Hrvatski paviljon na

14. Venecijanskom bijenalu

arhitekture la Biennale
di Venezia

Izbornica
Karin erman
Voditeljica projekta
Sanja Cvjetko Jerkovi
Zamjenik izbornice
Igor Ektajn
Autorski tim
Zrinka Barii Mareni, Melita avlovi, Igor Ektajn, Nataa
Jaki, Mojca Smode Cvitanovi, Marina Smokvina, Karin erman
Istraivanje i produkcija materijala
Marija Barovi, Ana Bedenko, Mislav Kuzmani
Suradnici
Nikola Brlek, Aleksandar Matijaevi, Marko Mihaljevi,
Dino Mikovi, Karlo Seitz, Matija Solomun, Sven Sori,
Hrvoje Spudi, Josip Gali
Postav izlobe
Igor Ektajn, Kristina Jeren, Simon Morasi Piperi
Grafiki dizajn
ukipavlovi
Pod pokroviteljstvom
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske
Uz potporu
Grad Zagreb
Organizacija
Udruenje hrvatskih arhitekata
Izvedba
IMKIN Herceg (konstrukcija), Prggin (svjetlo), Signum Max
(izlobeni panoi)
Kontakti
fittingabstraction.com

Hrvatski paviljon na
14. Venecijanskom bijenalu
arhitekture la Biennale
di Venezia

Fitting Abstraction prezentira hrvatsku

arhitekturu 1914.-2014. Nastup prati
bijenalskim raspisom definirani vremenski okvir i odgovara na zadanu temu
apsorpciju moderniteta u proteklome
stoljeu. U svom problemskom sloju nastup odgovara na apostrofirano pitanje
opstanka kategorije nacionalnog arhitektonskog identiteta u uvjetima globalizirajueg moderniteta. U Hrvatskoj
je dvadeseto stoljee obiljeeno ranim
nastupom i uvjerljivim kontinuitetom
arhitekture funkcionalizma i internacionalnog modernizma, kao izraza upravo toga progredirajueg moderniteta.
No, ne samo da taj lokalno prihvaeni
modernizam nije ugrozio neki prethodni
itki i amblematini nacionalni arhitektonski identitet, nego je upravo
modernizam, s apstrakcijom kao svojom
dominantnom konceptualnom i formalnom odrednicom, pomogao konstrukciji i
uspostavi te kljune a osjetljive kategorije. Arhitektonski modernizam u
naim se prilikama tako potvruje kao
legitimni nositelj dimenzije lokalnog
arhitektonskog identiteta, koji u bitnom informira i usmjeruje itavu daljnju arhitektonsku praksu i produkciju.
Ova se izloba stoga posveuje prouavanju, otkrivanju i prezentiranju
okolnosti i evolucije ovih kompleksnih
procesa.
Iz tog se razloga izloba ne fokusira na neke izdvojene povijesne epizode
protekloga stoljea, niti na pojedine
opuse, autore, tipologije ili primjere. Umjesto toga, cilj joj je zahvatiti to iri raspon uvida u itavih
stotinu godina i vidjeti to jedan
takav integralni pogled prua u pogledu razumijevanja oslovljenih sloenih
procesa. Tako usmjereno, istraivanje

izluuje osam specifinih arhitektonskih tema, prepoznatih kao specifine

arhitektonske vrijednosti koje u naoj
arhitekturi uvjerljivo perzistiraju
kroz itavo sagledano stoljetno razdoblje. Upravo te zaivjele arhitektonske vrijednosti i kvalitete predstavljaju glavne eksponate ove bijenalske
izlobe.
Premda su sve od njih neupitno obiljeene apstrakcijom kao svojom generalnom nadsvodeom notom, svaka od njih
ujedno neznatno i modificira to zajedniko konceptualno svojstvo na sebi
specifian i svojstven nain. Uzete
pak zajedno, one formiraju autentinu platformu za lokalnu arhitektonsku
identitetsku formaciju. Pritom je vano istaknuti da se apostrofirane kvalitete ne definiraju u pogledu njihovih
eksplicitnih formalnih obiljeja, nego
u smislu njihovih irih prostornih,
kulturnih i drutvenih efekata i uinaka. I pritom su sve od njih poslovino usmjerene naoko paradoksalnom
dvojakom cilju: uvjerenom promoviraju
moderniteta, ba kao i istodobnom nastavljanju povijesnog kontinuiteta.
A kako i same zapravo nadilaze sferu
konkretnih formi, evidentno je da se
razumijevanje i prakticiranje dimenzije moderniteta, ba kao i one povijesnog kontinuiteta, ovdje zapravo smjeta u domenu irih uinaka, fenomena,
doivljaja i osjeaja.
Osam vrijednosnih linija, kao sredinjih izlobenih eksponata, su: poetika redukcija, sublimacija regionalnog,
kontekstualni senzibilitet, kultura
urbaniteta, generiranje drutvenog,
umjetnike suradnje, otvoreni sustavi
i eksperiment.
Svaka od tih osam sredinjih vri-

Hrvatski paviljon na
14. Venecijanskom bijenalu
arhitekture la Biennale
di Venezia

jednosnih linija na izlobi je predstavljena sa po osam konkretnih arhitektonskih primjera. Primjeri su

organizirani kronoloki, na nain da
ravnomjerno pokrivaju cijelo moderno
stoljee i time dokumentiraju kontinuitet svake od promatranih arhitektonskih vrijednosti, bez obzira na
simultanu uestalost promjena u domeni politikih, ekonomskih i ideolokih okolnosti i okvira. Primjeri pritom nisu selektirani po logici svojih
formalnih slinosti, nego po principu istih vrijednosti koje zastupaju
i analgonih uinaka koje ostvaruju.
Dodatno izazovno bilo je istraiti i
kako promatrani primjeri te svoje prieljkivane ire drutvene i kulturne
ambicije postiu kroz svoje konkretne autonomne arhitektonske operacije,
odnosno svoje specifine arhitektonske
prakse i alate. Time se ujedno njihova
disciplinarna autonomija zapravo potvruje i kao drutveno angairana i
relevantna kategorija. Da bi to plastino i prikazao, svaki od prezentiranih arhitektonskih primjera modelira vlastitu autonomnu operaciju kojom
postie projiciranu iru kulturnu ambiciju. Te se arhitektonske operacije
prikazuje kroz specifino dijagramirane
makete opipljive prikaze nematerijalnih operacija koje sami primjenjuju
i provode.
Naravno da niti jedan od prezentiranih
primjera zapravo ne moe biti sveden
tek na jednu arhitektonsku vrijednost koju njeguje, isto kao to niti
jedan od njih ne moe biti ogranien
tek na jednu primijenjenu arhitektonsku operaciju. tovie, svi ovdje
okupljeni primjeri dovoljno su jaki
da u sebi objedinjuju i po nekoliko

apostrofiranih temeljnih arhitektonskih

kvaliteta. No, u postavi ove izlobe
povjerena im je zadaa da zastupaju
prvenstveno jednu od kljunih formacijskih kvaliteta, odnono da prikazuju
upravo onu vrijednost u kojoj postiu svoj najsnaniji i najuvjerljiviji
efekt i dojam. Na taj su nain okupljeni antologijski primjeri ovdje
pozvani da, u svome meudjelovanju,
ispriaju priu o hrvatskoj arhitekturi koja je, u neku ruku, vea od njih
samih.
Razumljivo je da je niz primjera koji
predstavljaju jednu specifinu vrijednosnu liniju mogao biti znatno dui i
vei, isto kao to se mogao graditi i
iz drugih primjera iz bogatog repozitorija hrvatskog modernistikog arhitektonskog naslijea. No ta neosporna injenica zapravo ne ugroava sam
postavljeni sustav, niti u bilo kojem
smislu kompromitira njegov temeljni
argument. Dapae, ta mogunost jo i
dodatno potvruje generalnu tezu: to
je vie konkretnih primjera koji mogu
dokumentirati specifinu arhitektonsku
vrijednost, to bolje oni dokazuju njezinu relevantnost i znaaj. I nadalje,
to je vie vrijednosti koje mogu biti
zastupljene u jednom zasebnom primjeru, to bolje on sam potvruje njihovu
identitetski relevantnu opravdanost
i snagu. Prezentacija povijesnog materijala kako je organizirana i postavljena ovom izlobom tako u stvari
uspostavlja jedan otvoreni interpretacijski sustav koji moe biti trajno
nadograivan, nastavljan, izmjenjivan, kombiniran i iznova istraivan.
On ujedno i poziva samog promatraa da
aktivno istrauje i otkriva, to jest
da angairano analizira, ita, tumai,

Hrvatski paviljon na
14. Venecijanskom bijenalu
arhitekture la Biennale
di Venezia

i razumijeva izloeni materijal.

No kako bi se moglo tvrditi da ove
fundamentalne arhitektonske vrijednosti uistinu posjeduju opravdane identitetske potencijale, one bi zapravo
morale biti utemeljene u samoj arhitektonskoj povijesti i tradiciji. I
stoga ova izloba prodire i dalje od
1914., u potrazi za takvim povijesnim
osloncima i temeljima. Drugim rijeima, svaka od osam oslovljenih fundamentalnih vrijednosti arhitekture
modernoga dvadesetog stoljea u ovom
postavu nalazi svoju eksplikativnu
genealogiju, svoje povijesno utemeljenje i objanjenje, koje zauzvrat nju
samu potvruje kao operativnu i odrivu trajektoriju. Ti povijesni oslonci
predstavljaju tada zasebni no istodobno i vrsto integrirani sloj izlobe.
Kako bi se svi ovi sloeni povijesni procesi i odnosi mogli informirano slijediti, izloba prezentira i
specifino razraenu povijesnu lentu.
Uokvirena godinama 1914. i 2014., kao
zadanim konturama bijenalskog istraivanja a za Hrvatsku istodobno i krucijalno vanim godinama, lenta omoguava vizualno praenje intenzivnih i
dinaminih procesa koji su se odvijali
unutar tih intenzivnih stotinu godina.
Lenta iznosi pregled politiko-povijesnih dogaanja, prikaze uzastopnih
radikalnih promjena drutveno-politikih, ideolokih i ekonomskih okvira, te omoguava sagledavanje njihovih
odnosa sa sferom arhitektonske produkcije te ireg umjetnikog i arhitektonskog diskursa. Na taj je nain
mogue pregledno pratiti kako turbulentni drutveno-politiki preokreti
protekloga stoljea nisu bitno kompromitirali kontinuitet arhitektonskih
vrijednosti, izraza i uvjerenja, ime

se ponovno potvruje uloga usvojenog

arhitekonskog modernizma kao istinski
funkcionirajueg nositelja identiteta.
Glavni elementi predstojee izlobe
stoga su: osam fundamentalnih vrijednosnih linija hrvatske arhitekture
protekloga stoljea, zatim osam povijesnih oslonaca koji legitimiraju
njihova identitetski relevantna svojstva, te povijesna lenta koja uokviruje te slojeve i omoguava razumijevanje oslovljenih intenzivnih dinamika i
procesa.
Rjeenje prostorne organizacije paviljona rukovoeno je ciljem to lakeg
praenja ovih slojeva izlobe i razumijevanja njihovih sloenih prostornovremenskih odnosa, pri emu je glavna
uloga dana samoj logici prostora kao
sugestivnom tumau. U svojoj pak pojavnosti, paviljonska instalacija,
osim to slui kao funkcionalni okvir
opisanim izlocima i svim ostalim potrebnim prateim segmentima, ujedno
i sama stvara specifinu ambijentalnu kvalitetu te ostvarenim prostornim
doivljajem komunicira polazinu tezu
i ideju.
Hrvatski paviljon nalazi se u prostorima Arsenala, kraku Artiglierie i
rasprostire se ma oko 75 m2.

Hrvatski paviljon na
14. Venecijanskom bijenalu
arhitekture la Biennale
di Venezia

Meetings on Architecture 2014

Ciklus popratnih dogaanja na
14. Venecijanskom bijenalu arhitekture
Hrvatski program
Nove tendencije i arhitektura: apstrakcija, ambijent, algoritam
Organizatori
Hrvatski paviljon Fitting Abstraction /
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske,
Muzej suvremene umjetnosti Zagreb, Politecnico di Milano
Autori programa
Karin erman, Igor Ektajn, Vesna Metri, Ivo ovi
Odravanje
Venecija, Arsenale, Corderie
Petak, 8. kolovoza 2014., 10.00 15.00 sati
Program dogaanja
Panel, diskusija, izloba, dokumentarni film

U sklopu ovogodinjeg Venecijanskog

bijenala arhitekture odravat e se i
niz prateih programa. U namjeri da
tu veliku meunarodnu izlobu koja ove
godine traje punih est mjeseci uine
jo atraktivnijom, uprava Bijenala i
njezin ovogodinji umjetniki direktor
Rem Koolhaas odluili su je popratiti
nizom paralelnih dogaanja, u sklopu
kojih je i program Meetings on Architecture. Program je zamiljen kao
niz seminara, panela, diskusija, radionica, manjih privremenih tematskih
izlobi, projekcija filmova i slinih
sadraja. S tim su ciljem pozvali i
sve nacionalne paviljone i njihove
izbornike da prijave svoje tematske
programe i time konkuriraju za izbor u
slubeni kalendar dogaanja. Hrvatski

paviljon i njegova ovogodinja izbornica, dr. sc. Karin erman, za taj su

ciklus konkurirali s programom Nove
tendencije i arhitektura: apstrakcija,
ambijent, algoritam, oslovljavajui
time postojano intrigantni fenomen hrvatske umjetnike povijesti dvadesetog
stoljea. Predloeni su program uprava
Bijenale i selektor Koolhaasa odabrali
i uvrstili u slubeni program Bijenala.
Nove tendencije
Zagreb je u 1960-ima bio baza djelovanja utjecajnog meunarodnog umjetnikog pokreta Nove tendencije i
sredinje mjesto odvijanja niza njihovih utjecajnih izlobi, u nekadanjoj
Gradskoj galeriji suvremene umjetnosti. Pokret je okupljao umjetnike i

Hrvatski paviljon na
14. Venecijanskom bijenalu
arhitekture la Biennale
di Venezia

teoretiare, ali takoer i inenjere

i znanstvenike, posveene eksperimentalnom pristupu umjetnikom stvaranju.
Pokret se oslanjao na temeljima konkretne i konstruktivistike umjetnosti, istraivanju strukture i forme te
vizualnih efekata u razliitim materijalima i medijima, razvijajui pritom
brojne nove vidove izraavanja, sve do
programirane i kinetike umjetnosti.
Na tragu njihovog interdisciplinarnog
djelovanja i preklapanja sa znanstvenim i tehnolokim inovacijama, u polje
umjetnosti pionirski se tada uvodi i
raunalo kao novo sredstvo umjetnikog
stvaranja. Bez obzira na svoje eksperimente sa strukturom i formom, pokret
je ujedno bio i duboko proet socijalnim idejama, uvjerenjem o nunosti
umjetnikog angamana i bliske povezanosti umjetnosti i drutva.
Algoritam i arhitektura
Ideja predloenog hrvatskog programa
bila je apostrofirati znaenje i odjeke
umjetnikih istraivanja Novih tendencija za medij arhitekture, u ondanjem
vremenu i dananjem trenutku. Pogotovo
se to ini vanim promotriti danas, u
vrijeme pojaanog ali esto i povrnog
koritenja raunala u algoritamskom,
parametriki voenom generiranju arhitektonske forme, pri emu socijalna dimenzija esto ostaje zaobiena
i zanemarena. Ponovno aktualiziranje
iskustva Novih tendencija moglo bi
otvoriti i nova tumaenja pozicije arhitekture kao discipline sa specifinim
i sloenim odnosom kreativne i drutveno angairane komponente.
Struktura programa
Program je definiran u formi panela na
oslovljenu temu, pratee diskusije,

popratne izlobe o segmentima arhitektonskog i umjetnikog opusa hrvatskog

arhitekta Vjenceslava Richtera kao
istaknutog protagonista Novih tendencija, te dokumentarnog filma o pokretu
Novih tendencija u produkciji Hrvatske
Radiotelevizije iz 2011. godine. Program je sastavljen u suradnji Hrvatskog paviljona / Ministarstva kulture RH, s Muzejom suvremene umjetnosti
Zagreb te milanskim Politecnicom.
Sudionici
U panelu e sudjelovati Jerko Denegri,
kao istaknuti analitiar Novih tendencija, Margit Rosen iz ZKM-a (Zentrum
fr Kunst und Medientechnologie) iz
Karlsruhea, Ivan Rupnik sa Sveuilita
Northeastern iz Bostona, te Francesco
Poli s Universit degli Studi iz Torina. Meu diskutantima e, meu ostalim, biti i Alessandro de Magistris,
profesor arhitektonske teorije i povijesti s Politecnica di Milano, Matko
Metrovi, kao jedan od kljnih teoretiara Novih tendencija, te moderatori Ivo ovi s Politecnica di Milano,
Karin erman i Igor Ektajn kao predstavnici Hrvatskog paviljona. Izlobeni segment o eksperimentalnom radu
arhitekta Vjenceslava Richtera priprema Vesna Metri iz MSU-a Zagreb,
voditeljica Zbirke Richter. Nakon panela bit e prikazan dokumentarni film
Nove tendencije produkcije Hrvatske
radiotelevizije iz 2011. snimljen po
scenariju Ane Marije Habjan u reiji
Vladislava Kneevia. Program e se
odrati u prostorima Bijenala, u Arsenalima, dijelu Corderie, a na rasporedu je u vrhu ljetne sezone, u petak 8.
kolovoza, s poetkom u 10.00 sati.