za Nikom progurala u
sobu nosei i sama brojne vreice. - Danas je to stvar istog prestia. Ako eli biti netko, treba se
lijeiti kod mahera iz Krila anelova.
- Da. uo sam da su neke sasvim zdrave medijske face ile tamo da im ugrade pacemakere, jer je to
jako cool i jer se na taj nain moe najlake dospjeti u novinske glamour rubrike - primijeti Bani, a
novinarka se gla107
I ITT
GORAN TRIBUSON
sno nasmije kao da uiva u zafrkanciji s prijateljiinim ocem.
- Ne biste vjerovali to sve ne rade! Transplantirali su jetru dvogodinjem djetetu jednog nogometaa.
Ona Ci-glarica, vlasnica kladionice, izlijeila je poodmakli karcinom dojke, djeci su ugraivali umjetne
punice, a osobito su traeni zbog takozvane estetske i korektivne kirurgije. To je ono kad od gabora
naprave Penelope Cruz. Ne biste vjerovali kako su stanovitom Svilaru, inae biznismenu i
poduzetniku, ispeglali lice. ovjek ima ezdeset pet godina, a oni su ga pretvorili u Micka Jaggera!
- Mick Jagger ima ezdeset godina i lice koje mu ni arobnjaci iz Krila anelova ne bi ispeglali ni uz
pomo hidrauline pree - umijeala se Nika.
- Tko je Mick Jagger? - upita Bani, ali mu nitko ne odgovori, jer su svi krenuli prema kuhinji,
predvoeni Nikom, koja je ponavljala kako je ovoga asa gladna kao pseto, kao neuhranjeno ulino
pseto.
Uz rasprostrti stol i sve ono to su Lidija i Nika po njemu poslagale postale su suvine sve ostale
teme, od Ni-kina bijega pred udajom, preko Lidijine bolne sagitalne gibljivosti pa sve do inteligentnih
kemoterapeutika kakvi su se rabili u novootvorenoj zdravstvenoj ustanovi u usponu. Nika je uistinu
navalila na jelo kao gladno ulino pseto, Lidija je cijelo vrijeme djelovala blago zamiljeno i odsutno,
dok je Rupika uz vragoljasti smijeak na rub tanjura diskretno ispustila dva zrnca same koja su
zaostala u hrptu nesretnoga divljeg zeca. Dovoljno da si goa polomi zube, pomisli Bani pa dobaci
pomalo prijekoran pogled bivoj supruzi koja, shvativi to se zbilo, iznenada porumeni. Ipak,
razveselila se kad je Nikina prijateljica stala hvaliti njezinu tortu kao neto epohalno, kao neto to
zasluuje panju javnosti, premda se Bani prepao
108
Gorka okolada
da e nakon same iz zeca iz torte netko izvui tetrapak od slatkoga vrhnja ili praznu vreicu od vanilin
eera.
- Ah, kako sam umorna od tog zeca, proklete torte i ekanja bivega mua - uzdahnula je sat kasnije
Lidi-ja sasvim netaktino, ba kao da se osveuje mladoj novinarki za metalna zrnca izvaena iz
zejega mesa. - Da Nikola nije popio toliko piva, zamolila bih ga da vas izvede nekamo, a ja bih se
stropotala u krevet kao mrtvac.
Bani je znaajno pogleda. Popio je samo est piva, to nimalo nije remetilo njegove vozake
sposobnosti. Usto, kako mu se inilo, i ta je brbljava Rupika bila motorizirana, a vozila je i Nika,
premda bi se ona i preesto znala zamisliti, pa pritom prijei na lijevu stranu ceste, ba kao da se vozi
s posla u Harrodsu do stana u Wimbledonu.
- To bi bilo super! - kao curica je podvrisnula Rupika, a Bani je pogledao Lidiju i predloio:
- Mogu ih odvesti u Medvedgradsku pivnicu. Zar i ti ne bi pola s nama?
- A gdje bi ti nego za mirisom piva!? - odvratila je ona i poela kupiti tanjurie sa stola. Moda bi i
pola da ju je jo jedanput pozvao, ali on to nije uinio.
Na parkiralitu Medvedgradske pivnice bilo je mjesta, kako to obino radnim danom i biva. Lokal je bio
sum-raan, pomalo nepravilne unutarnje arhitekture, ali zanimljivih stolova od masivnog drva. Sjeli su
najprije za stol u dijelu gdje je obvezno veerati, potom su preli za jedan uz koji je sjedilo preglasno
drutvo, da bi zavrili pokraj staklenog zida iza kojega se vidjela Savska ulica, utonula u monotonu
sivu maglu, koju bi tek tu i tamo obojila svjetla arenih tramvaja, preruenih u ivahne boje
deterdenata, osvjeavajuih pia i higijenskih uloaka.
109
GORAN TRIBUSON
- Napravila bih s vama jedan razgovor za neki od proljetnih brojeva - nagnula se novinarka prema
Banicu, tako da joj je mogao zaviriti u dekolte. - Ili, ako ba ne volite intervjue, moda bijedan opsean
lanak bio jo bolji. Drim da bi nae itatelje i te kako zanimao podrobni uvid u posao jednog
detektiva.

To jednog detektiva naglasila je kao da se radi o popularnoj zvjerci iz filmskoga ili televizijskog
serijala.
- Zar mislite da bih ja bio toliko zanimljiv?...
- Oh, gospodine Banicu, pa vi niste ni svjesni koliko ste zanimljiva osoba! - nasmije se Rupika
pomalo napadno jer je i ona popila vie od jednog piva. - Zar ne, Nika? Koliko si mi samo priala o
starom... Pardon... o tati... Po Nikinu zbunjenom izrazu mogao je zakljuiti kako Rupiki uistinu
nikada nije priala o ocu, ali ona je sasvim sigurno znala emu joj slui ta mala la.
- Pristat u na svaki aranman koji mi nudite - rekao je on i lukavo je pogledao - ali i ja imam neke
uvjete.
Potom je, dok se ona jo smijala, naruio za sebe litru peninoga piva, koje je ovdje bilo prilino
dobro, samo to je imalo gorinu lagera, a za njih dvije nekakvo areno pie koje se sastojalo od
votke, tonika i nekakvog, zacijelo umjetnog bojila.
- Kakve to uvjete? Hou li ih ja moi ispuniti?
- Hoete, sigurno hoete. Veeras ste, onako usput, kazali kako si je Robert Svilar dao napravio facelifting u Krilu anelovu...
- Joj, pa vama to ne treba, gospodine Banicu! - nasmijeila se Rupika udvoriki lukavo. - Pa vama
tih nekoliko bora samo naglaava muevnost! Ve sam razmiljala o naslovu lanka: Bora brige na
licu detektiva! Zar nije super? Kao naslov nekoga sjevernjakoga filma Lassea Hallstroma ili Larsa
von Triera.
110
Gorka okolada
Nika zakoluta oima, to od tog naslova, to od pomisli na oevo kirurko dotjerivanje lica.
Bani, koji nije imao pojma o tomu kako zvue naslovi sjevernjakih filmova, prihvati veliku kriglu
koju mu je dodao brzi konobar, a potom pokua objasniti:
- Nisam na to mislio. Ne zanima me njegovo zatezanje lica nego on.
- A, tako... to kazati o njemu? On je lokalni bogata, spretan tip koji se as bavi ovim, as onim. Svi
su oni u javnom smislu armantni dobrotvori, simpatine face iz drutvenih kronika, opinion makeri
kasnononih emisija o zbivanjima u toboe viim drutvenim sferama, a u biti su najvjerojatnije gadovi
i lopovi.
Stolu je epajui priao neki tip koji je vrebao na mukarce u enskom drutvu, nudei jeftino rue
umotane u celofan. Bio je to neko dobro poznat i rasprostranjen nain zarade u zagrebakim
lokalima, ali je s naratajem nove sentimentalnosti sve vie izumirao.
- Imam jednu nogu krau, ali zato mi je druga, hvala Bogu, srazmjerno dulja - izrekao je on svoj
identifikacijski tos, koji je ponavljao pokraj svakoga stola. - Moda biste damama kupili po ruu? Bit
ete pravedni jer su rue, za razliku od mojih nogu, jednake duljine.
- Ne bi kupio! - odbrusi mu Nika tako estoko da je epavi odmah odustao od nagovaranja i otiao
potraiti prave, ve gotovo zaboravljene romantine kavalire.
- Ti zbilja ima udan oblik socijalnog suosjeanja -pogledala ju je Rupika kao da ne razumije njezin
bijes. Potom se okrenula Nikinu ocu i nastavila:
- On je kolekcionar slika i umjetnina, a ponajvie lovac na mlade i lakovjerne komade. Ima enu koja je
mlaa od njega tono trideset godina, i koja se udala za njegove kue, aute, vile, lovu, inozemstva,
bankovne ra111
GORAN TRIBUSON
une, tvrtke... Znate one cure koje dozive orgazam im u njihovoj blizini zauti hermelin ili zabreke
Mercede-sov dizelski motor.
- Znam, znam... - zbuni se on jer se u enske snove ba i nije previe razumio. Pripadao je onom
prosjenom, otunom soju mukaraca koji enama poklanjaju lijepu knjigu, najskuplju bombonijeru ili
parfem s kojega se lako i neprimjetno moe ukloniti naljepnica akcija ili sconto.
- Ma, zapravo... - zastane novinarka kao da premilja. - Moda joj te stvari i nisu bile najvanije... To
malo udovite bilo je nekakva mis, pratilja, prvo grlo neega, a potom je vrludala modnim pistama,
slikala se za neke listove u odjei koja kompletna stane u tabakeru, ma to u tabakeru... u pudrijeru... I
onda se valjda poevila s kompletnim Nadzornim odborom Top Recordsa i snimila uveni maksi singl
na kojemu se udarna pjesma zvala Dodirni me dodirom, krele. Isuse Boe, maksi singl s mini sluhom i
mini-mini glasom! Zatim je na nekakvim rubnim televizijskim kanalima vodila stanovite kontaktne
emisije koje su se poele gledati zbog njezine gluposti i gafova. Jednom je spominjala atomsku bombu
koju su Ameri bacili na japanski grad Nijagaru, zatim je izjavila kako ribe u vodi diu na krge zbog
niskog postotka ozraja, dok je za nekakav bofl iz uvoza doslovno kazala prodaju nam muda pod onu
stvar!.
- A kako mu se zove ena? - umijea se Nika.

- Marava.
- Marava? - kao da se pokuavala prisjetiti Nika. -Ne sjeam se. Prije nego sam otila u London znala
sam ta neka nova estradna imena...
- Ma, Marava joj je bilo umjetniko ime! - objanjavala je Ines Rupi. - Zapravo se zvala Marica
Skoko.
112
Gorka okolada
Ali valjda je mislila da s takvim imenom u svijetu slave nee daleko dogurati.
- Marica Skoko! Isuse! Ona sa silikonskim sisama! -kao da se prisjetila Nika.
- Nisu silikonske! Vidi, svi misle da jesu, a one su moda jedina izvorna i vrijedna stvar u nje. No,
dakle, ta gospoica Marica Skoko Marava naivno je pomislila kako e, nakon to se uda za Roberta
Svilara, moni biznismen ubaciti bar polovicu svoga kapitala u njezinu karijeru i napraviti od nje sve
ono to je ona sanjala da e biti. Da e napraviti s njom neto to nije uspjelo ak ni Char-lesu Fosteru
Kaneu.
Bani je zamalo upitao nije li to onaj poznati pjeva, ali je ipak, i nasreu, odustao.
- Njemu je, valjda, bilo dovoljno to da uza se ima neto vrijedno pokazivanja i da mu je u krevetu pri
ruci neto to jo nije razorio gen starenja. A to ete, mukarci su takvi, ha, ha, ha... Mislim,
uglavnom...
- Treba i njih jadne razumjeti - zagonetno se naceri Bani, gotovo kao da se slae s lukavom
bogatakom strategijom Roberta Svilara.
- Zbog toga se teko i nepovratno razoarala i povukla iz umjetnikoga ivota u apatiju i alkohol.
Mislim da se njezin zaboravljeni maksi singl vie ne vrti ni na treem programu Rakova potoka.
- ekajte! - kao da nije bilo jasno Banicu. - Ako ona sada ima trideset i neto godina, onda Arno Svilar
ne moe biti njezin sin.
- To mu je sin iz prvog braka - objanjavala je novinarka. - Prva mu je ena bila Austrijanka iz Bea,
ki nekakvoga kunsthistoriara, plemenita, obrazovana bogataica. Upoznavi nju, poeo se zanimati
za umjetnost, kupovati slike i polako toboe postao connassieur. Ve113
GORAN TRIBUSON
ina onoga to visi po zidovima njegove kue dolo je s njom i pitanje je zna li on uope koliko to
vrijedi.
- S njom se slagao?
- Sumnjam - nastavi ona. - Ali to ne mogu ba sa si-gurnou znati jer su se vjenali potkraj
sedamdesetih godina, kada sam se ja jo igrala s Barbikom i ekala da dizajneri igraaka izmisle
Kena. Takve stvari znaju stariji komadi iz redakcije... Pa ako vas zanima, mogu vam saznati.
- Dobro bi mi dolo.
Nika osloni bradu o dlanove i zagleda se nekamo kroz oca i Rupicku, kao da im eli poruiti kako joj
svojim avrljanjem kvare jo jednu veer.
- On je od ezdesetih godina mnogo putovao po Zapadu, ivio as u Beu, as u Bernu, zastupao
domae tvrtke, ali i strane, uvozio, izvozio, kretao se po raznim meunarodnim krugovima i adresama i
tako je naletio na nju, na Effie Vogler.
- Effie Vogler!? - zamisli se Bani.
- Da. Effie Vogler - nastavi ona. - Na svoju prvu suprugu. A znate li tko se u tim godinama mogao
baviti takvim poslovima, putovati nesmetano, sklapati ugovore, dogovarati poslove?
Nika je upitno pogleda.
- Tko? - napravi retoriku stanku novinarka. - Samo udbai!
Bani je sto puta uo sline tvrdnje, ali nije ba bio previe siguran u njihovu vrijednost. Naprosto,
djelovale su previe jednostavno.
- I to je bilo nakon toga? - upita Bani tako glasno da je i konobar koji je tuda prolazio zastao.
- Molim? - rekao je konobar. - Mene ste trebali?
- Jo jedno penino.
114
Gorka okolada
One su odbile pie, a on se ponaao kao da tek sad poinje ozbiljno piti.
- Kad je Jugoslavija bila na umoru, kao i svi udbai, i on se upisao u najei nacionalistiki serkl i
izmislio stotinu najljepih pria o vlastitim patnjama i stradanjima za Hrvatsku. Neke smo i mi objavili,
ali vam ih neu prepriavati jer su previe stereotipne. Opa novinska mjesta, neto kao prie o
newyorkim albino aligatorima koji ive u kanalizaciji.
- Te su mi stvari sasvim poznate! Zar zbilja neete jo po pie?
- Ne, hvala - rekla je novinarka.

- Ne - rekla je i Nika pa potom dodala: - Hou doma! Mami! Umorna sam i idete mi na ivce s tim
priama!
- Onda u pouriti da gospoicu ne muimo - kiselo e Ines. - Uglavnom, nakon to je progutao hostiju
hrvatstva i zavjetovao se na vjernost naciji, vodi i Gospodu, uao je u one najtamnije poslove koji su
poput crvenog luka. Guli mu opnu po opnu, ne vidi kraja tom poslu, a plae sve vie i vie.
- Effie je cijelo vrijeme bila s njim?
- Nije - ree novinarka. - Bila je malo tu, malo u Austriji, odnosno sve manje tu, a sve vie u Beu. On
je bio njezin Glembav, a ona njegova Danielli, premda je Arno oduvijek bio prevelik sroljo da bi bio
Leone.
- To je iz one knjige... - promrmlja istraitelj, ali mu pravi smisao metafore nije bio dokraja jasan.
- Negdje u proljee 1992. nastradao je i Robi Svilar. Jedne su mu noi u stan upali pljakai maskirani
u vojne odore i orobili ga. To je tada bila gotovo moda. Radila je to i vojska, ali i obini banditi,
pokatkad i amateri, ako bi im odora bila na raspolaganju. Bila je to neka vrs115
GORAN TRIBUSON
ta razbojnikoga karnevala koji se nairoko prakticirao diljem zemlje.
- I to su mu opljakali? - pitao je Bani.
- to ja znam - slegne ramenima novinarka. - Sigurno ne toster i upalja s grbom Dinama. Moda je
pisalo, a moda i nije. Ali sigurno moraju postojati policijski zapisnici...
- Ili sudski... - zamisli se Bani.
- Nije bilo nikakvog suda... - gorko e ona. - Po obiaju, policija nije pronala nikoga.
- udno - zamisli se Bani. - Obino nisu pronalazili poinitelja ako bi rtva bio Srbin. Ali ovdje je rtva
bio Hrvat, i to ugledan...
- Na neki nain - nastavit e ona. - Kaem, samo na neki nain, jer je prava rtva bila Austrijanka.
Svilarova ena Effie.
- to su joj uradili?
- Tko zna to su joj uradili. Moda nita - nastavi Ines Rupi. - Uglavnom, naena je u podnoju stuba
slomljena vratnog kraljeka. Sve je upuivalo na nesretan sluaj. Vjerojatno je ula da je netko u kui,
izila je iz sobe i u mraku pala niz stube.
- Tako je Arno ostao bez majke.
- Da. Tako je ostao bez majke. I tada je nastala pravna, odvjetnika borba. Djeak je imao petnaest
godina, bio je, dakle, maloljetnik i njegov ga je austrijski djed pokuavao dovui u Be tvrdei kako je u
Hrvatskoj rat, kako Svilar nije osoba koja bi se mogla brinuti za takvo krhko mlado bie i... Usto, ini se
da je i sam Arno elio djedu u Be jer je oduvijek mrzio oca.
- Zato?
- Pa rekla sam vam da je bio Danielli.
116
Gorka okolada
- Aha... - promrmlja Bani. - Naravno! I to je bilo dalje?
- Nita! Sve je ilo po planu. Mislim Svilarovu. Na je sud bio na naoj strani. Nai deki! Znate tu
sintagmu? U ratu se za svaku pizdariju izgovaralo opravdanje koje je glasilo to su nai deki. ak i
kad bi takvi deki pobili nae.
- to je uradio Svilar?
- Imao je nekakvu dadilju - nastavi Rupika nakon kraeg razmiljanja. - Drao je u kui enu koja je
preuzela brigu o djeaku sve do njegove punoljetnosti 1996. Tad ju je potjerao.
- Kako se zvala?
- Boe, to vas sve ne zanima!? - pogleda ga ona zagonetno. - Hoete li moi platiti sve te
informacije? Znate da novinari nita ne daju besplatno?
- I na to sam spreman.
- ao mi je - nasmije se novinarka - ali to ipak ne znam. Ali nee biti teko doznati. Treba samo
prekopati po arhivi.
- Mislite da je jo uvijek iva?
- to ja znam... Mogla bi biti... - zamisli se Rupika. - Osim ako u meuvremenu nije umrla...
Izvrsno, pomisli Bani. iva je osim ako nije umrla! Bila je to idiotska reenica, ali opet na neki nain
korisnija od one o stanovitim Daniellijevima.
Poslije, kad su se ukrcali u Golf, pripita novinarka ugurala se odmah do Banica na suvozako sjedite
ostavivi ljutitoj Niki stranje. I dok je Bani, ipak pomalo nesiguran od sveg tog piva, polako vozio
gradom, ona je priala o svemu i svaemu, tako da nije ni zamijetila kad je on zaustavio automobil
ispred njezina stana. Sje117

GORAN TRIBUSON
dila je neko vrijeme kao prilijepljena uz sjedite, a zatim ga je mrko pogledala i ljutito izila iz auta.
Vidjelo se kako je oekivala da e on najprije ostaviti Niku na Britancu, a nakon toga ostatak noi
posvetiti njoj. Ma to god to znailo!
- im doznam, javit u vam! - viknula je teko i nespretno otkljuavajui veu, zacijelo svjesna svog
poraza. Ne samo da se nita nije dogodilo, nego ak ni na ti nisu preli.
Bila je prola pono kad su se kroz sve guu maglu Nika i Bani vraali kui. Vozei polako, on je
tupo i odsutno pratio kako odozgo, iznad ceste, izranjaju bijeli ko-lobari uline rasvjete, izgubljeni i
nejasni u magli koja se zacijelo nee prorijediti do sutranjega podneva. Vozila jedva da je i bilo na
cesti, a plonici su bili posve prazni. Tek s vremena na vrijeme magleni bi mir poremetio metalni tutanj
tramvaja s brojevima kakvi se nisu vidjeli danju, tramvaja koji bi izronio iz nevidjelice i brzo nestao iza
vozila utopivi se u oroenom retrovizoru.
- Ti se ne bi trebala bojati tog braka... to ti je jedna... posve normalna stvar... Kui... po mami i meni...
- rekao je Bani iznenada se sjetivi Lidijina zahtjeva i odmah shvatio kako je to uradio u pogrean
as, u trenu kad je ona ljuta, a on previe pijan za prijateljsko-roditeljske leernosti. Poalio je odmah
zbog vlastite nespretnosti, ali sada uzmaka vie nije bilo.
- Kao to je normalna stvar i to to si se s Rupikom dodirivao nogama ispod stola! - odvrati ona
drsko.
- Nika! To nije istina! Ta Rupika takoer bi mi mogla biti ki i ja...
- Razgovarali ste o ovjeku koji je oenjen enskom koja bi mu mogla biti i ki i unuka, i niste u tome
vidjeli nita neobino! - korila ga je i dalje.
118
Gorka okolada
- Nika, molim te! - sada se i on raesti, ali je, naalost, bio prepijan da bi mogao iskoristiti ijednu od
svojih ne ba prevelikih retorikih vjetina. - Samo sam ti htio kazati kako mama i ja drimo da je Tim
vrlo dobar deko... i da je brak neto sasvim u redu. Konvekcija... konvencija koju ovjek prihvati i
naui ivjeti u njoj. Zbog stotine razloga. Emotivnih i praktinih.
- I dobro... zato ste se onda ti i mama rastali? Jesi li ti normalan? Koji ti je vrag? Ti kao rastavljeni
mukarac uvjerava mene u dobrobiti braka! Pa to je za popizdit!
- To sam joj i ja rekao - ree on tiho, kapitulantski. -Ali rekla je da keri vie vjeruju oevima i da te ja...
to ja znam... uvjerim da je brak u redu. Evo, mama i ja smo se civilizirano razili i sasvim nam je...
- Ako ste se civilizirano razili, zato se sada opet civilizirano ne sastavite? - provocirala gaje ona.
- Zato bismo se sastavili? - zbuni se on pa pone objanjavati zapleui jezikom. - Brak nam se kao
konvencija potroio, mi se i dalje ljudski potujemo, ali smo slobodni i nezavisni ljudi. U tom smislu ne
bi mi trebala zamjerati nita u vezi s tom... Fatovikom... odnosno Rupikom...
- Ma, tata, nemoj mi folirati! U maminoj sam komodi pronala tvoju pidamu, u ostavi sam pronala
onaj tvoj grozni, jeftini after shave koji je mama valjda sakrila... Brak vam se kao graanska konvencija
potroio, ali ti ipak tu i tamo, kao slobodan i nezavisan ovjek, prenoi na Britancu.
- Mislim da govori o pidami koju sam ostavio radi peglanja...
- Boe, ti inae zna biti savren laljivac - ukori ga ona. - To je valjda osobina koju posao zahtijeva od
tebe. Ali im malo popije, ti se pretvara u Pinokija. im
119
GORAN TRIBUSON
zucne la, nos ti pone tako rasti da to ni ova magla ne moe prikriti.
Tako mi i treba, pomisli on ljutit ne na Niku nego na Lidiju, koja ga je navukla na razgovor kojemu nije
bio dorastao, pa naglo skrene udesno, zaustavi auto pokraj plonika i izie.
Naravno, Nika nije mogla znati zato je zastao pokraj zelenoga Punta, parkiranoga ispred katnice u
ijem je dvoritu, obasjan svjetlom s ulaza, stajao improvizirani vigvam. Ona nita nije znala o bijegu
Arna Svilara, o Deronimu i oevu tekuem poslu, pa se zaudila zato je tako naglo stao, iziao i
zagledao se u tui automobil.
- Tata, ne ljuti se valjda na mene? - rekla je iziavi iz auta i priavi mu sasvim blizu.
- uti! - proaptao je on i zavirio u unutranjost Ar-nova automobila. Vidio je tek neto opuaka,
autokartu, jednu konu rukavicu i kutiju cigareta, zacijelo praznu, sve u svemu nita to bi zavrijedilo
pozornost. A potom je nasred stranjeg sjedita ugledao veliki areni prospekt s turistikim ponudama.
Pred kerinim zauenim pogledom, Bani zavue ruku u rukav vjetrovke, zahvati tkaninu tako da mu
dobro zatiti aku, pogleda jo jedanput uokolo da provjeri ima li koga u blizini, a potom, onako
polupijan i ljutit, svom snagom udari po stranjem staklu automobila. Staklo se raspe u milijun
komadia nalik na perlice ili ostatke stilskog lustera, Nika uplaeno odskoi, a on brzo izvue iz auta
prospekt na kojemu je pisalo Kmeki turizem, gostilne, apartmaji, pivovarne.
- Boe dragi, s kim se ja to druim!? - proaptala je Nika, a potom se glasno nasmijala.

120
9.
Onaj je isti tip u ranojutarnjoj televizijskoj emisiji svojim poetskim meteorolokim nainom objanjavao
kako su nevelike nade da bi se ovaj magleni spleen mogao tek tako raspasti i dopustiti prilaz
umornome suncu naglaavajui kako takve magle nije bilo ve nekoliko desetljea, kao i to da je u
Zagrebu razmjerno povoljnija situacija nego u drugim pejzaima Lijepe Nae, ukljuujui i obalu,
gdje se ribarice radije odluuju povjeriti sigurnostima luke. Magla, naravno, na odreeni nain
oteava obavljanje raznih profesija, pa ak i onih u kojima se ivi od promatranja drugih. Ali Bani se
nije previe zabrinjavao to sve manje vremena posveuje poslu za koji je plaen. Ponajprije, Svilarov
je sin i dalje bio na istome mjestu i zacijelo je, nakon to mu je dola skvo, imao sve manje vremena
da jurca naokolo s crteima i trai eventualnoga kupca. Usto, nije bilo razloga da ne povjeruje doktoru
Kiszelyju kako su papiri to ih mladi Svilar nudi po kuama bez ikakve umjetnike, odnosno trine
vrijednosti. Trebao je stoga samo malo priekati, a potom otii do Svilara, upoznati ga s tunom
injenicom kako je kupiv-i od hrvatskih emigrantskih krugova u Parizu epohalno otkrie Raievih
crtea, zapravo, kako bi se to u argonu kazalo, teko popuio. I ne samo to. Kao radni rezultat Bani
je posjedovao popis potencijalnih trgovaca slikama to gaje dobio od ravnatelja Kiszeh/ja, i to je, sve u
svemu, opravdavalo dvije tisue eura koje je primio, ak moda i kakav bonus, bude li gazda dobre
volje.
121
GORAN TRIBUSON
Otvorio je Bani hladnjak u koji je, kako je samome sebi sveano obeao, ukrcao svu silu jestivih
stvari, uglavnom trajnih, teko pokvarljivih, a ukrcao bi ih jo i vie da povelik prostor u hladnjaku nije
zauzelo etrdesetak boca piva to ih je kupio u novootkrivenoj pivskoj riznici, u duaniu na
benzinskoj crpki u Magazinskoj ulici, gdje su se hladni Trappe triple i rny drak mogli kupiti, recimo, u
tri ujutro. Nakon to je iz hladnjaka izvukao nekakvu tvrdu, diskontnu kobasicu, zauo je kako mu je
dolje u prizemlju netko uao u ured. Odloio je stoga svoj nezdravi doruak, zgrabio konzervu piva i
sjurio se dolje. Ispred stola za kojim je primao svoje malobrojne stranke, sjedio je Pako, a u kutu,
pokraj starinskoga sata, koji je odavno odustao od pokazivanja tonoga, pa i bilo kakvog vremena,
zasjeo je njegov brati Flegma ne skidajui ak ni unutra svoju obvezatnu vunenu kapicu s
coflekom.
- Daj, Pako... ne mogu sada u birc... - pokua se Bani otarasiti doljaka. - Doi u poslije.
- Gospon detektiv - pone Pako polako, slubeno i nekako kitnjasto - ja sam doel radi posla. Ko
stranka, pacijent, kak se to ve veli. I ja bih vas prosil da mi kaete je F sad vae uredovno vrijeme.
- A vani pie da je... - dodao je Flegma.
- Koji ti je kurac!? - izleti Banicu. - Niti si poludio, niti su ve poklade.
- Ozbiljno vam velim da sam doel ko stranka.
- I zato mi govori vi?
- Dobro, ak mislite da to nije obligatno onda i ne bum. Al zbiljam imam posel.
- Da ujem! - sjedne Bani i stavi noge na stol, jednu preko druge.
- A je F bi mogel i ja dobit pivo?
722
Gorka okolada
- Naalost, ne usluujemo stranke alkoholnim piima. Moe dobiti aj.
- To kad bum bolestan! No, ovak - prijee Pako na stvar. - Ti zna da je stara Milostiva, Bok joj dui
prosti, riknula i da se oko njenog naslijea vodi sud? Daklem, i oko kue u kojoj smo ti i ja podstanari...
Kad ona banda na sudu zapeati stvar, i ti i ja burno na cesti. Kui!? Na cesti! A ja sam ostal i bez
posla i zbilja ne znam kaj bum. A ni ti ne zna kaj bu! Je F zna to?
- Jebote, Pako, pita me je 1' znam!? - zapali on cigaretu. - To je kao da doe i pita me je F znam
da je Stjepan Radi ubijen u beogradskoj Skuptini!
- Nemoj me jebat s politikom! - zaboravi Pako na ponaanje dobre klijentele. - Kak bi to bilo isto! Ja
uope ne pratim vijesti iz Srbije i njihove Skuptine! Dost su nas jebali u ivotu!
- Ima praf! dodao je Flegma vano.
- I to bi ti s tim? - zakoluta oima istraitelj. - Mislim, kakve su ti namjere?
- Pa to je sasvim jasno - otkrivao je on svoje tajne karte. - Stvar bi se ist fino rijeila kad bi ja bil
nasljednik.
- A kako bi to izveo?
- Pa kaj ja znam! - ljutio se on. - Recimo da se onak odjednom otkrije da sam ja njezin vanbrani sin
za kog nije znala. Jebote, ja sam kinooperater i vidil sam mali milijun takvih situacija. I nitko ni kenjal
daje to nevjerojatno neg su svi plakali od veselja, i ta kaj je bila mama, i uope kompletno kino...
- I tko bi to posvjedoio? - pitao je Bani, osjeajui kako ga polako poinje boljeti glava. Pako je

pripadao zabavnome, estradnom dijelu proleterskoga soja, ali je bio prava elementarna nepogoda ako
te uspio uvui u svoje planove.
123
GORAN TRIBUSON
- Ko bi to posvedoil!? Kaj misli da Flegma tu trai?
- Flegmi ne bi vjerovali ak ni sudovi iz filmova o kojima pria. Ma to iz filmova!? Ne bi mu vjerovali
sudovi iz crtica!
- Dobro - sloi se on odmah oko Flegmine vjerodostojnosti. - Onda bi ti trebal zrihtati tu stvar. Ak ve
ne bi ilo to da sam joj vanbrani sin, moda bi mogli ii na varijantu da sam joj usvojeni sin. Kaj! Pa
mogel bi valjda kao usvojeni sin naslijedit tu jebenu kuu!
- Mogao bi... - zamisli se toboe Bani - ali nisi usvo-jenik.
- Ak nisam, mogel bi bit! Kaj se postupak usvojenja ne bi mogel provest i nakon usvojiteljiine smrti?
Pa svi znaju da me Milostiva volila kak sina! Ona sigurno ne bi bila protiv usvojenja. Mislim, da je
sirota iva. Daj se ti, detektiv, raspitaj malo! Ak bi ja to nasledil, ja bih ti odmah snizil stanarinu na pol!
Ma kaj na pol! Na frtalj!
- Moda te ona kao mrtva moe usvojit u sluaju da si i ti mrtav... moda bi tak ilo jednostavnije... sasvim je ozbiljno nagaao Pakov brati.
On se iznenada okrene i pone vikati na Flegmu:
- Ma kaj se ti kui! Ti se kui u usvojenje sam kad usvaja tue geltale u tramvaju...
- Zna da vie ne delam u tramvaju - branio se Flegma. - S tim sam se ve jemput opekel. Sad
operiram po robnim kuama.
- Deki! - ustane Bani. - Odite lijepo preko u Kleo i kaite Zdenki da imate pie na moj raun. A to s
usvo-jenjem ne rade privatni istraitelji nego sudovi, pa se ti Pako lijepo obrati njima.
- Daj reci, koji je onak najbolji? - upitao je naivno bivi kinooperater dok je izlazio iz ureda.
124
Gorka okolada
Poslije, kad se tog problema dokopao i ostatak drutva iz Kica, otvorila se velika rugalaka diskusija
koju Pa-ko, kao poznata prznica, nije mogao izdrati. Osobito je bio ljut na gospona Marijana, kojega
je i inae drao inferiornom osobom koja je cijeli radni vijek provela obijajui tuda vrata i icajui lovu
za grozan televizijski program, dakle za robu koju nitko ne bi dobrovoljno kupio.
- ujem da si htio da te Milostiva usvoji bez obzira na to kaj je mrtva! - smijao se Marijan drei u ruci
gemit to mu ga je platio Bani. - Jebal te vrag, Pako, pa tebe ni mrtvac ne bi usvojil! Pa i oni driju
do sebe.
Pako se nadvio nad ank mrmljajui neke rijei, medu kojima su se dale razabrati tek razne
kolokvijalne varijante za spolne organe. Potom mu je bijesno odbrusio:
- Promijenili smo plan! Ti bu, Marijan, na sudu priz-nal da je Milostiva tvoja nezakonita ki! Kui?
Onda bu ti sve nasledil i nama jeftino izdaval.
- Daj, ne kenjaj! - odvratio je bivi inkasator, koji je i inae veoma rijetko razaznavao normalan iskaz
od ironinoga. - Milostiva je umrla u devedeset estoj! Kak bi joj ja mogel biti otac!?
- Kak ne bi mogel!? Ona je imala devedeset est, a ti ima sto esnaest. Kaj misli, da ne bi mogel
uvjerit sud da si ve s dvajst godina mogel jebat?
- Ti si, Pako, kao onaj tip iz engleske televizijske serije koji je svaki as govorio kako ima lukav plan umijeao se u tu svau Bani. - A poslije bi se ustanovilo da su to sve bedastoe.
- To je Bil Baldrick - mirno e Marijan.
- Otkud ti to zna, bedak stari? udio se Pako.
- Kak ne bi znal!? - ponosno e Marijan. - Pa ja sam valjda bil televizijski inkasator!
125
GORAN TrIBUSON
U londonskoj kutiji koju mu je donijela Nika bilo je mnogo zanimljivih diskova, ali i jedan koji je ve
dulje vrijeme traio, dvostruko izdanje iz uvene serije Pablo Live, na kojemu se nalazio remasterirani
Afro Blue Im-pressions Johna Coltranea. Bio je to snimljeni koncert sa stvarima koje je Coltrane svirao
na brojnim nastupima, naravno, s Naimom i My Favourite Things, ali ono zbog ega je Bani volio tu
snimku bio je Spiritual, koji je poinjao pompoznom, gotovo manifestnom najavom tenor--saksofona, a
poslije prerastao u meuigru instrumenata od kojih kao da je svaki za sebe prisvajao po jedan solo, od
sentimentalne meditacije McCoy Tvnerova klavira, preko atmosferskog poigravanja Jonesovih
bubnjeva, pa sve do odjave Garrisonova basa, koja je zvuala kao kakva njena rekapitulacija prie za
san. Jedino to je Banica u svemu tomu pomalo smetalo, ili mu nedostajalo, bilo je ono tiho kvrckanje
vinila pod ve dotrajalom Shu-reovom zvunicom, kvrckanje koje je znao napamet, ba kao i dionice
svih etiriju instrumenata. Znao je da se u novinama pojavljuju i dokona gunala koja tvrde kako
kompaktni disk nikako ne moe zamijeniti vinilnu plou jer je digitalni zapis kudikamo hladniji od

analognoga. Ali svejedno je vinilnih ploa s vremenom gotovo posve nestalo, a kompaktni se diskovi
toliko razmnoili da ih se moglo nai ak i na stalcima velikih prodavaonica mjeovite robe. Meu
konzervama rajice i sintetikim arapama s grekom. Moda i stoga to smo polako iz toploga
vremena preli u hladno, digitalno doba, bez obzira na to to o tome mislili teoretiari globalnog
zatopljenja.
Predveer, kada je mislio prijei tih stotinjak koraka to su ga dijelili od Britanskoga trga i bar djelomice
popraviti posljedice nesretnog razgovora to gaje prole noi zapodjenuo s keri, uao je u njegov
ured kratko oia126
Gorka okolada
ni ovjek u konom kaputu, hladno ga pozdravio i bez uobiajene zamolbe gotovo ultimativno rekao:
- Gazda vas eli vidjeti!
Bani ga preko volje pogleda, uzme cigarete i zapali. Potom, svejednako sjedei za radnim stolom,
otvori ladicu, pronae medu spisima jednu od fotografija koje su mu preostale nakon promjene
osobnih dokumenata, pa je baci pred ovjeka koji se ljutio kad su ga zvali Guba.
Ovaj je neko vrijeme ljutito promatrao as Banica, as fotografiju na stolu, a potom je izvadio rupi,
useknuo se i preko volje kazao mekim, popustljivijim glasom:
- Gazda vas moli da doete. Iskrsnule su nove okolnosti o kojima mora razgovarati s vama.
Bani se potiho nasmije, uzme vjetrovku s vjealice i kljueve od auta koji su leali pokraj dananje
pote, uglavnom rauna i opomena.
- Ne trebaju vam kljuevi. Ja u vas odvesti i vratiti natrag.
- Moemo i pjeice. Do Jelenovca je tek kratka etnja.
- Gazda nije na Jelenovcu nego na prijamu u jednom lokalu.
- Je li tajna gdje je taj lokal?
- Ah ne - bio je spreman na suradnju Guba, ili Andrija krlet, kako mu je bilo pravo ime. - To je Herc
na Zelengaju. Slavi se roendan keri njegova poslovnog partnera Grudena. Gazda vas ne bi
uznemirivao, ali nakon te proslave putuje u Rijeku, a ono o emu bi se s vama elio posavjetovati ne
moe ekati...
- Sigurno bi vam zamjerio da me ne uspijete dovesti.
- Pa... gazda bi se ljutio - ree Guba suho, i namjerno nabije ruku u onaj dep gdje je, kako je Bani
sasvim sigurno znao, drao revolver.
127
GORAN TftlBUSON
- Idemo onda! - odvrati istraitelj, pa iz ladice izvue svoj Smith&Wesson, zagleda mu se u bubnji, a
potom ga strpa u dep vjetrovke, ponaajui se svo vrijeme kao da je sam u uredu. - Ne treba gubiti
vrijeme. Djeji roendani znaju biti veseli. Osobito ako na njima ima i vatrometa.
Herc se nalazio na rubu ume u Zelengaju, neto dublje u zelenilu no poznati restoran As. Slovio je
kao skup i otmjen lokal u kojemu su se okupljala vrlo elitna drutva, politika, estradna, sportska,
kriminalna, a medu stolovima su, osobito kada bi lokal bio pun, rado krstarili fotografi bulevarskih
magazina prikupljajui grau za svoje tjedne rubrike u kojima se govorilo to su protekloga tjedna
popili i prodrti slavni. Ve izdaleka, dok su se s glavne ceste sputali prema samostojeoj zgradurini
skupoga restorana, Bani je shvatio daje cijeli Herc veeras iznajmljen za tu proslavu, te da je za
ostale sluajnike zapravo zatvoren. Njegovo je ograeno parkiralite bilo nalik na bolju halu kakvoga
meunarodnog sajma automobila, a na rampi pri ulazu stajao je ovjek u dugom zimskom kaputu,
nekako nizak i nabijen, pomalo azijske fizionomije, u kojemu je Bani odmah uspio prepoznati vozaa
kombija za kojim se vozio starom Samoborskom cestom.
ovjek im je podigao rampu i dok su prolazili, Bani spusti staklo i s veselom ga nedunou upita:
- A gdje je tatek? Parkiralite je idealno za njegova elektrina kolica.
Tip ga zbunjeno pogleda, ali ne odgovori. inilo se kao da mu Gubina nazonost ne doputa da ulazi
u prepirke i razjanjavanja. Guba je, razumljivo, u toj njihovoj hijerarhiji bio vii od njega.
- Vi poznajete Hakog? - upita Guba Banica. Vidjelo se da je iznenaen takvom mogunou.
128
Gorka okolada
- Haki je idiot u elektrinim kolicima? - upita Ba-ni.
- Ne, ne... - odsutno e Guba vozei Cheeroky prema slobodnom dijelu parkiralita. - Taj u kolicima
najbolji mu je prijatelj. U prometnoj su mu nezgodi nepovratno unitena koljena tako da e cijeli ivot
provesti u kolicima. Haki je ovaj kojemu ste se upravo obratili... onako kako on to ne voli...
- Zato ga tako zovu? Zbog onog nogometnog kluba?
- Kakvoga nogometnog kluba? - upita voza Che-erokyja. Oito je bio premlad da bi uo za
zagrebaki HAK. Konano se auto zaustavi i Guba mu odgovori:

- Tako ga zovu zbog Haaga. Neko se vrijeme u ko-munjarskim novinama dosta pisalo o tome kako je
na listi za Haaki sud. Naravno, posve neopravdano. Gazda je angairao najskuplje odvjetnike da
pobiju takvu mogunost.
- Oho, onda je zacijelo u njemu dobio vjernoga slugu - zakljui Bani.
- Haki bi za gazdu otiao u vatru paklenu.
- Ako ve nije - primijeti Bani i krene prema ulazu u Herc, oko kojega su se vrzmali neki udni tipovi
grube grade i splotenih lica, koji su mogli biti tjelohranitelji, ali i najobiniji gosti koji su malo izili na
svje zrak. Naalost, pomisli Bani, nastala su takva vremena u kojima ovjek sve tee razlikuje ljude
koji su izili da udahnu svjeeg zraka, od obinih profesionalnih nitkova. Kao to su nestale i razlike
izmeu fizionomija gazda i njihovih gortaki oblikovanih tjelohranitelja.
Sredinja prostorija Herca bila je za tu prigodu posebno pripremljena i ureena, tako da su stolovi u
njoj bili sloeni u koncentrine krugove to su se irili oko ma129
GORAN TRIBVSON
le pozornice, na kojoj su bili mikrofoni i neto scenografije kakva se moe vidjeti u bajkovitim
dramoletima i u kazalitima lutaka. Za poirokim okruglim stolovima zacijelo su sjedile kompletne
obitelji, to se vidjelo po raz- "* nolikosti uzvanika, od areno i veselo odjevene djece, preko napadno
elegantne mladei, sve do baka i djedova u jednostavnijoj, ali zasigurno ne manje skupoj odjei. Sve
je djelovalo nekako aseptiki isto, paradno i otmjeno, usiljeno decentno i korektno, pa je Banica
odmah podsjetilo na mafijake proslave iz filmova, premda mu je bilo jasno da u nas nema tako
filminih bandita i tako pitoresknih socijalnih rituala kakvi su oni sicilijanski, korzikanski, idovski. S
pozornice je upravo otila nekakva playback zvjezdica, sasvim nalik onoj sa Sheratono-ve promocije,
a na nju se uspeo ugledni televizijski zabavlja ijim su se vicevima gledatelji smijali u udarnim
veernjim terminima. Dakle, uvena je tv-zvijezda tek najamni radnik, mislio je Bani dok ga je Guba
vodio ka stolu za kojim je sjedio Robert Svilar, zaboravljajui pritom da i on sam na neki nain pripada
drutvu plaenih zabavljaa jer radi za njih, ne pitajui se previe kakvim ga to novcem plaaju.
Svilar je stajao u drutvu visokoga sijedog ezdese-togodinjaka, kojega je Bani znao s televizijskog
ekrana jer se pojavljivao uvijek kada bi gledateljstvu trebalo objasniti istou, opravdanost i krajnju
nunost raznih odluka, poteza i rjeenja koji su smrdjeli na zlouporabu i kriminal. On nikada nije bio u
samom vrhu izvrne vlasti, ali su ga svi znali kao jakog stranakog igraa i lokalnu zvjerku iz sjene,
koja nevidljivom tintom potpisuje odluke to ih toboe donose drugi, tako da se ve gotovo poslovino
govorilo kako iza neke muljae stoji doktor Kostov, premda on nikada nije imao tu titulu, nego je za
130
Gorka okolada
njom oajniki udio. Sa Svilarom i Kostovim bio je onii tip pomalo patetina dranja i hitrih pokreta,
vjerojatno etrdesetogodinjak dobro njegovana lica i bradice tako pedantno podtucane daje
djelovala kao naknadni likovni dometak licu. Njega je Svilar predstavio Banicu kao internista
svjetskoga glasa, doktora Valerijana Grudena, ujedno i sretnog oca desetogodinje djevojice Julijane,
koja je veeras slavila roendan na tako veleban nain.
Internist svjetskoga glasa, kao to je i glas Loly Lu svjetski, pomisli Bani rukujui se najprije s lanim,
a potom i s pravim doktorom, pazei da se pritom ne zaleti i ne stisne im presrdano ruku.
Promatrajui svu tu preuzetnu rasko, sjetio se nekog od svojih roendana iz djeake dobi, sjetio se
sendvia od jeftine somerice s majonezom iz mamine domae radinosti i bakine jeftine torte od keksa
Petit beurre, te funkcionalnih poklona koje je dobivao: jedne godine lape, druge pidama, pa onda
opet od poetka.
- Evo je, evo je! - zapljeskao je u nenadanom nastupu radosti doktor svjetskoga glasa, a zatim upro
prstom prema onoj krunoj pozornici nasred dvorane. Zar nije boanstvena!?
A tamo se stubama, malo preteka koraka, uspela go-jazna djevojica okrugla lica i duge uredne
kose, odjevena u ruiastu haljinu s bijelim ipkastim aneoskim krilima, spretno privrenima na
leda. Djevojica je napravila teatralni kniks, potom se duboko naklonila, a zatim prila mikrofonu i
poela recitirati Banicu nepoznat stihotvor:
Oj, anele, s oreolom na glavi Tko Boga i Hrvatsku ne voli, Tog nemilosrdno smlavi, Da umre u
stranoj boli.
131
GORAN TRIBUSON
- To je kerkica gospodina Grudena - objasni Svilar potiho Banicu. - Gracilno, suptilno bie! Sama je
sastavila tu pjesmu.
-1 poruka je jednako gracilna - primijeti Bani, na-to im doktor Gruden obojici uputi prijekoran pogled,
ne zato to bi uo Banievu primjedbu, nego zato to su se drznuli priati u svetom trenutku kad
njegova jedinica u ruhu anela baca pjesniko prokletstvo na sve neprijatelje Boga i Hrvatske.

A kad je desetogodinje djetece sa svojih sedamdesetak kila i krhkim aneoskim krilcima uz

frenetian pljesak otralo s pozornice, rekao je Svilar Grudenu:
- Prekrasno dijete! Vi znate koliko vam zavidim jer u tom pogledu nisam imao sree. Ba zbog te stvari
je i gospodin Bani ovdje. Nadam se da neete zamjeriti ako se naas udaljim s njim.
- Naravno, dragi prijatelju - ree Gruden pomalo odsutno jer je pogledom ve provjeravao nije li se
njegovo unikatno edo ve probilo do obiteljskoga stola.
Potom se Svilar okrenuo ka Gubi koji je, poput pravoga vojnika, svejednako ekao da mu se povjeri
sljedei vaan zadatak.
- Gdje je najvei mir da porazgovaram s gospodinom Baniem?
- U prostoriji sa ankom - kratko e Guba. - elite li da je ispraznim?
- Ne treba! - odree Svilar. - Neemo razgovarati o vojnim tajnama.
- Jedino to je Alojz tamo. Opet je pijan.
Ali Svilar kao da ga nije ni uo, brzo je krenuo ka prostoriji gdje se nalazio ank s jedva nekoliko
gostiju, koji su ovamo zasigurno pobjegli izmoreni bukom i ki-em u glavnoj dvorani. Za ankom je,
vidno pijan, stajao
132
Gorka okolada
vrlo visok ovjek, gotovo koarkake visine, po ijem se inae jeftinom odijelu vidjelo ne samo da je
tota prolio po sebi, nego da je ve i padao na pod.
Robert Svilar povede svoga poslovnog gosta prema najudaljenijemu, poluzamraenom separeu,
mjestu prikladnijem za ljubavni nego za poslovni razgovor. Sjeli su za stol, nekoliko koraka ispred njih
ostao je Guba, koji je, poput kakva straara, pazio da im se ne priblii tko-god nepoeljan.
Bani je odbio pie, pa ni Svilar nije naruivao nita. Vidjelo se kako i sam eli im prije zakljuiti ovaj
razgovor.
- Sluajte, ne znam to bih vam rekao - pone Bani. - Vi zasigurno ve sve znate.
- A to bismo to trebali znati?
- Pa tako... - okoliao je Bani. - Ja sam pratio njega, a vi ste pratili mene...
- Znai, ipak su vas pratili! - lupne Svilar akom po stolu kao daje iznenaen i srdit. - Rekao sam im da
vam to ne rade, ali su oni stalno tvrdili kako su privatni istraitelji prevaranti koji uzmu novac i
odmagle. Kazali su da moramo biti posve sigurni da poteno odraujete svoj posao.
- Vidite, gospodine Svilaru, ja sam preuzeo ovaj angaman u kojemu se postavljaju pitanja i sumnje u
vezi s mojom profesijom, a da ja ni u jednom trenu nisam postavljao nikakvih pitanja u pogledu vaega
posla. to ja znam, moda se i vi bavite prljavtinama u kojima ja ne bih htio niti trebao sudjelovati.
ak ni kao plaeno njukalo.
- Sluajte, ja sam ugledan poslovni ovjek! - otro e on kao da ga ljute takve sumnje. To svi znaju,
pa ste mogli saznati ivi!
133
GORAN TRIBUSON
- Svi koji se bave nekim poslom poslovni su ljudi -odvrati istraitelj. -1 ja sam poslovni ovjek, i ona
nesrea koja je pjevala prije debelog anela i... Znate, jedino nezaposleni nisu poslovni ljudi.
- elite li doi sutra k meni na Jelenovac da vam pruim uvid u svoje poslovne knjige i rijeim vas
moralnih dilema? Traite li od mene i tako apsurdnu gestu?
- Ne, ne, nemam ja velikih moralnih dilema - nasmije se Bani. - Odnosno, moda samo nou... i to
onda kad ne mogu spavati. Ovaj moj posao i ne bi se mogao raditi uz velika propitivanja i uz velike
moralne dvojbe... A kada ih i imam, rjeavam ih sasvim jednostavno.
- Kako?
- Uz pomo piva! I najtea moralna dvojba rijei se sa est, sedam ili osam boca. Tad dolazi
blaenstvo.
I dok ga je on zaueno promatrao, Bani izvue iz depa papiri i gurne ga preko stola.
- Tu je popis ljudi kojima je nudio crtee, ali pretpostavljam da nikome nije uspio nita prodati.
- To je dobro - zadovoljno e Svilar.
-1 jest i nije - slegne ramenima Bani. - Slike, odnosno crtei, kako to ve volite zvati, lani su,
odnosno bezvrijedni. Mogli bi se moda prodati slijepcima, ali njih je meu trgovcima umjetnina uistinu
vrlo malo.
I tada, dok je Svilar uzimao papiri s imenima, onaj visoki tip za ankom opusti se poput krpe i padne
na pod. Dugo je trebalo da se ovjek koarkake visine prospe po poploenom tlu. Zatim se malko
pribere i pone psovati:
- Pizda im materina! Ti nitkovi profiterski rade ankove tako da su skliski i da se normalan ovjek ne
moe zadrati...
Guba je priskoio pijancu, podigao ga i uspio ga nekako osloniti na ank.

134
Gorka okolada
- Zato ga ne odvede? - upita Svilar svog pomonika.
- Namjerno sam ga doveo ovamo jer je u dvorani tako strano pao da je sruio cijeli stol s cateringom.
- Eto, vidite kako nisko moe pasti intelektualac -s uzdahom e Robert Svilar. - Neko je bio
ekonomski i financijski ekspert, profesor, a sada... sada je rob alkohola.
- Alojz e vam svima pokazati slinost izmeu naina na koji funkcioniraju logaritmi i lokomotive! One
parne! - izderao se ponovno pijanac za ankom i ponovno pao na pod. Nakon toga Guba ga je jo
jedanput podigao i uz pomo barskoga stolca nekako uvrstio uz ank.
- Jo deset litara viskija! - izderao se pijani Alojz na ankera koji je mirno brisao koktelske ae. - Sad
sam stabilan pa mogu krenuti dalje!
- Moe krenuti u kurac! - odbrusio mu je anker. Iz dvorane se zaula glazba i glasii neuvjebanoga
djejeg zbora. Uistinu se mala Julijana Gruden rodila pod sretnom zvijezdom, mislio je Bani dok mu
je Svilar, ne obazirui se vie na pijanca za ankom, objanjavao:
- To to su vama kazali da su crtei lani i bezvrijedni naprosto je zavist etabliranih likovnih krugova jer
su i sami svojedobno pokuavali doi do tog neprocjenjivog blaga. Ali gospodine Banicu, zaboravite
askom na crtee i koncentrirajte se na moj veliki problem. Naime, ja ve dva dana ne mogu saznati
gdje se nalazi moj sin. Jeste li ga pratili?
- Kad sam doznao da su slike lane i koga je sve posjetio, drao sam da je moj posao zavren - branio
se istraitelj znajui da ne djeluje ba uvjerljivo.
- A nije bio! A nije bio! - gotovo e plaljivo Svilar. -Nitko ne zna gdje je! Gospodine, ja naprosto
apeliram na
135
Goran Tribuson
vas da nastavite s poslom koji sam vam dao! Sada i nisu toliko vani crtei koliko je vano da naete
Arna i javite mi da je iv! Da je na sigurnome. A ja... ja u vam platiti i vau dvostruko uveanu tarifu.
Bani bi najradije ostavio patetinog poslovnog ovjeka i roendansku proslavu celulitnoga anela,
ali je i njemu trebao novac. Ako stvari dobro krenu, Nika e se udati. Ako stvari ne krenu dobro, Lidiji
e moda trebati skupa privatna klinika. Ako ostavinska rasprava iznenada zavri, moda e se,
zajedno sa svojih eststo kompaktnih diskova, istoga dana nai na ulici. Usto, imao je neku udnu
slutnju da bi zabludjelog Svilarova sina s neto malo sree mogao i pronai jer mu je automobil jo
prole noi bio ispred unajmljene kue.
- Nadam se da cijenite moju oinsku brigu - ree Svilar vidno uzbuen pa gurne pred Banica omotnicu
u kojoj je mogao biti samo novac. - Znate, ja sam se ve pomirio s tim da moj sin nee s aneoskim
krilima recitirati religijske pjesmice vlastite proizvodnje, ali dijete je ipak dijete. Usput, ini mi se da je
vaa Nika sretno stigla iz Londona.
Rekavi to, Svilar ustane i krene prema sredinjoj prostoriji zastavi tek nakratko pokraj anka da bi se
izderao na pijanca, koji je, sudei po svemu, takoer pripadao onima koji su ga zvali gazda:
- Alojz, ti se uporno trudi da postane moj najvei problem! I to ti uspijeva. Premda dobro zna kako
ja rjeavam probleme.
Bani diskretno otvori omotnicu i, zavirivi u nju, otkrije kako je postao novim vlasnikom dvije tisue
eura. Potom briljivo strpa omotnicu u dep i polako prie anku.
- Kakvo pivo imate?
136
Gorka okolada
- Tamno i svijetlo - odvrati anker sasvim idiotski, tako da je Bani morao odmahnuti rukom.
A potom, prije no to e otii, unio se onom pijanom Alojzu u oi i autoritativno ga upitao:
- Zato gazda misli da si ti njegov najvei problem?
- Ma kurac! promrmlja pijanac ve na rubu svog oito redovitoga, svakodnevnog delirija. - Njegov je
najvei problem ena koja se tuca naokolo i svaki as zbri-e od kue.
Kasno naveer magla na Britanskom trgu postala je tako gusta da je kiosk s novinama pronaao vie
po sjeanju no po svjetlima. Uzeo je sutranje novine, premda se nije nadao da bi u njima mogao
pronai ita zanimljivo. Moda gaje vie golicala injenica da posjeduje neto sutranje, dakle neto
to je jo nekoliko sati povlastica i kuriozitet nego sama mogunost da se zadubi u naslove koji miriu
na tiskarsku boju i iz njih dozna neto vano, neto to jo nije znao. Kod kue je zapalio cigaretu i
zaboravio na veeru im je otvorio hladnjak i ugledao tolike boce, ija je povrina bila oroena kao u
najboljim reklamama za pivo. Potom se nasmijao u sebi sjetivi se kako mu je ogranieni anker rekao
da ima tamno i svijetlo pivo, pa si potezom plastinog upaljaa otvori jedno svijetlo.
Zatim je nazvao bivu enu. Nika je bila negdje vani s famoznom Rupikom, a Lidiju su ponovno
muila leda.

- Tko ti je na faksu predavao one financijske predmete? - upita je on nadajui se da e se ona toga
sjeati.
- to e ti to? Jesi li poludio?
- Daj se sjeti! Molim te!
- to ja znam... Knebl... Andraika... onda kratko vrijeme onaj Fijan... - govorila je Lidija polako.
Vidjelo se da i ona ima problema s pamenjem.
137
GORAN TRIBUSON
- A Alojz?... Neki Alojz...
- Joj da! - sjeti se ona i ivne. - Alojz Habaht! Lojtra! Zvali su ga tako zbog visine. Pravi mladi genij!
Nagaalo se kako e zavriti kao nobelovac, a zavrio je na antabu-su. Propio se... tko zna je li uope
iv.
- A za to je bio strunjak?
- Ba za financije. Govorilo se da je bio kadar uz pomo financijske minke najkatastrofalnije tvrtke
prikazati kao profitno udo. I obrnuto. Ali to e kada je od svega najvie volio viski.
Zaklopivi mobitel, Bani izvadi iz stola prospekt to gaje ugrabio iz Arnova automobila. Bila je to
skupna ponuda raznih malih hotela, motela, seoskih kua i dobrih zalogajnica smjetenih uglavnom uz
hrvatsku granicu. Uz jednu sliku velebne zgrade koja je neodoljivo podsjeala na staru austrougarsku
vilu bio je kemijskom olovkom zaokruen telefonski broj. Ispod slike lijepim je, pomalo starinskim,
odnosno secesijski stiliziranim slovima pisalo: Keller, motel, pivovarna in pivnica Polomje.
138
10.
Kad se konano uspio izdvojiti iz dugake kolone navijakih automobila koja se razmjerno sporo
kretala prema Ljubljani radi nekog strano vanog portskog okraja i skrenuti na cestu to je vodila
do oblinjeg Kel-lerova izletita koje se reklamiralo kao motel, pivovarna in pivnica, Bani je
razmjerno brzo uspio uoiti razliku izmeu onoga to se nudilo u turistikoj brouri i visoke katnice s
kolonadama, postavljene uza sam rub bjelogorine ume. Naime, prospekt to ga je ukrao iz Arnova
automobila bio je opremljen slikama proljetne raskoi i vedra dana. Sve je blistalo pod jarkim suncem,
pupalo od bujna zelenila proaranoga cvjetnim nasadima, boje zdanja bile su savreno svjee, ba
kao da je fotograf za potrebe slikanja morao rastjerati liioce, a krov je upravo gorio planinskim
crvenim crijepom po kojemu jo nije pala ni prva kia.
Motel Keller u stvarnosti je djelovao mnogo prozainije, moda ak i sumornije, ili bar tunije. Naravno,
zelene trave vie nije bilo, uma je bila tek ogoljeli labirint kvrgavih grana bez lia, crijep na krovu bio
je u onoj udnoj fazi prelaska iz crvene u neku neodreenu prljavu boju, a fasada motela bila je toliko
trona da se inilo kao da su za turistiku brouru dotjerani u Photoshopu.
Kako se magla ve poela dizati, Bani sjeverno od motela spazi usjek u umi i veliku, sloenu
konstrukciju, na nekim mjestima zalivenu betonom, na drugima pak sastavljenu od kompliciranog saa
tekoga armaturnog
139
GORAN TRIBUSON
eljeza. Nije trebalo mnogo graevinarskoga znanja pa da se shvati kako je to neka vrsta vijadukta
kojim e ii budua autocesta Zagreb - Ljubljana.
Sada je Banicu postalo jasno zato se ovaj sivi prizor toliko vidljivo razlikuje od eksplozije boja u
propagandnoj publikaciji. Ne, nije to bilo samo zbog zime, magle i ogoljelog drvea. Razlika je oito
proizlazila i iz toga to se ovdje, u pravom okruju, vidjelo da motel u Polo-mju nema budunosti, da
e vijadukt i autocesta, sa svojim masivnim i runim prateim graevinama, nagrditi ovu arkadiju i liiti
je temeljne veze s prometom, odnosno s gostima. Dolje, ispod vijadukta, ostat e neiskoritena idila
ugodnih rustikalnih apartmana, domae hrane i mladoga piva to vrije u visokim kromiranim
spremnicima, a negdje tamo gore najvjerojatnije e osvanuti crpka za gorivo sa svojim kancerogenim
isparavanjima i motel s trokutastim sendviima u utavoj plastinoj foliji, piima od umjetnog eera i
sintetikog bojila, slatkiima koji se rade od sastojaka iji se nazivi ispisuju podugakim kemijskim
formulama.
Put koji je vodio do parkiralita motela Keller bio je uzan, ali od razmjerno dobroga asfalta koji surove,
ledene zime jo nisu uspjele unititi. Naavi se ispred kolo-nade i glavnog ulaza, Bani spazi
smjerokaz koji je govorio kako se parkiralite nalazi otraga, s druge strane zgrade. Polako je zaobiao
motel i ugledao irok, nenatkriven i gotovo posve pust prostor. U dnu parkiralita stisnuli su se tek
zeleni kombi, kamionet, dva ili tri automobila slovenskih registracija i, Banicu zaigra srce, zeleni Punto
zagrebakih registracijskih ploica.
Parkirao je svoj Golf podalje, gotovo iza susjedne zgrade koja je, kako se po svemu inilo, bila ba ta
mala motelska pivovara. Znao je da su takva zdanja u Slove-

140
Gorka okolada
niji razmjerno esta, i da su im piva, koja se inae mogu ponijeti kui u dvolitarskim bocama, uglavnom
loa. Pogotovo tamna. Ostavio je, dakle, auto tako da bi ga Arno teko mogao zamijetiti drei kako je
ipak bolje da mladi ne otkrije da je u motelu odsjeo jo netko iz Zagreba. Poao je potom prema
ulazu, ali se ipak vratio do auta, otkljuao prtljanik i izvukao staru putnu torbu punu prljave odjee to
ju je zaboravio izvaditi i ostaviti kod Lidi-je radi pranja. Uinilo mu se, naime, unajmi li sobu, mnogo
pametnijim da ima neto uza se, te da tako bar djeluje kao pravi putnik namjernik. Jer ljudi bez prtljage
i nisu nikakvi putnici.
Uao je u predvorje koje je zjapilo prazno i priao recepciji od masivnoga, zacijelo hrastova drva. Zid
iza recepcije bio je prekriven jelovim daskama na kojima su bile uvrene police s pretincima za
kljueve i potu. Cijeli je ambijent djelovao nekako planinski, premda je ovo bio onaj razmjerno niski
dio Slovenije.
Poveselio se otkrivi da na recepciji nikoga nema, mislei kako e lako provjeriti je li Arno uistinu
prijavljen, kada je doao i s kime je. Meutim, umjesto hotelske knjige, za pultom je bio kompjutor,
tako da Bani, naravno, nije mogao preskoiti pult, ukljuiti raunalo i traiti po njemu na koji su nain
uvedeni gosti. Iz pokrajnje prostorije dogega se debeli ovjek koziava lica, odjeven u zelenkasto
odijelo nalik na lugarsko ili lovako. Po sigurnosti kojom se kretao za pultom dalo se zakljuiti da je
vlasnik.
- Izvolite, kaj boste? - upitao je roavi, gotovo i ne gledajui gosta.
- Trebao sam se ovdje sastati sa svojim slovenskim izdavaem. S gospodinom Janezom upaniem.
Moete li mi kazati u kojoj je sobi odsjeo.
141
GORAN TRIBUSON
- V motelu ni nobenega upania!
- Kako nema!? Pa vidio sam vani njegov zeleni Puntol
- Tisto ni njegov avto.
- Kako nije!? Jo je onako malo ogreben. To je od onoga kad smo se vraali iz Rogake Slatine, pa
smo... dajte, prosim vas, provjerite!
Slovenac ga pogleda sumnjiavo, potom upali kompjutor i krene kvrckati po tipkovnici kao da mu je
mi neispravan. Strpljivo ekajui, Bani ugleda na zidu uokvirenu diplomu za opravljanje gostinske
dejavnosti, na kojoj je velikim verzalnim slovima pisalo ime vlasnika: TOMA KELLER.
- Ta Punto ima hrva ko registracijo inje last gospoda Ama Vogla. Pri nas je s soprogo.
Bani odmah shvati kako se mladi posluio majinim prezimenom, ali to da je odsjeo sa suprugom
bila je notorna glupost. Uglavnom, nije bilo teko zakljuiti kako u motelu Keller ne zagledaju osobito
pomno u osobne dokumente.
- Dakle, zbilja ne pripada upaniu... - kao da se rastuio Bani. - Sasvim ste sigurni u to, gospodine
To-mau?
- Kako veste, da mije ime Tomai?
Gojazni je tip stajao tono ispod okvira u kojemu je bila njegova ugostiteljska diploma i udio se kako
to doljak iz Hrvatske zna kako se on zove.
- Kako ne bih znao!? Gospodin Toma Keller. Pa vae je pivo poznato s one strane meje... hou
kazati na Hrvakem... Uzeo bih sobu i priekao gospodina upania. On je moj izdava za
Sloveniju, pa u jo malo na miru pregledati svoje pjesme. Da vidim treba li koju popraviti ili dotjerati.
142
Gorka okolada
- A lahko vidim vao osebno ali potni list? - mirno e Toma, oito vlasnik ovoga zdanja bez
budunosti, a licem mu se razlije blag osmijeh. Unato asfaltnom uasu koji su mu gradili doslovno
nad glavom, jo bi ga uvijek veselilo kad bi mu tkogod pohvalio pivo.
Bani zavue ruku u unutarnji dep vjetrovke i izvadi osobnu kartu u tvrdoj plastici.
- Marijan Pintari - zamisli se gazda Keller, zagledan u prilino staru i nespretnu iskaznicu. - Na tej sliki
izgledate pree) mlaji. Ja, a veste da vam osebna potee naslednji teden?
- Naravno! - spremno e Bani, ne mogavi objanjavati Slovencu kako ima desetak osobnih karata
koje mu je, za litru i vodu, ustupio Flegma jo prije no to je otiao u zatvor. Bio je to tramvajski plijen,
dokumenti koje je provincijski depar na specijalizaciji u Zagrebu vadio iz ukradenih novanika i bacao
u potanske sanduie i koje su Banicu, ba u ovakvim prilikama, bile od koristi.
- Niste uli za Marijana Pintaria? - zagleda se Bani radoznalo u vlasnika motela, kao da mu je taj
odgovor vaniji od svega na svijetu. - Ja sam vam jedan od najboljih hrvatskih pjesnika u kategoriji
rimovane lirike!
- al mije... e naih slovenskih nimam asa brati... - s blagim e stidom Toma. Kao da mu se inilo

kako bi ovjeku koji mu je pohvalio pivo trebao dati neki ljubazniji odgovor.
Djevojku koja je u kompjutoru motela bila uvedena kao supruga gospodina Arna Voglera vidio je na
stubitu dok je vukao na kat svoju staru torbu punu prljavog rublja. Prola je pokraj njega i on ju je
uspio promotriti iz takve blizine da joj je mogao upamtiti i miris. Bila je uistinu lijepa, zavodljiva plavua
iz mukih, moda mukih malograanskih snova, onakvih zbog kakvih su valj143
GORAN TRIBUSON
da izmiljene najprije Jean Harlow i Marilvn Monroe, a poslije jo sto drugih plavih fatalnica. Iako to
moda nije tipska znaajka, imala je bistro, izdueno, inteligentno lice, kojemu ak ni silikonski
naznaena usnica nije smetala, grudi koje su joj se vrsto ocrtavale pod debelim skijakim puloverom i
savreno oblikovane kukove to su se nazirali pod izblijedjelim i poderanim trapericama, onakvima
kakve su u otmjenim buticima ba najskuplje. Bilo joj je zacijelo vie od trideset godina, bila je, dakle,
starija, ak i via od Arna, i po svemu sudei, bila mu je ena isto onoliko koliko je i Bani bio vrhunski
hrvatski pjesnik. No puder, sjenila, kreme i sve ono to ene stavljaju na lice ova gospoica nije rabila
kako bi skrila godine, nego za neto posve drugo, shvatio je Bani u trenu kad je prola pokraj njega.
Ona je razmjerno uspjeno skrivala modricu na desnom oku, koju je zacijelo dobila i prije no to je
mali Deronimo obavijestio Banica kako je bijelom bratu dola njegova skvo.
Ubrzo je ustanovio kako su na katu ovog dijela zgrade samo apartman u kojemu su odsjeli Arno i
djevojka te dvije sobe. Jedna prazna, druga njegova. Meutim, raspored prostorija bio je takav da je
odmah shvatio kako kroz masivni pregradni zid nee nita uti. Naime, izmeu njegove sobe i
apartmana nalazila se i njihova kupaonica!
Sjeo je uz svoja vrata, uzeo pepeljaru i zapalio cigaretu ekajui nee li zauti zvuk susjednih vrata,
to bi mogao biti znak da izlaze. Na ruak ili jednostavno nekamo izvan zgrade, premda vrijeme i
okoli i nisu bili za romantine etnje. Popuio je jednu, drugu, potom i treu cigaretu poalivi to od
gazde Tomaa nije odmah naruio i bocu piva da sada moe polako pijuckati. No moda je ovako i
bolje, jer su Slovenci svoja privatna piva uglavGorka okolada
nom flairali u dvolitrene boce, a nakon dvije litre piva zbilja ne bi bio siguran da e sve to mu je raditi
obaviti pedantno i profesionalno.
Zapravo, nakon to je naao odbjeglog Svilarova sina i njegovu druicu, mogao je lijepo sjesti u auto i
vratiti se u Zagreb, uspeti se na Jelenovac i obavijestiti zabrinutoga poduzetnika gdje mu se nalazi sin.
No sve mu se vie inilo kako se iza bezazlenog posla, iza ukradenih crtea, iza nestanka sina
razmetnoga krije neto drugo, neto mnogo vanije i opasnije.
Imao je sreu, jer kada se ve mislio baciti na krevet od grube jelovine i odrijemati malo, zauo je kako
se otvaraju vrata susjednog apartmana, pa je brzo priao svom prozoru pogledavajui dolje prema
ulazu motela. Zanimalo ga je hoe li Arno i njegova pratilja izii u etnju, hoe li se odvesti ili su se
samo spustili na ruak.
Nakon desetak minuta bio je siguran da su dolje u restoranu pa se spustio za njima. Sjedio je sam za
stolom i promatrao ih kroz drvenu reetkastu pregradu kako su se stisnuli u mrani separe. Vidjelo se
da ele biti sami i neprimjetni, i u gotovo praznome motelu to im nije bilo ni teko. On joj je neto
govorio, dugo je gledao u oi i pokuavao pokriti njezinu aku svojom. Ona kao da i nije imala previe
smisla za njegove njenosti, trpjela ih je neko vrijeme, a potom bi ipak odmaknula ruku, ili nogu, kad
bije on pod stolom pokuao taknuti koljenom.
- Ste za kosilo? Imamo bogato izbiro domaih jedi.
- Gospod Toma - ree Bani sasvim pristojno. -Obeao sam gospodinu upaniu da u ruati s
njim. Zasad bih molio samo pivo...
- Svetio ali temno?
- Ijedno i drugo! - ree istraitelj kao da se to samo po sebi razumije. - Ne zna se koje je bolje!
145
GORAN TRIBUSON
Toma kimne potvrdno glavom, okrene se kao da e otii, a potom ipak askom zastane:
- Gospod Pintari, moja ena je Hrvatica in je sliala za vas. Zelo bi bila vesela, e bi ji podarili svojo
pesniko zbirko.
Bani prokune u sebi. Znao je da e mu jednoga dana sva ta njegova lana predstavljanja doi glave,
ali nije imao kamo. Pouri odmah smisliti ispriku.
- im doe izdava. Gospod upani. On mi donosi nekoliko stotina neprodanih knjiga.
Vlasnik lokala promrmlja neto i ode po narueno pivo.
to je dulje promatrao Arna i djevojku, sve su mu manje djelovali kao romantini zaljubljeni par.
Naime, bilo je oito daje on zaljubljen u nju preko uiju, ali da ona u njega nije. Bilo je moda
vjerojatnije da ga iz nekog svog razloga dri na ljubavnoj uzici poteui je as na jednu, as na drugu

stranu. Nije bilo nimalo udno pomisliti kako je on pravi uzorak za iskoritavanje, zlatni rudnik za lijepu
pokvarenjakinju. Bogat, mlad, zaljubljiv, lakovjeran... A moda i nije, pokuavao je obrnuti
pretpostavke istraitelj, ali to ga je dulje gledao, to je bio sigurniji da je ba Arno taj koji e pojuriti za
njom kamo god ona pola.
Nakon nekog vremena gazda Toma je priao njihovu stolu, pokupio posude, a zatim im stao neto
tumaiti, nato su oni samo kimali glavama pokazujui da ga razumiju. Nakon toga je ona ustala i
pola van. Kao da se boji da bi mu mogla utei, Arno na brzinu pokupi svoje stvari sa stola i pouri za
njom.
Muei se sa svojom velikom kriglom tamnog piva koje je imalo slatkast, karameliziran okus i moda
tek tri ili tri i pol postotka alkohola, Bani ih je vidio kroz prozor kako zamiu prema parkiralitu. Trebao
je pojuriti
146
Gorka okolada
za njima, ali tako napadnu gestu nije smio napraviti. Nadajui se da ipak nee propustiti neto
presudno, on zapali jo jednu cigaretu, zamiri i pokua popiti preostalo pivo znajui da ga jo eka i
krigl svijetloga, jedva neto boljeg piva.
A kad je iskapio kriglu i otvorio oi, pokraj njegova stola stajao je gazda Keller i gledao ga ponosno,
kao da eli kazati ove godine nam je tamno bolje no ikad!.
- Kakih petnajst kilometrov od Podetrtka je majhna okoladarnica. Kot v tistem filmu okolada. Tista
dva mlada Zagrebana sta ravno zdaj odla tja. Ona sije za-elela okoladno srce. Ha, ha, ha!
Bani ga pogleda kao da mu isprva nije jasno o emu to govori, a potom mu zahvali. Bila je to sasvim
dobra i korisna obavijest, naravno, ne zbog okolade!
- Sutra u otii. Danas moram ekati upania. Moda je najbolje da malo odrijemam, a ako bi se
gospodin upani pojavio, vi me samo nazovite u sobu.
Potom je vano, gotovo zahvalno pogledao gazdu i naiskap popio kriglu bijeloga. Bilo je neto bolje,
premda je ta razlika bila sasvim zanemariva. Ali kako bi njegov Pako kazao, i najgore je pivo bolje od
solne kiseline.
Ustao je od stola, platio pie i poao prema stubama to su vodile na kat. Zatim se okrenuo prema
vlasniku motela i veselo mu dobacio:
- Znate kako se kae? Od odlinog piva ne boli glava, od njega se najbolje spava...
Naravno da je to bila izmiljotina, glupost kakvu nitko ne kae, ali se Tomau zacijelo svidjela jer se
to odlino pivo odnosilo na njegov kuni proizvod.
Arnov apartman bio je zakljuan, a Bani je svoj set otpiraa koje je imao jo iz vremena kada je radio
u miliciji zaboravio u Zagrebu. Da se vrati do recepcije i ukra747
GoRAN TRIBUSON
de klju susjednog apartmana bilo je prerizino, pogotovo kad je na vlasnika motela ostavio dobar
dojam. Razmiljajui to bi bilo najmudrije uraditi, iziao je na balkon i shvatio da se balkon njegove
sobe i onaj koji je pripadao apartmanu gotovo dodiruju. Iako vie nije bio u godinama kad je ovjek
pripravan na kojekakve akrobacije, pogledao je uokolo, ustanovio da ive due nema na vidiku, a
zatim oprezno prekoraio s jednoga balkona na drugi. I dok je razmiljao kako bi najlake i najtie
razbio staklo na vratima kroz koja je morao proi kako bi pregledao apartman, sa zadovoljstvom je
otkrio da Arno i njegova prijateljica ta vrata nisu uope zakljuali.
im je uao u apartman, postalo mu je jasno kako ovdje nee biti razloga za neko veliko i temeljito
pretraivanje, jer je cijeli prostor djelovao kao da jo nije ni unajmljen. Postelja je bila uredno
namjetena, jastuci snjeno bijeli i netaknuti, u kupaonici nije bilo nijednog higijenskog ili kozmetikog
preparata premda je djevojka koju je susreo na stubitu djelovala poput onih koje se ne miu od kue
bez stotinjak kutijica i isto toliko boica.
I tad je otvorio ormar na ijem su dnu leale dvije ne-raspremljene putne torbe, zacijelo njegova i
njezina. Bilo je oito da su mladi i djevojka stigli u motel u Polo-mju tek neto prije Banica te da se
nisu dospjeli ni ras-premiti.
Na vrhu njezine torbe nalazila se neka vrsta nesese-ra, torbica puna kozmetikih potreptina, u kojoj
nije trebao ni oekivati bilo to vano. Ispod skladita kozmetike nalazila se rezervna garderoba,
veernja haljina, dva para hlaa, pidama kakvu nose mukarci, dva para lakih cipela i dosta intimnog
rublja kakvo se moe kupiti samo u posebnim trgovinama. Je li to znailo da je djevojka namjeravala
osvojiti Svilarova nespretnog sina ili
148
Gorka okolada
je jednostavno nosila takvo rublje? Ili sam ja definitivno ostario i izgubio temeljne pojmove i kriterije o
enskome rublju, pomisli Bani paljivo pospremajui torbu, jer nikako nije elio da djevojka otkrije

kako je netko pretraivao njezine stvari.

U Arnovoj su putnoj torbi bile podjednako nevane i oekivane stvari, i po njima se takoer nita nije
moglo zakljuiti. Prema otmjenim i skupim odjevnim predmetima nije se moglo sa sigurnou znati
jesu li moda nakanili poi na kakvo mjesto gdje bi takva garderoba bila obvezatna ili jednostavno
pripadaju krugu ljudi koji se drugaije i ne odijeva.
Ako su i imali neto vano, to se zasigurno moralo nalaziti u automobilu, pomislio je u jednom asu, ali
je automobil sada bio na putu prema trgovini okolade u Podetrtku.
I prije no to e izii, na nonom ormariu od grube jelovine Bani spazi nekakav areni magazin.
Pretpostavljao je da je to slovenska zabavna tiskovina kakve se obino stavljaju gostima u sobu da im
ne bude dosadno, ali je ipak priao i sa zanimanjem ga uzeo u ruke.
Nije bio slovenski nego hrvatski, po emu se vidjelo da su ga gosti donijeli sa sobom. Bio je viebojan,
na finom papiru, pun slika i glupavih vijesti iz ivota slavnih, ili onih koji se takvima smatraju. lanak o
ljubavima Mic-haela Schumachera, najdraoj igraki Jennifer Lopez, o novoj ploi Tonvja Cetinskog.
Ono to je bilo zaudno bila je injenica daje magazin bio iz ljeta 1996., dakle sedam godina star. Tko
to na ljubavne izlete u Sloveniju nosi sedam godina stare revije, pitao se Bani, prelistavajui i dalje
fini bezdrvni papir trivijalne revije. A onda je pronaao neto to mu je uistinu zaokupilo pozornost,
neto to se nalazilo pri kraju broja. Bila je to
149
GORAN TRIBUSON
duplerica s rubrikom Najljepa radna soba. Lijevom je stranom dominirala fotografija tako lijepo i
moderno ureene radne sobe da je bilo teko i zamisliti ovjeka koji bi u takvom prostoru mogao raditi.
Za radnim stolom, sedam godina mladi, dotjeran, naminkan i pomno pripremljen za fotografiranje,
sjedio je poduzetnik Ro-bert Svilar, Arnov otac. Tekst uz sliku bio je kratak, stereotipan, pun pohvala i
pretjerivanja o uspjenom poduzetniku, biznismenu, kolekcionaru umjetnina, dobrotvoru i javnom
djelatniku s Jelenovca, po emu je bilo jasno kako prilog nije objavljen zbog glupoga teksta nego zbog
Svilarove radne sobe.
Zato su Svilarov sin i misteriozna plavua vukli taj nevani, sedam godina star lanak? Zasigurno im
je zbog neega bio vaan, i ba zbog toga, zbog te vanosti, Ba-ni ga nije smio jednostavno ukrasti
nego si je samo zabiljeio naziv i nadnevak lista, znajui da e ga svaka bolja zagrebaka knjinica
imati u svojoj arhivi. Uradio je to kao i uvijek, upisavi zabiljeku neurednim slovima na unutarnju
stranu poklopca kutije Maribora. Zaklopivi kutiju, silno je poelio zapaliti, ali to, naravno, u tuem
apartmanu nije smio.
A kad je htio izii iz apartmana, pogledao je van i spazio kako uskim putem, koji je najvjerojatnije vodio
prema mjestu gdje su gradili cestu i vijadukt, prilazi smijeni kamionet na tri kotaa vozei neto
pokriveno najlonom. Zastao je iza zavjese jer nije mogao pred vozaem kamioneta preskakati s tueg
balkona na svoj. Kamionet je zastao, voza je iziao iz kabine, odnekud se stvorio i gazda Toma koji
je hitro razgrnuo najlon na kamionetu i, zajedno s vozaem, oteglio tri teke vree koje su podsjeale
na one u kakve se pakira cement. Tek kad su otili, Bani je prekoraio na svoj balkon i vratio se u
sobu.
150
Gorka okolada
Zatim je legao nauznak i onako odjeven pokuao nakratko zaspati.
Predveer, kad se poela polako sputati magla, ali se jo uvijek razmjerno pristojno vidjelo, probudio
se Bani iz tekog pivskoga sna, iziao iz sobe i spustio se stubama u restoran. Ondje je bilo vrlo
buno i ivahno jer je u motel svratila aka ekskurzija koja se odnekuda vraala kui. Vani na
parkiralitu stajala su dva sivozelena autobusa, i na svakome je bio natpis Osnovna ola Brezice. Oko
autobusa bilo je neto djece kojima se nije ulazilo u motel. Iza drugog autobusa ugledao je i zeleni
Punto zagrebakih registracija.
Preao je preko parkiralita i zastao pod balkonom motela. Premda je jo bio dan, na staklenim
vratima apartmana vidio se slab odsjaj elektrine arulje, vjerojatno one to je stajala na nonom
ormariu, odmah do magazina sa slikom Svilarove radne sobe. Ne zanimajui se vie za goste koje je
pratio, Bani poe puteljkom kojim je prije nekoliko sati stigao kamionet s pokrivenim vreama. Hodao
je polako putem dovoljno irokom za malo vozilo, i promatrao gustu umu iza koje se, zbog magle,
vie nisu mogla vidjeti snijegom pokrivena brda u daljini. Nekoliko je puta zakrijetala neka ptica,
moda vrana ili svraka, a nakon toga je sve utihnulo. Doskora se naao na gradilitu ceste i vijadukta,
koji e zasigurno upropastiti posao lijepome malom motelu i pivovari. Tu je vladalo zatije, ali se lako
moglo zakljuiti da su radovi zbog nekog razloga zaustavljeni. Vidio je iane ograde, slabo zatvorena,
ili ak pritvorena metalna skladita i gomilu graevnih strojeva koji su mirovali pod maglom to je sve
tee nalijegala na njih. Kroz razbijeni prozor jednoga od skladita ugledao je kolute armaturnoga
eljeza i visoko sloene redove vrea, za-

151
GORAN TR1BUSON
kljuivi kako vlasnik oblinjeg motela odavde polako, u obrocima, i ovisno o prilikama, krade cement,
kao da im se osveuje to mu prometnim udovitem upropatavaju budunost. Jo kao dijete Bani
je volio promatrati gradilita i udne, velike strojeve koji mogu i ono to ljudskoj ruci nikada nee,
smijena li izraza, poi za rukom, pa je nastavio smjerom vijadukta prema onom dijelu gdje armatura
jo nije bila zalivena debelim naslagama betona. U trasiranoj liniji ceste, poput filmske perforacije,
nizale su se duboke etvrtaste rupe, na ijem je dnu bila betonska osnova iz koje je nicala vrsta
metalna armatura.
Zastao je osjeajui kako mu postaje hladno pa je izvadio kutiju cigareta i uzeo zadnji Marlboro.
Puhao je lagan, ali neugodan, vrlo hladan vjetar tako da je jedva uspio pripaliti cigaretu. Spremio je
potom upalja u dep, otpuhnuo dim i zamahnuo kao da e baciti kutiju u rupu. U zadnji se as sjetio,
zastao, otrgnuo poklopac s biljekom, a ostatak bacio u otvor iz kojega je strala armatura. Kutija je
nestala u mraku i on naas pomisli kako bi ta rupa, koju e jednoga dana ispuniti tonama betona, bila
idealno sklonite za le.
Nakon desetak minuta bio je ve na recepciji motela, lupnuo je po staromodnom zvoncu na pultu, a
kada se vlasnik pojavio, spreman za nastavak razgovora o arima njegova piva, Bani ga iznenadi
rekavi kako se doao odjaviti.
- Moram u taj Podetrtek... - slagao je. - Moj izdava upani maloas mi je javio da me ondje eka.
- Zakaj ni priel sem? Mu tu ni ve? - upitao je To-ma.
- Nije mogao. Naglo mu je umrla ogorica - rekao je istraitelj vadei kreditnu karticu. To objanjenje
nije
152
Gorka okolada
imalo ba nikakva smisla, ali se Bani vie nije ni trudio biti uvjerljiv u svojim laima.
- Gospod Pintari, al mi je, ampak to ni vaa kreditna kartica - rekao je iznenaeni Toma Keller, i
Bani odmah shvati kako je zaboravio da se prijavio s jednom od onih osobnih iskaznica koje mu je
pribavio Flegma. Ispriavajui se kako je to kartica dobrog prijatelja, izvadio je iz depa sto eura i
platio sobu kojom se gotovo nije ni koristio.
I
153
11.
Dobra stvar na slovenskoj granici bila je to to su zadrali duty free shop u kojemu se moglo kupiti jo
dosta onih stvari kojih inae nema u prodaji. Loa pak stvar, zakljuio je odmah Bani, bila je to to su
Slovenci uveli zakon po kojemu se alkoholna pia poslije devet sati uveer vie ne mogu kupiti i to se
taj zakon provodi i na podruju u kojemu posluju ti shopovi. Stoga je uspio kupiti samo dvije teke
dugoga Maribora, a o pivu i viskiju, ma koliko Bani inzistirao, slovenski trgovac nije htio uope
razgovarati.
- To je Europa! - rekao je poslije u Kiu gospon Marijan. - A ne ko tu kod nas, gdje se loe, pije, dere,
bljuje... Kad jednom i mi ko zadnji bokci uemo u Europu, ni u nas se posle devet ne bu moglo pit! A
dotad, ivih!
Rekavi to, podigao je u vis au s gemitom koji mu je platio Bani, a potom gaje hitro strusio kao da
po vratima kafia ve lupaju nesmiljeni europski policajci koji e u prolaz kina Apolo uvesti bruxelleski
red.
- Kaj je to zbiljam istina? - upitala je pomalo uplaeno ankerica Zdenka, spretno poslujui oko
talijanskoga aparata za kavu. - Jer, ak se posle devet ne bu smjelo pit, onda bum i ja ostala bez posla.
Kaj, ono kaj ljudi popiju prek dana ni skoro nit. Kad ne bi bilo veernjeg prometa gazda bi mogel
odma zaprt!
- Samo trgovine ne smiju poslije devet prodavati alkohol - smirivao ju je Bani. - Zato ih uope
sluate?
- Ni se ti, Zdenka, ne mora bojat, ni! - tumaio joj
154
Gorka okolada
je bivi inkasator. - Ovi nai su tak nesposobni da nas nikad ne buju uveli u Europu. Nikad! Pazi kaj ti
ja velim!
- Pa bar su se sad tvoji hadezeovci vratili - rekao mu je Flegma vadei novac za pie iz enskog
novanika koji nitko nikada nije vidio u njegovim rukama i koji je morao biti dananji ulov.
- Ti se ne petljaj, Flegma! - osorno e Marijan. - Ti si ovjek s tisuu novanika.
- Taj mi je od pokojne mame - pocrveni Flegma pa brzo strpa ruiasti novanik s izvezenom ruom u
dep.

- Kaj si i pokojnoj mami drmnul novanik?

- Joj, Marijan, daj ga, prosim te, pusti na miru! - branio je Pako svog bratia. - Evropa tu sasvim
sigurno ne bu dola! A zna zakaj, Marijan? Zna zakaj? Zato kaj je nezamislivo da bi ti i Evropa bili
na istome mestu! Gdje ima tebe, nema Evrope! I obrnuto!
Oko jedanaest naveer, kad je Zdenka ve otvorila blagajnu i poela sreivati dnevni utrak, ispio je
Bani svoje drugo pivo i iziao. Pourio je preko praznog Britanskog trga, proao ispod utog neona
pote i na Roko-vu perivoju sjeo u svoj Golf. Upalivi svjetla i dvije snane maglenke, zaobiao je trg i
spustio se prema zelenom valu. Zbog magle i hladnoe grad je djelovao nekako prazno, pusto, ak i
za ovo doba noi. Bani je polako krenuo prema ulici u kojoj se nalazila njemu ve dobro poznata
kua to ju je Arno unajmio za sebe i svoju skvo. Kako je bio siguran da e mladi Svilar ovu no
provesti u slovenskome motelu, gdje e uivati u slovenskoj nacionalnoj kuhinji, a valjda i u ljubavnim
radostima u apartmanu od jelovine, odluio je zaviriti u njegove odaje.
Vozio je polako, mijenjao esto smjer, namjerno odabirao dulji put ne bi li otkrio slijedi li ga tko. Zatim
je zastao pred jednim jo uvijek otvorenim duanom i u nje155
GORAN TRIBUSON
mu kupio nekoliko boca piva, u drugom uzeo je tuce ribljih konzervi. Ni jedno ni drugo nije mu u ovome
asu bilo potrebno, ali je i ovo zaustavljanje pred trgovinama pripadalo istoj strategiji. Na kraju je bio
gotovo siguran kako mu nitko nije za petama, bar ne nevjesti amater jer bi takvoga ve morao
zamijetiti.
Kad je zastao ispred Jednookoga Jacka, ugledao je vlasnika sa staklenim okom kako zakljuava vrata
i uvruje ih kratkim lancem, premda u lokalu ba i nije bilo stvari zanimljivih za pljaku. Novac se,
naravno, odnosio, a teko bi se nala budala koja bi provaljivala zbog pia i time riskirala koju godinu
zatvora. Ne elei privui iiju pozornost, Bani je jo neko vrijeme ostao mirno sjediti za upravljaem.
Bilo bi moda pametnije da nije pu-io, ali toliko oprezan ipak nije mogao biti. Popuio je jednu, potom
i drugu cigaretu, pijuckajui pritom pivo iz konzerve to ga je kupio u jednom od onih duana koji se
doimaju kao trgovine bez pravoga radnoga vremena. Bilo je izvrsno kupovati pivo zimi. ak je i u
najloijim trgovinama bilo hladno, a ako i nije, zaas bi se ohladilo u prtljaniku automobila. I premda
su pojedini neznalice tumaili kako se pivo pije ljeti, odnosno da godi tek kad nastanu vruine, Bani bi
im s prezirom uzvraao kako je pivo sjevernjako pie, koje s ljetom i obranom od ege nema nikakve
veze. Tko je uo za grko ili izraelsko pivo? Jesu li moda Tuniani ili Iraani, ili uope Afrikan-ci,
postigli ita u pivarstvu kao disciplini koja bi branila ovjeka od vruine i dehidracije? Koliko
zanzibarskih lagera i mozambikih stouta znate?
Oko ponoi iziao je Bani iz auta, preao ulicu, prebacio se preko niske ograde, popeo se hitro uza
stube i sklonio u sjenu dovratka. Dvorite je bilo prazno i po njemu su samo plesale sjenke to ih je
bacalo oteeno sta156
Gorka okolada
klo arulje razapete izmeu dvije zgrade. Na onoj manjoj, dvorinoj zgradi, prozori su bili sasvim
mrani, po emu je istraitelj zakljuio kako su tamonji stanari, ljutiti demobilizirani branitelj Stiv
Havranek i njegov sin De-ronimo, ve otili spavati. Zacijelo su pogledali svoja tri obvezatna veernja
vesterna, a potom se zavukli u krpe i sanjaju svoje snove, pune divljih konja, ratnih sjekira i koltova iz
ijih se cijevi jo pui, mislio je Bani vadei iz depa svoj set otpiraa za razne brave, i molei Boga
da vrata nisu zatvorena kakvom sigurnosnom novotarijom za koju je potreban profesionalac. Izvadio je
baterijsku svjetiljku i odahnuo shvativi da su vanjska vrata zatvorena dvjema najobinijim elzet
bravama, kakve bi otvorio i manjim izviakim noiem. Prva je kvrcnula i popustila, drugu naivni
Svilarov sin nije ak ni zakljuao. Takva povrnost i neopreznost olakavala je ovjeku posao, ali je
mogla biti i jasan znak da se u kui i nije imalo to zakljuavati.
Bani lagano otvori vrata, klizne u hodnik i zatvori za sobom. Nije smio paliti svjetla jer su ga mogli
zamijetiti kuepazitelj ili njegov sin. Upalio je baterijsku svjetiljku i poao u kuhinju. Bila je razmjerno
neuredna, ali se odmah vidjelo kako se mladi ovdje i nije preesto zadravao jer je najvjerojatnije jeo
negdje vani. Prljava jeftina dezva, nekoliko neopranih alica i aa, boce osvjeavajuih pia u
hladnjaku, promoena papirna vreica s pastom za zube, kremom za brijanje i gelom za kosu,
nekoliko ve stvrdnutih peciva.
Prostorija do kuhinje bila je neka vrsta djevojake sobe u koju, kako se Banicu inilo, Arno i nije ulazio.
Pokraj nje je bila ostava pretrpana najrazliitijim stvarima to ih je netko pokrio bijelim plahtama. Ovdje
je zacijelo pravi vlasnik, diplomat, to li, prije no to je otiao
157
GORAN TRIBUSON
pospremio svoje stvari. Do ostave je bila mala kupaonica, prazna i suha, i ve pri svjetlu male baterije

vidjelo se da u nju ve dulje vrijeme nitko ne zalazi. Banicu se uini kako se ovjek poput mladoga
Svilara morao po cijele dane izleavati i buljiti u ekran, te da, eli li ita pronai, mora ustanoviti gdje je
soba s televizorom i najudob-nijim leajem.
Naravno, bila je gore na katu, u dnu hodnika, okruena prostorijama koje je istraitelj odluio
pregledati malo poslije uini li mu se to uope potrebnim. Preavi snopom baterijskog svjetla po sobi,
odmah je shvatio da nered u njoj nadilazi onaj uobiajeni muki, samaki. Bio je to nered derita za
kojim inae hodaju ukuani, baby sitterice, sobarice i razna druga sluinad istei za njim njegovu
prljavtinu. Opuci, ambalaa raznih okolada, sladoleda, slanih tapia, prazne boce, ispreturane
stranice raznih trivijalnih revija, punja za mobitel, rastrgana kutija flastera, analgetici i kutija blagih
sedativa, izguvane koulje, razbacane veste... Banica gotovo zaboli glava od tog prizora; stvari je bilo
toliko, i bile su u takvom neredu da nije znao odakle bi zapoeo. Usto, sve mu se vie inilo da ni
ovdje nee biti niega vanog.
Ako je njegova skvo bila ovdje, kako je tvrdio Dero-nimo, onda je morala biti strano kratko. Teko da
bi ijedna ena otrpjela i mnogo manji nered. Usto, medu svim tim krpama i sitnicama Bani nije uspio
nazreti nita to bi bilo ensko. Ili su moda preli u neku od susjednih soba, nagaao je. I ba kad je
odluio izii i pregledati ostale prostorije, zauje udan zvuk koji je dopro iz hodnika. Najprije je zastao,
ukoio se kao da eli ostati nezamijeen, a potom je ipak iziao iz sobe i shvatio da je izvor zvuka iza
jednih od vrata. Bio je nalik na bukanje vode. U tom asu dno njegove baterije je puknulo, svjetlo se
158
Gorka okolada
ugasilo, a dva alkalijska uloka ispala i otkotrljala se po podu. Nije mogao vidjeti kamo.
I premda je to bilo pomalo iracionalno i neoprezno, umjesto da se potiho iskrade iz kue, Bani polako
otvori ta vrata i zaviri unutra. Shvatio je da je uao u kupaonicu, u onu drugu, u kojoj su bili runici i
higijenski pribor, i kojom se mladi koristio. Ali kako je prozor bio vrlo malen i visoko postavljen, osim
osnovnih kontura kade, zahodske koljke, umivaonika i ostalog to se u kupaonici obino nalazi nita
drugo nije mogao razaznati.
I tad shvati da se u kadi punoj vode neto dogaa, da je u njoj neto ivo, neto sputano, neto to se
pokuava osloboditi. Shvativi da je konano pronaao neto vano, nemajui vie kamo, on napipa
prekida i upali svjetlo.
Kao da je samo to ekao, iz kade do vrha napunjene iskoi bar dvije kile teak aran, svom snagom
pljusne na keramiki pod i zakoprca se kao da eli nastaviti bijeg. Ni sam ne znajui zato to ini,
Bani se sagne, dograbi sklisku ribu spreman da je vrati u kadu, ali mu riba iskoi iz ruku i sklizne do
plastine kutije u kakve se odlae prljavo rublje.
I dok se riba bacakala po mokrom podu, Bani shvati da u kutiji od zelene plastike nije prljavo rublje
nego grude izguvanoga crtaeg papira. Razmotao je prvu i na njoj ugledao lijep crte u tuu, crte
nekoga vrlo poznatog, zacijelo parikog mosta kojemu Bani nije znao ime. Na drugom je smotanom i
izguvanom papiru bio crte Pont Neufa, na treem skica, zacijelo u olovci, Pont Solfe-rina, a na
etvrtome i petome minuciozno izraeni Pont d'Arcole i Pont des Arts... Svim mostovima, osim onome
to ga je Bani razmotao prvoga, u dnu papira bilo je navedeno ime. Fotokopirao je crtee, padne
najprije Banicu na pamet, a odmah potom primijeti kako mu se pod
159
GORAN TRIBUSON
prstima, mokrima od vode i riblje sluzi, konture mosta razmazuju i gube i on s uzbuenjem shvati kako
je pronaao ono stoje Arno Svilar ukrao svome ocu, bez obzira to to bilo, originali ili krivotvorine.
Poeo je brzo vaditi crtee i ravnati ih na zidu kupaonice. Bilo ih je tono, kako je stari Svilar kazao,
etrnaest i bili su gotovo nepopravljivo oteeni. Ali to se Banica nije uope ticalo! Naao je ono za to
je bio unajmljen, trebao je samo otii sutradan ujutro na Jelenovac, predati Svilaru njegove crtee i
obavijestiti ga da mu je sin zacijelo pronaao curu s kojom uiva u slovenskome motelu koji slui
najgori lager koji je Bani ikada pio.
Stavio je papire pod vestu, zakopao vjetrovku i okrenuo se spreman ugasiti svjetlo i nestati s tog
mjesta. Ali to nije bilo mogue. Pred njim je, s oevom pukom u ruci, stajao Deronimo.
- Howg! - ree Bani posve zbunjen. Bilo je vrijeme kada djeca, ak i indijanska, spavaju, ali to nije
mogao kazati djeaku.
Deronimo podigne puku prema Banievoj glavi. Bila je to neprecizna samarica runo skraenih
cijevi, i da je kojim sluajem klinac opalio, Bani je to znao, pretvorio bi njegova prsa u kau
napravljenu od koe, vune, pamuka, mesa i krvi.
- Howg! - ponovi Bani malo nesigurnijim glasom.
- Ti sigurno radi za elavu Zmiju! - prosike mali, vidljivo ljut. Kad ti netko ljutit uperi puku u glavu,
njegovu ljutnju mora shvatiti ozbiljno, bez obzira na to koliko godina imao. - Bijeli brat i ja spasili smo
arana jer ga je moj tata htio pojesti. aran je sveta ivotinja naeg plemena i njegov e duh otii u

vjene poljane.
- Vjene poljane i vjene rijeke - ispravi ga Bani. -Naravno da su svete ivotinje, ali arani se mnogo
udob160
Gorica okolada
nije osjeaju u vjenim rijekama nego u vjenim poljanama.
- Ti si ga sigurno namjeravao ukrasti?
Sada je Bani gotovo mogao zaviriti u mrak dviju pu-anih cijevi to je znailo da su mu uperene
ravno u oi.
- Naprotiv - pokuavao je biti to mirniji. - Bijeli brat me poslao da nahranim arana.
- A gdje ti je hrana?
- Sve je pojeo. Kompletno! Nisam mogao vjerovati -nastavi istraitelj. - A zatim je iskoio iz vode
traei jo. Ali ja mu vie nisam imao to dati.
- A to jedu arani?
- Pa... uglavnom... neko zrnje i... riblji fastfood. Zato su tako debeli i nespretni. Bijeli brat je rekao da e
sigurno pojesti sve i da tebi ostavim neto novca da mu kupuje hranu dok se on ne vrati... I da
popuimo lulu mira.
- A gdje ti je lula mira?
Bani se jo jedanput zbuni i pone prekopavati po depovima. Radoznalo promatrajui to Bani radi,
djeak je primio puku u naruje tako da je sada cijev bila okrenuta prema stropu.
Bani izvadi cigarete i slegne ramenima kao da mu je neugodno zbog zabune koja je nastala:
- Lula mira grekom mi je ostala kod kue... to jest u vigvamu. Moemo popuiti cigaretu mira, a lulu
emo sutra.
- Tata mi ne doputa da puim. Ni cigarete, ni lulu mira - odvrati on pomalo tuno. - Kae da se od
puenja dobiva rak plua. f
- Moda od cigareta - umirivao ga je Bani. - Ali bar koliko je meni poznato, nije jo zabiljeeno da je
netko dobio rak plua od lule mira! Takva je pretpostavka potpuno pogrena.
767
GORAN TRIBUSON
Bani je postajao sve nervozniji. Mali Deronimo nije vie bio osobit problem, ali je svakoga asa za
njim mogao doi i njegov otac.
- Moda bismo trebali izii. Ako doe tvoj stari, uzet e nam arana, pa e sveta riba zavriti ne u
vjenim poljanama nego u ribljem paprikau. Evo, ostavit u ti novac da kupi hranu za arana.
Djeak je svejednako stajao kao da nije siguran hoe li pristati.
- Nisu izbirljivi - doda Bani i izvadi iz depa plavu novanicu od pedeset kuna.
- Deronimo ne priznaje papire bljedolikih! - izjavi ponosno.
- to je, hoe da ti platim bizonovim mesom i medvjeim koama?
Klinac se ipak nasmije i zanijee glavom.
- U redu, idemo sad! - pourivao ga je Bani s mukom vraajui nespretnoga, debelog arana u kadu.
- Stari Deronimo nee doi - mali e iznenada. -Stari Deronimo popio je previe vatrene vode. Zato
mali Deronimo ima puku. Mali e Deronimo ispratiti bljedolikog do njegova elinog konja.
Jebi ga, pomisli Bani, bila je to leksika ili frazeolo-ka pogreka u odgoju, moda nuna i razumljiva
jer su ipak vesterni, sa svim svojim kaubojima i Indijancima, sada prava, svrena prolost, tako da nije
imao posebnog razloga objanjavati klincu kako nije ovamo stigao eljeznicom.
Poslije, dok je leao kod kue u krevetu, Bani se iznenada preznoji sjetivi se kako je bio tako blizu
smrti. Odrastao ovjek s pukom u ruci jo e razmisliti o posljedicama svojega ina, dok dijete moe
povui okidao tek tako, iz hira, iz nespretnosti, zbog toga to je naglo
762
Gorka okolada
izgubilo ravnoteu ili se prisjetilo neega neugodnog. Od-i rastao ovjek nakon takve geste redovito
odlazi na viegodinju robiju, a dijete u kakvu socijalnu ustanovu, moda ak zdraviju i lagodniju od
sredine u kojoj je odrastao
I )c ronimo. No ipak je sve dobro zavrilo. Stari e se ujut-10 probuditi, rastrijezniti i izdevetati sina sve
dok mu ne pi i/na gdje je skrio ribu. Potom e uzeti arana, mlatnuti i-,a mesarskom sjekiricom i ispei
za ruak.
Ujutro se pojavio kao vrlo ozbiljan komitent u maloj kiip/nici nedaleko od Britanskoga trga rekavi kako
je m i ,itio ovamo jer ga u naelu zanima ozbiljan studijski i .ni, ponajprije s periodikom. Uzeli sumu
osobne podatke,
I1 ilinslveni matini broj graana, godinju lanarinu i u ipiavili mu iskaznicu, zalivenu u tvrdu plastiku,
neto 11.111 k na kreditnu karticu ili novu osobnu iskaznicu. A kad |i- sl.uijoj gospodi, vioj

knjiniarki, kazao kako ga, za pi uvlak, zanima jedan rujanski broj magazina Royal, i to i / IW6.
godine, odnosno, preciznije reeno, lanak iz rub-i iki- Moja radna soba, gospoda mu je vrlo obzirno
kazala k.iko arene magazine, dnevne novine i bulevarski tisak mi i/c dobiti samo u Sveuilinoj
knjinici jer su smjetajni k.ip.kileti male podrune knjinice tako ogranieni da nopiv ne mogu drati tu
vrstu periodike. Ponudila mu je i -il.m|a poput Marulia, Hrvatskog slova, Jezika,
< 11 nnialskoga horizonta, ali se on ispriao time kako r.ul |o nema potrebu da iz njih vadi biljeke,
premda i|. ni iiphovu ozbiljnost i kompetentnost.
U i idui da je od Sveuiline knjinice imao stanovit
Mili 11-1 je sumnjao da e se snai u toj novoj, modernoj
i uh u labirintu njezinih itaonica, hodnika, liftova i
i' 'inppiioriziranih kataloga, izvukao je iz depa mobitel
i n i \.io Niku nadajui se dae ona poi s njim.
163
r
GORAN TRIBUSON
- Otila je nekamo s Rupikom - rekla je kratko Li-dija. - Jesi li razgovarao s njom?
- O emu? - upitao je neduno.
- Kako o emu!? Nikola, ti vie nita ne moe drati u glavi dulje od nekoliko sekundi! Pa o tom
vjenanju! O braku!
- Ah, to! - ree on pravei se da je askom bio odsutan. - Mislim da e ta stvar biti u redu. Ona je samo
skeptina, mislim u jednom je stanju koje... moda joj moramo pruiti priliku da predahne... pa je onda
pritisnuti razlozima... odnosno... argumentima... Mislim daje to aso-vita neodlunost...
- Nikola! - prekine ga ona. - Zar si preao u politiku?
-Ne.
- Znai, nisi razgovarao s njom?
- Nisam. Odnosno jesam, ali je propalo.
- Na emu ste stali?
- Lidija - ree on premiljajui se - ti sigurno ne bi vjerovala kad bih ti rekao da smo prestali razgovarati
negdje iza ponoi, kad sam morao razbiti stranje staklo na jednom automobilu i ukrasti prospekt za
kmeki turi-zem.
Ona je utjela nekoliko asaka, inilo se kao da joj je sve to toliko blesavo da nema namjeru nastaviti.
- Vidi, a ja nisam tebe zaboravila...
On se strese od nelagode; zvualo je kao ljubavna izjava.
- Nazvala sam svoju Bibu. Zna, onu koja je studirala sa mnom, i koja radi u Institutu za ekonomska
istraivanja. Ona e ti kazati sve to te zanima o Alojzu Ha-bahtu.
- O kakvom Alojzu?
164
Gorka okolada
Lidija bez rijei spusti slualicu, ba onoga asa kada se on uspio prisjetiti kako je Alojz Habaht propali
pijani financijski genij kojega je vidio u uvenom restoranu Herc na roendanu keri doktora Valerijana
Grude-na. Sjetio se vica u kojemu ostarjeli glumac kae mladoj curi kako e morat uzeti ginseng da
se sjeti gdje je stavio viagru, i uinilo mu se da i te kako razumije tog tipa. Kad jednoga dana ostari i
dokraja izgubi vitalnost, reflekse, memoriju, pomislio je Bani s tugom, nee mu preostati drugo doli da
se pretvori u psa i istrage vodi traei poinitelja njuhom. Ako se i njuh ne gubi zajedno s ostalim
stvarima.
U Sveuilinoj knjinici nije bilo toliko strano, premda su i tamonji slubenici traili matini broj i
odtanca-li mu ukusno dizajniranu iskaznicu koja mu zacijelo nikad vie nee trebati. Odveli su ga
potom liftom na drugi kat, u prostoriju koja je bila studijska itaonica za periodiku. Mlada knjiniarka,
kojoj je mogao biti otac, nasmijala se pomalo prezrivo kad je vidjela da mu treba Ro-yal iz 1996., ali ga
nije htjela upuivati u to kako e se posluiti katalogom i pronai signaturu sveska nego se smilovala i
kazala mu da samo mirno prieka dok asopis ne stigne. ekao je oko pola sata, a zatim je, ne
mogavi izdrati, iziao na hodnik i zapalio cigaretu razmiljajui bi li koga od manipulanata upitao
moe li se ovdje negdje kupiti pivo. Bar mala konzerva nekoga uobiajenog pivskog smea! Ipak to
nije uradio, ponajprije stoga to se pojavila mlada knjiniarka i kazala mu kako je njegov svezak
stigao, pripomenuvi kako je to prvi, a zacijelo i posljednji put da netko trai to smee. Prila mu je
tako blizu da je mogao osjetiti miris njezina parfema, a s ploice na depu njezine kute proitao joj je i
ime, prof. Verica nidari.
765
GORAN TrIBUSON
Sjeo je za svoj radni stol i prije no to e poeti listati odvratnu utu tiskovinu, osvrnuo se na sve

strane. Mlada profesorica Verica sjedila je na svome radnome mjestu i itala neku debelu knjigu,
desno od njega gojazna cure-tina s punom iz golemog je sveska nekakvih novina, tiskanih goticom,
vadila podatke, a uza sam prozor sjedio je sjedi ia pred kojim je bilo nekoliko svezaka na ijim se
koricama vidio stilizirani globus. Ciina se glava lagano njihala te se vidjelo da se upravo bori sa
snom.
U rujanskom broju pronaao je onaj lanak to ga je nakratko vidio u apartmanu slovenskoga motela.
Naslov lanka bio je Radna soba poduzetnika mora odisati budunou. U tekstu su se nizale razne
gluposti o tomu kako su biznismenima potrebne nove ideje, kako oni ne misle za juer i danas, nego
za sutra, te kako, u skladu s tim, moraju imati sutranji namjetaj i dizajn. Od osobnih generalija
Roberta Svilara spominjala se njegova diploma neega, sa stotinjak tobonjih petica, iskustvo u
vanjskotrgovinskim poslovima te se navodila poetino iskazana tvrdnja kako njegov poduzetniki
mozak radi istom, maksimalnom frekvencijom nalazio se on u Ivani Gradu, New Yorku ili Nairobiju.
Zato su odabrana ba ta tri grada, Banicu nije bilo jasno, ali mu, isto tako, nije bilo jasno ni sve ostalo
to se moglo nai u tekstu. A zatim se zagledao u najveu fotografiju, koja je uistinu bila vjeto
snimljena i na kojoj se Svilarov navodni radni ambijent uistinu inio posebnim i zanimljivim. Stol od
nekakve prozirne plastike ili stakla, police od pleksiglasa, svjetiljke to podsjeaju na asimetrine
grozdove arulja kakve je moda lake nai u svemirskom brodu negoli u normalnim radnim
interijerima, koa neke egzotine ivotinje na podu i boja na zidovima koju su inili razliiti mrljavi
tonovi plavoga. Jedine tri stvari to su, ini se, pri166
Gorka okolada
padale dananjici bile su nekakva vaza nalik na amforu, loe uramljeni akvarel na zidu i sam Svilar,
nasmijeen i ponosan na rad svoga suludog dekoratera.
I to sad sa svim tim, pitao se Bani, utei kako mu je cijela ta stvar sve manje jasna i kako je moda
poput naivne ribe zagrizao mamac sasvim pogrene indicije. Sve nervozniji u ambijentu u kojemu se
ita a ne smije se pu-iti ni piti pivo, iziao je van, priao velikoj staklenoj plohi iza koje se nazirala
oblinja koncertna dvorana, ali se grad od magle vie nije mogao vidjeti. Zapalio je cigaretu, a onda
mu je neto palo na pamet. Izvadio je mobitel i svoju novu lansku iskaznicu na kojoj se mogao
proitati telefonski broj centrale knjinice. Utipkao ga je u mobitel i za nekoliko trenutaka javila mu se
ena koja je oito distribuirala pozive:
- Sveuilina knjinica ovdje.
- Molim vas gospou profesoricu Vericu nidari -ree Bani trudei se da zazvui priprosto.
- Odmah u vas prespojiti...
- Nemojte vi nita prespajat i prispajat, nego joj lijepo recite da joj je doao roak sa sela.
- S kakvog sela? - pitao je enski glas.
- Zna ona! - sigurna ce glasa Bani raunajui na to kako je svaki ovjek iza sebe ostavio neko daleko
i drago selo. - Recite joj da odmah side dolje kod ulaza.
- Ne moe vam ona silaziti, gospodine - ljubazno e telefonistica. - Ona sad radi...
- Halo, halo! Krepava mi baterija! Halo! Halo! Krepava...
Odglumivi udnu ulogu seljaka s mobitelom, povukao je jo nekoliko dimova, a potom ugasio opuak
u pepeljari. Minutu nakon toga, iz prostorije u kojoj se itala periodika hitro je izala profesorica
nidari i uputila
167
GORAN TR1BUSON
se prema mjestu gdje se nalazio lift. Znai, i ona je imala rodbinu na selu.
Bani brzo ue u itaonicu, istrgne iz debele knjige uvezanih brojeva magazina Royal najprije jednu, a
potom i drugu stranicu, preklopi ih i strpa u stranji dep hlaa. Zatim zaklopi tvrde korice, namigne
debeloj itateljici gotikih slova i brzo izae.
Pomalo se glupo osjeao prolazei pokraj dvije velike fotokopirke, uz koje je bio red studenata koji su
ekali da umnoe sve ono to im je trebalo, a nije se smjelo iznositi iz knjinice.
Doavi kui, izvadio je iz hladnjaka jetrenu patetu i papriku koja je bila tako velika i tako crvena da
se moglo zakljuiti kako su u nju, na neki, samo njima poznat nain, ubrizgali gen lubenice ili crvene
bradaviaste svinje. Namazao je tvrdi kruh patetom i zagrizao. Bilo je neukusno, ali nita ne moe biti
tako neukusno da se ne bi moglo popraviti okusom dobro rashlaenog Litovela. Upalio je radio i
rasprostro po stolu dvije stranice to ih je na tako drzak nain otuio u Sveuilinoj knjinici, riznici
cjelokupnoga hrvatskog znanja. Na radiju je i dalje trajala rasprava o prezervativu kao uzroku
pomutnje meu svekolikom hrvatskom mladei te su uene biskupske glave nudile druga, Bogu milija
sredstva za istu neugodnu uporabu. Kad je popio i drugi Litovel, pomislio je kako e jednoga dana
moda doi na kiosk kupiti prezervativ, a kiosk e biti preureen u ispovjedaonicu u kojoj e mu mjesni
sveenik dati pokoru i listi s uputama kako sprijeiti neeljenu trudnou, obraniti se od side i drugih

boletina na vjerski ispravan nain. Sjedio je tako kod kue, gledao u lanak o radnoj sobi Roberta
Svilara i sa svakom novom bocom ekoga piva sve je manje znao to bi s njim uradio.
168
12.
Prostorija u velikoj vili na Jelenovcu oito je bila namijenjena igranju biljara, jer su se u kutu nalazili
stalci sa tapovima za igru, a na zidu do njih bila je uvrena i ploa kakva obino slui za biljeenje
rezultata. U drugom dijelu prostora, nasuprot stalka sa tapovima, bio je postavljen mali bar, a do
njega trosjed presvuen koom, ba onakav kakav se mogao nai u boljim kancelarijama iz
ezdesetih godina, dok su sa sredine stropa visjele dvije snane reflektorske arulje s velikim
konkavnim sjenili-ma to skupljaju svjetlost i usmjeruju je na tono odreen prostor. Meutim, pod tim
se svjetlima, kao to bi se moglo oekivati, nije nalazio biljarski stol nego neto to je podsjealo na
nekakvu golemu igru. Na stolu, niemu, ali znatno irem od biljarskoga, nalazila se kompleksna,
stilizirana maketa s mnogo razliitih dijelova koji su mogli predstavljati cijelu gradsku etvrt, novo
naselje ili slian sustav nastambi, trgovina, ulica, skladita, prometnica. Sve se to inilo poput kakvog
stiliziranog terena na kojemu hobisti izvode sloen sustav djeje elektrine eljeznice, ali ovdje nije
bilo ni pruge, ni vlakova, niti su objekti razliitih oblika bili prepoznatljivi u tom smislu da bi se sa
sigurnou moglo kazati to je od toga kua, to trgovina, to park. Ba kao da je netko htio napraviti
zornu, ali ipak kodiranu maketu koju ne razumiju neupueni nego samo uski krug povlatenih.
Andrija krlet, kojega je njegov poslodavac Robert Svilar zvao runim nadimkom Guba, zasigurno
onda kad
169
GORAN TR1BUS0N
ga je htio razljutiti ili poniziti, uvede Banica i zamoli ga da prieka uz ruan bar od bogato rezbarenog
drva dok gazda ne zavri vaan razgovor.
Uz stol s misterioznom maketom stajao je ovjek kojega su Banicu opisali kao doktora Kostova, sivu
eminenciju mnogih polulegalnih i ilegalnih poslova. Kostov je s razumijevanjem pratio ono to mu je
objanjavao njegov domain Robert Svilar. A Svilar je, sluei se jednim od biljarskih tapova,
pokazivao objekte na maketi i govorio neto to je Banicu djelovalo kao niz udnih kripto-grama.
- Slijedite me, prodajni sektor je plava transverzala... ovo... ovo... i ovo... dakle sve ovo u globalu...
- Zar toliko? - zinuo je Kostov.
- Sluajte, to su multinacionalne kompanije! To nije ala! To je ozbiljan prodor. Ovo zeleno je
prometna struktura, i to u najveem dijelu podzemna...
- Oho, Talon se, dakle, iri! - primijeti Bani pomalo drsko sa strane, oslonjen o onaj neukusni barski
pult kakav se nikako nije smio nai u kui profinjenoga kolekcionara umjetnina. Kuedomain se
okrene prema njemu i zastane. Vidjelo se da nije oekivao takvu primjedbu.
~ Nema to veze s tim... - zbunjeno e Svilar. - To je samo prostorna simulacija jedne vizije... u ovom
trenutku moda i utopijske.
Zatim prie stalku, odloi biljarski tap i ugasi svjetla kao da ne eli da mu Bani i dalje bulji u njegove
viebojne puzzle. Bila je to gesta ljubomore, ali i, bar se tako Banicu naas uinilo, straha.
- Dakle, jeste li mi pronali sina? - upita Svilar glasom zabrinutog oca.
- Sin vam ima curu - mirno e Bani. - Za momka njegove dobi to je dobra i prihvatljiva stvar. Malo se
170
Gorka okolada
provodio po Sloveniji, ali se ve vratio. Jutros sam provjerio...
- Malo se provodio!... - nekako e prezrivo i s gaenjem Svilar, kao da ne odobrava seksualne
sklonosti svojega sina.
- Tako su bar djelovali. Naravno da im nisam mogao zaviriti u postelju, ali su izgledali kao par. Ako
imate kakvih modernih moralnih predrasuda, onda vam moram kazati kako nisam zamijetio je li rabio
vjerski neprihvatljiv prezervativ...
Svilar brzo izie na druga vrata, a Guba namigne Banicu da pode za njim, dok se na Kostova, koji je
jo uvijek u polumraku prouavao neto na maketi, nitko nije ni osvrtao. Ali njemu to, oito, nije ni
najmanje smetalo.
Iako nije volio da na takav nain manipuliraju njime, Bani podigne s poda svoju staru aktovku, koju je
uistinu malokad nosio, proe pokraj Kostova i ode za Svilarom kroz dugaak hodnik na ijem su
desnom kraju bila otvorena vrata s kojih je dopiralo svjetlo. A kad je uao u sobu u kojoj ga je Svilar
ekao, bio je gotovo siguran da se naao na istome onome mjestu koje je prije osam godina
predstavljeno javnosti kao Svilarov radni kabinet. Naravno, stanovitu je rezervu zadrao jer niega od
onih modernih, nefunkcionalnih gluposti vie nije bilo ovdje, niega osim asimetrino poloenih
rasvjetnih tijela i jedne vaze nalik na amforu. Umjesto toga, prostor je bio ureen graanski umjereno,
opremljen stilskim radnim stolom i bibliotekom, koja je mogla biti imitacija njemake renesanse, te

uglavnom predmetima kakvi su se mogli nai nedjeljom na Britanskom trgu, na redovitom sajmu
antikviteta. Po svemu sudei, Svilar je te 1996. najvjerojatnije unajmio nekoga da mu radnu sobu
aranira samo
171
|F
GORAN TmBUSON
za fotografiranje jer mu je bilo stalo da se pojavi u viso-konakladnome magazinu.
Odbivi sjesti, Bani baci svoju tronu i ne ba istu torbu na povrinu restauriranoga i skupoga
radnog stola pa pone iz nje, gotovo bez ikakva potovanja, vaditi na brzu ruku izravnane crtee.
- Evo, svi su vam tu... od Pont Neufa, preko Austerlit-za, pa sve do Pont des Artsa. Neki su oteeni
manje, neki vie, na jednog je ak pao ivi aran iz kade i djelomice ga obrisao, ali me ne pitajte kako
se neto tako bizarno moglo dogoditi. Dakle, premda crtei nisu u istom stanju, moglo bi se kazati da
im je vrijednost jednaka, preciznije nikakva! Trgovci umjetninama podsmjehuju im se, a ugledni ih
kunsthistoriari dre uvredom za poznavatelje. Ali sve ste vi to znali, zar ne, gospodine Svilar?
On se nalakti na svoj radni stol i duboko zamisli. Djelovao je kao ovjek kojega su stjerali u kut, ali je
Bani bio gotovo siguran da pripada soju koji uvijek smisli neki izlaz.
- Ispoetka nisam - ree skruenim glasom. - Ispoetka sam bio mladi zaljubljenik u slikarstvo, naivan i
poletan, koji od silne udnje da do neega doe i ne propituje previe autentinost. Poslije, kad sam
se oenio svojom neprealjenom Effie, koja je imala nenadmaan senzibilitet, pa ako ba hoete i
struno znanje, nije me se moglo ba tako lako preveslati. Znate, udno je to, ali itao sam
svojedobno kako je i na pokojni Ante Topi Mimara imao slinu sudbinu. I on je bio sklon tomu da
nepromiljeno otkupi neto to je isti fake, ali otkad se oenio svojom Wiltrud, postao je mnogo
kritiniji, mnogo promiljeniji.
- Znai, u pravu sam? Tih etrnaest crtea ne vrijedi nita?
172
Gorka okolada
- Vrijede onoliko koliko i papir na kojemu su nacrtani. Nekoliko lipa... ili kuna...
- Zato ste onda uloili etiri tisue eura u naivnog istraitelja koji je vrludao po gradu i uokolo te pazio
da mu ne umakne koja od bezvrijednih krabotina s motivom parikih mostova.
Svilar se nasmije kao da je sve bilo tek dobar tos zbog kojega se Bani, dobivi etiri tisue eura, ne
bi smio ljutiti. Zatim je otvorio ladicu stilskoga radnog stola i iz njega izvukao polaroidnu fotografiju.
- Vidite, gospodine Banicu, stvari esto imaju vie lica, a da mi dugo ne znamo koja su od njih prava, a
koja lana. Vi niste znali da su slike bezvrijedne, kao to to nije znao ni moj sin Arno. Ali ja nikad ne
bih bio tako lud da vas angairam zbog osobne zabave i dokonosti. Vi ste ipak slijedili Arna zato to je
ukrao neto od iznimne vrijednosti a da o tome uope nije imao pojma.
Rekavi to, Svilar mu prui polaroidnu fotografiju standardnoga formata. Na njoj se lijepo vidjela
etvrtasta crvena kona mapa, nalik na plosnatu kutiju, na ijem je poklopcu bila zlatnom linijom
iscrtana kontura indijanskoga poprsja, ispod kojega je lijepim, ali izblije-djelim kurzivnim slovima pisalo
VIEIL APACHE. Bani se prisjeti i toga kako mu je u poetku Svilar i napomenuo da se crtei nalaze u
vrlo vrijednoj mapi od koe, ali on tu mapu uope nije vidio, jer je mladi crtee nosio naokolo u
kartonskom herbariju s platnenim vrpcama.
- Negdje potkraj stoljea, vjerojatno oko 1890., francuskim brodom Le pirit stigao je u Marseille
poznati etnolog Jean-Marie Bruhl, koji je sav ivot proveo prouavajui obiaje i kulturu
sjevernoamerikih starosjedilakih plemena. Kad bi vas to zanimalo, i kad biste znali
173
GORAN TR/BUSON
francuski, mogao bih vam ponuditi njegovu knjigu o pogrebnim obiajima sjevernoamerikih
Indijanaca...
- Osobno sumnjam da i vi umirete od znatielje spram pogrebnih obiaja Indijanaca opisanih
francuskim jezikom - prekine ga Bani jer mu je taj razgovor iao na ivce.
- Naravno, imate pravo... ali ginem od elje za razliitim umjetnikim i unikatnim predmetima. Vidite,
Bruhl je imao uza se mnoge dragocjenosti koje su, nakon to je, kao i Rai, ubijen u jednom
francuskom hotelu, zavrile na raznim drabama ili u muzejima. Jedna od njih, zacijelo medu
vrednijima, bila je i kutija u kojoj je pukovnik Albert Lodge, prilikom pregovora s Apaima, nosio oko
dvije kile jeftinog nakita kao poklon koji ih je trebao udobrovoljiti da odustanu od prepada na
transportne koije u odreenim zabaenim regijama i prihvate ideju o ivotu u rezervatu kao neto
normalno. Albert Lodge ubijen je i skalpiran, mapa s bezvrijednim poklonima je oteta i tako je zapoeo
jedan od posljednjih velikih indijanskih ratova.
- To je, dakle, ta mapa? - upita Bani vraajui Svilaru polaroidnu fotografiju.
- Da. Kada bi ovi izguvani crtei bili originalni, vrijednost Lodgeove mape viestruko bi ih nadmaila.

- Ne znam... Sva moja znanja o tim stvarima svode se na filmove s Johnom Wayneom i Jamesom
Stewartom, a tamo nema ni rijei o toj i takvim mapama. Pria koju ste mi ispriali zanimljiva je, ali tko
mi jami da nije izmiljena? Pola Hrvata pie knjige, ili sanjaju o tomu da postanu knjievnici, premda
knjige jedva tko ita - ree Bani pa ipak sjedne kao da oekuje jo kakav dokaz.
- Gospodine Banicu - ree Robert Svilar vadei iz stola kutiju u kojoj se nalazio novac, oito za ovakve
ma174
Gorka okolada
le i brze transakcije - vama i nije osobito vano je li pria istinita ili lana. Vama je vano da ono ime
se plaaju vae usluge nije lano, je li tako? Ipak, ako mislite da vam laem, i da je spomenuti
pukovnik Lodge lik iz stripa ili vesterna, moda biste ovo prihvatili kao neku vrstu dokaza?
Rekavi to, on izbroji deset novanica od petsto eura i gurne ih pred Banica, potom izbroji jo deset i
stavi ih pred sebe. Zatim se nagne prema istraitelju, onako kako se naginju ljudi kad ele kazati neto
povjerljivo. Potom proape tiho, urotniki:
- Vi ste hard worker\ Pronaite mi tu mapu sa starim Apaem. Obojica emo biti medu najzadovoljnijim
ljudima na svijetu. Evo, nudim vam pola odmah, a pola kad je pronaete.
Hard worker, pomisli Bani, samom sebi pomalo zamjerajui to, starei, sve lake pravi kompromise,
odustaje od naela i sklapa olake ugovore s vragom i njegovim niim slugama. Ali imao je u onom
dvoritu crvenog brata, poglavicu, saveznika, koji ga je mogao pustiti da ue i uzme ono to e mu
ivot do kraja godine uiniti razmjerno sigurnim.
Poslije, dok se autom sputao niz Jelenovac, pala mu je na pamet sasvim logina misao. Pa nisu li i
oni sami ve pet puta pretresli unajmljenu kuu? Ne uvlae li to oni njega u neto o emu i ne sanja?
Ako je isprva bio plaen da pronae slike, pa se otkrilo kako nisu vane slike nego sama mapa, nee li
se moda kad donese mapu otkriti da je ulog u igri neto tree?
Predveer, kada je vozio Lidiju na njezinu redovitu uzaludnu fizioterapijsku gnjavau koja se sastojala
od udnih vjebi, masae i neega to je ona zvala nejasnim terminom grijanje, upitala ga je biva
ena ime se za175
GORAN TRIBUSON
pravo bavi. Nije to bilo pitanje u kojemu bi bilo autentine radoznalosti jer ju je, dok su jo bili u braku,
morao nauiti tomu da se previe ne raspituje o njegovim poslovima. Bila je to tek usputna, kurtoazna
upadica, neto kao i njegovo pitanje o pravoj prirodi tih fizioterapijskih grijanja.
- Nee vjerovati - ree on pazei na kolonu vozila to se zaustavila na zelenom valu - ali traim mapu
od crvene koe u kojoj je nekakav suludi tip nosio lani nakit Indijancima koji su ga poslije skalpirali.
Iako joj njegov posao nije bio vaan, pogledala ga je u udu.
- Prije toga pronaao sam etrnaest crtea za koje se mislilo da ih je napravio jedan vrlo vaan slikar
prije no to su ga nali ustrijeljenoga u parikom hotelu. Pokazalo se da su crtei lani, pa nije bilo
nikakve tete to je jednoga od njih unitio aran koji je iskoio iz kade.
- ekaj, Nikola! - pobuni se ona. - Radi li neto ili se zapravo sprema za karneval? Ili si danas, za
promjenu, dobre volje?
- Ne, ne!... - uvjeravao ju je on. - Stvarno radim, samo jo nisam posve siguran radim li ono za to sam
plaen i ono to se uistinu oekuje od mene... ili e se pravi smisao posla otkriti tek poslije. Ali ako mi
ne vjeruje, evo, pokazat u ti.
Iako je ona kazala kako joj nisu potrebni dokazi, on svejedno naglo promijeni kolonu i skrene prema
Zvonimirovoj, odakle je mogao lake ui u Arnoovu ulicu.
- Molim te, to e mi pokazati? - kao da se bunila Lidija. - Mapu sa skalpom ili arana koji unitava
crtee?
On izie iz kolone i zaustavi automobil ispred Jedno-okog Jacka, izvadi cigaretu i zapali je.
176
Gorka okolada
- Obeao si Niki...
- Obeao sam... - prekine on njezinu upadicu. -Obeao sam i ispunit u obeanje. im se sredim i
rijeim sve to me mui. Dotad u puiti.
Ona demonstrativno spusti staklo na vratima premda je i sama znala tu i tamo zapaliti.
- Vidi, u onoj tamo zgradi - pokae on prstom - trenutano ivi dvadeset petogodinjak koji je neto
ukrao ocu, neto to bi otac htio natrag, ali bez mnogo buke i galame, dakle, bez medija i policije.
- To to je ukrao jest ta mapa?
- Navodno - zamisli se Bani. - Premda ba i nije sigurno. Plaen sam da to naem, ali mi se katkad
ini da bih i sam platio da doznam o emu se zapravo radi.
- Pa valjda o mapi...

- Moda... Ali zato mapa? I zato to nekome treba? I zato platiti toliko za nekakvu mapu ija prolost
djeluje smijeno, izmiljeno, kao u onom filmu...
- U kojem filmu? - upita ona sada polako podiui prozor. Ako joj je i smetao dim, vani je bilo
prehladno i dim je bio mnogo bolji izbor od studeni.
- U onom filmu o sokolu... o maltekom sokolu.
- Onaj zeleni Punto pripada tome mladiu? - upita ona.
- Pripada.
- Onda tu stvar oito jo netko trai - ree ona i skrene pogledom prema mjestu gdje je bio parkiran
Arnov automobil. Prtljanik auta bio je deformiran i izvan leita, po emu se vidjelo da ga je netko
nasilno otvarao.
- Neki si me dan pitao tko mi je predavao financije... - nastavi Lidija s jueranjim naprasno prekinutim
razgovorom.
777
GORAN TRIBUSON
On polako pritisne papuicu gasa i krene. Postojala je prilino velika mogunost da e zakasniti na
vjebe, a za takvo to nije htio biti krivcem.
- I to je u vezi s ovim na emu radi?
- Da - suho e on. - Vidio sam ga na mjestu na kojemu ga se valjda ne bi trebalo vidjeti. U stanju u
kojem ne bi trebao biti.
-Bio je pijan?
- Bio je nasmrt pijan. Ruio se od alkohola! I to doslovno!
- Razgovarala sam sa svojom Bibom. Ona radi u biblioteci Instituta. Kae daje Alojz Habaht neka vrsta
profesora Ratha - nastavi Lidija, dok je on pokuavao proi zakrenim raskrijem pokraj Dinamova
stadiona.
- Kakvog profesora Ratha?
- Nisi gledao Plavog anela s Marlene Dietrich? Profesor Rath bio je ugledan graanin, gimnazijski
profesor, poznat po tonosti i neporonosti. A onda se zaljubio u kabaretnu plesaicu Lolu, u fatalnu
enu, mnogo mlau, za kojom je otiao i posve propao, pretvorio se u klauna... - priala je Lidija, vidno
zadovoljna to ga moe neemu poduiti. - Habaht je jednako proao. Propio se, upropastio karijeru,
izgubio posao, ugled... sve zbog ene koja nije bila toga vrijedna.
- Zbog koje ene?
- Ne znam! Zbog neke fatalne anonimke. Nije uope vano kako se zvala. Vano je da ga je
upropastila. Njega, financijskoga genija i profesora ostavila je zbog vlasnika kladionice ili kasina.
Meutim, Biba kae da on i dalje radi.
- Za koga?
- Za neku privatnu osobu. Za poduzetnika. Kad je trijezan, moe biti od izvanredne koristi. Uostalom,
ve
178
Gorka okoiada
sam ti priala..., on ima u malom prstu onu vrstu financijske matematike kojom se posve propali
projekt moe prikazati kao adut budunosti, a najprofitabilnija tvrtka rupom bez dna, prvarnicom u
opoj katastrofi. Svatko koga zanimaju takvi poslovi moe od Alojza Habahta imati neprocjenjive
koristi... samo ako...
- Samo ako?... - upita on dok supolako klizili cestom to je vodila uz Zooloki vrt.
- Samo ako ga zna odrati trijeznim - odvrati ona. - Ako to ne zna, moe imati neprocjenjivu tetu.
Treega nema. On ti je kao otrovna supstancija. Ili lijei, ili truje.
- I ti za koje radi... uspijevaju li oni s njim?
- Ne znam - odvrati Lidija. - Katkad valjda uspijevaju, a katkad i ne. Dubravka kae da kadto pije pred
njima, ali i tajno. Ona zna lokal u kojemu ga je mogue nai. S malo sree. Mislim, lokal u kojemu pije
inkognito.
- Sumnjam da netko tko radi za Svilara moe bilo to raditi inkognito - zamiljeno e Bani.
- ekaj... ti zna za koga radi? - zaudi se ona.
- Nagaam... Vidio sam cijelu ergelu tih tipova i za nekoga od njih sasvim sigurno radi... Najvjerojatnije
za Svilara...
- Ne znam tko je to. Taj Svilar.
- Taj Svilar je netko za koga i ja radim - ree on zlovoljno. - ini se da je jedina razlika izmeu mene i
Habahta to to je on na viskiju, a ja jo uvijek na pivu.
Ona posuti, a potom umorno osloni glavu na sjedalo pa sjetno ree:
- Nikola, dugo nismo toliko priali. Neu na te blesave vjebe!
Bani je zaueno pogleda. Bili su veoma blizu bolnice u Dubravi i bilo je vie no sigurno da e stii

navrije179
GoRAN TRIBUSON
me. I sad ona odjednom nee! A ekala je vie od tjedan dana da dobije termin!
- Stani, tamo je jedna zgodna birtija - pokazivala je prstom na neto to je uistinu moglo biti zgodan
lokal, ali i obino ugostiteljsko podzemlje. - Mogli bismo popiti pivo. Ne moe kazati da ne bi popio
pivo!
- To ne mogu kazati... ali ti mora na te svoje vjebe!
- Ionako mi ne koriste - ree ona dok je on skretao prema lokalu za koji je bio vie no siguran da dri
svijetlo i tamno pivo ili malo i veliko. - Jutros sam odluila! Definitivno u otii u Krilo anelovo.
Ondje imaju najmoderniju dijagnostiku, pregledat e me i otkriti u emu je zapravo moj problem.
Moda e me moi i operirati. Biba mi je rekla da su njezinu sestrinu operirali...
- Lidija! - prekine je on. - To je vezano s...
- Nita nije vezano! - preduhitri ga ona. - Nee me kotati vie od etiri, pet tisua eura. Dignut u
kredit. Jutros sam uzela formulare. Na kredit se eka deset minuta. Banke nita drugo i ne rade nego
daju kredite onome tko hoe...
-1 opljakaju ga uz pomo zateznih i drugih kamata! Nekidan sam itao kako sudski gone tipa iji se
dug s pedeset dinara tijekom petnaest godina popeo na devedeset tisua kuna! I on im ne moe nita.
Banke su u rukama Zapada. To je kao da ratuje sama protiv Nato saveza!
- Pa to onda da radim? - upita ona s oajem u glasu.
- Nee dizati kredit! Ja u ti dati tih pet tisua.
- Daj, molim te! - prosvjedovala je Lidija. - Pa nema ih! A da ih i ima, trebaju tebi!
- Imam love o kojoj ne moe ni sanjati! - ree on toboe vano, pa iz depa izvadi onih izguvanih pet
tisua to ih je dobio od Svilara. - Je 1' ti to dosta?
180
Gorka okolada
- ekaj! Nije li to malo nezgodno? - zbuni se Lidija.
- Ma daj! - odmahne on rukom. - to bi bilo nezgodno!? Pa ti si mi jo uvijek biva supruga!
181
13.
U VIDEOTECI NISU IMALI FILM PlAVI ANEO NITI SU ZA TAKVO
to ikada uli, u knjiari Algoritam drali su neto malo filmske klasike, pa i njemake, ali taj film s
Marlene Die-trich nije bio meu tim stvarima, a Pako se pak nije mogao sjetiti da je ikad u karijeri vrtio
takvo to. uo je za Plavi devet i Charleyeve anele, ali o tomu to je Plavi aneo nije znao nita.
Sori, detektiv, ali ne bi te tel dezinformirati rekao mu je. Banicu stoga nije preostalo drugo doli da
ode u lokal za koji je uo od Lidijine prijateljice te da ondje osobno upozna profesora Ratna.
Sve mu se vie inilo da zagonetka u koju su ga uvukli ima dva podjednako vana kraka; jedan koji
vodi ka odbjeglom mladiu, a drugi koji ide prema poslodavcima.
Ne skinuvi svoju toplu vjetrovku s podstavom, Bani je sjedio za stolom, odlagao u pepeljaru opuak
za opukom i pio iz politrene krigle neko od loijih domaih toe-nih piva. Uistinu, domae
ugostiteljstvo za ljubitelje piva moda i nije bilo ba pravi pakao, ali nije bilo ni mnogo bolje od
zabaenih zakutaka Limba. Alojz Habaht, i vie no vidno pijan, lamatao je biljarskim tapom i vrzmao
se oko staroga, oljutenog biljarskog stola s izblijedjelim filcom pokuavajui izvesti neke od onih
udaraca za koje ne bi imao dovoljno vjetine ak ni trijezan. Uistinu je veoma teko pronai gostionicu
s biljarskim stolom, a ova je, i po drugim svojim elementima, pripadala nekim davnim, moda
pedesetim ili ezdesetim godinama. Dr182
Gorka okolada
veni, loe odravan ank sa ipkom za noge, arulje s ta-njurastim sjenilima i stare, jednostavne ae
na kojima se jasno vidjela crta s oznakom 2 dcl. Samo su jo nedostajale pljuvanica u kutu i limena
ploica s izrekom ast svakome, veresije nikome!. Tu se, zacijelo, financijski genij osjeao
sigurnim. Premda su mu znali ime, u ovom lokalu ono nije znailo ba nita, i ovdje je uistinu mogao
lokati inkognito.
Bani je razmiljao kako bi mu nenametljivo priao, ali nita mu nije padalo na pamet. Stoga je mogao
drati sretnom okolnou to se pijani Habaht obratio njemu. Namjestio se kao da e izvesti vaan
udarac, a onda je odloio tap, primio se za elo i zateturao kao da mu se askom zavrtjelo u glavi od
svih tih raznobojnih kugli. Drei i dalje dlan na elu, dokraja u nekom svom privatnom filmu, poeo je
govoriti, zacijelo Banicu, jer u blizini stola za biljar nije bilo nikog drugog.
- udno! Ne mogu se sjetiti! U Dostojevskom, bau-ka moj, igraju karte, marijaa, domino, ah...
kojeta... ali se ne sjeam da igdje igraju biljar... Tolike puste stranice, a nigdje biljara! to vi na to

kaete?
Pogledao je Banica veoma vano, ak i moleivo, kao da o tom odgovoru ovisi sva njegova
budunost, ali mu istraitelj, na njegovu alost, nije mogao odgovoriti.
- Rodione Romanoviu, jeste li, pobogu, ikada ita itali od naeg nam Dostojevskog? Od naega,
premda pravoslavnoga? Ako niste, idem se smjesta pobljuvati, to ionako ve pola sata namjeravam
uraditi.
- Samo Rat i mir... - drsko ga pogleda u lice Bani.
On se stade tiho ceriti, ali tome je razlogom mogao biti i alkohol, i njegovo pretenciozno pitanje, i neka
asocijacija... Uistinu, bila je to birtija u kojoj nisi smio oekivati da e naii na pasionirane itae
ruskih klasika.
183
GORAN TRIBUSON
- Rat i mir! Rat i mir, kaete vi, moj golube! A recite mi, molim vas, koji bi od brae Karamazova bio
kadar voditi rat? Mislim kao vojskovoa, ili bar kao nii zapovjednik.
- Ne znam... - smete se Bani. - Vjerojatno onaj najstariji...
- A kad bih vas pitao kako se zove, vi biste sigurno kazali da se zove Karamazov! Jer prirodno je da
sva braa Karamazovi nose prezime Karamazov. Je 1' tako?
- Naravno! - otpovrne Bani.
- E, nije! - lupi Habaht bijesno akom po biljarskom stolu i nasrne na Banica tako silovito da je anker
skoio i viknuo:
- Mir tamo!
- Nije, jer se jedini brat koji bi mogao voditi rat ne zove Karamazov nego Smerdjakov! Nijedan od
trojice zakonitih sinova to ne bi mogao! Ivan je anarhist i strani su mu pojmovi hijerarhije i
subordinacije, a bez te dvije stvari nema vojske! Nema! to me gledate? Aljoi je, pak, kao sveeniku
stran pojam nasilja, a Mia... Mia je kao vi i ja! On misli samo na piku i na alkohol! Kuite? Znali ste
to? Znali ste? Ako jeste, ista petica!
U Alojzovim je pokretima bilo one hinjene alkoholi-arske agresivnosti kakve se Bani i nije bojao jer je
ona uvijek teatralna i nedjelatna.
- A ako niste, onda ste pali na dno! Kuite, bauka Rodione Romanoviu?
- Vi ste pali na dno! - odbrusi mu Bani, onako kako se obino pijanci svaaju. - Bili ste profesor na
fakultetu, a to ste sad? Recite, to ste?
Habaht ga ponovno pogleda, zauen vjerojatno to nekakav tip s kriglom piva zna tko je on, ali ta
iznenaujua injenica nije ba osobito odjeknula u njego184
Gorka okolada
voj pijanoj glavi. Promatrao ga je nekoliko asaka, potom je podrignuo kao da e povratiti i na kraju
tako nespretno izveo onaj biljarski udarac daje zamalo pao. Zatim je uzeo jednu od biljarskih kugli i
stavio je pred Banica.
- Pogledajte! - kazao je kao da mu nudi krunski dokaz. - Ovo je univerzum. Savrena zaobljena forma.
Nita nije gore i nita nije dolje, nitko nije pao i nitko se nije uspeo! Ergo, stari Gunduli prijetvorno
lae!
Zatim je zastao, obrisao suzne oi, otiao do anka, uzeo svoju au od dva decilitra punu bezbojne
tekuine, zacijelo rakije ili votke, pa se vratio do biljarskoga stola.
- Ili, bauka, ako vam ba smeta metafizika, ako elite biti realist, onda smo svi mi pali! I svi smo na
dnu! A ne samo Maksim Gorki. Na dnu dnuncatom! U sveopoj propasti lopovluka, otimaine,
kriminala i bezakonja. Ne, ne elim vam moralizirati, bauka, golube, djedice, kako kae pjesnik, ali
mi smo prokockali sve anse i zajebali sve. Zajebali sve, kako kae pjesnik! A ja sam u svemu bio tek
mala mimikrijska i supravodljiva gnjida. Kuite, jedini moj?
- Nisam mislio da ste vi neto krivi - umirivao ga je istraitelj utei da je pred plimom alkoholiarskoga
kajanja i samooptuivanja.
I bilo je tako.
- Kako ne bih bio kriv kad sam im pomagao svojim izraunima i svojim nosom za dobre i sretne prilike,
njima, nesofisticiranim gortakim trgovcima ivotinjskim koama, duhanom i solju. Razumijete?
Mogao sam se baviti problemom triju tijela u fizici, ili matematikom logikom, a ja sam njima, poput
logaritamskog proroka, govorio da kupe ovo, a prodaju ono...
Banicu je bilo teko pratiti njegov pijani samogovor, ali je imao osjeaj da su krhotine i okrajci njegovih
ree185
GORAN TRIBUSON
nica u suodnosu s onim to je zapravo bio. A bio je, kako bi se to jezikom filma kazalo, lukavi i

beskrajno pijani consigliere.

-1 na kraju e sve biti tako nepopravljivo - nastavi on ljuljajui se pokraj biljarskog stola - da e trebati
nova revolucija. I to ne boljevika, prosim fino, nego jakobin-ska! Robespierre i Saint-Just pa da kau
kako revolucija treba vladati uz pomo kreposti. Trebat e nepotkupljivi Robespierre jer e i Danton biti
preslaba pizda da iskorijeni profitere i potkupljivae. I trebat e, graanine moj uzorni, moj Rodione
Romanoviu, da, trebat e giljotina i Jean Paul Marat koji e izii na konju nasred Ilice i zatraiti novih
sto tisua glava! Sto tisua glava!
Tu mu je puknuo glas i on je nenadano zaplakao pa se sruio na stolac nasuprot Banievu. Ramena
su mu se neko vrijeme tresla od alkoholiarskoga plaa, a zatim je izvukao iz depa rupi, useknuo
se i otpio nekoliko gutljaja onoga estokog pia.
- Znate li zato su me poeli cijeniti? Znate zato su me uzeli u posao koji je tristo puta isplativiji od
profesorskoga?
Bani slegne ramenima. Nije znao, ali je elio uti. Pijani financijski strunjaci gdjekad znaju biti
iznimno zanimljivi, zanimljiviji nego u fakultetskim predavaonicama.
- A znate li koliko daje svaki broj podijeljen s niticom? - upita on, pijano klatei glavom.
Bani je svejednako utio. Pijani profesor nastavi:
- Svaki broj podijeljen s niticom daje beskonano veliku veliinu. Plus beskonano. To je toka u kojoj
matematika dodiruje davolsko. A mi ivimo u inverznome, demonskom svijetu. im se predstavite
manjim, bezvrjed-nijim, vie e vas cijeniti! A to je najbezvrjednije? to je
186
Gorka okolada
ta nula kojom se dijeli, bauka, golube jedini? To je alkoholiar!
- I dobro - gutne Bani malo ustajaloga piva, pa odlui biti preuzetniji: - Kad bi vas netko kao
strunjaka pitao kako kupiti zemljite... recimo, zemljite koje ljudi generalno ne ele prodati...?
On je shvatio to se od njega trai, ali tko zna je li razumio cijelu pozadinu. Ipak, Banicu je neki
vraiak u glavi govorio kako je pijani majstor kumovao projektu kupnje zemljita nedaleko od
Samobora. Kao i svi pijanci, i Alojz Habaht pouri odgovoriti. Jer, ostaviti dojam, pijancu je mnogo
vaniji motiv od opreza.
- Biste li mu ponudili veliki iznos? - potakne ga Bani pitanjem.
- Ni govora - otpije on jo malo svojega prozirnog pogonskog goriva. - Rekao sam vam da je u
sotonskom svijetu svaki uporabljivi plan inverzan. Nikome ne bih nudio nita! Nikome! Zatim bih naao
najboljega, najuzornijeg i najozbiljnijeg medu njima i pitao ga za koliko bi, naelno, hipotetiki, prodao
zemlju? Taj bi vjerojatno kazao ni za koliko, ali sigurno vrijedi deset.
- ega deset? - upita Bani koji se nije razumio u cijene zemljita.
- Jedinica iz simbolikog miljenja! I to ista! - odbrusi on. - Zamislite ovako! Deset iks! Deset neega.
Kopjejica, moda, kako bi rekao tapskapetan Perho-tin. Dakle, taj bi infuzorij rekao deset, a ja bih
mu rekao: Evo vam trideset! On bi se zaudio, poeo razmiljati
0 tomu kako i na drugim mjestima ima dobre, dapae,
1 jeftinije zemlje, potom bi neodluno kazao: Trideset pet. To trideset pet smrtna je presuda!
Razumijete li!? I onda bih mu ja rekao ovako: Evo, da se puno ne cjenkamo i ne gnjavimo, podiem
na pedeset. Moe,
187
GORAN TRIBUSON
kae on i brzo trai papir da napravimo ugovor. A ja ga onda zaskoim i zavrnem mu vratom!
ekajte, ne urite, predahnimo, govorim mu, a on se ve plai da u se predomisliti. I tad mu ja
kaem sljedee. Evo vam sedamdeset, bauka, Rodione Romanoviu, ali da mi jednu stvar
uinite. On me gleda u udu, a ja mu kaem: Rastrubite naokolo i kaite sto puta danju i sto puta
nou da ste napravili odlian posao i prodali sve za pet jer je najbolje prodati danas ovdje, a sutra ve
biti iza sedam brda i planina!
- A kad bi netko htio, recimo, uplaiti ljude da to treba prodati, jer da e se na tom prostoru dogoditi
kakve ekoloki neugodne stvari... - okoliao je Banic, ne znajui je li profesor Habaht toliko pijan da e
mu i to biti svejedno.
- Recimo... - otpije on sudbonosni gutljaj alkohola -...recimo, dogaalo se to bilo gdje... svejedno... u
enskoj guberniji, u arhipelagu Gulag ili, to ja znam, u samoborskoj guberniji...
Zatim se strese, prelomi doslovno napola i povrati preko koljena na pod neto to je bilo mjeavina
pjene i ukaste tekuine. Vidjelo se da je pravi alkoholiar koji je gotovo prestao jesti.
- U pizdu materinu! - viknula je sasvim nepoetino ankerova ena. - Pak se usvinjil!
I dok je ona otila, zacijelo po vjedro i krpu, on se nekako pridignuo, obrisao kariranim stolnjakom
ostatke bljuvotine, a potom nastavio kao da se nita nije dogodilo:
- I to vam je isto inverzno naelo! Ako namjeravate napraviti smetlite, govorit ete kako gradite

Shangrila, Disneyland, Arkadiju... ali, ako pak irite naokolo glasine da gradite smetlite, zacijelo
donosite neto to je pu188
Gorka okolada
no neona, stakla, boje, glazbe i love. Takav vam je svijet. Nego, jeste li vi bili moj student?
- Nisam - odvrati Bani. - Osim moda danas... mislim, proteklih pola sata.
Ostavivi ga pomalo zauenoga, Bani izie i poe sumornom periferijskom ulicom do parkiralita na
kojemu je ostavio automobil. S druge strane neugledne birtije ugledao je lakom maglom obavijeni crni
Audi, u kojemu je sjedio ovjek sa eirom i kravatom oko vrata. Imao je kone rukavice i akao je
zube akalicom. Bani se nasmije; bio je vie no siguran da je to ovjek koji danas uva njihova
nezamjenjivoga financijskoga genija kojemu nitko ne moe nita, nitko osim moda alkohola, bauka
Rodione Romanoviu, kako bi on to kazao drugima, vjerojatno samo u trenucima alkoholiarske
polusvijesti.
Prije tri godine Pako je vrtio film ija se radnja zbivala u nekakvoj neobinoj maglovitoj dolini punoj
aveti, duhova i vjetica. Bio je nalik na bajku, sve je u njemu bilo nestvarno, a ovjek je ipak imao
dojam da ga se te izmiljotine na neki posredan nain tiu. Osobito je bio jeziv vitez bez glave koji se
pojavljivao nou i maem obezglavljivao neoprezne ljude. I za njega je Pako rekao:
- Ba mi je faca taj tip bez glave! Kui, koja fora, a kak vodi igru! A ti kae da ovi tu nai frajeri
nemaju glavu i da nemreju vodit dravu! Kurac nemreju! Kaj e ti glava!?
Film se zvao Sanjiva dolina, i dok se sputao prema ipkastom, maglom ovijenom ambijentu
naputenih kua, sivih polja i spaljenih staklenika, Banicu se uini da takoer ulazi u nekakvu sanjivu
dolinu koja odumire i iji se stanovnici vie nikad nee vratiti. Ovaj put na vidiku nije bilo Talonova
kombija pa je imao osjeaj kako mu je sve dostupno i kako svakoga moe pitati to ga je vo189
[T"
GORAN TRIBUSON
lja. Ali inilo se da ovdje vie nema nikoga. Poao je polako uza spaljeni tunel bivega staklenika za
povre udei se koliko je dugaak i kako je samo lako i temeljito izgorio, zatim se provezao uz neto
to je podsjealo na poljoprivrednu zgradu ili na seosko gospodarstvo, ali je takoer bilo oito da tu
vie nitko ne ivi. Dio plota bio je sruen, ulazna vrata kue izbijena iz leita i prevrnu-ta u poleglu
travu, a stakla na svim prozorima razbijena. Drvena ograda imanja s druge strane uske, loe
asfaltirane ceste bila je sruena kao da je neto nalik na ralicu ili rovokopa prelo preko nje, a veliki
spremnik za vodu, budui da ga nitko nije ispraznio, bio se zaledio i puknuo na spoju, na kojemu su se
kovane polutke razdvojile desetak centimetara. Nekoliko stotina metara dalje nalazilo se dugako
betonsko zdanje nalik na razmjerno novo tovilite za stoku kojemu je netko, kao iz obijesti, minuciozno
poruio krovite. Cijeli je kraj djelovao kao pomalo kaotino, neplanski podignuto naselje razmjerno
siromanih ljudi koji su na razne naine pokuavali preivjeti, ali ih je u trenu neopreznosti poharala
nenadana epidemija. Bani je mislio kako e, im uzmogne, pitati Komara ima li ova sanjiva dolina,
iz koje su otili ljudi a ula magla, ima li ona kakvo svoje ime ili je samo dio neega. Pretpostavljao je
da bi identitet ovoga mjesta mogao provjeriti i na Internetu jer je nedavno postavljen prilino bogat site
s podrobno razraenom zagrebakom okolicom.
Zaustavio je Golf na poirem raskriju, valjda jedinome mjestu gdje su se vozila mogla mimoii, ili se
bez pretjerano sloenog manevriranja okrenuti i vratiti. Ali on se nije okrenuo ni vratio jer je zamijetio
da na tom proirenju, to je podsjealo na minijaturni trg, stoji gostionica ija su vrata otvorena, iz koje
dopire svjetlo i koja zacije190
Gorka okolada
lo posluje. Bilo je pravo udo u mrtvoj maglovitoj dolini nabasati na otvorenu gostionicu, na neto to
radi i gdje se s nekim moe porazgovarati.
Asfalt ispred gostionice bio je sav popucao i utonuo u meko zemljite, kao da je tuda prolo kakvo
iznimno teko teretno vozilo koje je pritom okrznulo i dio ograde. Gostionica je bila stara, neugledna,
prava seoska bir-tijetina, i u njoj se zacijelo nije mogla traiti Bloody Ma-ry ili neto on the rocks, dok
su pivo smatrali generikim pojmom i znali samo odgovoriti da, imamo pivo, ali ne znamo to to znai
- kakvo. Iznad ulaza, koji se preko noi zatvarao dvama vrstim hrastovim krilima i metalnom
polugom to se uvrivala lokotom koji je bio tei od kile ali gaje moglo otvoriti svako dijete, i to
majinom ukosnicom, stajao je cimer s najjednostavnijim nazivom Kod Horaka.
Bani izie iz auta i zapali cigaretu premiljajui treba li uope ulaziti. Naime, cijeli je kraj djelovao
veoma udno, kao mjesto s kojega su ljudi nestali, otili, onako kao to odlaze iz sela koje e prekriti
akumulacijsko jezero. A gostionica je ostala. Za koga je ostala? Bilo je sasvim nevjerojatno pomisliti
da je ostala zbog nekoga tko bi ovamo dolazio iz udaljenih krajeva jer je bila stara i neugledna, poput

gostionica koje posluuju nevoljnike u nudi.

A kada je ipak uao unutra, odmah je shvatio kako su njegove procjene bile sasvim pogrene, jer je
gotovo sav unutarnji inventar bio spakiran i sloen te spreman za odvoz, tako da su slobodna i
uporabljiva bila tek dva stola, dio anka i polica na kojoj se nalazilo nekoliko gotovo ispranjenih boca
s piem.
- Oprostite, mislio sam da radite - rekao je Bani visokom momku ovalna lica i krakatih nogu, koji je bio
191
GORAN TRIBUSON
odjeven u dva do tri broja premalenu vestu i hlae bar pet centimetara prekratkih nogavica. Stoga je
djelovao smijeno i nespretno, i inilo se ne samo da nije gostioniar nego da o gostioniarskim
poslovima nita i ne zna.
- Radimo! De ne bi radili? - ree mladi, kao da je to sasvim naravna stvar. - AF samo jo danas jer
naveer dolazi kamijon po ostale kapacitete i onda fiju... ode sve u Svetu Nedelju...
- Vi ste Horak? - upita Bani raunajui da se onaj cimer odnosi na vlasnika.
- Jesam! De ne bi bio!?
- Znai, prodali ste gostionicu?
- Nisam. De bi je prodavo!?
- Ne razumijem - zbuni se Bani, nasloni na slobodni dio anka i zagleda u mladia. Nije djelovao
slaboumno nego nekako zbunjeno, nesnalaljivo. - Ako niste prodali, zato onda zatvarate?
- Pa stric jeprodo!
- Kako vam se zove stric?
- A kak bi se zvao!? - gotovo se naljutio on. - Pa pie vam vani! Horak! Ko i ja!
- A zato je prodao?
- De bi ja znao!? - slegne on ramenima. - Prodali su svi, pa je prodo i on. ta' popit?
- Pivo... - oprezno e Bani, oekujui da e ga kra-kati tip upitati malo ili veliko, ali se to nije
dogodilo.
- Nemamo! - odvrati mladi koji je oito zamjenjivao strica. - Imamo samo obina pia.
- Ako je pivo komplicirano - nasmije se Bani - koja su onda ta obina pia?
- ta koja su!? Pa vino i rakija!
- Dajte mi onda rakiju.
Mladi zgrabi bocu bez etikete, au koju obrie ru192
Gorka okolada
kavom, pa u nju ulije neto malo rakije i prui je Banicu. Zatim nastavi ozbiljno zamiljen:
- Neki nisu htjeli prodat, al su ih uvjerili da je to najpametnije. Pa su onda prodali. ovjek ui dok je iv.
II moda malo krae. Imam djeda od devedeset sedam godina. Jo je iv, al zadnje dve godine vie
ne ui. Samo lei i trai rakiju, al mu je nitko ne da.
- A tko ih je uvjerio? Mislim te koji nisu htjeli odmah prodati.
- Pa ti koji su kupovali. Taj Teflon. II kak se zove.
- Kako su ih uvjerili?
- ta ja znam! Svakojako. Svakog se ovjeka more uvjerit na drugi nain. Znate ono kad je onaj reko
curi o se jebat, a ona veli uvjeri me u dve rijei. A druge opet mora macolom medu oi.
Zatim se zagleda u rakiju koju Bani jo nije bio taknuo.
- E, a ta rakija? Zato je ne pijete? Meni je mater uvijek govorila jedi juhu, jer e se oladit! E sad, ja
vama ne morem kazat pijte rakiju jer e vam se oladit. Al, eto, u tom bi smislu mogli popit...
- A va je stric prvi prodao? - upita Bani i dalje ne dirajui au iz koje se irio otar miris ljivovice.
- Vraga! Zadnji! Nije htio, al su ga onda nagovorili.
- Kako su ga nagovorili?
- Tako da je sad u onoj Vinogradskoj bolnici pa ja moram vodit preseljenje - ree kratko mladi ne
skidajui pogleda s Banieve rakije.
- Kako to mislite u Vinogradskoj bolnici? Kao metafora?
- Ne znam vam ja ta je to. Uvjerili su ga pa je u Vinogradskoj bolnici, al drugi tjedan ide van jer je imo
samo nekakvu fakturu, i to ja znam.
193
rnr
GORAN TRIBUSON
- Koliko sam duan? - upita Bani vadei sitni.
- Rakija je po est... da ste je popili... ali niste. Oete da je ja popijem? Ja to jako volim. Onda je
moete platiti. Ak ne, moram je vratit u flau jer je stari Horak cicija pa je popiso sve i izmjerio. Makar
je imo tu fakturu. Mislim pod njom je rauno i popisivo.

- Naravno, samo popijte - plati istraitelj pa izie. Uao je u Golf i upalio motor. Razmiljao je neko
vrijeme bi li sad otiao u Samobor u Old Scout Club na kakvo dobro i komplicirano pivo, ili do
Komara da provjeri je li uspio dokraja zavriti koji od parikih arondismana. Vozio je polako i sve mu
se vie inilo kako se magla polako i potpuno die, i kako se u zraku konano uti novi snijeg.
Poznavao je taj osjeaj jo od djetinjstva i malo bi se kada prevario. Iznenada bi se sve smirilo,
nekako bi zahladnjelo, boje bi dobile sive nijanse, nekakav ugodan umor uvukao bi se u udove i koji
a-sak kasnije poelo bi padati. Tko zna zato, skrenuo je ulijevo, pa se poeo vraati onim putem koji
je vodio uz izgorjeli staklenik, premda mu je bilo mnogo jednostavnije produiti ravno i izii na glavnu
cestu kilometar sjevernije. Doavi do onog mjesta gdje je prije nekoliko dana sluao mladia koji je
nakon operacije sjedio posve obuzet i opijen dezom i svojim tenor-saksofonom, zastao je jer mu se
uinilo da je u podnoju debla na kojemu je svira sjedio ugledao njegove udne rukavice s
odsjeenim prstima.
Iziao je iz auta i priao deblu, ali od one udne prilike i udnog ozraja nije ostalo nita, ak ni
rukavice. Ono na tlu bio je tek zguvani ostatak kutije od nekakvog keksa. I tad je napravio jednu
nesmotrenost. Izvadio je iz depa mobitel i nazvao Svilara. Mobitel je dugo zvonio, po emu je znao
daje ukljuen i da Svilar najvjerojat194
Gorka okolada
nije ne odgovara stoga to je pri kakvu poslu. A onda je sasvim jasno zauo kako je glas s druge
strane rekao:
- Izvolite...
Premda se nije predstavio, Bani je bio sasvim siguran da je to glas Roberta Svilara, njegova
poslodavca i vlasnika tvrtke Talon.
- Nalazim se tu u sanjivoj dolini... - pone Bani.
- Gdje se nalazite? Tko ste vi? - uo je pomalo zbunjeni glas biznismena koji ipak nije prekidao vezu.
- Pa tu, nekoliko kilometara ispred Samobora. U blizini onog spaljenog staklenika. Imam tu komadi
zemlje i volio bih ga prodati. Ne bi me trebalo puno nagovarati.
Banic zastane, jer je shvatio daje Svilar upravo prekinuo vezu. I tad se sjeti kako je u svojoj tehnikoj
polupis-menosti posve zaboravio na jednu okolnost, na to da je Svilar zasigurno mogao na zaslonu
svog mobitela proitati njegov broj i shvatiti tko ga zove.
195
14.
Pub Old Scout Club, smjeten u stambenoj zgradi nedaleko od samoborskog kinematografa i stare
knjinice, ubraja se u ponajbolja mjesta za ljubitelje piva, od onih kojima je to pie navika, pa do onih
kojima je ivotna filozofija, jer je u njegovu velikom hladnjaku s prozirnim vratima redovito i po
sedamdesetak razliitih vrsta piva, od kojih se neke, poput Red Erica i Ceres Stouta ne mogu nai
nigdje drugdje. Okruen vinopijama i uni-tavaima rakije i konjaka, dakle, po njegovu sudu sasvim
nesofisticiranim alkoholiarima, Bani bi ovamo znao doi sam, kupiti ono to bi ga tog dana najvie
privlailo, a potom se vratiti u Zagreb. Jednom je doveo i Lidiju, koja je tvrdila kako je strano edna,
pa je za nju, s velikim iekivanjem, naruio penini Paulaner. Ona je ot-pila otprilike pola boice, a
na njegov upit kako joj se dopada, slegnula je ramenima i kazala prostoduno:
- to, pa pivo ko pivo...
A kad je shvatila da je zaueno promatra jer ne pokazuje oduevljenje tom vrstom piva, dodala je:
- Moda zato to mi se ini da je malo pokvareno. Daj mi radije narui tonik.
Naruio joj je tonik s ledom osjeajui se pritom poput efa Diorova salona kojemu cura iz provincije
na kraju kae kako joj se ipak ne sviaju njihovi dijamantni broevi, te da e radije ostati pri svom
zelenom bedu sa znakom kode. Popila je tonik, Paulaner je ishlapio, a on je vie nikad nije odveo u
Old Scout.
196
Gorka okolada
Ovaj put Bani je iziao iz samoborskog lokala s kutijom od tvrdoga kartona u rukama, a u njoj je bilo
sve to mu je ovaj put zapelo za oko, bar petnaest boca to su se njihale i zveckale u poveoj kutiji.
Nogom je nekako pritvorio vrata i poao prema Golfu koji je ostavio na parkiralitu ispred ulaza u
zgradu, i tad su se stvorili pokraj njega. Jedan je bio graanski odjeven, razmjerno elegantan, mogao
je imati tridesetak godina i po svemu je morao pripadati onoj mladoj kasti koja se s malo naobrazbe i
mnogo samopouzdanja uputala u svaki posao i preuzimala svaku odgovornost. Drugi, premda ne
mnogo stariji, inio se naet vremenom. Na njegovu su licu bile ve zamjetne bore, hlae su mu bile
obine, graanske, one kojima brzo nestane crta na nogavicama, a preko tamno-zelenog pulovera
prebacio je vjetrovku na kojoj se mogao vidjeti metalni znak s natpisom ZT Fighter. Bili su tipian
primjer iskonske podjele rada, prvi je bio intelekt, drugi gola, ali efikasna sila kojoj je, k tomu, Bani

uspio nazreti pitolj u depu slubene vjetrovke.

- Poi ete s nama radi kratkog razgovora - rekao je onaj u odijelu.
- A ako neu?
Kao da eli pokazati vanost vlastite nazonosti, onaj snaniji, u vjetrovci, priskoi i uzme Banievu
kutiju s pivom. Na taj je nain uinio zornom injenicu da zna pomoi, ali i odmoi.
- K vragu! Uvijek dolazite kad kupujem pivo! - promrsi istraitelj. - Ogadit ete mi alkohol pa e mi ivot
postati mnogo prazniji.
- Mi vas prvi put vidimo, gospodine - tumaio je ljubazno ovjek u otmjenom odijelu. - Va bi
poslodavac elio razgovarati s vama. Drim da je udovoljiti ljubaznom pozivu poslodavca sasvim
razumna stvar.
797
GORAN TRIBUSON
- Gospodin Svilar mi je kazao sve to je trebalo... ne znam to hoe od mene! - bunio se Bani
gledajui kako onaj snaniji odlae kutiju s pivom u njegov prtljanik i zatvara ga snanim udarcem.
- Nije rije o gospodinu Svilaru - blagim e glasom ovjek u odijelu.
- to vam je, pa Svilar je moj poslodavac!
- Va poslovni odnos mnogo je sloenije naravi i ne bi bilo loe kada biste to shvatili i prihvatili. Tomu
slui ovaj razgovor. Svi smo mi ozbiljni ljudi i trebali bismo imati povjerenja jedni u druge. Molim vas da
preete u na auto, a o vaemu emo se ve pobrinuti. Ne bojte se ni za auto ni za pivo!
Znao je da ih moe odbiti, da jednostavno moe sjesti u svoj auto i otii kamo ga volja, da moe izvui
mobitel i pozvati policiju, ali nita od toga nije uradio jer mu je nekakav crv radoznalosti kopkao po
glavi, tako da je ipak, trudei se da djeluje bezbrino ili bar ravnoduno, poao prema njihovu BMW-u.
Kad su izali na staru samoborsku cestu, poeo je padati snijeg, isprva lagano, nekako stidljivo i
neodluno, zatim sve gue, a kod podsusedskog se nadvonjaka pretvorio u pravu meavu koju su
brisai jedva uspijevali ukloniti s vjetrobrana. Bio je to uistinu nenadan snijeg i tako nagla promjena
vremena da bi tkogod praznovjeran zacijelo u njoj vidio lo znak. Ali Bani nije bio praznovjeran, on je
znao da je ivot sam po sebi dovoljno zeznut da bi se ovjek osvrtao na nekakve toboe loe znakove.
Proavi u tiini Aveniju Bologne, koja se jedva nazirala od gustog snijega, skrenuli su nadesno, u
Selsku, i nakon nekoliko minuta zastali ispred jedne od vrlo visokih stambenih zgrada. Bani odmah
shvati da to nije ambijent u kakvom bi stanovao moni poslodavac ve krlet198
Gorka okolada
ka za nie poslodavce. Inae, zgrada je, sudei po svemu, bila sasvim nova, prilazi su joj bili jo
neureeni, a u prizemlju su radnici dotjerivali prostor velike trgovine koja je zacijelo useljavala.
utke su se vozili metalnim dizalom, ija je unutranjost podsjeala na povei lijes sve do posljednjeg
kata, gdje su izali, a zatim zastali pred vratima na kojima nije bilo ni ploice s imenom, ni zvonca, ni
bilo kakve druge oznake. Tu sigurno jo nitko ne stanuje, bar ne trajno, pomisli Bani, a potom mu
padne na pamet kako je najvjerojatnije s cijelom tom zgradurinom isto. Dakle, to je zasigurno bila kua
misterioznog poslodavca, ali ne njegovo boravite, nego njegova roba za gladno trite stanova.
- Gospodine Banicu - obrati mu se ovjek u odijelu - dajte mi, molim vas, kljueve vaeg automobila.
Moj e kolega smjesta otii po vozilo.
- Zato nije odmah sjeo u njega? - upita istraitelj vadei iz depa kljueve Golfa i pruajui ih ovjeku
ija je vjetrovka nosila znak ZT Fighter.
- Nije bilo mogue. Po pravilu, ne smijem biti sam u autu s treom osobom - hladno objasni ovjek u
odijelu, kao da je rije o vojnoj slubi.
Potom tiho zakuca, nakon ega bravica zazuji, a vrata se otvore. ovjek mu da znak da ue, ali on
ostane u hodniku.
Bani polako odkrine vrata i ue u prostoriju u kojoj je bilo nesnosno vrue i vlano. Soba u koju se
ulazilo kroz uzano predsoblje bila je velika, bez zavjesa i tepiha, golih, svjee obojenih zidova, to se
sasvim jasno osjetilo po mirisu, te gotovo posve nenamjetena. Bio je tu samo jedan radni stol na
kojemu je bio otvoren laptop, a iza stola uredska fotelja s visokim i pominim naslonom.
199
GORAN TR1BUS0N
Nasuprot stolu bio je obian drveni stolac, onaj iz davnih opinskih kancelarija, ili periferijskih
zubarskih ekaonica. Vidjelo se da tu nitko ne ivi, da je sve provizorno i privremeno, ak i prenosivi
klimatski ureaj koji je zujao u kutu sobe, oito udeen na najjae.
Doekao ga je mladi u trenirci, okretan, vedar, hitrih pokreta, pomalo feminiziran, koji je rekao da se
zove Ivan. Zvui glupo, svatko se moe zvati Ivan, pomisli Bani, pa poe prema onom starom
drvenom stolcu to je izgledao kao da je ostao od majstora koji su dovrili stan. Bio je spreman sjesti i
saekati jer mu je bilo jasno da Ivan u Nike trenirci nije taj s kojim bi trebao razgovarati.

- Malko dalje, malko dalje... - rekao mu je blago Ivan pokazujui mu da uzme stolac i udalji se od
radnog stola tri, etiri metra, gotovo do suprotnog zida. - Gospodin jako dri do higijene.
Bani sjedne i zagleda se u radni stol iza kojega je bila golema staklena povrina i snijeg koji je divljao
na visini desetoga kata nove, jo neuseljene zgrade. Odmah do stola bila su otvorena vrata kroz koja
su dopirali zvui televizora. Mladi ode kroz ta vrata, a koji asak kasnije vrati se trljajui si bijelim
runikom iju.
- Gospodin e doi im zavri National Geographic o gmazovima.
- Samo neka on uiva! - ree Bani pa izvadi cigaretu i zapali. Sjedio je tako i puio ekajui da zavri
popularna dokumentarna emisija, a potom je, nakon to je otresao pepeo treeg Maribora, iz one sobe
iziao ovjek kojega su svi zvali Raunovoa. Onaj isti visoki tip uzanih ramena i guste crne kose, koji
je volio nositi titnike za ui i koji se nije odvajao od laptopa. Bio je odjeven u zeleno-uti japanski
kimono i u ruci je drao veliku ke200
Gorka okolada
ramiku alicu s ajem. Zapravo, Bani gaje odmah prepoznao po stavu i dranju, jer mu je lice bilo
prekriveno debelim namazom bijele kreme. im je ugledao Banica, poeo je kaljati, kao da eli kazati
kako u njegovoj nazonosti ne treba puiti.
Bani spusti cigaretu na svjee lakirani parket i zgazi je vrhom cipele. Zatim obrie znoj s lica jer je u
sobi uistinu bilo vrue kao u tropima.
- Uzgajate li moda orhideje? - upita Bani prisjetiv-i se jedne knjige u kojoj stari, nemoni pukovnik
cijele dane sjedi u nesnosno toplom i vlanom stakleniku gdje buja spomenuto cvijee.
Raunovoa sjedne, odloi alicu s ajem, izvadi iz ladice damsku kutiju za sitnice i iz nje izvue
tampon vate, pa pone skidati kremu s lica. Bila je to gesta kojom kazalini glumci skidaju masku i
Bani odmah shvati da Raunovoa pod gustim namazom skriva neki nedostatak na licu.
- Ja sam bolestan ovjek, gospodine Banicu. I trebaju mi toplina i vlaga. A duhan mi teti. Kao i blizina
drugih ljudi - ree Raunovoa. - Oprostite to ste ekali, ali gledao sam vrlo zanimljivu televizijsku
emisiju...
Ispod guste kreme pojavljivale su se dvije rune nepravilne brazgotine nalik na teki dermatitis,
psorijazu ili tko zna to, i Banicu se uini da tip samo izvodi predstavu za njega, predstavu sraunatu
na dojam to e ga ostaviti ta dva uistinu runa biljega, svaki na jednome od obraza.
- Mogli ste nastaviti gledati - primijeti Bani trudei se da ne zazvui previe ironino. - Mislim da
odmah nakon tog dokumentarca idu Zvjezdane staze.
Raunovoa je bio i previe inteligentan a da ne bi razumio aluziju te vrste, jer je spomenuta
televizijska serija bila puna izvanzemaljaca ija su osobitost uglavnom bile
201
GORAN TlUBUSON
razliite brazgotine i drugi grozni detalji na licu, pa je u tom smislu djelovala kao neka vrsta svemirskih
poklada. Ali Raunovoa niim nije pokazao da ga je istraiteljeva primjedba uvrijedila. Ili je bio vrst,
ili emisiju zbilja nikada nije gledao.
- Jeste li moda za malo japanskog zelenog aja? -upita, pa objema rukama, ritualno uhvati keramiku
alicu i otpije malo. - To je prava blagodat koju su Japanci pronali u osmom stoljeu u Kini i
usavravali je kao ritual sve do esnaestog stoljea, kada je Hidevoshi ustanovio standarde
umjetnosti aja. Pretpostavljam da ste uli za generala i pjesnika Hidevoshija.
- Nisam! - odbrusi Bani. - I uope ne vjerujem da pjesnici mogu voditi vojsku, niti da generali mogu
pisati pjesme. Osobno nikada ne bih vjerovao generalu koji lo-e aj i odmah bih ga demobilizirao. O
umjetnosti i inae imam vrlo loe miljenje, a o umjetnosti aja ak ni to. Uostalom, ja pijem pivo.
- Krasno! Vrlo kulturno! Mislim da, naalost, nemamo piva.
- Ne bih ga ni pio! Nisam doao ovamo radi piva nego su me vai umjetnici aja odvukli od njega.
Rekli su mi da moj poslodavac eli razgovarati sa mnom. A vi niste moj poslodavac!
- To je vrlo sloeno pitanje - ree on odloivi aj. - esto i ne znamo iju robu kupujemo, iji novac
posuujemo, od koga preuzimamo posao i za koga ga zapravo obavljamo. Ako ja, recimo, u
odreenom smislu, i uz odreene okolnosti, zastupam stanovitu skupinu ljudi, onda razgovor sa mnom
za vas moe ujedno biti i razgovor s poslodavcem. Razumijete?
Zavrio je obradu vlastitog lica i bacio uprljanu blazi-nicu u ko iza stola. Uistinu je izgledao loe i
djelovao po202
Gorka okolada
malo zastraujue, ma koliko u razgovoru bio suzdran, odmjeren i kulturan. Zatim je obrisao prste u
rub kimona i poeo neto kuckati po tipkovnici laptopa, po kojemu su ga svi znali i koji je nosio
posvuda, uvrujui ga lisicama uz zglavak lijeve ruke. Kako bi bilo dobro doi do tog prenosivog

kompjutora, mislio je Bani, nagaajui koliko je godina strogoga zatvora vrijedila grada pohranjena na
njegovu tvrdom disku.
- Hoete kazati da ste vi Svilarov odvjetnik?
- Mislim da malo pretjerujete s tim Svilarom - podigne on pogled s kompjutorskog zaslona. - To to ste
preuzeli posao od njega ne znai da nema drugih zainteresiranih, ak i zainteresiranijih...
- Ali Arno je njegov sin! - bunio se Bani. - On je zatraio da pazim kome e njegov sin pokuati...
- Nije vaan taj mulac, nego mapa! - prekine ga Raunovoa. - Svilar vam je to rekao. Treba nai
mapu! Ona nije samo materijalna nego, rekao bih, i simbolina vrijednost. O njoj ovise mnoge stvari i o
tomu ete biti pravodobno obavijeteni. I, vjerujte mi, nee vam biti ao to ste se odluili angairati na
tom problemu jer ete dobiti pravu protuvrijednost. Ne samo financijsku, nego i moralnu.
- Osobno sumnjam da iz svih tih vaih jazbina izviru nekakve moralne vrijednosti - drzne se Bani - pa
bih se radije zadovoljio materijalnom naknadom. Ali niste me valjda zvali da biste mi ponavljali ono to
je Svilar ve naruio od mene.
- Naravno da nisam! - odvrati on. - Pozvao sam vas da vam objasnim ozbiljnost posla. Dakle, ne radite
za Svilara nego za cijeli konzorcij. Zbog toga se na vas i vae rezultate gleda onoliko pozornije i
ozbiljnije koliko je njegovih lanova. A to nije malen broj.
203
~rr
GORAN TR1BUS0N
- Za konzorcij ili za kartel?
- Budite ozbiljni, molim vas - upozori ga ovjek s runim brazgotinama na obrazima.
- I? Imate li jo to dodati prije nego se onesvijestim od ove vlage i vruine? - zijevne istraitelj kao da
se dosauje.
- Imam - ree Raunovoa. - Drite se to dalje od onoga mjesta!
- Od kojega mjesta!? - udio se istraitelj, premda je nagaao o emu bi se moglo raditi. - Nemam
pojma...
- Nemojte se praviti nevjetim... - rei e on, ali ga prekine mladi koji je upravo uao u prostoriju. Ovaj
put nije bio u trenirci nego u plavoj fosforescentnoj majici i crvenim, duboko izrezanim gaicama,
gotovo bi se reklo - erotskima.
- Idemo! Druga runda! - rekao je mladi zapovjedno i pozvao Raunovou da poe za njim, iako je
Bani ozbiljno sumnjao da se spremaju za drugu rundu televizijskoga dokumentarca. Situacija je
djelovala toliko homoseksualno da je bilo vie no oito kako to karao idu nema veze sa ivotinjskim ili
biljnim svijetom kako ih vidi National Geographic.
Raunovoa je polako spustio monitor svoga preno-sivog kompjutora, otpio jo malo japanskog aja,
a zatim pogledao Banica kao da mu eli kazati neto vrlo vano:
- Nije ono to mislite! Niti sam blazirani glupan koji se igra japanskog rituala ispijanja aja dvadeset
tisua kilometara od originalnoga mjesta, niti sam stari operetni homoseksualac koji plaa nabildane
deke, niti ste vi na tragu neega to bi bilo senzacionalno ili kriminalno! U najobinijem ste poslu
kakvi se obavljaju svaki dan posvuda oko nas.
204
Gorka okolada
- Zapravo, to me i brine - nasmije se Bani, pa ustane vidjevi da e i Raunovoa poi za svojim
poslom.
- Idemo, gospodine! - rekao je ovjek jednostavnog imena Ivan i protrljao ruke kao da ih mae. - Znate
koliko kota sat masae?
- Da, da... znam... silno je skup... - promrmljao je Raunovoa i pritisnuo dugme na stolu, nakon ega
su se vrata otvorila i na njima se pojavio ovjek u odijelu, onaj isti koji je Banica doveo ovamo. I prije
no to e otii na novu seansu masae, Raunovoa se okrene prema istraitelju:
- Gospodine, ne znam kakva je vaa naobrazba pa vam ne bih htio mudrovati. Ali nemojte zaboraviti i
ovo. Neko, u osvit civilizacije, ovjek je smislio dravu da bi zatitio svoje vlasnitvo. Taj je izum
tijekom milenija dograivan, usavravan, uljepavan i moderniziran, ali mu je osnovna namjera ostala
ista. Zato su svi oni koji su na poslu ouvanja vlasnitva na neki nain dravni slubenici, bez obzira
na to bili s ove ili s one strane zakona. Razlike koje vi meu njima pokuavate napraviti oslanjajui se
na svoj smijeni moral besmislene su i utopijske. Razumijete?
- Razumijem - otpovrnuo je Bani. - Razumijem sve, osim jedne stvari. Kaete da su ljudi smislili
dravu da zatite svoje vlasnitvo. Ali od koga da ga zatite?
- Kako od koga!? - zaudi se on. - Pa od veine... Moda bi Bani jo tota rekao, ali ga je nestrpljivi
ovjek u otmjenom odijelu poveo van, gdje mu je predao kljueve Golfa rekavi kako ga vozilo eka
dolje, tono ispred glavnoga ulaza.
- Je 1' vam rekao da se drite podalje od gradilita te da se koncentrirate na traenje mape? - upita ga

on dok su se sputali liftom.

205
GORAN TRIBUSON
- Naravno - otpovrne Bani. - Oko te stvari najdulje smo askali. Zbilja, to je to sa starim? To na licu
proli mu je put bilo manje. Ako to ne stane, rekao bih da e ostati posve bez obraza.
- Ah! - uzdahne mladi poslovni ovjek. - Svi kau da je to letalno, ali se on ne da. Sam kae da ce
pobijediti...
-1 Dinamo je sanjao da e pobijediti one Ruse, Ukrajince, to li... pa kurac od svega!
On blago pocrveni; kao da je pripadao onima koji tu rije ne rabe ni pred kim ili je, jednostavno, bio
preveliki navija nesretnog Dinama.
No ono to je Banica sve vie kopkalo dok je izlazio iz nove zgrade prema svom Golfu, bila je posve
nova injenica. Naime, danas je uistinu prvi put uo da netko
0 onom prostoru gdje su gorjeli staklenici govori kao o gradilitu.
Svjestan da ih previe zapostavlja, naveer je doao u stan na Britanskom trgu i zatekao Niku i Lidiju
kako otvaraju brojne paketie. Naime, Lidija se konano spremala povjeriti arobnjacima iz Krila
andelova, pa je stoga morala kupiti razne stvari, dvije pidame, topliju i hladniju, kao da e kod
medicinskih hohtaplera provesti nekoliko sezona, potom punu kutiju raznih kozmetikih
1 higijenskih preparata, kuni haljetak, dosta rublja, mali tranzistorski prijamnik, da na klinici moe
sluati vijesti za koje je inae govorila da su ni o emu, potom asopise s krialjkama, dvije knjige...
Otvarajui paketie, neprekidno je nabrajala to je sve od vanih stvari zaboravila kupiti, a Nika joj je
povlaivala i dopunjavala njezinu listu. ovjeku se inilo kako bi bilo najbolje da su otkupile cijeli
duan koji se nalazio tri kata ispod njih, i poslale ga na adresu klinike leperom.
206
Gorka okolada
Potom je zazvonio telefon koji je zgrabila Nika, kazala najprije da, stan Bani ovdje, a zatim se
naglo uozbiljila i gotovo proaptala:
- Yes, it's me...
Lidija je znaajno pogledala Nikolu, kao da on i bez toga ne bi shvatio tko zove i to hoe. Govorila je
neko vrijeme, naravno engleski, a zatim je, ini se, vie sluala, rekavi tek tu i tamo yes, really ili no.
Razgovor je potrajao toliko dugo da se Banicu uinilo kako e tamo negdje u Londonu, gdje on nikada
nije bio, Timijevi roditelji morati podii hipotekarni kredit da otplate sve telefonske trokove, koje im je
njihov zaljubljeni sin natovario na leda. Na kraju je Nika izrekla jedno jednostavno bye i prekinula vezu,
nakon ega je telefon istoga asa zazvonio. Ponovno je prinijela slualicu uhu i stala s nekim ustro
razgovarati:
- Da... da... zbilja nee staroga?... Kako nema vremena?... Ma nemoj, nije istina... dobro... kazat u
mu...
- Tko je to? - upitao je Bani im je spustila slualicu.
- Tvoj Pako. Kae da je Lela javila kako je s Kem-brom kritino... i da se svaki as moe dogoditi...
- Ali da on u to ne vjeruje?
- Da. Kae da je Kembra stari lisac i da bi pobjegao grobaru s lopate. Rekao je da nema vremena za
razgovor jer uri u nekakvu veernju kolu koju si mu ti uplatio.
- Uplatio sam, ali... asna rije... nisam vjerovao da e ii...
- A kakvu si mu to kolu uplatio?
- Teaj za osvjetljivaa.
- Teaj za osvjetljivaa!?
- Da, to je neto to trebaju na filmu i u kazalitu. U Apolu e ionako biti kazalite. Ali sumnjam...
207
FTn
GORAN TRIBUSON
- Zato sumnja? - upitala je Nika kao da brani Paka koji ju je neko putao bez karte u kino. - Pako je
bistar.
- Ba zato i sumnjam. On e ve smisliti neki drugi, opakiji nain da doe do love i ivi bez rada. Ili e
se zadovoljiti s onim to privredi Flegma.
- A to to privreuje Flegma? - upita ona, jer je tipa s obveznom vunenom kapom znala sasvim
povrno.
- No, dobro... to da privreuje... to se samo tako kae... - odmahne Bani rukom.
- Onda znam - kratko e Nika, pa ustane i ode do hrpe sa smotuljcima i paketiima robe. Otvori jedan i
iz njega izvue arenu, prugastu pidamu ije su se boje razlikovale od onih dosadnih, bolnikih.
- Ovo smo kupile za tebe - rekla je i nasmijala se kao da ve zna kako e reagirati.
- Pa... imam vec pidamu...

- Vidjela sam kakvu. Punu rupa. Ovu e probati jo veeras.

-Kako veeras!?
- Pa tako... mama i ja smo mislile kako emo veeras do kasno priati, pa bi onda bilo zgodno da
ovdje prespava.
- Ali tu sam... blizu... - objanjavao je on kao da ne eli ostati.
- To bolje! - pljesnula je ona rukama. - Bit e ti ujutro jednostavnije vratiti se!
Zatim je prila prozoru, razgrnula zavjesu i pogledala van u meavu koja je potjerala ba sve ivo s
trga.
- Uostalom - rekla je zabrinuto. - Vani je ionako u toku smak svijeta.
208
15.
Da se u jelenovakoj kuci poduzetnika i poslovnog konzultanta Roberta Svilara zbiva neto neobino,
vidio je Bani ve kada je s pedesetak metara ispred ulaza zaustavio auto i iziao navukavi smjesta
na glavu kapuljau svog duffel coata, ne bi li se zatitio od snijega koji od juer gotovo i nije prestajao
padati. Velika klizna kovana vrata s videonadzorom i elektrinim motorom, koji bi ih pokrenuo im bi se
pribliio auto nekoga tko ima slobodan pristup, bila su zaglavljena jer su, bilo je oito, pri naglom
zatvaranju udarila u srebrni Citroen Xsaru koji kao da se pokuao provui prije no to se ona zatvore.
Ono to je bilo neobino bila je injenica da vrata nisu zahvatila uljeza, dakle nekoga tko bi se
pokuao uvui na posjed, nego automobil koji je upravo izlazio. Zar je mogue, pitao se istraitelj, da
ne paze samo na to tko e ui, nego i na to tko izlazi, zar dre nekoga zatvorenoga u kui?
Razmiljajui tako, proao je uz blago oteeni automobil i naao se u Svilarovu dvoritu. udno,
nitko ga nije nita pitao niti ga je pokuao zaustaviti. Snijeg je svejednako padao, ne dodue tako
gusto kao noas, a marne su ga ruke Svilarovih radnika uporno istile i zasipavale putie solju tako da
se dvoritem moglo lako , kretati, ak i u niskim cipelama kakve je istraitelj imao na nogama.
Pribliio se paviljonu iji je dio bio zastakljen, zagazio u dublji snijeg i priao sasvim blizu staklenoj
stijen26*9
GORAN TRIBUSON
ci nosom dodirujui njezinu povrinu. Unutra su, u groznom neredu, bile razbacane razne stvari,
uglavnom rastavljeni ili pokidani dijelovi neega to je moglo biti drvena maketa. I ba kad se poeo
pitati emu je to sluilo, u plavim kubusima prepozna neto to je prije nekoliko dana gore u Svilarovu
salonu bilo predmetom ozbiljnih i tajnovitih razgovora.
- to jadite tu, gospodine? - upita ga ovjek u plavom kombinezonu s vunenom kapom na glavi i
lopatom za snijeg u ruci. - Zaj ne znate da se ne smije unutja bjez pjopusnice?
Bio je nizak, zacijelo stariji od Banica, nije djelovao opasno i muio se s glasom r. Zapravo, nije ga
uope mogao izgovoriti.
- Ja sam majstor - mirno e Bani.
Zatim pokae prstom unutra prema maketi i doda:
- Doao sam popraviti ovu stvar. Nije mi uope jasno kako su je mogli strgati.
Radnik se osloni na svoju lopatu, vjerojatno zadovoljan to moe bar malo predahnuti.
- Posvadili su se. Stjano su vikali, a onda je gazda jaz-bio sve to se tako dugo jadilo i dotjejivalo. Ja
sam mojao sve pjebaciti ovamo.
- A tko se posvadio?
- Njegovo djutvo - slegne on ramenima pa pogleda u Banieve prste kojima je kidao celofan s nove
kutije Maribora. Shvativi to ga mui, istraitelj mu ponudi cigaretu pa potom obojica zapalie. Padao
je snijeg i bilo je tako hladno da puenje na otvorenome i nije bilo osobito zadovoljstvo. Bar ne
normalnom ovjeku.
- A poznajete li vi to drutvo?
- Ne, ne! - zanijekao je on glavom kao da ga je stid to ga netko to i pita. - Ja sam obian smjtnik, ja
ne znam
210
Gorka okolada
te glavonje, velikane, pjofesoje i doktoje. Ja nikada nisam bio na jadiju ili te-ve pjogjamu...
- Znai li to da je neki od gazdinih prijatelja bio na televiziji?
- O, pa neki su stalno - rairi on ruke kao da eli kazati kako se to razumije samo po sebi. - Ne skidaju
se s maloga ekjana.
- A zato mislite da su strgali tu maketu?
- Ne znam vam ja to... Pa nisam ni bio unutja...
- Pazite! - priblii mu se Bani kao da ima neto vano kazati. - Je li medu njima bio i jedan koji dolazi
sa titnicima na uima?

- Onaj napudjani?! Je! Bio je - nasmije se on kao da je zadovoljan to moe pozitivno odgovoriti.
- estitam! - ree istraitelj pruajui mu kutiju Maribora. - Osvojili ste nagradu. Znate, nita vas ne
moe tako dobro smiriti kao pjava cigajeta!
asak nakon toga uspeo se Bani kratkim stubitem do ulaza, uao u predvorje, a zatim produio
hodnikom traei Svilara. Nikoga nije sreo pa nije morao odgovarati na neugodna pitanja. Oito da je
Svilarov sigurnosni sustav bio, medicinski kazano, u totalnoj komi, ili barem u kolapsu. Mogao je
pokupiti sve one Glihe i Motike, ili kako su se ve zvali, pa s njima izii pokraj zaglavljenog Citroena
van. Moda bi mu tek radnik zaduen za snijeg rekao:
- Supel to nosite te namalane pizdalije van! Nakon nekoliko trenutaka, kad se naao u velikom
dnevnom boravku, pred ukljuenim televizorom na kojemu se vrtio jo jedan film o neobinom ivotu
gmazova, kao da je bio njihov meunarodni tjedan, zauo je glasove koji su dopirali odozgo. Jedan je
bio enski, zvuao je pomalo egzaltirano ili pijano, i Bani nije ra211
GORAN TRIBUSON
zumio to ena govori, niti je taj glas ikada uo. Drugi je glas nedvojbeno pripadao Robertu Svilaru. O
emu su to ena i Svilar tako uno razgovarali, nije mogao razabrati, ali je bilo vie no jasno da su se
svaali. Tek je u jednom trenu uspio razumjeti svog poslodavca, i to kad je viknuo:
- Nisam ti kupio Xsaru da se vucara naokolo!
Po njegovu tonu Banicu se uini da je svratio ovamo u sasvim pogreno vrijeme i da bi moda bilo
najpametnije da se diskretno povue. Poao je prema hodniku ba u trenu kad su na stubitu
odjeknuli koraci. Tko silazi s kata doznao je odmah jer se u prostoriji s televizorom, zajapuren i ljutit,
odjeven u crne hlae i bijelu koulju, s ovla zavezanom kravatom, pojavio Robert Svilar. Uletio je
zapravo poput oluje i zastao kao ukopan kad je ugledao uljeza u kui.
- to ete vi ovdje!? - rekao je jedva suspreui bijes. - I kako ste uope uli?
- Moram vas obavijestiti da su vam se pokvarila ulazna vrata... Ona velika... - ree Bani gledajui
kamo bi sjeo. - Pa ih je neka dobra dua podboila sasvim novim Citroenom. I to tako nemilosrdno da
se lak na vratima otetio. A metalik je neto skuplji nego...
- Nemojte nikamo sjedati! - zapovjedi Svilar. - Nemam vremena za vas! Trebali ste se najaviti! Tako
rade kulturni ljudi!
- Da vam je stalo do kulturnih ljudi, angairali biste kakvog dirigenta iz HNK ili profesora s Filozofskog
fakulteta...
- Gospodine Banicu! - prekine ga on, dovravajui vezanje kravate. - Potedite me humora! Ja danas
jednostavno nemam prokletog vremena za vas!
212
Gorka okolada
- ak ni kada bih imao novosti u vezi s onom konom mapom koja je pripadala skalpiranom
pukovniku? Ili potpukovniku, ve sam zaboravio.
On prekine vezanje kravate i pogleda ga kao da pokuava otkriti govori li istinu. Bio je ljut, uzrujan,
zateen usred grozne obiteljske svae, ali se vidjelo kako ga spominjanje kone mape nije ostavilo
ravnodunim.
- to ima novo?
- Mogu li zapaliti?
- Moete...
Shvativi da ga ima na udici, Bani zavue ruku u dep, ali ondje napipa samo praznu zguvanu kutiju
jer je novu i punu dao istau snijega.
- No, to ima novo? - bio je nestrpljiv Svilar.
- Pa to da se za jebenu mapu zanima i ovjek koga svi zovu Raunovoom! Da mi visi na vratu,
kidnapira me ba u najnezgodnijem trenutku...
- U kakvom to trenutku?
- U trenutku kad kupujem pivo! - rasrdi se Bani i nastavi: - Da me dovodi na stoti kat kue u kojoj ga
masiraju i ondje masira i mene filozofijom japanskog aja i vanosti kone mape koja treba cijelom
konzorciju.
Svilar dlanovima pokrije oi. Gore na katu onaj je isti enski glas sada vikao na nekoga drugog. Oito
na poslugu ili nekoga od Svilarovih posilnih.
- Raunovoa je ugledan poslovan ovjek...
- Raunovoa se slika na televiziji s banditima iz Kartela, kojima se sudi zbog sto osamdeset pet
stvari, od kojih svaka zavreuje bar po dvije doivotne robije, a oni e biti puteni zbog nedostatka
dokaza, proceduralnih pogreaka i slinih trica! Kako to kod nas ve ide! On je valjda i njihov
odvjetnik, konzultant, to li? Ali, to god
213

GORAN TRIBUSON
bio, ta ga stvar delegitimira kao, kako vi kaete, uglednoga poslovnog ovjeka...
Svilar zamiri i stisne pesti, kao da se pokuava svladati. To mu je valjda i uspjelo, pa je nastavio kao
da je preuo Banievu primjedbu:
- Kao to sam rekao, on je ugledan poslovan ovjek i dio je konzorcija koji u vezi s jedinstvenom i
nadasve vrijednom mapom od crvene koe ima odreeni interes. Ono to ja mogu uiniti jest da ga
zamolim da se vie ne uplee nego da sve prepusti meni. I vama. Ako ste vi uope sposobni to do
kraja izvesti. Jer, ako niste... znate... to ne bi bilo dobro ni za vas...
Svilarova prijetnja zaokupila je Banievu pozornost tek na tren jer se niz stube stutila sva sila koraka,
praena estokom svaom. Malo kasnije, ispred irokog ulaza u salon pojavila se visoka, lijepa ena u
skupom krznenom kaputu i s malim kovegom u kakvom se nose naj -nunije putne sitnice. Bila je
ljuta, uzrujana i vidjelo se da nekamo uri te da je zastala samo kako bi na Svilara sruila nekoliko
prijetnji. Bani iznenada osjeti snanu nelagodu. Znao je tu enu, jer se s njom mimoiao na uskom
drvenom stubitu slovenskog motela. Bila je to plavua koja je tamo dola s mladim Arnom Svilarom,
koja je ondje s njim provela no i koju je Deronimo drao njegovom skvo.
- Sluaj me, dobro, Bobi! - okomila se na Svilara. -Nekoliko me dana nee biti, a ako se ne opameti,
moda me vie nikad nee ni vidjeti! Ti si upropastio moje etiri godine, moje najvanije etiri godine,
i ja u se sada morati sama pobrinuti za svoju karijeru! I nemoj mi sluajno stati na put! Ni ti ni tvoje
gnjide, jer u nekoga od vas pregaziti! Ti zna to odnosim sa sobom iz ove kue! Stvari koje bi bilo
bolje zakopati nego da dou do javnosti.
214
Gorka okolada
Bani se povue korak-dva unatrag i ostade u sjeni, mislei kako je moda ipak bolje da ga ova
bijesna spodoba i ne zamijeti. Jer, kako je on zapamtio nju, mogla je i ona zapamtiti njega.
- Ali Maro! - smeka se Svilar. - Ti zna da nije tako! Ti zna da u odmah nakon ovog posla
pokrenuti... K vragu, pa ti zna da sam u stalnoj vezi s glavnim urednikom Top Recordsa...
- S Bundalom? - prekine ga ona.
- Da! S njim! Dogovorili smo se za tvoju promociju! Pratit e te desetak medija, sve radijske postaje,
sve televizije... - ini se da ju je pokuavao udobrovoljiti Svilar, i po njegovu se tonu dalo zakljuiti kako
mu je iznimno stalo da ostane.
- S Bundalom si, dakle, razgovarao? - ironino prosik-e ona. - Eto, takav si ti ovjek! Razgovarao si s
Bundalom, a on je umro prije tri mjeseca. I bilo je u novinama! I rekla sam ti to! Ali ti zaboravlja, ti si
pegla lice umjesto da pegla modane stanice. Ti si, dragi moj, na odlasku! Na nepovratnom odlasku!
Ona se okrene kao da e izii, a Guba, koji je siao s njom, priskoi kao daje namjerava zaustaviti.
- Gospodo Svilar, molim vas... nemojte...
Moda bi jo neto kazao da ga ona nije odalamila svojim putnim koveiem svom snagom po glavi,
tako da je askom izgubio ravnoteu, zaljuljao se i zamalo pao. I dok je ona hitro koraala prema
izlazu, pogledao je gazdu kao da od njega trai savjet.
- Pusti je - odmahnuo je Svilar nehajno rukom, premda je bilo vie no jasno da mu nije svejedno. - Nije
joj prvi put. Osim toga, znamo kamo ide.
Zatim je pogledao Banica, neeljenog svjedoka obiteljske predstave, priekao nekoliko asaka kao da
raz215
GORAN TRIBUSON
misija to bi s njim, a potom, izlazei iz salona, rekao Gubi:
- Otprati gospodina Banica do njegova auta.
I dok se vani ulo startanje srebrnog Citroena i kripa to ju je prouzroilo struganje o metal
poluotvorenih vrata, Guba uhvati Banica za nadlakticu i povede ga van.
- Recite - pravio se Bani da je radoznao - ta bijesna gospoa uvena je Marava ili joj je samo
frapantno slina? Sjeam se kad se jedne sezone pojavila na televiziji. Pa onaj njezin singl. Pa taj
boanstveni, kolovani glas. Daleko bolji no Loly Lu. Zato je nema tako dugo na daskama koje ivot
znae... mislim na daskama nae estrade?
- Ne znam - preko volje e Guba, ba dok su izlazili na snijeg. - Uostalom, to se vas ne tie! Gazda ne
voli kad se netko zanima za njegovu enu! Vie voli da se ljudi bave svojim poslom, a va je posao
kona mapa.
I premda je bilo suvino, onako bez kaputa i gologlav, Guba ga je otpratio do mjesta gdje je parkirao
Golf, a potom uinio neto to Bani nije oekivao. Naglo ga je okrenuo prema sebi i iznenada,
podmuklo, opalio akom u eludac. Moda ne svom snagom, ali ipak sasvim dostatno jako da Bani
izgubi dah i skljoka se na koljena.
- To vam je da shvatite ozbiljnost posla za koji ste plaeni.

Nakon nekoliko asaka, im je uspio udahnuti, Bani se nekako pridigne i nasloni se na svoj
automobil, pa pogleda za Gubom koji je ve bio nadomak oteenih metalnih ulaznih vrata. Zatim se
uhvati za eludac, a nakon toga izvue revolver to ga je drao u unutarnjem depu kaputa, podigne
ga i uperi prema Gubinoj silueti to je nestajala u gustim pahuljama snijega. Imao gaje na nianu, a
onda se nasmije samome sebi i vrati revolver na nje276
Gorka okolada
govo mjesto. Pritom mu se uini kako od toga asa stvari vie nisu iste, premda je jo uvijek formalno
bio najamnikom istoga poslodavca.
Kad se vratio u stan, ustanovio je da ga eludac toliko boli da mu uope nije do jela, a kada je iz
hladnjaka izvukao hladni Plzenj i shvatio da ne moe ni piti, ozbiljno se uplaio jer je drao da je ivot
bez piva nia vrsta egzistencije, neto to vie dolikuje infuzorijima ili anae-robnim bakterijama. Malo
se smirio tek kad je shvatio da bar moe puiti, pa je uz drugi Marlboro ukljuio i CD--player. Ali Oj Me
imao je fenomenalnu dionicu tenor-sak-sofona jer je Lester Young te, 1956. bio u izvrsnoj formi, ali mu
se inilo da su se basist i bubnjar zdruili u malicioznom ritmu to ga je udarao izravno po bolnom
elucu. Iskljuio je stoga glazbu, zajedno s njom i telefon, prevalio se, onako odjeven, u trosjed i
zaspao ne ukljuivi grijanje.
Kasno popodne probudio se drhturei od hladnoe. Ustao je i, poavi prema prekidau za grijanje,
shvatio da ga trbuh vie ne boli. To ga je tako oraspoloilo da je zamalo povjerovao kako je taj Guba
sasvim obziran tip, jer gaje mogao odalamiti tako da bi moda, zajedno s Li-dijom, zavrio u Krilu
anelovu. Potom je uzeo ono pivo sa stola i otkrio da je, budui da nije palio grijanje, ostalo jednako
hladno kao da je bilo u friideru. Kuao ga je i sa zadovoljstvom shvatio da nije izgubio taj Boji dar,
da i dalje moe piti pivo i uivati u njemu. Ukljuivi grijanje i ostavivi da se zagrije stan, iziao je i
odvezao se do Jednookog Jacka, muen grinjom savjesti to nije otiao na Britanac. Znao je da
Lidija eka poziv iz privatne klinike i da moe svakoga asa otputovati. Naravno, bilo je posve
normalno da je on odveze, ali je znao da e ona, ne bude li joj tog asa pri ruci, otii na autobus,
unajmi277
Goran Tribuson
ti taksi, ili e pak Nika zamoliti Rupiku da ih odveze u kliniku. Ali posao je posao, pomislio je, da bi
se odmah potom upitao je li ba tako i nije li se upustio u neto to nadilazi granice posla.
- Posao je posao! - uzdahnuo je vlasnik kafia, kao da slijedi Banieve misli i pogledao ga onim
drugim okom. -Posao je posao, kaem tako samome sebi kad mi dou pijanci koje bih najradije
izbacio na cestu, kad ulete navijai i ponu urlati i razbijati ae ili kad mi dou inspektori koji nekako
udno namiguju ekajui da im uvalim mito.
- Zato biste im uvaljivali mito?
- A zato? - uzdahne gazda. - Imam u zahodu strop etiri centimetra nii od propisanoga. Zbog tog bi
me mogli natjerati da zatvorim lokal pa ih ja radije podmitim. Ipak se to na kraju sve pokrije. Imam
dobar promet.
- Ali danas vam je prazno - primijeti Bani, oslonjen
0 rub anka odakle je mogao dobro vidjeti susjednu kuu
1 dvorite, s vigvamom gotovo prekrivenim snijegom.
- Sada sluajno jest - rei e on. - Ali da vidite naveer! No katkad pomislim kako je i prazan lokal
Boji dar. ovjek se malo odmori, predahne, gleda kroz prozor i razmilja. Ali i vi kao da ne dolazite
radi pia, nego tako... da predahnete i gledate.
- Istina je... - nekako teko i neodluno uzdahne Bani, i dalje zagledan u Arnovu zgradu na kojoj se ni
po emu nije moglo zakljuiti da je netko kod kue. Iako je polako padao mrak nigdje nije bilo svjetala,
a mjesto gdje je mladi obiavao parkirati svoj Punto bilo je prazno.
- To je tuna pria - nastavi Bani. - Imam enu... nevjernu enu... pticu selicu...
- Imam i ja - suutno e i s puno razumijevanja gostioniar.
218
Gorka okolada
- Zabavlja se s deset godina mladim tipom - doda istraitelj pa upre prstom nekamo preko ceste. - To
je zbilja nezgodno. Pokuavao sam joj objasniti kako je seks stvar trenutanog zadovoljstva, a ljubav
trajna...
- To su ovi tu preko? - upita gazda pokazujui u istome smjeru kao i Bani.
- Da. Znate ih?
- Ne. Odakle bih ih znao? Tu i tamo ih vidim. Ali posla je preko glave. Moda ih balavac preko puta
zna.
Banic ponovno pogleda preko ceste i spazi Deronima kako metlom pokuava oistiti snijeg s vigvama.

Bio je u nekakvoj jeftinoj arenoj vjetrovci od sintetike i s vunenom kapicom na glavi i nijednoga od
indijanskih rekvizita nije bilo na njemu.
Bani brzo plati svoje pivo i izie. Dok je pretravao cestu, osjetio je neugodnu bol u elucu i shvatio
kako se prerano poveselio da je Gubin udarac bio sasvim bezazlen.
- Howg! rekao je im je stigao do ograde i oslonio se na nju. - Je li aran iv ili je ve u vjenim
lovitima?
- U vjenim lovitima... - s tugom e klinac, zagledan u Banica, kao da se ne moe sjetiti odakle ga
zna.
- A bijeli brat? - ree bojaljivo, a djeak ponikne pogledom kao da se neega stidi. - Zar Deronimo ne
zna gdje je bijeli brat?
- Ne zna! - odvrati grubi glas s vrata dvorine kue. Naravno, bio je to djeakov otac Stiv Havranek. A zato vas to uope zanima?
- Zanima me ena koja je s njim... - prie mu Banic blie ne elei da djeak uje o emu razgovaraju.
Potom se gotovo zaleti i zamalo mu ree kako je mu te cure njegov poslodavac, i kako pokuava
doznati gdje
219
GORAN TRIBUSON
je mladi sakrio misterioznu crvenu mapu, ali ga ovjek u maskirnoj uniformi pretekne:
- Znai, vau enu jebe! - resko e Deronimov otac, koji je ovaj put bio bez puke. - Odmah sam to
pomislio! asna rije, odmah sam ga skuio! Vidio sam i sam da nisu cura i deko, niti mu i ena... a
na te sam stvari osjetljiv... I ja sam bio u toj momadi... i ja sam radio u toj firmi... pizda li mu materina!
Bani shvati da je uloga prevarenog mua meu najpopularnijima u dananjem svijetu i da te, ima li
taj prob -lem, svatko razumije i s tobom suosjea. Sagne stoga glavu i gotovo plaljivo upita:
- A znate li kamo su otili? On i moja... moja Mara... Marava?
- Dola je oko podne u srebrnom Citroenu - spremno e ratni veteran Havranek, premda Bani nije
uope mislio da e stvari ii tako lako. - Njegov je Punto na popravku, pa su otili tim njezinim... valjda
vaim autom. Rekao je mom sinu da idu u Sloveniju. Ne znam kamo, a da znam, ne samo da bih vam
rekao, nego bih uzeo puku i poao s vama...
I dok je Bani odlazio, on je sve uzrujaniji, povikao za njim:
- Sjebat e vam gadura taj krasni auto!
Kad se vratio kui, bol u elucu postala je tako jaka da je morao popiti analgetik to ga je uspio
pronai u ladici svog radnog stola. Nije imao pojma je li mu istekao rok upotrebe jer nigdje nije bilo
kutije, ali je bol bila takva da nije imao kamo. Zatim je nazvao Lidiju i rekao kako nee doi jer ga mui
nenadana viroza. Drao je da je jednostavnije slagati nego se uputati u dugaka, komplicirana
objanjavanja. Ona mu je kazala neka svakako popije aspirin i legne predloivi da mu Nika donese
ve220
Gorka okolada
eru i voe, ali je on jo jedanput slagao rekavi kako je upravo stigao s veere gdje je, kako misli, ba
i zaradio tu virozu. Naravno, bilo je to smijeno, jer osim u romanima o biolokim ratovima, nije bilo
virusa koji bi imao tako kratko vrijeme inkubacije. Nasreu, analgetik je jo bio dobar pa je bol toliko
popustila da je uspio usnuti.
Probudili su ga udarci po uredskom prozoru. Skoio je brzo iz postelje pomislivi kako se sigurno
neto loe dogodilo. Otvorio je okno i pogledao dolje. Kroz snijeg i tminu uspio je razaznati Paka, a
ubrzo je uo i njegov ultimativni glas:
- Detektiv, daj se obuci i doi! Odma! Hitno je! Htio mu je kazati kako je poludio kad ga budi gotovo
u tri izjutra, ali je Pako istoga trena nestao iza svojih vrata. Proklinjui usud koji gaje okruio susjedima
udacima, pospan i umoran, polako se obue, popije za svaki sluaj jo jednu tabletu, a potom se
spusti i pode prema Pakovim vratima.
Prolaz je bio zasut dubokim snijegom u kojemu su se vidjeli svjei tragovi stopa i udubljeni trag koji su
mogla ostaviti kakva kolica. I im je uao u susjedni stan, shvatio je to se dogodilo.
Na stolu Pakove kuhinje leao je pravi pravcati bankovni automat na ijoj su se stranjoj strani vidjele
metalne ipke, zasigurno nasilno izvuene iz betona. Bio je to neki stariji model kakvi se znaju
postavljati uz samoposluivanja i na trnicama, i Bani nije vidio kojoj je od banaka pripadao. Pokraj
automata, pomalo ponosan, u vlanoj odjei i s kapom na glavi, stajao je Flegma, iz ijeg je depa
virio nekakav alat, dok se Pako ushodao po prostoriji kao da je i njega ta stvar uzbudila.
- Isuse, to je to!? - zinuo je Bani i odmah se posve razbudio.
221
GORAN TRIBUSON
- Flegma i njegovi frendovi nabavili su pravi automat za lovu! - objasni Pako krajnje jednostavno. - Pa

smo mislili, ako ti ima onu karticu... onaj pokaz... da ne-kaj zvadimo van. Da ne razbijamo stvar ko
neki divljaci i vandalisti.
- Nabavili su automat!? Nabavili!?
- Pa dobro - smirivao ga je Pako. - Uzeli su ga... od -erafili... Al ionak je bil star i skroz naputen. Niko
ga ni koristil. Svi buju odahnuli sad kad ga vie nema...
- Je, je - sloi se Flegma, a alat u depu mu zazvecka.
- Ionak je sam nagrival situaciju.
- to je, drmnuli ste ga ispred Konzumal
- Kaj si poludil!? - pobuni se Pako, glumei domoljuba. - Nismo takve pizde pa da uzimamo kaj je
nae. Doveli su ga deki s periferije.
- Iz Sigeta - objasni Flegma.
- Eto, vi kak je to daleko! - mudrovao je Pako. -Tam su nai deki najebali od Turaka, a oni se sad
kure s takvim automatima.
- Sluajte, deki! - povisi Bani glas osjeajui kako ga zbog ta dva klipana ponovno poinje boljeti
eludac.
- Smjesta ete uzeti taj automat i odvesti ga...
- Koji ti je kurac, detektiv!? - nije se dao Pako. - Kaj si ti moda Superman koji titi banke? Svi znaju da
nas banke deru i gule, svima im je pun kurac njihovih kamata i hipoteka. Ljudi su popizdili i ve sutra
buju krenuli u pokret otpora i rat protiv banaka, a ti nam ovdje ke-nja slova...
- Rekao sam da ete ga odmah vratiti! Ja u ga voziti, a vi ete ga istovarit tamo gdje je bio...
- Ali treba nam lova! - jadikovao je Pako, zacijelo svjestan da e morati posluati Banica. - Kak ne
kui da nam treba lova!? Odmah nam treba!
222
Gorka okolada
- Za to vam treba?
- Kak za to!? Pa starom dobrom Kembri za vijenac - tie e Pako.
- Molim?
- Pa kaj ti ne zna? - pogleda ga s nevjericom Pako. -Kembra je umro. Veeras oko osam.
223
J
16.
- TU SKRENI, BA Tu! - VIKAO JE KOMAR KAO DA SE BOJI
da e Bani proi neoieno skretite gdje se odvajao snijegom zameten puti kojim se moglo doi
do ribogojilita koje, kako je tvrdio Komar, nedjeljom nitko ne uva. - Vidi, tamo moe stati. Tamo,
ispod onih vrba.
Bani nije bio vjet u prepoznavanju stabala, i mogla mu se prodati breza pod vrbu ili empres pod
omoriku, ali je ipak navrijeme skrenuo i uputio se prema deblima ije se golo granje, nalik na ravno
iblje, svinulo pod teretom snijega. Zaustavio je automobil u zadnji as jer je put bio vrlo sklizak, pa je
zamalo udario branikom u stablo. Komar se izvukao iz vozila, otiao do prtljanika i kuckajui po
stranjem staklu dao Banicu znak da ga otvori. Zatim je iz prtljanika izvukao veliku izletniku torbu od
pletenog prua, najlonsku vreicu, kanister s piem, papirnatu vreicu s treem i peletiranim
ugljenom za rotilj. Sve je to ponio do obale zaleenoga umjetnog jezerca gdje su uzgajali pastrve za
okolne restorane i prodaju, zacijelo ljutit to mu prijatelj ne pomae nego samo ide za njim, guna i
prigovara ponaajui se kao potpuni idiot.
- Komaru, ja to ne mogu vjerovati! Ti si bivi policajac, i bavi se takvim kanjivim stvarima! Krasti na
ribogojilitu! Jo emo obojica zavriti u zatvoru!
- Nemoj me zajebavati! - dahtao je Komar pod teretom svega onoga to je izvukao iz automobila. Lijepo sam te pitao! Mogao si ostati u vikendici, itati novine, gledati telku i lokati pivo.
224
Gorka okolada
- To bi bila krasno provedena nedjelja - rekao je Ba-ni s nemalim uenjem promatrajui Komara
kako s ri-bolovnim priborom, svrdlom i ubodnom pilom ispituje debljinu i vrstou leda kojim je bila
prekrivena povrina ribnjaka.
- Rekao sam ti da je piknik na snijegu, s ribljim ranjem, pravi i uzbudljivi vikend za ljude od akcije, ali
tebe to ne zanima jer ti nisi sportski tip.
Bani je zabrinuto promatrao kako Komar sa svojih sto trideset i neto kilograma polako koraa po
ledu koji kripi i napree se kao da e svakoga asa prsnuti pod njegovom teinom. Zatim je iznenada
zastao, zadovoljan valjda stoje pronaao najbolje mjesto, uzeo svrdlo, izbu-io nekoliko rupa, a zatim
pilom napravio kruni otvor u ledu, onakav kakav se mogao vidjeti u dokumentarnim filmovima o ivotu
na dalekom sjeveru. Zabio je potom u led klin, uvrstio o nj najlon, ili takozvani flaks, s udicom i

mamcem, te ga pustio da potone u rupu. Naravno daje Bani iskreno sumnjao u uspjeh takvog
ribolova, ali je drao da e ve i to ne propadne li Komar kroz led biti veliki uspjeh.
Nakon to je obavio pecake predradnje, Komar se polako vratio do obale, gdje je razgrnuo snijeg,
polegao bijele kocke za potpalu, na njih stavio drvo i oble komade preanog ugljena, upalio to i poeo
raspirivati vatru komadom kartona to gaje pronaao u Banievu prtljaniku. Te bijele kocke bile su
smrdljiva kemija, ali su bile izvrsne za potpalu, tako da se ugljen veoma brzo poeo ariti, ba kao i
Komarovo debelo lice dok je, uporno maui, sve bre dahtao.
- Daj, klopit e te lag! - upozori ga Bani.
- Onda me malo zamijeni - uzdahnuo je i dodao mu karton.
225
GORAN TRIBUSON
I dok se Bani brinuo o vatri, Komar iz one svoje koare pone vaditi komade svinjetine, kobasice,
pilee batake, luk, papriku, kruh, boice s ajvarom, tube sa senfom i hrenom...
-totijesadto!?
- Dok se ne uhvati prva pastrva moe proi sat do dva - tumaio je Komar nabadajui ve zainjene
komade mesa i kobasice na drvene prutove koje je takoer ve unaprijed pripremio. Kad se radilo o
hrani, bio je strano pedantan, kadar sve predvidjeti i nita ne zaboraviti. Da je takav bio na poslu,
zasigurno bi u mirovinu otiao kao ministar unutarnjih poslova, a ne kao pomoni inspektor, mislio je
Bani uzimajui svoj tap i prinosei ga vatri. Jer to meso nabodeno na prut mnogo je bolje djelovalo
od neuhvaene pastrve, koja ih je tamo dolje kroz onu rupu mogla promatrati s krajnjim prezirom.
- Upetljao sam se u neto to sve manje razumijem -pone on priati Komaru dok je kobasica nad
vatrom lagano cvrala. - Tip me unajmio da mu pratim sina koji je drmnuo nekakve slike. Poslije se
otkrilo da su slike la-njaci, da je on to znao i da sve skupa treba zaboraviti...
- Nikola! - prekine ga Komar koji, bar se tako inilo, uope nije pratio to mu to pria. - Hoe li s
kobasicom senf ili keap? Mislim, senf ide bolje, ali je ljut. Keap nije. Imam i neki umak, ali to je ako
uhvatimo pastrvu... jer u njemu ima maslinova ulja...
- Ma, jebem ti maslinovo ulje! Dovede me tu u jednu od tri ili etiri najgluplje situacije u kojima sam se
u ivotu naao, i onda me jo ne slua nego me masira sa senfom i keapom!
- Sori, stari! Sori! - pravdao se Komar kao da mu je ao. A potom se smirio i stao pozorno pratiti
Banica kao
226
Gorka okolada
da mu eli pokazati kako e odsad udno upijati svaku njegovu rije.
- Nakon toga mi kae kako je mapa u kojoj su bile slike nekakva pizdarija od povijesne vanosti i da
mu je svakako naem.
- Moe li je uope nai? Mislim, ima li kakvih indicija? - upita Komar, pa mu pogled odluta prema
rupi u ledu. Ali tamo se nita nije dogaalo, nijedna od milijun ribogojilinih pastrva nije htjela zagristi
zimski mamac.
- Naravno da ne mogu! - nasmije se Bani okreui svoj prut pokraj vatre koja se sad najjae
razgorjela. -I to je ono najudnije. On mi plaa deset somova eura, premda, ini mi se, i sam kui da
jebenu mapu neu pronai. Evo, ovoga asa sin mu je u Sloveniji i ja bih ga trebao pratiti, ili mu
pretresti stan, a ja ovdje s tobom peem kobasice. I njemu se, sasvim sigurno, fuka za sve to.
- Kako on zna da mu ne prati sina?
- Kako ne bi znao!? - nasmije se Bani. - On prati mene.
- Stalno? - lecne se Komar i stane gledati uokolo kao da provjerava nije li koji od Svilarovih ljudi u
blizini.
- Moda ne stalno, ali uglavnom da. Reklo bi se da otprilike zna kuda se kreem, to radim i tako...
Zapravo zna da tu lovu ne zasluujem, ali ipak, imam osjeaj da bi mi dao i vie, samo da zatraim...
- udno - zamisli se Komar. - A taj njegov sin? to on sada radi u Sloveniji?
- Po onome to ja znam... - pone istraitelj, pa skine kobasicu sa tapa, puhne u nju i odgrize joj
vrak. inilo se daje dovoljno peena, premda je bila neukusna. Okus bi joj se moda mogao popraviti
ljutim senfom, ali sada vie nije mogao gnjaviti Komara s tim jer mu je odrao bukvicu o senfu i slinim
prilozima. Zatim ipak nastavi:
227
GORAN TRIBUSON
- Po onome to ja znam, u nekom jeftinome motelu evi mu enu.
- ekaj!? - zbuni se Komar koji nije ba brzo shvaao stvari. - evi svoju majku? Stari, ti si u nekom
posve bolesnom drutvu!
- Sluaj, Komar, ja sam zbilja u bolesnom drutvu koje me dovelo ovamo da po groznoj hladnoi i
snijegu pe-em neukusne industrijske kobasice i ekam da zagrize pastrva koju ionako neu moi

pojesti!
- ekaj, ako ti misli da to to tip evi svoju majku, i to u inozemstvu, nije bolesno, e, onda ja ne znam,
stari moj!...
- U inozemstvu!? - nasmije se Bani ironino ga citirajui. - Ne evi mamu nego enu svog oca! On mu
je sin iz prvog braka. Njegova je majka umrla 1992., a ova sadanja ena mnogo je prije vrnjakinja
njemu negoli njegovu ocu. Kui?
- Kuim! Ali i to je na neki nain bolesno. I to e ti sad?
- Ne znam... zapravo... - zamisli se Bani. - Uvijek kada mi je bilo teko razumjeti sadanjost... uvijek
sam nekako mislio da bi se odgovori mogli nalaziti u prolosti. A tu bi mi ti mogao pomoi.
- Kako ja!? - udio se Komar prebacujui peenu kobasicu na kartonski tanjur i nabadajui na prut
novu. Bilo je udno to nije odmah poeo jesti, ali se to moglo objasniti i injenicom to je jutros u
vikendici doruko-vao hladni paprika to mu je ostao od subote.
- Pa tako... prije dvanaest godina, tamo jo 1992., u kuu Roberta Svilara, djeakova oca, upali su
maskirani tipovi radi pljake. U odorama Hrvatske vojske. Stradala je Svilarova ena Effie, ukradene
su neke stvari... Gotovo nita ne znam o tom dogaaju.
228
Gorka okolada
- Pa tko e onda znati?
- Tko e znati!? - rasrdi se Bani. - Spis e znati. Pokrenuta je istraga koja je nakon odreenog
vremena i zatvorena jer se nita nije pronalo. Tako je to tada ilo. Ali u policijskoj arhivi vjerojatno
postoji spis koji bih volio vidjeti. Nemoj mi sada poeti kenjati o tome kako si penzioner koji ondje vie
nikoga ne poznaje! Jebote, ima tamo jo valjda deset tajnica i deset drugih slubenica koje e na tvoj
mig iznijeti taj spis i fotokopirati ga u sto primjeraka.
- eli li kazati kako sam zavodio kolegice? - upita on s pomalo blaenim izrazom na licu, onakvim
kakav naprave zavodnici i preljubnici kad im se spomenu tobonje tajne iz njihove slavne prolosti.
- Nisam na to mislio - spusti ga Bani na zemlju. -Trideset godina nosio si im cvijee za 8. mart,
okolade, asopise s krojevima, krafne i buhtle, kavice i sendvie...
- Dobro, dobro! - zavapio je glasom onoga koji se predaje, a potom je iznenada zastao, pogledao
prema onoj svojoj rupi u ledu, viknuo grize! i stutio se dolje prema zaleenoj vodi. Ve pod drugim
korakom led je prsnuo pod naletom svih njegovih kilograma i on je propao, nasreu, tek do koljena jer
je voda na tome mjestu bila plitka.
- Prestala je gristi - rekao mu je posve hladno Bani. - Sigurno si napravio preveliku buku pa je
pobjegla.
Premda se to nije dogaalo esto, on ipak shvati njegovu ironiju, pa pone ljutito vikati:
- Jebe se tebi to sam ja pao u vodu! Zafrkava se umjesto da mi pomogne. Dobit u hipotermiju i
umrijeti, a ti mi nee doi ni na sprovod!
- Komaru, nemoj dramatizirati nego lijepo izii iz vode! Nemam ti to pomagati. Osim toga, nije se jo
dogo229
GORAN TRIBUSON
dilo da bi netko tko je upao u vodu do koljena umro od hipotermije.
I dok je on psovao i izlazio na obalu gazei po ledu koji se lomio pod njegovim tekim korakom, Bani
zapali cigaretu, prie pletenoj torbi i izvadi iz nje konzervu piva.
- Kaj delate tu, stari fakini!? - zauo se glas ovjeka u uniformi koji ih je promatrao gore s ceste. Bio je
to uvar za kojega je Komar sa sigurnou tvrdio da je nedjeljom odsutan. - Kaj, malo lovite u
mutnome? Znate kol-ka je globa za pecanje u ribogojilitu?
- Dobar dan, kolega - rekao je Komar dokopavi se obale. Bila je to suvina i nespretna demagogija.
Ribogojilita nisu uvali policajci, a da i jesu, kolegijalni bi atribut svejedno bio bez pokria jer Komar
vie nije bio policajac nego policajac u mirovini.
- I kaj sad da delam? Mogu napisat samo jednu prijavu. Ko je napravil rupu i pecal pastrve?
- On! - pokae Bani izdajniki hladnokrvno prstom na Komara i zlurado se nasmije. - Zar ne vidite da
su mu nogavice mokre?
- Pa je... odmah sam si pomislil da je debeli u krivolo-vu! - odvratio je uvar.
Poslije, dok su se vraali u vikendicu, Komar mu je ljutito spoitnuo:
- Bio si prava pizda! Odmah si me odcinkao! Premda smo obojica jednako krivi.
- A da je mene uhitio - branio se toboe Bani - ti bi morao mokrih nogu kui i ve bi negdje na putu
dobio hipotermiju i izdahnuo. U novinama bi pisalo Kraa pastrve odvela biveg policajca u grob!
- Ma kurac bi pisalo! - namrgodio se Komar i do vikendice nije prozborio ni rijei. Samo je jedanput
upi230

Gorka okolada
I
tao kako se u Golfu topli zrak preusmjerava prema nogama.
Iako je o tomu trebalo pitati Kembrinu udovicu i njegova sina, Pako je imao svu silu ideja o tomu kako
dostojno obiljeiti Kembrinu smrt, ideja to ih je on svojom tvrdoglavom silinom htio im prije provesti u
djelo, bez obzira na to koliko ga drugi odgovarali od toga. Naprije je tvrdio kako ovjek s ovoga svijeta
ne smije otii bez rijei, kao kakav pas, nego svakako netko treba govoriti na pogrebu. Najprije je
mislio nagovoriti direktora kinematografa Romanija, pred kojim je pokojnik napravio pravu karijeru
prodajui kartu vie i sudjelujui u brojnim potrebnim i nepotrebnim tunjavama ili, kako se to tada
zvalo, orama. Ali vie nije bilo kina Romanija, niti je bilo vjerojatno da bi ikoji od bivih direktora, ako
su uope ivi, pamtio vercere kinoulaznicama i osjeao potrebu da im govori uz otvoreni grob. Jedva
su ga uvjerili da je jednako besmislena ideja da se angaira nekoga iz stanovite Zajednice vinara
Hrvatske ili iz tvornice Marijan Badel jer je, prema Pakovim rijeima, pokojni Kembra nekako najvie
volio njihov uveni vinjak, takozvani Mirogojek. Kad je upitao ankericu Zdenku bi li ona govorila u
ime svoje institucije jer je Kico bio Kembrin drugi, ako ne i prvi dom, nesretna se cura rasplakala od
uzbuenja, kao i od same pomisli da bi morala pred drugima govoriti pametne i tune misli. I to
napamet! Potom je Pako tvrdio kako je Kembra bio uveni zagrebaki temer i kao takav zapravo
pionir borilakih sportova pa bi bilo posve prirodno da govori netko iz tih krugova, ako ne i sam Cro
Cop. Posve je poludio kad mu je bivi televizijski inkasator Marijan rekao:
- Pako, tvoja je logika za kurac! Tak bi isto mogel re
231
r
GORAN TRIBUSON
da je Kembra bil hrvatski dravljanin, pa da je v redu da mu na sprovodu govori predsjednik drave.
- Ti, Marijan, ti si veliki pizdojalac i uft! Ti nikad nisi mogal podnijet da ljudi nekog vole jer tebe nitko ni
vo-lil kad si se pojavljival na vratima s onim kurevim ceduljama za pretplatu! Tebi su se ljudi veselili
ko leukemiji! I sad ti je krivo to je Kembra umri, a ne ti! Jer tebi bi pa-salo da sad za tebe smiljamo
govore i partecetle...
A onda se iznenada sjetio ipartecetla, pa je posve zaboravio na govor:
- Pizda mu materina, kak sam zaboravil na parte!?
- Pa to e sigurno njegova ena srediti - primijetio je posve ispravno Bani.
- Naravno! Dala bu napravit one fotokopirane po sedamnajst lipa plus pedeve! - tumaio je Pako. - Mislil sam na parte u novinama. Bar u Veernjak... i u Jutarnji... i moda u Sportske... Joj, bogec
Kembra, stalno ih je ital jer je drukal za Dinamo... Deki, kaj ne bi mogel netko iz Dinama govorit na
sprovodu? Kaj mislite?
S novinskom osmrtnicom elio je iznenaditi Lelu govorei kako bu Lela popizdila od sree, ali nije
nikako mogao pronai pokojnikovu fotografiju, pa je na koncu bio prisiljen uzeti jedinu koju je imao,
onu na kojoj on i Kembra kartaju belot na plai jezera Bundek. U kupaim gaicama, naravno. Kad su
mu u oglasnoj agenciji na Cvjetnom trgu kazali kako takva osmrtnica kota eststo kuna, zavrena je i
ta pria. Vratio se ljut u Kico i kazao:
- Jebe dravu u kojoj je novinska parta skuplja od lijesa!
Onog popodneva kada je na groblju na Miroevcu pokopan Kembra padao je gust snijeg i svi koji su
bili ondje zacijelo e ga povezivati s uspomenom na nesretni pokoj232
Gorka okolada
nikov lik. Kau daje lijes u jednoj od miroevakih mrtvanica bio do zadnjeg asa otvoren i da je
svatko mogao ui i vidjeti to je ostalo od jadnoga Kembre. Bani nije htio ni ulaziti jer mu je bilo
nekako prirodnije sauvati u pamenju onaj vedri lik, uvijek crvena lica, katkada od zdravlja, ee pak
od pia. A kad su grobljanski radnici poklopili lijes i iznijeli ga iz mrtvanice, kad je Kem-brina udovica
Lela, izmeu sina Karla, svekrve i neaka Hinka, briznula u pla, proitao je Bani slova na lijesu i
zaudio se kako je sada, prvi put u ivotu, vidio Kemb-rino ime i doznao da se on zapravo zove Boris
Ciglene-ki. Ali i ta je spoznaja bila nekako suvina, jer da je to i znao prije, teko bi Kembru ikada
zvao drugaije no to su ga zvali drugi.
Ispred mrtvanice sveenik je odrao svoju rutinsku slubu obrativi se Bogu, prisutnima, pa opet
Bogu, a Pa-ko ga je gledao poprijeko jer je oduvijek bio dosta sumnjiav prema sveenicima.
- Tog kaj oni priaju ope nema u Svetom pismu\ -znao je govoriti posve samouvjereno, premda je bila
apso -lutno nepojmljiva pretpostavka da je proitao bar njegov djeli. Zatim su, nakon sveenikovih
rijei, pod udarima snjene meave koja se tog popodneva ba razmahala, krenuli prema ukopnome
mjestu. Na elu povorke, kao da prkosi oluji, sudbini i Bojim zakonima, iao je Pako sam ponosno
nosei veliki vijenac za svoga starog frenda sa anka, premda je taj ponos bio donekle umanjen

injenicom da je njegov dio novca dala Zdenka jer je on svojim uplatio loto koji je tog tjedna iznosio
rekordnih dvanaest milijuna kuna.
- Ak dobijem tu lovu, Kembri bum napravil granitni mauzolej i zasipal ga onim najskupljim vijencima od
svilenog cvijea - govorio je s utopijskom naivnou, jer,
233
GORAN TrIBUSON
kada je rije o igrama na sreu, nikada nije dobio nita, osim moda gripe kada je jednom ekao na
uplatu medu tipovima koji su strano kaljali i sipali viruse po zraku.
Pakove bojazni da e Kembra biti pokopan bez oprotajnoga govora pokazale su se sasvim
neutemeljenima jer se pokazalo da je Kembra prije dvadesetak godina postao lanom ahovskog
kluba Vihor, pa kako se nikada nije formalno ispisao, njegovo je lanstvo jo uvijek bilo aktivno, tako
da se od njih, na Lelin nagovor i zamolbu, pojavio nekakav tip, toliko star da se i sam mogao nadati
skorom odlasku. Umjesto sveanoga, taj stari periferijski ahist, koji za Kembru nikada nije ni uo, dao
je cijelom ceremonijalu nekakav komino-groteskni timung, jer je Kembru zvao Ciglovekim,
Ciglarskim, Cigulskim, odnosno, od milja Ciglom, iskitivi svoj govor gomilom ahovskih metafora, u
kojima je Kembra u simultanki ivota odigrao najriziniji mladalaki gambit, da bi se u
sredinjici provlaio kroz matne mree i iznenadnim rokadama donosio svjeinu ivota... I na
kraju je kazao kako e ime Borisa Ciklame-kog zauvijek ivjeti u naim srcima, pa stoga njegov kraj
ne treba doivljavati kao mat, nego kao najordinarni-ji pat!
I jo dok je veliko drutvo iz Kia prilazilo grobu, jedan za drugim bacajui po grudu hladne, smrznute
zemlje, Bani se odmaknuo ustranu, izvadio mobitel i u imeniku pronaao telefonski broj pivovarne in
motela u Polomju i nazvao ga. Javio se neki djeji glas, za koji Bani nije imao pojma kome bi trebao
pripadati, i kazao:
- Prosim lepo!
Trudei se da zazvui kao Slovenac, Bani pone s neim to se moralo doimati poput vjebe
slovenskog jezika u domu za gluhonijemu mlade.
234
Gorka okolada
- Prosim fino, kaj bi mogel dobit gospoda Arnota Voglerja, kjer mi se prei par minuti javil z vae gostilne hie...
To je bio isti uas, i jo je k tome na kraju dodao jedan posve suvini i besmisleni seveda, jer je
drao da je to jedina slovenska rije koju zna pravilno izgovoriti.
Nastao je tajac, a potom se telefonske slualice dokopao netko drugi, koji je sasvim neljubazno
odbrusio neto kao nio pa tu.
Kada se drutvo oko Kembrina groba prorijedilo, Ba-ni iznenada spazi Niku, koju nije zamijetio kod
mrtvanice niti je pretpostavljao da e doi. Vidjelo se da je zakasnila, da je zapuhana od urbe i da su
joj u oima suze. U ruci je drala buketi nekakvoga bijelog cvijea i tu pred Kembrinim otvorenim
grobom gotovo je izgledala kao nevjesta. Zatim je bacila cvijee u jamu i odmaknula se kako bi grobari
mogli obaviti svoje.
Poslije, kad su se vraali skliskom grobljanskom stazom, on ju njeno zagrli, onako oinski, to je
zbilja ma-lokad radio i zbog toga si je znao predbacivati, pa ree:
- To je donekle moja krivnja... Toliko sam te vodio po birtijama da si upoznala sve moje frendove sa
anka.
- Zato bi to bila krivnja?
- Pa tako... - smete se on. - Mislim, nije bilo ba odgojno. Moda sam te trebao manje voditi po
lokalima, a vie u kazalite lutaka, ili to ja znam...
- Zna li ti da sam ja jedna od malobrojnih koji znaju zato su ga zvali Kembra.
On je radoznalo pogleda.
- Na primjer, ti sigurno ne zna!
Naravno, nije znao, pa ju je pustio da mu ispria.
- Negdje u pedesetim godinama netko je pronio glas da se u onim smeim krilcima hruta, ili kembre,
nala235
GORAN TRIBUSON
zi nekakva ljekovita supstancija i da apoteke otkupljuju ta krilca za dva dinara po paru, i da od toga
onda rade nekakve lijekove, kombinirane prake, pomade, to li... Kembra je bio jedan od onih koji su
popuili tu foru i jednog se svibnja pojavio u ljekarni s boicom od pekmeza punom tih krilaca.
- I kako si to doznala?
- On mi je ispriao. Davno, prije petnaestak godina. Bila sam klinka i imala sam lovu za sladoled. On
mi je rekao da e mi ispriati legendu o svom nadimku ako mu tom lovom kupim gemit. Jo je rekao

da je to pomno uvana legenda koju nitko ne zna. I ja sam investirala u gemit. I isplatilo se.
- Misli da je pria bila vrednija od sladoleda?
- Ne znam - nasmije se ona - ali tog je dana buknula ona velika epidemija salmonele iz sladoleda.
Tako je Kembra postao vana osoba u mom ivotu.
A kad je sjela u Golf, on je s blagim strahom upita:
- Hoemo li nastaviti onaj razgovor na koji me natjerala tvoja mama?
- Misli na onu gnjavau o braku, odgovornosti i slinim sranjima...
- Da - odvrati on, posve nezadovoljan njezinim rjenikom.
- Neemo! - odbrusi ona. - To je ve rijeeno!
- to, nisi mu valjda dala nogu?
- Mislim da nisam.
- Kako to misli?
- Pa lijepo - odvrati ona. - Tim je ve nabavio kartu i dolazi idui tjedan. Moda si me vie vodio po
birtijama nego po kazalitima lutaka, ali mislim da sam ba zato praktinija osoba. Najbolje je da sve
to prihvati kao a-sovitu krizu. Mislim da u ipak natrag u Englesku.
236
Gorka okolada
- Ondje je bolje?
- to ja znam - nasmije se ona. - Ludi Pako kae da e ovdje stradati i prezervativi a kamoli ne ljudi.
237
17.
Raspored i ponuda robe u viekatnoj Mullerovoj trgovini na Jelaievu placu Banicu su djelovali
kaotino. Na istom su se prostoru nudile modne koulje i puloveri, rostfrei zdjele i noevi za ribu,
parfemi Calvin Klein, Twiningsovi ajevi i gumene igrake. Bani je posve pripadao vremenu
specijaliziranih trgovina, vremenu u kojemu se gdjekad u istoj ulici nisu mogle kupiti enske gaice i
emajlirani lonci, a kamoli da bi takvo to bilo mogue u istome duanu. No ono to je njega zanimalo
bili su kompaktni diskovi, a oni su se nalazili na vrhu zgrade, i do njih se trebalo uspeti uz pomo
uzanih i prilino strmih pokretnih stuba. Njega su u trgovini gotovo svi znali kao tihu osobu koja se
najradije zavue medu police dobro opskrbljene dezom i tu onda na miru bar dva sata prebire razna
izdanja, razgledava omotnice, ita s poleina i na kraju kupi pokoji disk.
Uspinjui se posljednjim stubama u nizu, ugledao je nekoliko velikih plakata s uistinu izazovno
odjevenom, ili razodjevenom, pjevaicom Loly Lu, koji su pozivali neoprezne kupce da svakako kupe
njezin novi, kako su to novinski mudraci i promotori govorili, nosa zvuka. im ga je ugledala, odlino
obavijetena i upuena prodavaica mu se nasmijeila i krenula prema odjeljku deza, kao da eli
kazati vidimo se na starome mjestu pa u vam pomoi. Meutim, Bani joj da znak da stane. Ovaj
je put odluio izbjei iskuenja i nije poao do polica s de238
Gorka okolada
zom. Umjesto toga, priao je prodavaici, i kao da se stidi, rekao joj tiho i povjerljivo:
- Imate li Maravu?
Ona ga pogleda kao da ne razumije to trai, a on jednako tiho doda:
- Susjedova mala slavi sedmi roendan... A ona ba to voli...
Potom je, valjda da bude uvjerljiviji, dodao:
- Znate... oni su doli ovamo... iz pasivnih krajeva... ili, kako se to sada kae... iz krajeva posebne
socijalne skrbi...
- Ne razumijem. Kakvu Maravu? Moda Mariah Ca-rey?
- Ne, ne! Ba Maravu! Onu nau! Ako se to tako moe rei...
- Ali kakva je to glazba? Techno? Pop? Turbo folk?
- Ne znam to je to turbo folk - postidi se on. - To bi trebalo biti neto kao ova tu... Loly Lu. Mislim, te
kvalitete... ako...
- Ako se to moe nazvati kvalitetom - nasmije se ona. - Ali ne znam... mislite da ta cura ima neko novo
izdanje? Moemo pogledati. Tamo su domaice.
- Zapravo, teko bi se moglo rei da je domaica... - zbuni se Bani. - Ona je, dodue, udana, ali je
sasvim dvojbeno zna li ikoji od poslova kakve obavljaju domaice.
- Recimo, oistiti grincajg ili isklofati tepih - pogleda ga ona kao da osjea jednak prezir prema anru o
kojemu su govorili. - Pod domaicama mislimo na izdanja domaih izvoaa. Ako sam dobro
razumjela, ona se zove Marava, ali je, kao i ova Loly Lu, autohtono domae smee.
239
GORAN TrIBUSON
- Zapravo, ona se ne zove Marava - objasni joj on - nego Marica Skoko, a po tome je i vie nego

domaa cura.
- To je kao kad bi se, recimo, Tony Cetinski zvao Tom Cetinx - naali se ona, prevrui diskove
izvoaa ije je prezime poinjalo s m. - Nema! Sluajte, da to nije neto starije?
- O, pa jest! - ree on. - Mislim, nije staro u odnosu prema Mozartu ili Johnu Coltraneu, ali s obzirom
na ovaj biser... na ovu Loly Lu...
- Kada je izalo?
- Pa, prije 1998.
- Isuse, pa tad sam ja jo radila u Dallasu!
- Dallas, Teksas?
- Ne, ne - nasmije se jo jedanput prodavaica. - Trebali ste mi odmah kazati da je tako staro. Postoje
male anse da bi se moglo nai na diskontu.
Prili su nekoj vrsti drvenog bazenia u kojemu su bile nabacane kasete i diskovi u apsolutnom
neredu, u anrovskoj i izvoakoj entropiji, odbaeni i zaboravljeni, bez ikakve anse da otputuju u
domove slualaca unato smijeno niskoj cijeni. to sve nije lealo u ovom veselom plastinom
groblju! Bachove kantate u izvedbi amaterskog zbora iz Bauernfelda, komplet Beethoveno-vih
simfonija u izvedbi nacionalnoga simfonijskog dobrovoljnog orkestra iz Sverdlovska, etnonapjevi s
Antarktika, Elingtonove suite u obradi harmonikake kole slijepih u Imstu, potom razna udna i
nemogua imena kao Mario Surla, Crix&Croxx, Abessinian Lullabav Revi-val, Total Musical Music
Friends i, negdje pri dnu, meu klasicima po etiri kune, zguljene naslovnice i slomljene kutije, leao je
maksi singl sa slikom est-sedam godina
240
Gorka okolada
mlade, savreno dotjerane, izazovne i optimistine Mara-ye koji je nosio naziv Dodirni me dodirom.
- Evo ga! - skoio je ponosno Bani kao da je naao izgubljene snimke Charleva Parkera sa
Stockholmskog radija. Potom je priao prodavaici koja je najprije pogledala oteenu kutiju, a potom
njega, kao da ne vjeruje da je i ovaj uas pronaao kupca.
- Dodirni me dodirom - podsmjehne se ona. - To je podjednako inteligentno kao da se zove Poljubi me
poljupcem ili Oamarit u te, bre, amarinom! Znate to, gospodine Banicu, tu se ve izgubio
barcode i ja nemani pojma koliko taj glazbeni biser kota, ali znam koliko vrijedi. Najbolje je da ga
stavite u dep i izaete iz duana na prstima.
- Ali ekajte, menije to silno neugodno...
- Ma nek' vam ne bude! Nama ste uinili jednu sasvim higijensku odnosno ekoloku uslugu.
On joj zahvali, strpa raritetni disk u dep i krene pokretnim stubama prema prizemlju. Zamiljen i
nekako odsutan, previdio je da je stigao do prizemlja, pa se posljednjim stubama spustio u podzemni
dio trgovine. Siav-i s pokretnih stuba, zamalo je naletio na policu sa stotinjak Lindtovih okolada.
Prisjetio se kako mu je Lidija svojedobno tumaila kako je to kraljica medu okoladama, ali je njegov
interes za pivo uvijek bio dovoljno jak da potisne svaku drugu prehrambenu temu. Zaudilo ga je i to
to uope nije znao da se Lindtove okolade mogu kupiti i ovdje, pa ih je odabrao nekoliko i poao s
njima na blagajnu. I tad mu je palo na pamet poigrati se kavalira pa je jednu od kupljenih okolada dao
da mu zamotaju i odnesu prodavaici s odjela diskova i filmova.
- To je valjda vidio u meksikim sapunicama - uo
241
GORAN TRIBUSON
je kako je potiho rekla jedna od prodavaica drugoj, i on je bre-bolje iziao osjeajui se pomalo
krivim, premda je mogao prisegnuti da u ivotu nije vidio ni pet sekundi meksike sapunice.
Iziavi na Trg, primijeti da je snijeg opet poeo padati, ali mirno i nekako idilino, a ne bijesno i
surovo kao na jueranjemu miroevakom pokopu. Naravno, nije mu se jela okolada koju je kupio,
ali mu se puilo, pa je polako krenuo prema ogradi improviziranog skliza-lita to ga je na sredinjem
trgu postavila gradska uprava, valjda da razveseli ake kojima su upravo trajali zimski praznici.
Bani se naslonio na ogradu, zapalio Marlboro i stao gledati djecu kako se kliu, spretno izvode razne
figure, ali i padaju, nespretno, poetniki. Bio je to jedan od malobrojnih sportova u kojemu se kao
dijete nije iskuao, i zbog toga su mu smijeh i vesela cika djece bili pomalo nejasni i apstraktni.
I tad, medu svom tom djecom, u jednom vrlo kratkom trenutku, ispred njega projuri indijanska
perjanica na neijoj glavi i on malo poslije spazi Deronima koji se klizao razmjerno vjeto premda ta
disciplina, bar kako je Bani mislio, nije imala veu popularnost medu cr-venokocima.
A kad je sljedei put projurio ispred njega, Bani mu je mahnuo, ali se inilo da ga djeak nije
zamijetio. Nakon toga mu je jo jedanput mahnuo, ovaj put velikom Lindtovom okoladom, i indijanski
je poglavica na jeftinim klizaljkama zamijetio njegov znak, priao mu i uhvatio se za ogradu klizalita.
- Nisam mogao crvenom bratu poslati dimne signale, pa sam pomislio da e ova okolada biti pristojna
zamjena.

242
Gorka okolada
Bani se nikako nije mogao prisjetiti postoji li ikakva povijesna veza izmeu Indijanaca i okolade.
Znao je za njihova iskustva s vatrenom vodom, elinim konjem, s raznim arenim odjevnim
predmetima i staklenim perlicama, ali niega to bi bilo u vezi s okoladom nije se mogao sjetiti,
premda je okolada dola sa sjevernoame-rikoga kontinenta. No kako bilo da bilo, crveni brat eronimo sasvim je spretno zgrabio veliku plou okolade, odmah je razderao pri vrhu i zagrizao tako da
su mu u kutovima usana ostale smee mrlje. Vidjelo se daje dijete koje nema takvo to esto u
rukama.
- to je s naim bijelim bratom? - veselo e Bani vadei i drugu okoladu iz depa. - Je li moda na
ratnoj stazi ili je popuio lulu mira pa uiva sa svojom skvo?
- Valjda je i on iskopao ratnu sjekiru.
- Zato bi iskopao ratnu sjekiru?
- Pa tako. Ve ga trei dan nema u vigvamu. Prije tri dana otiao je sa skvo i otada ga Deronimo nije
vidio.
- A je li rekao Deronimu kada e se vratiti?
- Rekao je - nastavi mali - rekao je howgh, poglavico, vratit u se im strpam staru suenu haringu u
rezervat!.
- Kako!? - iznenadi se Bani. - Tko mu je stara suena haringa?
- Ne znam, ali mi se ini da bi tako mogao zvati svoga starog, koji ga je izbacio iz plemena. Ali nisam
siguran. Moemo pitati mog tatu koji je tako debeo da ga nitko ne moe zvati suenom haringom.
- Ne, ne! - preduhitri ga Bani trpajui mu u ruku i treu, posljednju okoladu. Ta je bila namijenjena
Lidi-ji, imala je 99 posto kakaa i sumnjao je da e se dopasti klincu. Ali svakako je morao pouriti s
podmiivanjem jer je upravo ugledao zdepastoga tiva Havraneka, dje243
"Ti
GORAN TRIBUSON
akova oca, kako besciljno etka junom stranom Trga, odmah iza klizalita. Nije imao ba nikakvih
razloga da se s njim uputa u razgovor o starim suenim haringama. Mnogo mu je zanimljivija bila
injenica da ovoga asa u njihovoj zgradi nema nikoga, da u nju moe upasti, pokuati pronai konu
mapu sa zlatopisom staroga Apaa i netragom nestati. Da, sve se to moglo, unato tomu to je podne
i to poteni i pristojni provalnici upadaju u stanove u gluho doba nd'i.
Trebalo mu je nekoliko minuta da stigne do Jednoo-kog Jacka, gdje je zaustavio auto tako naglo da je
skliznuo preko zaleenoga snijega i branikom udario u hidrant, ali se pritom, osim razmjerno snanog
praska, nita neugodno nije dogodilo. Pogledao je prema kafiu, ali nije uspio otkriti je li privukao bilo
iju pozornost. Pretrao je hitro preko ceste i zamalo zavrio pod kotaima potanskoga kombija, koji
je u zadnji as uspio pri-koiti i usporiti toliko da ne pregazi neopreznoga pjeaka. Potom je prekoraio
nisku ogradu i uspeo se do ulaza u Arnovo privremeno boravite. Kad je potegnuo kvaku, lijevom
rukom traei svoj komplet otpiraa, nemalo se iznenadio otkrivi da su ulazna vrata otvorena. Dakle,
nesmotreni je mladac, odlazei u Sloveniju, zaboravio zakljuati. Sada je Banicu trebalo samo malo
sree da brzo i detaljno pretrese stan i pronae konu mapu ili kutiju sa slikom Indijanca, mapu ija je
vrijednost zacijelo bila dvostruka. Mogla je Banicu donijeti novi novani bonus irokogrudnoga Svilara,
a usto je mogla otkriti pravu prirodu njegova interesa. Obje su opcije bile sasvim prihvatljive i Bani
pojuri na kat namjeravajui najprije dobro pretresti sobu gdje se mladi izleavao i buljio u idiotske
sadraje raznih kablovskih kanala.
Uletio je u sobu, gdje ga je ekalo novo iznenaenje.
244
Gorka okolada
U sobi, naime, vie nije bilo onog nevjerojatnog nereda, dapae, reklo bi se da je marljiva Maravina
ruka dovela stvari u red. Televizor je bio ukljuen i na njemu je upravo tekao prijenos ili snimka
nekakvoga dvoranskog atletskog mitinga. I ba kad ga je htio iskljuiti i na brzinu projuriti kroz
ormare, police i ladice, pretraiti krevete, izvrnuti madrace i obaviti sve druge lopovske radnje,
prenuo ga je um iz kupaonice koja se nalazila odmah do ulaza u sobu.
K vragu, nije valjda opet kakav prokleti aran, pomisli Bani, izae iz sobe i zastane pred vratima
kupaonice razmiljajui bi li priekao da vidi to e se dogoditi ili bi uao i otkrio podrijetlo zvuka.
A zatim je zvuk postao glasan i sasvim jasan, i bilo je vie nego prepoznatljivo odakle dolazi. Netko je
tamo unutra upravo obavio nudu i pustio vodu. Znajui koliko je malo potrebno ovjeku da navue i
zakopa hlae, i moda opere ruke, Bani se sjuri s kata, izjuri iz zgrade, doslovno preleti preko stuba
ispred ulaza i zaustavi se tek na ploniku ispred dvorita. Dvadesetak metara dalje, na suprotnoj
strani, sada je ugledao i Arnov Punto, uredno parkiran na starome mjestu.

Znao je daje postupio glupo, idiotski, neoprezno, neprofesionalno, da je uradio sve zbog ega bi ve
sutradan morao otkazati djelatnost i prepustiti se radostima mirovine, koja bi uglavnom bila ispunjena
arima aha i domina to ih kasno popodne igraju umirovljenici s Britanskog trga na praznim
tandovima tamonje trnice. A ponajvie si je predbacivao to to je povjerovao djetetu, sluenom
klincu koji fantazira i ne razlikuje stvarnost od izmiljaja.
- Pratio sam vau malu avanturu - rekao mu je gostioniar staklena oka kad se nalaktio uz izlog
njegova kafi245
GORAN TR1BUS0N
a. - Ne znam jeste li ili tamo da izbubate preljubnika ili da pokaete svog boga vaoj cijenjenoj
gospodi. Ako je posrijedi ovo drugo, tad ste pogrijeili jer nje tamo nema. On je stigao sino u svom
zelenom autu, koji su mu, ini se, sredili, a ona je valjda otila svojim putem. ujte, moda vam je ona
ve kod kue.
- Doao je juer!? - ree Bani jo zaueniji to mu je klinac tako bestidno lagao. Premda je mali
imao svoju logiku i neku djeaku strategiju, ipak se nadao da mu nee tako slagati. Moda ponajvie
stoga to se u svojoj igri trudio biti Indijanac, a Indijanci ne lau. Bar ne u vrednijim filmovima o
osvajanju Zapada.
- Doao je i cijelu mu je no gorjelo svjetlo. Mislim da uope nije izlazio. Bar koliko ja znam.
-1 to sad da uradim?
- Nita! - tjeio gaje ugostitelj bez oka. - To je najbolje! Znam to iz iskustva. Znate, kad sam ja otkrio
da me ena vara, jedan mi je prijatelj, inae pametna i obrazovana glava, rekao ovako. Sluaj, stalno
mora u sebi ponavljati reenicu: Ja znam da moju enu jebu drugi, ali je jebem i ja! Zato? Zato to
to znai da jo uvijek nisi pao na dno, medu one kojima ene jebu drugi, ali oni vie ne! Kuite?
- Vrlo utjeno - ironino e Bani.
- Vidite, moj prijatelj Alavanja, kojega smo svi zvali Keder...
- Peder? - zaudi se Bani.
- Ne! Keder! To vam je ona mala riba koja slui kao mamac za velike. On nije mogao podnijeti to to
mu je ena radila, pa je uhvatio njezinog ljubavnika i pokuao ga zatui ekiem. I tip ga je onda
poeo obraivati govorei kako on nije kriv, kako su sve ene kurve, kako meu njima samima mora
vladati neka muka solidar246
I
Gorka okolada
nost, kako umjesto da ga mlatne ekiem postoji mnogo prihvatljivija mogunost - da mu plati gemit...
i tako dalje... uglavnom, obradio ga je, jer je bio obrazovan, govornik, pravi frajer...
- I to je onda uradio... taj va prijatelj?
- Uradio je glupost, morsku glupost! S ljubavnikom se napio, a vlastitu je enu tresnuo ekiem po
glavi. ena je pala u komu, a njega su uhitili i osudili na dvije godine zatvora. Poslije se ena
nenadano probudila iz kome i postala matematiki genij jer su joj se pobrkali kotaii u glavi pa je na
nekoj igri s brojevima dobila dva milijuna. Eto, je P to, molim vas, pravedno?
Iz kue je upravo izlazio Arno s dva koveia u rukama. Zastao je, zakljuao paljivo vrata, a potom
podigao visoko ovratnik jer je puhao hladan vjetar i prsio snijeg. Usto je nosio i tamne naoale kao da
mu smeta ta bljetava bjelina.
- Oprostite, moram za njim! To je jae od mene! -odmah e Bani pa krene. Znao je da mora biti im
prije u automobilu ako ne eli da mu Arno zbrie.
Ali i oravi je gazda imao neto kazati:
- ekajte! - viknuo je za njim, a kad se Bani okrenuo, izvadio je ispod anka teki eki i pruio ga
istraitelju. - Nemojte i vi pogrijeiti! Radije mlatnite njega nego enu! ene su prevrtljive. Moda e
vas nakon svega jo vie voljeti.
- Idui put! - odbije ga Bani pa izjuri i potri prema Golfu. Razmiljao je nekoliko asaka o tome bi li
sada bilo pametno pretresti stan, ali je pretpostavio da e se Havranek i njegov sin svaki as vratiti pa
je radije poao za Arnovim Puntom.
Vozio je polako, pazei da ne izgubi zeleni auto iz vida. Padao je vrlo slab snijeg, moglo bi se ak
kazati ka247
GORAN TRIBUSON
ko je u zraku bilo vie onih pahulja koje je studeni vjetar nosio s krovova okolnih kua. Auti su se vukli
zelenim valom jer su se u promet ve ukljuili i oni kojima posao ranije zavrava. Stajali su gotovo na
svakom raskriju, a kad su se dokopali Savske, ulice sa stotinom slabo propusnih semafora, situacija
je postala jo gora. Po tomu to se mladac u zelenom Puntu esto pokuavao prebaciti u drugu traku,

to je oduzimao prednost drugima i bjesomuno trubio onima koji su to isto pokuavali uraditi njemu,
vidjelo se da je uzrujan i da mu se nekamo uri. A budui da ga nitko nije gonio, vjerojatno mu se
urilo samo zato to je negdje morao stii navrijeme.
A kad su izili iz gradske vreve i nali se na neto pro-hodnijoj cesti za Veliku Goricu, uini mu se da
zna kamo mladi uri. Bila je to intuicija, nesigurna kad je iskazuje ena, a za mukarca je jo manje
vjerojatna, ali Bani je gotovo bio siguran, kao da je imao dejavu, kao da je proivljavao neku ve
vienu situaciju iz nekoga od prolih ivota.
Arno je iao u zagrebaku zranu luku Pleso.
A onamo se uglavnom ne ide radi kupovine, svjeeg zraka, pia ili ugodnog druenja ve da bi se
nekoga doekalo ili da bi se nekamo otputovalo.
Kako se vrlo brzo otkrilo, Arno nije poao na aerodrom da bi nekoga doekao.
Uzeo je svoja dva koveia, zakljuao auto i mirno ga ostavio na parkiralitu. Nakon stoje uao u
aerodroms-ku zgradu, stavio je automobilske kljueve u potansku omotnicu, zalijepio je i bacio u
potanski sandui.
Bani suludo pomisli da bi mogao nekako, kad odleti zadnji avion, ukrasti taj sandui i kod kue ga
na miru otvoriti, uzeti kljueve i temeljito proeljati auto. Ali to bi u njemu naao? Rezervnu gumu,
trokut, sajlu za lepa248
Gorka okolada
nje? Usto, kad bi takvo to i imalo smisla, kad bi mu moda koristio podatak kome je zapravo Arno
poslao kljueve, ukrasti potanski sandui na tako prometnome mjestu ne bi uspio ak ni veliki
Flegma!
Kupivi novine i itajui ih na pristojnoj udaljenosti, Bani zamijeti kako Arno predaje svoju neveliku
prtljagu na liniji koja je oznaavala zrakoplovni odlazak za Be. U tomu nije bilo niega neobinog jer
mu je majka bila Beanka i ondje je vjerojatno proveo mnogo vremena. Neobino je bilo to to je sam,
to s njim nije Marava. Ali tko zna kakve je namjere i raunice imala ona?
Bani pogleda na veliki display na kojemu je pisalo kako avion za Be kasni u polasku trideset minuta
zbog snjenog nevremena. Znao je on da zapravo pada slab snijeg i da pue studeni vjetar, ali se sve
to teko moglo nazvati snjenim nevremenom. Za vrijeme rata u Bosni Amerikanci su dali izjavu kako
njihovi borbeni avioni nisu poletjeli zbog kie, na to je jedan od pilota ustvrdio da je to glupost, jer F
16 nije patka. Ni Boeing za Be nije bio patka koja bi ostala prizemljena zbog malo snijega i vjetra.
Pola sata kasnije slubeni je spiker objavio ukrcaj u zrakoplov za Be, tako da je Arno ubrzo nestao u
prolazu koji je vodio prema bescarinskoj zoni i izlazu na pistu.
Bez obzira na to to nije pronaao dragocjenu konu mapu skalpiranoga pukovnika, s odlaskom Arna
Svilara u Be Bani je drao da je njegov posao definitivno zavren te da konano pod taj posao treba
podvui crtu.
Bar je mislio da je tako.
Naveer mu se prolaz kinematografa, koji je volio jo iz studentskih dana, uinio nekako sumorno
mranim i tunim, bez svih onih nekadanjih, arenih kinoplakata, bez svjetala ponad blagajne i male
nadstrenice ispod ko249
GORAN TRIBUSON
je se ekalo da se vrata otvore i prodaja ulaznica zapone. Agonija kinematografa bila je duga i svata
se smiljalo da se odgodi njegova propast, ali se na kraju vie nije imalo kamo, pa su ga gradske vlasti
velikoduno dodijelile nekakvom kazalitu. Da je Banicu ezdesetih godina, u zlatnim danima
kinematografa, tkogod rekao kako e kino na lukom placu zavriti kao kazalite, zacijelo bi ga
drao luakom.
Promrzao od hladnoe, umoran od tumaranja po aerodromu, Bani je poelio osloniti se na ank,
naruiti hladno pivo i popuiti na miru nekoliko cigareta ne razmiljajui pritom ba ni o emu. To je
oduvijek drao boljim odmorom od izleavanja, spavanja, drijemanja, na to je gledao kao na
komadie ivota potroene uludo, baene u gluhi mrak. Iz svog potanskog sanduia izvukao je
plavu omotnicu sa sudskim pozivom, za koju je potar, oito, sam potpisao prijam.
U Kiu su bili Pako, Flegma i Marijan, zatim nekakvi tipovi u drutvu s visokom enom koja je nosila
konjski rep, i neka ivahna bakica, koja je ula da bi se zagrijala uz au ruma odbivi aj kao idiotariju
u koju vie ne vjeruju ni prehlaeni. Pako i njegovo drutvo ponaali su se kao da nisu zamijetili
Baniev ulazak, dok su tipovi i visoka ena glasno raspravljali rabei neke udne izraze kao to su
katarza, proscenij, ekspozicija, lagvort i semantika, i po tome se moglo zakljuiti kako su to
najvjerojatnije novi stanari propalog kina Apolo.
Ne obazirui se na njih, Bani zapali Marlboro i iz depa izvadi novine, kimne Zdenki kako eli
uobiajeno, a potom se zagleda u novine na ijoj su prvoj stranici Crkva i drava ili, bolje reeno,

Crkva i mediji ponovno ukrstili maeve. Ovaj put ne oko prezervativa i nevidljivih rupa u njemu nego
oko odgojnog filma o tetnosti abortu250
Gorka okolada
sa. Radilo se o nekakvome amerikom udu koje bi zbog eksplicitnosti, krvi i zastraujuih prizora,
ako je vjerovati amerikom predikacijskom sustavu, trebalo biti zabranjeno za mlade od ezdeset pet
godina, a ne prikazivano malodobnim klincima i klinkama na satu vjeronauka. Nakon toga,
pretpostavljao je Bani, slijedi znanstve-no-odgojni film o tetnosti masturbacije i njezinu utjecaju na
galopirajue suenje kraljenice, snimljen u domovima za paraplegiare i na bolnikim odjelima za
parali-tiare. Na treoj stranici bio je i izvjetaj o sretniku iz Pi-tomae koji je odnio svu onu lovu s lota,
to je znailo da Pako nije osvojio zgoditak nego da je novac za Kembrin vijenac uloio posve
pogreno, i u materijalnome, i u moralnom smislu.
Kazalitarci su se sada poeli ee prepucavati oko nekih njihovih mutnih problema, stali su citirati
neke zamrene stvari iz tko zna kakvih knjiga i glumatati neto to e se valjda u iduim mjesecima
moi vidjeti na pozornici dojueranjega kina. Najdeblji od njih, tip s bradom i naoalama, izbeio je
oi i rekao duboko, kao iz trbuha:
Za ovu nau tajnu ne postoji ni kazna,
Jer zlo je onda zlo kad za njega se sazna.
Bani, koji je o kazalinoj umjetnosti znao samo to gdje se nalaze glavna gradska kazalita i kojim se
tramvajem moe do kojega, zatvori novine, okrene leda nametljivim tipovima i izvadi onu plavu sudsku
kuvertu pa pone itati dok mu je Zdenka toila pivo u au. Ona je znala tono kakav omjer piva i
pjene eli i u tome nikad nije pogrijeila.
U plavoj omotnici, ovjeren sudskim peatom, bio je poziv za roite koje se trebalo odrati za mjesec
dana u sklopu predmeta ostavinske rasprave nakon pok. Milene Jambroi, a na koje se Nikola
Milana Bani pozi251
GORAN TRIBUSON
va u svojstvu svjedoka. To je djelovalo vrlo misteriozno i Bani nije imao pojma zbog ega ga zovu, i
to bi on trebao posvjedoiti.
I dok je tako zbunjen stajao oslonjen o ank, prie mu Pako drei u ruci posve istu omotnicu i sudski
poziv.
- I ja sam dobil! Isti takav!
Gospon Marijan i Flegma ostali su u kutu i inilo se da sa zanimanjem promatraju to e se dogoditi.
- Ne znam zato me zovu - slegne ramenima istraitelj. - To je potpuno blesavo! Ja se ne elim petljati
u njihove ratove oko naslijea...
- Nae ratove! - ispravi ga Pako.
- Ne kuim... priznajem da ne kuim...
- Nema se tu kaj kuit! - podigne ton bivi kinoopera-ter tako da su ga i kazalitarci naas pogledali. Ja sam trail da te zovu ko svjedoka!
- Ti!? U kojem si ti svojstvu u toj parnici? I to bih ja to trebao posvjedoiti?
- Kaj se pravi da ne kui! Pa rekel sam ti. Ja sam Milostivin vanbrani sin. Znam, ti bu rekel da
nisam, a ja bum ti rekel da dokae. A ti ne bu mogel. A ak ti ne bu mogel dokazat da nisam
Milostivin fauk, ne buju mogli ni oni kaj su bedastiji od tebe! Ili bar tak zgledaju.
- Dobro, Pako - pokuavao ga je primiriti Bani, ne znajui bi li vikao ili bi se smijao. - Nije stvar u tome
da oni moraju dokazati da nisi Milostivin sin, nego je stvar u tome to ti treba dokazati da jesi. Kui?
- Kak ne bi kuil!? Pa zato sam te i zval! - i dalje se ljutio Pako.
- to, zvao si me da ja kaem da si njezin sin?
- Kaj jo uvijek fantazira da je vanbrani sin pokojne Milostive? - umijea se Zdenka, to je on, na
nesreu, uo.
252
Gorka okolada
- Daj se ti ne petljaj, vrag te enski, neozbiljni! Daj mi rade gemit da ne zuji tu bez posla!
- Ne dam! Nisi jo platil ni ona dva od juer!
- Dajte mu, Zdenka - umijea se Bani, a ona preko volje uzme au i bocu rizlinga mrmljajui neto
nalik na psovke. Ali ih nije mogla izrei naglas jer je bila fina cura.
- Ne mislim da to kae onak blesavo i primitivno -tumaio mu je Pako. - To onda ne bi popuili.
Moramo imat skroz lukav taktiki plan. Moe, na primjer, re kak si jednom sedil i prial s pokojnicom,
kak ste pijuckali, pripovedali o bubrenim kamencima, o skupoi teletine i kaj ja znam... i kak si je pital
zat izdaje stan onom uftu i nikoristi Paku. E, onda te ona pogledala, glas joj je zadrhtal, pa je
zaplakala. I rekla ti je, a kaj bum, gos-pon Bani, kad mi je on vanbrani sin kojega zbog vjerskih

razloga nisam mogla abortirat.

Bani osloni bradu o dlan i duboko uzdahne. Takvoj se stvari ni u snu nije nadao. On da pije gemit sa
starom zagrebakom aristokratkinjom kojoj je stranjica valjda najprostija rije to ju je u ivotu
izustila, a onda ona odjednom brine u pla i pone se povjeravati i priati mu o svojim ilegalnim
evama, abortusima i izvanbranoj djeci. I to njemu, podstanaru, plebejcu, doljaku iz provincije!
- Pako, ti si posve poludio! Na sudu e te ismijati, a zatim jo i osuditi zbog lanih iskaza, namjetenih
svjedoka, zbog obmanjivanja suda...
- Pa kaj, jebemu mater, kad moram od neeg iveti! - ponovno se raesti on. - Kaj oe, da i ja odem
bunarit po tuim depovima?
- Lijepo sam te upisao na teaj za prekvalifikaciju. Jesi li bio u Radnikom sveuilitu ili te boli i za to?
253
GORAN TRIBUSON
- Detektiv, ti si sto posto munjen! - nije se dao Pako. - Naravno da sam bil u Radnikom! Ali kaj ti zbilja
misli da bi od tog mogel ivit? Da jo ima bedaka kaj ele kupit jebeni goblen?
- ekaj, kakav goblen?
- Kakav goblen!? Takav! Vilerov! Staja znam! U utorak smo imali nekakve prve osnove. Napinjanje
platna... izbor konca i igala... Jebemu mater, bil sam jedini muki na elom teaju!
- Boe dragi! - nije mogao vjerovati Bani. - Bio si na teaju za goblene! Pa ti si isti idiot! Upisao sam
te na teaj za majstora filmske i kazaline rasvjete. Sedam puta sam ti rekao da je to srijedom u est,
a ti si otiao u utorak.
Glumci su platili svoje pie i krenuli van, a onda se onaj najkrupniji, koji je djelovao kao njihov ef,
okrenuo prema Paku i uz smijeak mu dobacio:
- Prijatelju, samo nastavi. Gobleni su izvrsna stvar!
- Bi se ti moj kurac zajebaval daje Kembra iv! - odvratio mu je Pako, dodue u pola glasa, jer sa
snanim glumcem nije bilo pametno ulaziti u prepirke.
Nakon toga se okrenuo prema Banicu i jo jedanput zaigrao na istu kartu:
- Stari, jebe mi sve na svetu ak ne bu uspelo! Dobil bum bar nuni dio. Evo, i Flegma je u igri. I on bu
sve-doil.
- Ah, onda je stvar zagarantirana - ironino e istraitelj. - Ako e i Flegma svjedoit, onda je to neto
sasvim, sasvim drugo.
- Joj, detektiv, kak ti ne kui igru! - hvatao se Pako u oaju za glavu. - Pa ne bu Flegma svedoil za
nas...
- Nego za koga?
254
Gorka okolada
- Za njih! Delamo na tome da im ga uvalimo. On bu ko moj brati posvedoil da nisam Milostivin sin.
Dak-lem, svedoil bu za njene zakonite sinove. Onda bu moj advokat viknul obdekn! i tak
ispretural Flegmu ko depara i biveg zatvorenika da buju nasljednici umrli od srama. Kui foru?
- Dobro, a tko ti je odvjetnik?
- Na tom ba delam - zamisli se Pako. - Kaj nema ti nekoga kaj bi zaigral na tu kartu? Onak zabadav,
pa si posle inkasira lepu lovu...
- Imam ja - priao im je Marijan koji je sve uo. -Zove se doktor Brdarec. Strunjak je za takve stvari i
re-il bu ti to kak nit. Jedini je problem kaj je trenutno na tretmanu u Vrapcu, jer si svaki as umisli da
je komunalac, a onda uzme take, metlu i lopatu pa pone istit po gradu.
Ljutiti mu Pako okrene leda pa se nasloni na ank i pogled mu se susretne sa Zdenkinim. Ona ga
prostodu-no pogleda, prui mu gemit i ree:
- Ak bus zavril taj teaj iz goblena, onda bu srce pa bu i meni pokazal neke fore. Ja se muim s
onim Mladiem s lutnjom i imam filing da ga ne bum nikad zgotovila.
255
18.
Banicev se Golf polako uspinjao prema jelenovakome naselju, u njegovom se CD-playeru vrtio
nekada obeavajui hit mlade miice, fotomodela i pjevaice Marice Skoko. Brisai su ravnomjerno
istili ljepljive pahulje s vjetrobrana i njihov je kripavi nepravilni ton bio pravo milozvuje spram onoga
to je otpjevala tadanja gospoica Skoko, a sadanja gospoda Svilar, ali nadasve, popularna Marava. Svojedobno su se u bivoj dravi pojavili danski softcore filmovi, ijim je naslovima domai
distributer dao obvezni dodatak u krevetu. Najpoznatiji medu njima bio je Hopa-cupa u krevetu, i
ono to je pjevala Marava moglo se moda anrovski odrediti kao hopa-cupa pop. Pjesma je imala
melodijski predloak koji je nagluha osoba usvajala za otprilike osam sekundi, a definitivno
zaboravljala nakon etiri. Tekst se slabo razaznavao jer su bubnjevi i basovi bili prenaglaeni, to se
trebalo drati dobrom stranom tog izdanja jer su i bubnjevi i bas zvuali inteligentnije i suvislije od

teksta. Kad je prebacio bira na drugu stvar, uinilo mu se da je dobio disk s grekom jer se ta druga
skladba, bar u prvi tren, nije mogla razlikovati od prethodne. Dakle, svatko tko je uo glazbeni ekskurs
spomenute Marave, mogao je sasvim lako zakljuiti da e se njezina budunost prije nalaziti u
grudima koje, navodno, nisu silikonske, negoli u svijetu lakih nota. Nije mu zapravo ni bilo jasno zbog
ega je uope tragao za tim glazbenim biserom kada mu on nita nije mogao pomoi u poslu koji se
upravo spre256
Gorka okolada
mao otkazati. Bila je to moda vrsta sporedne, marginalne znatielje prema stvarima koje su mu ve i
generacijski bile posve strane i nerazumljive.
Pritiskom tastera izbaci disk, strpa ga nekako u ovitak i stavi u dep vjetrovke pomislivi pritom kako je
i ta jadna provincijska cura, doavi u grad da postane ono to toliko djevojaka sanja da e postati,
morala proi svoju golgotu, pretrpjeti mnotvo uvreda i ponienja te mnogim noima sanjati o tomu
kako bi bilo dobro vratiti se kui i biti ondje neto posve obino, uiteljica u treem ce, blagajnica u
trgovini mjeovitom robom ili tajnica lokalnoga lovakog saveza.
Zaustavio je auto ispred ulaza u Svilarov dvojni objekt. Promatrao je tu lijepu zgradu i razmiljao o
tomu kako se njezin vlasnik najprije morao rijeiti sustanara, da bi ga tek onda pretvorio u neto nalik
na vilu. Ako je uistinu u ranim 1990-ima bio blizak vlasti, onda to i nije bio teak posao. Vidio je gore
na stupovima kamere koje su zazujale i okrenule se prema ulazu, ali se vrata nisu ni pomaknula.
Zatrubio je nekoliko puta pa iziao iz automobila ekajui da mu otvore ili da se netko udostoji doi do
vrata. Ali inilo se kao da vie nitko ne stanuje na toj tako primamljivoj adresi, sve dok se odnekud nije
stvorio onaj radnik s promrzlim nosom i lopatom za snijeg u rukama. inilo se kao da od posljednjeg
susreta nije prestao raditi, kao da je na danononom poslu borei se lavovski s upornim snijegom.
- Ne mojate tjubit... nitko nije doma...
Bani se priblii reetkastim vratima i gotovo u povjerenju upita:
- Trebao bih gospodu. Ona je kod kue?
- Nitko nije kod kue. Gospoda najmanje. Ona je otila...
257
GORAN TRIBUSON
Izgledao je ponosno; uspio je sloiti dvije jednostavne reenice bez glasa r i sve je zvualo
savreno.
- Kada je otila? - zanimalo je Banica.
- Pa bili ste tu. Od onda se nije vjatila.
- A gospodin?
- Koji gospodin? Je P Svilaj stajiji?
- Da, da... - otpovrne on. - Morao bih s njim razgovarati.
- Gospodin Svilaj je u Djejoj bolnici. Imaju sveanost jej je Talon poklonio bolnici, poklonio onaj...
jes... jespijatoj...
- to je to poklonio? - nauli ui istraitelj.
- Jespijatoj! - odgovorio on glasno kao da se obraa gluhima.
- A, respirator - dosjeti se Bani.
- Pa to vam i kaem - zadovoljno e ovjek s lopatom. - Sada je tamo televizija, i javnatelj bolnice, i
ministji...
- A za taj respirator, to ste se valjda vi zauzeli?
- Ma ne - pogleda on stidljivo u tlo, pa pocrveni - ja samo istim snijeg.
Bani poali to mu se uope i pokuao narugati pa se vrati u auto. Iako nije bio vjernik, znao je da je
oholost grijeh, ali je vjerovao da e mu u konanoj raunici biti oproteno jer su i drugi na njemu
prakticirali svu silu ozbiljnih grijeha.
Ispred Djeje bolnice u Klaievoj ulici bila je guva po kojoj se dalo zakljuiti da se neto vano,
odnosno ceremonijalno dogaa. Na parkiralitu je bilo nekoliko crnih slubenih automobila u kojima su
sjedili elegantno odjeveni vozai, neto policije, zatitara i novinarska sit-ne koja nije uspjela ui u
bolnicu na sveanu primopredaju umjetnih plua nego je ovdje ekala da se dobroinitelji i
visokodostojnici vrate.
258
Gorka okolada
Ako je Svilar nabavio respirator istim onim kanalima kroz koje su proli tobonji Raievi crtei parikih
mostova, pomisli Bani, onda se malim bolesnicima ne pie dobro.
Nakon to je popuio dvije cigarete, nastala je pomutnja meu novinarima i snimateljima, pa se po
tomu to su se maili svojih fotoaparata i diktafona moglo zakljuiti kako se dobroiniteljska ekipa
upravo vraa s uspjeno obavljena posla.

Najprije su iz aule Djeje bolnice izili snimatelji povlatenih televizija i usmjerili svoje kamere prema
vratima na kojima su se trebali pojaviti protagonisti sveanog dogaaja. Neki je tehniar ak postavio
mikrofon kao da se oekivalo da bi se tkogod mogao obratiti predstavnicima medija, a odmah nakon
toga iziao je nekakav ministar, ili dravni tajnik, uglavnom lice koje je Bani negdje vidio, ali vie nije
znao gdje, potom biskup u svojoj paradnoj odori i s priborom za posveivanje raznih, pa i medicinskih
stvari, a na kraju i Robert Svilar, koji je djelovao nekako umorno, lica nezdrave, ukaste boje. Meu
njima su se vrzmali udni, jednoobrazni tipovi, svi redom u tamnim odijelima, neki s malom slualicom
u uhu, neki bez nje. Banicu nije bilo jasno emu toliko osiguranje jer nije mogao ni zamisliti situaciju u
kojoj neki oporbenjaki fanatik noem napada ministra ili estoki pobornik uporabe prezervativa puca
na jednoga od pedesetak biskupa. Jedini kojemu se neto moglo uistinu dogoditi, nagaao je Bani,
bio je dobroinitelj, darovatelj dragocjenog respiratora, i u toj je pretpostavci leao sav apsurd te
situacije.
Naravno da je Bani znao da u takvim okolnostima nee uspjeti doi do Roberta Svilara i slubeno se
razdu-iti, odnosno proglasiti posao zavrenim, ali mu je u jednom asu, ba kad je zakoraio kao da
se eli pribliiti
259
GORAN TrIBUSON
dobroinitelju, priao ovjek u tamnom odijelu, snano ga uhvatio pod ruku i poveo ustranu.
Bio je to Guba, osobni povjerenik i tjelohranitelj Ro-berta Svilara. Ponaajui se kao da se onaj
neugodni udarac u eludac nikada nije ni dogodio, Guba ga je pridravao, kao da se boji da bi mu
mogao pobjei, ali mu se veoma ljubazno obratio:
- ao mi je, gospodine Banicu, ali u ovoj situaciji ne mogu vam dopustiti da priete gospodinu Svilaru.
Vi ete svakako razumjeti razloge.
- Vi ste obojica dragi i razumni ljudi i meni je svaki va razlog prihvatljiv. ak i to to ste me udarili u
eludac drim do te mjere nunim i dobronamjernim da vam se ovom prilikom ispriavam.
- Prihvaam ispriku - promrmlja on preko volje.
- Htio sam vas samo obavijestiti daje Arno juer popodne otputovao avionom u Be, a moj nadzor nije
podrazumijevao terenski rad u inozemstvu... - objanjavao je Bani.
- Budite uvjereni - rei e Guba - sve to ste kazali meni, isto je kao da ste kazali gazdi. Nagaali smo
da e Arno na kraju otii u Be. Znate, njegova je pokojna majka bila Beanka i on ondje ima podosta
rodbine. Moda je tako za njega i najbolje. Mapu s Indijancem, pretpostavljam, niste nali?
- Niti u je traiti - odmah e istraitelj. - Ako je pretpostavka da ju je negdje sakrio ispravna, mogao
sam ga slijediti i nadati se da e se na neki nain otkriti. Ali i ta pretpostavka funkcionira tek uz jednu
drugu - uz to da va gazda dobroinitelj mapu nije izmislio...
- Dobro! Nema veze! Za tu emo stvar angairati druge, sposobnije ljude. Oni e znati pristupiti poslu
mnogo energinije i odlunije.
260
Gorka okolada
- To vam je dobra odluka - primijeti Bani glumei naivnost. - U tome ste jaki. Ako budete ljude
marljivo obraivali akama i drugim priborom, netko e propje-vati pjesmu o mapi. ak ako je i
izmiljena.
- Smatram da je va angaman zavren - rekao je Guba, ovaj put suho i slubeno. Nije bio toliko glup
da ne bi razumio ironiju. Je li vam kua Svilar ita duna?
- Ah, ne, mislim da ste me preplatili... to sam zapravo i otkrio? Bezvrijedne zguvane crtee i
injenicu da sin tuca tatinu enu u inozemstvu... onom najbliemu...
Nasmijao se. Vidjelo se da mrzi Maravu. Moda je bio moralist, a moda je i sam bio na udan, tajan
nain vezan za gazdu. Kau da je i u pretjeranom slunitvu neka neiivljena seksualnost.
- Toliko sam preplaen da bih najradije dio love vratio.
- Ne znam - odvrati Svilarov posilni. - Javite se poslije, ali mislim da je i to suvino. Gazdu je sve to
toliko slomilo da ima problema s disanjem i sranom aritmijom...
- Ne kuim... - iznenadi se Bani. - Zato onda nije zadrao taj respirator za sebe... mislim, za po
doma...? To je krajnje nesmotreno!
Guba kao da ga nije ni uo. Gledajui pomno prema automobilu u koji su upravo ulazili Svilar i biskup,
rekao je kako gazda iz ovih stopa odlazi na specijalistiki pregled kod doktora Valerijana Grudena te
dodao:
- Vjerojatno se slaete kako se u takvim sluajevima najbolje prepustiti prijateljima u koje moete imati
povjerenja.
- Naravno! - sloio se Bani, a Guba je odmah nakon toga pojurio prema gazdinu vozilu i sjeo do
vozaa, tako da nije uo Banievu reenicu do kraja: - Naravno, ako si on uope moe utvarati da ima
prijatelje.

261
7ff
GORAN TRIBUSON
S Lidijom i Nikom naao se u jedan popodne na Jelaievu trgu. Nika je nosila veliki paket, neto
umotano u areni ambalani papir i zavezano vrpcom te sjala od radosti, dok je Lidija, unato tomu to
su je boljela lea, bila nasmijeena i sasvim dobre volje. Naravno, on je zamijetio njezino
raspoloenje.
- ekaj, vidjet e veselja kad prorade voltaren i myo-flex - nasmijala se Nika.
- Vodim vas na pivo - rekao je Bani svoju omiljenu reenicu.
- Pa gdje bi nas drugdje i vodio!? - kao da se tiho pobunila Lidija, a kad ju je Nika lagano munula
laktom, poskoila je i dodala:
- Naravno, ba sam htjela kazati kako mi se pije ono... ono...
- Da, da, pije ti se ba ono... ono... - zafrkavao ju je on. - Hoe li radije u riblji restoran?
- Pa da nam se puna sala zagrebakih Dalmoa smije dok grcamo i davimo se ribljim kostima odvratila je. -Riblju kost volim samo na kostimu.
- Pije joj se ba pivo! - gotovo e zapovjedno Nika. -I zato idemo u Bulldog na Leffe s kojim e popiti
jo jedan myoflex.
Bulldog je pivnica u sreditu grada i hvali se ponudom belgijskih piva, a Belgija je za pivo isto ono to i
Francuska za vino, kako je Bani znao vano zakljuiti.
Uli su u lokal i spustili se u njegov mali labirint podzemnih prostorija, gdje su pronali stol na osami i
odmah naruili toeni svijetli Leffe s kojim je Lidija popila jo dvije ruiaste tablete, premda je esto
govorila kako lijekove nikako ne valja piti s alkoholom.
Nika je stavila na stol onaj veliki paket i naslonila obraz na nj, kao da je u njemu neto to joj je vrlo
drago.
262
Gorka okolada
On je otpio polovicu svoje ae ekajui da mu se objasni zbog kojeg su ga to razloga pozvale i kakva
je to tajna u arenom paketu.
- Ovo ti je pivo jako dobro - pohvalila je Lidija pie im je popila tabletu. - Mnogo bolje od Fante.
To je bio njihov enski humor! Zavjerenice koje se svakoga asa pogledavaju i smijuckaju neemu to
samo one znaju, neemu to je njihova povlastica.
- Mama eli kazati kako je neko uivala u Fanti i Coli - tumaila je Nika - ali je skuila silne prednosti
piva otkako si je ti uveo u taj svijet.
- Mama govori samo engleski pa mi ti mora prevoditi - ree on hladno. Neim je morao pokazati da
mu ide na ivce njihov zafrkantski urotniki ton. Umjesto da se srede, one su se obje nasmijale,
pogledale se, a potom je Lidija neto doapnula Niki, nakon ega su se ponovno stale smijati.
- Pogodi to je Nika kupila! - ree mu Lidija, a Nika ponovno poloi obraz na paket. - Nije uope imala
namjeru takvo to kupovati, a onda je vidjela pravu boju, pravi broj, izvrstan materijal i kupila.
On ih je bez rijei promatrao i nita mu nije padalo na pamet, osim raznih modnih predmeta o kojima
je sasvim malo znao, i za koje je sumnjao da ikoga mogu tako nenadano i tako duboko iznenaditi.
- Nema pojma, nema pojma! izazivala ga je Nika.
- Pazi! - uprla je Lidija prstom u paket. - Kupila je neto to se kupuje jedanput u ivotu! Moda dvaput.
- Vjen... vjenanicu... - promuca on kao da nesigurno odgovara na kakvo vano pitanje u kvizu.
- Bravo! - zapljee Lidija radosno. - Kako si samo inteligentan! Pravi detektiv!
- Pazi, tata - poela je ona potanko objanjavati. 263
GORAN TRIBUSON
Predivna, bijela kao snijeg, sa svjetlucavim dodacima i naivcima, ljokicama, dekolteom, ipkastim
rukavima, parom dugih bijelih rukavica ukljuenih u cijenu, prava kopija transkih modela. I sve to
samo za osam somova kuna! to kae na to?
- Pa valjda... ne znam... - uzmuvao se on, uistinu ne-vian takvim razgovorima. - Sigurna si da tako
lijepe... i tako fantastino jeftine... nema u Londonu? Mislim, to je velik grad...
- Nema! Naravno da nema! - odluno ce Lidija, kao da je recenzentica meunarodnoga modnog
asopisa. -Nisi uo da Englezi praktiki od pamtivijeka naruuju nae modne kolekcije? Lady Di nosila
je sve od MT-a i DTR-a. Mislim i od Nade Dimil A Beatlesi su oprotajni koncert odrali u
Varteksovim odijelima.
- Nisam ti sve ni rekla! - doda Nika. - Vjenanica sprijeda ima stilizirani hrvatski grb...
- Super! Da platimo pa da lijepo krenemo! - hinio je on da je dobre volje. - Ja na popodnevnu orku, a
vi na isprobavanje vjenane haljine. Nadam se da ste kupile samo jednu...
Lidija mu dobaci pogled u kojemu je bilo posve razumljivog prijekora.

- Zar nee pogledati? - upita Nika pa odmah gurne paket pred njega.
- Zato? Ja se ne kuim u tu vrstu garderobe. Ako je tebi dobro...
- Tata! - prekine ga ona i pogleda ga u oi. - Zar zbilja misli da sam seljanura koja se udaje u
vjenanici, pod lajerom i s bijelim rukavicama do lakata? Zar to misli?
- Nego?... U emu e to izvesti?
- to u emu!? - razljuti se ona. - U trapericama i te-nisicama! Kao i mama!
264
Gorka okolada
- Pa jest... - zamisli se on. - Mama je bila u trapericama, ali ne i u tenisicama.
- Nego u espadrilamal dobaci Lidija.
- to su espadrilel - pogleda je Nika.
- pagerice. Sve ti je to isti vrag!
- ekaj, a stoje onda u paketu? - zanimalo je sad njega. - Traperice i tenisice?
- Zato ga ne otvori?
On nekako bojaljivo, razvee vrpcu i polako podere papir ondje gdje je bio slijepljen, rastvori ga i
izvue tamnocrveni kuni ogrta od debelog frotira. Oito, bio je to poklon za njega, poklon koji ga je
posve zbunio jer odjevne predmete te vrste gotovo i nije nosio. Nije se mogao sjetiti je li ikada u ivotu
imao kuni ogrta.
- Super... - ree neuvjerljivou loega glumca. -Djeluje prikladno... mislim odlino... Samo, trebam li
ga nositi prije ili poslije spavanja?
- Zna! - nasmije se njegova ki. - Mislila sam da ga dri gore na Britancu...
- ekaj! to e mi kuni ogrta na Britancu? To je kao kad bi rekla da si mi kupila lape koje bih trebao
drati u Ciboninu tornju! Odnosno posude koje u drati u Kozari boku!
- Naravno! U pravu si! - umirivala ga je ona. - Ali na Britancu vec ima jednu crvenu pidamu za koju
se takoer ne zna to e ti, pa bi bilo zgodno da ima i ovaj ogrta, koji, uzgred reeno, ide sasvim
dobro uz tu pidamu.
- Ipak bi bilo bolje da si kupila onu vjenanicu s grbom i rukavicama - rei e on, premda je to o
crvenoj pidami bila ista istina, samo to njemu nije bilo drago da je ona to doznala. A doznala je
Lidijinom krivnjom. -Uostalom, zato si mi to kupovala?
265
GORAN TRIBUSON
- Zato to ti je sutra roendan, budalo! - osvijesti ga Lidija.
- Isuse! Posve sam zaboravio! - uhvati se on za glavu, svjestan koliko je bio grub i netaktian. Ali kako
sad na uvjerljiv nain kazati da mu je beskrajno drago, da je taj hausmantl neto o emu
mjesecima, pa i godinama sanja? - Ne, moja memorija definitivno odlazi k vragu! Kamo da vas sutra
izvedem?
- Pa mogao bi, za promjenu, u neku pivnicu - primijeti Lidija.
- Lidija, molim te, nemoj sad... evo, povest u vas...
- Nikola, nikamo nas nee povesti nego e doi sutra k nama na ruak - prekinula ga je Lidija. - Bit
emo sami, kao prava obitelj... odnosno kao prava rastavljena... ratrkana... raspadnuta obitelj...
Banicu se uinilo da joj je zadrhtao glas, ali je ipak bio uvjeren da nee zaplakati.
- Osim toga, tko zna kada emo... Nika se vraa s Timom u London, a ja samo ekam poziv od Krila
andelova...
Nekoliko sati nakon toga zastao je ispred dvorinog ulaza kue koju je neko vrijeme nadzirao i
pozvonio na zvonce ispod kojega je loim, neurednim slovima bilo napisano prezime Havranek. Zauo
je kako je u dvorinoj kuici preglasno odjeknulo zvono i znao je da je sasvim mala, zapravo neznatna
ansa da e izai ba Deronimo. Zagledao se u katnicu koja je tonula u mrak to je polako padao, u
onu u kojoj je neko stanovao Arno, a zatim pozvonio jo jedanput, pa jo jedanput, nakon ega su se
vrata ipak otvorila, i na njima se pojavio Banicu dobro poznati lik samohranog oca tiva Havraneka.
Drao je u ruci svoju puku, s kojom ga je Bani i prvi put vidio, i
266
Gorka okolada
gledao prema dvorinim vratima kao da mu nije jasno tko to zvoni. Snijeg je lagano prsio, a arulja
ponad dvorita bacala je tuan, sepijast odsjaj na vigvam, ponovno zasut snijegom. Zapravo, nije jo
bio potpuni mrak i upaljena ga je arulja podsjetila na mjesec koji se gdjekad vidi i za dana.
- Onaj va je otiao! - rekao je Havranek kad je priao dovoljno blizu. U hodu se pomalo zanosio,
zacijelo je bio pomalo pijan, a Bani je sasvim dobro znao da se s pripitim tipovima koji dre puku u
ruci ne treba zadravati u dugim i podrobnim raspravama. - Ako ste dobre sree, onda vam je enu
zacijelo ostavio na miru. Ako niste, zbrisao je s njom. U svakom sluaju, nema nikakvih razloga da
svraate ovamo i ometate ljude.

- To je tono - sloi se Bani jer je najbolji recept za razgovor s pijanim revolveraima bilo bezuvjetno
povlaivanje. - Ali mislim da...
Zatim je zastao ne znajui je li uope pametno da klinca naziva njegovim indijanskim imenom. Ipak,
obojica su bili ludi za vesternima pa je to prevagnulo:
- Mislim da Deronimo zna vie... Ako biste mi dopustili da razgovaram s njim u vaoj prisutnosti...
- Nazonosti!... Sad se to tako kae! - ispravi ga Havranek. Zacijelo je revno pratio program Hrvatske
televizije i trudio se biti jezinim istuncem, premda su sva istunstva podjednako groteskna.
- Samo nekoliko minuta...
- Nemate vi s njim o emu razgovarati! Osim o skrivanju arana. To mi je priznao.
Na vratima se pojavi Deronimo. Na sebi vie nije imao nita od indijanskoga rekvizitarija, nego je,
odjeven u toplu plavu trenirku, stajao na dovratku s nekakvom debelom knjigom pod rukom. Priao je
blie, premda je
267
GORAN TR1BUS0N
shvatio da se njegov otac protivi njegovu razgovoru s Ba-niem.
- to vas zanima, gospodine? - rekao je sasvim normalno, bez verbalne indijanske afektacije, i
Banicu se u jednom trenu uinilo da pred sobom ima neku vrstu izlijeenog ovisnika.
- Rekao si mi da se bijeli brat nije vraao otkako je otiao u Sloveniju sa svojom skvo. Zato si mi
lagao?
- Gospodine, molim vas da se pokupite odavde! Kre-o, ti ne smije razgovarati s nepoznatim ljudima.
Grad je pun pederofila. ak su i jednog popa otkrili kao takvoga... - pokuao je Havranek odgovoriti
svog sina od daljnjeg razgovora.
- Gospodin nije pedofil, tata - odvratio je mali mirno i pametno. - Pedofili pipkaju djeake, gospodin to
nikad nije ni pokuao.
- Nego stoje onda gospodin ako nije pedero... taj pe-do... pedofil? - tupavo je upitao Havranek.
- Privatni istraitelj - ree Bani pa mu letimice pokae svoju slubenu iskaznicu, koja ba i nije bila
dokument dostojan divljenja. Ali uvi rije istraitelj, dje-akov otac odmah spusti puku i objesi je
o rame.
- Lagao si mi, Deronimo... odnosno Kreo! Juer je bio ovdje. Pratio sam ga sve do aerodroma, gdje je
uao u avion za Be i odletio.
- Zrakoplov... - primijeti Havranek.
- Naravno, zrakoplov! - sloi se Bani.
- Taj koga ste pratili - ree klinac samouvjerenim tonom - nije bio Arno, nije bio bijeli brat. To je bio
sasvim drugi tip koji se ovdje pojavio s kljuevima kue i u Ar-novu automobilu.
- Slian mu je - nadovee Havranek. - Podjednako
268
Gorka okolada
visok, slino hoda, slino se dri... Kao da je glumio Ar-na. ak si je dao napraviti i kovravu frizuru.
I tad se Bani i sam prisjeti kako je mladi hodao visoko podignuta ovratnika i s tamnim naoalama na
nosu, i kako ga zapravo nikada nije uspio vidjeti iz blizine. U tom asu njemu se u glavi odvrti cijeli film
o tomu kako je bio prevaren i izigran.
Arno je, dakle, ostao u Sloveniji, moda i zauvijek, a u Be je odletio netko drugi, njemu slian, i taj je
dio prie bila tek obina predstava.
269
19.
Orkestar je imao dva harmonikaa, basista, bubnjara, trubaa, tri tamburaa i etiri vokalistice koje su
drale ruke na leima i smjekale se napadno naminkanih usnica. I svi, ukljuujui i ene, bili su u
paradnim vatrogasnim odorama, naravno, bez kaciga i sjekirica. Kapelnik orkestra, sa tapiem u ruci,
izaao je pred njih, viknuo pozor!, a potom podigao tapi i podvrisnuo tri, tiri!, nastoje orkestar
iz sve snage zasvirao onaj poznati slovenski napjev:
Moj oka 'ma konjika dva,
oba sta lepa bela imeljna,
cing cingel, cing cangel...
- V nedeljo je v naem hotelu degustacija novega piva in tekmovanje gasilskih orkestrov - rekao je
koziavi debeljko u zelenom odijelu od materijala nalik na onaj od kojega su se izraivali lovaki eiri.
- Gospod Pintari, upam, da boste na gost.
Nita mu ne odgovorivi, Bani pode prema recepciji motela in pivovarne Keller pretpostavljajui kako
e ondje veseli planinski napjev manje smetati razgovoru. No prevario se jer je i tu preglasna glazba
dobrano ometala svaki razgovor.
- Gospod Pintari - dahtao je za njim Toma Keller, kao da mu je krivo to gost nije pokazao vee

zanimanje za vatrogasni festival s opijanjem. - Za tistega, ki ima rad pivo in gasilsko godbo, bo to pravi
praznik. Vaa soba je prazna. Lahko vam dam deset odstotkov popusta.
270
Gorka okolada
- Ne zovem se Pintari - kratko e Bani i izvadi svoju pravu osobnu iskaznicu te je stavi na pult. Proli sam se put morao posluiti lanim dokumentima, odnosno lanim identitetom.
- Torej niste nitipesnik?
- Ne. Naalost, vaa ena nee dobiti knjigu, ali vi biste mogli dobiti mnogo.
- Ne razmem kaj hoete reci.
- Vidite, pria je prilino zapetljana. Prije pet dana u va je motel doao ovjek koji se zove Arno
Svilar, ali se koristi prezimenom Vogler. To je prezime njegove pokojne majke. S njim je bila i stanovita
gospoica koju predstavlja drugima kao svoju enu, premda nije oenjen...
Dobro raspoloeni vatrogasci zavrili su s veselom pjesmicom i nakon kraeg dogovaranja zapoeli s
jednako poznatim napjevom:
Jaz pa pojdem na Gorenjsko,
tja na gornje tajersko.
Nihe drug ne pojde z mano
kakor drobna ptiica.
- Nevolja je u tomu, gospodine Keller, to su, kako se ini, otili odavde, ali se nikad nisu vratili u
Zagreb. Rodbina je zabrinuta, policija radi svoje, novinari ve njukaju...
- Ostala sta samo eno no. Jaz nimam ni s tem! Jaz nine vem!
Bani ivne. Uzrujani, rezolutni ton kojim je prao ruke inio ga je i te kako sumnjivim.
- Ja sam u to duboko uvjeren - servilno e Bani. -Meutim, injenice znaju biti okrutne. Doli su
ovdje, prespavali i nestali kao pod zemlju. Tko god ih traio, doi e najprije ovamo i prerovati motel
sto puta, zaviriti u svaki kutak...
271
GORAN TRIBUSON
- Za koga pa vi delate?
- Kako, za koga radim!? Pa zar se to ne razumije samo po sebi? Za hrvatsku policiju!
- Tu nimatepristojnosti. Kolikor vem, v Sloveniji red varuje slovenska policija.
- Pa ona e vam i doi, dragi moj gospodine! Hrvatska i Slovenija nisu Indija i Pakistan, ili Finska i
ad, ili Urugvaj i Kazahstan! Mi smo dvije prijateljske, susjedne zemlje. Bez obzira na glupost koja se
zove Piranski zaljev. Nae policije surauju. Kad ja nazovem Zagreb i zatraim da vas slovenska
policija dobro pretrese, oni e odmah poslati sve podatke u Ljubljanu, koja e postupiti prema
meudravnom sporazumu i stii ovamo mnogo prije no to zapone va festival piva i vatrogasne
glazbe. Budite ozbiljni, jer su anse da se ta veselica odri u ovom asu manje no to moete i
zamisliti.
Bani otre rukom znoj s ela. Bio je to silan napor, izdeklamirati stvari o kojima nije imao pojma. Kad bi
slovenska policija i dola, mogla bi uhititi samo njega, zbog lanog predstavljanja i uznemiravanja
pitomih slovenskih ugostitelja.
Ali ipak se vidjelo da recept funkcionira. Keller je problijedio, a onda uzrujan otiao do glazbenika koji
su marljivo vjebali i poeo se derati na njih:
- Nehajte, idioti! Za vajo imate e dva dneva!
Orkestar smjesta utihne, a vlasnik motela hitro se vrati do Banica i iznenada pone govoriti hrvatski ili,
kako je to u bivoj dravi nauio, na srbohrvaini:
- Ne verujem da bi slovenska policija sumnjala na mene. Ja sam zelo poznati ugostitelj...
- Moda - zamisli se Bani. - Ali oni e prouiti hrvatski slubeni dopis. Nalazi hrvatske policije upuuju
na to da se ba ovdje dogodilo neto neobino. Vidite,
272
Gorka okolada
mladiev se auto pojavio u Zagrebu. Vozi ga netko drugi. Osoba nalik na gospodina Svilara s
njegovim je dokumentima ula u avion za Be. Najvjerojatnije kako bi za-mazala oi policiji i ostavila
lani trag po kojemu je spomenuti Arno jednostavno otputovao u Austriju. Moda vi s tim nemate
nikakve veze, ali ako se policija pone ovdje intenzivno vrzmati, ode dobar glas i ugled vaeg motela.
A s njim i pivo! I novo, i staro! A kad se tomu pridoda i to da redovito kradete cement i materijal s
oblinjega gradilita... ja zbilja ne znam...
Bani ga pogleda kao da ga uistinu ali. Vidjelo se da je ugledni gostioniar i pivar pod dubokim
dojmom onoga to je upravo uo, osobito onoga to se odnosilo na kradu dravnoga cementa.
- O, moj Bog! O, moj Bog! - uzdisao je. - Koji ih je vrag donio tu na Slovenijo? Koji?
Zatim je s vjealice pokraj recepcije uzeo svoj koni kaput podstavljen krznom i iziao van zastavi

malo da saeka Banica. Vani je puhao jak i hladan vjetar protiv kojega Baniev montgomery nije bio
nikakva zatita. Ali nije htio s tim gnjaviti gazdu Kellera, koji je oito bio pred brzom i bezuvjetnom
predajom. Odluio je, dakle, utke otrpjeti hladan vjetar i sasluati to mu je Kel-ler imao kazati.
- Ja, zapravo, nisam nita video - govorio je dok su polako koraali prema umarku pokraj vijadukta.
Snijeg tu nije bio dubok, pucketao je pod nogama, jer se na povrini uhvatio vrst ledeni pokrov. - Bilo
je to okoli dva po ponoi. Nastala je silna guva in mete na stepenicama. ulo se kako razbijajo
vrata, kako negdo vie, kako nekoga vuku niz stube.
- Koliko ih je bilo?
- tiri... Imali so one maskirne uniforme i arape na
273
GORAN TR1BUSON
glavi. Ja sam prvo pogledo dole i video kako vode tog kaj se klie... kaj se zove Arno in tu njegovu
curu. Ja sam samo uao a jedan od njih mi je stavil cev od pitolja na elo.
- Motel je bio prazan?
- Samo ja in moja ena, stari brani par iz Velenja kaj ionak nita ne uju, i to dvoje s Hrvake. Motel
je ionako uglavnom prazan i moral bum ga prodat i pre na tajersko...
- Uplaili su vas?
- Jeso. Mislim da su saznali da sam video njihov kombi in registracijo. Pa ipak su mislili valjda da je
dovolno da me uplae. A kad vam stave cev na elo... moj Bog! Moj Bog!
- Zapamtili ste broj auta?
- Tako sam se uplail da nisam imal hrabrosti zapisat. Moda vam je smeno... ali mislil sam da je
bolje da ga zbilja zaboravim...
- Jeste li bilo to vano zamijetili?
- Zametil sam da sam se upio od straha. Kod njih nisam nita zametil. Bili su obueni po vojaki i nio
razgovarali. Delovali su kao profesionalci.
- Zato mislite da su bili profesionalci?
- Ma kaj ja znam... - zbuni se on. - Bili su mi nekako kao na filmu.
Sada su doli do onoga mjesta odakle su bila lako dostupna skladita i kraj vijadukta. Ili njegov
poetak, tko bi znao. Bilo je posve oito da je sve isto kao i prije, da radovi jo uvijek nisu nastavljeni.
- Zato ne zavre taj vijadukt? - upita Bani i bolje podigne ovratnik, jer je ovdje zbog dubokog
umskog prosjeka puhao jo jai i hladniji vjetar.
- Mislim da su trenutano preselili radove dole... tiri kilometra na zahod...
274
Gorka okolada
- Na zapad... - doda istraitelj kao za sebe.
Doli su do onog mjesta gdje se krivudavi puti gubio, a poinjale su rupe sa zalivenom armaturom.
-1 to bi bilo to? - zamiljenim e glasom Bani.
- Bilo je jo neto... - okoliao je on. inilo se da jo uvijek nije znao je li bolje, kao u ispovjedaonici,
istresti sve to ti je na dui i srcu ili razraditi svoju malu taktiku kojom bi se odabrali i opisali samo
prikladni aspekti dogaaja. - Nekoliko minuta posle, kad su to dvoje izvukli van iz motela, zauo se
pucanj. Iz pitolja. Ne znam tko je na koga pucal. Video sam samo da su ubacili tog Arnota i tu curu u
kombi i odjurili prema vijaduk-tu. Nisam tono video kaj su delali, ali sam posle pola sata uo da se
vraaju. Bili su se zajebali, jer je to prema vijaduktu lepa cesta. No kak vi to po hrvaki kaete...
orsokak.
Bani ga pogleda i protrne. Sluen svojim pivom, limenom glazbom i vatrogasnim veselicama,
smijeni vlasnik motela oito nije mogao ni pojmiti to se zapravo dogodilo te noi.
Bani je pognuo glavu i poao prema rupama iz kojih je virio elini splet armaturnih ica. I tad
zastane jer mu se uinilo da je zabetonirana jedna rupa vie. une i prstom prijee preko hladnog
betona. Djelovao je svjee i dao se strugati prstima, po emu se moglo zakljuiti da je zaliven nedavno
i u nepovoljnim okolnostima, dakle pri vrlo niskoj temperaturi.
- Sigurni ste da u posljednja dva tjedna ovdje nije bilo nikakvih radova? - pogledao je odozdo golemu
priliku gazde Kellera.
- Siguran sam - trudio se on zvuati to uvjerljivije. -Kako bih lagao oveku od kojega puno
oekujem!?
- A to to oekujete?
275
GORAN TrtlBUSON
- Pa, to da lepo izgladite stvar... - pone on. - Da zadrite policijo dalje od moje pivovarne. Pa
pomogao sam vam. Ako mi to napravite, moda bih vas mogao postaviti za predsjednika irija za
ocenovanje vatrogasnih glazb. Pie besplatno!

- O, to bi bila velika ast! - pomalo e odsutno Ba-ni, pa se uspravi tako naglo da su ga zaboljela
koljena. Nabije ruke duboko u depove pa pode natrag ka motelu. Znao je da ovdje vie nema to
traiti.
Nakon petnaestak minuta zaustavio je automobil i izvadio mobitel. Na monitoru je bljeskao plaviast
znak slovenske GSM-mree. Nakon to je od informacijske slube dobio broj policije u Ljubljani, uspio
je dobiti i nekoga od deurnih slubenika. Iako je to to je govorio zvualo krajnje smijeno, pokuao je
biti uvjerljiv i obavijestiti policiju na slovenskome:
- Na vijadukto... znate... onem pokraj Polomja... bolje reci pokraj pivovarne Polomje... in apartmaja...
tam vam je u naslednoj... pravkar u poslednjoj armaturnoj rupi ljudski le, ali dva... ne vem... to nisem
mogel saznati... Videli bo-ste... beton je sve in se raspada... Ako boste imeli probleme s
indentifikacijo... nazovite hrvako policijo u Zagrebu... in recite da so leevi najvjeretnije iz familije
Svilar...
- Halo, kdo je to? Kdo ste? Predstavite se! - vikao je glas iz slualice, a Bani je mirno i zadovoljno
iskljuio mobitel i rekao u sebi nikada me neete nai!.
Nali su ga ve ispred Brezica, zaustavili ga i napisali mu kaznu od deset tisua tolara koje je morao
odmah i platiti. Nije imao zavezan pojas, a zapravo ga nije mogao ni imati jer mu se taj dio opreme ve
odavno raspao, to se, uostalom, dogaalo i s veinom unutarnjih organa njegova dotrajalog Golfa.
Uzalud je pokuavao urazumiti policajce tvrdnjama kako nije fer da ga kanjavaju tu na276
Gorka okolada
domak granice, zapravo deset sekundi vonje do domovine, kako vonja s pojasom zna biti katkada
opasnija od one bez njega, kako on surauje sa slovenskom dravom i upravo eka imenovanje za iri
na festivalu vatrogasne glazbeni piva...
Nisu imali sluha ni za to, i Bani im je teka srca izvadio pedeset eura, nato su mu oni zadrali
isprave, a njega poslali u Brezice, u mjenjanicu. Dok je tumarao junom Slovenijom traei otvorenu
mjenjanicu, tjeila ga je jedino pomisao na ono to bi rekao Pako:
- Pizda im materina! Ne samo da bunio proglasili morski pojas nego i kopneni! Ekonomska i ekoloka
kopnena zona do Novog Mesta! Jebote, zna kak su mene sjebali? Moja je teta imala sedamdeset
maraka u Ljubljanskoj banci, a sad si moe s tim dupe obrisati!
- Dobro, preli su nju, a ne tebe!
- Kak su preli nju? I ti pria svata! Kaj bi ona sa sedamdeset marona? Kad ona umre, ta bi lova bila
moja. Kui?
A kad je, pribliivi se granici, doao u zonu hrvatskoga signala, zazvonio mu je mobitel. Bila je to
Lidija, uzrujana i ljuta, i on se odmah sjeti kako je trebao doi na svoj neodgodivi roendanski ruak!
- Pa gdje si ti, molim te? Pa ti si opet sve zaboravio!
- Nisam, Lidija, asna rije, nisam! Morao sam skoknuti u Sloveniju na servis pa se neto
zakompliciralo oko lagera i kuglbolcni. Nisu imali taj tip. Ali evo, jurim k vama. Mislim da mi do Zagreba
treba petnaest... ma ta petnaest... dvanaest minuta... Onda odmah oblaim onaj kuni ogrta i
navaljujem na klopu.
Prekinula je vezu jer nije trpjela njegovu demagogiju, izmotavanja i brzoplete lai kojima ga je nauila
profesija, premda sve to ni njegovoj naravi nije bilo strano.
277
GORAN TRIBUSON
A kad je proao slovensku graninu kontrolu, padne mu na pamet kako ne bi bilo loe svratiti u onaj
slovenski duan na kojemu je jo uvijek pisalo duty free shop, premda se roba u njemu prodavala po
istim cijenama kao i u cijeloj zemlji. Naravno, najprije je uzeo dva paketa svojih omiljenih cigareta, za
Niku je odabrao parfem iji naziv nikad dotad nije uo, a potom je stao traiti i poklon za Lidiju.
Razmiljao je najprije o vonim koktelima na bazi votke, zatim se vratio do police s parfemima, gdje ne
samo da nije nita naao, nego je poeo razmiljati i o tomu da vrati miris to ga je uzeo za Niku.
Lutajui medu policama, zastao je ispred one na kojoj su se nalazile strane slastice, Milka i Lindt
okolade, Jaffa keksi, Haribo bomboni i slina roba. I tad su mu se noge odsjekle od iznenaenja. Na
kraju te police, oito kao proizvod koji se upravo promovira, bile su poslagane vrlo velike crvene
bombonijere u kutijama od neega to je bilo nalik na pli ili bruenu kou. Na njima je, neim to je
bilo slino zlatotisku, bilo iscrtano poprsje staroga Indijanca naborana lica i raupane kose, a ispod
toga je pisalo VIE-1L APACHE. Bila je to luksuzna francuska bombonijera s okoladnim bombonima u
kojima je, navodno, bilo 85 posto kakaa sa sitnim zrncima papra.
Premda su bile neuobiajeno skupe, uzeo je dvije, jednu za Lidiju, jer se radilo o crnoj, gorkoj okoladi
kakvu je ona najvie voljela, a drugu za sve one pasje sinove koji su ga gnjavili Raievim crteima i
idiotskom priom o skalpiranom pukovniku koji je pokuao uspostaviti mir s Apaima.
Nakon kasnoga roendanskog ruka s Lidijom i Nikom, na kojemu je morao glumiti beskrajno veselje

zbog injenice da konano ima onoliko godina koliko se

278
Gorka okolada
nadao da nikad nee imati, slikati se as s kerkom, as s bivom enom, i to, naravno, u novom
crvenom kunom ogrtau, ruka na kojemu je, uza sve ostalo, morao pojesti i dva grozna tamna
paprena bombona od gorke okolade iz crvene bombonijere s pozlaenim Apaem, vratio se kui
polupijan od svih onih piva kupljenih ponajprije radi njega, proao pokraj Kia nezainteresiran tko je
unutra i oko ega se sad svaaju te uao u stan, gdje ga je ekalo nemalo iznenaenje.
Iako je brava bila netaknuta, u ured i stan netko mu je uspio ui, netko tko je dobrano pregledao sve
to se moglo pregledati. Naravno da se nije radilo o obinoj provali zbog koristoljublja, i da mu nita
nije nestalo. Meutim, gore na katu bili su pregledani svi ormari, isprevrtana posteljina i preokrenuti
madraci. Kupaonica je bila nedirnuta, ali su zato dolje u uredu bile povaene sve ladice iz stola, stara
konata fotelja bila je rasjeena, a iz polica to su stajale uza zid bili su izvueni svi registratori,
otvoreni i pobacani po podu.
Bani odmah shvati da je to najvjerojatnije bila udarna grupa o kojoj je govorio Svilarov posilni, i
koju su sad zacijelo poslali na sva mogua mjesta ne bi li konano pronali kutiju koju su zbog neega
trebali.
I onda mu pogled padne na neto neobino. Usred ispremetanoga i porazbacanoga sadraja ladica
lealo je malo crveno licitarsko srce, suvenir kakav se kupuje na protenjima, neto to su neko
seoski momci poklanjali curama koje bi im se dopale. Nije se mogao sjetiti da je takvo to ikada u
ivotu kupio ili dobio od koga. Moda su mu to ostavili kao podsjetnik, kao znak... Ali kakav?
Razljuen provalnikom drskou, ozlojeen stranim neredom, koji zacijelo bez Nike nee moi ni
pospremiti, poput oajnog Harrvja Caula koji u razvaljenom stanu
279
GORAN TltlBUSON
svira saksofon, Bani upali svoj CD-player i pusti splet balada Colemana Hawkinsa da se vrte, i to
glasno i neobuzdano. Za razliku od mnogih drugih, Hawkinsov je tenor-saksofon djelovao snano,
buntovno i odvano, osobito u Night Hawku i u Don't Take Your Love From Me, i to je Banicu ovoga
asa trebalo. Sluao je tu glazbu zavaljen u razrezanu fotelju, koju e jednostavno morati strpati na
krovni prtljanik i prebaciti na kakvo veliko smetlite. A onda, kad je zapalio cigaretu i izvukao iz
hladnjaka prvo pivo, obuzela gaje nekakva letargija i on uzme daljinski upravlja pa ukljui televizor
putajui da se patetini zvui Havvkinsova saksofona i kakofonija televizora spontano izmijeaju.
Gledao je vijesti; nizale su se sitne politike prijevare, velike grabei, atentati i bombai samoubojice,
domai lakrdijai i strani nitkovi, i tad mu je jedna vijest toliko zaokupila pozornost da je istoga trena
iskljuio Colemana Hawkinsa. Naime, uz bljeskove novinarskih fleeva, okruena svjee obrijanim i
slavodobitnim licima skupih odvjetnika, iz istranog je zatvora na slobodu izlazila gotovo kompletna
skupina poznata pod nazivom Kartel. Odvjetnici su davali patetine izjave kako je pravna drava
ponovno odnijela pobjedu, kako su ti nepravedno optueni ljudi zapravo poduzetnici, motori napretka
naega drutva i ideja to e nas odvesti u prosperitetnu europsku budunost, te da je Kartel
fantazmagorija to ju je izmislilo pravo podzemlje kako bi napakostilo onima koji se uzdaju u vlastiti
rad i pamet. I dok su odvjetnici svoje honorare pretvarali u mudru i odmjerenu retoriku, potenjaci,
nepravedno svrstani u nekakav Kartel, trudili su se da u svijet poalju neporone slike obiteljske idile,
grlei i ljubei svoje rasplakane ene u krznenim kaputima i sirotu djecu koja su, padajui oevima u
zagr280
Gorka okolada
ljaj, nehotice pokazivala najnovije tipove Rolexovih satova na ruci.
Negdje u arenilu tog prekrasnog reklamnog pota pravne drave proetao je i neobian ovjek s
debelim namazom pudera na licu i titnicima na uima.
Za sve vrijeme izvjetaja o tom dogaaju Banicu je zvonio telefon na stolu, a on ga je ignorirao sve
dok i posljednji neduni poduzetnik nije nestao pretapajui se u novu vijest. A kad je podigao slualicu
i zauo Nikin glas, istoga je asa, pomalo zapleui jezikom, rekao:
- Odlino da si se javila! Zna, ono veliko spremanje koje mama stalno predlae, to bismo mogli
sutra...
- to ti je? Borio si se rukama i nogama protiv velikog spremanja! Kao, ometa tvoju privatnost... smeta
te u radu... a sad...
- Neke su se stvari promijenile.
- to, nered ti je prevelik?
- Pa, ba i nije... - ree on gledajui sadraj est ladica koje je netko istresao na pod. - Ali malo treba
projuriti usisavaem. ekaj, nagovarate me na to pospremanje, a kad nazovem...

- Tata, nisi ti zvao! - prekine ga Nika.

- Nego tko? - upita on kao da se naao usred nekakve telefonske zbrke u kojoj se sudaralo i ukrtalo
pedesetak linija.
- to ti je? Zar si pijan?
- Nika, dobro zna da nisam pijan! - ree on strogo. - Samo sam malo pripit. A pijan u biti kad
popijem sljedee dvije boce.
- Dobro! - mirno e ona. - Onda da ti prenesem poruku prije nego otputuje u alkoholizam. Zvala je
Rupika i veoma joj je ao to nije mogla doi na roendan...
281
GoRAN TRIBUSON
- Ma, ekaj! - branio se on. - Ne sjeam se uope da sam je i pozvao.
- Ma znam da nisi ti! Mama ju je pozvala. Ti ak i nisi znao da ti je roendan!
-1 to kae?
- Rupika je kazala da ti je pronala Nani Drach, ako ti to nije prekasno.
- Nani!? - zaudi se on. - to, to bi trebala biti po-spremaica? Ako je tako, onda ti ne mora...
- Boe dragi! - uzdahne ona. - Nani Drach je ena koja se do 1996. brinula za nekakvoga Arna Svilara.
Rekla je da ti zna i tko je Arno Svilar, i tko je Nani Drach.
- A... znam - ree on stavljajui telefonsku slualicu pod bradu i palei cigaretu. - Arno je najvjerojatnije
mrtav, ali to jo nije slubeno otkriveno. A eto, ta Nani je iva, premda se mislilo da nije. Vidi kako je
ivot zanimljiv i nepredvidiv.
282
20.
Na etvrtom katu zagrebakoga Instituta za onkologiju polako je umirala sedamdesetogodinja Nani
Drach, izmuena karcinomom plua, brojnim metastazama, zraenjima, kemoterapijama i stotinama
raznih udotvornih alternativnih lijekova od kojih je dobila gastritis i tako osjetljiv eludac da je
uglavnom jela hranu kakvu jedu mala djeca. Bila je veteran odjela, bezbroj puta se vraala na nj,
ostajala dulje ili krae, i da se kojim sluajem birala kakva bolesnika samouprava, Nani bi
najvjerojatnije bila izabrana za predsjednicu. Bila je mrava, koata, visoka, naborana lica i gotovo
posve bez kose, premda je fazu kemoterapije odavno prola. Unato uznapredovaloj bolesti, ekstrahiranome plunom krilu i preosjetljivom elucu, zaudo, mogla je jo puiti i u tome je vidno uivala.
Dnevni boravak na etvrtom katu bio je sav u staklu kroz koje su se vidjeli brojni bijeli krovovi okolnih
kua, i djelovao je mnogo bolje od sumornih bolnikih soba i hodnika. Nasred prostorije, na poviem
stalku, bio je stari televizijski aparat, kojemu je netko posve utiao ton, a svuda naokolo jeftini plastini
stolovi i stolci, gdje su se mogli smjestiti pacijenti s rodbinom to ih je zduno hrabrila i uvjeravala u
povratak kui.
- I vi kaete da ste privatni detektiv!? Privatni detektiv! Ha, ha, ha! Kao na filmu! - smijala se ona kao
da su joj ispriali dobar vic. - Nisam imala pojma da i u nas postoji takvo to.
283
GORAN TRIBUSON
- Gotovo i ne postoji. Ima nas tek nekoliko, ali, openito gledano, izumiremo. Nema posla.
- Vi ste onda kao i mi dadilje... ili kako to danas pomodno zovu baby sitterice. I mi smo na odlasku.
Danas to rade klinke, studentice, cure iz susjedstva, onako usput... ula sam da ak odlaze i u
Englesku.
- Pa i odlaze... Recimo, moja ki... -1 vi biste, gospodine Babicu...
- Bani - ispravi je on.
- I vi biste, gospodine Banicu, da vam priam o Ro-bertu Svilaru?
-Da.
- A hoe li to to bih kazala biti iskoriteno protiv njega ili u njegovu korist? - nagne se ona prema
istraitelju preko plohe stola za kojim su sjedili. - Znate, to mi je jako vano.
- Pa vidite... stvari su... - pone on izokola, ne znajui to je bolje kazati, ali onda ipak odlui:
- Protiv.
- Dobro! Dapae, odlino! Ha, ha, ha! Sviate mi se! - raspoloi se Nani. - A znate li vi, gospodine
Zariu, znate li vi...
- Bani - ispravi je jo jedanput, premda mu se inilo kako od toga nee biti velike koristi.
- Znate li vi da je on kadar uraditi svata onima koji krenu protiv njega?
- Znam. Mislim da sam zbog toga i ovdje.
- Zamislite taj paradoks! - nasmije se ona vlastitoj pretpostavci. - Zamislite da na kraju ipak ne umrem
od raka nego od ruke njegovih nitkova. Pa to bi bilo za film!
- Nego - ree ona nakon krae utnje. - Moram vam odmah na poetku kazati neto vano.
284

Gorka okolada
On nauli ui.
- Rado bih puila. Ovi idioti s odjela to ne doputaju! Kao, puenje je tetno. Od njega se dobiva rak,
ha, ha, ha!
On izvadi Marlboro, a ona svojim drhtavim prstima razmjerno spretno izvue cigaretu. On joj pripali.
Potom pripali i sebi, premda je pretpostavljao da je puenje strogo zabranjeno i pacijentima, i
posjetiteljima.
- Eh, prola su ta vremena! - otpuhne ona dim i neka joj sjeta preleti preko lica. Kao da je vie alila za
tim to su prola ta vremena, nego to, eto, prolazi i sam ivot. - Ula sam u tu kuu kada se on vratio
iz Austrije s novom, mladom, lijepom enom u visokoj trudnoi. Bilo je to u ljeto 1978. i potkraj godine
ona je rodila sinia tako malog, njenog i slabog da su doktori mislili kako nee preivjeti. Znate, ula
sam u tu kuu, da tako kaem, s nepodijeljenim simpatijama. Oboje su mi bili izvrsni. Bobi je bio tako
duhovit, armantan, galantan, a Ef-fie kao neka osjetljiva biljka, posve nesposobna za bilo kakvu
zlou.
Ona se lagano zakalje, pa sumnjiavo pogleda u cigaretu kao da s njom neto nije u redu. Zatim
polako povue sljedei dim, kao da se eli uvjeriti u ispravnost Maribora to ga je Bani kupio u
lanom duty free shopu.
- Ali trebalo mi je samo nekoliko mjeseci pa da shvatim da je on gad, a ona nevino bie uhvaeno u
lavlji brlog. Kad samo pomislim koliko je puta namjeravala otii, ali nije imala snage. Bojala se da e joj
oduzeti dijete ili uraditi togod loe.
- uo sam da je ona bila njegova Danielli - ree Bani vano.
- Ne znam tko je to - zbuni se Nani Drach.
285
GORAN TRIBUSON
I
- Dobro, dobro - prizna on. - Ni meni ba nije posve... A stoje bilo sa svim tim slikama? Ona je,
navodno, bila bogata?
- Effie je bila vrlo bogata! Samo slike to ih je sa sobom donijela znatno su premaivale vrijednost
svega onoga to je Svilar stekao svojim eksportno-importnim muljaama. A ono stoje trebala naslijediti
u Beu... Znate, gospodine Bubicu, esto sam pomiljala da ju je taj nitkov oenio raunajui ba na
njezinu imovinu. Toga ima! Zar ne? - nasmije se ona lukavo.
-Paima... dakako.
- Nemojte mi samo kazati da ste i vi jedan od takvih - priprijeti mu ona u ali prstom.
- Oh, ne! Nikako! - nasmijei se on. - Ja sam ba sa suprotne strane. Mene je ena ostavila i odvela
sa sobom kompletan vozni park, uzela mi vilu i kuu u Opatiji... tonije u Kostreni...
Ona se ponovno zakalje, a na vratima se stvori mladi bolniar sa smijeno podianom bradicom,
koji, vidjevi kako pacijentica i posjetitelj mirno pue i otresaju pepeo po podu, skoi kao da je naletio
na kakvu sablazan:
- Gospodo Drach! Kako samo moete na tako drzak nain kriti kuni red?! Puenje je zabranjeno ak
i na ortopediji, a vi mi tu dimite na pulmologiji! Ja u vas smjesta i neopozivo prijaviti primarijusu
lausu!
- I to?! I to?! - izdere se ona na njega. - On e mi za kaznu ukinuti zraenje?! Ili e mi izvaditi i drugo
pluno krilo? Mladi idiote, moete svoje blesave prijetnje okaiti maku za rep!
Bolniar je neto promrmljao i otiao, ali su oni ipak ugasili cigarete.
- A ime se, zapravo, Svilar bavio? - upita on poigravajui se otvorenom kutijom cigareta.
286
Gorka okolada
- To mi zapravo nikada nije bilo jasno. To su sve bili neki poslovi koji nemaju pravo ime. Nekakav
eksport, pa nekakav marketing, pa nekakvo ulaganje, posredovanje... Kad netko kae da je uster,
onda zna da pravi ili popravlja cipele. Kad je netko uitelj, onda se bavi poduavanjem djece. A ime
se bavi, recimo, menader? Eto, on vam se bavio samo takvim stvarima i bio vie vani nego u
Zagrebu. A i Effie je esto odlazila u Be. U svemu tome jedini sam spas bila ja, jer nisu morali previe
misliti na dijete. Ali sve te njegove muljae nisu nita prema onome to je zasigurno radio kad je poeo
rat.
- Sudjelovao je u ratu? - upita Bani naivno, kao da ne zna da su svi sudjelovali, i da su svi bili na
naoj strani.
- to ja znam moe li se to nazvati sudjelovanjem -zamisli se ona, pa mu uzme kutiju iz ruke i izvadi
novu cigaretu. Osvrne se kao da ipak ne bi voljela da je bolniar vidi, pa se potom poslui Banievim
plastinim upaljaem. On se vie nije usudio puiti, nego ju je nastavio sluati udei se kako je
strana bolest nije uspjela odviknuti od puenja.

- Negdje u ljeto 1991. jedno je popodne doao kui u gardijskoj uniformi... Znate, ono areno...
Zenge... kako se to tada zvalo. To je bio jedini put da ga je netko vidio tako odjevenoga, ali se, kako
se prialo, od tog dana zduno bacio na obranu domovine. Odlazio je na nekakve none sastanke,
putovao u Be, Rim i Miinchen, tko zna kamo. Dolazili su po njega s nekakvim skupim automobilima,
spominjao je imena od kojih zastaje dah, javljao se telefonom iz Maarske, traio da se zapisu
nekakve besmislene poruke za gospodina ovoga ili onoga... Gospodine Bakicu, to je sve skupa bilo
sumnjivo do neba. Oni koji su se borili za domovinu bili su s pukom do koljena u vodi i blatu, a
Svilarove ste cipele mo287
GORAN TR1BUSON
gli postaviti umjesto pigla i obrijati se. A onda su ga naele novine, u paketu sa slinim domoljubnim
primjercima. Povlaili su ga po listovima ija je imena on izgovarao s gaenjem.
- Zbog ega su ga dohvatili?
- Kako zbog ega!? - otpuhne ona dim, kao da je to samo po sebi jasno. - Zbog bogaenja! Zbog
ilegalnoga i nemoralnoga bogaenja, zbog trgovine orujem, zbog neovlatenog koritenja raznim
stranim fondovima za pomo i obnovu zemlje, zbog stranih, ali zaludnih stvari, jer ih je i previe igralo
u toj momadi...
- Naravno, nisu mu nita dokazali?
- Nita.
- Nije vjerojatno ni bilo volje za takvo to?
- Bilo je - ree ona pa ponovno pone kaljati. Vidjelo se da joj, ma koliko se trudila, dim ipak smeta,
premda od tog poroka vie nije mogla dobiti rak.
- Bilo je - ponovi nakon to je uspjela smiriti kaalj. - I te kako je bilo. Doao je neki mladi ambiciozni
tip iz financijske policije... ili se to tada zvalo drugaije... I taj je svojski predano zaronio u sluaj
Svilar...
- I je li pronaao togod?
- Tko bi to znao - zamisli se ona i pogleda van u snjenu panoramu gradskih krovova. - Vjerojatno jest,
ali je sve otilo s njim. Jadnik se ubio. Skoio je s terase de-seterokatnice u novom Zagrebu. Poslije je
u nekom listu izila pria o njegovoj nesretnoj ljubavi prema nekakvoj curi... Vjerojatno su to
iskonstruirali, jer mu je u ruci naeno licitarsko srce, to je trebao biti znak ljubavi. Njegovi su roditelji
sve to demantirali.
- Mislite da se nije bacio?
- Nemam tu to misliti! Tko e znati! - nastavi Na-ni. - Uglavnom, u kui se ekalo da doe novi
istraitelj,
288
Gorka okolada
strunjak za financije, a onda se dogodila ta provala, to razbojstvo.
- To je bilo 1992. godine?
- Da. Jedne su noi u kuu upali maskirani ljudi u uniformama hrvatske vojske. I to je tada bio est
sluaj. Gotovo folklor. Pokupili su neto malo dragocjenosti, neto novca, elektronske ureaje, trofejni
pitolj, venecijanske bodee i kompletnu dokumentaciju koja je mogla kompromitirati Svilara, to mu je
dolo kao narueno... Katkad pomislim kako je u svemu tome on imao svoje prste...
- Pa mogao ju je i sam unititi. emu provala? - primijeti istraitelj.
- Nije mogao - odvrati ona pokazujui za jednu obinu dadilju i preveliku upuenost. - Da ju je unitio
sam, bio bi jo sumnjiviji. Ako se u trenu dok se nalazio pod istragom htio osloboditi dokaznog
materijala, morao je to uraditi na vrlo uvjerljiv nain. Provala je bio jedan od najboljih.
- Dakle, mislite da je iskoristio provalu da se rijei dokaza?
- Najvjerojatnije.
- A Effie?
Ona zastane kao da joj je neugodno sjeati se tih stvari. Kako je i sama rekla, Effie joj je bila draga, a
Robert mrzak.
- ula je da se neto dogaa u kui, izila je iz sobe i nazvala policiju. Naime, bile smo u kui same jer
je Svilar bio negdje u Njemakoj. Potom je pala niz stube i slomila kraljenicu. Nemojte me samo pitati
je li ju netko gurnuo ili je pala sluajno, jer su me tu stvar prokleti policajci pitali bar deset tisua puta!
Moda je pala, a moda ju je netko i gurnuo. Uglavnom, Svilaru je i to dolo
289
GORAN Tr/BUSON
kao narueno. Ne samo da se rijeio vrue dokumentacije, nego i komplicirane brakorazvodne parnice
i neugodne diobe imutka.
- Kakve parnice? - iznenadi se Bani pa konano i on pripali jo jednu cigaretu. Nije vie mogao

izdrati, bez obzira na to koliko primarijusa saznalo za taj grozni delikt.

- Pa, on i Effie bili su pred razvodom. Ona je htjela pokupiti dijete, svoje krpice, imovinu i vratiti se u
Be. To je za Svilara bilo krajnje neugodno i on bi svata uradio samo da je sprijei. Ne kaem da bi
organizirao tako sloenu stvar, ali... Znate, nigdje ne moete biti sigurni od njegove ruke... Jedino
tamo kamo ja idem...
Ona se nasmije, a njemu neka hladnoa projuri leima.
- Poslije je on ekao ljude iz financijske policije da nastave s istragom, ali je umjesto njih dolo
odlikovanje i nitko ga vie ni za to nije pitao. Ostavinska rasprava iza Effie bila je krajnje jednostavna,
a pokuaj njezina oca, dede Klausa iz Bea da dobije starateljstvo nad Arnom na je sud glatko odbio.
Unato naporima svih njegovih skupih odvjetnika. I tu je na vjeti Robi Svilar iziao kao pobjednik,
kao ampion. Premda mi to nije posve jasno.
- Zato vam nije jasno? - zaudi se Bani. - Pa sasvim je normalno da sud dosudi dijete ocu, a ne
djedu!
- Gospodine Nikiu! - oslovi ga ona ve tko zna kojim po redu pogrenim prezimenom. - Stanovito
vrijeme oni su eljeli jo jedno dijete, ali ga nisu mogli imati. On se ak neko vrijeme lijeio od
neplodnosti, ali, oito, bezuspjeno. O tomu nisu nikome govorili i to su krili kao zmija noge. A opet...
zbrojite samo dva i dva i doite do zakljuka. On je doveo Effie iz Bea u viso290
Gorka okolada
koj trudnoi, a poslije se lijeio od neplodnosti! Premda se to u toj kui nikada nije kazalo, ja mislim da
Arno nije njegov sin.
- Nego iji?
- Be je veliki grad - slegne ona ramenima, a on posuti pred teretom injenica to ih je netom doznao.
- A kako je vas otjerao?
- Mene!? - nasmije se ona. - Mene vam nije teko otjerati, jer nikada ne zatvaram oi, a usta jo
manje. Ja sam se brinula za djeaka kojega su oni ipak uspjeli posve upropastiti. Dijete je bilo utljivo,
bojaljivo, stidljivo, introvertirano... Nije uope imao prijatelja, a djevojica se zapravo bojao. Ba jedan
od onih tipova kakvi u zrelosti zavre u duevnoj bolnici ili zatvoru. Pokuavala sam sve ne bih li ga
nekako otvorila svijetu, pobudila njegovu drutvenost, ali nije ilo. I onda, kad mu je bilo devetnaest
godina, u kuu je dola pjevaica...
- Marica Skoko.
- Ja nikada nisam izustila ime te gadure! raesti se stara gospoda Drach, pa nastavi: - Pjevaica je
nekako udno utjecala na njega. Ja sam vrlo brzo shvatila da je stalno gleda iz prikrajka, da skuplja
njezine slike i izreske iz novina, daje zapravo opinjen njome. Ne znam, moda je to normalno da
balavac bez seksualnog iskustva poludi za silikonskim sisama oeve ene...
- Nisu silikonske... - primijeti Bani sasvim neumjesno.
- Za mene su silikonske! - osorno e ona. - Dakle, moda je i to normalno, ali nije normalno da se
takva gospoa, takva pomajka poigrava s njime. Da se suna na terasi bez grudnjaka, da izlazi iz
kupaonice u prozirnoj spavaici, da ga moli da joj pomogne raskopati grudnjak jer joj se kopa toboe
strgala...
291
GORAN TRIBUSON
- Hoete li kazati da se meu njima odigralo i ono?...
- To ne znam, jer sam otila praktiki iste one godine kada je ona dola. Znam samo da ga je ona
izluivala i da se takvo to moglo dogaati samo ako je bilo dio neke njezine strategije. Nemam pojma
to se poslije dogodilo. Znam samo da je pjevaica shvatila da vidim i razumijem njezinu igru pa je
nagovorila mua da me otpusti.
- Dobro - primijeti Bani. - Deko je imao devetnaest godina. U toj mu dobi nije potrebna guvernanta.
- Naravno da nije, gospodine Banicu! - s oajanjem e ona, prvi put pogodivi prezime. - Ali morate
znati da sam ja u toj kui bila sve! I kuharica, i sobarica, i savjetnica, i... Da je Effie ostala iva, ja bih
jo uvijek bila tamo, i ne bih imala ovu prokletinju na pluima!
Tu joj je puknuo glas i ona se rasplakala, ali nije bilo jasno plae li zbog toga to Effie vie nije medu
ivima ili se saalila nad vlastitom sudbinom. Umirio ju je nekako uguravi joj medu prste jo jednu
cigaretu. Ona povue dim i otre suze rukavom prljavoga bolnikog haljetka. Djelovala je tako
usamljeno i izgubljeno da je i Banicu zastala knedla u grlu.
Na vratima se pojavio onaj isti bolniar i s prijekorom pogledao prema pacijentici koja je ponovno
nedoputeno puila. Htio je neto kazati, ali ga je Bani preduhitrio, izvadivi iz depa revolver i
tresnuvi njime po glatkoj povrini stola:
- Sluaj, klipane, ja imam ovjerenu potvrdu o PTSP--u, pa sad samo reci jo jednu rije o puenju na
pulmo-logiji!

Znao je da braniti gospodi Drach da pui nije nita drugo no tragikomini apsurd. Kako osuenome na
smrt zbog zdravstvenih razloga zabraniti posljednju cigaretu?
292
Gorka okolada
- Ovaj svijet prepun je raznih pizdarija i dolo je vrijeme da netko izvadi revolver i tresne njime po
stolu! -dodao je, nakon ega se uplaeni bolniar diskretno povukao.
Ona se dobroduno nasmije, inilo se da je kriza prola.
- One noi 1992. - padne Banicu na pamet neto to je elio provjeriti - rekli ste da je Effie ustala i
pozvala policiju.
-Da.
-1 koliko je policiji trebalo da doe?
- Zaudo, doli su vrlo brzo. Ba u asu kad su provalnici izlazili. Dvojica od njih uskoila su u kombi i
krenula, a trei, koji je oito bio stariji i sporiji, potrao je preicom, dolje prema zavoju. Policija je
zapucala prema kombiju, a kombi je pojurio i punom brzinom naletio na onoga treeg, ba kad je
istrao na cestu. Iz moje se sobe sve to moglo vidjeti kao na dlanu. Taj najstariji je pao, a kotai
tekog vozila preli su mu preko oba koljena. Kombi je zatim naglo zastao, ona dvojica su izjurila i
pokupila treega, koji je leao na cesti nepokretan. Ubacili ga brzo u vozilo i nestali u noi. Nikada ih
nisu pronali. Ali to kako su projurili preko ovjekovih koljena... i sad se najeim i uini mi se da jasno
ujem kako mu kosti krkaju i raspadaju se. Gospodine Banicu, ako je taj nesretnik, ili taj gad, ostao
iv, e taj je sada sto posto u invalidskim kolicima.
Kad je Bani iziao iz sive, beznadne zgrade Instituta za onkologiju dogodilo se neto to je
podsjealo na vojnu vjebu. Jedan policijski automobil projurio je preko snijegom prekrivenoga
bolnikog travnjaka i preprijeio put njegovu derutnom Golfu, iz oblinjega grmlja iskoila
293
\r~
GORAN TRIBUSON
su dva policajca, a dolje s parkiralita dojurio je dip iz kojega su iskoila dva specijalca s pancirkama.
- Koji je ovo kurac!? Pronali ste leglo Al Qu'idel -mrzovoljno e Bani izlazei iz Golfa koji nije stigao
ni upaliti.
Ne obazirui se nimalo na njegove prosvjede, jedan ga je policajac oborio na tlo i stavio mu lisice, dok
mu je specijalac stavio puanu cijev na zatiljak i snano mu pritisnuo lice o neravni asfalt.
- Priznajem! Ja sam se onim avionima zaletio u Twin Towers\ - vikao je on odozdo, dok su mu se
zrnca pijeska s povrine asfalta zabadala u lice.
Petnaestak minuta poslije sjedio je u uredu inspektora Dogana i rupiem pokuavao obrisati ostatke
krvi s lica. Nije imao lisice na rukama, i to je bilo posve protu-propisno, ali je Dogan tako odredio, kao
da eli pokazati kako spram njega osjea bar neku malu naklonost. Osim toga, da je kojim sluajem i
poludio, i bilo to pokuao uraditi, u kutu sobe sjedio je specijalac s automatskom pukom ekajui da
ga smijeni obini straar.
- Jebemu mater, Vinko! Ti valjda i na vlastiti roendan privodi goste u lisicama, a darovi stiu u crnoj
marici. Mogao si me nazvati i ja bih odmah doao. Boga mu, pa slui se valjda mobitelom! Uzme
ga u ruku, utipka moj broj, kae mi da sam osumnjien za napad na Svjetski trgovaki centar i ja
odmah doem. Tako komuniciraju normalni ljudi... a ti...
- Nikola - prekine ga bivi kolega Dogan. - Ti si oduvijek bio ironian, ali nikad brbljav. Uvijek si znao
ao-ku zapakirati u jednu reenicu. Dvije su ti ve bile previe, a tri neukus.
- A ti si znao slati samo jednog ovjeka da obavi uhienje. A sad mi se uinilo da si podigao i rezervni
sastav.
294
Gorka okolada
- Ne pretjeraj! - ree on pa otvori ladicu stola i pone po njoj neto traiti. - Postoje propisi o tomu kako
se uhiuje osumnjieni za ubojstvo. Nita drugo nismo radili nego provodili taj propis.
- Kakvo ubojstvo? - zine Bani od iznenaenja. Komar je polako rastvarao plavu kuvertu i iz nje vadio
nekakve fotografije.
- Slovenska je policija pokraj nekakve male pivovare u Polomju iz temelja nezavrenog vijadukta
uspjela izvaditi le ustrijeljenoga ovjeka starog dvadesetak godina. Dojavu su dobili telefonom od
neznanca koji je govorio slovenski s jakim hrvatskim naglaskom...
- A ti si se odmah dosjetio - dometne Bani - kako ba ja govorim slovenski s jakim hrvatskim
naglaskom pa si poslao po mene. Ti ima fenomenalnu intuiciju. Sada mora jo samo dovesti svoj
odred za prijateljsko uvjeravanje i ja u nakon deset minuta priznati da sam ubio tog ovjeka, a
nakon toga pokuao zamazati cijelu stvar podigavi iznad njegova lesa kompletan vijadukt.
- Uvijek ista pria - kiselo se nasmije inspektor Do-gan pa prui Banicu snop fotografija.

Osjeajui laganu jezu, Bani ih pone pregledavati. Ne jednoj ga se moglo vidjeti kako sjedi za
stolom motela u Polomju i pije tamno pivo. Na drugoj je stajao ispred zelenog Punta zagrebake
registracije i neto promatrao. Na treoj je prelazio s jednog balkona motela na drugi. Na etvrtoj se u
neto zagledao stojei ispred nedovrenog vijadukta u ijem je podnoju pronaen le. Fotografija je
bilo dvadesetak i svaka od njih na neki je nain mogla posluiti i kao dokazni materijal protiv Banica,
jer se vidjelo da je na tome mjestu bio u isto vrijeme kada i ubijeni, te da je obilazio mjesto na kojemu
je otkriven le.
295
GoRAN TRIBUSON
- Tko ti je ovo dao?
- Poslali su nam Slovenci. Netko je poslao njihovoj policiji. Oni ne znaju tko.
- A znaju li identitet rtve? -Ne.
- Onda im javi da je to dvadeset i petogodinji hrvatski dravljanin Arno Svilar iz Zagreba, nezaposlen,
neoenjen... A ako malo bolje pretresu okoli, nije iskljueno da e pronai jo jedan, enski le,
trideset i petogodinje Marice Skoko, udane Svilar, umjetnikog imena Marava.
Rekavi to, on zavue ruku u dep i pred zauenim Doganom tresne po stolu poluraspadnutom
plastinom kutijom s maksi singlom spomenute Marice Skoko.
- Dakle, na tomu radi? - podboi Dogan glavu o dlan desne ruke. - Je li to kakva mrana pria?
- Da, ali jo ne znam u cijelosti kakva. Taj mladi Arno ukrao je ocu neto ime ga ucjenjuje. Ne znam
jo to, ali sam na dobrom putu da saznam. Ali ako me ti strpa u istrani zatvor, mogu se s tim
pozdraviti. A ako bude pametan, moe nam obojici biti od koristi.
- Misli?
- Vinko! Pa ti zna da nikada nisam imao tajni pred tobom! - ree on neto to je gotovo zazvualo kao
ljubavna izjava, tako da se stari policajac grohotom nasmijao.
- Sluaj me, Nikola - ree on vano kao da donosi presudu u ovom sluaju. - Jo nisam dobio sve
slubene papire iz Slovenije i mogu se praviti da nisi, kako se to kae, na adresi. Dat u ti par dana
vremena, ali nemoj smetnuti s uma da si pod stalnom prismotrom.
- Ja sam ionako pod stalnom prismotrom - ree Ba-ni - tako da u moi otrpjeti i tvoj par pasa.
296
Gorka okolada
- Dobro, onda brii da te ne vidim! - izdere se na Banica pred zbunjenim specijalcem koji oito nije
mogao povjerovati da inspektor puta na slobodu nekoga tko je netom uhien.
- ekaj! - zaustavi Dogan Banica. - Evo ti revolver i dozvola.
I dok je Bani izlazio iz Doganova ureda, mogao je jo uti kako inspektor tumai mladom specijalcu:
- On je moj bivi kolega i privatni detektiv. Radi svoj posao i ne moe biti ubojica. Kurac ti Slovenci
znaju!
- Znai, on je va prijatelj? - upita mladi specijalac.
- Ne! To nikad nisam rekao! Ljudi tako jebene naravi nisu niiji prijatelji.
Kad je izaao iz policijske stanice, upravo se upalila gradska rasvjeta, obojivi snijeg u oblinjem
parku blije-donaranastim nijansama. Bani izvadi cigarete i potrai upalja, ali onda shvati da ga je
zacijelo zaboravio na Institutu kod Nani Drach. Nasreu, pedesetak metara dalje bio je kiosk Duhana i
on krene kupiti novi. Upaljai su ionako jeftina potrona roba koja se stalno negdje zaboravlja.
Zastao je pred kioskom, zatraio tri upaljaa, a zatim ugledao naslovnicu sutranjih novina to ih je
prodavaica upravo stavljala na njihovo mjesto. Zatraio je brzo i novine, a nakon toga, pri svjetlu s
kioska, odmah poeo itati lanak koji ga je tako zainteresirao. Tragom masnog naslova na prvoj,
pronaao je veliki tekst na dvanaestoj stranici. Ispod naslova Trgovaka arkadija vidjela se slika
poznate mu udoline sa spaljenim staklenici- < ma i naputenim kuama i imanjima, a ispod slike bio je
i lanak o tomu kako nadomak Samoboru nie velebna, kompleksna trgovaka arkadija iju okosnicu
ine britanski Quatterprice, norveka Ikea, a oko njih jo neko297
GORAN TR1BUSON
liko vrlo poznatih tvrtki razasutih u obliku umjetnoga grada, ureenoga na naelima golemog shoping
malla. Usto e na tom prostranom kompleksu biti podignut hotel, benzinska crpka, podzemna
parkiralita i garae, zabavni centri i tko zna to sve ne. Investicija je, prema novinskoj procjeni, bila
toliko velika da broj nula, kako je duhovito primijetio autor lanka, uope ne bi stao u novinski redak.
Bani zatvori novine svjestan da sluaj Talon poprima sve jasnije konture.
298
21.
Bani je pozvonio na drugom katu i nakon vrlo kratkog ekanja otvorila su se vrata na kojima se
pokazalo konspirativno Komarovo lice s prstom na usnama. Pustio ga je u stan, polako, jedva ujno

zatvorio vrata, a zatim ga poveo do svoje radne sobe. Soba mu je bila savreno uredna, parket se
sjajio od nekoga novog latila, knjige na polici bile su poredane geometrijskom preciznou, prekriva
na trosjedu nije imao nijednog nabora, a radni je stol bio poput zrcala, kao da na njemu nitko nikada
nije ni radio.
- Da te nema tu, po ovom bih besprijekornom redu zakljuio da si umro - ree Bani sjedajui na
trosjed. Nije mu bila jasna razlika izmeu ove aseptine urednosti i posvemanjeg nereda vikendice u
kojoj je Komar radio minijaturni Pariz.
- Kad mi sve pospreme. im ja odem pisat, u sobu uleti ena, ki, snaha ili bedinerica i odmah preko
svega projure sa svojim usisivaima, krpama i prokletim latili-ma. Kad bih i htio, ne bih mogao
napraviti nered.
Bani nije uspio vidjeti nikoga od sveg tog svijeta to ga je Komar spominjao, ali se negdje iz dubine
velikoga stana uo pla djeteta. Komar je imao enu Danicu, sina i ker, koji su nekako u isto vrijeme
uplovili u brak i sa samo nekoliko mjeseci razlike podarili Komaru dvije unuice. Svi su ivjeli tu pod
istim krovom pretvorivi veliki stan u tijesni klaustrofobian labirint razliitih navika, zvukova, ritmova i
potreba, tako da je Komar naj299
Goran Tribvson
vei dio vremena provodio u vikendici nedaleko od Samobora.
Sjedio je sad za svojim pospremljenim i uglancanim stolom i, zarivi glavu u dlanove, jadikovao:
- Nikola moj, ja to vie ne mogu izdrati! Pretvorili su tu stanugu u hram za klanjanje tim dvjema
bebama. Jesu slatke, ali, jebe ga, koja beba to nije? Moja je ena od dolaska unuica posve
poludjela od njenosti, tepanja i slinih pizdarija, a ki i snaha izvorne su idiot-kinje, po roenju...
Sluaj, danas su sve tri usporeivale djeji drek. Kao, bio im je sumnjiv na pokvaren eludac, pa su ga
spremile u friider dok se i druga beba ne posere, jer su jele isto pa e komparacija biti korisna. Onda
su usporeivale drekove po boji, mirisu i konzistenciji, da ustanove je li koje dijete bolesno. Pritom su,
naravno, zasmrdile friider pa sam morao baciti gotovo dvije litre fileka i cijeli livanjski sir... Ako jedno
dijete zakalje, one su sve tri sekundu kasnije na pulmologiji u Klaievoj. Ako dijete prdne, one odmah
jure u Graz u nekakvu specijalnu apoteku koja radi najbolji aj protiv vjetrova. Nikola, ja iz ovih stopa
bjeim u vikendicu.
- Ma daj, Komaru, preivjet e ti to! Djeca odrastu za dvanaest, trinaest godina! Budi samo strpljiv!
- No, krasno me tjei.
- Daj, jesi li mi nabavio onaj spis? - prijee Bani na pravi razlog svog dolaska. On, naravno, nije
doao usporeivati koja od djevojica ima zdraviju stolicu, niti sluati o tomu koju vrstu austrijskoga
aja treba piti u sluaju nadutosti i vjetrova, nego je doao zbog spisa o jednoj davnoj nonoj provali:
- Nisam uspio, alim - rastui se Komar. - Bio sam kod Dogana da ga zamolim za tu uslugu u ime
starih dana, a on me najurio. Rekao je da e nam obojici zgaziti
300
Gorka okolada
glavu kao zmijama ako budemo zanovijetali i pleli se u policijske poslove.
- Isuse! - zine Bani od iznenaenja. - Ti si iao Do-ganu!? Pa ima sve one Barice i tefice, one
kokice koje si armirao trideset godina, a neke si i povalio...
- Psssst! - stavi on panino prst na usta bojei se da bi senzaciju te vrste mogla uti i njegova ena
Danica.
- Kako si mogao ii Doganu!? Ne mogu vjerovati da si tako slabouman.
- Popuio si! Popuio si! - zapljeskao je ruetina-ma kao djearac veselei se to je uspio nasanjkati
prijatelja.
- Oh, nisam skuio da je to tvoj poznati humor - zadovoljno e Bani. - Ti si duhovit kao onaj Salopek!
- Koji Salopek?
Naravno, Komar nije mogao znati za Salopeka iz Ba-nieva davnoga gimnazijskog razreda, Salopeka
koji je kasnije, dodue nakon dvanaest godina, zavrio medicinu, i poslije bio izbaen iz lokalnog
doma zdravlja jer je znao pacijentici kazati otprilike ovo:
- Papa test vam je etiri. Imate rak maternice u ter-minalnoj fazi... to ste se tako prepali? Sve je u
redu, to je samo mala ala.
Ili:
- Stigli su vam nalazi! Bit e potrebna amputacija dojke... ali... ali ne vama! Ha, ha, ha, popuili ste
stari tos!
Komar otvori ladicu stola, izvadi prljavi stari fascikl neodreene boje i stavi ga na okrugli stoli ispred
Banica tumaei mu to je zapravo bilo sa spisom.
- Barica ga je jedva nala baenoga izmeu dva regala. Adaktiran, zaboravljen i opustoen. Po popisu
ini se da nedostaje vie od dvije treine priloga. Ali to je, tu je! Ima ono to se otelo zubu vremena.

301
F
GORAN TrIBUSON
- Kurac je to bio zub vremena! - gorko e Bani pa otvori fascikl i iz njega izvue nekoliko priloga,
svjestan da e sve te stvari morati temeljito proraditi tek kad doe kui.
I dok je Komar strpljivo ekao da Bani bar povrno pogleda spis i pohvali njegovu silnu spretnost, on
se zagleda u papire pune gusto tipkanih slova, bez proreda, pune pogreaka i groznih konstrukcija jer
su bili tipkani kao istraiteljski diktat ili direktni iskaz onoga na koga su se ti dogaaji izravno odnosili.
Tako je u papirima stajalo da je Robert Svilar spomenute noi bio u Miinchenu radi konzultacija u vezi
s odreenim razvojnim projektom (!?), da je toga dana nekoliko puta razgovarao sa enom, ne slutei
nita neobino, te da je o stranim dogaajima uo tek sutradan prijepodne. Iskaz Filomene ili Nani
Drach bio je razmjerno slian onomu to je Bani od nje juer uo, te se vidjelo da sve one
kemoterapije i zraenja nisu nakodili njezinu izvrsnom pamenju. Po onome to je kazala dalo se
zakljuiti kako je s dubokom boli doivjela smrt gazdarice, ali da joj je stranom i jezivom bila slika u
kojoj teki kombi slama koljena neopreznom ovjeku koji pada i zatiljkom snano udara u asfalt. U tom
iskazu Nani nije rekla isto ono to je rekla Banicu - da taj vie zasigurno ne hoda. Ovdje je rekla neto
drugo: ovjek je tako jako udario glavom o tlo da, ako je i preivio, sigurno vie nije normalan.
U taj su se as ostakljena vrata Komarove sobe otvorila i na njima se pojavila njegova punana ena s
djevojicom starom oko dvije godine u naruju. To to je izvodila bila je neka vrsta predstave jer je
cupkala, drmusala dijete, ljubila ga po glavi, tepala mu... Banic je neko davno bio otac malog djeteta i
razmiljao je nije li i on u
302
Gorka okolada
tim danima bio idiot, ali mu nikakve sline slike nisu padale na pamet.
- Bok, Danice! - rekao joj je Bani, a ona je otpozdra-vila na svoj pomalo neobian nain, obraajui se
djevojici koja je u ruci drala neto nalik na bijelog zeca:
- Leci bok stlieku Nikici, leci bok! Vidi stliek Ni-kica kako smo veliki i kako smo dobli! To je zato to
smo se umili, to smo papali i to smo kakali...
A zatim se iznenada uozbilji i ree gostu:
- uj, Nikola, imam u friideru kremnite. Hoe li da ti donesem? Fine su, nisu ba hladne, jer je ovaj
tvoj debeli prijatelj sto puta otvorio vrata.
- Joj, ne bih. Visok mi je eer, neka radije mala...
-1 hoe! Mala Leptila e ih popapati! Sve e ih popa-pati! Je 1' tako, Leptilice mala, zlato bakino!?
I onda pocupne kao ostarjela vila iz kakvoga runog sna pa odjuri s djetetom nekamo gdje e valjda
nastaviti tu burlesku.
- Kako ti se to zove unuka? Lektira? - upita Bani sav u udu.
- Leptira - odvrati debeli djed tiho. Vidjelo se da mu nije po volji ni takvo pitanje ni takvo ime.
- Leptira!? Kakvo je to ime? Jeste li svi popizdili?
- A to ja tu mogu!? Nisam ga ja smislio. Otac joj je entomolog i radi nekakav magisterij o leptirima uzaludno se branio Komar.
- Pa to ako je entomolog!? - ljutio se Bani, premda ga se to nije ticalo. - Jebote, da joj je otac
mikrobiolog... to, onda bi se trebala zvati Salmonela? Kakve to veze ima? Onda bi onaj Jarnjak koji
radi u deratizaciji trebao sina nazvati Miomor Jarnjak. Svi su popizdili! Daju djeci nekakva izmiljena,
idiotska imena. Ili posve strana, iz
303
GORAN TrIBUSON
filmova koje su gledali a nisu razumjeli! Kako ti se zove druga unuka?
- Jennifer... - Komar e tiho i neodluno.
- Je F sa d?
- Bez. Sa j i... i s dva n...
- Jebemu mater, Komaru! - raesti se Bani jo vie. - Ja bih sad najradije nazvao Unicef da dou
ovamo i uhite roditelje, a i tebe skupa s njima. Jedino Danicu mogu potedjeti. Mislim, zbog totalne
neuraunljivosti.
U taj as zazvoni mobitel u Komarovu sakou.
- To s Danicom... - ree on. - To je u redu... u tome te podravam...
Zatim prisloni mobilni telefon na uho i zastane kao da mu nije jasno tko ga zove i zato. ulo se samo
kako je rekao da, tu je, ali, kako, nemam pojma... Zatim doda mobitel Banicu.
- Za tebe je - ree pomalo blijed u licu.
- Kako!? - zine Bani. - Tko bi me zvao na tvoj broj? Ne mogu vjerovati! To je nekakva zabuna ili
zajebancija.

Zatim je ipak uzeo mobitel i javio se.

- Bani ovdje.
- Raunovoa vas treba! - uo je hrapavi muki glas koji mu nije bio poznat. - Oekuje da doete, jer
ima za vas jednu vrlo vanu poruku...
- Tko ste vi? Kakav Raunovoa!? - prosvjedovao je, ali nije prekidao vezu, ba kao da ga sve to, ma
koliko djelovalo drsko, sve vie zanima. - Sluajte vi i va Raunovoa! Nikamo ja ne idem!
- Raunovoa ima danas popodne u pet masau na uobiajenome mjestu. Kae da vi ve znate gdje
je to -rekao je glas, a nakon toga se linija prekinula. Na zaslonu mobitela nije bilo broja s kojeg se
zvalo; ovjek je imao tu vrstu zatite.
304
Gorka okolada
Ne elei uznemirivati Komara sadrajem razgovora i objanjavati mu tko je Raunovoa, u kakvoj je
vezi s njim bio, i ime se zapravo do juer bavio, Bani zaroni u papire koje mu je nabavio Komar.
Preletio je preko rekonstrukcije stranog dogaaja, jer ju je drao manje vanom od njegovih
posljedica. Konano, rekonstrukcije se uvelike rade prema iskazima oevidaca, a oni su i preesto vrlo
subjektivni, pogotovo kada je rije o neobinim i dramatinim okolnostima. U sklopu navedene
rekonstrukcije indikativnim mu se uinilo to to provalnici nisu uope ni taknuli kuni sef, premda im je
bio pod nosom, ali se i ta neobinost dala objasniti mnogim razlozima - od toga da nisu imali dovoljno
vremena, pa do toga da nisu posjedovali alat i znanje za so-fisticiraniji provalniki rad.
Osobito mu se zanimljivim uinio popis nestalih stvari koji je pametnom ovjeku mogao kazati dosta o
prirodi provale. Od stvari koje su bile tek niska u spisu najzanimljivijim su mu se uinila etiri
registratora s financijskim spisima, prenosivi kompjutor, nepoznata koliina disketa te nekoliko
rokovnika s osobnim biljekama. Naravno da je i sam Svilar imao razloga unititi podatke koji su ga
mogli kompromitirati, ali su takvi podaci mogli posluiti i onima koji bi ga njima ucjenjivali. S obzirom
na to koliko je zatvorskih godina na temelju njih mogao dobiti njihov vlasnik ili na to to su od Svilara
mogli izvui njegovi ucjenjivai, vrijednost ostalih ukradenih stvari inila se zapravo zanemarivom. Na
popisu su bili kutija sa enskim satovima i jedan stariji muki Philip Pat-hec, srebrno posue, starinski
pitolj s ugraviranom posvetom, videorekorder, kablovski receiver, drveni kip, rad Banicu nepoznatoga
naivca, i velika kutija enskoga
305
GORAN TRIBUSON
nakita nepoznatog sadraja i vrijednosti jer je uvid u nju imala samo pokojna Effie.
I tad, negdje pri dnu papira, Bani spazi neto to mu se uini vrijednim pozornosti. Meu otuenim
stvarima bio je naveden i akvarel veliine 19x12 centimetara, rad Fritza Goethea, ali nije bio naveden
naslov slike nego tek anrovska naznaka po kojoj je to bila erotska slikanja, premda nije bilo izriito
navedeno je li to bio akt ili neto drugo. Naravno, Bani je uo za velikoga njemakog pjesnika
Johanna Wolfganga Goethea, ali pojma nije imao da je postojao i slikar istoga prezimena. Ipak, drao
je da je vaan podatak jer je posve udno da je u kui prepunoj slika ukradeno ba to, a ne neto od
svih onih zvunih imena kojima se razmetao Robert Svilar. Usto je imao onaj prokleti osjeaj da je ovih
dana negdje, na nekome vanome mjestu, vidio sliku razgoliene ene, dakle erotski motiv, povezan s
ovim stvarima, ali se, da ga tko ubije, nije mogao sjetiti gdje.
I dok je Bani razmiljao nagnut nad svim tim papirima pokuavajui proniknuti o emu je rije, u sobu
je ulo nekakvo nisko debelo udovite s mreicom na kosi i krpom u ruci, te poelo brzo pospremati
papire s okruglog stolia, kreui se poput kakvoga automatskog ureaja.
- to je ovo? - viknuo je Bani. - Genetski modificirana spremaica?
- Ruice, to vam je? Jeste li poludjeli? - skoio je Komar u uzaludnom pokuaju da je zaustavi.
- Gospoa je rekla da u vaoj sobi opet ima nereda, a praina moe koditi bebama - govorila je ona
prskajui nekakvim sprejom po stolu i spremajui na brzinu spise to ih je Komar donio iz policijske
arhive u ladicu ispod stolia.
306
Gorka okolada
- Ruice! - izdere se on vie da bi napravio predstavu pred prijateljem negoli radi kakve autentine
pobune. - Ostavite to i nosite se van!
- Molim vas, prijavit u vas gospodi! - pogledao ga je srdito mali stroj za pospremanje, pripravan na
svau.
Boe, pomisli Bani, kao na policiji! Jadnik je otiao u mirovinu i sada ga kod kue prijavljuju,
kanjavaju i zlostavljaju. Nije imao ba nikakve anse u borbi s Dani-inom kunom pomonicom i
nalazio se pred jo jednim sramotnim porazom.
- uj, Komaru - ustane Bani. - Jako mi se pia, ali ti u zahodu sve smrdi po usranim djejim
pelenama, pa u to obaviti u teglu od fikusa. Valjda nema nita protiv?

I dok je on zakoraio prema fikusu u kutu, ustra je pospremaica zgrabila svoj pribor i pobjegla iz
sobe.
- Ovo ti je bilo super! Ovo ti je zbilja bilo super! -smijao se zadovoljno Komar. - Kako je samo gadura
zbrisala!
Bani pokupi svoje papirie, potrpa ih u fascikl i ustane:
- Moram krenuti. A i tebi je bolje da krene u umu, u partizane, protiv okupatora i domaih izdajica.
to ti tamo fali? Radi lijepo svoj Pariz, i tek tu i tamo nazove telefonom da provjeri kakaju li dobro
Leptira i Jenni-fer... i boli te ona stvar!
- Ima pravo, Nikola, zna da ima! - povlaivao mu je pratei ga prema izlazu. - Iz ovih bih stopa
krenuo samo da ne moram popodne pomoi Danici oko sarme i hladetine jer je roendan Lajou. To ti
je Leptirin otac, onaj entomolog. Ali onda, ao aci! Rei u im ovako: Boli me kurac za vas, idem u
umu! Moete vratiti djeja govna u friider.
307
GORAN TRIBUSON
Naravno, tu je patetinu proklamaciju izveo u pola glasa da ga tkogod od ukuana ne uje.
A onda, dok je izlazio iz stana na stubite, mogao je sasvim jasno uti Komarovu enu kako ljutito
govori muu:
- Tu je floreal! Je F istina da je Nikola piao u fikus?
Muzej modernog slikarstva bio je zatvoren za javnost jer se, nakon nevienog uspjeha prethodne,
postavljala nova izloba u vrlo slinom stilu. Bani je uspio prevariti portira rekavi mu kako uri kod
doktora Kiszelvja radi intervjua u povodu novoga postava, a nakon toga je bez pardona zakucao na
ravnateljeva vrata i otvorio ih prije no to mu je on odgovorio.
- to je ovo!? - uzviknuo je ravnatelj i skoio od stola kao oparen. - Zar vi ne znate kucati?
- Pa kucao sam - otpovrne Bani.
- Moda... ali vam nitko nije rekao da moete ui.
Bani pogleda prema stoliu za kojim je maloas sjedio doktor povijesti umjetnosti. Ondje se, na
takozvanom fetpapiru nalazila rastvorena polovica bijelog hljeba, razrezana kao veliki sendvi,
namazana debelim premazom jetrene patete iz otvorene konzerve, a po pateti su bile sloene
debele ploke jeftinog ekstravurta, prekrivene majonezom i kiselim krastavcima. Pravi jeftini golemi
radniki sendvi to ga je profinjeni estet sloio s velikom pomnjom, spremajui se da ga prodre iza
zatvorenih vrata. Ostalo mu je tek da ga poklopi i navali na nj, i sad mu je, zateenome u sasvim
nesofisticiranom poslu, zacijelo bilo tako neugodno da bi najradije propao u zemlju.
- to trebate? - upita ga preko volje doktor briui rupiem majonezu kojom si je uprljao prste.
- Samo vae miljenje. Vrlo kratko, ali razmjerno tono. Nakon toga moete na miru pojesti taj
sendvi.
308
Gorka okolada
On ga prijekorno pogleda, a zatim podvikne:
- eljka! eljka!
asak kasnije na vratima se pojavi ona visoka ena pred kojom je Bani ve jedanput glumio
umjetnika, pa upita zato ju je zvao.
- Odnesite, molim vas, ovaj grozni sendvi Zdenku! - ljutito e doktor. - Rekao sam mu da ga ne radi
ovdje! A onda ode i ostavi ga!
- Kojem Zdenku? - pitala je ona kao da joj nije ba jasno.
- Kako kojem!? Onome koji odrava grijanje. Maloas je ovdje pritezao radijator.
- U redu... - zbuni se eljka, prie sendviu, poklopi ga i stegne papirom pa krene s njim van. Zdenku... kaete...
Premda mu nitko nije ponudio, Bani sjedne za onaj stoli, izvadi rupi pa obrie mrvice sa stola i
dvije tri kapi majoneze.
- Zdenko ba usvinjio... - ree, pa potom iz unutarnjega depa izvadi vie puta presavijen lanak iz
Roya-la, lanak u kojemu se na fotografiji vidjela radna soba Roberta Svilara. Izravna ta dva papira
dlanom i stavi ih pred ravnatelja, koji je sve to pratio oito ne shvaajui ba previe.
Bani izvadi cigaretu pa zapali, zatim ponudi i ravnatelju, ne znajui je li u meuvremenu uspio prestati
s tim porokom.
- to hoete s tim novinskim lankom?
- Pogledajte dobro - polako e istraitelj - jer mi treba va struni sud. Gospodin koji na slici sjedi za
ovim idiotskim radnim stolom apsolutno je nevaan. Iza njegovih leda, na zidu, objeena je slika. Ne
vidi se ba cijela, nije posve otra, ali bolje nemam. Vi najvjerojatnije i
309
GORAN TRIBUSON

ne slutite koliko biste mi pomogli kad biste mi rekli tko je autor slike.
- To je kao kviz? - ree on i zamisli se. U vremenu brze zarade u kvizovima to su se vrtjeli na raznim
televizijskim i radijskim postajama zacijelo je i njega taknula ta vrsta strasti. On ustane, prie svom
radnom stolu, a zatim se vrati s velikim povealom u ruci. Uzeo je sa stolia stranicu na kojoj je bio
otisnut taj dio fotografije i priao s njim prozoru. Unato jakoj arulji podne svjetiljke, oito je vie
vjerovao danjem svjetlu. Pribliio je list, postavio povealo i zagledao se u fotografiju te zautio kao da
se pokuava koncentrirati na zadatak.
- To je simpatian erotski motiv, akvarel, sav u njenim oker i ruiastim tonovima. Lice je, koliko se
vidi, ljupko, proporcije tijela dobro pogoene, ali je teite takvo kao da tijelo ne lei na postelji nego
malo povie nje, zapravo u zraku. Zanimljiva je distribucija erotskih elemenata, koja zacijelo proizlazi
iz edne graanske tradicije. Naime, bar koliko se meni ini, nage ruke i mekom suknjom skriveno
krilo djeluju ak uzbudljivije od golih grudi. Dosta fini rad, premda daleko od nekog re-mek-djela. Po
mojem sudu, akvarel je naslikan u godinama uoi rata i posve unutar autorovih obzora, bez nekih
iskoraka i radikalnih promjena optike... Znate, onaj tko je s toliko brige skockao ovu ultramodernu
radnu sobu, mogao je na zid staviti i neto prikladnije. I stilski, i tonski, i koloristiki, a, boga mi, i
vrijednosno.
- Dobro, doktore, vi ste mi odrali cijelo predavanje, a meni bi bilo dovoljno i ime... Za ime Boga, znate
li ime autora?
- Bilo je vie takvih osrednjih akvarelista, znatno ispod ukusa svojega doba, ali ovo je, gotovo
nedvojbeno, Austrijanac Fritz Goethe.
310
Gorka okolada
- Hvala vam, doktore! - ustane Bani i pode prema vratima. - Ispriavam se to sam vas gnjavio, a
vaemu majstoru grijanja zamalo upropastio sendvi.
On je ostao gledati za njim kao da je razoaran to nakon tonog odgovora na kvizu nije uslijedila i
odgovarajua nagrada.
Stvar je bila vie no zanimljiva, razmiljao je Bani pribliavajui se svom automobilu. Robert Svilar
posjedovao je 1996. akvarel koji mu je ukraden one kobne noi 1992. I tu zanimljivu injenicu znali su
njegova ena Marava i njegov dvojbeni sin Arno.
A moda se konano cijeli zagonetni krug zatvori kod najveeg igraa, kod Raunovoe, koji ga je
pozvao radi neke vane stvari. Najvjerojatnije radi nagodbe.
U pet je ve padao mrak i polako se hvatala veernja magla. inilo se daje s viednevnom sezonom
pobjenjela snijega gotovo i da se vraaju magle koje su tek nakratko ustuknule pred navalom
vijavica.
Zaustavio je Golf ispred zgrade koja je upravo nestajala u veernjoj nevidjelici. Oito je i dalje bila
posve prazna, ak ni u duanu koji je zapremao cijelo prizemlje nije bilo svjetla, premda se inilo da e
za koji dan biti otvoren.
Zaudo, velika vrata nebodera nisu bila zakljuana i Bani ude u predvorje, u kojemu se istoga asa
upali automatizirana rasvjeta. Bilo je posve tiho, samo se negdje izdaleka uo ravnomjeran mehaniki
zvuk, tih, zapravo sasvim diskretan. Bio je to lift koji se nakon nekoliko asaka zaustavio u prizemlju.
Iznad ulaza u lift upalilo se crveno svjetlo, a vrata se otvorila kao da ga zovu unutra.
Banica neto zazebe oko srca. Zgrada je bila posve prazna, neuseljena zapravo, je li onda uope
pametno
krenuti gore u neizvjesnost? Sa svijeu o tome kako je radoznalost prokleta stvar koja ovjeanstvo,
dodue, vue naprijed, ali i podosta bedaka odvodi u smrt, on ude u lift i pritisne taster posljednjega
kata, gdje se nalazio stan u kojemu je Raunovoa obino imao tretman masae. U uskom se
metalnom liftu, koji je putovao kroz beton, osjeao kao u lijesu, pa, obuzet nenadanom zebnjom,
izvue mobitel spreman nazvati Niku ili Lidiju i kazati im gdje je, te da, ne javi li im se za pola sata,
nazovu inspektora Dogana u MUP-u. Ali ovdje u oklopu od metala i debeloga betona nije bilo signala.
Kad se lift zaustavio na vrhu zgrade, iziao je i pritisnuo zvonce na poznatim mu vratima, ali se nita
nije dogodilo. ak ni kad je pozvonio drugi i trei put. Potom gurne lagano vrata i ona se uz tihu kripu
otvore. Jo jedanput pomisli da nazove ker ili bivu enu, ali umjesto mobitela, radije izvue iz depa
vjetrovke revolver pa upali svjetlo. Prostor je bio posve prazan, kao da nikada nikog nije bilo ovdje.
Pode u drugu prostoriju, zatim u treu, pa u etvrtu, palei pritom svjetla, i u svakoj je od soba mogao
vidjeti istu stvar. Bio je to nov, nenamje-ten stan za trite.
Izae zatim na balkon i pogleda prema sjeveru, gdje su se palili milijuni zagrebakih prozora, dok je
gore ponad Sljemena na mrkom nebu visio blijedi Mjesec. A dolje, dolje pod njim, negdje do petoga ili
estog kata bila je gusta magla koja je, polegnuvi po samome tlu djelovala teko i ljepljivo.
I tad se dogodi neto od ega je uistinu ostao bez daha. Gore na terasi nebodera neto je zautalo,
vrisnu-lo, fijuknulo i strmoglavilo se dolje u maglu, odakle se odmah vratio i odjek tupog udarca.

312
Gorka okolada
Kao obezglavljen, izjurio je iz stana i malo odahnuo vidjevi da je lift jo uvijek tu. Uletio je u nj i brzo
pritisnuo gumb s oznakom prizemlja. Ta mu se vonja inila vjenom i on, nagaajui to bi se sve
moglo dogoditi, pri svjetlu lifta, drhtavim prstima provjeri jesu li sva leita u njegovu Smith&Wessonu
puna. Potom su ga stale hvatati zle slutnje. to ako je sve to klopka i ako se lift jednostavno strmoglavi
u dubinu? to ako ostane izmeu katova poput kakva lijesa u betonu? Ili ako ga dolje u predvorju
ekaju isti oni ljudi koji su okonali Arnov izlet u Sloveniju? A kad je na kraju lift ipak sretno stigao do
prizemlja, a njegova se vrata automatski otvorila, izjurio je Bani van, vrsto steui revolver te se
zaas naao ispred zgrade. Nije ni pomiljao to bi se moglo dogoditi ako ga takvoga zajapurenog,
uzbuenog i s revolverom u ruci ugledaju sluajni prolaznici.
Ali po ovom pasjem vremenu nikog nije bilo ispred nebodera i on krene na drugu stranu, prema mjestu
gdje je odletjelo tijelo samoubojice. Iako je znao da je najrazumnije uskoiti u automobil i nestati s toga
mjesta, njega kao da je golicalo da vidi kako izgleda samoubojica nakon to je izveo svoju stranu
nakanu.
Sa zapadne strane zgrade, u svjetlu ve postavljene uline svjetiljke, dolje na ploniku, potrbuke je
lealo tijelo u zimskome kaputu, nekako udno izvijeno i spljoteno, glave iskrenute ustranu,
poderanog rukava i bose desne noge jer je cipela morala ispasti negdje u padu. Zaudo, na
nesretnome samoubojici nije bilo ni kapi krvi jer joj je valjda trebalo dosta vremena da probije debelu
zimsku odjeu. I tad, s jezom koja je u njemu rasla, Bani spazi i ispruenu mrtvaevu ruku iz koje se
skotrlja-lo malo crveno licitarsko srce, a asak kasnije u izoblie313
GORAN TR1BUSON
nom licu neprirodno iroko otvorenih oiju prepozna financijskoga genija Alojza Habahta.
I tad shvati da pred njim zapravo ne lei samoubojica nego poruka koju mu je poslao Raunovoa.
314
22.
Neto je fijuknulo kroz mrak i maglu, ostavljajui za sobom onu uplju jeku kakva se javi za tijelom to
pada u veliku dubinu. Potom je kao povrat, kao odjek, doao i zvuk muklog udarca, udarca od kojega
se Bani probudio. Vani, u prolazu koji je vodio do zatvorenoga kinematografa, nazirala se samo
nonom aruljom obasjana magla i nikakav se zvuk nije uo. Zatim tamo dolje u Ilici protutnji tramvaj, i
Bani se upita, nije li to koji od nonih, ili moda prvi jutarnji. Pogleda na digitalni sat na kojemu je bilo
est. U ovo doba godine u est je jo mrak. Sjedne na krevet i pri tom pokretu nekakva udna bol
jurne u njegovu glavu, bol zbog koje je istog asa dlanovima pokrio elo. Iako nije bilo nikakvih razloga
za ustajanje, on se odvue do kupaonice, stane pod tu i pusti vodu. Nada da e s vodom otii i
glavobolja pokazala se sasvim jalovom, tako da se obrisao i vratio u sobu, u nonom ormariu
pronaao plivadon to ga se neki dan sjetio kupiti, i popio ga. Legao je na krevet nauznak i pogledao
prema stropu. Negdje odozgo, posve bespomoan, rairenih ruku, urlajui na sav glas, prema njegovu
je krevetu padao bivi financijski strunjak Alojz Habaht, brbljavi genij zbog ijeg ga pijanstva vie nisu
mogli uspjeno drati pod kontrolom. Bani zamiri i pokua ponovno usnuti. I to mu uspije, ili mu se
to samo inilo. Vjerojatno je bio u onom udnom stanju izmeu sna i jave, u onom stanju koje je
moda najblie umiljajima ovjeka
315
F
GORAN TltlBUSON
s vrlo visokom temperaturom. I u tom stanju, ma to uinio, uvijek mu se iznova vraao udan osjeaj
da se nalazi u podnoju nebodera obavijena maglom gdje ga mui neugodna slutnja kako e odozgo
svakoga asa doletjeti ljudsko tijelo.
Zatim je ustao, popio jo jedan analgetik i konano, kad je glavobolja minula, uspio zaspati. I tko zna
koliko bi spavao da ga nije probudio telefon, jer je mobitel iskljuio prije no to je legao. Zaudio se,
bila je to Ni-kina prijateljica novinarka kojoj je obeao dati intervju, odnosno biti ivopisnom temom
intrigantne novinske rubrike.
- Ines ovdje! - rekla je.
- Tko!? - zaudi se on, jer mu nije padalo na pamet tko bi to sad mogao biti.
- Ines... Ines Rupi - rekla je nekako preko volje, jer, ini se, nije voljela daje zovu Rupika. - Nikina
prijateljica. Sjeate li se... obeali ste da emo razgovarati za novine. Mislim daje sada pravi as.
Imamo temu o organiziranom kriminalu.
- Mi, privatni istraitelji, pratimo nevjerne ene ili uhodimo sitne lopove iz malih privatnih tvrtki. A sve je
to potpuno nezanimljivo - trudio se da bude to uvjerljiviji jer mu se nije razgovaralo ba ni za kakve
novine. -Nita vam ja ne znam o organiziranom kriminalu.

- Kako ne biste znali!? Nemojte biti skromni! - navaljivala je ona. Proli sam vam put priala o Talonu.
Ono to sam istraila u redakciji vrlo je zanimljivo. Ta se tvrtka dosad vie puta preregistrirala, a da
nikad nikome nije bilo jasno ime se bavi. Govorkalo se o reketu, kocki, vercu zlata i automobila...
Talon zapravo i ne postoji... to je neto to se svaki as drugaije zove, to se mijenja i ne da se
unititi. Neto kao retrovirus koji stalno mutira.
316
Gorka okolada
- A da moda... ipak... sada ne razgovaramo o tomu? - s laganom e nelagodom istraitelj, krajnje
neupuen u retroviruse koji mutiraju. - Evo, cure mi baterije!
- to, pa zar to nije kuni telefon?
- Ma je, je... - spetljao se on. - Ali i on ima baterije...
- Znate li da je doktor Habaht poinio samoubojstvo? On je radio za Talon...
On je sasvim dobro i jasno uo to je kazala, ali je ipak poeo vikati u telefonsku slualicu:
- Ne uje se! Halo, halo! Nita se ne uje! Halo! Je 1' me ujete? Ja vas ne ujem! Nazovite poslije!
Koji je vrags tim tel...
Potom je spustio slualicu i iskopao telefon, premda je uo kako ona stalno govori Halo, ja vas
ujem! Spustite, ponovno u nazvati.
To je moda bilo nepristojno, i znao je da bi mu Nika i Lidija, da su to mogle doznati, dobrano natrljale
nos, ali je njemu sada brbljanje kojetarija za novine bilo zadnja stvar na svijetu.
Kada se u devet naao s Doganom u slastiarnici Hoh-njec jo je uvijek bila jednako gusta magla i bilo
mu je poprilino muno od one dvije tablete to ih je popio na prazan eludac.
Vinko Dogan bio je neka vrsta civiliziranog nasilnika i goropadnika, ovjek koji je bio pravi strah i trepet
u slubi, ali je, kako to esto biva, imao u sebi i neto djeje, pa se esto znalo dogoditi da susrete
zakazuje na djejim igralitima, u lunaparkovima ili slastiarnicama, to je bila osobitost koje on
zacijelo nije bio ni svjestan. I ne samo to, uivao je poesto u onim stvarima u kojima uivaju djeca,
to je mogao biti i refleks siromanoga djetinjstva u kojemu nije imao ono to bi djeca trebala imati.
317
GORAN TRIBUSON
- Zato ne proba malo? I ileri i antonezeri su danas perfektni - govorio je Banicu dok su se stiskali u
malom separeu iz kojega se dobro vidjela Ilica, odnosno ono to je od nje ostavila gusta magla.
- Zar ne voli ilere? - upro je viliicom u Banica kao da mu takva bizarnost nije jasna. - Nemoj mi
samo rei dane voli ilere!
- Kao dijete bio sam zbog ilera u popravnom domu - ozbiljno e Bani, kojemu se od svih tih kolaa i
jakog mirisa vanilin eera dizao eludac. - Provalili smo nou u slastiarnicu. Deki su pobjegli s
metalnom kutijom u kojoj je bio utrak, a mene je murija uhvatila s tacnom ilera u rukama.
Dogan ga s uenjem pogleda, a onda promrmlja neto i odmahne rukom, kao da mu nije do njegovih
izmiljotina i ludorija:
- Ti si oduvijek bio zajebant! Nikada se zapravo nije znalo to misli. Zato se i nismo slagali u slubi.
Ali sreom, sudbina je odredila da nam se putovi raziu.
- To je obostrana srea! Zato si me zvao?
On podigne malu vilicu s komadiem kolaa pa se zagleda u nj, kao daje to kakvo savrenstvo
prirode. Potom ga strpa u usta, mljacne, da bi se odmah prebacio na neto to je zvao antonezerom.
- Vidi, Nikola - pone on punih usta. - Godinama lovim toga uglednoga graanina jer mislim da je
muak i pokvarenjak do kosti! Do kotane sri! Zna, kad je netko ba sve najbolje, i dragovoljac, i
domoljub, i donator, i vizionar, i dobroinitelj, isto ti ja znam... e, onda je meni takav sumnjiv od glave
do pete. Jebe mi mater ako ja vjerujem u savrenstvo! Evo, ja sam ti, na primjer, genij za ah, a idiot
za strane jezike. Od svih jezika i rijei na svijetu, ja samo znam da na maarskom vilamo ha318
Gorka okolada
to znai tramvaj broj est! Onda, dobar sam otac, ali sam oajan zet. Evo, nekidan sam sterao
punicu u tri pike materine.
- to, ima jo ivu punicu!?
- Pa nisam valjda mrtvu punicu sterao u tri materine! - pogleda ga on kao da mu se udi to takve
gluposti i pita. - Sterao sam je bez veze, a zna kakve mi kolae radi! Radi Jelaieve nite debele
kao safalada i tortu od pikota sa svjeim voem. A biskvit s vajnatoom...
- Vajnato radi sigurno od vina? - upita Bani neduno.
- Nego od ega!? Je F me to zajebava?
- Ne, Vinko! Ali zar si me zvao da razgovaramo o kolaima i vajnatou tvoje punice? Ako jesi, onda mi
malo priaj o dobo torti ili o roati. Stavlja li na roatu kara-mel ili lag s listiem metvice?
On ga pogleda poprijeko, ali ipak krene na pravu temu:

- On je stopostotni gad! Bio je ve u mat poziciji, pa su ovjeka koji je vodio istragu nali mrtvoga, a
sva dokumentacija nestala je u nekakvoj nonoj provali prije dvanaest godina. Stalno ga imamo
nadohvat ruke, a onda nam izmigolji. To ti je kao kad pokuava uhvatiti muhu koja ti se mota oko
tanjura. Zamahne, a ona zbrie! Uvijek je stotinku sekunde bra od tebe.
- O komu govori, Vinko? - pravio se Bani da ne zna.
- Nikola, jesi li ti idiot?! - izdere se Dogan tako da su se dvije bakice, koje su takoer uivale u ilerima,
okrenule i mrzovoljno ga pogledale. - Pa o Svilaru! Na istoj stvari radimo! Zar mi nisi rekao da ti je
platio da mu prati sina?
- Jesam.
319
II"'
GORAN TRIBUSON
- Zato ne proba malo? I ileri i antonezeri su danas perfektni - govorio je Banicu dok su se stiskali u
malom separeu iz kojega se dobro vidjela Ilica, odnosno ono to je od nje ostavila gusta magla.
- Zar ne voli ilere? - upro je viliicom u Banica kao da mu takva bizarnost nije jasna. - Nemoj mi
samo rei dane voli ilere!
- Kao dijete bio sam zbog ilera u popravnom domu - ozbiljno e Bani, kojemu se od svih tih kolaa i
jakog mirisa vanilin eera dizao eludac. - Provalili smo nou u slastiarnicu. Deki su pobjegli s
metalnom kutijom u kojoj je bio utrak, a mene je murija uhvatila s tacnom ilera u rukama.
Dogan ga s uenjem pogleda, a onda promrmlja neto i odmahne rukom, kao da mu nije do njegovih
izmiljotina i ludorija:
- Ti si oduvijek bio zajebant! Nikada se zapravo nije znalo to misli. Zato se i nismo slagali u slubi.
Ali sreom, sudbina je odredila da nam se putovi raziu.
- To je obostrana srea! Zato si me zvao?
On podigne malu vilicu s komadiem kolaa pa se zagleda u nj, kao daje to kakvo savrenstvo
prirode. Potom ga strpa u usta, mljacne, da bi se odmah prebacio na neto to je zvao antonezerom.
- Vidi, Nikola - pone on punih usta. - Godinama lovim toga uglednoga graanina jer mislim da je
muak i pokvarenjak do kosti! Do kotane sri! Zna, kad je netko ba sve najbolje, i dragovoljac, i
domoljub, i donator, i vizionar, i dobroinitelj, i to ti ja znam... e, onda je meni takav sumnjiv od glave
do pete. Jebe mi mater ako ja vjerujem u savrenstvo! Evo, ja sam ti, na primjer, genij za ah, a idiot
za strane jezike. Od svih jezika i rijei na svijetu, ja samo znam da na maarskom vilamo ha318
Gorka okolada
to znai tramvaj broj est! Onda, dobar sam otac, ali sam oajan zet. Evo, nekidan sam sterao
punicu u tri pike materine.
- Sto, ima jo ivu punicu!?
- Pa nisam valjda mrtvu punicu sterao u tri materine! - pogleda ga on kao da mu se udi to takve
gluposti i pita. - Sterao sam je bez veze, a zna kakve mi kolae radi! Radi Jelaieve nite debele
kao safalada i tortu od pikota sa svjeim voem. A biskvit s vajnatoom...
- Vajnato radi sigurno od vina? - upita Bani neduno.
- Nego od ega!? Je F me to zajebava?
- Ne, Vinko! Ali zar si me zvao da razgovaramo o kolaima i vajnatou tvoje punice? Ako jesi, onda mi
malo priaj o dobo torti ili o roati. Stavlja li na roatu kara-mel ili lag s listiem metvice?
On ga pogleda poprijeko, ali ipak krene na pravu temu:
- On je stopostotni gad! Bio je ve u mat poziciji, pa su ovjeka koji je vodio istragu nali mrtvoga, a
sva dokumentacija nestala je u nekakvoj nonoj provali prije dvanaest godina. Stalno ga imamo
nadohvat ruke, a onda nam izmigolji. To ti je kao kad pokuava uhvatiti muhu koja ti se mota oko
tanjura. Zamahne, a ona zbrie! Uvijek je stotinku sekunde bra od tebe.
- O komu govori, Vinko? - pravio se Banic da ne zna.
- Nikola, jesi li ti idiot?! - izdere se Dogan tako da su se dvije bakice, koje su takoer uivale u ilerima,
okrenule i mrzovoljno ga pogledale. - Pa o Svilaru! Na istoj stvari radimo! Zar mi nisi rekao da ti je
platio da mu prati sina?
- Jesam.
319
GORAN TRIBUSON
- E, pa vidi! - ljutio se on i dalje. - Ja u poludjeti od takvih! Ja ga pritvorim, a za deset minuta mi doe
njegovih pet najboljih odvjetnika, koji imaju godinji prihod vei od nekih afrikih i azijskih zemalja,
napadnu me u novinama, otkriju pet navodnih povreda zakona, trae moje smjenjivanje, opizde me u
nekakvome toboe neovisnom tisku... Kad mi se uini da ga imam u aci, dokazi mi nestanu, svjedoci
se nenadano bace s najbliih nebodera ili otputuju na usavravanje u kenijski grad Mombasu, oevici

vie ne ele svjedoiti jer su, navodno, preboljeli encefalitis pa se vie ne sjeaju, a oni koji su dali
iskaz povlae ga tvrdei da su u to vrijeme imali aps-tinentsku krizu i bili na heptanonu. Pritom me, za
svaki sluaj, prijave Helsinkom odboru. Jebemu mater, bilo mi je stoput bolje u komunizmu. Uhapsi
gada, stam-bura ga, a kad doe njegov advokat on je ve na odsluenju u Turopolju ili Valturi. Ovo
sad je kurac! ista karikatura!
Iako je djelomice i pretjerivao, ipak je stavio glavu medu dlanove, drao se nekoliko asaka kao
najvei gubitnik na svijetu, a onda je pogledao prema slastiarki:
- Zorice, kakva vam je danas parfe torta?
- Malo je rahla, gospon Vinko. Radije bih vam preporuila zahericu ili varcvaldicu.
- Dobro, Zorice, dajte onda...
- Koju? - upita ona.
- Pa obje... s malo laga. I na kraju kavu s natrenom. Potom se okrene prema Banicu pa nastavi.
- To s tim zemljitem je muljaa. Doznali su od svog ovjeka u vlasti da dolaze te strane tvrtke.
Nedokazivo! Zatim su organizirali nekakvu udnu kampanju irenja lanih vijesti o tomu kako se tamo
toboe gradi odlagalite smea. Nedokazivo! Onda su, kako se ini, jeftino po320
Gorka okolada
kupovali zemljita, a pojedince koji to nisu htjeli jednostavno su prisilili. Nedokazivo! Nakon toga
uklopili su dolazak stranih tvrtki u vlastitu zamisao golemog kompleksa s raznim sadrajima i
predstavili to kao politiku odluku. Takoer nedokazivo! Meutim, ovaj put im u konstrukciji neto ne
tima. ini se da ne mogu predoiti valjane ugovore o kupoprodaji. Kao da su im nestali...
Donijeli su mu druge kolae i on je navalio najprije na sacher tortu.
- Zbilja se osjeti aroma divlje narane! To je najvanije!
- 1 kako bih ti ja to trebao pomoi?
- Kako bi mi trebao pomoi!? - udio se on. - Kao da to nije jasno! Prvo, ti si u groznoj gabuli. Policija
ima podatke da si slijedio Svilarova sina, da si ga uhodio u Sloveniji i, konano, sva je prilika da si ga
tamo i ubio...
- Dobro zna da sam ga traio po nalogu njegova oca!
- Ne znam! Znam samo da je zaherica jako dobra. Ti e na sudu kazati da si ga slijedio jer ti je za to
njegov otac platio, a otac e kazati kako o tomu nema pojma. Ili, jo gore, tri njegova advokata e to
odbiti kao gnusnu insinuaciju, a onda e sazvati konferenciju za tisak, ograditi se, zanijekati i najaviti
da e njihov klijent zatraiti satisfakciju sudskim putem! U takvom svijetu ivimo. Kui ti to? Ili si ostao
lajbek?
- Kuim! A kui li ti da tebi, to se Slovenije tie, fali jedan cijeli le?
- Kakav le?
- enski. S Arnom je bila i Svilarova ena. Ali to je sve tvoj posao.
- Ali on uope nije prijavio njezin nestanak. Za enama tragamo kad muevi prijave da se nisu vratile.
321
GORAN TRIBUSON
- Sluaj - unese mu se Bani u lice i kolae. - Ako ju je on nestao, onda to nee ni prijaviti! Zar je
prijavio nestanak sina?
- Nije - prizna on, a potom se naas odlijepi od tanjura s kolaima. - Sve sumnje koje vode u tvom
smjeru ja u zakopati sto metara pod zemlju. Ali ti bi mi morao nekako pomoi. Mislim, ako ima
kakvih boljih spoznaja na temelju kojih bih ga mogao strpati u gajbu. Slijedio si maloga nekoliko
tjedana. K vragu, morao si neto doznati!
- Doznao sam, ali jo nisam posve siguran.
- A kad e biti siguran? Kad mi zbrie na Kajman-ske otoke? Nikola, molim te, posluaj me. Sve ovo
to svaki dan slua o Europi, Nato paktu, integracijama, zajednikom tritu... sve je to pizdin dim
ako ne pohvatamo mafijae! Bez toga nema budunosti! A to nije lako jer njih netko titi. Vidi, ja
imam nekakvu jebenu naviku da sve to se dogaa danas povezujem s onim to je bilo prije, jer nas je
onaj Fiter uvijek uio da zloin ima svoju prolost i da smo mi njegovi povjesniari. I ja sam ubojstvo
tog mladia odmah povezao s provalom iz 1992., kada je nehotice ubijena djeakova majka...
- Nehotice!... - primijeti Bani ironino. - Isto onako kao to si i ti sve te kolae smazao nehotice!
Jebote, ja bih se najprije raspuknuo, a onda bih umro od ei!
- Dobra ideja! Zorice, to imate za popiti?
- Frupi - odvrati ona poslujui neto oko dugakog niza kremnita.
- Koji?
- Od limuna i ananasa...
- Ba mi ti podiu kiselinu u elucu. Dajte mi radije jupi ili voko od ribizla.
Potom nane varcvaldicu, pojede komadi, a onda uzdahne. Ipak se vidjelo da mu je ve dosta.

322
Gorka okolada
- Razmiljao sam puno o tomu. Ako je te noi stradala njegova majka, moda je taj momak
podsvjesno zamrzio oca. Moda se doepao neega to je moglo temeljito kompromitirati starog
Svilara i sruiti ga u prainu. Moda je zbog toga ubijen?
Zatim malo posuti, pa doda:
- Ili ga je jednostavno smaknuo poludjevi zbog te svoje mlade ene...
- Obje su ti interpretacije skroz uplje - prekine ga Bani. - Jer u oba sluaja ispada da ja nisam
ubojica. A to je deplasirano.
- Idi u kurac! - opsuje Dogan, to je za one bakice s ilerima bilo previe, tako da su na brzinu platile i
otile negodujui. - I krenuo sam u tom smjeru i pokuao pronai spis iz 1992., ali vraga! Moe se
jebat! I to je netko definitivno unitio!
Banicu zamalo izleti kako je taj spis privremeno drpio debeli Komar, ali je u posljednji as zastao.
Konano, u neemu je Dogan bio u pravu, jer je ono to je Komar donio bilo nekompletno. vicarski
sir s golemim rupama.
- Daj mi jo nekoliko dana - ree Bani. - Postoje ipak neke male anse da u doi u posjed neega
ime bih mogao potegnuti po Svilarovu grobnom zvonu...
- To si dobro rekao - zadovoljno e Dogan. - Uvijek si se znao bolje izraavati od mene. Ali, u svemu
ostalome, ja sam bio daleko bolji.
- A ako to ne dobijem - nastavi Bani - ispriat u ti to se dogodilo, ali i to e, sasvim sigurno, zavriti
u koari s nedokazivim svinjarijama.
asak kasnije ve je izjurio iz slastiarnice jer se pokraj njegova Golfa zaustavio veliki pauk. Morao
je to sprijeiti jer je bilo veoma dvojbeno vrijedi li taj prastari automobil vie od naknade za odvoz i
globe. I dok je ju323
GORAN TRIBUSON
rio van, uinilo mu se kako se Doganova ruka ispruila, a debeli prst pokazao na onu vitrinu u kojoj su
se nalazile baklave, tufahije i urmaice, odnosno mali orijentalni etnoraj za profinjene ljubitelje
slatkoga.
Gore na jelenovakoj uzvisini Svilarova je vila izranjala iz magle poput vampirskog dvorca iz engleskih
filmova strave i uasa. elio je bar jo jedanput vidjeti profinjenog skupljaa umjetnina. Ne, nisu mu u
toj kui bili duni, nikakve novce, dapae, reklo bi se da su ga za najobinije praenje i preplatili, ali je
Bani ipak mislio da mu neto moraju objasniti, neto u emu su mu ipak bili dunici. Svilar ga je,
oito, platio za to da mu pomogne da se domogne neke stvari. No to nipoto nisu bili ni lani Raie vi
crtei ni kona kutija s nacrtanim Indijancem, u kakvima Francuzi prodaju svoju delikatesnu gorku
okoladu. Pa kad to nije ilo, pokuao mu je podmetnuti ubojstvo i aranirati ga dokazima ili indicijama
u obliku serije fotografija snimljenih pokraj slovenskoga motela.
Kad je doao nadomak Svilarovoj kui, otkrio je da je kompletno imanje doslovce opkoljeno vozilima i
ljudima u odorama. Nije to bila policija, nego zatitari tvrtke ZTFighter, za koju je Bani znao da joj je
zabranjen rad. Ali oito da ta zabrana ovoga ranog popodneva vie nije bila na snazi.
Pravei se blesav, Bani izae iz automobila i brza koraka krene prema ulazu nadajui se kako e se
sada zacijelo pojaviti onaj isti tip koji ne zna izgovoriti r te mu pomoi da bez veih problema ude u
Svilarov dom. Ali umjesto grotesknog tipa, pred njim se isprsi snani naoruani mladi kojemu je na
odori bila naslikana stilizirana aka, a ispod nje logotip ZT Fightera. ovjek u odori zaustavi ga
pokretom ruke, i ne troei rijei.
324
Gorka okolada
- to je? Zar ste poludjeli? Moram ui kod gospodina Svilara. Nosim mu poruku u obliku licitarskog
srca od doktora Alojza Habahta, kojemu je upravo juer istekao profesorski mandat. uli ste za
financijskoga genija Habahta, ili ste jedan od onih koji raunaju na raunalu napravljenome od
napetog flaksa i zrna graha?
Zatitar je sve to ravnoduno sluao, ali je bilo posve jasno da ga nee pustiti unutra niti e se s njim
uputati u beskonane rasprave i nadmudrivanja.
Ostavio ga je stoga na miru i priao autu nalik na policijski na kojemu je bio znak zatitarske agencije i
za ijim je upravljaem sjedio malo stariji ovjek, koji je morao biti nekom vrstom asnika. Ako
zatitarske agencije uope imaju asnike i hijerarhijski ustroj slian policijskome. Ili su tek poduzea
kao i sva ostala. Vidjevi kako mu se Bani pribliava, ovjek izae iz automobila i prekrii ruke na
prsima. Ni njegov stav nije istraitelju pruao ba neke velike nade.
- Gospodine efe - servilno e Bani - ne znam emu ovoliko uniformi, ali ja bih svakako morao kod
gospodina Svilara. Ja sam njegov lijenik i svaki mu dan moram dati hormonsku injekciju. Znate, on

tako lijei rak, pa vam moda...

ovjek mu tek rukom pokae da se udalji, a nakon toga mirno sjedne na svoje mjesto odlaui
revolver na sjedalo.
- Jebe se vama! Ja moram unutra! - vikao je Bani nadajui se da e ga moda zbog izgrednitva
zgrabiti i ugurati unutra, ali je i taj plan bio, kako se to kae, na klimavim nogama.
- emu ta neumjesna vika? - zauje blagi glas pa se okrene. Prema njemu je koraao sveenik koji je
preko svoga raskonog slubenog odijela imao prebaen sta325
GORAN TRIBUSON
romodni crni kaput od krombi materijala. U njegovoj je pratnji bio mladi koji mu je nosio podeblju
torbu, kao da je u njoj pribor za vodoinstalaterski, a ne za sveeniki posao. - Sine, od nas se trae
mir, suut i blagost.
- Zato me zovete sine? - upita Bani. - Niste mi otac.
- Sine, kua pred kojom stojite kua je alosti. Zar vam nije poznato da je sina nesretnoga gospodina
Svilara Bog pozvao k sebi? - nije se dao sveenik, koji je sigurna koraka prilazio ulazu na jelenovako
imanje.
- Nije ga nitko pozvao k sebi nego su ga gnjide ubile same! Osim toga, to se vas sve to tie? Jeste li i
vi biskup zatitar? Radite li i vi za ZT Fighterl Ima li moda ta tvrtka zatitarski ordinarijat?
Sveenik se prekrii i zabrza prema ulazu, dok je za njim klipsao pomonik, jedva teglei teku
torbetinu.
- Idem i ja s vama u kuu alosti da skupa podignemo raspoloenje - ree Bani pa pokua zajedno sa
sveenikom ui u dvorite.
Ali zatitara se nije dalo tek tako prevariti. utke je zgrabio istraitelja i tako ga snano gurnuo natrag
da je zamalo izgubio ravnoteu na skliskom tlu. Ipak je ostao na nogama, i tad mu je priao onaj stariji
zatitar, koji je u meuvremenu izaao iz automobila. Taj mu je strogo pokazao prstom na drugu
stranu ceste:
- Tamo! Tamo se odmaknite! I da se niste ni korak pribliili!
- Ovo je javna povrina! - odvratio je Bani, ali kada je slubenik ZT Fightera krenuo prema njemu, kao
da je naglo promijenio miljenje o karakteru spomenute povrine, pa se smjesta povukao tamo gdje
mu je pokazao zatitar.
Tad je spazio kako se metalna vrata polako otvaraju
326
Gorka okolada
da propuste veliki crni Mercedes sa zatamnjenim staklima, onakav u kakvima se voze predsjednici i
sline zvjerke. Zanimajui se tko je to uao, Bani krene plonikom prema mjestu s kojega se mogao
bolje vidjeti ulaz u atrij zgrade. Tu se automobil zaustavio, a stranja se vrata otvorila. S lijeve je
strane iziao ovjek kojega je Bani upoznao na proslavi djejeg roendana, doktor Valeri-jan Gruden,
inae intimni prijatelj oaloenoga poduzetnika, a s desne se uspravio visoki mukarac kovrave
kose, koji je, im je iziao, izvadio iz depa titnike i stavio ih na ui.
Obojica su polako krenula prema ulazu u zgradu, a ovjek koji se smjestio do vozaa poao je prema
velikim dvorinim vratima.
Spazivi Raunovou, Bani zaboravi na prijetnje za-titara pa pojuri prema ulazu, gdje su ga
saekala dvojica i uhvatila ga pod ruke, spremna da ga odvuku preko ceste na mjesto s kojega je i
krenuo.
- Pustite ga! - uo je onoga kratko oianog tipa koji se ovamo dovezao s Raunovoom i doktorom
Grude-nom. Imao je na sebi posve novu zatitarsku odoru i hodao je kao da se ponosi njome. Bani u
njemu istoga asa prepozna svoga starog znanca Gubu.
- Kako, i vi radite u ZT Fighterul - upita Bani.
- ZT Fighter sam ja! - rei e on prilino patetino. - To je moja zatitarska tvrtka. Bili smo pod
suspenzijom, ali su nai advokati juer uspjeli istjerati pravdu na istac.
- Naravno da su je uspjeli istjerati - doda Bani. -Ali ne na istac, nego u vraju mater. Istjerali su je
negdje milijun svjetlosnih godina odavde.
- Gospodine Banicu - pokua se svladati Guba. -Kad smo vas angairali, imali smo preporuke koje su
vas
327
GORAN TRIBUSON
predstavljale kao mudru, mirnu i povjerljivu osobu. Vi ste zavrili posao to ste ga radili za ovu kuu,
pravedno ste plaeni i ne znam otkuda vam sad sav taj jed?
- Poigrali ste se sa mnom i pokuali mi podmetnuti ubojstvo. A sve ste obavili sami, pokupili ugovore i
unitili erotski akvarel stanovitog Fritza Goethea!

- Ne znam o emu to priate! Ni za to od toga nemate nikakvih dokaza. To su vae fantazije. Molim
vas da se udaljite jer je gospodin Svilar u velikoj boli. I biskup je doao da mu prui utjehu i duhovnu
okrjepu. Upravo se spremamo na groblje, gdje trebaju stii posmrtni ostaci iz Slovenije...
- to, idete oistiti beton s njih?
- Gospodine! - prosike Guba i stisne ake. Bani iznenada shvati zato se zapravo suzdrava.
- Vaim Fighterima je bio zabranjen rad zbog neadekvatne uporabe sile i vai su to advokati uspjeli
nekako srediti. Pretpostavljam da bi vas ponovljeno nasilje suspendiralo na toliko godina da vie i ne
biste doekali rehabilitaciju.
Gubino je lice bilo crveno od bijesa, ali i dalje nije poduzimao nita. Bani s uenjem shvati kako
stoje na istome onom mjestu gdje ga je on udario akom u eludac. Ali tada nije bio ef i vlasnik
zatitarske agencije nego obina civilna osoba, tako da je mogao zaraditi samo kratki susret sa sucem
za prekraje. Znajui da danas isti takav rizik vrijedi samo za njega, Bani mu prie kao da e ga
zagrliti, a onda ga koljenom snano pogodi meu prepone, tako da se ef ZT Fightera nemono
skljokao na tlo.
Zatitari sa svih strana skoie prema Banicu, ali ih u tom asu zaustavi glas kuedomaina koji je s
ulaza u atrij mogao sve uti. Iako je bilo hladno, bio je bez kapu328
Gorka okolada
ta, odjeven u sveano crno odijelo i gologlav. Lice mu je bilo samrtniki blijedo, a oi crvene, kao daje
netom plakao. On da rukom znak, zatitari se razmaknu, a Guba se pone polako pridizati.
- Gospodine Banicu - nekim pobonim mirom govorio je Robert Svilar, koji je djelovao kao da mu je
biskup uistinu dao pravu duhovnu okrjepu, ili kao daje uzeo poprilinu dozu trankvilizatora. - Ako
mislite da su sve te vae udne ideje istinite i u jednom sasvim malom postotku, ja u vam osobno
osigurati najbolje odvjetnike da ih dokaete na sudu. Ali ako niste sigurni, onda bar budite oprezni i
mislite na vau bivu suprugu koja je bila pametnija od vas i dola nam u dobroj vjeri da joj
pomognemo u nevolji. I vama bismo pomogli, samo kada biste imali dovoljno razuma.
Banicu se odsijeku noge. To to je uo o Lidiji djelovalo je prilino nesuvislo, ali je imalo nekakav
koban prizvuk. A onda mu je jedna udna ideja sijevnula glavom i on ju je odmah odluio ispitati.
Sjeo je u svoj Golf, izvukao mobitel i nazvao Lidiju. Nije se javljala, mobitel joj je bio iskljuen. Potom
je nazvao njezin stan na Britanskom trgu i slualicu je podignula Nika:
- Mama je poizila to se sino nisi javljao, pa smo je Rupika i ja odvezle u Krilo andelovo. Jo juer
su joj javili da moe odmah doi na pretrage i tretman. Ve smo se ule... ona je dobro...
- Nika! - prekine je on, jer mu se uinilo da e vjeno brbljati. - Pogledaj, negdje kod mame mora da su
prospekti od tog Krila andelova. Moda u njima pie tko je vlasnik ili ef te klinike...
- Zato bih to gledala?
- Za ime Boga! Kad ti kaem da pogleda...
329
GORAN TRIBVSON
- Ali tata, zato bih gledala kad znam!? Vlasnik je doktor Valerijan Gruden! On je juer osobno pozvao
mamu. To je u vicarskoj, odakle je doao, uobiajena praksa... to da ef klinike pozove pacijenta. On
je jedan strano fin gospodin, a ne kao ovi nai mesari.
330
23.
I OD TELEVIZIJE IPAK IMA NEKAKVE KORISTI, MISLIO JE BANI
dok je sa sto trideset na sat jurio prema Krapini. Jer, eto, da nije nekoliko puta vidio taj agresivni
televizijski spot za udotvornu, snobovsku kliniku, sada bi zacijelo izgubio mnogo vremena da istrai
gdje se Krilo anelovo nalazi i kako se tamo ide. Naravno da sto trideset na sat nije bila jurnjava za
street racere, za zlatnu mlade koja subotom uveer obie sve coctail barove, a onda negdje pred
zoru zavri u periferijskom turbo folk lokalu, ali je za sivi Golf, kojemu je Bani i prestao brojiti godine,
ta brzina bila prava kunja. Puio je cigaretu za cigaretom i pratio bijelu crtu to je izranjala iz magle,
koja je s nailaskom veeri bila sve neprozirnija, nadajui se sve vrijeme da je Svilarova aluzija bila
prijetnja bez pravoga pokria, neto kao uvjetovana razmjena. Ono - ti e preutjeti sve to zna o
nama, a mi emo biti korektni prema naoj dragoj pacijentici. Ipak, koliko god pokuavao dobiti Lidiju
na mobitel, anonimni ga je digitalni glas obavjetavao kako je mobilna stanica iskljuena. Nije mu to
bilo jasno jer nikada nije uo da bi u bolnicama, javnim ili privatnim, pacijenti morali iskljuivati svoje
mobilne telefone.
Iza Krapine spustio se s autoceste, kupio na brzinu neto goriva i poao uom asfaltiranom cestom
prema slovenskoj granici, gdje se nalazila klinika o kojoj je Lidi-ja s toliko oekivanja sanjarila.
Naravno, tuda nije mogao voziti vie od osamdeset na sat, na nekim je dijelovima
331

GORAN TRIBUSON
jo bilo neoienoga snijega, a u zavojima je bilo toliko sklisko da se automobil nekoliko puta opasno
zanio.
A kada je, iziavi iz zavoja koji je presijecao umoviti breuljak, ugledao velebnu kliniku doktora
Grudena kako stoji na vrhu breuljka ponad mora magle, u sutonu koji se brzo sputao, sjetio se
onoga trenutka iz brojnih filmova, trenutka u kojemu je mladi engleski odvjetnik ugledao nazubljeno
brdo s jezivim obrisima dvorca grofa Vlada Tepesa. Klinika je zapravo i bila adaptirani ovei dvorac,
imala je tri kata, brojne terase i neto nalik na tornjie u kakvima su, bar u bajkama, obino amile
zatoene princeze. Gotovo svi prozori bili su osvijetljeni, a izmeu njih, po balkonima i terasama,
djelomice i po cr-nogorici uokolo klinike, jo su visjeli bogati, raskoni vijenci novogodinje ukrasne
rasvjete, premda je od Nove godine prolo mnogo vie od mjesec dana.
Trebalo mu je nekoliko minuta vonje do klinike i u tom je vremenu morao smisliti nekakav plan, kako
bi brzo i sigurno izvukao Lidiju i odvezao je, ali mu gotovo nita pametno nije padalo na pamet.
Zapravo, u jednom bi asu pomislio kako pretjeruje poput kakve babe pani-arke jer svaki pacijent,
osim duevnog bolesnika i potencijalnog iritelja epidemije, moe u svakom trenutku napustiti bolnicu i
otii kui, a onda bi mu se pak uinilo kako su stvari i te kako ozbiljne jer se sukobio s ljudima kakve
uvijek putaju zbog nedostatka dokaza. Sasvim je mogue da su osoblju klinike ve dali detaljne
instrukcije o tome kako postupati s Lidijom Bani, kao to je bilo i vie no vjerojatno da se bolnikim
hodnicima vucaraju ljudi poput onih iz Talona, ako i bolnica nije bila podrunica iste tvrtke.
Posljednjih nekoliko stotina metara cesta je bila posve ravna, kao da ju je netko nacrtao ravnalom, a
zavravala
332
Gorka okolada
je oveim parkiralitem ispred samoga ulaza u kliniku. Bani polako zae autom u neonima
osvijetljeno parkiralite i pogleda prema ulazu. Ondje se vidjela neka vrsta portirnice u kojoj su se
nazirale dvije siluete, jedna u graanskoj odjei, druga u odori koja je zacijelo bila za-titarska. Iako je
na neki nain bio uobiajeni posjetitelj koji je doao obii bivu enu, nekako mu se uini da nije ba
pametno ui na glavni ulaz, te da moraju postojati i oni drugi, sporedni, koji e znaiti i manji rizik. Pri
kraju parkiralita prestajala je ograda i poinjao odvojak kojim se moglo doi do stranje strane
zgrade. Provezao se kroz drvored crnogorinih stabala, vidio s desne strane jezerce na ijoj je obali
bila lampionima osvijetljena sjenica, a potom skrenuo ulijevo i spazio niz velikih, osvijetljenih prizemnih
prozora, iza kojih su se vrzmali ljudi u bijelim kutama i s rupcima na glavi. Nije mu trebalo dugo da
shvati kako je stigao do bolnike kuhinje. as zatim ugledao je i velika vrata uz koja se nalazila
ostava, kamo je snani mukarac upravo unosio veliku plastinu kantu za smee.
Bani zaustavi Golfu mraku iza same ostave, izae te brzo i odluno krene prema velikoj kuhinji, u
kojoj se zacijelo dovravala veera za otmjene i bogate pacijente.
Sigurnou rutinera koji je tu zaposlen od poetka svog radnoga vijeka, Bani krene kroz kuhinju
prema vratima to su morala voditi u bolniko prizemlje. Tu su valjda bile, kako je nagaao, prijamne
kancelarije i ambulante, a kad je spazio da ga svi kuhari i kuharice gledaju, on naglo zastane, pljesne
rukama i pone govoriti onako kako se priopavaju vane stvari:
- Pazi ovamo! Doao je konano nalaz! Ako jo ima sojina ulja Sojavil, analize kau da u njemu ima
vie od sedamdeset posto GMO-a, pa doktor Gruden odreuje
333
r
GORAN TRIBVSON
da se ono daje samo bolesnicima u terminalnoj fazi! Isto tako treba pripremiti za analizu kukuruzno
brano koje je stiglo juer jer ima indicija da je u njemu gen knjikoga moljca!
Rekavi to, Bani napusti zaueno kuhinjsko osoblje i, projurivi kroz vrata, zae u slabo osvijetljen
hodnik na ijoj je suprotnoj strani vidio svjetlo recepcije. One uz glavni ulaz. Nije znao gdje se nalazi
Lidija, to je bio podatak koji bi u normalnim okolnostima mogao bez po muke dobiti na ulazu. Ali bio je
sve uvjereniji kako ovo sad vie i nisu normalne okolnosti. Stoga je radije mug-nuo stubama na prvi
kat i naao se u hodniku s ije su obje strane bili nizovi vrata, iza kojih su se morale nalaziti bolesnike
sobe. Na kraju hodnika bila je aula iz koje je na svaku stranu zgrade vodio po jedan takav hodnik, i to
je Banica podsjetilo na unutarnju organizaciju kakva se gdjekad mogla nai u samostanima i
zatvorima.
I ba kad je oajniki poeo razmiljati to bi uradio, zamijeti kako prema njemu nailazi ena u bijelom
kostimu gurajui kolica s tanjurima. A kad je dola sasvim blizu, shvati da su to tanjuri s krikama
tamne torte, posuti gustim bijelim lagom. To je bio dobar znak da je veera zavrila, ili da je bar pri
kraju.
- Dragi Boe, zar je to mogue!? - krene Bani prema eni s kolicima ustro protestirajui: - Moja je

ena teka dijabetiarka, a vi joj nosite tortu! Ja u se smjesta aliti! Mi smo platili tolike novce ovoj
klinici, a vi pokuavate dotui moju enu hiperglikemijskim okom!
Nije bio siguran kae li se to uope tako ili e u oima te ene ispasti zadnjim idiotom. Zapravo, uo je
za hipo-glikemijski ok, koji se zna dogoditi kad bolesnik odbija hranu, pa je po nekakvoj logici skovao
i tu pametnu rije.
334
Gorka okolada
- Dijabetiari ne dobivaju kolae! U to moete biti sigurni! - branila se ena, zacijelo posve neduna.
- Kako mogu biti siguran kad vidim te kalorijske bombe na vaim kolicima!? Zahtijevam da smjesta
provjerite dobiva li moja ena desert ili ne. Ona se zove Li-dija Bani.
Izrekao je to zbilja ultimativno, a zatim se i sam zaudio jer se nije mogao sjetiti kada je zadnji put
predstavio Lidiju kao vlastitu enu. I dok je bolniarka u bijelome krenula prema interfonu uvrenom
o zid, on je lju-tito dodao:
- Ako dijabetiarima dajete tortu, onda im moete dati i viski!
ena je neto tiho govorila na interfon, potom je malo poekala, zatim je ponovno proaptala neto
tiho i posve nerazgovijetno. Bani pomisli to e se dogoditi ako ga je ena razotkrila i upravo prijavila
bolnikoj slubi sigurnosti. U tom e se sluaju vrata otvoriti, a njega e zgrabiti neto slino buldozima
i vujacima iz plemena ZTFighter.
Ali imao je sree, bar ovaj put!
- Dignuli ste toliku galamu bez veze! Vaa gospoda je u tristo tri! To je odjel koji i ne posluujem.
- Sigurno?
- Sigurno! Mogli biste se bar ispriati!
Ali nije ekala njegovu ispriku, zgrabila je kolica s tortama i otila podijeliti desert sretnicima koji su na
to imali pravo. Logika kojom je mogao krenuti Bani bila je sasvim jednostavna i vrijedila je za sve
hotele, za sve bolnice, sve urede koje je vidio u ivotu - broj sobe poinjao je brojem kata. Lidija je,
dakle, bila na treem, najviem katu klinike s lanim aneoskim imenom. Iznad nje mogao je jo biti
samo tornji, u kojemu se mogla nalaziti,
335
GORAN TniBUSON
recimo, Trnoruica, Matovilka ili tko zna koja od zlato-kosih princeza to ih je neko, dok je jo Nika
bila mala, sasvim dobro razlikovao.
Oduljao se do stubita i polako krenuo na drugi kat, potom bez problema stigao i na trei. Pogledao
je prema prvim vratima nasuprot stubitu kojim se uspeo. Imala su broj 309. Krenuo je onim smjerom
u kojemu su brojevi padali i doao do izlaza na nekakvu terasu. Prije izlaza nalazila se soba na ijim je
vratima bio broj 304. Znao je da mora proi pokraj vrata terase i zakucati na prva vrata lijevo, ona u
sljedeem hodniku. Preao je tu malu udaljenost i osjetio kako mu je srce zakucalo jae, maio se
kvake, i pritom, sluajno, onako u urbi, pogledao na ploicu s brojem. Pisalo je 302. Dakle, soba 303
nije ni postojala! Pitajui se nije li sve to sanjao, vrati se do broja 304, pa ode ponovno do 302. Ondje
gdje je trebala biti soba 303 nalazila su se vrata kojima se izlazilo na terasu!
Nemajui kamo, izie na prostranu terasu, na kojoj je zacijelo moralo biti lijepo u proljee ili s jeseni,
ali sada je bilo hladno, mrano, puhao je studeni sjeverni vjetar, a odozdo se, poput pare iz lonca s
uzavrelom vodom, dizala magla. Jedino to se vidjelo bili su mutni odsjaji bolnikih prozora dolje na
snijegu i svjetla s parkiralita ispred ulaza u kliniku. I tad u dnu terase, s lijeve strane, spazi vrata u
ijem se dnu vidjela tanka traka utoga svjetla. Otvori ih i ude u mali, uzak hodnik koji je zavravao
stubitem, a s lijeve i desne strane imao po jedna vrata. Na onim lijevima bila je ploica s natpisom
prof. dr. se. Agneza Gruden, a na desnima broj 303.
Bojei se da bi tkogod mogao naii, ne kucajui, Ba-ni hitro otvori vrata i zastane. U lijepo ureenoj
sobi, u kojoj gotovo i nije bilo niega bolnikog, u sobi s debe336
Gorka okolada
lim sagom, anatomskim krevetom, stilskim trosjedom i modernim postoljem s televizorom na kojemu je
titrala slika, u ugodnoj polutami leala je Lidija s knjigom koja joj je pala na prsa. Vidjelo se da je itala
i pritom zaspala. Kao da je osjetila njegovu prisutnost, ona otvori oi i blago se nasmije.
- Boe, zaspala sam! Tako sam slabo spavala jer je nekakva luakinja gore cijelu no vikala... Ne
mogu vjerovati da si ve doao! Moram priznati, nisam te jo oekivala - pogleda ga ona pomalo
zagonetno. Vidjelo se da ju je zbilja iznenadio.
- Lidija! - ree on prilino uzbueno, ali odluno. -Pokupi odmah svoje stvari! Istog trena briemo
odavde!
Ona ga je gledala kao da ne vjeruje vlastitim uima. Uistinu joj je morao djelovati kao luak.
- Najozbiljnije ti kaem! Nemoj traiti da ti objanjavam! Sve u ti kazati kad budemo u autu! - ree on

jo stroe.
- to ti je!? Praktiki sam tek stigla! Upao si ovamo kao da se radi o ivotu i smrti!
- Moda se i radi! - vikne on pa krene prema ormaru, izvue iz njega putnu torbu i u nju pone
ubacivati njezine stvari. - Imamo malo vremena.
Iako joj nita nije bilo jasno, injenica da ga nikad nije vidjela tako ozbiljnoga i zabrinutog morala je
djelovati na nju, pa je ustala i navukla kuni ogrta.
- Tako! Ostani u ogrtau! Presvui e se u autu!
I tad mu neto padne na pamet, pa je pogleda u oi i upita:
- to si rekla? Zato nisi spavala?
- Rekla sam da je nekakva luakinja u sobi iznad moje...
- Ovo je trei kat! Kakva soba iznad tvoje? - upita
337
GORAN TRIBUSON
on, da bi se odmah potom sjetio kako su na etiri strane zgrade tornjii s prozorima.
- Pa valjda u onom tornju...
- I to je vikala? - upita Bani.
- Arno nije kriv! - odvrati ona. - Da zna samo kakvim glasom. Kao daje pod nekakvim... sredstvima...
- Spremi se, za pet minuta briemo odavde! I to zauvijek! Ako bude potrebno, dignut emo oboje kredit
i ii e srediti tu kraljenicu u onu ameriku bolnicu.
- John Hopkins Hospital? - spomene ona ironino uvenu bolnicu iz Baltimorea, pa stane pospremati
stvari.
No on ju vie nije mogao uti jer je izjurio iz sobe i potrao stubitem u sobu to se nalazila iznad
Lidijine.
Iako bi mu takvo to maloas djelovalo nevjerojatno, u tornju na vrhu dvorca pretvorenoga u kliniku
ipak je bila zatoena zlatokosa princeza.
Tu je, u uzanoj bolnikoj sobici, na krevetu kakvi se obino mogu nai na neurolokim i psihijatrijskim
odjelima, konatim remenima vezanih ruku i nogu, leala Marica Skoko, nevjerna ena Roberta
Svilara. Kao i Lidiji-na, sobica je bila ukusno ureena, na zidu se nalazio nosa s malim televizijskim
aparatom, na nonom ormariu svjee cvijee, a na polici s oveim ogledalom i mnotvo kozmetikih
preparata koje Marava nikako nije mogla rabiti jer je, osim to su je zavezali, oito bila i pod utjecajem
sedativa. Leala je nauznak, duboko je disala i gledala nekamo u strop. elo joj je bilo vlano od
znoja, a zglavci crveni i puni podljeva jer se pokuavala osloboditi remena.
Bani joj prie i njeno joj poloi svoju hladnu ruku na elo. Ona ga pogleda. Poela je disati mirnije,
ali joj je pogled bio mutan. Ipak, inilo se da se budi iz sedativ-noga sna.
Gorka okolada
- Jeste li vi moj otac? - upita uplaeno.
- Nisam, ali imam ker neto mladu od tebe - ree on i nekako mu postade ao sirote djevojke koja je
sanjala brzo bogatstvo i veliku slavu. Znao je da e, izvue li se odavde, odmah poslati Dogana da
razvali ovaj brlog i spasi jadnu priprostu princezu, posve slaba glasa i sluha.
- U bolnici sam? - bojaljivo e ona. - Jesam li tu sigurna od svoga mua ili je i ovo njegovo
vlasnitvo?
Umjesto da joj odgovori, Bani sjedne do nje i pone joj lagano otkopavati remen. Pogledala ga je
zahvalno i po tome je znao da je dola k sebi i da e razumjeti njegova pitanja.
- Zato mislite da Arno nije kriv? - upita je blagim glasom.
Ona izvue ruku i pogleda je kao da se udi to konano moe micati njome.
- Nije kriv za tu kradu slika. Njegova je majka unijela toliko stvari u tu kuu, a on nije dobio nita. A ni
slike nisu vrijedile pa ih je bacio.
- A to je bilo s onom sliicom koja se vidi na fotografiji u Royalul - upita, ne znajui hoe li ona biti
sposobna odgovarati na tako sloena pitanja.
- Zato sam i rekla da nije kriv. To sam ja otkrila. Naruio je provalu i enino ubojstvo. Naruio je to od
svojih ljudi. Onda je uzeo natrag ukradenu sliku i stavio je na zid. Idiot! Slika je bila dokaz da je u vezi
s provalnicima. I da je za sve kriv.
Njemu se uini da joj je ruka vrua, da se bori s temperaturom i da zato govori bre i sve kraim
reenicama. Ipak, zvuala je suvislo pa je nije prekidao.
- Ja sam donijela sliku. Arno je htio uz pomo slike strpati oca u zatvor. Ja sam rekla da je lud ako
misli da e uspjeti. Robert je njihov i oni su Robertovi! Rekla sam
339
GORAN TRIBUSON
da je bolje da uzme lovu. Bio je zaljubljen u mene. Zato me posluao.
- Zatim ste otili u Sloveniju jer ste mislili da ete ondje biti sigurniji?

Stala je duboko disati, a zatim je dlanom otrla ispucana usta. Bani uzme s nonog ormaria au
vode i pomogne joj da otpije nekoliko gutljaja. Zatim je nastavila:
- Otamo je Arno zvao Roberta. Traio je za sliku milijun eura. To je navodno otmiarska tarifa. Ali Robert nije pristao. Provalio je u motel sa svojim zvijerima. Luaki je vikao da mu vratimo sliku i nekakve
ugovore. Sliku je Arno negdje sakrio. Ni ja ne znam gdje. O ugovorima nismo imali pojma.
Bani joj spretno oslobodi noge i ona se protegne, ali se vidjelo daje preslaba da bi ustala.
- Tko ste vi!? to radite ovdje?! - prene ga iznenada ljutiti enski glas. On se okrene i na vratima spazi
visoku enu pedesetih godina, irokih bedara, bujnih grudi i stamena dranja. Bila je u bijelom kostimu
i na depu je imala ploicu s imenom kakvu nose lijenici. - Pacijentica je pod ozbiljnim tretmanom, a
vi je uznemirujete!
- Cijela je zemlja pod vaim tretmanom! - odbrusi Bani bijesno i zalupi vratima tako snano da ju je
morao dobrano udariti. Zauo je kako je tiho jauknula, a onda je oito uzela mobitel i nekoga pozvala,
jer ju je uo kako s druge strane vrata nekome neto uljivo objanjava.
- Ali zato ga je ubio? - upita Bani Maravu, koja je micala prstima ruku kao da ih pokuava razgibati.
- Vjerojatno je netko pretjerao. Ili je bilo sluajno. Ali nikome od njih to nije problem. Robert je ubio i
suprugu. Zato ne bi i njezina sina?
- I vi ste znali da mu Arno nije sin?
- Vie puta je to rekao...
340
Gorka okolada
- Ali zato ga je ubio prije no to je otkrio gdje su slika i ugovori?
- Bez mene i njega slika nije prijetnja.
- Ali ugovori...
- Kakvi ugovori? - pogleda ga ona zaueno. Osjeajui da uistinu vie nema vremena, Bani izjuri
iz sobe i pokraj ljutite lijenice, koja je drala vlanu krpu na nosu, pojuri dolje na trei kat, gdje ga je
Lidija ve ekala, zbunjena, ali ipak odjevena i s putnom torbom pokraj nogu. Kad su izali na terasu,
Bani prie ogradi i pogleda dolje prema parkiralitu. Ondje nije bilo mnogo promjena, osim to je po
slobodnom dijelu asfalta jurio stariji ovjek u invalidskim kolicima na elektrini pogon. inilo se da ga
zabavlja ta jurnjava kroz maglu i tihi zvuk njegova motora bio je jedino to se moglo uti u noi u koju
je tonula skupa klinika.
- Tu su! - ree Bani i povue Lidiju za ruku, pa krene prema sporednom stubitu, onome kojim je i
doao. I dok su se, trudei se da budu to tii, sputali polumra-nim stubitem, uo je kako s onog
sredinjeg stubita dopiru odjeci nogu to su se brzo uspinjale prema treem katu.
Doavi do prizemlja, Bani pokae rukom Lidiji da ga slijedi, pa ue u kuhinju. Tu se vie nita nije
kuhalo, pospremale su se stvari i prao pribor. Proli su polako, trudei se da ne privuku niiju
pozornost, a kad mu se pogled susreo s pogledom jedne od kuharica, on joj povjerljivo namigne:
- Ono s genetski modificiranim uljem ete uraditi? Nije mu odgovorila, bila je zacijelo zbunjena i
nesvikla na razgovore o genetici, ali njemu to i nije bilo vano. elio se samo im prije i bez suvinih
objanjavanja dokopati automobila i odjuriti zauvijek s ovoga antipati341
GOR4N TRIBUSON
nog mjesta. Pokazalo se dobrim to nije ostavio auto na glavnom parkiralitu, ali je preko njega ipak
morao proi. Molei Boga da prastari Golf otprve upali, okrenuo je kljui, motor se upalio i on je
krenuo. Ako su ga uli, startanje motora moralo je za njih biti znak za uzbunu i on do kraja pritisne
papuicu gasa pa pojuri prema parkiralitu.
Vidio ih je ve izdaleka. uvenoga Hakog, potom ovjeka u invalidskim" kolicima, tipa u konoj jakni i
dva zatitara ZT Fightera. Vidjevi kako prema njima iz magle nalijee automobil, brzo su se sklonili
ustranu, a zatim su Haki i jedan od zatitara uskoili u kombi i pojurili za Golfom. Bani je znao da im
ne moe umai, da nekakve anse ima samo na zavojitim dijelovima ceste, ali im se nau na poduoj
ravnici, brzi e ga Mercedesov kombi odmah sustii.
On je pritiskao papuicu svom snagom, a Lidija se okrenula i poela vikati:
- Pribliavaju se! Pribliavaju se!
- Smiri se! - naredi joj on, a potom i sam shvati kako se naao obasjan njihovim snanim dugim farom
poput kakvog insekta zarobljenog sjajem none arulje.
Zatim je neto puknulo i on s jezom pomisli da im je prsnula guma stranjega kotaa, ali se radilo o
neemu jo gorem, to je prije njega shvatila Lidija:
- Pucali su! Otraga na staklu je rupa!
- Lezi na sjedalo! - viknuo je on i ugasio svjetla, pa pojurio prema zavoju i zamalo izletio s ceste. Mrak
i magla natjerali su ga da ponovno upali svjetla, ali zavojiti umski dio ceste pruio im je bar neto

malo veu sigurnost.

A zatim, kad je ponovno izronio na ravni dio ceste, stotinjak metara ispred sebe s ushitom spazi plava
rotira342
Gorka okolada
jua svjetla policijskog vozila. Nije se mogao sjetiti da se ikada u ivotu tako razveselio policiji, niti je
mogao povjerovati da e mu se jo koji put takva bizarna stvar dogoditi. Policajci su vozili razmjerno
sporo, pa je i on poeo usporavati, ali ipak ne previe, jer su oni to su dolazili za njim bili iznimno brzi.
I tad, vidjevi da nee moi izbjei policijski auto, nagazi na konicu i pone se, uz cvile, zanositi po
cesti i naglo zaustavljati. I konano, ne preputajui ba nita sluaju, udari svojim autom u stranji
kraj policijskog vozila, koje se upravo zaustavilo.
Uzdahne, zavali se u sjedalo i pripali cigaretu. Nije se sjeao kad mu je posljednji put u ivotu toliko
trebala. U retrovizoru je vidio kako je Mercedesov kombi iziao iz zavoja, usporio, te kako je potom
voza najvjerojatnije shvatio to se dogaa, pa je okrenuo kombi na otvorenoj cesti i krenuo natrag.
Prema Banicu se pribliavao ljutiti policajac.
Bani spusti prozorsko staklo, kako bi mu odmah objasnio to se zapravo dogodilo, ali se u pravi as
dosjeti kako bi to bio isti gubitak vremena. Stoga otvori vrata automobila i izae.
- E, jebe mi mater ako zbog ovoga nisi ostao bez vozake za cijeli ivot! - ljutio se mladi ovjek u
pretijesnoj policijskoj odori, dok se njegov kolega pribliavao s ureajem za utvrivanje stupnja
alkoholiziranosti.
- Evo, poklanjam vam je - hladno e Bani, pa prui ljutitom policajcu svoju vozaku dozvolu.
343
24.
Prespavao je na Britanskom trgu, na kauu u dnevnom boravku, s revolverom ispod jastuka, budei
se svaki as i pogledavajui na stari sat s visokim ormariem i sustavom utega koji je Lidija naslijedila
od pokojne tetke. Moda je bilo neracionalno, ak i glupo, spavati sa Smith&Wessonom pod glavom,
ali kad pucaju na tebe, spreman si uraditi svakojake neracionalne stvari. U pet i deset ispred kue je
proao prvi jutarnji tramvaj, nakon toga su dolje na trnici poeli razvlaiti tezge, premda je u ovo doba
godine, pogotovo po snijegu i magli, trnica jedva i poslovala. A i oni to su poslovali bili su preteito
prekupci, koji su svoju robu nabavljali uglavnom na zelenoj trnici na itnjaku, tako da su pultovi bili
prepuni nizozemskih rajica, kineskog enjaka, panjolske blitve, junoafrikih jabuka, i za svaku je
od tih plodina bilo koji prodava bio spreman staviti ruku u vatru da u artiklima, o ijem podrijetlu nije
znao ba nita, nema pesticida, herbicida, insekticida i, u posljednje vrijeme, nadasve spominjanih
genetski modificiranih organizama. Ne mogavi usnuti, izvadio je ispod jastuka revolver i pokuao ga,
onako u mraku, rastaviti i sastaviti. Neko je u tomu bio pravi vjetak, ali je u posljednje vrijeme tu
disciplinu posve zapostavio. Zapravo, drei revolver nekom vrstom profesionalnog amblema, vrlo
gaje rijetko i istio, tako da nije bio siguran bi li u sluaju potrebe puknuo ili mu se rasprsnuo u ruci. A
sino su na njega pucali. Dodue, jedanput. Ali je i taj jedan pucanj mogao biti
344
Gorka okolada
koban! Da mu je puknula guma ili da su ga Svilarovi Fig-hteri dostigli prije, moda bi morao i pucati. Iz
revolvera koji je zadnji put bio oien prologa ljeta! I to mu ga je na brzinu oistio Komar u vikendici,
dok je on bio zaduen da pazi na pljeskavice.
Vrata izmeu dnevnog boravka i spavae sobe bila su otvorena, i on je uo kako Lidija i Nika mirno
spavajui tiho i pravilno diu. Kako samo mogu tako mirno spavati, upitao se. Pa sino su da kasno
naveer potanko pretresli cijelu tu prljavu priu u koju je Bani bio uvuen, a pria nije bila ni
Pepeljuga ni Trnoruiica, ni pjesmica za laku no. Ali moda su ba zbog toga to su legle tako kasno
sada spavale mirnim i vrstim snom. Moda je i Nika popila koji mamin voltaren, premda nije znao
djeluje li ta stvar uope na san ili samo na bol.
Kad se blago razdanilo, uao je u kupaonicu i poeo se umivati. Potom je pogledao naokolo i shvatio
da Lidija nije stigla izvaditi iz ormara njegov runik, etkicu za zube, ni ostali pribor. Jedino stoje vidio
daje tu, nadohvat, bio je crveni kuni ogrta koji je visio na vjealici pokraj plinskog bojlera. Opere si
zube Lidijinom etkicom i obrie lice njezinim runikom, udei se i sam lakoi, odnosno automatizmu
kojim je to uinio. Kao da se nisu rastali prije dvadesetak godina, dok je on jo bio policijski inspektor i
radio na sasvim drugaijim sluajevima.
Nakon to ga je umivanje malo osvjeilo, uzme onaj ogrta, navue ga i pritegne frotirni pojas, pa se
pogleda u zrcalo. udno, u tom ogrtau vie nije djelovao kao skitnica i ljaker koji za malu lovu slijedi
nevjerne ene i zloestu djecu jo gorih roditelja, nego kao pravi, pouzdani obiteljski ovjek. Gotovo
mu se i samome dopala ta preobrazba, premda se negdje duboko u dui pitao nije li pre-star da jo
jedanput potpuno promijeni ivotni koncept.

345
Goran Tribuson
Prila mu je tiho s leda, obujmila ga oko pasa i stavila mu lice na rame, kao da uiva u njegovoj blizini i
mekoi crvenog frotira. Po njezinu je ponaanju utio da je jutros ne bole lea, a takve je dane bilo
ugodno provesti s njom.
- Htjela sam da noas bude uz mene - mazno e ona. - Bilo me strah... ali ne samo to...
- Kako sam mogao kad je Nika...
- Ona bi spavala u dnevnom...
- Zna da nisam mogao...
- Mogao si, mogao da nisi tako tvrdoglav, udan i kompliciran...
- Lidija! - pobuni se on, pa se odmah potom nasmije. Ipak je znao da je dobrim dijelom u pravu.
- Osim toga - nastavi ona. - Ti vie nisi u godinama kad se ljudi bave takvim stvarima. Jurcati za
nekakvim svojeglavim balavcima, povlaiti se po slovenskim motelima, uzimati napojnicu od gadova s
kojima inae ne bi proveo ni deset sekundi u drutvu... I jo k tomu da te zlostavljaju pucajui na tebe.
Morao bi promijeniti posao.
- Razmiljam o tomu. Jedan mi prijatelj nudi da se udruim s njim... - odvrati on.
- A ime se bavi?
- Pa... dosta dinaminim poslom. Izrauje cijeli Pariz u malome. I to, zamisli, od igica. Dinamika je u
tome to mora pouriti jer se igice dramatino povlae pred upaljaima...
Lidija se odmakne od njega i on u tom njezinu pokretu nasluti ljutnju.
- Ti ne moe biti ni aska ozbiljan. Samo bi trebalo da se udrui s Komarom u toj njegovoj idiotariji!
- Kako si znala da se radi o Komaru? - upita Bani.
- Kako ne bi znala? - odvrati mu pospanim glasom
346
Gorka okolada
Nika, koja se u taj as pojavila na vratima kupaonice. -Dok smo se vraali iz Graza masirao nas je s
tim svojim fantazmima sve do Podsuseda. Daj, briite van iz kupaonice, moram pikiti!
U taj as zazvonilo je na vratima.
Tko bi mogao biti tako rano, pitao se Bani u sebi koraajui hodnikom prema ulaznim vratima. I tad
mu se vrati noanja paranoja, pa, prije no to e pogledati kroz okance na vratima, svrati u dnevnu
sobu i zgrabi revolver koji je leao na staklenoj povrini niskog stolia.
asak kasnije pogleda kroz okno, a zatim ustukne i brzo se vrati do Lidije:
- Sluaj, taj njezin Tim je vani s nekakvim golemim koferom...
- Pa zato ga nisi pustio unutra?
- to ja znam... - zbuni se on. - To treba Nika... ipak je... Nitko mi nije rekao da ga oekujete. Da sam
znao, spavao bih kod kue.
- Pa jest. Trebao je doi sutra. Valjda je dolo do promjene.
- Dolo je do promjene - ree Nika iza njihovih leda. - Meni je javio da je promijenio rezervaciju. S
onim sutranjim morao bi presjedati u Bruxellesu.
A onda ugleda revolver u oevoj ruci, pa ga pogleda u oi:
- to, zar e ga ubiti?
Nije joj stigao ni odgovoriti, a ona mu naredi:
- Idi, otvori mu! Na tebe je ionako najvie ponosan. Svim svojim londonskim prijateljima hvali se kako
mu je punac privatni detektiv. Hajde! Ne mogu mu otvarati u spavaici.
- Pa da - promrmlja on zlovoljno - nikad te nije vidio u spavaici. Tu mu senzaciju sprema za
vjenanje.
347
GORAN TRIBUSON
A kad je konano otvorio ulazna vrata, Tim se nasmijao, zagrlio ga, a zatim se zagledao u njegov
crveni kuni ogrta i radosno rekao:
- Jesus! Daddy 's back home!
Nakon to se izljubio s Lidijom i Nikom, ponosno je rekao:
- Ja nauim hrvatski. Nika vie ne predvodi.
- Prevodi! - ispravi ga ona, pa se nasmije tako radosno da su svi mogli vidjeti kako je, moda ba
upravo toga asa, isplivala iz svoje dramatine predbrane krize.
- Idemo! Spremit u doruak! Neto to Tim voli! -rekla je veselo, a Bani se ispria, rekavi kako
danas, naalost, mora vrlo rano biti u uredu.
Zapravo, temeljito se uplaio da e morati doruko-vati nekakve britanske uase poput blackpuddinga
i kid-ney pie.
Poslije, negdje oko deset sati iz Kia su polako otili svi oni koji prije posla ili nakon kupovine na trnici

ovdje piju svoju kavu ili esticu, polako su se poeli okupljati oni koji su manje gosti, a vie moda
inventar ili bar stanari lokala. Oni obino, ako koji od njih ima novca, popiju po nekoliko pia,
eventualno se posvaaju, dignu veliku galamu, pa onda oko podneva odu, da bi se vratili tek naveer.
Uavi u lokal, Bani odmah spazi kompletno Pako-vo drutvo, dakle njega, gospona Marijana i
Flegmu. Na pultu ispred Marijana stajao je snop od desetak novih, posve jednakih knjiga. Prije no to
e im se pridruiti, Bani zatrai od Zdenke viski, nato se ona gotovo srui od iznenaenja.
- Kaj je? Kaj ste se i vi najeli one salame s gemom kad neete ni kavu ni pivo?
348
Gorka okolada
- S kakvim to gemonf! - zaudi se Bani.
- Pa ono kaj sad piu... Ono... genetski modificirano...
- Nisam, nisam. Jutros mi treba neto jae. Imao sam juer skroz zeznut dan.
Ona mu natoi Balantine's, a on s aicom u ruci prie drutvu do prozora, koje je ulo o emu je
razgovarao sa Zdenkom.
- To s tim genetskim sranjima je pizdarija nad pizdarijama! - jadao se Pako. - Evo, Flegma i ja imamo,
ba ko za vraga, est tih salama kaj se rade od mesa i gena pokupljenih po zoolokom vrtu. I kaj sad?
Da to jedemo il nam se vie isplati da krepamo od gladi onak zdravi?
- Ak je nutra gen od majmuna, tebi ne bu nit! - ree mu Marijan uzimajui jednu od onih knjiga to su
leale pred njim. Vidjelo se da eli Banicu kazati neto o tom izdanju, ali mu brbljavi i prgavi Pako nije
doputao da doe do rijei.
- Daj, Marijan, nemoj srat! Kad ti rikne, tvoj gen bu-ju stavljali u kukuruz i tak pravili otrov za takore!
- Dobro - pokua Bani smiriti situaciju. - Zato tu salamu ne vratite? Pie u novinama da je
napravljena mimo propisa i standarda i da se moe vratiti.
- Kurac se moe! - Ijutito e Pako. - Ne samo da je napravljena, neg je i nabavljena mimo standarda!
-Kako!?
- Lepo! Flegma ju je kupil. I to bez love. Kad nitko ni gledal. I kak da je sad vratimo?
- asna re, nisam imal pojma da je genetski mumificirana! - kleo se Flegma posve tuna lica.
- Dobro, nema veze! - pogladi ga Pako po glavi kao da je dijete. - Treinu burno pojeli, treinu bumo
dali
349
GORAN TRIBUSON
Marijanu, a treinu poslali onom ministru kaj veli da je stvar napuhana.
- Gospon Bani... - pokuavao se umijeati u razgovor bivi inkasator Marijan, ali je Pako opet bio bri
i glasniji.
- Flegma je inae fenomenalan kad treba drmnut gel-tal. Al kad se radi o klopi, onda je obian kripl.
Nekidan sam ga poslal po krumpir, a on je drmnul kivi, jer mu je to bilo skroz slino. Poslal sam ga po
patetu, donesel je konzervu za make, a umjesto majoneze u tubi, donesel je kremu za brijanje...
- Kad je nepismen - primijeti Marijan.
- Morti je i nepismen! - odbrusi Pako. - Al itat zna! To kui! I zakaj bi uope bil pismen kad nema kom
pisat? II moda da pie knjige ko ta tvoja ogorica...
- O tom sam ba tel... - iskoristi priliku Marijan pa pokae Banicu onu knjigu. Bila je to razmjerno
tanka, jeftina broura na ijim je koricama bila nevjesto nacrtana rua i otisnut naslov Ruica Somek:
Patnje i bezizlazi srca mojega, a ispod naslova i anrovsko objanjenje moje pjesme iskrenice. To
iskrenice valjda je trebalo znaiti da su iskrene, pomisli Bani, kojemu jo uvijek nije bilo jasno zato
mu to Marijan pokazuje.
- Vidite, sestra od moje Ivke napisala je sama samca-ta knjigu pjesama. I kak radi u kartonai, nekak
je sredila da joj to jeftino tampaju. Dala je onda to po knjiarama u komisiju, al su u dve godine
prodana sam tri komada. Od ukupno esto. Onda je odluila da se to povue i podeli pa je dala rodbini
da daju obrazovanijim muterijama.
- Kako to, muterijama? - upita Bani.
- Pa dobro, kaj i italac ni nekakva muterija u odnosu na pesnika. Evo, Ivka i ja smo fasovali sto
komada i
350
Gorka okolada
ve smo podelili etrdeset sedam. Dobro ide. Badava je, pa se dost trai. Mislim da bumo do prolea
sve podelili.
- I vi mislite da sam ja obrazovanija muterija? -upita Bani.
- Neg kak!? Vi jeste, al ova dva blentavca bogme nisu!
- Vi, a mi bi to tak rado itali - primijeti ironino Pako. - Ta Ivkina sestra sigurno je bolji pesnik od
onog... kak se ono zove... od onog Progorelia...

- Bedak jedan! To je uveni violinist! - poui ga Marijan pa otvori knjigu pjesama na ijoj je prvoj
stranici nevjetim rukopisom pisalo: tovanom.............ove ljepote
due u stihove pretoene po Ruici Somek.
Bani shvati da je pjesnikinja Ruica Somek uredno ispisala posvetu na prvoj stranici svake od knjiga,
tako da se u posvetu, kao u kakav formular, trebalo unijeti samo ime onoga kome se knjiga poklanja.
Bivi televizijski inkasator izvue iz unutarnjeg depa izlizanog sakoa olov-icu i u prazno mjesto upie
g. Bani Nikola. Potom prui Banicu knjigu i stisne mu sveano ruku, kao kad se dodjeljuju nagrade ili
odlikovanja.
- Hvala... - pomalo e stidljivo istraitelj, a potom stavi knjigu u dep i u tu ast svima narui po pie,
to, naravno, nitko nije odbio.
- Gospon Bani - javi se Flegma, koji je prvi strusio svoj gemit. - Kaj ste uli da je Pako dobil posel u
kazalitu?
- U ovom tu kazalitu? - iznenadi se Bani.
- Nastupam od prvog - vano e Pako.
- A kakav to posao? - bojaljivo e istraitelj. Kad god se s Pakom razgovaralo o poslu, strah je bio
sasvim umjesan.
351
r
GORAN TRIBUSON
- Kaj, kakav posel!? Ko majstor rasvjete! Za to sam se i kolovali
- ekaj! - smirivao ga je Bani. - Praktiki si poeo ii na teaj koji traje est mjeseci. Kako ve moe
biti majstor rasvjete?
- Kak ne bi mogel bit!? - bunio se Pako. - Kad mi tak pie u diplomi!
- Otkud ti diploma?
- Dobil sam je... odnosno, Flegma ju je preuzel.
- Kako ju je preuzeo? - i dalje nije bilo jasno Banicu, premda su mu se ve crne misli rojile u glavi.
- Kak ju je preuzel, pita. Pa kad nikog ni bilo. Samo, zasad je bez tambilja, ali i to bu se zrihtalo.
- Joj, kak bu ti delal u teateru kad nikad nis videl nijednu predstavu? - provocirao je Marijan kojega
nisu ba previe zanimale intrigantne okolnosti oko diplome majstora rasvjete. - Ti si bedak kaj je pol
ivota provel u kinu, i ti bu u teatru ziher nekaj sfuaril... to je jasno kak jedan plus jedan!
- A kaj se ti kui!? - branio se Pako. - Kaj si ti bil inkasator od televizije ili od kazalita? Razgovaral
sam s onim Knezom kaj im je ef, i on mije lepo sve objasnil. Kazalite i film su skoro iste stvari. I u
kazalitu projiciraju iste stvari ko i u kinu. Imaju komade s maevanjem, ljubavne limunade, pornie,
prie o ivotu u Afriki i na Sjevernom polu, zbivanja na parobrodima i horore s duhovima i Godzilama...
Sve, jebote, sve! Jedino kaj nemaju su predstave s kaubojima i Indijancima, jer je ope-poznato da se
u Apolo ne srne uvest konj. Al, kog boli kurac za kauboje i Indijance!? To se ionak ve dugo ne nosi.
Potom je malo zastao, kao da je iznenaen time to je Bani naglo ugasio svoju cigaretu i, ostavivi
nepopiven
352
Gorka okolada
viski, bacio Zdenki na ank novanice, pa ne ekajui sitni izjurio van.
- Koji mu je kurac? Kaj je poludil? - rekao je Pako, ali mu Bani nije imao vremena objanjavati to se
dogodilo.
Nekoliko minuta nakon toga taksi u koji je uao pokraj pote na Britanskom trgu zaustavi se ispred
kafia Jednooki Jack. Bani plati, izae iz vozila i ude u lokal koji je bio sasvim slabo posjeen. U kutu
su nekakva dva mladia s dugom kosom glasno razgovarala o neemu to se zvalo heavy metal, a za
ankom je radnik u plavoj kuti razmotavao veliki sendvi i ekao da mu anker sa staklenim okom
natoi pivo.
Bani stane uza ank, na ono mjesto koje je ve drao svojom promatranicom. Potom narui viski, jer
je onaj iz Kia jedva i liznuo.
- Nije vas bilo... ree anker gotovo se i ne osvrui. Imao je samo jedno oko, ali je, ini se, njime
zahvaao iri krug no ostali dvama.
- Koji viski? - dometne nakon to je posluio radnika koji se davio svojim sendviem.
- Bilo koji - odvrati istraitelj pa se zagleda u one dvije kue preko puta i u dvorite to ih je spajalo. Na
velikoj se kui ni po emu nije dalo zakljuiti da netko u njoj stanuje, dok su vrata one manje bila irom
otvorena. Nasred dvorita nije vie bilo onog improviziranog vigva-ma nego je na istome mjestu
gorjela velika lomaa u koju su Deronimo i jedna mlaa, punana osoba bacali razne, zacijelo stare,
nevane i neupotrebljive stvari. Deronimo je veselo cupkao naokolo, oito radostan zbog vatre, kako
ve djeca znaju biti sve dok se jednom ne opeku.

- Odlaze - ree tiho ovjek sa staklenim okom. -iste kuu i bacaju sve to im ne treba.
353
GORAN TRIBUSON
- Tko je ta ena? - upita istraitelj.
- Njegova teta iz Bedekovine. Mali e ivjeti s njom. Bar neko vrijeme.
- A otac?
- Havranek? On je malo puknuo. Nije bilo pametno ni to to je dosad bio s njim. Znate, taj PTSP! Neki
dan se napio, iziao van i poeo pucati po parkiranim automobilima. Sreom, nikoga nije ozlijedio. Ali
tko zna to bi bilo da ga nisu brzo pokupili. Sada je, kako kau, u ustanovi.
Bani plati viski, popije ga naiskap, pozdravi jednoo-koga pa izae s udnim osjeajem da moda vie
nikad u ivotu nee ui u taj lokal.
Preao je brzo preko ceste, uao u dvorite i krenuo prema eni i djeaku, koji su bili zabavljeni
spaljivanjem starudije. Na vatri je buktao neki stari naslonja s kojega su na sve strane letjele iskre,
tako da se nije moglo ni prii blie od dva, tri metra.
- to traite ovdje? - sumnjiavo e ena spazivi Banica koji im je priao i stao tako da dim ne ide
prema njemu.
- To je bljedoliki! - ree Deronimo. - Mi se poznajemo.
- Ti i tvoje indijanske gluposti! - odmahne ena rukom, pa baci u vatru staru koaru od prua.
- Bljedoliki i ja smo popuili lulu mira - doda djeak.
- No, krasno! - prekori ena Banica. - Poticali ste dijete da pui! Da niste vi onaj... kako se to kae?
- Nisam pedofil, ako to mislite - nasmije se istraitelj. - Doao sam samo pozdraviti crvenog poglavicu
prije nego to ode u rezervat.
- Kakav rezervat!? Doli ste provocirati! - zine ona ljutito. - Putujemo u Bedekovinu.
354
Gorka okolada
Bani odlui da je najpametnije ignorirati je pa nastavi:
- Doao sam obavijestiti poglavicu da je na bijeli brat Arno mrtav... naalost... preselio je u vjena
lovita i vidjet emo ga tek kad i sami odemo za njim.
Deronimo ga pogleda bez rijei. ena takoer, premda ona nije mogla imati pojma o ijoj to smrti
govori neobini doljak. Jo manje je znala to su to vjena lovita.
- Ali... obeavam velikom poglavici da e bijeli brat biti osveen.
- Tako i treba - nakon krae utnje e djeak. - Bljedoliki e ga osvetiti?
- Hou - doda Bani, a potom pone s neim to je drao najteim dijelom razgovora i za to nije znao
ima li uope dovoljno indijanskih znanja. Ali tko kae da ih je imao i klinac koji upravo odlazi s tetom
u Bedekovinu!
- Ne moram valjda objanjavati velikom poglavici da Indijanci spaljuju tijela svojih mrtvih ratnika na
lomaama...
Deronimo ga je pozorno promatrao. Vidjelo se da, kao i Bani, slabo poznaje pogrebne obiaje
crvenoko-aca, ali da to kao ugledni poglavica ne smije tek tako priznati.
- A ako nemaju tijelo svoga brata - nastavi Bani -tad spaljuju neku njegovu stvar. Neto to mu je bilo
drago i vano. Eto, ja imam uza se njegovu najmiliju knjigu.
Rekavi to, Bani izvadi iz depa vjetrovke knjiicu pjesama stanovite Ruice Somek i s kamenim
izrazom na licu baci sveiu u vatru. Pokraj naslonjaa koji je dogorijevao.
Djeak je i dalje utke stajao, dok je ena, mislei valjda kako je bolje ne imati posla s aknutim
ljudima, otila prema hrpi stvari koje su ekale na spaljivanje.
355
GORAN TRIBUSON
- Ima li veliki poglavica to?
Na Baniev upit djeak polako ode do hrpe na kojoj su stajale stvari koje su zacijelo bile bolje, te kao
takve odreene za prijevoz u Bedekovinu. Otvorio je jednu putnu torbu od umjetne koe i iz nje
izvukao neto, te dotrao do Banica i zamahnuo kao da e to baciti u vatru.
- ekaj! Da prije vidim! - vrisne istraitelj i uzme djeaku iz ruke oveu kutiju obloenu crvenom
tkaninom nalik na bruenu kou na ijem je poklopcu zlatnom bojom bila otisnuta silueta staroga
Apaa.
- To mi je dao da mu uvam - ree djeak. - Vie mu nee trebati...
Bani ga gotovo i nije sluao. U rukama je drao obinu kutiju od francuskih bombona od gorke
okolade, kutiju koja je prouzroila toliko zla. Ili je to zlo postojalo i prije i izmiljelo bi na sve strane i
bez crvene kutije, upita se, pa podigne poklopac.
Kutija je bila prazna, ali se jasno vidjelo kako se karton kojim je pokriveno dno moe pomaknuti. Bani
snano puhne prema dnu kutije da ukloni mrvice bombona i papra, a zatim podigne karton koji je

skrivao dno i baci ga u vatru.

Ispod kartona nalazila se njena, svijetloruiasta erotina slika ene obnaenih grudi i mekom
haljinom pokrivenog krila, koju je negdje prije Drugoga svjetskog rata u akvarelu izradio slabo poznati
Fritz Goethe. Ne premiljajui mnogo, Bani je presavije napola, pa jo jedanput na etvrtinu, a zatim
je spremi u dep. Moda je njegov postupak bio nemilosrdan i vandalski, ali znao je da slika nikada
vie nee visjeti na zidu nego e otputovati u sudsku dokumentaciju kao dokaz jednog zloina.
Potom okrene kutiju i dobro je pogleda. Vidio je deklaraciju kvalitete i rok trajanja bombona, te njihov
sa356
Gorka okolada
stav napisan na francuskom jeziku, a zatim zamijeti kako je dno izvana naknadno zalijepljeno. Uspio
gaje odlijepiti noktima, a potom je debeli karton iskoio i otkrio snop ugovora o kojima pokojni Svilarov
sin nije imao pojma. Bili su kratki i jednostavni, ali ih je bilo vie od deset, i na njih je bilo utroeno
mnogo truda i napora. S osjeajem pakosti, Bani ih leernim pokretom ruke, zajedno s crvenom
kutijom, preda vatri. Ako se ve potpisani legalni ugovori ne mogu osporavati, mislio je, onda se valjda
ni spaljeni ne mogu dokazivati.
- Hoe li sada Arno otii u vjena lovita? - upita djeak.
- Vjerujem - odvrati istraitelj. - Valjda gore nemaju rasne zakone koji bi ga kao bijelca diskriminirali.
Naravno, to djeak nije mogao razumjeti, ali se zadovoljio i s onim vjerujem.
A onda, prije no to e otii, kao da se upravo sjetio, Bani izvue iz depa novanik, pa iz njega
izvadi novanicu od sto eura.
- Gotovo sam zaboravio! Bijeli brat mi je rekao da ti predam ovo. U toj Bedekovini trebat e podii
novi vig-vam, nabaviti strjelice, perjanicu... A u koli e moda naletjeti i na kakvu curicu. Mora znati
da nijedna skvo nije ba nezahtjevna.
Djeak uzme novanicu i ponosno pogleda Banica, poput poglavice koji je upravo dobio bitku protiv
mrskoga amerikog konjanitva.
Bani je izaao na plonik i polako krenuo prema sreditu grada. Nije imao automobil ni vozaku
dozvolu, ali mu to nije previe smetalo jer je osjetio da i u hodanju ima nekakvoga vrajeg uitka. Iao
je prema zgradi u kojoj je slubovao inspektor Dogan. U depu je nosio presavijeni austrijski akvarel,
stvar o kojoj e potanko popriati sa svojim starim neprijateljem. Osjeao je da prvi put u ivotu ima neto to e mu razgovor s tim
naprasitim tipom koji voli kolae uiniti ugodnim, uistinu ugodnim.
ak je odluio da e, bude li trebalo, pojesti s njim i nekoliko kolaa koji u zagrebakim
slastiarnicama jo uvijek nose svoja stara, izvorna francjozefinska imena. Odabrat e neki kojemu
je osnova gorka okolada.
Goran Tribuson roen je 1948. u Bjelovaru. Kratke prie poinje objavljivati poetkom 1970-ih godina
u prvome valu generacije fantastiara, koje e poslije objaviti u zbirkama Zavjera kartografa (1972.),
Praka smrt (1975.) i Raj za pse (1978.), a prie iz tog tematskog kruga ine i najvei dio knjiga
izabranih pria Spavaa kola (1983.), Klasici na keranu (1987.) i Osmi okular (1998.). Fantastici i
Zagrebu 1920-ih vratit e se i pripovijetkama objavljenim u knjizi Zvijezda kabarea (1998.).
Zadravajui srednjoeuropsku ikonografiju i ambijente te zanimanje za okultno, Tribuson 1980-ih
ispisuje proze tzv. Aschenreiterova ciklusa, koji obuhvaa priu Raj za pse te romane: Snijeg u
Heidelbergu (1980.), uje li nas, Frido tern (1981.) i Ruski rulet (1982.). Toj poetici vratit e se
poetkom 1990-ih romanima Potonulo groblje (1990.) i Sanatorij (1993.).
U ciklusu autobiografski obiljeenih romana Polagana predaja (1984.) i Legija stranaca (1985.),
Povijest pornografije (1988.), Klub oboavatelja (2001.) i Ne dao Bog veeg zla (2002.) te zbirka
autobiografskih zapisa Rani dani (1997.), Trava i korov (1999.) te Mrtva priroda (2003.) tematizirao je
odrastanje u Bjelovaru te popkulturnu mitologiju generacije 1960-ih i raspad generacijskih ideala.
U ciklusu krimia uz Uzvratni susret (1986.) i Made in USA (1986.) sredinje mjesto zauzimaju romani
s Nikolom Baniem, policajcem i privatnim istraiteljem: Zavirivanje (1985.), Siva zona (1989.), Dublja
strana zaljeva (1991.), Nona smjena (1996.), Bijesne lisice (2000.) i Gorka okolada (2004.).
Goran Tribuson napisao je filmske scenarije: Crvena praina, Srce nije u modi, Potonulo groblje i Ne
dao Bog veeg zla.