UVOD

2005. godine obiljeavam 37. obljetnicu rada sa Medicinskim Centrom na New York-kom
sveuilitu. Veinu tog vremena sam vodio dva ivota. Prvi se odnosi na moj rad na
operativnom odjelu i na istraivanju poremeaja koji traju od roenja posebno problema
rascijepljenih usana i nepca.
Drugi je proizaao iz prvog , a sve je poelo prije 31 godinu kada sam sluajno otkrio
psiholoki uzrok mucanja, te razvio tretman za njega i potom osnovao NCS ( Nacionalni
Centar za mucanje). Roenje mog drugog ivota nije bilo sluajno. im sam zapoeo,
doekali su me moji kolege istraivai, tvrdei da mucanje nije moje podruje, da se trebam
zadrati na osnovnim istraivanjima, te da izravan kliniki posao sa osobama koje mucaju
predstavlja oblik prostituiranja koje e mi razoriti karijeru.
Sa druge strane su klinike, koje su tvrdile da sam nametljivac, da trebam ostati u svom
podruju djelovanja i kloniti se njihovog. Otili su ak toliko daleko da su mi prijetili tubom.
Razmiljao sam o tome neko vrijeme, prije nego to sam odluio da ipak nastavim. Sada
vidim da sam bio u pravu, jer godine koje su proizale nakon toga, su bile svjedokom
promjeni u oba podruja i u naem razumijevanju i u shvaanju mucanja, - a sve je to
potaknuto moji poetnim otkriem njegovog psiholokog uzroka.
Kad sam nastavio raditi sa osobama koje mucaju, bio sam zateen njihovom slinosti. Nema
razlike u lijeenju ljudi iz Francuske, Nigerije, Japana ili US-a, prie i emocije su im iste.
Ovo to slijedi su zabiljeena iskustva prikupljena od brojnih pacijenata: predstavljaju
prototip osobe koja muca, kako govori o svom ivotu ; zbog toga sam tako jako vezan za ovaj
problem i zato sam nastavio raditi sa osobama koje mucaju kad god sam mogao.
Zamislite ponekad da ste dijete koje muca sa svima. Podsjeam vas da ne elite mucati ali
jednostavno si ne moete pomoi. Zbog toga se esto udaljavate, samo da bi izbjegli
mucanje, i zbog toga vas ljudi krivo shvaaju. Smatraju da ste hladni, povueni, tihi i
usamljeniki tip. Ali vi eznete za ljudima, imate toliko toga za rei i sama pomisao na tu
mogunost je arobna. Tako bi se svake noi prije spavanja molili da ta strana nesrea
nestane. Ali to nije bilo mogue.
Kao dijete su vas slali specijalistima, koji su vas pokuali nauiti kako da zaustavite mucanje
ili kako da to manje mucate. Nekad bi sa njima i prestali mucati, ali mucanje bi se vratilo
im bi izali iz njihovog ureda, i svi njihovi savjeti koji su prije bili djelotvorni, bi pali u
vodu.
Mucanje vas poniava, sramoti, unitava vae samopotovanje. I esto kad je najgore,
poveava uvrede i to vas boli. Ljudi vam se smiju, zovu vas glupima, te vas nikada ne
shvaaju za ozbiljno.
U koli nikada ne biste postavili pitanje, ak i ako bi vas neto zanimalo. A ako ste morali
odgovoriti , a niste mogli izgovoriti toan odgovor, vi biste odgovorili netono jer ste samo to
mogli izgovoriti. U kafiu naruujete ono to moete izgovoriti, a ne ono to uistinu elite, i
to samo da bi izbjegli ponienje.

Mnogo ste uili, i poto ste inteligentni, dobivate odline ocjene ali samo iz pismenih ispita.
ivite u stalnom strahu od neophodnog usmenog odgovaranja, pa molite svoje roditelje da
zamole uitelje da ne morate odgovarati usmeno. Neki su profesori bili susretljivi pa bi vam
olakali sudjelovanje u nastavi, dok su drugi inzistirali na odgovaranju, jer su mislili da je to
dobro za rjeavanje problema (suoavanje) zbog toga godinama imate none more, i to
samo pogorava vau borbu, ne samo u razredu nego svugdje.
eljeli ste ii na fakultet ali vas je uasavala pomisao na usmene prijemne. Ustvari, svaka
vrsta intervju-a vam je nona mora. Zbog toga je vrlo teko pronai posao, i pravi ste sretnik
ako pronaete poslodavca koji ima razumijevanja za va problem.
Sastanci (spojevi) su bili druga vrsta muenja; vrlo vjerojatno su vas ispunjavali oajem. Prvi
nalet mucanja odmah na poetku uniti cijelu veer. Povremeno upoznate nekog ljubaznog,
osobu kojoj ne smeta va problem, osobu koja ne gleda povrno nego gleda dublje u duu.
To su onda predivna vremena.
Kako odrastate postajete sve pametniji i nauite trikove za izbjegavanje mucanja, koje
moete upotrebljavati bez kazne poput raunovodstva, strojarstva, programiranja raunala
ili vonje kamiona dakle, odabirete poslove koje moete sami obavljati.
Vai roditelji su odustali, vie i ne spominju vau tegobu kao da je i nema, a vai prijatelji i
poznanici ine isto. Masovna urota poricanja se postepeno sputa da zatiti vas ali i njih, od
ponaanja koje je previe bolno da bi ga itko dopustio.
Probali ste alkohol i ne legalne droge, jer ste uli da to ponekad pomae. Ali ne i vama; samo
su pogorali stanje, pa ste prestali. Probali ste i sredstva za smirenje, sredstva protiv grenja,
beta blokatore, sve to je moderna medicina mogla preporuiti kao eventualnu pomo. Ali
opet nita.
Ukljuili ste se u grupu potpore sa ljudima koji imaju isti problem,ali je to bilo kao odraz u
zrcalu. Posebno je bilo teko biti sa onima koji su jo gori od vas; samo je pokazivalo to vam
se moe dogoditi ako se mucanje jo vie pogora.
Premalo je rei da mucanje utjee na va ivot. Ono se iri kroz ivot, i kontrolira ga na tako
podmukao nain, da se esto zapitate, ima li uope smisla nastaviti takav ivot. I tako
odustanete. Prestanete traiti odgovore i prikljuite se zavjeri poricanja i to najbolje to
znate.
Na sreu, ovakva nesretna pria postaje stvar prolosti. Imamo djelotvornu i brzu tehniku,
koja esto pone djelovati nakon samo nekoliko minuta, i potpuno zaustavlja mucanje.
Usavrili smo postupke stvaranja navike na ovu tehniku, i ostvarili znaajan napredak u
odstranjivanju strahova povezanih sa mucanjem.
Imamo nade i za budunost, jer nova istraivanja rasvjetljavaju unutarnji rad mozga:
pronaen je ivani centar koji je odgovoran za mucanje. Sve se ini da bi se u 21. stoljeu
mogao pronai lijek. Do tada mucanje moemo zaustaviti jednostavnom tehnikom, i moemo
stvoriti trajnu naviku - nakon 9 do 12 mjeseci vjebe.

Jasno je da vie nitko ne mora mucati.

1.POGLAVLJE
1

OTKRIE PSIHIKOG UZROKA

Sasvim sluajno sam otkrio psiholoki uzrok mucanja. To je bila jedna od onih stvari za koje
nikada ne bi oekivao da e se dogoditi. Usprkos tome, bio je to slijed dogaaja u mijenjanju
smjera mog profesionalnog ivota.
Bilo je to 1974. godine. Tada sam bio profesor govornih znanosti, te sam pomagao osmisliti
operaciju za poboljanje govora pacijentima koji su roeni sa rasjeenim nepcem. Koristio
sam aparat koji se zove Sonograph ( S ). To je ultrazvuna naprava, koju koristi lijenik za
poroaje, a primjenjuje se na trbuhu da bi se vidio fetus (plod). Dio S koji je u doticaju sa
trbuhom se zove Transducer ( T ), a ja sam se dosjetio da bih ga mogao primijeniti na jednoj
strani vrata, da bih prouio grkljan odnosno, kretanje uzoraka kod pacijenata sa rasjeenim
nepcem, koji su bili na listi kandidata za operaciju. Razmatranje tih uzoraka je bilo potrebno,
da bi se utvrdilo darovateljevo (donatorsko) mjesto ; to je mjesto u grlu sa kojeg se moe
uzeti komadi tkiva, da bi se zatvorila rupa na nepcu, u ustima.
Jedan od pacijenata je mucao, a sa S je postalo jasno da mu se grlo snano stee prije svakog
mucanja. To je bilo regularno i ja tu nisam mogao pomoi, ali sam ipak zastao i razmislio o
ovoj neobinoj pojavi. Zbog nemogunosti pronalaska brzog rjeenja, sam nazvao govornog
patologa, da ga pitam dali on to zna o povezanosti izmeu stezanja grla i mucanja, koje sam
promatrao. Rekao mi je da nita ne zna, jer od kada je on govorni patolog, nikad nije bio u
mogunosti pogledati izravno u grlo tokom govora. Moj ultrazvuni pregled je predstavljao
neto novo. Uzbueni zbog mogunosti novog otkria, dogovorili smo sastanke sa nekoliko
ljudi koji mucaju, radi ultrazvunog pregleda.
U roku od 2 tjedna sam pregledao petero i svi su pokazivali iste uzorke stezanja. Moja
poetna promatranja su se pokazala ne jedinstvena, pa sam poeo sistematski micati T uzdu
vrata da vidim dali stezanja grla variraju u intenzitetu uzdu vertikalne dimenzije. Brzo sam
dobio odgovor : stezanja postaju sve snanija to se vie sputam niz grlo.
Grlo se sastoji od grkljana ili glasovne kutije koja sadrava niti (glasnice). Te glasnice su dva
mala naborana, horizontalna tkiva, a smjetene su unutar kutije, svaka sa jedne strane.
Grkljan se nalazi na vrh dunika (ili zvidala), i sa prednje strane prekriva Adamovu jabuicu.
Pojednostavljeno, glasnice su smjetene zajedno sa nekoliko parova miia, tako da jedna
drugu njeno diraju. ovjek pojaava zrani pritisak ispod njih, izbacujui zrak iz plua.
Kada zrani pritisak postane dovoljno dobar, on napinje glasnice, svaku posebno, to ih
postavlja u vibracijski poloaj te nastaje zvuk. Taj zvuk je osjetljivo podruje za govornu
produkciju; pretvara se u govor pomicanjem usana, jezika, zubi, vilice, nepca i drugih
imbenika jasnoe izgovora.
Kada smo primijenili T na jednoj strani grkljana osobe koja muca, dogodilo se neto to
nismo oekivali; netom prije svakog mucanja bi se glasnice lagano digle, te bi se naglo
sudarile u stezanju obuzela bi ih estina koja jo nije viena u grlu. Tu je po mom
miljenju, bio centar aktivnosti snano stisnute glasnice. Iz nekog razloga su osobe koje
mucaju, napinjale svoje glasnice toliko snano, da zrak koji je potreban za govor nije mogao
proi. To me podsjetilo na medicinski fenomen, poznat kao grkljanski gr snano koenje
glasnica koje se ponekad dogaa nakon operacije. Zakljuio sam, iz mojih ultrazvunih

ispitivanja, da su osobe koje mucaju izloene kratkotrajnom grkljanskom gru, ali nisam znao
zato.
Osnovno objanjenje, koje se u to vrijeme inilo neobino ali je od onda navodno i
znanstveno dokazano, je da je uzrok mucanja koenje glasnica. Ali u to vrijeme nisam shvatio
koja je veza izmeu naprezanja, koje sam promatrao, i glasnica. Poeo sam posveivati vie
panje tim naprezanjima. Npr. neki pacijenti bi udisali zrak kratko kroz usta neposredno
prije govora to je teko disanje, no rekli su mi da im to olakava tenost. Uskoro je postalo
jasno zato. Kad se bre udie, glasnice se ire otvaraju i dozvoljavaju veoj koliini zraka da
proe. Pacijenti su koristili taj brzi pokret da bi otvorili zatvorene glasnice, da mogu zapoeti
priati prije nego li se one opet zatvore.
Slino su radili i drugi pacijenti, koji bi govorili na kraju daha. Oni su nesvjesno taktizirali da
bi otvorili zatvorene glasnice. Tamo su zavreci plunih ivaca koji otkrivaju zrani volumen.
Kada osoba izdahne veinu zraka prije govora, ovi receptori to otkrivaju, te to tumae kao
neizbjean slom plua i kao signal mozgu da pone udisanje. Svaki par miia na kraju
govorne kutije se poinje zatezati da bi prisilio glasnice da se odvoje u pripremi za pritok
zraka. Osoba ne moe mucati kada je par miia snano voen milju da otvori glasnice.
Drugi pacijenti su rekli da oni mogu govoriti nakon prvog gutanja. Tokom refleksa gutanja se
glasnice njeno priblie, da bi sprijeile tekuinu ili slanu hranu da ue u plua,i odmah
poslije drijela, glasnice se refleksno snano otvaraju , tako da se disanje moe nastaviti ili
zapoeti. Pacijenti su nesvjesno shvatili da ako ponu govoriti taj tren (kada je gutanje
zavreno), mogu govoriti bez mucanja. Ne mogunost govora kod osoba koje mucaju je sada
imalo smisla. No, jo uvijek nisam mogao tono shvatiti kako koenje glasnica moe dovesti
do tako iroke razliitosti govornog naprezanja, koje sam promatrao.

2.POGLAVLJE
1

TRAGANJE ZA REFLEKSOM MUCANJA

Kako zatvorene glasnice mogu prouzroiti toliko razliitih govornih naprezanja?
Govorni terapeut sa kojim sam priao, tvrdi da se naprezanja dijele u 3 kategorije:
1. Neodlunost (oklijevanje) ponekad zvane blokade
2. Ponavljanje rijei, glasova, slogova
3. Odgaanje ili produljenje opet glasova ili slogova
Ali ova kategorizacija mi se inila ne osnovanom, i kao da eli pobiti mnoge oite razliitosti
koje sam ja promatrao. Takoer se temelji samo na govoru, totalno izostavljajui ne govorne
dogaaje. Mnogi su govorni patolozi nejasno koncipirali mucanje kao neusklaenost izmeu
dinih organa, glasovnih i artikularnih mehanizama. Ipak, ispravnost ove neusklaenosti
nikada nije bila provjerena i inilo se kao da nije ni bilo istraivanja koje bi to potvrdilo. Ako
je postojala neusklaenost, zato je ona nestajala kada je pacijent govorio naglas, nasamo ?
I zato nije bila prisutna stalno, nego samo kod odreenih rijei?
Nakon prelistavanja literature sam razmiljao, da je psihiki uzrok mucanja u glasnicama i da
su sve druge viene karakteristike bile samo reakcija na zatezanje glasnica. Ali nisam znao
toan odgovor, sve dok ga nisam, jednog dana, sasvim sluajno pronaao.
U mom uredu su vrata kroz koja prolazim svaki dan. Procedura je uvije ista. Doem do vrata,
stavim ruku na kvaku, stisnem ju te povuem vrata da se otvore, proem kroz njih i vrata se
automatski zatvore za mnom. To uvijek funkcionira, uvijek to oekujem na poslu i nikada se
ne razoaram. Ali jedan dan sam pokidao slavinu u uredu, i voda je polako curila kroz strop
u drvena vrata. Vrata su nabrekla i zaglavila se u toku (vratnom okviru), ali ja to nisam znao,
jer se sve polako dogaalo tako da to nisam ni vidio. Otiao sam do vrata, putem kojim idem
svaki dan ve 4 godine, stavio ruku na kvaku, povukao je i vukao, ali se nije pokrenula; bila
je zaglavljena. Moja poetna reakcija je bila povui jae, ali nije uspjelo. Onda sam povukao
jo jae, dok konano nisam silom otrgnuo vrata da se otvore. 20 minuta kasnije sam se vratio
do vrata, i jo su bila zaglavljena. Odmah sam ih snano trgnuo, te su se otvorila. Tada sam
shvatio da sam se prilagodio. Nauio sam nakon samo jednog ispita, nekih 20 tak minuta
ranije, da snano trgnem vrata. Nauio sam se boriti.
Nabrekla vrata su istovjetna zatvorenim glasnicama, a moje trzanje je istovjetno borbenoj
reakciji osobe koja muca. injenica da je moja poetna borba rezultirala uspjehom, da su se
vrata otvorila, znai da sam bio nagraen za svoj trud. Prema tome, u istoj situaciji, bi se
vjerojatno ponovo borio to i jesam. Da to poveem sa mucanjem John, muei se da
izgovori svoje ime (dri kvaku), nakon nekoliko trenutaka ga izgovori (otvori vrata).
injenica da ga je izgovorio (otvorio vrata), je postala nagrada za borbu (mucanje), to mu i
omoguava da to kae. Sad poinjem sumnjati da su sva mucanja koja sam prouavao
nauena, i sve razliitosti koje sam uoio nisu nita drugo nego rjeito uvjerenje za
heterogenost ljudi, nauenog borbenog ponaanja: zajednika sr problema je gr glasnica.
Tu je naposljetku odraz mucanja. Sad su svi borbeni dogaaji poznati kao oslobaajui i
naueni. Dijelovi zagonetke su se poeli spajati. Poznavajui anatomiju i psihologiju
govornih organa, znao sam da postoje mali ivci koji zavravaju u glasnicama, a otkrivaju
napetost i alju tu informaciju do mozga. Kada napetost u glasnicama doe do kritine

granice, ti nervni zavreci izdaju odreen uzorak impulsa. Sada poinjem shvaati da je to
odreen uzorak ivanih impulsa, koji kada doe do moga, pokree refleks mucanja. Kao
reakcija na oiti stres (za sada ne definirana), osoba koja muca zatvori glasnice; to je uroen
refleks. Zatvaranje glasnica opet rezultira mucanjem kao nauenim refleksom. Dakle,
imamo 2 refleksa :
1. Uroen
2. Nauen
Pitao sam kolegu, (specijalista psihologije), dali je mogue da tako burno i razliito
ponaanje kao to je mucanje, moe stvarno biti naueno. Odgovorio mi je tako to mi je
pokazao film nauenog samoranjavanja, da pokae da je veina psihiki agresivnih ponaanja
kulturno usvojena. Borbe koje sam vidio nisu ni bile za usporedbu. Svako ponaanje koje je
nagraeno moe biti naueno, i in govora sa naporom je jasno dovoljna odmazda da
omogui uenje mucanja.
Nadalje mi je ukazao na postojanje jo jedne nagrade koja je ope prisutna u veini nauenog
ponaanja kod ljudi, i on sumnja da je to prisutno i kod mucanja smanjenje uznemirenosti.
Bilo to, to bi moglo osobi koja muca smanjiti uznemirenost, moe biti naueno i nagraeno.
Sjetio sam se kako su mi mnogi koji mucaju rekli da radije zamjenjuju rijei nego da mucaju.
Kada govore razmiljaju unaprijed, tako da mogu promijeniti razgovor, da izbjegnu rijei
kojih se boje, ili odmah promijene u rije koju mogu izgovoriti. Uspjeno izbjegavanje
problematinih rijei smanjuje uznemirenost, pa je zato nagraeno i naueno. Izbjegavanje
rijei je u biti refleksno, kao i samo mucanje. Dakle, izbjegava ono to bi trebao razviti,
navikava se gledati unaprijed, pa i to takoer postaje refleks.

3.POGLAVLJE
1

STRES
Postoji dobar razlog da se prihvati psihologijsko objanjenje uzroka mucanja. Osobe koje
mucaju znaju da im problem postaje gori pod stresom i izvjetavanjem, dok kad su sami i
nisu pod stresom nemaju potekoa. Godinama idu kod psihijatara i psihologa da lijee
njihov problem, ali rezultati nisu bili ohrabrujui. Mucanje se rijetko, ako ikad, poboljalo.
Psiholozi obino pojanjavaju da je problem duboko u ovjeku, da esto poinje izmeu 2. i
6. godine, te da su potrebne godine intenzivne terapije da bi doli do njegove podloge, da bi
ga mogli uinkovito lijeiti. I to usprkos injenici to su ponovljeni psihologijski testovi
pokazali, da su osobe koje mucaju u cijelosti predstavljale normalnu populaciju.
Poznavao sam ovjeka koji je mucao, te je 17 godina iao na psihoterapiju, i to ga je kotalo
85 000 $. Sjeam se kako sam smatrao da je taj mladi ovjek, vjerojatno najbolje prilagoena
osoba koju sam ikada vidio.
Do dana dananjeg postoji mitologija da je mucanje psihiki problem. Svake godine
takozvani strunjaci piu i objavljuju knjige sa tim tvrdnjama, a takoer se i u novinama i
magazinima esto pojavljuju lanci koji pojaavaju to vjerovanje. Psihijatri i dalje, svake
godine, pokuavaju lijeiti tisue ljudi koji mucaju i to tehnikama koje su ve odavno
dokazane kao neprimjerene.
Freud je znao da su ne primjerene. U jednoj od svojih ranijih knjiga je napisao : to god da
je izvor mucanja, nije pogodno za tretmane koje sam ja razvio. I zato vie neu ni pokuavati
baviti se sa time. Ali mi nikad nije bilo jasno kao sada, da stres utjee na napetost glasnica.
Raspravljao sam o ovom problemu sa prijateljem koji je specijalizirao psihijatriju i
rehabilitaciju, te mi je priao o studiji koja je objavljenja 1953. godine. U Njemakoj je
osnovan laboratorij radi prouavanja psihologije pokreta svjetski poznatih sportaa, sa ciljem
da im pobolja sportske sposobnosti. Istraivai su, kao dio ovih istraivanja, promatrali i
efekte stresa. Istraivanja su pokazala da sportai napnu svoje miie kada su pod stresom, ali
je najzanimljivije to to oni usmjeravaju napetost u odreena podruja na tijelu najea su
snaga miia ramenog pojasa, trbuha, donjeg dijela lea, lica i ruku. Ova arita su poslije
bila krajnji cilj, te se uspostavilo da su uroena i esto, ali ne uvijek, i nasljedna. Takoer
postoje i druga podruja, koja obuhvaaju oko 2 % svjetske populacije, a jedno od tih
podruja su i miii glasnica. Naknadna istraivanja su otkrila da sve osobe koje mucaju
dolaze iz ovih 2 % populacije.
Osobe koje mucaju su roene sa tendencijom naprezanja glasnica kada su pod stresom. U tim
studijama se takoer razlikuje tijelo mukarca od tijela ene, pronaene su i spolne razlike
kod zatezanja. Npr, svih 5 puta su mukarci usmjerili svoju napetost na glasnice dok su pod
stresom, dok su ene gotovo 3 puta, pod stresom, usmjerile napetost na trbune miie.
Pokazao sam to istraivanje govornom patologu, i on je postavio tezu da je spolni omjer za
zatezanje glasnica 5 : 1 za mukarce, i to moe precizno objasniti identini spolni omjer kod
osoba koje mucaju, a koji je i objavljen u istraivakoj literaturi.

4.POGLAVLJE

8 PSIHIKIH UZROKA
Poto je, izgleda, stres uvijek nuan za zatezanje glasnica, pitao sam pacijente o stresu koji
izaziva njihovo mucanje. Traio sam zajednika podudaranja, objedinjavanje njihovih
opaanja. Pripremio sam probnu listu s tipovima stresa, te ju pokazao pacijentima, i dobio
sam njihova kritina objanjenja. Tako sam i razvio, kako ja zovem 8 osnovnih stresova
kod osoba koje mucaju:
1.STRESNE SITUACIJE: kada sam pitao osobe koje mucaju, u kojim im je situacijama bilo
najtee priati, najei odgovor je bio preko telefona. Preko 80% odraslih ljudi koji
mucaju, iskazuju neki strah od koritenja telefona. Vidio sam devetnaestogodinjaka koji je
pokazao ovaj oblik stresa. Naoit mladi je sjedio u mom uredu i umjereno mucao
odgovarajui na moja pitanja. Kao to je i uobiajeno u mojoj dijagnostikoj procjeni,
zamolio sam ga da uzme telefon, nazove informacije i pita broj jedne trgovine. Odbio je.
Zahtijevao sam da to uini, govorei mu da je to bitan dio njegove procjene. Molio me da ga
ne tjeram da telefonira. Priznao mi je da nije godinama telefonirao, te da ima none more od
toga.
Za najneobiniju stresnu situaciju sam uo od sveenika kojeg je uasavala pomisao prianja
za govornicom. Poeo je mucati kao dijete, ali je s godinama prerastao mucanje. Nakon
zareenja je pretpostavljen u mjesto sa malim sazivom. Nekoliko godina poslije je dobio novi
poloaj, te je na prvu nedjelju uao u crkvu i naiao na saziv od 800 ljudi. Svladala ga je
brojnost publike, glasnice su mu se zatvorile, a povratna veza receptora iz glasnica je bila
povod mucanju, kao odgovor na ono to je godinama prikriveno lealo u njemu. Poeo je
uzimati sredstva za smirenje, ali je doza koja je bila potrebna za uinak imala nepoeljne
popratne pojave. Odluio je napustiti crkvu, kada mu je psihijatar rekao da prestane uzimati
lijekove. Predloio je biskupu svoju odluku, govorei da je mucanje oito znak njegove
nesposobnosti. Biskup, koji je inae bio praktian ovjek, mu je predloio da prvo proba sa
govornom terapijom.
2.RIJE ILI SLOVO STRESA: mnoge osobe koje mucaju izbjegavaju odreene rijei i
esto kau da imaju problema sa odreenim slovima. Ovaj je oblik stresa nauen kao i gotovo
svi oblici stresa. Kao takav, moe biti vrlo razliit: ljudi se mogu nauiti bojati bilo kojeg
slova, i ti strahovi se mogu periodino mijenjati. Osoba se jednu godinu moe bojati
izgovaranja slova p i t, dok se nagodinu moe poeti bojati slova b i k. Ponekad
netko moe izgubiti sve svoje strahove od specifinih zvukova, ali samo ako ih vrati na raniji
period.
Strahovi od rijei su uestaliji. Skoro sve odrasle osobe koje mucaju imaju neto od ovoga,
vrlo esto se boje samo odreenih rijei.
Lijeio sam odvjetnika koji je mucao samo na otprilike 20-tak rijei. Zapisao ih je pa smo
vjebali. Njegov problem smo uspjeno rijeili u samo par susreta.
Drugi je pacijent imao problema sa izgovaranjem svog imena. Zakonski ga je promijenio u
ime koje mu je uvijek bilo lako za izgovoriti, a onda je poeo mucati i na tome imenu. Kad

mi je doao, nije ga mogao izgovoriti. Hrabrio sam ga da pokua, i da se potrudi, unato

potekoama koje je imao. Mjerio sam mu vrijeme. Blokada je trajala 2 minute i 38 sekundi,
2.38 totalne tiine i osobito naglih napadaja glavom, isprekidanih samo prilikama kada je
trebao udahnuti. Grevi su konano prestali kada je izgovorio svoje ime: David.
Jedan pacijent mi je rekao da je stalno lagao kada bi ga pitali gdje je odrastao, zato to nije
mogao izgovoriti istinu (Westport). Mnogi su mi rekli da esto daju pogrene odgovore u
razredu, jer ne mogu izgovoriti ispravne, a moraju neto rei. Jedan pacijent koji je imao 28
godina, mi je rekao da ima godinu vie od 27. Mnogi su se alili da su esto u situaciji da u
restoranima moraju jesti ono to ne ele, samo zato to nisu u mogunosti izgovoriti ono to
ele. Zamjena rijei je u najmanju ruku muna, te esto frustrirajua i neugodna. Uvijek je
rezultat stresa od rijei ili zvukova.
3.STRES OD AUTORITATIVNIH OSOBA: mnogi pacijenti imaju potekoa sa govorom u
razgovoru sa pojedincima, najbolje reeno autoritetima. Kau da imaju problema u
razgovoru sa efom ili uiteljem, ili kada ih se ispituje.
Jedan je takav pacijent, kada ga je policajac zaustavio zbog brzine, morao proi test za
ravnoteu, jer nije mogao odgovoriti na policajeva pitanja.
Drugi je tokom kolovanja dobivao pitanja i pismeno odgovarao na njih, a onda je kolega
naglas itao njegove odgovore profesoru.
Stvarno svi pacijenti kau da esto mucaju samo sa odreenim ljudima, npr. sa roditeljima.
esto roditelji kada primijete da im dijete muca kod kue, zahtijevaju da kolski pedagog
rjeava problem. Ali dijete ne muca kad doe kod terapeuta. Ono ega terapeut nije svjestan
je injenica da se djetetu javlja stres samo u prisutnosti roditeljskog autoriteta, a da je u svim
ostalim situacijama odsutan. Jedan mladi je mucao samo u razgovoru sa ocem, dok sa
majkom nije. Drugi opet nije mucao sa kolegama na poslu sve dok netko od njih ne bi bio
promaknut, te mu postao nadreeni. Tada bi poeo predstavljati autoritet, i u tom smislu
postaje objekt sposoban za izazivanje stresa i uzroka mucanja.
4.STRES OD DVOJBE ( NEDOUMICE): pacijenti esto imaju problema sa govorom kada
dvoje oko odgovarajueg naina ponaanja. Npr, situacije koje nisu unutar obitelji, kao to su
novi susjedi, novi posao ili upoznavanje ljudi. Ovakav stres se takoer dogaa kada netko
nije siguran u ispravnost naina izgovaranja rijei. Ovdje je stres zbog nedoumice vie
izraen nego potekoe na moje nailaze (osobe koje mucaju) u pokuajima da naue strani
jezik. Tu postoji velik broj izvora dvojbi. Prva nesigurnost je oko izgovora, druga zbog
rjenika a trea se odnosi na gramatiku. Nije udno to mnogi pacijenti mucaju na skoro
svakoj rijei u novom jeziku.
5.PSIHIKI STRES: osobe koje mucaju ponekad tee govore kada su umorni ili bolesni.
Dodue, u 19. stoljeu u Europi, se kolska terapija temelji na tome da je osnovni povod
mucanja manjak sna. Tako da od pacijenata esto zahtijevaju to vie spavanja, terapija im je
14 sati dnevno. Neki prijanji lijenici su vjerovali da je samo odreen dio tijela, obino
jezik, umoran, te su konstruirali aparat da dri umoran jezik. Gotovo je u cijelosti
napravljen od zlata ili bjelokosti, a nosi se u ustima, te je u osnovi djelovao kao odvraanje

panje, i kao takav je privremeno zaustavljao mucanje. Ali bi se mucanje vraalo nakon
najvie nekoliko dana i to sa jo veim intenzitetom nego prije.
Ne moramo se vraati u 19. stoljee radi neobinih terapija koje su usmjerene na prekidanje
govora kao naina rjeavanja problema. Naiao sam na nekolicinu, koji su bili na tretmanu
kod terapeuta iz Rusije. On je tvrdio da je mucanje izraz prevelikog rada govornog aparata, i
zato je zahtijevao od svojih pacijenata, da se suzdravaju od prianja 6 tjedana. Nakon tog
perioda potpune tiine, poeli su govoriti ali samo koristei jednostavne rijei i to prvih
nekoliko tjedana, a nakon toga su poeli koristiti kratke fraze i na kraju pune reenice.
Nepotrebno je napominjati da ova tehnika pada u vodu im se pojavi prvi stres, te se glasnice
zatvore.
Bolest je svakako uzrok stresa. Pjeva country-a Mell Tills je poeo mucati u 3. godini nakon
borbe sa malarijom, a Winston Churchill je poeo mucati nakon snanog pada.
6.VANJSKI STRES: ovaj oblik stresa se jo moe nazvati i loa vijest. To je stres koji se
javlja kada saznate da ste upravo otputeni, da vam roak ima teku bolest, ili da vam je auto
ukraden. Pacijenti esto kau da vanjski stres ima znaajnu ulogu u njihovom potekoama.
Lijeio sam pacijenta koji je predivno odgovarao na moje tehnike, nakon nekoliko dana
intenzivne terapije se oslobodio simptoma vanjskog stresa u svim situacijama. Otiao je u
svoj dom u Ohio siguran u svoje nove vjetine, i bilo je jednako izvjesno da e nastavak
programa ojaati njegove nove navike i utvrditi ih za stalno. No, kada je stigao, otkrio je da
mu je kua opljakana i spaljena. Vanjski stres je bio toliko jak da mu je trebalo punih 6
tjedana da povrati sposobnost kontrole mucanja.
Susreo sam i pacijenta koji je radio pod pritiskom kuhinje oglaivakog svijeta, koji je
teno govorio u veini situacija nakon tretmana, ali nije mogao izai na kraj sa jakim stresom
od klijenata, koji stalno promatraju promjene u agenciji. Sjetio sam se i susreta sa
umjetnikim direktorom, iji se govor jako pogoravao kako su glavni klijenti odbijali
njegove ponude.
7.STRES BRZINE: ovo je najuestaliji stres. Odgovoran je za poetak veine mucanja kod
djece, a rezultat je prebrzog prianja. Skoro su svi pacijenti shvatili da do nekog stupnja pate
zbog toga. Za jako malu djecu, stres brzine je esto jedini oblik iskustva sa stresom. Kada
priaju polako, priaju teno. Odrasli, na drugu ruku, su bili i pod drugim oblicima stresa,
tako da polagan govor, kod veine, nije rezultirao trenutnom tenosti. Zapravo, veina
odraslih nije ni bila svjesna da prebrzo priaju. Dodue, kada sam mjerio prosjean broj rijei
koje izgovore u minuti (kada je teno), bilo je dobro unutar normalnih granica, to je
prosjeno 130 rijei po minuti; nije bilo pitanje prosjene brzine, nego koliko brzo izgovore
prvu rije svake reenice; to jest, kojom brzinom poinju govoriti. Kada sam to izmjerio,
shvatili su, da su 4 puta bri od prosjeka.
Drugim rijeima, oni napadaju svoje rijei, umjesto da ponu govoriti polako i odmorno.
Jedan pacijent koji je stalno mucao na prvoj rijei, je rekao da je glavni razlog to pria tako
brzo taj to eli pobjei sa mjesta zloina to je bre mogue. Naravno, ono to nije shvatio,
je da ta elja rezultira brzinskim stresom i tako pridonosi velikom zastoju koji je upravo htio
izbjei.

8.OSNOVNI NIVO STRESA: imamo 16 miia u, i oko glasnica, te ako stavite elektrodu na
jedan od njih, moe se lako zabiljeiti napetost koja je razvijena u njima. Ta je napetost
prisutna cijelo vrijeme i njezina jaina moe jako fluktuirati. Fluktuacija je rezultat 2 glavna
utjecaja :
Prvi su hormoni mozga, koji su kroz svoje kemijske efekte na odreene modane
centre, pokazali da imaju mogunost poveavanja napetosti miia i to dramatino.
Kad pacijenti izlau, njihov se govor naglo pogorava a oni ne mogu pronai oiti
razlog za to. Obino se pojanjenje nalazi u poveanju proizvodnje ovih hormona.
Drugi izvor napetosti je postojan, to su dugotrajni podsvjesni sukobi koji se
pogoravaju sa mijenjanjem neije ivotne okoline. Primjerice, novi posao sa efom
ije se ponaanje podudara sa roditeljskim skupovi ishode niom emocionalnom
reakcijom, koja je ne prepoznatljiva ali zadaje potekoe sa govorom.
Ili suprunik, koji odlui napraviti velike promjene u ivotu, te dobro poremeti
definiranu strukturu veze (odnosa) - izrauje oblike destabilizacije koji izazivaju
nemir i kasniji negativni odraz na govor. Sve ovo usprkos tome to obje strane svjesno
ele promjenu.
Kada su istodobno prisutna oba faktora, i kada su u kombinaciji sa bilo kojim od drugih 7
stresova, potpuna napetost glasnica moe doi do te toke da je pacijent u potpunoj
nemogunosti govoriti. To se esto via kod male djece, iji se osnovni nivo stresa s
vremenom jako mijenja. Roditelji su time posebno isprovocirani, i kau da njihova djeca
esto mogu priati tjednima a da ne mucaju, i onda se mucanje vrati u punoj snazi. Mnogu su
takvu djecu doveli u moj ured tokom njihovih tenih" perioda. Roditelji bi me ustro
uvjeravali da njihova djeca mucaju i to ponekad jako, kao da se ispriavaju to trenutno ne
mucaju. Skoro uvijek kau da ne znaju procijeniti ove fluktuacije, i moje iskustvo im jako
smanji krivnju ( kada im objasnim osnovni nivo stresa).

5.POGLAVLJE

4 VRSTE MUCANJA
4 vrste mucanja su nastale iz paljivog razmatranja velikog broja pacijenata.
TIP 1 se smatra najeim. Zbog stresa se zatvaraju glasnice, to kratko prethodi mucanju, a
podudara se sa vremenom govora. Borba sa govorom ima uporite u neodlunosti,
ponavljanju i produljenju zvukova, slogova ili rijei. Kada prosjena osoba koja ne muca,
misli o mucanju onda misli na ovaj tip 1.
TIP 2 : ovdje ponovno stres vodi do zatvaranja glasnica, to za posljedicu ima napor, ali u
ovom sluaju borba nije dio govora nego mu prethodi. Paenje moe biti naglo, ali osoba
koja muca izabire da odgodi govor dok napori ne prou tako da kad pone priati, pria
teno. Osobe ovog tipa je interesantno promatrati dok telefoniraju: znaju zabacivati glavu
nekim naglim pokretima, vilica im se zna tresti, oi stezati, pritiskati ruke dok osoba sa
kojom telefonira ne uje nita, samo stanku kao i u normalnom govoru. Kad bi slualac znao
kakva napetost proizlazi sa druge strane veze, bio bi zadivljen i uasnut.
Lijeio sam i takvog ovjeka u Engleskoj. Dan prije tretmana sam dogovorio sastanak sa
njime na malom aerodromu, odmah do Londona. Bio je pilot, i ponudio mi je pogled na grad
iz ptije perspektive, i kruenje nad selima. Poto je 2. tip mucanja, njegov govor preko radija
sa tornjem je zvuao normalno, ali su napori zauzeli mjesto u pilotskoj kabini kada smo vozili
po pisti, pa sam pomislio kako u imati nemirnu vonju. Tako je uistinu i bilo, borbe su mu
obuzele cijelo tijelo, ukljuujui obje ruke i noge. I svaka reenica koja je teno izgovorena,
je bila praena kratkim oblikom zranih akrobacija od kojih mi se dizala kosa na glavi, tako
da sam nakon leta bio izmoren i imao sam zranu bolest. Dogovorili smo se da e me
vratiti u London. Put je trajao oko sat vremena, i ja sam neprekidno priao, jer bi se auto
zanosio svaki put kad bi on progovorio. Drugi tip mucanja nam jasno pokazuje da je napor
(da se glasnice oslobode gra), neovisan o govoru. injenica da se mnogim osobama koje
mucaju napor pojavljuje u govoru (tip 1), je jednostavno izraz njihove nemoi da saekaju i
zavre napore prije nego li ponu priati.
TIP 3: stres takoer izaziva zatvaranje glasnica, ali je pacijent izabrao da se ne bori, nego da
stane i saeka dok se glasnice ne opuste. Ovo se moe ostvariti na nekoliko naina: moe se
kao malo zbuniti, moe bezvoljno ekati da stres opadne, moe mirno udahnuti da otvori
glasnice, ili moe progutati da ostvari isti ishod.
Jedan pacijent, kojeg sam lijeio, je njeno kaljao tokom tih pauza da bi razdvojio glasnice,
dok bi drugi opet stao, nasmijeio se, pogledao u plafon i pravio se da razmilja prije
odgovora. No, ako bi netko izbliza pogledao njegovu Adamovu jabuicu, primijetio bi da titra
gore dolje, i to vrlo brzo tokom ovih zamiljenih pauza. Ono ime je pacijent bio zapravo
zauzet, je bila serija od vrlo brzih gutljaja da bi otvorio glasnice. Ako je potreban 1 gutljaj,
onda e pauza biti kratka, ali ako mu se glasnice opet zatvore, moglo bi biti potrebno
progutati 2, 3 ili 4 puta u nizu, i to brzo, da bi mogao govoriti. Iza osmjeha i jasne

zamiljenosti se skriva naglost, skrivanje i osobna borba sa grem koji blokira oboje i
izdisanje i govor.
TIP 4: u ovom tipu mucanje moe biti prekinuto i prije nego li je uope zapoeto (osobe koje
mucaju jako dobro izbjegavaju, imaju naviku da svjesno trae obavijesti o prisutstvu
mogueg problema). Ovaj tip je specifian za prikrivene ili zatvorene mucavce (o njima neto
vie u slijedeem poglavlju). 20% svih pacijenata iz NCS-a spada u ovu kategoriju. Ovi
pacijenti izbjegavaju rijei, zvukove i govorne situacije. Nitko ne zna da mucaju ali cijena
koju plaaju za tenost je konstantan oprez.
Tip 1 mucanja je tipian oblik, najee se via kod osoba koje mucaju. Napori su dio
govora.
Tip 2 mucanja je manje tean, ali se oznaava kao mucanje, iako je govor ne taknut.
Tipovi 3 i 4 su socijalno prihvatljivi pa se ne oznaavaju kao oblici mucanja. Ljudi iz ove
kategorije rijetko trae pomo, premda poremeaj ovog tipa esto uzrokuje emocionalni
gubitak.
Kako sam sve vie ispitivao odrasle mukarce, otkrio sam mjeavine sva 4 oblika. Npr,
pacijent se mogao boriti sa izgovorom svog imena, zamjenjivati jednu rije sa drugom dok
opisuje svoje zanimanje, i kaljati da oslobodi drijelni gr prije opisivanja iskustva. Bio sam
blizu otkria da je mjeavina svih vrsta meu pacijentima pravilo, a ne iznimka. Naravno da
su postojali i isti tipovi, koji su povremeno odlazili i do bolnica. To su uglavnom tip 1 i 2.
Tipovi 3 i 4 su se rijetko viali, ne zato to ih je bilo malo, nego zato to nisu potraili pomo.

6.POGLAVLJE
1

PRIKRIVENI MUCAVCI
Kroz rad sa osobama koje mucaju sam shvatio da oni mogu, poto su vrlo inteligentni,
predvidjeti nadolazak rijei od kojih strahuju, to im omoguava prebacivanje razgovora ili
zamjenjivanje rijei. Svi oni to rade do neke granice, ali neki postanu toliko vjeti u tome da
se ini kao da su sasvim prestali mucati. Oni ine oko 20% pacijenata koji su proli tretman, a
nazvao sam ih prikriveni mucavci. Winston Churchill je bio prikriven mucavac, a njegov
bogat rjenik je bio u velikoj mjeri zasluan tome, to je stalno zamjenjivao rijei. Prikriveni
mucavci su hodajui rjenik; oni su sposobni izraditi krialjku ali se mue sa pisanjem, i
dobro funkcioniraju u drutvu budui da ne mucaju.
Sjetio sam se jednog prikrivenog mucavca s kojim sam se dopisivao. Njegova ena me
nazvala da mi kae da je primila pismo, te ju zanima o emu se radi, jer njezin mu u 19
godina, koliko su zajedno, nikada nije mucao. Rekao sam joj da je on prikriveni mucavac, te
da izbjegava odreene rijei, zvukove i govorne situacije. Nastala je duga stanka, a onda
bujica pitanja. Mislite li da je to razlog zbog kojeg on zahtjeva da ja obavljam telefonske
razgovore, da naruujem u restoranu i to on nikada ne pria na roditeljskom sastanku?
Shvatila je, ispitivajui me, da se odgovor nalazi u samim pitanjima, a ja sam osjetio po tonu
njezinog glasa da poinje shvaati o muu neto, to prije nije znala. Predloio sam joj da
popria s njim o tome, jer bi njezina pomo bila od velike vanosti za uspjenost terapije, ako
bi se on podvrgao tretmanu.
Prikriveni mucavci kau da su na kraju dana iscrpljeni. Kod njih ne postoji bezbrian
razgovor, oni su uvijek aktivni u traenju, izbjegavanju i zamijeni. Ustvari su oni pod veim
stresom nego otvoreni mucavci, jer u njihovom sluaju svi znaju i oekuju da e zatajiti i
mucati. Ali ako nitko ne zna, onda mora stalno biti oprezan, to je uvijek naporno. Prikriveni
mucavci toliko nastoje sakriti svoje mucanje da esto govore stvari koje su neprikladne,
glupe ili besmislene. esto ostave nedovrenu reenicu, u nadi da e ju sugovornik
nadopuniti rijeju koja je njemu teka za izgovoriti.
Prisjetio sam se lijeenja frizera koji se zove Pierre, a imao je izraen francuski naglasak. Na
poetku sam ga pitao gdje je roen, a on mi je odgovorio: u Brooklynu. Pitao sam ga gdje je
iao u kolu, mislei da je odrastao u Francuskoj a on mi je opet ogovorio Brooklyn. Dakle
tvoj je naglasak laan?- upitao sam ga, da odgovorio je bez traga naglaska. Otkrio mi je
da ne muca kada govori na ovakav nain, te mu ljudi oprataju loiji Engleski, koji se u biti
javlja zbog njegovog zamjenjivanja rijei. Isto tako kada ne moe izgovoriti neku rije, kao
npr. ealj, samo pokae prstom na njega i upita Kako se to kae na Engleskom?. Ova je
strategija funkcionirala sve dok mu ogor nije ponudio da radi sa njim u osiguravajuoj
agenciji. elio je taj posao, pa je i zatraio lijeenje.
Prikriveni mucavci se pretjerano trude da sakriju svoje potekoe. Lijeio sam ovjeka koji je
bio sudac Vrhovnog suda u Novoj Engleskoj. Bio je prikriveni mucavac preko 30 godina, i
iako je njegova navika zamjenjivanja rijei ponekad neobino zvuala, ipak se dobro snalazio
u tome. Vie od 15 godina je kontrolirao stres, tako to je svaki dan uzimao umjerenu dozu
Valiuma. No, kada je sa enom bio na krstarenju, na Karibima, odluio je ne konzumirati
tablete, te je isti dan dobio napade koji su bili znak ovisnosti. Odmah se vratio na lijekove.

Bio je potovan lan zajednice, divili su mu se zbog njegove pravne strunosti, pa nije ni bilo
udno kada su ga pozvali da preuzme Federalni sud. No, on je odbio ponudu a nitko nije znao
zato. Opravdanje mu je bilo da voli svoj trenutni posao, iako su svi znali da je Federalno
mjesto zapravo nagrada. Doao je kod mene iz 2 razloga :
Prvo jer je htio postepeno smanjiti uzimanje Valiuma, a smatrao je da se to moe
ostvariti rjeavanjem stresa, povezanog sa njegovim mucanjem
Drugi, stvarni razlog posjete je bilo objanjenje razloga ne prihvaanja posla na
Federalnom sudu. Dakle, na Dravnom sudu je mogao prepriavati optunicu poroti,
dok je na Federalnom morao itati rije po rije, i nije ih mogao zamjenjivati, te je to
bio dovoljan razlog da ne prihvati posao. Sada je to prvi put priznao i oito se
oslobodio napetosti povezane sa priznanjem, te mu se znatno smanjio osnovni nivo
stresa.
Nismo odmah poeli sa terapijom jer nije htio zamijeniti moju tehniku, za njegovo dobro
utemeljeno izbjegavako ponaanje. Ali nakon godinu dana, kada su mu ponovno ponudili
posao, koji je u biti i elio, samoinicijativno je doao na lijeenje i uspjeno ga i zavrio.
Smatra se da ima otprilike 5 puta vie mukaraca, nego ena koje mucaju, dok je statistika za
prikrivene mucavce obrnuta. U istraivanju koje je prikazano u dodatku ove knjige, 87
pacijenata su bili prikriveni mucavci. Ta grupa se sastojala od 62 ene i 25 mukarca, u
omjeru 2.5 : 1 za ene. Pokazalo se da ene sakrivaju mucanje ee nego mukarci. Jedna
pacijentica je otvoreno mucala do svoje 12. godine, a od tada je nauila zamjenjivati rijei i
izbjegavati situacije. Kada sam ju pitao zato je to odluila raditi, odgovorila mi je iskreno:
Borba nije za ene. I mislim da ima istine u tome. Mukarci se mogu osjeati komotno dok
pokazuju svoje napore, dok ene takvo ponaanje smatraju neprihvatljivim. Naravno, nitko ne
zna dali je ovo stvarni razlog, ali injenice su jasne 2,5 ena vie od mukaraca su
prikriveni mucavci. Prikriveni mucavci napreduju bre od otvorenih, jer moraju manje postii
oni ve dobro funkcioniraju u drutvu, vrnjaci ih (kao ni oni sami sebe) ne gledaju kao
hendikepirane. Njihovo samopouzdanje i drutvene vjetine su dobre, i kad prestanu
zamjenjivati rijei, imaju stvarno besprijekoran prijelaz u njihove svakodnevne aktivnosti.
S druge strane, otvoreni mucavci ostavljaju izravan i negativan uinak u svom okruenju i
pate zbog toga. Njihove drutvene vjetine su slabe, pa kada prestanu mucati moraju razvijati
nove vjetine za komunikaciju sa vrnjacima. Tako mi je jedan pacijent rekao: Dr. Schwartz,
sada kada ne mucam, to da kaem ljudima, o emu da priam? esto znam rei prikrivenim
mucavcima: Ako mucate otvoreno i onda prestanete, to je dar svijetu, jer vie nee morati
gledati ni sluati vae mucanje i dar samo vama, jer sada znate da se vie ne morate patiti.
Ali kad si prikriveni mucavac, to je dar samo tebi. Ne moe oekivati od okoline da zna,
brine ili da ih zanima tvoj skriveni problem. Dar je naravno nevjerojatan osjeaj slobode, da
moe rei to god eli, gdje god to eli i kad god eli bez straha.
Jednom sam lijeio prikrivenog mucavca koji me nakon uspjenog svladavanja tehnike i
vjebanja nekoliko mjeseci, nazvao da mi kae kako mu je kolega u uredu rekao : John, ne
znam zato ali tvoj govor sada ima puno vie smisla.

7.POGLAVLJE

PRIMARNO NASUPROT SEKUNDARNOM MUCANJU

Naa razmatranja govornih simptoma mucanja, bi bila nepotpuna, bez primjeivanja razlike
izmeu poetnog i naprednog oblika poremeaja. Nazivam ih primarno i sekundarno
mucanje, i openito su odreeni jainom i mjestom borbe. Kod primarnog mucanja se
spomenuto iskazuje bez problema, ponavljanja se dogaaju samo na poetku reenice, dok se
kod sekundarnog mucanja snani napori mogu pojaviti bilo gdje u reenici. Ispitivanjem
pacijenata sam zakljuio, da razlika u borbi ne dokazuje nita; npr. tip 3 ili 4 nikada ne
pokazuju borbu otvoreno, ali su svejedno napredni oblici poremeaja. Zbog toga sam razvio 3
dijagnostika pitanja koja sam postavljao da bi dobio puno vie korisnih informacija. To su :
1. Kada pria, dali ponekad razmilja unaprijed traei teke rijei, i trudi li se
zamijeniti iz za druge rijei?
2. Dali obino moe predvidjeti kada e se mucanje pojaviti?
3. Dali muca kada pria sam, na glas?
Primarni mucavci e negativno odgovoriti na sva 3 pitanja. Ipak, za vrlo malo dijete ova
pitanja ne moraju imati smisla, to pomanjkanje razumijevanja je pozitivan znak, da dijete
nema preuranjeni stres. Ta e djeca stalno ponavljati ili oklijevati samo na poetku reenice.
Ipak, takvo ponaanje moe biti uvjerljivo.
Sekundarni mucavci bi obino pozitivno odgovorili na prva 2 pitanja i negativno na 3. Ako i
na zadnje pitanje odgovore pozitivno, to je pokazatelj da je sveukupni nivo stresa jako visok.
Sekundarni mucavac obino pokazuje jake napore, koji se mogu dogaati bilo gdje u
reenici.
Dokazao sam kako je netona tvrdnja da je jaina napora glavna razlika izmeu 1. i 2.
mucanja. Npr. 20% pacijenata su prikriveni mucavci. Oni nikada ne mucaju, radije unaprijed
trae teke rijei, zvukove i situacije, te ih izbjegavaju. Nitko ne zna da mucaju. Njihovi
simptomi borbe su vie nego blagi, ili se ak ni ne vide. Dakle, razlika izmeu primarnog i
sekundarnog mucanja ne moe biti jaina napora, nego je u prisutstvu ili odsutstvu
preuranjenog stresa. Dali pacijent predvia zvukove, rijei ili govorne situacije od kojih
strahuje? Za veinu djece mlae od 7 godina je odgovor negativan, i oni su primarni, dok je
za veinu djece starije od 10 godina odgovor pozitivan, i oni su sekundarni. Tokom
trogodinjeg razdoblja izmeu ova 2 stadija se nalazi period koji nazivamo Prijelazno
mucanje. Tokom tog perioda dijete moe ojaati strah od govora u odreenim situacijama,
iako ne zna od kojih rijei ili zvukova bi mogao imati potekoe. Takoer, u ovom periodu e
neka djeca rei da mogu predvidjeti samo neke rijei kojih se plae, dok e se druge
pojavljivati iznenadno. Prosjean osmogodinjak e razumjeti slijedea pitanja:
1. Ponekad ima problema sa govorom, zar ne?
2. Dali zna koje rijei mogu predstavljati problem, moe li ih predvidjeti?
-dijete moe odgovoriti ponekad, to je i odgovor na slijedee pitanje
3. Dali se ee dogaa iznenaenje ili ee moe priati?
Ako dijete potvrdi da se ee dogaa iznenaenje, moemo biti prilino sigurni da je na
poetku prijelaznog razdoblja. Ali ako kae da ee moe rei, onda ga moramo promatrati
kao odraslog mucavca i tako ga i tretirati. Uobiajeno je da su djeca mlaa od 7 godina tip1.,

a starija od 10 godina tip 2., no jasno je da postoje iznimke. Vidio sam naprednog
petogodinjaka sa dobro utemeljenim zvukovima, rijeima i situacijama kojih se boji, te
jakim naporom prilikom izgovora i zamjenjivanja rijei. Takoer znam i tinejdera koji nema
predosjeaj za zvukove i sa manjim naporom ponavlja samo poetak reenice.
Drugi razlog za promatranje prisutnosti ili odsutnosti predvidivog stresa, je taj to on izravno
utjee na oekivani ishod terapije. Dijete koje nema strah od rijei nije svjesno svoje
potekoe, pa prema tome i ne pati puno. Samomotivacija da uini neto u svezi toga
problema je mala, tako da je zatiena mogunost oporavka.
S druge strane sekundarni mucavci ive u stalnom predvianju rijei i zvukova od kojih se
plae, to uzrokuje znaajnu emocionalnu patnju. Prema tome, imaju veliku motivaciju za
poboljanje.
Pokuao sam lijeiti nekoliko djece, koji su oito bili primarni ili u poetnom prijelaznom
mucanju. Na svakom nivou bi dijete nauilo tehnike za zaustavljanje mucanja, a kod kue bi
vjebali sa roditeljima. Na svakom nivou je tehnika rezultirala potpunom tenosti, ali nisu
imali motivacije da nastave sa zadanim vjebama. Roditelji su shvatili da mue djecu, te da je
poetna elja nestala i pretvorila se u stalne svae. Nazvali bi me da izraze nezadovoljstvo, a
ja bi im savjetovao da pomijeaju vjebe. Ali i to bi ubrzo izgubilo snagu u zadravanju
interesa. Onda smo uveli sistem nagraivanja, u kojem bi djetetu dodijelili zlatnu zvijezdu za
ispravno izgovorenu reenicu. Kasnije to moe biti i iskupljenje za nagradu. Sistem
nagraivanja je za neke dobro funkcionirao, ali za neke nije. Postalo je jasno da izravna
terapija sa primarnim mucavcima nije uvijek uspjena. U nastavku knjige u predstaviti niz
indirektnih pristupa koji su se pokazali uspjenim kod veine primarnih mucavaca.
Zabiljeio sam nekoliko bezuspjenih pokuaja rada sa djecom kada su bila primarni
mucavci, ali su pokazali uspjean oporavak nakon 5 godina, kada su postali sekundarni.
Ustvari, to je kao kod upale plua; moda ih neete moi lijeiti dok su prehlaeni, ali ete
moi kad dobiju upalu plua.

II DIO

LIJEENJE
8.POGLAVLJE

POKUAJI KOREKCIJE
Pristupi za lijeenje mucanja su bili raznovrsni. U zadnjih pola stoljea je objavljeno na
stotine knjiga i tisue lanaka na ovu temu. U literaturi su se stalno ponavljale odreene
tehnike, jer su bile djelomino uspjene.
1. TEORIJA OPUTANJA: ona je do sada najrasprostranjeniji pristup za lijeenje

mucanja. Postoji nekoliko naina ali cilj im je isti, smanjiti miinu napetost tijela i
tako izbjei refleks mucanja.
Jedan pristup potie pacijente da se usredotoe na odreenu grupu miia
(obino none prste), steui ih maksimalno da bi se postigla svijest o
napetosti, a onda ih opustiti koliko god je mogue. Dok god je tijelo oputeno,
svaka se grupa miia dri odvojeno. Ovakav postupak, poznat kao napredno
oputanje, je prvi opisao Edmund Jacobson 1923.godine, i esto se
upotrebljavao za lijeenje mucanja. Rezultati ove metode pokazuju napredak
ali nikad potpuni uspjeh u rjeavanju problema.
Drugi tip se odnosi na jogu izvode se vjebe istezanja. Glavni cilj je
poveanje fleksibilnosti kraljenice, a ukljuuje uvijanje, rotiranje i savijanje
trupa. Izvodi se polako i u duboko meditativnom poloaju (stanju
razmiljanja). Ove vjebe rezultiraju mirnijim ponaanjem (stabilnijim
dranjem), ali se opet radi o poboljanju ali ne i o stalnom zadravanju takvog
stanja.
Zamiljena slika je jo jedna tehnika oputanja koja slui i za lijeenje
mucanja. Pacijenti vjebaju da zamisle neki oputajui prizor ili mirnu
aktivnost, te da je se povremeno prisjeaju tokom dana. Kod nekih pacijenata
ova tehnika rezultira znaajnim oputanjem, zbog ega se javlja poboljanje u
govoru.
Postoji i takozvani Biofeedback pristup. Na razliite miie se postavljaju
elektrode (obino na vrat), a stupanj razvijanja napetosti tokom govora se
zabiljeava u brojilu (mjerau). Pacijenti vjebaju, da pratei brojilo smanje
razinu napetosti. Naalost, rezultati ove tehnike su razoaravajui, jer se
mucanje nakon tretmana rijetko pobolja.
Openito, oputanje poboljava govor i smanjuje mucanje ali ga ne zaustavlja. Jednostavno,
nedovoljno smanjuje napetost glasnica.
2. VJEBE DUBOKOG DISANJA: poznato je da duboko disanje prije govora

zaustavlja mucanje. Temeljeni na ovoj pretpostavci, neki su lijenici razvili razliite

vjebe za duboko disanje. Neke od ovih tehnika naglaavaju vanost disanja iz

dijafragme, dok se druge baziraju na disanje iz prsnog koa. Kod jednih je vano
disati kroz nos, a kod drugih na usta. Opravdanost ovih vjebi se vidi iz estih
istraivanja koja dokazuju da je kod osoba koje mucaju, nepravilan nain disanja.
Naalost, veina pokusnih studija nije bila uspjena.
3. GOVORNE VJEBE: esto se koristi knjievni nain govora, kao metoda za lijeenje

mucanja. Npr. neki su lijenici pokuali doi do pravilnog govora pomou ritma
metronoma (sprave za mjerenje taktova u glazbi), dok su drugi savjetovali koritenje
takozvanog glasa pjevanja pjesme. Neki su od pacijenata zahtijevali da govore tie,
dok su drugi inzistirali na glasnijem govoru. Dok su jedni sugerirali da ton treba biti
visok, drugi su govorili o vanosti niskih tonova. Jedni su inzistirali na mogunosti
govora sa stranim naglaskom, dok su drugi savjetovali prianje prilikom izdisaja.
Neki su savjetovali snane pokrete ustima tokom govora, dok su drugi savjetovali
aputanje. Konaan ishod ovih razliitih pristupa je ne uinkovitost lijeenja. Ovo ne
znai da knjievni nain govora ne pridonosi tenosti, naprotiv, ono esto ba to i ini,
ali nema uinka kao oblik terapije jer ga pacijenti odbijaju. Onaj koji tako govori bi
bio smatran udakom, kao da nije normalan. Pacijenti moda ne vole mucanje, ali su
se na koncu navikli na njega, ali nisu navikli govoriti na nain, koji oni sami a i drugi,
doivljavaju kao neobian (udan).Npr., poznato je da nitko u svijetu ne muca dok
pjeva. Ali pokaite mi osobu koja muca, koja je spremna pjevati svaki put kada eli
komunicirati, to je jednostavno ne prihvatljivo. Country pjeva Mell Tills je napravio
karijeru na glasu, kojeg je koristio potpuno teno u pjevanju, nasuprot potekoama
koje je imao kad bi pokuao priati. ak je zbijao ale na tu temu, nasmijavajui
publiku tom apsurdnosti. Takoer je poznato da neki mogu zaustaviti mucanje
polaganim govorom. Predlagai ovog pristupa su poznati kao Grupa za kontroliranje
brzine. Oni tvrde da polagan govor pomae mucanju jer daje vremena mozgu da
uspostavi izgubljenu koordinaciju izmeu dinog sustava, glasnica i govornog
mehanizma.
Openito prihvaena metoda za usporen govor je Oslobaanje slune povratne
veze. Pacijenti priaju u mikrofon koji je spojen na kompjuter, koji snima,
zadrava i prosljeuje govor u slualice. Pacijenti uju svoj govor nakon
otprilike 2 sekunde. Teko je govoriti u takvim uvjetima; neki stalno
pokuavaju popraviti ili nadoknaditi zadravanje. Pokazalo se da je jedini
uspjean nain kompenziranja polagan govor, koji smanjuje ili ak eliminira
mucanje. Osim oitog sporog govora, nedostatak je i to to se cijelo vrijeme
moraju nositi slualice, mali aparat i govoriti u mikrofon.
U drugoj metodi se postavlja tanak elektronski metronom iza uha. Brzina se
moe podesiti prema govoru, tako to brzinu prilagoava vremenu izgovaranja
koje se uje u uhu. Ovaj aparat (nazvan Mjera slogova govora), rezultira
tenou kada je puls dovoljno nizak. Ali posljedica je opet neprirodan govor
koji ovisi o elektronskom aparatu. No, predlagai pobijaju ovu posljedicu
tvrdnjom da, pacijenti mogu postepeno pojaavati brzinu metronoma, i da e
govor zvuati normalno kada dostignu dovoljnu brzinu, te ga pacijent vie

nee morati nositi. Ipak, iskustva osoba koje mucaju pokazuju suprotno; kako
se poveava brzina, tako se i mucanje vraa.
4. KAZNA: kao oblik tretmana, ima dugu povijest u lijeenju mucanja.
Npr., elektro okovi oduvijek stvaraju neugodan poticaj. Nitko ih ne voli ma

koliko god blagi bili, pa pacijenti ine sve samo da ih izbjegnu. Ali psihologija
uenja nam ukazuje da ljudi ue zbog nagrade, a ok je kazna neto to treba
izbjegavati. Pacijenti su spremni uiniti sve samo da izbjegnu okove, makar
to znailo da e mijenjati ton glasa, gutati, kaljati, polagano govoriti ili
zvuati neprirodno koliko god mogu. Ipak, to ne znai da su oni nauili ove
tehnike, im okovi prestanu oni ubrzo nastave mucati.
Drugi oblik kanjavanja je bila terapija ugljinim dioksidom. Njegovo
udisanje se koristilo za lijeenje depresije i drugih psihikih problema. esto
se koristilo kao zamjena za lijeenje elektro okovima. Pacijentica u ranim
ezdesetima se prisjetila kako ga je, kao dijete, morala udisati. Otac bi ju
svako jutro vodio kod doktora da kroz masku udie isti ugljini dioksid.
Nakon 2 udaha bi se onesvijestila, te bi je odvodili u kolu kada bi dola sebi.
To je trajalo godinu i pol, no bez pozitivnog uinka na njezin govor.
Uspomene na ova svakodnevna muenja su joj se usjekle u pamenje, ak i
sada nakon vie od pola stoljea.

5. OPERACIJA: ima isti uinak dok nije nuna kazna. Kirurki pristup se u Europi

primjenjuje od sredine 19.st pa do danas, ali rjee. Npr., ako si 1842. godine ivio u
Njemakoj i ako si mucao, bilo je najvjerojatnije da e ti odstraniti dio ili ak cijeli
jezik (treba imati na umu da se radi o periodu prije otkria anestezije). Kirurzi su ovaj
nain koristili 15 godina prije nego to su shvatili da je ne uinkovit. ak i danas neki
pametni psihijatri tvrde da je uzrok mucanja povezan sa jezikom, u dnu usta.
Meutim, nema dokaza da ovo ima bilo kakvih pozitivnih uinaka na govor, pa se
samo moemo nadati da e ova praksa biti ukinuta.
6. LIJEKOVI: posljednje podruje za lijeenje mucanja se odnosi na terapiju lijekovima.

Postoje 3 osnovna tipa:

1.) Lijekovi protiv grenja. Neurolozi su primijetili snane napore povezane sa
mucanjem, i smatraju da oni uzrokuju neki oblik grevitog napadaja. No, nisu mogli
znati da su te borbe nauene, jer neurolozi nemaju dovoljno znanja iz podruja
psihologije. Medicinska literatura je natrpana izvjetajima o zaslugama lijekova protiv
grenja i za lijeenje mucanja. injenica da veina pacijenata ne prestane mucati i da
nuspojave ovih lijekova mogu biti vrlo ozbiljne, ini se, ne odvraa neurologe od
provoenja ovakvih tretmana.
2.) Sredstva za smirenje. Ima ih mnogo, i svi su na neki nain isprobani. Mnogi su se
pokazali korisnim za smanjivanje stresa. No, opet ne rjeavaju problem u potpunosti a
i imaju nuspojave koje ne moemo zanemariti. Nedavno je testirana nova vrsta,
nazvana Beta blokatori. Za sada obeavaju ali se jo uvijek istrauju.

3.) Sredstva za oputanje miia. Ukoliko je napetost glavni uzrok mucanja, onda ima

smisla istraiti bilo koji pristup za smanjivanje napetosti. Meutim, ustanovilo se da

koliina lijekova koja je potrebna da se smanji napetost glasnica, toliko velika da su
nuspojave veoma neugodne i opasne. Jasno je da postoji velik interes za metode koje
bi izlijeile mucanje. Znaajnom broju osoba koje mucaju mnoge donekle i pomau,
ali ni jedna ne rjeava problem u potpunosti, to ih automatski obezvrjeuje. Ovo
moemo usporediti sa rakom; ukloni se 90% raka ali ostane onih 10% koji su i dalje u
vama. Osim ako ne eliminirate sve simptome mucanja, neizbjeno je da e te ponovno
mucati. Isto tako, ako je uvjet za poboljanje govora udan govor, ili ako je
neophodno koritenje aparata, ansa za tenost je odmah na poetku osuena na
propast.

9.POGLAVLJE

TEHNIKA PASIVNOG PROTOKA ZRAKA

Dao sam oglas u lokalnim novinama: Trai se netko tko je jako mucao kao dijete, ali sada
vie ne muca. Htio sam ispitati ljude o tehnikama kojima su se sluili u rjeavanju njihovog
problema. Za nagradu sam ponudio 20$. Prvo smo razgovore vodili preko telefona da bi
eliminirali ljude koji ne mucaju, a zatim smo obavili 72 razgovora u ivo. Razgovori su
pokazali da neki govore malo sporije od normalnog govora, iako to nije bilo previe
upadljivo. Otkrio sam jo i da veina koristi slabaan protok zraka pri govoru: stavljao sam
im metalno ogledalo naspram usta da bi zabiljeio kondenzaciju. Mogao sam vidjeti malu
koliinu zraka koju izdahnu prije nego to ponu govoriti. To se dogaalo ako je svakoj
reenici prethodio mali, neujni uzdah. to sam vie razmiljao o tome, to me vie intrigiralo.
to su znaili ti blagi izdisaji? Koju su funkciju imali? Nikada to nisam uoio kod osoba koje
mucaju, ali ni kod ljudi koji nikada nisu mucali. Zato se to onda deava u ovoj grupi?
Sjeam se da sam sjedio u uredu i ba to oponaao kad mi je sinulo. Odgovor je bio u
protoku. Koristili su ga jer je otvarao glasnice prije govora. Protok je bio pasivan, nikad
pourivan, a opet u dovoljnoj koliini da zadri glasnice odvojene i oputene.
Sada sam mogao objasniti bizarno ponaanje starog pacijenta koji je tvrdio da nikad ne muca
kada pui. Kada sam ga zamolio da mi to pojasni, zapalio je cigaru, uvukao dim, malo dima
ispustio i poeo govoriti. Mucanja nije bilo. Kada sam ga pitao zato misli da mu to pomae,
odgovorio mi je da ga to oputa. U to vrijeme sam smatrao da je stvar samo u psihi, to to on
vidi rjeenje problema u dimu, kojeg je ispuhivao pored mog lica. Poslije sam kroz svoja
istraivanja shvatio da centri za disanje u mozgu, kontroliraju glasnice. Kod normalnog,
mirnog disanja, glasnice se lagano otvore prije udisaja. I onda kako se mijenja protok zraka
kad poinje izdisaj, one se lagano zatvaraju. Otvaranje glasnica se iskazuje kao aktivan
proces, kao rezultat stezanja odreenih parova miia koji su smjeteni na kraju glasovne
kutije. S druge strane, izdisaj je pasivan, unutarnji pokret glasnica, koji se dogaa kada se
miii ponu oputati. Istraivanja su pokazala da su kod normalnog i smirenog disanja
glasnice najoputenije u fazi izdisaja.
U drugim istraivanjima su stavljali elektrode na glasnice, da proue vrstu napetosti
povezanu sa govorom. Takoer su i prouavali napetost glasnica prije govora. Istraivanja su
pokazala da u prosjeku napinjanje glasnica poinje izmeu 1/3 i sekunde prije izgovora.
Taj djeli sekunde prije izgovora se pokazao kritinim, jer je to vrijeme u kojem se glasnice
mogu zatvoriti. Promatrao sam to i ranije na ultrazvunim pregledima osoba koje mucaju.
Zakljuio sam da bi, kada bi mogao smanjiti tu napetost glasnica prije govora, imao izvrsnu
ansu da zaustavim mucanje, jer bi se sprijeilo zatvaranje glasnica. Trebalo je shvatiti kako
nekoga nauiti da pone izdisanje prije govora, ali tako da mirno i tiho die, kao da uope
nee nita govoriti. Treba uvjeriti mozak da govornik jednostavno samo ponovno udie. Ako
zavaramo mozak, nee biti pred govorne napetosti u glasnicama.
Pokuao sam poeti sa tehnikom protoka zraka. Zapoeo sam tako to sam traio od osoba
koje mucaju da uzdahnu dugo, zvuno i oputeno. Nakon toga sam zahtijevao da jo jednom
udahnu, i da u pola procesa kau jednu jednoslonu rije. Mucanje je prestalo. Poveavao

sam broj jednoslonih rijei koje treba izgovoriti u jednom dahu, i opet nije bilo mucanja.
Zapanjio sam se. inilo se tako jednostavno. Kako su dani prolazili, moji su se rezultati
potvrivali pacijenti su nastavljali teno priati. Bio sam sretan i uzbuen. Pitao sam se
koliko e trebati da se mucanje vrati, ali poto se nije vraalo, odluio sa prijei na slijedei
korak. Zamolio sam pacijenta da die neujno. Odmah je to uinio, rekavi mi da je to
vjebao kod kue, jer nije htio zvuati kao zadihani perverznjak. Govor mu je sad bio u
potpunosti prihvatljiv i ostao je tean. Pomislio sam da imam terapiju koja je u sutini vrlo
jednostavna. Usredotoio sam se na ono to sam smatrao uzrokom mucanja. Pasivni protok
zraka dri glasnice odvojene i oputene, neposredno prije govora i onemoguava da signal
koji izaziva mucanje doe do mozga. Ali se kod drugih pacijenata jo pojavljuju potekoe.
Ponekad mucaju iako stalno koriste protok zraka. to nije u redu?
Snimio sam primjere ovih dogaanja od nekih pacijenata, te sam otkrio 4 specifine greke
koje su mi se inile kao uzrok ponovnog pojavljivanja mucanja. Objasnio sam im ih. Nazvao
sam ih - pogrena upotreba zraka. Objasnio sam ih pacijentima, tako da ih mogu izbjegavati
(da vie ne grijee).
1. Prisilno disanje: pri stresnim uvjetima pacijenti obino forsiraju disanje pa diu

prisilno, to vodi do zatvaranja glasnica i pojavljivanja mucanja. Podsjetio sam ih da

izdisaj mora biti pasivan, jer e mozak kad-tad prepoznati prisilan izdisaj kao neki
h, te e zakljuiti da sve reenice poinju sa h, te e se mucanje vratiti.
2. Neuspjenost prijelaza: druga potekoa se javlja zbog manjka glatkog izdisaja u
prvom zvuku kod prve rijei. Dah se nakratko pojavi ali sa pauzom izmeu kraja daha
i poetka govora. To izgleda kao da pacijent hvata dah elei ga udahnuti. Stanka koja
u meuvremenu nastane, je sasvim dovoljna da se zatvore glasnice. Rekao sam
pacijentima: Protok zraka je ila kucavica tenosti, unesite ga izravno u rije.
3. Greka u namjeri: pacijenti su esto preoptereeni zbog pojavljivanja prvog glasa, pa
ustima formiraju oblik tog glasa u zadnjim trenucima protoka zraka. Tako je protok
zraka naruen predvianjem glasa, a posljedica je uvijek napetost glasnica, to esto
vodi do mucanja. Podsjetio sam pacijente da je cilj protoka zraka zavarati mozak, kao
da e jednostavno samo disati, no mozak nije prevaren ako ponu oblikovati prvi glas
prve rijei.
4. Zadravanje daha: pacijenti tempiraju disanje, pa esto uzdahnu i zbog zatvorenih
glasnica zadre zrak, i onda ponu otputati glasnice pa se protok zraka ponovno
odvija. Ako se ovo ini pod stresom, zadravanje se pretvara u zatvaranje i oni
mucaju. Pacijentima smo savjetovali da nikada ne zadravaju dah, nego da dre zrak u
neprekidnom pokretu, a to znai lagano udahnuti i onda isto tako lagano izdahnuti;
nikada ne smije doi do obustave protoka zraka.
Bilo je dobro nakon to su shvatili ova upozorenja. Tehnika protoka zraka donosi znaajno
poboljanje kada se propisno primjenjuje, ali se povremeno pojavljuju mucanje i blokade.
Neki pacijenti i dalje imaju potekoe unato prakticiranju naizgled savrene tehnike protoka
zraka. Preispitivanjem pacijenata bi, npr. uo mladia kako savreno prakticira protok zraka
sve do slova t, a onda pone mucati. Snimio sam mnogo sluajeva ovakvih neobjanjivih
blokada, i stalno ih presluavao.

Jedne veeri sam ih presluavao kod kue, pitajui se dali u ikada nai rjeenje, kad je moja
supruga ula u sobu s komentarom: Zna, ti ljudi priaju uasno brzo. I onda sam shvatio
ovu injenicu oni sami sebi stvaraju stres tako to brzo govore. Ako se pacijent boji nekog
zvuka, pa ak i ako savreno upotrebljava tehniku, on e radije pouriti da proe rije koja
sadri taj zvuk. To rezultira time da mozak predvia nailazak brzog govora, te napne glasne
miie. To je isto kao kad trka napne none miie na startu, kad se raskorai, oekujui
poetak utrke na 100m. Ali dok trkau naprezanje miia daje jasnu prednost, napinjanje
glasnih miia kod osoba koje mucaju naruava protok zraka to rezultira mucanjem. U tom
smislu priprema za poetak govora bi bila ista kao i priprema za tranje maratona dugog 26
milja. Maratoncu nije potrebno veliko poetno ubrzanje kao trkau, a ukoliko bi mjerili
napetost u njegovim nogama, sekundu prije utrke, ona bi bila znaajno manja nego kod trkaa
na 100m. Ako je na cilj u lijeenju mucanja da, prije poetka govora glasnice rijeimo
napetosti to je vie mogue, moramo znati da je lagani poetak presudan. Zaista mucanja
nije bilo kada sam prisiljavao pacijente da prvu rije izgovaraju polagano.
Otkrili smo da je snana obrana protiv mucanja kombinacija pasivnog protoka zraka i
polagano izgovorene prve rijei, to je ono to ja nazivam savrenom tehnikom. Sa savrenom
tehnikom je ne mogue mucati. Ukazivao sam pacijentima tu vanu injenicu. Organizirao
sam vie stresnih situacija, s namjerom da se sami uvjere u istinitost moje tvrdnje. Pacijenti
su uistinu bili pod mnogo manjim stresom i brigom (nemirom), a rezultat njihove uspjene
izvedbe je bio moan i oigledan. Po prvi puta je bilo vrlo jasno pravilo za tenost.

10.POGLAVLJE
1

RADIONICA
Poeo sam raditi sa pacijentima pojedinano ali i u paru, pa sam shvatio da je rad u parovima
uinkovitiji. Prisutstvo drugih pacijenata pojaava stres, jer nastup nije privatan ve pred
malobrojnom publikom, a i element natjecanja je pomalo oivio stvari. U poetku sam
sparivao pacijente prema uzrastu i spolu, ali sam poslije otkrio da nema razlike ni kada se u
paru nalaze razliite osobe. Isti je sluaj kada usporedimo jainu mucanja prikrivenog i
otvorenog mucavca, ili bilo koga iz skupina od 1 do 4.
Onda sam poeo eksperimentirati sa veim grupama. Prvo sa 3 osobe, onda sa 6 pa 12 i
ponovno se nije mogla vidjeti razlika kod lanova, osim to je naravno, kako se broj
poveavao, bilo potrebno i vie vremena da se postignu odreeni ciljevi terapije. Stao sam na
broju 15, kao maksimalnom broju pacijenata u grupi koje bi lijeio odjednom, odnosno
zajedno. Svaki sam tretman produio sa 1 sata na 3 sata, a onda i na cijeli dan, jer sam shvatio
da je potreban dan da svatko iz grupe dobije dovoljno prilika za sudjelovanje u terapiji, i
odri stres, da shvati govor kao izazov a ne kao nemogunost. Pacijenti su uili iz
meusobnih greaka, i svaki put kada bi govorili, po definiciji bi to bio javan govor.
Nakon mnogo pokuaja i greaka, doli smo do naina lijeenja za koji smatramo da je
najuinkovitiji, te ga sada koristimo u naim radionicama u NCS-u (nacionalnom centru za
mucanje).
Poeli smo tako to smo uili pacijente da pasivno diu kroz usta. Zatraio sam od njih da
zamisle da su prehlaeni, da im je zatvoren nos pa moraju govoriti na usta, a sve to zbog toga
to moraju stalno primjenjivati savren model disanja. To je polagano disanje, kao kad mirno
sjede i ne rade nita, samo to je to sada disanje kroz usta. Nastavio sam im priati, te sam
promatrao njihova usta, prsa, i trbuh da vidim znakove pasivnog protoka zraka. Kad
postignemo pasivan protok zraka kroz usta, onda moemo prijei na koritenje pasivnog
protoka zraka prije jednoslonih rijei, a onda i na vieslone.
U ovom dijelu emo predstaviti nekoliko tehnika sa povratnim djelovanjem, koje su nastale
radi nadgledanja protoka zraka. One omoguavaju pacijentima da uju svoj nain disanja, te
im pomau da prepoznaju odreeno svojstvo zvuka potpuno pasivnog protoka zraka. To
svojstvo se zove podrhtavanje i razlikuje se od osobe do osobe, jer nemaju svi isto oblikovan
dini sustav. Svaki pacijent mora nauiti prepoznati svojstva vlastitog oblika podrhtavanja.
Nekima ne treba puno; ali drugima ipak treba vie vjebe no neovisno o potrebnom
vremenu, bez postizanja dosljednog podrhtavanja, nema niti napretka u terapiji protoka zraka.
Najjednostavnija i vjerojatno najuinkovitija povratna tehnika ukljuuje komad gumene
cijevi, dugaak oko 30 cm. Jedan dio te cijevi se stavlja ispred usta a drugi dio u uho. Tako
pacijent moe uti svoje disanje.
Drugo pomono sredstvo je obino kasetofon. Svaki pacijent kad pria, koristi poseban
mikrofon, koji snima protok zraka, a onda presluavaju tu snimku jer svaki pacijent mora
prepoznati svoje podrhtavanje na snimci. Najvanija stvar kod podrhtavanje je to to njegovo
prisutstvo oznaava pasivni protok zraka. Podrhtavanje nestaje kada protok zraka vie nije
pasivan, te ga zamjenjuje jedan od 2 naina disanja: prisilni ili stisnuti dah. Prisilni protok
pokazuje da pacijent sada aktivno potpomae izdisaj, dok je stisnuti protok zraka onaj to

nastaje kada su glasnice ve zatvorene, a zrak se probija izmeu njih. Tokom trajanja
Radionice smo snimili oba naina, te ih presluavali radi vjebe. Prisilni i stisnuti zrak vode
ka mucanju, i treba ih izbjei pod svaku cijenu. Svijest o podrhtavanju je najvanija, jer se
tenost moe postii samo kad nismo pod stresom. Naravno da e priati teno kada vjeba
kod kue gdje je atmosfera oputena i udobna, no kada je u uredu moe biti pod pritiskom to
pojaava stres, pa se tako i mucanje vraa. Prema tome, pacijentu treba neki oblik vanjskog
pokazatelja ispravnosti ove vjebe. Takav pokazatelj je podrhtavanje.
U radionici je podrhtavanje demonstrirano koritenjem kasetofona i svaki pacijent je nauio
metode za postizanje pasivnog protoka u potpunosti. To su osnovne ali kljune faze ovog
programa, pa je utroeno dosta vremena na njihovo uvjebavanje. Kada dosljedno
proizvodimo podrhtavanje prije poetnih rijei, onda ga nastavljamo koristiti i prije kratkih
fraza i kratkih reenica. Nauili smo 2 pravila za rjeavanje problema brzog poetka:
1. Pravilo: se odnosi na situacije u kojima fraze ili reenice poinju sa jednoslonom

rijei. Pravilo glasi: Kada reenica ili fraza poinje sa jednoslonom rijei, moramo
staviti zarez, psihiku stanku, izmeu prve rijei i ostatka reenice.
2. Pravilo: se odnosi na situacije u kojima fraze ili reenice poinju sa vieslonom
rijei. Pravilo glasi:Kada je prva rije vieslona, moramo izgovarati svaki slog
jednakom brzinom, odnosno to sporije kao da to izgovaramo u sporom ritmu metro-noma.
Svi su pacijenti dobili posebne liste sa frazama i reenicama za vjebanje. Sve su se vjebe
izvodile pomou gumene cijevi, da bi se utvrdila prisutnost ili odsutstvo podrhtavanja, te
brzina prve rijei. K tome smo jo i snimili uzorke u razmacima, te ih presluavali da vidimo
ima li napretka. Kroz radionicu je tehnika poela sliiti sportu koji se sastoji od 2 poteza:
pasivnog izdaha protoka zraka koji prethodi usporenoj prvoj rijei. Za pravilnu igru je
potrebno treperenje i usporena prva rije.
Poto je obino javan govor teak i bolan, u prvom jutru terapije sam razvio rutinu, koja se
sastojala od toga da na kraju terapije svaki pacijent stane ispred svog partnera te odri kratak
govor. Samo nekoliko sati ranije je pomisao na tako to bila ne zamisliva; dok sada stoje i
savreno govore, bez traga mucanja. Ova vjeba zahtjeva strpljenje, dok jedan govori drugi
slua, svatko doe na red. Tako da je vjeba potpuno neprekidna. Zbog toga sam ih stalno
promatrao da budem siguran da ispravno vjebaju. Ako bi uoio pogrean protok zraka ili ako
izgovor prve rijei nije bio spor, opomenuo bi ih javno i otro, da naglasnim vanost
pravilnog pristupa tehnici.
Razvio sam jednominutnu vjebu za rjeavanje problema izbjegavanja tehnike a nazvao sam
ju Sporazum (Ugovor). Nakon to pacijenti pokau oboje razumijevanje i sposobnost
stvaranja pasivnog protoka zraka sa usporenom prvom rijei, zahtijevao bi da izgovore niz
podataka nepovezanim reenicama i to na glas pred publikom, u trajanju od 1 minute. Na
poetku sam izabrao ne povezane reenice, jer bi povezane reenice stvarale kontekst koji bi
mogao odvlaiti panju od nove tehnike. Svaka reenica je morala biti savrena, a ako bi
pacijent poeo mucati, morao je platiti 1$ za svaki zastoj. Kada bi se to desilo obino bi im
rekao:Sada kada si pokazao da moe kontrolirati svoje mucanje, mora platiti za tu ast to
prenosi svoje napore na svijet oko sebe. Na poetku je Sporazum trajao minutu dnevno a

poslije smo mu produili trajanje. Shvatili smo da je pod Ugovorom pacijentova panja
usmjerena na tehniku. Odbaena je i najmanja pomisao da se mislima odluta, jer znaju da
e morati platiti ako zamucaju. Najmlai lan radionice je bio zaduen za skupljanje novca
od Ugovora, te bi mi za te novce kupovao ruak. Jadan ja, esto nije skupio dovoljno ni za
desert.
Sjetio sam se mladia iz Houstona, iji je otac bio poznati nafta iz Texasa. Mjesena
primanja tog 19-estogodinjaka su bila 3500$. U radionicu je stigao u svom turbo Porshe-u,
te mi je, kada sam mu rekao da e morati plaati dolar za mucanje, odgovorio:Dr. Schwartz,
to nije nikakav novac. Uzvratio sam mu:Roger za tebe 50$ po mucanju, a on mi je
odgovorio Tako je ve bolje gospodine.
Zahtijevao sam da pacijenti nekoliko mjeseci vjebaju Ugovor sa nekim kod kue. No, ako se
vjeba sa bliskim prijateljem ili suprunikom, onda mu se ne daje novac, nego ga se baca
kroz prozor. Pomisao na ovo moe uzrujati obje osobe, to potie poriv za briljivim
pristupom tehnici. Uenje i vjebanje Ugovora u radionicama se pokazalo od velike pomoi
pacijentima, u noenju sa stresnim situacijama, jo dugo vremena nakon zavretka radionice.
Jedan me pacijent nazvao u Centar da mi kae da je bio na razgovoru za posao, i kada mu je
ispitiva postavio prvo pitanje, se prisjetio da je ta situacija vrlo slina Ugovoru, i im je to
shvatio se prebacio na, kako on to kae Nain Ugovora. Pitao sam ga na to misli, a on mi
je to objasnio kao psihiko stanje u kojem se nalazio dok je bio pod Ugovorom stanje
snane usredotoenosti na tehniku. U tom stanju ga nita ne moe omesti. Ne potrebno je
napomenuti da je razgovor proao odlino.
Druga vjeba koja se pokazala iznimno uinkovitom se zove Uvrivanje. Slui za
stvaranje otpornosti pacijenta na brzinu govora ljudi oko njega, a odnosi se na polako
odgovaranje. Odnosno, ako netko pria brzo, on kao da zahtjeva da se brzo i odgovori. Ako
osoba koja muca eli brzo odgovoriti, uplait e se da nema vremena za izvedbu tehnike.
Potrebno je vremena da bi se malo zraka pasivno izdahnulo na usta, te da se uspori prva rije.
Ovrivanje ui osobe koje mucaju da si slobodno uzmu vremena koliko god im treba,
neovisno o situaciji u kojoj se nalaze. I ova vjeba zahtjeva jo jednu osobu. Ta osoba
postavlja pitanja na koja pacijent odgovara jednostavnim reenicama, koristei tehniku
protoka zraka. U pola odgovora ga pomonik prekida, postavljajui mu drugo pitanje.
Pacijent se mora zaustaviti, koristiti novi protok zraka, i odgovoriti na novo pitanje
cjelovitom reenicom. Mora biti sposoban polako odgovarati ak i kada ga prekidaju. To traje
1 minutu. Pacijentu doe da ubrza, da odbaci tehniku kod odgovaranja na brza, unakrsna
pitanja, no cilj je zadrati pasivni protok zraka i nastaviti sa usporavanjem prve rijei
neovisno o brzini pitanja. Rekao sam pacijentima u Radionici da elim da razviju udan oblik
straha elim da vjeruju kako sam ja potplatio sve na svijetu da ih ovrsnu. To bi im trebalo
pomoi u stavu i uiniti ih vrlo otpornim na brzinu govora koju zahtjeva svijet oko njih.

11.POGLAVLJE

OSNOVNI TRENING
Kao to sam spomenuo,tehnika protoka zraka je kao sport. Vie se koriste mali miii nego
veliki, ali se primjenjuju ista pravila. Najvanija stvar u sportu je vjeba. Mora se stvoriti
navika koja je dovoljno jaka da se uspjeno bori sa tenjom zatvaranja glasnica. Navika mora
biti automatska, tako da izgleda i zvui normalno (prirodno). Treba vremena da bi se to
postiglo obino 12-15 tjedana. Taj period nazivam osnovni trening.
Ohrabrili smo pacijente da zamisle da su strojevi koji sjede u sobi i stvaraju savrene
reenice, jednu za drugom, uzimajui si dovoljno vremena izmeu reenica, tako da mogu
adekvatno proizvoditi najbolje mogue primjere tehnike. Vie smo zahtijevali kvalitetu nego
kvantitetu.
Temeljne vjebe: Prva 4 tjedna osnovnog treninga su posveena temeljnim vjebama. U
njima pacijent mora pokazati potpuno dosljednu upotrebu treperenja i usporene prve rijei u
kratkim, jednostavnim reenicama, te kratak govor sastavljen od jednostavnih reenica. Ova
je faza kljuna jer gradi osnovu za kasniji napredak. Ako u tehnici postoji i najmanji problem,
bilo koji stres e ga preuveliati to e dovesti do ponovnog mucanja. Pacijenti moraju imati
kompletnu zvunu podlogu (temelj), ako ele izgraditi bedem potpuno tenog govora.
Prijenosne vjebe: Slijedeih 4-5 tjedna su posveena koritenju tehnika za situacije iz
stvarnog ivota. Zovu se prijenosne vjebe. Ovdje je cilj prenijeti osnovne vjebe koje smo
nauili, u stvaran svijet. Ove vjebe se izvode sa prijateljem, lanom obitelji ili kolegom sa
posla. U ovom djelu programa se pacijent upoznaje sa Motiv-pomagaem (MA),
elektronskim mjernim ureajem, koji slii osobnom pageru , i moe se zakaiti za remen ili
nositi u depu. Moe se programirati da se pali u bilo kojem intervalu 1 u min, ili 1 u danu,
a kada je upaljen proizvodi (stvara) vibracije koje traju pola sekunde, da podsjete pacijenta na
primjenjivanje tehnike. Izumio ga je Dr. Steve Levinson bolniki psiholog iz Minnesote da
podsjeti pacijente na obavljanje dunosti u odabranim intervalima. U ranijim prouavanjima
je napravio grupu od depresivnih pacijenata koji su stalno pesimistino razmiljali. Napisao
je pozitivne izjave i zahtijevao da ih pacijenti izgovore na glas 50 puta dnevno, i tako
nekoliko dana. Nakon toga su dobili MA. Svaki put kad se MA upali, moraju u sebi ponoviti
(izgovoriti) pozitivnu izjavu. U regularnim intervalima je prekinut lanac negativnih misli kod
nekoliko pacijenata a i depresija se povukla.
U naem programu je MA namjeten da se pali svake 3 minute, te se koristi 3 sata dnevno u
periodu od 3 tjedna. Svaki put kada se upali pacijent mora pomisliti Slijedeu reenicu u
izgovoriti sa savrenom tehnikom. Nakon to se koristi 3 tjedna, pravi se stanka od tjedan
dana, te ga onda opet nastavljaju upotrebljavati. Otkrili smo da je dovoljno nekoliko ciklusa
od 3 tjedna da se stvori stalna navika upotrebe tehnike protoka zraka.
Tokom koritenja smo predstavili koncept Jeftine vjebe. Tako smo ih nazvali jer u danu
svatko moe nai viak vremena, ili barem 10 minuta da vjeba. Npr, mnogi ljudi autom
putuju na posao, i put obino traje 20-40 min svaki dan. U tom su vremenu zarobljeni tako da
je to savreno mjesto za vjebanje. Od pacijenta se zahtjeva da izgovori niz nepovezanih

reenica. Predvieno je da ako pacijent vozi prosjeno sat vremena dnevno, moe izgovoriti
oko 5000 reeninih vjebi tjedno, i to sam u autu. Jedan je pacijent to prakticirao tokom tv
reklama, dok je drugi svaki put kada bi iao na toalet, a jedan mladi dok je obavljao sitne
poslove. Postoje 3 tipa ove vjebe:
1. Naglas: u ovoj pacijent koristi savrenu tehniku( pasivni protok zraka sa usporenom

prvom rijei), tako da izgovara reenice na glas.

2. Tiina: u njoj pacijent tiho vjeba, protok zraka je i dalje pasivan, prva rije se i dalje
izgovara sporo, ali je artikulacija bz pratnje vibracija glasnica. Koristi se na javnim
mjestima, u situacijama kada bi govorenje na glas bilo ne kulturno, ne prikladno i
kada bi smetalo drugima.
3. Tih i pokriven:u njemu pacijent ponavlja drugu vjebu(tiine) ali je nadopunjava tako
to rukom prekriva usta kada govori, gleda u plafon i pretvara se da razmilja. Poto
se ovo moe raditi bilo gdje, moemo ga prividno koristiti u bilo kojoj situaciji.
Naravno, poto je govor tih i nitko ga ne uje, nema ni mucanja.
Ali nebitno, pacijent se stvarno poinje osjeati bolje u takvoj situaciji. Vjebajui uzima
zamah na svom putu, i ako mu netko prie i neto ga upita, vie je nego isto, samo na glas. U
ovoj prijenosnoj fazi osnovnog treninga pacijenti poinju pokazivati znakove automatske
upotrebe tehnike. Jedan je priao sat vremena i onda je otkrio da koristi tehniku a da ustvari
uope nije svjestan, kad ju je tek poeo koristiti. Njegovo iskustvo je uestalo i uspjeno u
stvarnom svijetu. Poeo je shvaati da pomou tehnike stvarno moe zaustaviti mucanje, i to
ne samo u odreenim situacijama, nego ima jasnu, praktinu primjenu. Kako se sve ovo
odvija mu motivacija raste, te poinje vidjeti svjetlo na kraju tunela.
Vjebe u stvarnom svijetu: trea i zavrna faza osnovnog treninga je razvijena da potvrdi
tehnike u svim situacijama. Zove se vjebe u stvarnom svijetu. Sada se vidi spremnost iz svih
prolotjednih vjebi, ovo je ocjena za budunost. Predstavili smo pacijentima niz vjebi,
napravljenih prema stupnju ometanja, to oznaava njihovu sposobnost da skrenu panju
pacijenta od koritenja tehnike. Npr, podijelili smo jednostavne govorne vjebe, koje
zahtijevaju od pacijenta da raspravljaju o nekim neutralnim, ne zanimljivim temama sa
prijateljem. Kad je pacijentovo izlaganje na ovom nivou dosljedno savrenoj tehnici, on
napreduje u razgovoru, to moe biti malo uznemiravajue. Npr, ako je pacijent zainteresiran
za bejzbol , zapoet e rasprava na tu temu. Opet je izraena potreba za koritenjem tehnike.
U ovom djelu imamo vjebe prianja viceva. Prianje viceva je teko osobama koje mucaju,
posebno kada dou do poante tj. do kominog djela vica. To je uobiajeno visoko stresno
izraavanje, povezano sa veom napetosti glasnica. U smislu da osoba koja nema iskustva sa
prianjem viceva eli to prije doi do smijenog djela, a time takoer podie napetost
glasnica. Pacijenti su dobili zadatak da priaju viceve razliitim ljudima. Neke smo primjere
snimili i poslali u Centar na razmatranje. Iz sobe za terapiju, gdje je terapeutkinja
presluavala snimke koje joj alju pacijenti, su se povremeno ule erupcije smijeha. Sasvim
sigurno je sluala viceve.
Nakon viceva je slijedila grupa vjebi poznatih pod nazivom Debate (rasprave). U njima se
od pacijenta zahtjeva da zauzmu stav o nekoj temi koja ih osobno zanima, te da rasprave

svoje stavove sa ljudima koji imaju suprotne stavove. esto su se debate vodile kao Ugovor,
ako se pacijent zabuni i zaboravi koristiti tehniku, mora platiti zbog svog propusta. Debate su
najmoniji nain ometanja vjebi ali i pokazatelj uspjenosti svladavanja, to je i zadnja faza
osnovnog treninga. Pacijent sada ima automatsku i snanu naviku.
Slijedei korak je rjeavanje navike predvianja proces u kojem unaprijed traimo zvukove,
rijei ili govorne situacije od kojih strahujemo. Shvatio sam da postoji velik rizik od vraanja
mucanja, ako pacijenti prestanu vjebati kada vie ne mucaju, a i dalje gledaju unaprijed. Da
bi se osigurao trajan rezultat, moramo se rijeiti svih tragova oekivanog stresa.

12.POGLAVLJE

PREVLADAVANJE OEKIVANJA STRESOVA

Dosljednost u koritenju protoka zraka rezultira potpunom tenosti. Pacijenti su oduevljeni
sa jednostavnou ove tehnike, koja bez napora uklanja mucanje. I tokom 12-15 tjedana, u
periodu osnovnog treninga, ta navika postaje snana i automatska. Mnogi pacijenti misle da
e kontinuirana upotreba ove tehnike osigurati trajnu tenost. Ali nije uvijek tako
jednostavno. Pacijenti koriste tehniku kada je u pitanju jak stres, povezan sa odreenim
zvukovima, rijeima i situacijama od koji strahuju. Ti strahovi, koji su nekada bili izravan
uzrok zatvaranja glasnica ali na drugaiji nain, potpuno ispunjavaju svijest pacijenta o
znaaju i preventivnoj panji na tehniku. Rezultat je neizbjean: pacijent muca, to opet
podie stres, i vodi do jo nekih potekoa. Raniji uspjeh se moe povratiti upornim i
dosljednim noenjem s oekivanim stresovima. Da bi osigurali tenost, pacijenti se moraju
znati stalno nositi sa tim stresovima. Zaista je otklanjanje ovih govornih strahova i
predvianja vie nego poetak tenosti, koju proizvodi sustav tehnike protoka zraka, te daje
trajne rezultate. Ovi strahovi nee nestati sami od sebe, ipak nije dovoljno samo eljeti da oni
nestanu. Oni trebaju stalnu panju, razmiljanje, planiranje strategije i ponekad su potrebni
mjeseci da bi ih prevladali. Naravno, svatko ima osobne metode za noenje sa stresom ali evo
nekoliko onih za koje smatram da su osobito uinkoviti u rjeavanju oekivanja stresa kod
osoba koje mucaju:
Sistematsko smanjenje emocija: razvili su ga psihijatri da bi pomogli pacijentima da
prebode strahove od situacija, a ukljuuje stvaranje hijerarhije po primjerima stresnih
situacija (od manjih prema veim), a onda polako i uspjeno pregovarati s pacijentom o
svakom koraku, da postupno steknemo samopouzdanje.
Npr, ako pacijent ima strah od razgovora za posao, onda emo mu savjetovati da se prvo
prijavi za posao za koji uope nije zainteresiran. Logino je da bi bilo praktino, kad ne bi
bilo stresa povezanog sa razgovorom. Nakon poetnih uspjeha, pacijent bi bio ohrabren da se
prijavi za radno mjesto za koje je zainteresiran. Hijerarhija je oita: prvo bi se prijavili za
radno mjesto koje najmanje ele, a ono koje najvie ele bi ostavili za kraj. I nakon tjedan ili
dva, ako su hijerarhijski koraci dobro odabrani, strahovi od razgovora za posao bi trebali biti
uniteni. Smatram da je ovaj postupak vrlo uinkovit kod osoba koje mucaju. Primjer
pokazuje znaajan napredak.
Prije nekoliko godina sam lijeio ovjeka iz New Jerseya koji je unato jakom mucanju uspio
razviti uspjean posao prodaje automobila. Tada je bio u etrdesetima,te se stvarno elio
oeniti i imati obitelj. Ali uvijek je mucao kada bi se trebao upoznavati sa enama i
razgovarati sa njima. Patio je od interesantne ako ne i neobine hijerarhijske nesree: to je
bila ljepa ena, stres je bio vei pa je i vie mucao. To mi je priznao jedno jutro u mom
uredu. Opis njegove hijerarhije straha mi je dao ideju. Predloio sam mu da posjetimo
nekoliko kafia. Ja bi ih birao, a on je trebao pristupiti sistematskom smanjenju emocija kad
bi doli u kafi. Prihvatio je moj prijedlog. U dogovoreno vrijeme smo se nali na
dogovorenom mjestu, u ne ba otmjenom djelu grada. Kada smo uli u kafi, odmah sam
primjetio lovinu, kako nesretno sjedi u kutu. Pacijent mi je odgovorio, nakon to sam mu

rekao da joj prie i ponudi pie, da to nije prikladna situacija jer mu ena nije privlana, pa
mu ni situacija nije stresna. Rekao sam mu da je za poetak to odlina situacija.
Priao je eni sa piem, te joj ga ponudio. Razgovor je bio kratak, a tehnika izvrsna, od
mucanja ni traga. U slijedeem kafiu smo sreli enu 50-tih godina koja je oito voljela piti.
Ve je popila nekoliko pia, te je bila pripita kada joj je pacijent priao i zapoeo razgovor.
Opet je koristio tehniku i teno priao. Nakon toga sam mu napomenuo da je ta ena daleko
atraktivnija od one prve sa kojom je razgovarao samo 20-tak minuta ranije, te da bi zbog toga
trebali prijei na slijedei korak. Taksijem smo otili na drugu stranu grada, na vrlo poznato
mjesto, u koje esto poslije posla dolaze tajnice i mlade rukovoditeljice koje rade u
susjedstvu. Kao slijedeu rtvu smo izabrali enu u kasnim tridesetim. Bila je trijezna i
umjereno privlana, ali nije ba bila zainteresirana za razgovor sa pacijentom jer je ekala
prijatelja. On je bio uporan i shvatio da ipak moe koristiti tehniku, unato injenici da je on
pogreno protumaio njezinu ne zainteresiranost to je rezultiralo porastom osnovnog nivoa
stresa. Poslije je rekao da je bio na rubu ali se uspio skoncentrirati na tehniku. Odluio sam
da ne podiem teinu situacija, pa sam odabrao drugu enu slinih godina za koju sam
smatrao da ne oekuje nikoga ali se ini utljiva. Odmah su se skompali i dugo su priali.
Nakon razgovora mi je rekao da mu je nivo stresa opet bio nizak. Konstantirao sam da je ena
vrlo privlana, to je on potvrdio sa smijekom. U slijedeem baru je bio sam, tj. ja sam
otiao im smo izabrali osobu a njegova je zadaa bila da zapone razgovor i odri savrenu
tehniku. Izabrao sam izuzetno privlanu enu i otiao. 20-tak min kasnije, pacijent je
poskakujui izaao iz bara; vidljivo ushien, kada mi je prilazio je izvadio komadi papira iz
depa na kojem je bio broj telefona kojeg mu je dala. Predloio sam mu, poto je no mlada,
da nastavi vjebati u to vie kafia sve dok strah u potpunosti ne nestane. Pristao je, i u
slijedeih nekoliko dana je unitio strah koji je imao cijeli ivot. Dvije i pol godine nakon
toga me pozvao na vjenanje.
Ista hijerarhijska procedura se moe koristiti za rjeavanje straha od rijei ili zvukova. Slian
primjer je kod potekoa koje neke osobe imaju kada trebaju izgovoriti svoje ime. Razlog je
oigledan: ne mogu zamijeniti svoje ime niti jednom drugom rijei a to je esto i prva stvar
koju kaemo u razgovoru, gdje je i razina stresa najvea. Mnogi se sjeaju prvog dana kole,
kada su sjedili u uionici, a uitelj se etao po razredu i zahtijevao da svatko kae svoje ime.
Kada bi doao njihov red, stres bi ih potpuno obuzeo to je rezultiralo mucanjem. Sa takvom
prolosti nije ni udo to neki pacijenti, da bi izbjegli mucanje pri izgovaranju svoga imena,
ili ga uvijek slovkaju ili ne izlaze iz kue bez svoje posjetnice. Jedan pacijent je otiao tako
daleko da si je promijenio ime u ono koje moe izgovoriti, a onda je shvatio da je stres
prebacio na novo ime, te da ni njega ne moe izgovoriti.
Rjeenje ovog problema izgovaranja rijei od kojih strahujemo (kao to je neije ime), je da
prvo vjebamo njegovo izgovaranje pomou savrene tehnike i to 1000 puta. Vjebajui u
svoje slobodno vrijeme oko pola sata dnevno, u 4 dana emo ponoviti ime dovoljan broj puta.
Nakon toga smo ohrabrivali pacijente da izgovaraju svoje ime savrenom tehnikom svojoj
najbliskijoj osobi, bilo da se radi o supruniku, roditelju ili prijatelju. Dovoljno je ponavljati
ga 25 puta dnevno u toku 7 dana a nakon toga, dnevno poveavaju broj osoba pred kojima
vjebaju.
Ovdje je prisutan hijerarhijski koncept jer pacijenti poinju sa najlakom osobom, osobom od
koje imaju najmanje straha, a onda napreduju prema sve teima. Slijedei korak je lista od

800 telefonskih brojeva koje treba nazvati. Kada se operator javi, on mora izgovoriti svoje
ime pomou savrene tehnike i onda spustiti slualicu. Ovo se moe initi nepristojno, ali sam
to opravdao injenicom da jedan trenutak neugodnosti za operatera nije nita spram
neugodnosti kroz koje pacijent prolazi cijeli svoj ivot. Slijedei korak je spominjanje neijeg
imena u toku razgovora. Razvijene su brojne strategije, npr pacijent nam je priao o svom
nagluhom djedu koji nije mogao shvatiti razgovor preko telefona. Pacijent je prepriavao- Ja
bi mu stalno govorio ovdje John Smith, ali on jo uvijek nije mogao prepoznati svog vlastitog
unuka. Ne bitno je, dali je on stvarno imao nagluhog djeda; bitno je da je vjebao
izgovaranje svog imena u razgovoru.
Imao sam pacijente koju su zvali hotel da pitaju dali je netko njihovog imena odsjeo kod njih,
ili neke koji su traili sami sebe preko razglasa na aerodromima, ili zvali informacije da
upitaju za broj vlastitog telefona jedan je ak izmislio vlastitu tvrtku svog imena i koristio
ju da opie odlino ulaganje u dionice, o kojima je uo. Naravno, ova varka je palila samo
kod stranaca.
Kod nekih se slabljenje strahova od zvukova i rijei brzo dogaalo; dok je za druge to bio
dug i naporan proces. ini se da je velika promjenjivost u broju uspjenih iskustava, kad
zahtijevamo da pacijent podsvjesno postane uvjeren da vie nema potrebe za predvianjem
rijei ili zvukova od kojih strahujemo. Neki pojedinci su vrlo povodljivi: dovoljno je
nekoliko sluajeva da ih se nagovori; dok je kod drugih oekivani stres toliko jak da ih
zadrava tjednima ili mjesecima, prije nego to otklie u ponor i izumre.

13.POGLAVLJE

SPRJEAVANJE POVRATKA
Ironino, jedna od najveih prednosti koritenja tehnike protoka zraka je brzina, kojom se
esto postigne potpuna tenost, no ona kod nekih pacijenata moe biti i velika smetnja. To se
odnosi na pacijenta koji u ponedjeljak jako muca, a u utorak svugdje govori s manje napora,
bez traga od svog biveg problema. Njegovi prijatelji i obitelj su oduevljeni, ali terapeut mu
je zabrinut. Trenutni potpuni uspjeh dobiven tehnikom protoka zraka, kod nekih pacijenata
moe nestati istom brzinom kao to je i postignut, ako se ne odrava paljivo.
Pacijent je vrlo sugestibilan, upravo je prebodio glavnu potekou u ivotu, i ako mu popuste
obrana i usmjerenost na tehniku, riskira da mu se mucanje vrati ak i na najmanju
provokaciju. Takoer se izlae i drugoj, jo goroj komplikaciji stanju koje ja nazivam
Napad podsvijesti. Napad podsvijesti se samo javlja kod pacijenata sa umjerenim ili jakim
mucanjem koji su prebrzo postigli tenost. Ubrzo nakon to postignu tenost, pacijenti iz
iskustva kau da imaju napade brige koji mogu varirati od nervoze do dubljeg osjeaja straha.
Briga traje danima, te oni poinju razmiljati da opet ponu mucati samo da se briga smanji.
Kod malog postotka pacijenata je stres toliko velik da podlijeu iskuenju. Stres se uistinu
zaustavljao nakon to su opet poeli mucati, te su se neki pacijenti zavjetovali da vie nikada
nee prii ni blizu tenosti.
Teorijsko objanjenje napada podsvijesti bilo bi slijedee: podsvijest ima kljunu ulogu u
svaijem identitetu, a takoer i u stvaranju i odravanju promjena. Podsvijest, kod osoba koje
mucaju, ih takoer gleda kao mucavce, jer su godinama govorili svojoj podsvijesti da ne
mogu izgovoriti odreene rijei zvukove ili govoriti u odreenim situacijama i podsvijest
im je povjerovala. Podsvijest nema sposobnost prosuivanja mucanja, prosuivanje dolazi iz
svjesnih misli a podsvijest to samo prihvati, te se pomiri sa time da to tako mora biti. Kada
osoba iznenada prestane mucati podsvijest se dezorijentira, jer tenost nije normalno stanje;
pa se kri i samoizgraen koncept podsvijesti. Podsvijest postaje zabrinuta za dobrobit
pojedinca, i jedini odgovor na to je oglaavanje alarma, tako to podie nivo brige kod osobe.
U psihologiji je dobro poznato da se novo nauena ponaanja, ukljuujui i tehniku protoka
zraka, izgube pod stresnim uvjetima. Porast brige je pokuaj jednog djela podsvijesti da opet
uspostavi svoj koncept sebe kao osobe koja muca, to e rezultirati odustajanjem od novo
nauene tenosti. Naiao sam opet na ovaj problem, samo u potpuno drugaijoj situaciji, te
sam ga prepoznao kao razlog koji pospjeuje povratak kod pacijenata koji prebrzo steknu
tenost.
Tokom mojih ranijih istraivanja sa osobama koje mucaju, sam shvatio da treina onih koji
prebrzo postignu tenost imaju napade podsvijesti. Neki su uporni pa nakon tjedan ili dva to
nestaje; dok drugi podlegnu pod iskuenjem te se vrate mucanju i iznevjere Program. Da bi
rijeio ovaj problem NCS je razvio tehniku kade, kao metodu lijeenja. Moe se initi
neobinom, ali je pomou nje preko 4000 pacijenata uspjeno rijeilo napade podsvijesti.
Potrebne su 3 stvari:

Kada napunjena toplom vodom

Svijea u svijenjaku
Ogledalo

Upaljenu svijeu stavimo na rub kade, a ogledalo stavimo pokraj. Pacijent onda ugasi svjetlo,
ue u kadu i oprui se u vodi, tako da mu je trup potpuno uronjen u vodu, mirno die kroz
nos, dri otvorene oi i bulji u neku toku na zidu koja se nalazi odmah ispred njega. Svaki
put kada mu zrak polako izlazi kroz nos, on misli samo na 1 rije. Dok to ini, misli mu mogu
poeti lutati, te moe misliti o drugim stvarima. Svaki put kada mu se to desi, mora lagano
vratiti misli samo na onu 1 rije. Poto misli nisu disciplinirane, moe se uhvatiti kako mu
lete misli. No, ne smije odustajati najmanje 5 minuta, i mora se namakati u kadi kao vreica
aja. Evo kako ustvari prva faza ove tehnike djeluje:
1. Topla voda mehaniki oputa miie tijela pacijenta.
2. Svjetlo obuzdajemo pomou svijee, da nam jako svjetlo ne napree oi.
3. Fokusiranje oiju na neko mjesto na zidu sprjeava pretraivanje

oima
(pregledavanje cijele prostorije), to je za ovu vjebu jako vano, jer je dokazano da
pokreti oima potiu napinjanje miia.
4. Stalna pomisao samo na tu rije ju ini beznaajnom, kao ponavljanje Hindu mantre, i
to sprjeava pacijenta da misli to je trebao juer uraditi ili to treba uiniti sutra.
Takve misli poveavaju napetost.
U tih 5 minuta pokuavamo opustiti miie to vie moemo, da to bolje stvorimo takozvano
iskustvo maternice, jer je majina maternica najsigurnije mjesto koje znamo toplo, mokro,
tamno, daje podrku, ne obazrivo je i oputajue. Koristimo taj model kao psihiko
opravdanje za prvu fazu tehnike kade.
Sada prelazimo na drugu fazu. Pacijent sjedi u kadi, uzme ogledalo i namjesti ga tako da si
vidi oi. Koristei tehniku protoka zraka poinje polako ponavljati rije oputanje i to vrlo
blagim glasom. To radi oko 3 minute (obino se proizvede oko 50 ponavljanja u tom
vremenu). Te dvije prve faze su smiljene za oputanje miine napetosti do nivoa u kojem
pristupamo podsvijesti. Sada smo spremni za treu i najvaniju fazu u programu. U njoj e si
pacijent doslovno isprati mozak; promijenit e svoj koncept o samom sebi i to i u podsvijesti.
Pacijent ita posebno pripremljenu seriju pozitivnih izjava koje se zovu Potvrda. Potvrda je
pripremljena posebno za svakog pacijenta. itaju ih 3 puta koristei tehniku protoka zraka.
Jedna od ovih potvrda je sastavljena takoer da podsvijesti potvrdi motivaciju za vjebu.
Naivno je osloniti se samo na svijest o elji, kada je podsvijest slobodna i pristupana.
Podsvjesna motivacija je snana ali njena.
Primjer ovoga je pranje zuba. Gledajte na pranje zuba kao vjebu koju radimo svako jutro i
vee. Nekako to smatramo kao obvezu, jer bi nam dan bio neudoban ili nepotpun ako to ne
uinimo. Nema sumnje da to neemo napraviti. To je neto to svi moramo uiniti a nikada to
ne zovemo vjebom. Naa podsvijest nam govori da to uinimo. Skoro nikad nismo previe
umorni za pranje zubi.
Tako da bi vjebe protoka zraka postale skoro nehotine kao i tehnika kade, one moraju
utjecati na podsvijest. Svaki pacijent je dobio hipnotiki utvrenu rijei, koju tiho izgovori
prije stresne govorne situacije. Kod mnogih osoba koje mucaju, kada kau tu rije , dolazi do
opadanja osnovnog nivoa stresa do toke gdje im se ini da su sami, iako su usred velike
grupe ljudi. Tada im je osigurana tenost.

14.POGLAVLJE

SUSTAVI PODRKE
Osobe koje mucaju nikada, ili rijetko mucaju kada priaju sami sa sobom na glas. Prema
tome, svaki pokuaj da se napravi trajna promjena mora obuhvaati vanjski svijet, a to je
svijet individualnog govora. To je za njih jako teko, nakon to cijeli ivot mucaju, odjednom
ponu teno komunicirati sa drugima, a ponekad je napor toliko velik da im se vrate patnje i
ponu opet mucati. Upueni prijatelji i lanovi obitelji mogu ponuditi umirivanje i podrku
ali smo otkrili da je najuinkovitiji sistematski program.
Zaista, da bi osigurali trajnu tenost u svim situacijama, svako lijeenje treba ponuditi i
nastavak programa; nakon to postignu tenost u koli, kod kue ili na poslu a to moe
potrajati. Dostupno je mnogo pomonih sredstava, a meu njima je i sistem Pojaanja, koje je
NCS razvijao u proteklih 29 godina, da im pomogne u njihovom prijelazu, te da im pomogne
ouvati tenost. U ovom sistemu ima nekoliko komponenti, koje omoguavaju pacijentima iz
Amerike da osvjee svoju tehniku, i dobiju moralnu potporu od profesionalaca i drugih osoba
koje mucaju. Pacijenti kau da im je ova potpora od velike pomoi, te je postala sastavni dio
NCS programa.
Lijenici: njihova stalna pomo moe biti neprocjenjiva. Nai pacijenti sudjeluju u aktivnom
procesu promjene sa obuenim lijenicima, jo 9-12 mjeseci nakon zavretka osnovnog
programa. Lijenik 1 tjedno prati pacijentova izvoenja na kaseti i onda mu ukazuje na
greke, prolazi sa njim kroz teke govorne situacije. Dok jedni mogu nauiti da u potpunosti
zaustave mucanje u nekoliko kratkih mjeseci, potrebno je puno due da se prevlada oekivani
stres navika pretraivanja unaprijed - zvukova, rijei ili govornih situacija kojih se bojimo.
Pacijentov pretraiva se mora uspavati, a poto je duboko ukorijenjen u podsvijesti, to moe
biti kompleksan psihiki proces. Mucavac mora biti strpljiv.
Prilikom rada sa tisuama osoba koje mucaju, sam nauio da je rizik od povratka mucanja
velik, ako pacijent prestane prakticirati tehniku pasivnog protoka zraka, kad prestane mucati
ali dok jo uvijek pretrauje. Kada imaju stalnu potporu od lijenika, to im daje poticaj da
nastave sa programom.
Osvjeavanje teajeva: mnogi ovo smatraju neprocjenjivim, kao nain glancanja tehnike i za
obnavljanje motivacije za vjebu. Voeni su periodino kroz Ameriku, to je omoguavalo
pacijentima izravan susret sa doktorom, i vrijeme za dublje rjeavanje odreenih pitanja
pacijenata, i osigurava priliku da se porazgovara o vrlo profinjenim strategijama za
prevladavanje neobinih i visoko stresnih govornih situacija.
Npr, jedan pacijent je radio u nuklearnoj elektrani. Bio je noni nadzornik i stvarno je vodio
pogon. Kontrolirao je mucanje, ali najvei strah mu je bio od kriznih situacija, kada mora
davati dugake i sloene zapovijedi i to brzo, shvatio bi da ne moe to uiniti. ivio je u
strahu jer ako doe do krize, to moe biti pogubno ne samo za njega, nego i za ljude koji
ovise o njemu. To ga je izjedalo te je ozbiljno razmiljao o promjeni posla. Doao je na teaj
osvjeenja i predloio sam mu sa simulira uzbunu i da onda proba govoriti to i kako treba.
Vjebanje uzbune je naravno bila rutinska procedura u nuklearki, ali to uestalo ponavljanje
e ga ojaati to je vie mogue, tako da e moi govoriti pod pritiskom i nauiti kontrolirati

emocije koje bi se mogle pojaviti u takvoj situaciji. 6 mjeseci poslije mi je poslao pismo u
kojem javlja da je bila stvarna uzbuna u nuklearki, te ju je on podnio bez greke. Ne samo da
je postigao osobnu pobjedu, nego su ga promaknuli na novo radno mjesto koje nije
zahtijevalo da govori pod stresom. Vjeba mu je pomogla da doe u govornu situaciju koja
nije bila toliko stresna.
Nacionalni telefon za osobe koje mucaju je : 1-800-221-2483. Jedna od komponenta nae
mrene podrke, koja je pomogla mnogima sa problemom mucanja, je poseban telefonski
broj kojeg smo uspostavili za pacijente pasivnog protoka zraka. Ovaj besplatan broj vode
uvjebani profesionalci, i dostupan je svima koji mucaju, njihovim prijateljima ili obitelji.
Veoma je ohrabrujue (ugodno) znati da su ueni terapeuti dostupni da prue potporu i savjet.
Ako muca ili zna nekoga tko muca ohrabren si da nazove taj broj, da dobije informacije o
dostupnosti programa lijeenja u tvom kraju. Prije su pacijenti zvali da pitaju o odreenim
stvarima ili ako su imali lo dan, ili ako su zabrinuti zbog nadolazee govorne situacije i ele
strategiju koja bi im pojaala uspjeh, ili ako su u hitnoj situaciji i brzo trebaju pomo.
Npr, prije nekoliko godina sam lijeio pacijenta koji je radio u dravnoj slubi. Vrlo dobro je
napredovao u karijeri jer je bio prikriveni mucavac. Ali ga je sprjeavala ne mogunost
uenja stranih jezika, to je uslov za napredak u dravnoj slubi. Problem je bio to u stranom
jeziku nije znao zamjenjivati rijei. Morao bi izgovarati sve zvukove od kojih strahuje, pa mu
je uznemirenost zbog toga nenormalno porasla, sama pomisao na uenje stranih jezika je bila
uasavajua. elio je uiti Francuski, ali su mu u prolosti svi pokuaji propali. Vjebao je
tehniku protoka zraka 6 mjeseci, te se osjeao spremnim. U dravnoj slubi su teajevi
uvjetovani tako da netko moe intenzivno uiti strani jezik 6 sati dnevno, nekoliko tjedana,
dok se ne naue osnovni elementi koji su potrebni za razgovor. Poeo je prvi dan uenja.
Prvih pola sata je bilo dobro, a onda ga je pogodila prva ozbiljna blokada na slovu t. Osnovni
nivo stresa se podigao, i uhvatio se kako nije u mogunosti da nastavi. Svi njegovi stari
strahovi o uenju stranog jezika su se vratili i to u punoj mjeri. Zamolio je doputenje da
nakratko ode, otiao do najblie govornice i nazvao besplatan broj za pacijente. Kada se
lijenica javila, savjetovala ga je o tehnici, i o strategiji. Ukazala mu je na osnove tehnike i
savjetovala mu da nastavi ali da govori mekano i polako ostatak dana. Takoer mu je
predloila da kae svom uitelju da e tako govoriti, i da ju slobodno opet nazove koliko god
je puta potrebno. Prvi dan je zvao puno puta. Drugi dan je nazvao samo 2 puta. Uspjeno je
zavrio teaj. Profesionalna potpora naih lijenika, ali i nacionalna linija za mucanje se
pokazala jako uinkovitom u pomaganju osobama koje mucaju, da ostanu teni i usmjereni
na tehniku. Shvatili smo da uspjeh drugih osoba koje su mucale, pokazuje stvarnu psihiku
potporu, jer im je najvea nada i motivacija rad na prevladavanju svojih boli.
Razmotrimo i druge programe podrke koji su se pokazali uinkovitim
Klubovi: dijeljenje problema sa drugima koji prolaze kroz sline situacije moe biti od
neprocjenjive vrijednosti. U veini glavnih gradova u Americi su osnovani klubovi za
korisnike protoka zraka. Obino se sastaju 2 puta mjeseno u lokalnim bolnicama, crkvama,
knjinicama, kao vane grupe podrke. Prevladava sistem voenja u krug, to omoguava
svakom lanu da vodi sastanak, a lanovi izvode razliite vjebe za poboljanje tehnike.
Najvanije je to mogu podijeliti svoje prie o pobjedama i porazima sa ljudima koji ih
razumiju podrka koju pruaju jedni drugima se pokazala kao veliki poticaj za nastavak

vjebe tehnike protoka zraka, i to svakodnevno. Moda neki ljudi mogu bit nervozni na
poetku, ali ubrzo e osjeati olakanje na sastancima. Napredni lanovi esto dre mala
predavanja. Dogovore se i odravaju grupna predavanja razliitim lokalnim organizacijama,
kao to su govorna predavanja na lokalnim fakultetima, ili enskim grupama. Njihov cilj nije
samo educirati javnost o mucanju, oni istovremeno koriste potporu kluba za proirenje
iskustva u javnom govoru i graenju samopouzdanja. Novi lanovi u klubu tee da se ukljue
u ta predavanja, i nakon to postanu dovoljno iskusni u koritenju tehnike, su dobrodoli u
nadletvo. Mnogi lanovi takoer daju intervju-e za lokalne novine, te govore na radiju i tvu. Prijelaz od osobe koja muca na osobu koja prima pljesak za javno predavanje, predstavlja
najdramatiniju promjenu vezanu za porast samopouzdanja. Osobe koje to postignu, su jako
psihiki ovrsnule, te je mogunost da se mucanje vrati iznimno teka.
Mnogi lanovi pristupaju nacionalnoj organizaciji javnog govora nazvanoj Stolo-ravnatelj.
Tamo imaju priliku govoriti pred publikom svaki tjedan. Neki ak i postaju predsjednici
svojih lokalnih udruenja, dok su drugi pobjeivali na regionalnim natjecanjima javnog
govorenja.
Sistem nadgledanja: druga korisna tehnika se zasniva na starom konceptu prijateljstva. Zovu
je sistem nadgledanja - nadglednik je osoba (brani partner ili bliski prijatelj, roditelj) koji je
vrlo zainteresiran za mucanje. Moe vjebati tehniku protoka zraka sa pacijentom ili ga
ohrabriti da se suoi sa govornim strahovima. On je skoro kao zamjenski roditelj, on je kao
majka ili otac, koji su prisno ukljueni u djetetovu domau zadau. Otkrili smo da pacijenti
bolje napreduju ako imaju nekoga kod kue ili na poslu, u koli, koji e se intenzivno
ukljuiti u program za oporavak. Ljudi imaju mnogo vie snage da se promjene kad su sa
drugom osobom nego kad su sami. S vremena na vrijeme se pojavi osoba koja muca a ivi
sama, koja praktino nikoga ne pozna, da radi sama, te nema nikoga tko bi joj bio nadglednik.
Savjetovao bi da nekog unajmi, neka plati studentu nekoliko dolara po satu, da bude
nadglednik. Nipoto ne smije pokuati sama prolaziti kroz to. Mora shvatiti da je u sebi kao
dijete dijete koje treba roditeljski skrb.
Otkrili smo da je nadletvo kljuno za postizanje uspjeha, te se pacijenti koji pokuaju sami
uspjeti izlau opasnosti. Iako neki nogu uspjeti sami, takvih je jako malo. Openit prijedlog je
naite si nadglednika. I ako si moete nai 2, jo bolje. (dvostruko si blagoslovljen).
Banketi: prilika koja prua najvie zadovoljstva bivim mucavcima, koji su pobijedili svoju
bol, je prilika da podijele svoja dostignua sa drugima. Svake godine se odravaju banketi u
mnogim gradovima. Slave postignua uinka tehnike protoka zraka. Poslije veere tridesetak
ljudi odri kratke govore na temu Kako mi se promijenio ivot. Njihovi govori su
svjedoenja koliko su daleko dostigli mijenjajui svoj ivot. Moi e te proitati neke od ovih
divnih pria u 3. djelu ove knjige.
Poziv za prianje na nadolazeem banketu se obino alje mjesec dana prije, te odabiru 30
ljudi koji se prvi jave. Proteklih godina se prijavljivalo daleko vie ljudi nego to je bilo
vremena. Oni koji su odbijeni, su dobili prednost za narednu godinu. Jedan pacijent je bio
toliko razoaran to nije uspio govoriti na banketu u Washingtonu da se prijavio u New Yorku
gdje je i primljen, te je doletio na veeru.

Osobe koje su zainteresirane za uenje tehnike protoka zraka, ali jo nisu poele, su pozvane
na banket da sluaju govornike poslije veere. Proli su kroz mnoge terapije, ali niti jedna
nije dugorono trajala. Kada uju o uspjesima drugih ljudi, pone im se razvijati plamen
nade.
Shvatili smo da su ovi sustavi potpore vrlo vani za postizanje trajnih rezultata. Bez njih su
pacijenti preputeni sami sebi, naalost, jako malo ih ima dovoljno snage da samovoljno
urade velike promjene koje su potrebne.

15.POGLAVLJE

VODI ZA ODABIR PROGRAMA LIJEENJA

Potrebno je dosta vremena za kolovanje lijenika, pa nije iznenaujue to je broj centara za
uenje tehnike protoka zraka mali. Evo nekoliko uputa za odabir programa:
Provjerite dali su lanovi osoblja ovjereni od NCS-a za tehniku protoka zraka.
Pitajte pacijente koji su proli kroz program, kakve su rezultate postigli.
Pitajte dali program prua dugoronu popratnu podrku.
Ne vjerujte programima koji nude velike promjene u samo nekoliko tjedana; potpuno
je ne realno da problem koji traje cijeli ivot nestane tako brzo.
5. Odredite dali program ukljuuje i vanost osnovnog nivoa stresa i njegove
promjenjivosti.
6. Ako imate bilo kakvih sumnji, nazovite Centar i pitajte ih za miljenje (informirajte
se).
1.
2.
3.
4.

Ima mnogo razliitih klinika koje koriste razne pristupe, tako da ih je esto teko procijeniti,
ali se mogu izvui neki krajnji zakljuci. Svaki program, ako je dobar, mora rezultirati brzom
poetnom tenosti. Ako tehnika to ne ispuni, mora se prekinuti. Takoer treba izbjegavati
klinike koje nisu specijalizirane za mucanje, a koje lijee razliite govorne poremeaje ili
psihike probleme. Mucanje je posebno podruje, i njegovo lijeenje je najbolje prepustiti
onima koji imaju iskustva u tome.
I na kraju, ne treba ni zapoinjati terapiju u klinikama koje ne ponude statistike za eventualan
uspjeh.

16.POGLAVLJE

DALJNJA ISTRAIVANJA: IMPLIKACIJE ZA BUDUNOST

to donosi budunost? Mislim da mnogo obeava. NICW je osigurao sredstva za nastavak
istraivanja mucanja. Nadziru se rezultati ovih istraivanja. 1989 je nekoliko istraivaa
otkrilo, da je dio u mozgu zasluan za zatvaranje glasnica kod osoba koje mucaju. Ovo
otkrie znai da sada istraivai mogu poeti pokuavati razviti lijekove za to podruje.
Mogue je da e se u budunosti mucanje lijeiti sa tabletama.
Istraitelji su pokuavali rijeiti problem mucanja pomou injekcija (sa kemijskim sastojcima
koje bi ubrizgali u miie koji pokreu glasnice). Djelovanje ovih sastojaka je da privremeno
oslabe ili onesposobe glasnice da bi sprijeile njihovo zatvaranje. Poetni rezultati su
pokazali smanjenje mucanja, a daljnja istraivanja sa veim brojem pacijenata su u tijeku.
Mogue je da e neki budui pristup lijeenju mucanja ukljuivati injekcije u glasnice 2 puta
godinje. Mnoge osobe koje mucaju e se vjerojatno podvri ovoj proceduri, ako znaju da e
im pomoi. Moda je trenutno najzanimljivije istraivanje koje se temelji na nedavnoj studiji
NCS a i glavne bolnice u New Yorku. U toj studiji smo anestezirali glasnice grupi od 4
osobe koje mucaju, da vidimo moemo li eliminirati neuroloki uzrok mucanja ivani
impuls koji javlja mozgu o napetosti glasnica. Mucanje bi se moglo izbjei, kada mozak ne bi
znao za napetost glasnica. ivci u glasnicama su zamren mehanizam koji u biti ima dvije
funkcije:
1. To su osjetljivi ivci koji otkrivaju napetosti u miiima glasnica, te alju te
informacije do mozga.
2. Takoer su i motorni ivci koji primaju impulse iz mozga, koji nalau glasnicama da
se zategnu ili opuste.
Svaka procedura napravljena za utrnue ivaca, mora moi odvojiti senzorski dio ivca, jer
utrnue motornog djela isto rezultirati paralizom glasnica, i onda bi naravno, govor bio ne
mogu.
Sreom, vlakna u ivcima su tako postavljena, da moemo izabrati cilj iz senzorne funkcije.
Motorna vlakna koja nose ivane impulse do miia, se okupe zajedno u sredini, dok se
senzorska vlakna koja nose ivane impulse iz miia nalaze na drugom mjestu.
Kada se u ivac ubrizga anestetik, u poetku ga blokira u oba smjera, ali nakon nekog
vremena (obino 20-tak minuta), unutarnja sr se oporavlja (motorni dio), kako se oporavlja i
vanjska povrina. Ako tono mislimo, injekcija u ivce sa obje strane bi odmah rezultirala
potpunom paralizom glasnica, praena poetnim povratkom motorne sposobnosti da napne
glasnice, nakon ega slijedi povratak osjetila u glasnice.
4 odrasla mucavca su primila injekcije. Prvi je bio ovjek, oko 45 godina, koji cijeli ivot
jako muca. 10 minuta nakon primanja injekcije je postao nijem to znai da nije mogao
proizvesti niti jedan zvuk, glasnice su mu tolik oslabile da se nisu mogle pribliiti jedna
drugoj. Mogao je tek jako tiho izustiti neku rije. 37 minuta nakon primitka injekcije, uo se
slabi glas, te jo nakon 26 minuta je glas postao znaajno jai, kako je anestetik iznutra
prestajao djelovati. Znaajan aspekt govora ovog pacijenta je da u toku 26 minutnog perioda
je bio potpuno tean ne samo pojedinane rijei koje je izgovarao, nego i itave reenice, u

toku razgovora i ak i pri telefoniranju. Nakon tog perioda tenosti, postupno je poeo
mucati, kako se senzorski dio njegovog ivca oporavio od anestezije. Tokom sljedeih 12
minuta se potpuno vratio na prvobitno stanje mucanja.
Ostala 3 pacijenta su slino reagirala: prvo totalno izgube glas, nakon toga slijedi slab ali
tean glas, koji postepeno dobiva na snazi, a onda na kraju poinje sa laganim mucanjem, i za
kratko vrijeme se opet vraa na stanje kao i prije anestezije.
Ovo otkrie potvruje nae pretpostavke da, ako bi mogli selektivno blokirati vanjsku
(osjetljivu) stjenku ivanog vlakna koji vodi do glasnica, vjerojatno bi mogli eliminirati
mucanje.
Jedan moj kolega sa New Yorkkog sveuilita trenutno radi na takvom pristupu. Rad mu je
jo u probnoj fazi. Mali dijelovi pomijeanih ivaca od ivotinja se odravaju ivim u
odgovarajuem nositelju, dok razliiti enzime dodaju ivcima. Neki od ovih enzima su slini
senzorskim ivcima u smislu da ih pojedu. Traimo najbolji pristup za najei nain
eliminiranja senzorskih ivaca a da ne diramo motorne dijelove.
Implikacija ovog djela istrage je oita: ako sprijeimo mozak od primanja senzorskih
informacija iz glasnica, uklonili smo pokreta mucanja, i mucanja vie ne bi bilo. Nadalje,
vjerojatno sve to je potrebno bi bila 1 injekcija sa svake strane grkljana. Pacijent bi postao
tean za stalno.
U drugom sluaju istraivanja se pokazalo da ako osoba koja muca govori dok je iza njega
velika buka, mucanje bi potpuno nestalo. Zaista u staroj literaturi o mucanju se povremeno
spominju osobe koje nisu mucale kada su priale u blizini vodopada. Razvila su se mnoga
objanjenja na raun ovog fenomena vodopada. Neki misle da jaka buka slui kao ometanje,
dok drugi kau da prisutnost buke nekako vodi osobu koja muca do zakljuka da se njegove
rijei nee uti i to smanjuje stres i rezultira tenim govorom. Podsvjesno iskustvo da buka
eliminira mucanje je formiralo osnovu za ekipu istraivaa na Edinburgh kom sveuilitu,
da razviju elektroniki napravu, poznatu kao Edinburgh Masker. Princip rada je vrlo
jednostavan. Mikrofon se stavi na pacijentov vrat pomou elektrinog obrua. Kada glasnice
ponu vibrirati, vibraciju detektira u mikrofon i alje impuls u mali ureaj koji se zove bijeli
generator buke, a njegov zvuk je vrlo slian zvidanju. Kada bijeli generator buke primi
impuls iz mikrofona sa vrata, on se aktivira, te se zvuk pojaa i alje kroz slualice koje nosi
pacijent. Ovo kreira slijedeu situaciju: kada pacijent uti nema buke, i on moe uti govor
ljudi oko njega, ali im on pone priati, javlja se buka dovoljno jaka da ga onemoguuje da
uje svoj vlastiti govor. Ovo zaustavlja mucanje, ali cijena koju pacijent plaa je oita.
Prvo je pribor koji mora nositi cijelo vrijeme- mikrofon na vratu, pojaalo, generator
buke, slualice i odgovarajue ice za njihovo spajanje. Pacijent takoer oito ovisi i o
baterijama, i nadi da se nee istroiti usred razgovora.
Postoje dokazi o mogunosti oteenja slunih ivaca kada se dugotrajno izlau
velikoj buci.
Potekoa povezana sa telefonskim razgovorom, jer zbog slualica na uima, nema
mjesta za telefonsku slualicu.
Ima jo jedan ozbiljan problem povezan sa ovim aparatom. Ukljuuje se nakon to se
izgovori prvi zvuk, ali kako smo otkrili zatvaranje glasnica se pojavljuje prije nego to
govor zapone. Tako da aparat ne djeluje tokom kritinog pred govornog razdoblja.

Rezultat toga je da se glasnice jo uvijek mogu zatvoriti. U namjeri da rijee taj

problem, esto su prisiljeni koristiti starter (poetak), tako da proizvode zvuk kratkog
zujanja, da bi se ureaj ukljuio te da se mogu nositi sa svojom manom.
Naelo ureaja je divno, efekt vodopada je stvaran, ali razlog to djeluje nije bio jasan do
nedavno. Sluni ivac, povezan sa mozgom, je pripojen za ivce koji dolaze iz glasnica.
Mijeaju se vlakna i impulsi. Kada ujemo buku, vrlo jak signal dolazi do slunog ivca, i taj
signal se mijenja, kada se mijea sa ivcima glasnica. Ovaj signal uzbune vie nije ispravan
poticaj za pokretanje mucanja-te se mucanje ne pojavljuje.
U budunosti e se mali ureaji stavljati u srednje uho, da bi se postigli isti rezultati. Oni e
koristiti sluni ivac da presretne impulse koji dolaze iz ivaca glasnica, tako da impulsi vie
nee moi izazivati mucanje.
Iz prethodnog je jasno da svaka osoba na svijetu koja muca trai svoj nain za izljeenje, i to
onaj koji ne zahtjeva napor. Tako da je ovaj pogled na budunost vrlo privlaan jer je pasivan.
Osim toga to mora doi na ugradnju, pacijent ne mora sudjelovati u oporavku ni na koji
drugi nain, to znai da lijeenje obino zahtjeva malu intervenciju, a period oporavka je
kratak.
Vjerujem da e se do kraja 2006. god, neki od ovih pristupa poeti primjenjivati. Istraivanja
su na dobrom putu i znanje se ubrzano gomila (nakuplja). Slijedee poglavlje u lijeenju
mucanja e vjerojatno glasiti; Mucanje: brzo, potpuno i trajno izljeenje.

3 DIO
PRIE O USPJESIMA
Sada, kada ste proitali i shvatili postupak lijeenja, hajde da ujemo iz prve ruke prie od
samo nekoliko ljudi (a ima ih na tisue), koji su uspjeli u prevladavanju mucanja. Ono to je
u ovome posebno, nije samo dramatino prepriavanje kako su neki prebrodili svoj problem,
nego to su ove prie ispriali sami oni i to pred velikom publikom na Poslije veernjim
govorima.

17.POGLAVLJE

STRUNJAK ZA RAUNALA
Sjeam se prijatelja iz djetinjstva koji me pitao zato ponekad smijeno priam. Pitanje me
iznenadilo, ali to je bio poetak svjesnosti da sam imao potekoa sa govorom u to vrijeme.
To je bilo kada sam imao 8 godina. Ubrzo sam shvatio da imam potekoa, osobito u koli, pa
su me prvi put u 2. razredu upisali na govornu terapiju. Na institutu sam upoznao djecu sa
istim problemom. Vie od godine dana sam pohaao terapiju, ali nisam siguran kakav je
uinak imala.
Do 3. razreda sam iskusio stvarna ponienja i frustracije u razredu zbog itanja. itanje i
prianje pred grupom je postalo iskustvo od kojeg sam strahovao. Bio sam svjestan smijeha
zbog mog mucanja dok sam ponavljao reenice. Rijei na stranici su u mojim oima bile
samo sramota i gubile su pravo znaenje. to sam se vie trudio, to sam vie mucao. Najgore
su bile slijedeih nekoliko godina. Pretvarao sam se da sam utljiv da bi izbjegao
nekontrolirano mucanje, koje mi je uzrokovalo neugodnost i sram. uo sam kako je netko
rekao da u ja to prerasti, i tome sam se i ja nadao.
Sjeam se perioda od nekoliko mjeseci kada jednostavno nisam mogao priati a da ne
mucam. Drao sam se nekoliko kratkih odgovora, koje sam mogao sigurno izgovoriti; poput
negdje ovdje, ne znam. Poeo sa zamjenjivati rijei i fraze za koje sam znao da e mi
prouzroiti nevolje, te sam izgradio vrlo uspjenu sposobnost predvianja i zamjenjivanja
rijei da bi postigao tenost. Naravno, jo je uvijek bilo neizbjenih situacija u kojima nisam
mogao zamjenjivati i u njima bi blokade bile beskonane.
Jo se dobro sjeam lanka kojeg sam trebao proitati u 1. razredu srednje kole. Bio je pun
skraenica i kratica koje se koriste za agencije i kompanije. Trebalo mi je puno vremena da
promucam ta slova koja su se stalno ponavljala. Uspio sam proi kroz prve stranice prije nego
to se pojavio smijeh. Smijao bi se i ja sam sebi, samo da se nisam osjeao tako jadno.
Naposljetku sam moleivo pogledao profesora, pogledom koji mu je govorio da nae nekog
drugog tko e zavriti itanje umjesto mene.

Kod kue je bilo malo bolje, iako sam imao strah od koritenja telefona. Koristio sam ga
samo ako sam morao. Ako sam bio sam kod kue a telefon zazvoni, za mene je to bilo
traumatino. Svaki put sam se borio sa milju dali da podignem slualicu. Neizbjeno, kada
bi se javio, mucanje je bilo katastrofalno.
Kao tinejder sam jo uvijek mislio da u prerasti svoju nesreu. Nisam se mogao zamisliti
kao odraslog mucavca. U 2. razredu srednje kole sam se odluio vratiti na institut na
lijeenje. Nakon nekoliko mjeseci grupne terapije, jo uvijek nisam shvaao to smo radili,
to smo pokuavali postii sa time i dali sam ja napredovao, pa sam prestao sami ii.
Odluio sam upisati fakultet vezan za tehniku jer mi je bilo jasno, a i mom savjetniku, da u
najbolje funkcionirati tamo gdje mi komuniciranje nee biti teret. Povremeno sam prelistavao
literaturu o govornim teorijama, i teorijama vezanim za moj problem. Naposljetku sam
shvatio da ga neu prerasti, te sam prema tome i pokuao planirati.
Kada sam odrastao, jo uvijek sam izbjegavao ljude i situacije koji su mi bili problematini,
te sam bio poprilino tean. Telefon me podsjeao na potekoe. Izuzetno gaenje, brzi
otkucaji srca, znojenje i kratki udasi su bili neke od mojih reakcija na jednostavan telefonski
poziv. Pametne zamjene i razliita ometanja (npr. pisanje rijei kredom na plou) su me
provela kroz razliite situacije. Neki moji prijatelji uope nisu ni znali da ja imam problem.
Nikad nisu ni slutili koliko sam energije i planiranja utroio da bi govor odrao pod
kontrolom.
Roditelji su mi poslali knjigu o tehnici protoka zraka, prije godinu dana. Bio sam dovoljno
znatieljan da bi ju proitao. Postao sam uzbuen kada sam vidio svoje frustracije zabiljeene
i pojanjene na tim stranicama. Shvaanje problema je skoro bilo dovoljno zadovoljstvo; u
poetku sam bio neodluan obvezati se na mogunost da se podvrgnem terapiji. Na kraju sam
odluio da je ovo prilika da se napokon suoim sa mucanjem. Zakazao sam lijeenje, znajui
da i ako to ne uspije, to nee biti zbog mene (odnosno, nedostatka mog truda, barem sam
pokuao).
Na kraju prvog dana lijeenja i vjebanja, osjeao sam da mi je tehnika uistinu dala kontrolu
nad mojim govorom po prvi puta u ivotu. Prvu no nakon tretmana sam bio vrlo uznemiren:
podsvijest mi je moda odbijala priznati ono to sam ve znao. Od prvog dana sam se prestao
boriti protiv zatvaranja glasnica. Nauio sam kako da to prepoznam, i da onda odgovorim
paljivom upotrebom tehnike. Odluio sam da u ispravno koristiti tehniku i to cijelo
vrijeme. Zadane vjebe su mi bile najvanije kada sam se vratio kui, te sam poeo pratiti
faze terapije. Sa pomoi obitelji kod kue i razumijevanjem nadreenog na poslu, mogao sam
vjerno nastaviti program. U visoko stresnim situacijama su mi se jo uvijek znale pojavljivati
blokade, koje su stalno uzrokovane nemarnim koritenjem tehnike. Kako mi je tehnika
napredovala, tako mi je raslo samopouzdanje te sam iz situacije u situaciju bio uspjean.
Zamjena rijei je bila prva stvar koju sam odbacio. Trebalo mi je vremena dok sam se
navikao da uvijek kaem tono ono to sam u biti i namjeravao rei.
Nakon 4 mjeseca sam se prestao bojati telefona. Bilo mi je drago kad zazvoni, jer je to bila
prilika da i dalje vjebama tehniku. Predosjeanje i stalni simptomi stresa su nestali. Do 6.
mjeseca sam znao da mogu biti potpuno uspjean ako se budem drao terapije. Ve sam
proao neke vrlo ozbiljne, visoko stresne situacije, te sam priao potpuno teno. Nisam imao
problema sa grupnim situacijama, intervju-ima ni telefonskim razgovorima. Najtee je bilo
razviti visok stupanj koncentracije na tehniku, neovisno o okruenju. Ali sve je mogue uz

marljivo vjebanje i trud. Bilo je situacija u kojima bi sugovornik ili onaj koji postavi pitanje
bio nestrpljiv oekujui odgovor. Nauio sam ne reagirati na to, uzeti si sekundu, ili koliko mi
treba da se usmjerim na tehniku. Zaprepastilo me to nitko nije shvatio da koristim protok
zraka dok im ja to osobno nisam rekao i pokazao. Neki ljudi su samo rekli da su mislili da
priam malo sporije od uobiajenog govora. Mislim da bi ovu terapiju mogao najbolje
objasniti kao proces uenja. Nisam mogao postii tenost preko noi, ali svaki dan donosi niz
situacija u kojima potvrujem tenost, neovisno o razini stresa.
U 35. godini sam otvorio novu stranicu u svom ivotu. Ima mnogo stvari koje sam uinio
protekle godine koje se prije nisam usudio, jednostavne stvari kao to su naruivanje preko
telefona, zvanje bolnice u hitnim sluajevima, istraivanje novih mjesta, lagano prianje sa
drugima, jer mi je do sada to uvijek zadavalo probleme. Ostvario sam si elju, predajem u
svojoj Crkvi, to sam oduvijek elio i nadao se da u moi.
Mijenjao sam poslove tokom terapije, prihvaao sam radna mjesta koja zahtijevaju stalnu
komunikaciju sa ljudima i to u vrlo stresnim situacijama.
Rijeio sam se ovisnosti o drugima koji su mi pomagali u odreenim situacijama, bilo da su
to sami htjeli ili da sam ja to inicirao. Sada osjeam da drugi mogu raunati na mene, i sada ja
mogu ponuditi potporu i biti voa, ega sam se nekad sramio, i od ega sam bjeao.

18.POGLAVLJE

UVOZNIK
Ispao sam i prije nego to sam poeo. NCS me nije htio primiti za pacijenta jer su mislili da je
razina mog stresa vrlo visoka, te da zbog toga ne bi mogao uinkovito prakticirati tehniku
protoka zraka. Ali kada su tokom ispitivanja vidjeli da tehnika funkcionira ak i kod mene,
znao sam da moram doi u Radionicu. Tako je NCS pristao da me lijenik promatra nekoliko
tjedana, da vidi dali u ja to podnijeti. Poeo sam sa lijeenjem nakon mjesec dana.
Do tada je moj ivot bio stalna borba u pokuajima da od svih sakrijem injenicu da mucamnegdje na putu sam stekao dojam da nas ljudi gledaju kao mentalno zaostale. Tako da sam
pod svaku cijenu sakrivao svoj govorni problem te sam postao prikriveni mucavac. U biti mi i
nije bilo vano koliko sam uspjean u tome; bilo je teko ali je vrijedilo truda. Ustvari, da
sam otvoreno priznao sebi i drugima da mucam, cijeli ivot bi mi bio puno laki, a kasnije bi
mi bilo lake to i kontrolirati. Nisam se uputao u dublje razgovore; izbjegavao sam svaku
situaciju u kojoj bi se moglo priati; nisam naruivao to sam htio u restoranima; ljudi su
uvijek zvali mene; kola mi je bila najgora mora jer u to vrijeme ba nisam znao zamjenjivati
rijei. I to je najgore od svega, kada sam mucao (to se deavalo i ee nego to sam si htio
priznati), nakon toga bi me strano boljelo tijelo i um, te bi se osjeao bespomono.
Naravno, bio sam ja kod svih govornih pomagaa i dostupnih varalica u to vrijeme, od
terapije do hipnoze, no nita nije pomoglo. Da bi izbjegao prianje u odreenim situacijama,
otiao bi tako daleko, da bi si namjerno zadavao bol u grlu (vratu), tako da mogu opravdano
prekinuti svaki govorni zadatak. Mogao sam pisati i govoriti bez mucanja ako je zvuk
samoglasnika zakaen na suglasnik tako da tvore jednu rije to bi rezultiralo vrlo udnim
reenicama. Mogao bi se prisjetiti stotine pria iz svog ivota koje potvruju da zbog
mucanja nisam normalno ivio i bio sam jako ogoren zbog toga. Nikada me u biti to nije
ni popustilo.
Proao sam sve mogue doktore za govor i terapije, ak me ni u NCS u metoda nije
interesirala sve do jedne noi kada sam izlazio iz podruma i povikao enino ime, ali nisam
izaao van, nego sam poeo padati na lea, na stepenice, te sam bio u predivnom gru i blizu
toga da slomim vrat. Samo sam se na brzinu uhvatio za ogradu. To me ponukalo da pokuam
jo jednom. Njezino ime? Ellen!
Nikada neu zaboraviti kada me terapeut odveo u kafi i ohrabrivao me da koristei tehniku
protka zraka priam sa potpunim strancima. Po prvi puta u svom ivotu sam priao bez glume
i mucanja. Zagrlio sam ga, te nisam mogao govoriti od uzbuenja to sam mogao priati.
Nikada neu zaboraviti taj trenutak.

19.POGLAVLJE

STUDENT TEOLOGIJE
Mucam od kada znam za sebe. Sjeam se da sam kao mali ispitivao roditelje zato mucam,
ali nikada nisam bio zadovoljan njihovim odgovorima. Jedna zanimljiva teorija je bila da je
to zbog moje frustriranosti zbog igrake vatrogasnog stroja. Imao sam 2 godine i igraka je
bila prevelika za mene. Nisam mogao stopalima dohvatiti pedale, i kau da sam bio iznimno
iziritiran to uporno pokuavajui ne mogu pomjeriti igraku. I zbog toga sam ja poeo
mucati. Dovoljno je rei da je veina mog ranog djetinjstva provedena u pokuajima da se
rijei tajna mog problema mucanja.
Zbog mucanja sam imao vrlo teko djetinjstvo. Na ljestvici od 1-10 (10 je najgore), ocijenio
bi svoje mucanje u djetinjstvu sa 6 sa sklonosti do 8. Vjerujem da sam bio normalno dijete, sa
prosjenim sposobnostima u svim podrujima. Ali zbog mucanja sam se odvraao od
moguih prijatelja i prilika. Razvio sam tendenciju odbijanja koja me pratila veinu mog
ivota. ak i danas me smatraju kao ne drutvenog, zbog moje tendencije gledanja na drugu
stranu.
I moje obrazovanje je patilo zbog mucanja. Uinio bi sve samo da ne moram usmeno govoriti
na satu ili izvjetavati. Nisam htio postavljati pitanja ako bi me profesor prozvao. Zbog svih
ovih izbjegavanja su mi ocjene malo sniene. Sada vjerujem da bi imao mnogo vee ocjene
da nisam mucao. Kada sam krenuo u srednju kolu sam zakoraio u najfrustriraniji period
mog ivota. Prirodno je druiti se u srednjoj koli, a ja sam se udaljavao skoro od svega.
Nisam mnogo izlazio jer sam se previe bojao razgovora sa djevojkama. Kao da sam bio na
crnoj listi u drutvu zbog mucanja. elio bi ispriati poseban dogaaj zbog kojeg su mi se
nakupile frustracije i neugodnosti iz srednjokolskih dana. Povremeno sam se druio sa par
momaka iz razreda, i stvarno sam im htio biti prijatelj. Snano sam se trudio da ne mucam
kada sam u njihovom drutvu. Na satu smo dobili zadatak da se raspodijelimo u male grupe i
usmeno prepriamo kratku priu. Ja sam bio u grupi sa svoja 2 prijatelja. Kao to si moete
zamisliti, to je bila jedna od najneugodnijih situacija u mom ivotu. Ustali smo pred razredom
i svaki je prepriao svoj dio. Ja sam bio zadnji na redu, te me iekivanje ubijalo. Poeo sam
izvjetavati u naletima, a onda sam izgubio pribranost. Blokirao sam na rijei od koje sam
strahovao, i nisam se mogao odblokirati. Samo sam stajao tamo pred cijelim razredom i
zvuao kao auto, kada ga u hladno jutro pokuavate upaliti. Lice mi je poprimilo mnogo
nijansa crvene boje, a vjerujem da sam i slinio. Prije nego to sam zavrio, sam blokirao na
jo nekoliko drugih rijei a dok sam se vraao na svoje mjesto da sjednem, sjeam se da sam
se osjeao jako postieno i osramoeno. Nakon toga se vie nisam ni druio sa onom
dvojicom prijatelja.
Bio sam razoaran sa nekoliko terapija. Sjeam se kako sam u 1. razredu 1 tjedno iao kod
kolskog terapeuta. To je bilo uzaludno jer pred terapeutom ba i nisam mucao. Kad sam
malo odrastao me mama odvela kod obiteljskog doktora. Ni pred njim takoer nisam mucao,
ali mi je on prepisao sredstvo za umirenje kao dio moje terapije. Rekao je da je to najnovija
stvar, no mislim da mi ta sredstva za umirenje uope nisu pomagala. Nedavno sam posjetio i
govornu terapeutkinju na fakultetu kojeg jo uvijek pohaam (studiram). Pored svega ostalog
mi je rekao da trebam raditi vjebe oputanja, i da trebam usporiti govor u stresnim
situacijama. Mislim da mi je ona malo pomogla, ali sam se jo uvijek osjeao frustrirano i

bespomono. Nije mi mogla adekvatno objasniti zato mucam, i jedino to mi je mogla

ponuditi je bilo malo poboljanje za ostatak ivota. Spominjala je kontrolu ali ne i izljeenje.
ini mi se da je to bio jo jedan od pomonih pristupa govornoj terapiji
Sada bi povezao dogaaje koji su me vodili pronalasku NCS programa. Na poetku mojih
tinejderskih godina sam nauio biti ravnoduan zbog mog govornog problema. Odluio sam
da- to manje kaem, to bolje. ak sam pred kraj tog razdoblja pretjerano konzumirao
alkohol i droge, djelomino jer su me oputali, i nisam toliko mucao dok sam bio opijen.
U 20.-toj godini sam se trgnuo iz ravnodunosti, kada sam primio Isusa u svoj ivot. Vie
nisam mogao utjeti, morao sam ispriati drugima to je On uinio za mene. Istraivao sam i
prilino ustrajno svjedoio o svojoj vjeri bez obzira na svoju govornu manu. Takoer sam
shvatio da se elim kolovati da postanem katoliki sveenik. Znam, kako god, da se neto
moralo uraditi za poboljanje mog govora. Roditelji su mi vidjeli lanak u lokalnim novinama
(Dugaka plaa), u kojem se spominje nevjerojatan uspjeh rada NCS-a na podruju mucanja.
Kupili su mi primjerak knjige Rijeeno mucanje. To je samo poetak novog pogleda na
ivot. Proitao sam knjigu i znao sam da je to rjeenja problema. Tu je terapija koja se temelji
na psihikom uzroku mucanja, i koja rjeava problem tamo gdje je i nastao. Ovo definitivno
nije bio jo jedan od pomonih pristupa govornoj terapiji. Nakon to sam proitao knjigu,
kontaktirao sam Centar i upisao se na jedan od njihovih seminara na Zapadnoj obali.
Seminar u San Francisku je bio puna 2 dana intenzivne terapije. Otiao sam iz San Franciska
u 9. oblaku , jer sam znao da e tehnika protoka zraka djelovati. I je ! Ali ne elim da mislite
da je sve tako sjajno. Stare navike teko izumiru, a mucanje je definitivno niz loih govornih
navika. Strah je vrlo mona stvar. Zbog toga, kao neophodan dio terapije, imamo niz vjebi
koje moramo vjebati svaki dan, da bi Tehnika nadvladala stare navike zatvaranja glasnica i
mucanja. Treba strpljenja da bi se te vjebe radile svaki dan kao to je i potrebno. Ali rezultat
je definitivno vrijedan truda. Po mojoj slobodnoj procjeni, postigao sam oko 95 % tenosti.
Openito, ako i naiem na problem, to je zato to nisam koristio tehniku kako treba. Moram
procijeniti greku i onda prionuti na ispravljanje problema. Vjerujem da je snaga tehnike u
tome to je ne poznavanje mucanja (neupuenost), zamijenjena sa znanjem. Ako se naie na
problem, moe ga se analizirati i rijeiti. Uvjeren sam da mogu dostii i potpunu tenost.
Tehnika protoka zraka je promijenila moj ivot, dala mi je mogunost da si sam pomognem,
to je i vrlo uzbudljivo. Sada na budunost gledam sa pouzdanjem, a ne sa strahom, i zauvijek
sam zahvalan (duan) NCS-u.

20 POGLAVLJE

UMIROVLJENI INENJER MEHANIKE

Moj sluaj mucanja je poseban po tome to nisam nita radio da ga ispravim sve do svoje 75.
godine. Malo sam mucao kao djeak, ali sam se nosio sa time bez nekih velikih problema, ali
nakon fakulteta, kada sam uao u poslovni svijet, situacija se pogorala pa su se i pojavile
nevolje. Pokuao sam slobodno govoriti koristei ljudsku snagu volje, ali su rezultati bili
poraavajui. Razvio sam naine kako ga izbjegavati. esto sam kaljao prije poetka
govora, izbjegavao sam odreene rijei posebno one koje poinju sa slovom s, to je
rezultiralo reenicama koje su bile udno sloene (oblikovane). Ponekad bi mi telefonski
razgovori bili najneugodniji. Bio sam vrlo lo u upoznavanju sa drugima, u ispitivanju za
smjer puta, i naruivanju u restoranu. Ponekad sam htio samo pobjei i sakriti se. Ali nisam,
borio sam se i uio kako ivjeti u takvom ne normalno stanju. esto sam pomiljao da
potraim pomo, ali nisam nikad. Sada sam sretan to nisam, jer sam nedavno od jednog
mucavca, koji je proao razne terapije saznao da nijedna od njih ne pomae.
Imao sam vrlo uspjenu poslovnu karijeru, usprkos mojoj mani, iako je sigurno mogla biti jo
i bolja da sam mogao normalno komunicirati. Onda sam, prije oko 12 mjeseci proitao lanak
o mucanju koji je ukratko opisivao Tehniku protoka zraka. Zainteresiralo me, te sam
dogovorio da pristupim NCS Radionici u Los Angelesu. Nakon 2 dana razotkrivanja u
Radionici, poeli smo, ponekad naporno, raditi na razvoju tehnike pod razliitim okolnostima
koje nam se mogu dogoditi. Iskreno, nisam ni znao da ta loa navika govorenja moe biti
toliko tvrdoglava. ini se tako lagano svladati tehniku pod kontroliranim uvjetima, ali kako je
lako zaboravit ju i vratiti se starim navikama. Uz pomo tjednog pregleda kazeta koje radi
NCS, se hvala Bogu moe uspjeti. Napredujem polagano, ali dobro, i svakim danom sam sve
blie svom cilju da potpuno ispravim stare potekoe.
Ima mnogo pokazatelja napretka. Automatska upotreba tehnike postaje sve snanija. Rijei
koje poinju na slovo s mi skoro uope ne zadaju probleme. Slobodno koristim telefon. S
lakoom se upoznajem sa ljudima. Predavao sam pred vie od 100 ljudi, iako ne jo savreno,
ali osjeam slobodu kao nikada prije. Uope ne sumnjam da e me nastavak vjebi dovesti do
osloboenja od problema koji me tako dugo muio. Premalo je rei da sam zahvalan. Kada se
sjetim stare mane i osjeaja slobode kojeg sada imam, sve se ini kao udo. A sve je tako
jednostavno. To je lijepo obeanje za bezbroj osoba koje sada robuju toj groznoj nesrei.
Na kraju elim izraziti veliko priznanje posveenosti NCS zbog njihovog predivnog rada i
pomaganja osobama koje mucaju. Odani su svom poslu i pokazuju veliku elju da pomognu
svom pacijentu, ohrabre ga i grde ako je to potrebno. Zasluuju svaku pohvalu.

21.POGLAVLJE

SOCIJALNI RADNIK
Dobro se sjeam kada sam imao 7 godina (to je bilo prije 26 godina). Moji su roditelji uporno
tvrdili Ti u biti ne muca, samo mora nauiti razmisliti prije nego li neto kae. Ta
primjedba da je sve u mojoj glavi, me povela na nevjerojatno putovanje, od jednog do drugog
terapeuta u potrazi za nainom, metodom, ili sistemom koji bi suzio moj bolesni um i
pomogao mi da prestanem mucati.
To moje jadno, razarajue shvaanje su jo pojaavali i uitelji i kolski prijatelji. Sjeam se
kako su mi se u osnovnoj koli esto smijali kada sam odgovarao. Sjeam se osjeaja krajnjeg
oaja koji mi je prolazio kroz lea u iekivanju mog prozivanja da govorim. Sjeam se
izraza razoarenja na oevom licu kada bi zapeo na nekoj rijei ili frazi. Njegov govor tijela
me jako pogaao to je jo vie poveavalo moje blokade. Tako sam u ranoj mladosti nauio
da, ako pasivno elim uzrujati roditelje, samo moram poeti mucati i poto sam bio vrlo
ljut, to sam radio cijelo vrijeme.
Onda su poele terapije. Prvo je to bila domaica koja je ivjela u kui punoj starina. Klasini
govorni terapeut- tjerala me da priam, da uvijam jezik i da masiram vratne miie. Brzo sam
izgubio interes za ovo, i osim primanja eernih prutia, ne sjeam se vie koristi iz tog
iskustva.
Moja slijedea pustolovina je bila na institutu specijaliziranom za govoren poremeaje. U to
vrijeme se lijeenje svodilo na grupne terapije, igre i vjebe oputanja. Zamislite na trenutak
bolno dosadan napredak koji se moe ostvariti u grupi punoj mucavaca koji pokuavaju
meusobno komunicirati. Vrijeme je sporo prolazilo a moji simptomi su se pojaavali.
Nakon stanke od terapeuta koja je trajala oko 3-4 godine, shvatio sam da sam muan
adolescent, sa stranom predodbom o sebi. Iskreno sam mislio da sam lud pa sam natjerao
roditelje da me vode psihijatru. On je bio klasini analitiar oduevljen povezivanjem mojih
adolescentskih psiho-seksualnih matanja sa mucanjem. Pokuao me hipnotizirati ali mu
nisam vjerovao i zato nije ni uspio.
Moj drutveni ivot je bio katastrofa. Poto nisam mogao razgovarati na telefon, bilo mi je
teko izlaziti na spojeve. Moji prijatelji bi ponekad telefonirali umjesto mene, ali kao to
moete zamisliti, bilo je ne mogue nastaviti takve zamjenske spojeve.
U srednjoj koli sam bio dobar u pisanju , pa sam postao urednik literarnog magazina i pisao
sam govore za uenike koji su pobijedili na natjecanjima za kolsku upravu. Govorio sam
kroz njih.
Na fakultetu su se isti drutveni pritisci i frustracije poveali. Zbog toga sam s osjeao vrlo
loe u prve 2 godine, te sam odluio otii na drugu turu psiho terapije. Ovaj put je to bilo uz
potporu ego-psihologa. Tenost mi se nije poveala, ali sam se poeo bolje shvaati i
znaajno mi se podiglo samopotovanje. Odluio sam studirati socijalni rad, i u koli sam bio
poasni uenik. Sve je bilo dobro dok jedan istraivaki projekt kojeg sam radio, nije
zahtijevao da koristim telefon za ispitivanje ljudi. Izmanipulirao sam situaciju, te je moja
ena zvala umjesto mene, a neke sam intervijue ak i lairao. injenica da ivim u lai me
dovela do ozbiljne depresije. Koncept bolji ivot kroz kemiju- me obuhvatio pomou tima
organskih psihijatara sa fakulteta kojeg sam pohaao. Eksperimentirali su, pa su dodavali
antidepresivima sredstva za smirenje da mi se opuste vratni miii. Potpuno sam odustao

kada sam iskusio uasan osjeaj ne mogunosti gutanja. Prekinuo sam kolovanje i otiao
raditi na selo. Dobio sam posao kao socijalni radnik. Poto taj posao zahtjeva stalnu govornu
sposobnost, pao sam u novu depresiju i zapitao se dali uope da nastavim raditi taj posao.
Vratio sam se na terapiju. Ovaj put sa mladim analitiarom. Nakon 5 susreta mi je mudro
rekao da prestanem izvoditi, da odustanem i pokuam pronai sam sebe. U to vrijeme sam
upoznao ovjeka koji je bio duboko ukljuen u Synanon terapeutsku zajednicu koja
djeluje na istoku. Znao sam da se, ako stvarno elim odrasti, moram osloboditi tih lijekova
koje su mi dobri doktori prepisali. ena i ja smo odletjeli natrag na istok, te smo proveli 2
arobna tjedna u detoksikaciji i samooporavku. Moja depresija je potpuno nestala u toj
zajednici sa bivim i oporavljenim ovisnicima.
Vratili smo se na zapad, i zapoeli nevjerojatnu pustolovinu bez lijekova, u mogunost
iskupljenja ljudske svijesti i praktinog misticizma. Napokon su nam ivoti bili spojeni i iako
sam povremeno mucao na telefonu ili u grupama, to nije sprjeavalo moj razvoj. Moj
duhovni voa Meher Baba je jednom rekao :Daj sve od sebe, a onda se ne brini; budi sretan
a ostalo prepusti Bogu., uzeo sam si te rijei kao vodi (mantru) i pomirio sam se sa
injenicom da u vjerojatno mucati cijeli ivot. Ima jedna zanimljiva stvar kod pomirenja
jednom kad se stvarno pomirite sa nekom injenicom, obino se desi da se podie prilika za
jaanje samog sebe, ega prije niste bili svjesni.
Primijetio sam u novinama lanak o Tehnici protoka zraka. Poto sam strunjak u naputanju
bolnikih terapija, bio sam skeptian na tako veliki uspjeh, ali sam bio i dovoljno znatieljan
da proitam knjigu Rijeeno mucanje. Moja znanstvena strana je bila prilino zadovoljna kao
i moja meta psihika priroda. (tajna svih tradicija je kroz godine bila svjesna snage daha
(disanja) kao ljekovitog).
Prikljuio sam se terapiji i ve sam slijedeeg dana teno priao. Sada su prole godine a ja i
dalje svakodnevno vjebam. Mog iskreno rei da se sjeam samo 10 prilika u kojima sam
mucao proteklih godina, i to je bilo samo zato to nisam koristio tehniku kako treba.
Zahvaljujem Bogu na mudrosti ove tehnike i na mojoj stalnoj snazi da iskoritavam mo
izljeenja dahom-disanjem.

4 DIO

ZAVRNE RIJEI
22.POGLAVLJE

ZA OSOBE KOJE MUCAJU

Ako si osoba koja muca i proitao si knjigu do ovdje, bez sumnje si se pronaao u njoj i to
vie puta. Shvaa svoj oblik mucanja i zna kako se razvija. Moda si opet zainteresiran da
uini neto za svoj problem. Vjerojatno si proao tradicionalne govorne terapije i/ili
psihoterapije i misli da ovo sada nije rjeenje. Bit je naravno u razumijevanju, i ono to sam
pokuao uiniti u ovoj knjizi, lei na tajni i ignoriranju okoline mucavaca. Moda ste ve
osjetili smanjenje osnovnog nivoa stresa. Tretmani ovdje opisani moda nisu dovoljni da bi
dalje napredovali. Tvoj stres moe biti toliko nizak da se moe sam lijeiti, ali ova knjiga ne
slui kao samopomo. Ne preporuamo samostalno lijeenje- mnogi dijelovi tehnike se
moraju vidjeti, a i mnogi pacijenti prebrzo nastavljaju dalje u svojim vjebama (prebrzo
prelaze na druge vjebe), te stalno nailaze na prepreke (potekoe). Ako ste ozbiljno pristupili
svom problemu, moete nazvati NCS na broj 1-800-221-2483 za daljnje informacije o
mogunostima vae terapije.
Vaa motivacija je najbolja obrana. Ako pristupate terapiji zbog vanjskih pritisaka (od obitelji
ili prijatelja), onda imate krivi pristup. Ta odluka mora biti osobna, jer rad, iako nije teak
zahtjeva vjeru i odlunost. Morat ete napraviti veliku obvezu da bi prestruktuirali dio vaeg
govora. Uenje tehnike nije teko; morate se navii da ga koristite u svim govornim
situacijama, i da unitite vae strahove, u tome je izazov. Mnogi uzimaju govor zdravo za
gotovo. Osobe koje mucaju su se kroz ivot nauile boriti i izbjegavati neke situacije, iako su
fiziki i psihiki iscrpljeni. Ali ako ste si zadali odreen cilj - bilo da se radi o pronalasku
novog posla, ili elite napredovati na sadanjem, ili se jednostavno elite osloboditi ovog
munog ogranienja tako da moete postati nova osoba - pronai ete snagu da podri vau
motivaciju te e te postii i izgraditi novu naviku.
Tisue osoba koje mucaju su proli vjebe tehnike protoka zraka. Dugoroni uspjeh, prema
najnovijim istraivanjima, postie 93,4 % (pogledaj u dodatku). Ovako veliki uspjeh se moe
initi iznenauju, zbog slabih rezultata u prolosti. Ali ako jednostavno proitate ovu knjigu,
shvatiti e te zato je tehnika protoka zraka postigla tako izvrsne rezultate; temelji se na
teoriji koja bolje razlae mucanje od bilo kojih prijanjih teorija. Terapija je izravna, logina
posljedica teorije (proizlazi iz nje), i ukljuuje ne samo niz tehnika nego i pacijentovo
shvaanje razloga poetka mucanja i razloge zato je tehnika uinkovita. To razumijevanje je
kljuno za rezultat a i rezultira u velikoj mjeri za praktino zanemarivo pojavljivanje
povratka na staro stanje.
Kada objanjavam uzrok mucanja, pacijenti obino odgovore: Znate to ima smisla.
Podudara se sa onim to sam oduvijek osjeao. Znao sam da nisam ni lud ni ivan.
Iskreno se nadam, da e i za vas ova knjiga imati smisla. Dokaz se bazira na rezultatima rada
sa tisuama ljudi poput vas, to samo daje prednost ovom zakljuku.

23.POGLAVLJE

ZA PRIJATELJE I OBITELJ :
Kako vi moete pomoi
Svatko od nas poznaje nekoga tko muca. Moda je to mladi na beninskoj postaji, ili deko
koji raznosi novine, ili uitelj Engleskog iz srednje kole. Sjeate li se kako ste se osjeali
kada ste ih vidjeli i uli kako mucaju? Moda ste htjeli pomoi, i moda ste umjesto njega
izgovorili tu rije koju je tako oajniki teko pokuavao rei.
Uvijek ste htjeli da vam netko kae kako se postaviti kada sretnete nekog tko muca. Ali nitko
vam nije rekao. Poput mnogih, i vi ste mislili da je to psiholoki problem ili da su im misli
bre od rijei. Kako god bilo, jedno je sigurno bilo vam je neugodno u njihovom drutvu.
Poput svih ste pokuali to ignorirati. Odravali ste oni kontakt i zadravali miran izraz lica.
Pretvarali ste se kao da se nita ne dogaa, inilo se kao da je to samo postupak. Na kraju
krajeva, to ste mogli rei ili uiniti da pomognete?
Zamislite slijedei prizor: osoba koja muca vam se obraa. Pod stresom je, napinje se i ima
jake blokade a pretvara se kao da je sve u redu. Vi, kao sugovornik, ste isto pod stresom,
napeti a takoer se pretvarate kao da je sve u redu. Ni vi ni on nita ne govorite: oboje se
patite, jer ste ostali zatvoreni u drutveno propisanoj mani poricanja.
Zamislite sada drugi prizor, prizor zamiljenog svijeta. U tom svijetu postoji zakon koji
nalae da, ako vidite osobu koja muca, morate joj odmah prii i rei: samo trenutak, udahni,
malo pasivno izdahni, i uspori prvu rije. Drugim rijeima, u tom zamiljenom svijetu svi
znaju za zatvaranje glasnica i za odgovarajua sredstva koja spreavanju njihovo zatvaranje, i
nadalje svi znaju da ne smiju utjeti kad netko muca, nego moraju po zakonu prii toj osobi,
te joj pruiti ope poznate, tone upute za ispravljanje. Nadalje, svatko tko muca zna od svog
djetinjstva, da e im netko prii svaki put kada zamucaju, te im dati prave informacije za
ispravak govora. Koliko bi onda bilo osoba koje mucaju? Ne puno!
to moe predsjednik Amerike rei u 30 sekundi to moe drastino poboljati ivote
milijuna Amerikanaca sa rakom, artritisom ili kolitisom? Nita ! Ali kad bi on ponudio tone
informacije za ispravak mucanja u 30 sekundi, odjednom bi se poboljao ivot 2,6 miliona
Amerikanaca. Ali to se nee dogoditi.
Ali mi moemo uiniti najbolje, moemo pokazati osobama koje mucaju da se promijenilo
shvaanje i lijeenje mucanja. Mnoge osobe koje mucaju nisu svjesne napretka pa odustaju,
ili su i prije na terapije koje nisu bile uinkovite, pa su se pridruili zavjeri poricanja. Kako
da ih uvjerite u ove prednosti?
Moda vam je neugodno samo im prii i poeti priati o njihovom problemu. U tom sluaju
se javite u NCS i mi emo mu poslati knjigu ili broure. Mnogo puta su mi pacijenti dolazili u
ured nosei poutjeli isjeak iz novina o Centru, koji im je prije dosta godina dao roak ili
prijatelj, ali se javljaju tek sada kada su u trenucima osobne krize. injenica da su zadrali
isjeak, da ga nisu bacili, te ga stalno nose u novaniku ili torbici, govori da su podsvjesno
eljeli rijeiti taj problem koji ih je pratio.
Jedan mi je pacijent rekao, kada sam ga pitao zato je toliko dugo ekao da doe; Dr. toliko
sam se razoarao u prolosti, da sam se bojao opet nadati. Podijelite ovu knjigu sa nekim tko
muca, pomozite da mu se vrati nada.

24.POGLAVLJE

ZA TERAPEUTE

U stanovitom smislu, imati saetak oblasti posveene informacijama za govorne terapeute,

moe pogoditi te strunjake kao neto udno. Naposljetku, nije li cijela knjiga ba to?
Odgovor je naravno pozitivan, ali u ovom djelu je moja nakana ponuditi neke savjete
upozorenja. Tehnika protoka zraka se uvelike razlikuje od govornih terapija. Kao to je jasno
iz uspjeha tehnike (oito), usredotoenje samo na govorni problem je jedna od glavnih
greaka u lijeenju mucanja. Borba koja karakterizira poremeaj, nije povezana sa govorom
ve sa zatvaranjem glasnica, to se dogaa netom prije govora. Zato je baziranje samo na
govoru velika pogreka, i svaka takva terapija je sumnjive vrijednosti. Tradicionalne
vrijednosti govornih teorija (odskakanje, izvlaenje-van, i ponitenje), nemaju vrijednost u
sadraju ove knjige. Naa panja i panja naih pacijenata mora stalno biti je usmjerena na to
to treba raditi prije nego li se pone govoriti. Ako se pravilno ponaaju, odnosno koriste
tehniku i polagano izgovaraju prvu rije, njihov govor e postati tean. Ta preokupacija sa
pripremom i potpuno ne obaziranje na govor, ini glavnu razliku izmeu Tehnike protoka
zraka i tradicionalne govorne terapije.
NCS je razvio program vjebi klinikama za govor. Predstavlja vjebe za govorne terapeute
koji su dostupni u mnogim gradovima irom Amerike. Program se temelji na promatranju i
vjebanju. U prvoj fazi terapeut promatra dvodnevni intenzivni tretman u Radionici. Druga
faza prati radionicu i sastoji se od toga da terapeuti 6 mjeseci vjeba tehniku, koja mu je
pokazana u Radionici. Terapeut koji izvrava tehniku protoka zraka na svojim vlastitim
pacijentima, snima na kazetu njihovu poetnu prezentaciju, i periodino snima terapiju. Te
kazete onda poalju u Centar na promatranje. Sve kazete se vrate sa komentarima i savjetima.
Nakon esto mjesene faze nadgledanja, ti terapeuti demonstriraju kroz razumijevanje
tehniku protoka zraka i sposobnost prelaska koja odreuje terapeutovo razumijevanje, te im
se dodjeljuju ovlasti (certifikacije).
Centar odrava programe treninga za govorne klinike vie od 14 godina. Obino centar obui
oko 200 klinika godinje. Ipak ostaje jo mnogo posla, poto ima vie od 60 000 govornih
terapeuta u USA.

DODATAK

Istraivanje (razmatranje) dugoronih uinaka viedimenzionalnog

programa lijeenja mucanja
Svrha ovog razmatranja je pokazati podatke vezane za dugorone uinke viedimenzionalnog
programa lijeenja opisanog u ovoj knjizi. Rezultati se temelje na populaciji od 625 pacijenta
koji su sudjelovali u NCS programu.
Teme: eksperimentalna populacija se sastojala od 492 mukarca (prosjene dobi 31.6 godine)
i 133 ene (prosjene dobi 27.4 godine). Skoro su svi proli govorne terapije ili psihoterapije
u nekom trenutku svog ivota, prije nego li su se upisali u NCS program. Za 538 pacijenata
su otvoreni simptomi borbe rangirani od blagih do estokih; kod 87 pacijenata nije bilo
borbenih ponaanja, ali su bile dobro razvijene mogunosti zamjene rijei. Ta grupa nazvana
prikriveni mucavci, sastojala se od 62 ene i 25 mukarca.
Metoda: svaki pacijent je lijeen pomou metoda opisanih u ovoj knjizi. Svi su dobivali
osobne tjedne zadatke te bi slali kazete svojim terapeutima u Centar, u prosjeku najmanje
jednu tokom 10 dana u periodu lijeenja. Od svih smo zahtijevali da pohaaju sastanke u
lokalnim klubovima ili da redovito komuniciraju telefonom sa kolegama pacijentima sa svog
podruja. Svi su pohaali najmanje 2 redovno zakazana teaja podsjeanja. Prije kraja, svake
godine smo zvali pacijente da ispune detaljan upitnik (anketu). Radilo se o samoprocjeni
relativnog postotka govornog uspjeha u svakoj od 12 reprezentativnih govornih situacija. Test
su takoer ponavljali nakon 24 i 36 mjeseci da odredi uinak u godinama nakon zavretka
tretmana, i pred grupnim nadzorom njihovih izvedbi.
Rezultati: na kraju poetnog 12-to mjesenog perioda, 96 % pacijenata je reklo da je
program bio uspjean. Godinu dana nakon svretka terapije (nakon 24 mjeseca od poetka),
uspjenost je pala na 93 %.
Razgovori (rasprave): definicija uspjeha koju smo koristili je bila u osnovi se osloboditi
simptoma u svim svakodnevnim govornim situacijama. Nismo ni pokuali definirati uspjeh
kao potpuno rjeavanje neeljenih navika, radije smo ga definirali u funkcionalnom smislu
to je da rutinski funkcioniraju bez mucanja, zamjenjivanja rijei ili zvukova ili izbjegavanja
govornih situacija.
Mogu li pacijenti povremeno posrnuti pa zamucati? Odgovor je potvrdan. Ali se odmah mogu
oporaviti, i to je najvanije, kau da nisu bili psihiki rastrojeni zbog te blokade. Znaju da je
do nje dolo jer nisu primjenjivali tehniku protoka zraka, te nadalje znaju da mogu odmah
neto poduzeti da bi sprijeili daljnje pojavljivanje blokada. Rezultati ovih istraivanja nam
pokazuju da se kod odraslih, moe oekivati kod 9 od 10, relativno trajni uspjeh sa opisanim
tehnikama, pod uvjetom da su vrlo odani u svom pridravanju svih dijelova programa.
Ali to sa neuspjesima? Neki ba i nisu zanimljivi, npr., jedan pacijent burzovni meetar, se
prikljuio programu, dobro napredovao u poetnoj fazi, nakon toga je uao u telefonsku
hijerarhiju te je potroio nevjerojatno puno vremena na nju (4 mjeseca), vjebao je i neke
druge hijerarhije da bi uspio, i u 9. mjesecu odustao. Kada smo ga testirali, i u 12 i u 24.

mjesecu, pacijent je jo uvijek mucao u nekim situacijama, ali je rekao da program openito
smatra uspjenim. Otkrio je da je njegov glavni, ako ne i jedini cilj ukljuivanja u program,
bio postii tenost u telefonskim razgovorima, jer bi onda mogao nazvati nove kupce i
oekivati poveanje prihoda. Pretjerana koliina vremena potroena na telefonsku hijerarhiju
je bila odraz njegovog osobnog znaaja. Znaajno je proirio posao, i ako je mucao u brojnim
situacijama, postigao je svoj glavni cilj. Program je za njega ispunio funkciju, bio je uspjean.
Mnogi pacijenti nakon poboljanja u nekim govornim situacijama, su prilino zadovoljni
svojim dostignuem i jednostavno prestanu vjebati. Moda ima nekoliko situacija u kojima
konstantno imaju potekoe, ali se one pojavljuju tako rijetko, ili su u biti toliko ne vane, da
je motivacija za nastavak vjebe ne postojana. Ti pojedinci su zadovoljni postignutim
rezultatima, ali s naeg stajalita ih smatramo djelom neuspjene grupe.
Pad od 3% izmeu 12.-24. mjeseca ini oko 20 ljudi koji potvruju da im se vraaju
potekoe u nekim govornim situacijama. Svih 625 pacijenata su bili godinu dana bez
formalne terapije i bilo je iznenaujue to je samo tako malo njih imalo potekoe. Bilo je
mogue ponoviti tretman za 11 pacijenata, i nakon mjesec dana su se svi oporavili te dostigli
onaj svoj 12-to mjeseni nivo.
Ovi rezultati pokazuju da odreeni oblici periodinih teajeva podsjeanja mogu biti potrebni
za malu grupu pacijenata, nakon formalne godine terapije. Iz istraivanja je proizala dodatna
i vana injenica. Mogunost povratka mucanja moe biti velika u prvih 5 mjeseci lijeenja.
Pacijenti su krhki. I visoko stresna situacija moe uzrokovati poetak mucanja, koji ako se ne
provjerava , moe porazno utjecati na samu izvedbu govora.
Otkrili smo da su grupe potpore, izravne linije, tjedna nadgledanja i teajevi podsjeanja,
spasili tuce pacijenata od povratka. Ostao nam je neizbjean zakljuak, da svi programi
lijeenja moraju osigurati ove usluge da bi pacijent mogao ostvarivati usporedne nivoe
uspjeha.