Professional Documents
Culture Documents
Aristotel - Preveo Milivoj Sironic, Darko Novakovic - Predgovor I Redakcija Branko Bosnjak-O Dusi - Nagovor Na Filozofiju
Aristotel - Preveo Milivoj Sironic, Darko Novakovic - Predgovor I Redakcija Branko Bosnjak-O Dusi - Nagovor Na Filozofiju
Aristotel - Preveo Milivoj Sironic, Darko Novakovic - Predgovor I Redakcija Branko Bosnjak-O Dusi - Nagovor Na Filozofiju
fb
biblioteka
Urednici biblioteke
B R A N K O BONJAK, M I L A N K A N G R G A
GAJO P E T R O V I , P R E D R A G V R A N I C K I
Izdaje
N A K L A D A NAPRIJED d.d.
Direktor
ZDENKO LJEVAK
Glavni urednik
M I L A N MIRI
ARISTOTEL
DUI
Preveo
MILIVOJ SIRONI
NAGOVOR NA
FILOZOFIJU
Preveo
DARKO NOVAKOVI
Predgovor i redakcija
B R A N K O BONJAK
Drugo izdanje
naprijed
Z A G R E B 1996
SADRAJ
PREDGOVOR (Branko Bonjak)
Bibliografski dodatak
DUSI
I. K n j i g a
1. Uvodno razmatranje dui
2. Pregled pojedinih uenja
35. Kritiki osvrt na miljenja prethodnika
1.
2.
3.
4.
5.
II. K n j i g a
Svojstva due
Razliita djelovanja due
Sposobnosti due
Naini hranjenja
Razlike opaanju i osjetila
VII
XLIII
1
3
3
7
13
30
30
32
36
38
43
III. K n j i g a
12. Odnos osjeta i predmeta
3. Nastanak predodbi
48. Miljenje i spoznaja
911. Naini kretanja
1213. Zakljuno razmatranje
65
65
71
76
85
90
95
97
NAGOVOR NA FILOZOFIJU
/Uvod. Posveta/
/to znai baviti se filozofijom?/
/emu sluzi bavljenje filozofijom?/
/to je zadaa bavljenja filozofijom?/
/to postiemo bavei se filozofijom?/
/Zakljuak/
PREVODIOEVA NAPOMENA
(Darko Novakovi)
107
109
110
122
125
130
137
139
PREDGOVOR
Branko
Bonjak
ARISTOTELOVA
PSIHOLOGIJA I FILOZOFIJA IVOTA
Ope
tematiziranje
Empirijski
pristup
u dui
due
due
due u
Metafizici
Nagovor
na
filozofiju
Protreptikos
Psihologija kao dio filozofije prirode objasnila j e
svijet bia u cjelini prirodnog postojanja. S v e to se
ivotno manifestira ima svoju duu, a ta dua stoji u
granicama same materije u kojoj se nalazi. Jedno drugo
ograniava, niti j e svaka materija prikladna za svaku
formu, niti j e svaka dua u stanju da ide iznad svoje
mogunosti. T o j e bilo dovoljno obrazloeno.
ovjek ima tjelesni i netjelesni dio due, pa se raz
likuje od drugih bia, koja imaju samo duu u materiXXIX
* **
Pri kraju svog teksta Protreptikos Aristotel navodi
mit Linkeju, koji j e imao takve oi, da j e vidio kroz
sve predmete. N j e g o v o m pogledu nita nije m o g l o os
tati nepoznato i nejasno. K a d bi Linkej gledao Alkibijada, tada bi vidio i svu njegovu unutranjost (a to ne
bi bilo ba najljepe). Primjer Linkeju komentira i
Platonov Sokrat i opet na Alkibijadu.
to se dakle vidi iza Linkejevih oiju? U toj meta
fori moe se razmatrati i Aristotelova misao znae
nju filozofije. Prema Platonu iza Linkejevih oiju sto
ji svijet ideja, dakle onostrani kozmos koji se razlikuje
od ovog kozmosa. O d Platona pa do Plotina to j e te
ma istraivanja.
I z a oiju j e filozofija kao filozofija. T o j e bitno,
a kakva j e filozofija, takvo j e i gledanje. K a o to se
razlikuju oi, tako se razlikuje i filozofija. N a primjer,
Aristotel j e postavio tezu da j e Dobro, najegzaktnija
mjera. Takav odnos izraava i Platon. Tu j e bog mjera
svih stvari i to j e polemika protiv Protagorinog stava
ovjeku kao mjeri svih stvari (Zak. I V ) . Platonov
bog j e Dobro p o sebi, dakle apsolutni vladar, mjera
mjere. N o tu politika i etika prelaze u teologiju i teo
logija j e na vrhu teoretske filozofije. Aristotel u Nikomahovoj etici to osporava, j e r politika ne moe biti
najvea mudrost ( Z . 7.).
* **
Aristotelovo shvaanje filozofije i politike j e saeta
preporuka Platonove teorije, koja j e u Akademiji bila
prisutna kao pravo rjeenje.
XLI
BIBLIOGRAFSKI DODATAK
IZBOR
L I T E R A T U R E
XIV
PRIJEVODI
Uber die Seele (De anima). Ins Deutsche iibertr. von A.
Lasson (Jena 1924).
Deiranima libri 3. Introd. e trad. di M. Giorgiantonio
(Lanciano 1928).
. . . D e anima by J. A. Smith (Oxford 1931/ND 1963) 1*8601
Deiranima libri 3. Versione dal greco, con introd, storica
e teorica di G. dal Sasso (Padova 1932).
De Tame. Trad. nouv. et notes par J. Tricot (Pari 1934/
ND 1972) ->- Oeuvres . . . (1932 ff.) [*262].
Tratado del anima. Trad. directa del griego, con estudio
introd. por A. Ennis (Buenos Aires 1944).
Uber die S e e l e . . . (Paderborn 1947/ND 1976)
Die Lehrschriften... P. Gohlke (194761) [*2<55 V I 1)].
Skirft am sjaelen, De anima. Oversat med noter af P.
Helms (Kopenhagen 1949).
. . . Von der S e e l e . . . 0. Gigon (Ziirich 1950) [*65J].
Verhandeling over de ziel. Vertaald door I . J. M . van
den Berg (Utrecht 1953).
L'anima. A cura di A. Barbieri (Bari 1957).
Uber die Seele. Ubers. von W. Theiler (Berlin 1959 1979)
- > Werke . . . E. Grumach/H. Flashar (1956ff.) [*268 ( X I I I ) ] .
TA nach 1966 (Reinbek 1968).
Despre suflet. Trad. si note de . I . Stefanescu, studiu
introd. de A. Boboc (Bukarest 1969).
Deiranima. Trad. introd. e note a cura di R. Laurenti
(Napoli 1970) VgL auch 1*844]: Rev. al comm. di G. Roncali (1973).
5
Djelomini prijevod
Vgl. auch (1971) 1*871] und (1973) [*455l
De anima, books I I and I I I (with certain passages from
book I ) . Transi. with introd. and notes by D. W. Hamlvn
(Oxford 1968).
L A T I N S K I PRIJEVODI
De anima
De anima, in the version of William of Moerbeke. and
The commentary of St. Thomas Aquinas. Transi. by K.
Foster and S. Humphries with an introd. by I. Thomas
(London 1951/ND 1959).
XLVI
Parva naturalia
De somno et v i g i l i a . . . H. J. Drossaart Lulofs (1943)
[*1030}.
De insoraniis et De divinatione... H. J. Drossaart Lulofs
(1947 1*1040-].
Nepravi spisi
A. s quae feruntur De mirabilibus auscultationibus. Translatio Bartholomaei de Messina. Accedit translatio anonyma basiliensis. [ E d . ] G. C. J. Livius-Arnold (Amsterdam
1978).
Problemi di fonazione e di acustica (. X I ) . . . G. Marenghi (1962) 1*1417].
Problemata varia anatomica. The university of Bologna
Ms. 1165. Edidit L. R. Lind (Lawrence Kansas 1968) [ =
Univ. of Kansas Publ.. human. Stud. 38].
ARAPSKI PRIJEVODI
Liber de animalibus
c
Maqala tashtamil ala fuul min kitSb al-hayawan li-Aristu ( = Tract comprising excerpts from Aristotle's Book of
animals), attributed to Musa b. Ubaid Allah al-Qurtubi
al-Israili. Edited and transi. with introd., notes and glossary by J. N . Mattock (Cambridge 1967) [ = A r a b i c technical
and scientific Texts 2 ] .
c
De partibus anima. i um
Three Arabic versions of Aristotle's De partibus animalium. Ed. R. Cruk (Amsterdam 1979) [ = U n i o n academique
intern., Corpus Philosophorum Medii Aevi, Aristoteles semitico-latinus]. Arab. Version von De part. anim. =
Biicher X I X V I des Kitab al-Hayawan (Liber de anima
libus), vgl. 1*120].
De generatione animalhim
Aristotle: Generation of animals. The Arabic translation
commonly ascribed to Yahya ibn al-Bi{riq. Ed. with introduction and glossary by J. Brugman and H . J. Drossaart
Lulofs (Leiden 1971) [ = P u b L of the De Goeje Fund 23].
Einleitung engl., Text der Schrift <Fi kawn al-HayawSn>
nur arabisch.
XXVII
De anima
(Translit.:) Aris^utali fl n-Nafs . . . Raga ahu wa-haqqaqahu wa-qaddama lanu Abdarrahman Badawi (Al-Qahira
1954) [ = Dirasat Islamiva 16]. (Lat. U T : ) Aristotelis De
anima et Plutarci De placitis philosophorum. Averrois Paraphrasis libri De sensu et sensato. Aristotelis De plantis.
Edidit, annotavit et prolegomenis instruxit A. Badawi (Ka
iro 1954) [ = Islamica 16]. Ausschliesslich arab. Ausgabe. Eine persische Ubersetzung aus dem 13. Jh. der
arab. Version von Ishaq ibn Hunain ist 1954/55 in Persien
erschienen.
c
A. et
les
problemes de
methode...
POJEDINANA IZDANJA
Fragmenti
A.s qui ferebantur librorum fragmenta. Collegit V . Rose
(Leipzig 1886/ND Stuttgart 1967) [ = Bibl. Teubn.]. R :
heute noch massgebliche Ausgabe; zuerst: A. pseudepigraphus (Leipzig 1863) = R ; 2. AufL: A. qui ferebantur
librorum fragmenta (Berlin 1870). in: Bekker (183170)
1*1 ( V ) ] .
A.s fragmenta selecta. Rec. brevique adnot. instr. W. D.
Ross (Oxford 1955/ND 1970) [ = SCBO].
3
Prijevodi
Select fragments (Oxford 1952)
The
Ross (190852) 1*261 ( X I I ) ] .
Fragmente... (Paderborn 1960) ->- Die
P. Gohlke (194761) 1*265 ( I 2 ) ] .
Costituzione degli Ateniesi. Trad. di R.
menti. Trad. di Giannantoni (Bari 1973)
Giannantoni/G. Roncali (1973) [*271 ( X I ) ] .
vvorks... \V. D.
Lehrschriftcn . . .
Laurenti; Fram-> O p e r e . . . G.
Protrepticus (Protr.)
Protreptikos
Fragmenti openito
J. Bernavs: Die Dialoge des A. in ihrem Verhaltniss zu
seinen ubrigen VVerken (Berlin 1863/ND Darmstadt 1968).
Noch vvichtig.
Lili
. Diels: Uber die exoterischen Reden des ., in: Sitzungsber. d. Kgl. Preuss. Akad. d. Wiss. u Berlin 1883, 1.
Halbband, Nr. 19 (Berlin 1883) 477494. ND in: [*692] 37
58. Gegenposition zu Bernavs.
A. Iannone: I logoi essoterici di ., in: At ti deU'Istit. Veneto di Sci. 113 (1954/55) 249279. Die exot. Logoi sind
Einleitungen zu Traktaten im Corpus arist.; nicht iiberzeugend.
W. "VVieland: A. als Rhetoriker und die exoterischen
Schriften, in: Hermes 86 (1958) 323346. Die exot. Schrif
ten sind lit. Niederschlag von A.s Tatigkeit als Rhetoriklehrer; problematisch.
A. Iannone: Les oeuvres de jeunesse d'A. et les
,
in: Riv. di Cultura class. et medioevale 1 (1959)
197207. I m vvesentlichen ubereinstimmend mit ["682].
P. Moraux: From the Protr. to the dialogue <On justice),
in. A. and P l a t o . . . (1960) [ 9 *54] 113112. Vgl. [*751].
F. Wehrli: A. in der Sicht seiner Schule, Platonisches und
Vorplatonisches, in: A. et les problemes de rnethode...
(1961) [ 14 *56] 321336. ND in ders.: Theoria und Humanitas. Gesammelte Schriften zur antiken Gedankenvvelt.
Hg. von H . Haffter und Th. Szlezak (Zurich 1972) 217228.
E. Berti: La filosofia del primo A. (Padova 1962). Vgl.
[ 9 -60].
A.-H. Chroust: The probable dates of some of A.s lost
vvorks, in: Riv. crit. di Storia della Filos. 22 (1967) 323.
Rev. ND in: [ 12 *40 ( I I ) ] 114. Datierungen: Grvllus
360357, De ideis 357356, De bono 357355, De iust."355,
Eud. 353352 Protr. 352-350, Politicus 350, De phil. 350346.
F. Dirlmeier: Phys. I V 10, in: Naturphilosophie... (1969)
[ 14 *500] 5158. 'Exot. Logoi' meint nicht die Dialoge
des .; nicht iiberzeugend.
A.-H. Chroust: A r i s t o t l e . . . I I (1973) [ 12 *40 ( I I ) ] .
O. Gigon: Die Dialoge des ., in: Jahrb. d. philos. Fak. d.
Univ. Athen 197374 (1975) 178205. Sehr guter Uberblick uber Problemlage und alle Dialoge.
P. Moraux (Hg.): Fruhschriften des A. (Darmstadt 1975).
Beitrage: I . Bvvvater (1869) [*700], H. Diels (1883) [*681],
R. Stark (1972) [*762], P. Thillet (1957) [*770], P. Wilpert
(1957) [*732], R. Weil (1962) [*750], H. Flashar (1965) [*709],
C J. de Vogel (1965) [ 14 *404], I . During (1966) [ 14
*405] und J. Pepin (1968) [*844] sovvie vveitere Arbeiten
LIV
von . Berti, . Cherniss, . Diels, I . Diiring, A. J. Fetugiere, G. E. L. Owen, M. Plezia, F. Ravaisson und P. Wilpert [*792].
Najvaniji spisi
Protrepticus (Protr.)
I. Bywater: On a lost dialogue of ., in: Journ. of Philology 2 (1869) 5569. Dt. Ubers. in: [*692] 2136. Entdeckung, dass der Protr. des A. von Jamblichos benutzt
vvorden ist.
H.-G. Gadamer: Der arist. Protr. und die entvvicklungsgeschichtliche Betrachtung der arist. Ethik. in: Hermes 63
(1928) 138164. Kritik an Jaegers Methode; uber den
Begriff .
. Einarson: A.s Protr. and the structure of the Epinomis, in: Transact. and Proceed. of the Am. philol. Ass. 67
(1936) 261285. Protr. und De phil. haben die ps.-plat.
(Epinomis) beeinflusst.
P. Von der Muhll: Isokrates und der Protr. des ., in:
Philologus 94 (1940/41) 259265. Protr. in Isocrates'
<Antidosis> 'zitiert'; wenig wahrscheinlich.
I. Diiring: Problems in A.s Protrepticus, in: Eranos 52
(1954) 139171. Vg. auch ders.: <A. in the Protr., nel
mczzo del cammin), in: Autour d'A
(1955) [ 9 *46]
8197.
A. J. Festugiere: Un fragment nouveau du Protr. d'A.,
in: Rev. philos. de la France et de l'tr. 146 (1956) 117127.
Zu Fragm. 8 Ross.
W. G. Rabinovvitz: A.s Protr. and the sources of its reconstruction (Berkeley 1957) [ = Univ. of Calif. Publ. in
class. Philol. 16 (1) 196]. Jamblich greife nicht auf
den Protr. des A. zuriick; nicht iiberzeugend.
J. D. Monan: La connaissance morale dans le Protr. d'A.,
in: Rev. philos. de Louvain 58 (1960) 185219.
S. Mansion: Contemplation and action in A.s Protr., in:
A. and P l a t o . . . (1960) [ 9 *54] 5675.
H. Flashar: Platon und A. im Protr. des Jamblichos, in:
Archiv f. Gesch. d. Philos. 47 (1965) 5379. Teihv. ND in:
[*692] 247269. Untersuchung der Exzerpiertechnik des
Jamblichos und deren Folgen fur die Rekonstruktion des
arist. Protr.
G. Schneeweiss: Der Protr. des A. (Miinchen 1966).
Diss.
LV
LVI
Cicero
. Gigon: Cicero und ., in: Hermes 87 (1959) 143162.
ND in ders.: Studicn... (1972) [ 13 *930] 305325.
Plotin
M. De Corte: A. et Plotin. Etudes d'histoire de philoso
phie ancienne (Pari 1935).
M. de Gandillac: Plotin et la Met. d'A.. in: P. Aubenque
(Hg.): tudes sur la Met. d ' A . . . . (1979) [ 13 *519] 247264.
Th. A. Szlezak: Platon und A. in der Nuslehre Plotins (Basel 1979).
Patristik
E. Barbotin: Deux temoignages patristiques sur le dualisme arist. de Tame et de l'intellect, in: Autour d'A. . . .
(1955) [ 9 *46] 375385.
Srednji vijek
Bvzanz
A. Tuilier: La tradition arist. a Bvzance des origines au
V I P siecle, in: Ass. G. Bude. Actes . . . (1960) [*2] 126144.
K. Oehler: A. in Bvzantium, in: Greek, Roman and Bvzant.
Studies 5 (1964) 133146. Dt. Ubers.: A. in Bvzanz, in: P.
Moraux (Hg.): A. in der neueren Forschung... (1968) [ 9
*22] 381399. VVichtig.
Arapska tradicija
I. Madkour: L'Organon d'A. dans le monde arabe. Ses
traductions, son etude et ses applications. Analvse puisee
principalemcnt a un commentaire inedit d'Ibn Sina (Pari
1934).
R.-A. Gauthier: Trois commentaires 'averroistes' sur 1,
in: Archives d'Hist. doctr. et litt. du Moyen Age 16 (1947/
48) 187344.
S. Pines: Un texte inconnu d'A. en version arabe, in:
Archives d'Hist. doctr. et litt. du Moyen Age 23 (1956)
5-43.
H. J. Drossaart Lulofs: A. A r a b u s . . . (1960/Dt. 1968) [ 10
*15].
R. Arnaldez: Influence des traductions d'A. sur l'evolution de la langue arabe, in: Ass. G. Bude. A c t e s . . . (1960)
[*2] 102114.
LVIII
LXI
Niccolo Machiavelli
G. di Napoli: Niccolo Machiavelli e l'aristotelismo del Rinascimento, in: Giorn. di Metaf. 25 (1970) 215264.
Pierre de Ronsard
J. von Stackelberg: Ronsard und ., in: Bibl. de l'Humanisme et de la Renaissance 25 (1963) 349361.
Giordano Bruno
P. R. Blum: A. bei Giordano Bruno. Studien zur philosophischen Rezeption (Munchen 1980) [ = Die Geistesgesch.
und ihre Methoden 9 ] .
William Harvev
E. Lesky: Harvey and ., in: Sudhoffs Archiv fur Gesch.
der Med. und Natunviss. 41 (1957) 289316 und 349378.
Njemaka kolska filozofija
P. Petersen: Geschichte der arist. Philosophie im protestantischen Deutschland (Leipzig 1924/ND Stuttgart-Bad
Cannstatt 1964).
W. Risse: Logik der Neuzeit. 2 Bande (Stuttgart-Bad
Cannstatt 1964 und 1970). I (1964): 15001640; I I (1970):
16401780.
H. Maier: Altere deutsche Stattslehre und vvestliche politische Tradition. Munchner Antrittsvorlesung (Tubingen
1966) [ = Recht und Staat 321].
19. stoljee
Goethe
C. Giinzler: Die Bedeutung des arist. Hvlemorphismus
fur die Naturbetrachtung Goethes, in: Zeitschr. f. philos.
Forsch. 21 (1967) 208241.
Schelling
H. Weidemann: Schelling als A.-Interpret. Das arist. ti
Ijv als 'das Seyende-Seyn', in: Theol. u. Philos. 54
(1979) 2037.
LXII
Hegcl
. Hartmann: A. und Hegel, in: Beitrage zur Philosophie
des deutschen Idealismus I I I 1 (1923) 136. SA Erfurt
1933; N D in ders.: Kleinere Schriften 2 (Berlin 1957) 214
252.
E. Roeder von Diersburg: Hegels Methode gemessen an
der Methode des ., in: Archiv f. Philosophie 10 (1960)
323.
Marx
H. Seidl: Das Verhaltnis von Karl Marx zu .. in:
Deutsche Zeitschr. f. Philos. 27 (1979) 661672.
Neotoinizam
F. M, Willam: Arist. Erkenntnislehre bei Whateley und
Nevvman, und ihrc Beziige zur Gegenvvart (Freiburg 1960).
20. stoljee
A. Guy: Ortega y Gasset, critique d'A. (Pari 1963).
F. Inciarte: Forma formarum. Strukturmomente der thomistischen Seinslehrc im Ruckgriff auf A. (Freiburg i. Br.
1970). Neuthomistische A.-Interpretation.
U. Wolf: Moglichkeit und Notvvendigkeit bei A. und heute
(Munchen 1979).
V. Sainati/N. Offenberger: Die syllogistischen Schlussigkeits- und Unschliissigkeitsbcvveise bei A. und Lukasievvicz,
in. A. Menne/N. Offenberger (Hg.): Zur modernen Deutung
der arist. Logik . . . (1982) [ 14 *167] 206220.
Lxur
Aristotel
DUI
Preveo s grkog izvornika, p o g o v o r ,
i grko-latinsko-hrvatski
glavnih
pojmova
dodao
MILIVOJ SIRONI
biljeke,
rjenik
Urmcrsitv
-ss,
London
Ar.ica I lousc
1963
I.
1. vodno
K n j i g a
razmatranje
dui
402a
403 b
pojedinih
uenja
404 a
404*>
4 0 5 4
6.
7.
8.
9.
10
Kae Platon
Timej 37 b
Miljenje Platonova uenika Ksenokrata. Vidi 408 b
Za Heraklitov stav usp. nastavak u 405 a i Predsokratovci I , 22 118
11
12
13
14
lo.
11.
12.
13.
14.
Predsokratovci
Apolonjanin
Platon, Teetet
Predsokratovci
Predsokratovci
II, 59 12
180 d
I, 24 A 12
I, 38 A 10
11
405 b
12
17
osvrt na miljenja
prethodnika
13
4 0 0 3
406 b
20
21
15
4 0 7 3
23
16
25
27
28
17
407 b
29
31
18
2*
19
408 a
409a
35
33. 408 b
34. 409 a
35. 402 b
23
36
38
o b
4iia
II.
K n j i g a
1. Svojstva
4 , 2 a
due
4i3a
2. Razliita djelovanja
due
43
42. 411 b
43. Trea knjiga 12, osobito 434 b
3 Aristotel
3 b
4i4a
45
46
44. 412 a
45. Aluzija na Pitagorovce
46. tj. ivo
3*
35
3. Sposobnosti
4 *>
due
47. 413 a, b
36
48
37
4 1 5 a
4. Naini
hranjenja
415 b
4i6a
40
41
5. Razlike
u opaanju
osjetila
4 1 7 a
417 b
4i8a
46
60
61
Aristotel
49
419 a
4i9b
65
68
70
71
53
420 b
73
74
422 a
422 b
77. Meso
59
423 a
79
424 a
III.
12. Odnos
K n j i g a
osjeta
predmeta
65
67
425 b
426 a
84
83, 424 a
84. 419 b. U ostvarenju i u potenciji
68
danje, a ostvarenje boje nema imena. Okus je ostvarenje osjetila okusa, a ostvarenje sonosti ne
ma imena. Budui da je jedno ostvarenje osjetno
ga i onoga to se tie opaanja, iako im je bit raz
liita, nuno je da takozvani sluh i zvuk zajedno
propadaju i spaavaju se, a jednako tako i sonost
i okus i ostalo. No to nije nuno za tako zvano os
jetno u potenciji. Stoga prijanji filozofi prirode
nisu tome dobro govorili drei da nita niti bijelo
niti crno ne postoji bez vida, niti sonost bez okusa. U jednu ruku imali su pravo a u drugu krivo.
Budui da osjet i osjetno imaju dvojako znaenje
u potenciji i u ostvarenju reeno se kod jed
noga ostvaruje a kod drugoga ne ostvaruje. N o oni
su jednostavno govorili emu nije jednostavno
miljeno.
85
4 2 6 b
87. 424 a
88. 418 a
70
88
3. Nastanak
predodbi
427 a
90
91
427 b
92
93
75
429a
48. Miljenje
spoznaja
96. 403 a
76
98
77
429 b
100
78
430 a
103
80
81
106
107
6*
83
43i b
84
tvrdnja
kretanja
110
113
112. 429 a
113. Za razlikovanje usp. 431 a
87
433 a
114. 433 b
89
4 3 4
1213. Zakljuno
razmatranje
434 b
435 a
117
119
435 b
120. 435 b
121. 420 b i d.
94
P O G O V O R
Dosad j e iz Aristotelova spisa Peri psvkhes (De ani
m a ) prevedeno samo nekoliko odlomaka, i to dr. Josip
Lach preveo j e iz prve knjige glavu 1. i 2, Bogoslovska
smotra, broj 2, Zagreb, 1939. i dr. V e l j k o Gortan iz
druge knjige glave 3, 5, 6 i 12, a iz tree knjige glavu
4. u knjizi B . Bonjak, Grka filozofija, Matica hrvat
ska, Zagreb, 1956, 2. izdanje 1978.
Ovaj na prijevod prvi j e cjeloviti prijevod tog Ari
stotelova spisa, a temelji se na kritikom izdanju gr
kog teksta to ga j e priredio W . D. Ross, Aristotelis De
anima, recognovit brevique adnotatione critica instruxit, Oxford Universitv
Press,
A m e n House,
London,
1963.
Pri prevoenju
nasto
pri prevoenju
predstavljala
je
ponajee
itd.) dolazi
tra-
GRCKO-LATINSKO-HRVATSKI RJENIK
GLAVNIH POJMOVA
agnoia ignoratio neznanje
athanaton immortale besmrtno
to aei aeternitas vjenost
aitema postulatio zahtjev
to aisthanesthai sensus opaanje, osjeanje
aisthesis sensus, perceptio opaaj, opaanje, osjetil
no opaanje,
aistheterion instrumentum osjetilo, osjetilni organ
to aisthetikon sensitivum osjetilno, to se moe opa
ati
to aistheton sensibile osjetno
aisthetike phantasia imaginatio sensitiva osjetilna
predodba
aitia causa uzrok
akme status zrelost, vrijeme cvata
akoe auditus sluh
akrasia incontinentia neumjerenost
akribeia subtilitas tonost, temeljitost
akribes exactus toan, temeljit
alloiosis alteratio postajanje drugim, preobrazba,
promjena
amiges non mistus nepomijean
anathymiasis exhalatio isparivanje
anapnoe inspiratio udisanje, disanje
anistamai resurgo nanovo ustati, oivjeti, uskrsnuti
ta antikeimena opposita suprotnosti, suodnosi, korelativi
antikeimenon oppositum suprotno, suprotnost
ano sursum gore
apathes passionis expers neosjetljiv, koje ne osjea
apathes passione vacare koji ne osjea, neosjetljiv,
netrpan
to apatethenai, epatesthai error zabluda, varka, va
ranje, prevara
7 Aristotel
97
99
101
sastav,
Aristotel
NAGOVOR NA FILOZOFIJU
Preveo
DARKO
NOVAKOVI
Naslov izvornika
Ingemar
Diiring
Aristotel
NAGOVOR N A FILOZOFIJU
I Uvod. Posveta. I
1 ...Aristotelov Nagovor, koji je on na
pisao za ciparskoga kralja Temizona, tvrdei da
nitko nema boljih uvjeta od njega da se posveti fi
lozofiji: ima golemo blago koje moe u tu svrhu
troiti, a uiva i ugled.
1
filozofijom'?I
113
Ber
20 U tom je dakle smislu lijepo ustvrdio Pitagora da je bog svakoga ovjeka stvorio zato da
stekne znanje i da stekne uvid. tome, da li je to
to se ima spoznavati svjetski poredak /kosmos/
ili neka druga priroda, trebat e moda raspraviti
kasnije. Neka nam za prvu ruku bude dostatno ovo
liko. Ako nam je razboritost svrha u skladu s pri
rodom, od svega najbolje tad e biti: biti razborit.
21 Dakle: druge stvari treba initi radi do
bara koja su u ovjeku; od njih, tjelesna /treba i
niti/ radi dravnih, a vrlinu laretel
radi razborito
sti, jer je ona vrhunac.
22
115
119
/emu
sluzi bavljenje
filozofijom?/
46 A to, da motrilaka razboritost donosi najvee probitke ljudskom ivotu, lako e se zakljuiti
po umijeima. Ba kao to se odabrani lijenici i
najvei broj strunjaka za vjebanje uglavnom sla
u da oni koji kane postati dobri lijenici ili uite
lji vjebanja moraju poznavati prirodu, tako i do
bri zakonodavci moraju poznavati prirodu, i to da
leko vie nego oni. Oni su naime samo tvorci tje
lesne vrline, dok se ovi potonji bave duevnim vr
linama i polau pravo na to da pouavaju srei
i nesrei drava, te im filozofija daleko vie treba.
47 Kao to se u drugim, zanatskim umijei
ma najbolja orua pronalaze u prirodi, kao, na pri
mjer, u graditeljstvu visak, ravnalo i estar (na je
dno nas zapaanje navodi voda, na drugo svjetlo,
na tree sunane zrake), pa s osloncem na njih
procjenjujemo to je dovoljno ravno i glatko na
osjet, na slian nain i dravnik mora od prirode
i od istine imati neka mjerila prema kojima e pro
cjenjivati to je pravedno, to lijepo, to povoljno.
Ba kao to se u spomenutim umijeima ova oru
a razlikuju od svih drugih, tako je najbolje mje
rilo ono koje je naj usklaeni je s prirodom.
48 No to ne moe initi onaj koji se nije ba
vio filozofijom niti upoznao istinu. U ostalim umi
jeima ljudi svoja orua i najtonije proraune ni
su preuzeli od samih poela niti e biti da su na taj
nain stekli znanje nego od drugih ili treih ili tko
zna kojih, i svoja objanjenja temelje na iskustvu.
Filozof je jedini koji oponaa ono to je tono: to
je ono to on motri, a ne uinke oponaanja.
122
124
filozofijom?/
radi
svo
nje
ivi
129
/to postiemo
bavei se
filozofijom?/
131
/Zakljuak./
137
PREVODIOEVA
NAPOMENA
na filozofiju
(In Arist.
= A 2 During),
Top.
C I A G 11:2, p.
na
vodi tekst kinika Teleta u k o j e m se nalaze rijei stoika Zenona Tebancu Kratetu i Aristotelovu poticaj
nom spisu (Stob. I V p. 785 Hense
= A 1
During).
Ta dva navoda, nepotpomognuta bilo kakvim opipljivijim dijelom izvornoga teksta, jedva bi sama p o se
bi dostajala da Nagovor
na filozofiju
ne ostane puki
Ingram
kojoj
filozofiju
Bywater
se
nije
pozamaan
prouavalac
iznio
dio
pretpostavku
Nagovora
na
of Aristotle,
Aristotelova djela
Journal of Philologv
rekonstrukcijom
nasluena
u pojedinim etapama
taj se dugotrajni
bavljenja
posao ni danas ne
tekstom,
moe
smatrati
neprijeporno okonanim.
Historijat te rekonstrukcije i njezine metodike mo
dalitete
ovdje
je
nemogue
podrobno
slijediti.
a vie
proiruju
Aristo
pozabavio se W e r n e r Jaeger
Grundlegung
einer
Geschichte
seiner
Na
(AristoEntwick-
prema
koje
(niz pojedinanih
e la formazione
filosofica
di Epicuro,
ras
per-
Firenze
Dialogorum
fragmenta
selecta,
Firenze
godina
poslije
Rabinovvitza, uvaavajui
An attempt
at reconstruction,
Pro
Goteborg 1961).
nakon
gotovo stotinu
godina vedski j e
znanstvenik pretpostavljene Aristotelove fragmente podvrgao filolokoj provjeri koja se inae u slinim okol
nostima smatra rutinskom
142
aristotelovsku
upravo
Nagovora
Problemi
di ricostruzione
Annali
del Protrettico
di Aristotele,
Eudemus
two different
and
works?,
1978,
Pro
Dio-
od ograni
filozofiranju.
143
144
C I P - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveuilina biblioteka, Z a g r e b
UDK
1 (091) Aristoteles
128
ARISTOTELES
dui ; N a g o v o r na filozofiju /
Aristotel ; [1. djelo] preveo Milivoj
Sironi, [2. djelo] preveo D a r k o Novakovi
; predgovor i redakcija Branko Bonjak. 2. izd. - Z a g r e b : Naprijed, 1996. L X I I I , 144 str. ; 20 cm. - (Filozofska
biblioteka)
Prijevodi djela: 1. Peri psvches /
Aristoteles; 2. Aristotle's Protrepticus.
- Str. V - X L I I : Aristotelova psihologija i
filozofija ivota / Branko Bonjak. Bibliografski dodatak: str. X L I I I - L X I I I .
I S B N 953-178-041-2
ARISTOTEL
DUI
N A G O V O R N A FILOZOFIJU
Izdaje
N A K L A D A NAPRIJED
Z a g r e b , Palmotieva 30
Z a izdavaa
ZDENKO LJEVAK
Korektor
BLAENKA TRAN
Likovna oprema
R A T K O JANJI-JOBO
Tehniki urednik
IVAN TRAN
M K 1996-2
T I S A K G Z H 1996.
d.d.