1

dr. Enes Kari

ISLAM I MUSLIMANI
PRED SAVREMENIM
IZAZOVIMA
odabrani tekstovi, eseji i intervjui

Biblioteka:

Savremeni islamski mislioci

Knjiga: 5

Izdava pdf-izdanja:
www.bosnamuslimmedia.com
1430. hid. / 2009. god.

SADRAJ
UVOD .................................................................................................. 6

VJERSKE TEME ............................................................................ 7

SEDDA U NAMAZU.......................................................................... 8
Povremena i permanentna sedda ....................................................... 9
Ravnotea etiri elementa ................................................................ 10
Sedda licem uvjetovana seddom srca ............................................. 11
Ulazak ovjeka u svemirsku seddu .................................................. 13
Vraanje Izvoru i Poetku ................................................................ 14
BOANSKA SVJETLOST POSTA ..................................................... 17
Post kao privilegirani ibadet ............................................................. 17
Tri razine posta i postaa .................................................................. 19
Post i duhovna uranjanja .................................................................. 21
Post - kuanje predvorja vjenosti ..................................................... 23
to dalje od antropoteizma ............................................................... 24
Post kao istota u ime Boga kao put k Bogu ...................................... 25
EHID - SVJEDOK VELIANSTVENOG CILJA SVOJE SMRTI ....... 27

ISLAM PRED IZAZOVIMA MODERNOSTI................... 33

FUNDAMENTALIZAM PROKRUSTOVE POSTELJE ........................ 34
KLONIRANJE - FILOZOFSKA, ETIKA I RELIGIJSKA
RAZMATRANJA ............................................................................... 39
Kloniranje ljudi i kriterij umjerenosti ................................................ 39
Kriterij granice ................................................................................ 42
Kriterij cjeline ................................................................................. 45

TEFSIRSKE TEME ..................................................................... 47

METODE TUMAENJA KUR'ANA ................................................... 48
Tumaenje Kur'ana Kur'anom .......................................................... 49
Tumaenje Kur'ana Tradicijom......................................................... 51

Racionalno tumaenje Kur'ana ......................................................... 53

Lingvistiko tumaenje Kur'ana ........................................................ 54
Stilistiko tumaenje Kur'ana ........................................................... 55
Sufijsko ili ezoteriko tumaenje Kur'ana .......................................... 56
Znanstveno tumaenje Kur'ana ......................................................... 57
Historijsko tumaenje Kur'ana .......................................................... 57
Tematsko tumaenje Kur'ana ............................................................ 58
Ostale metode tumaenja Kurana..................................................... 59
DESET ZAPOVIJEDI U NOVIJIM KOMENTARIMA KUR'ANA ........ 61
IBRAHIM - BOIJI PRIJATELJ.......................................................... 70
TEFSIR I PROBLEM ISLAMSKOG MILJENJA................................ 84
TUMAENJE KURANA I SUDBINA ISLAMSKOG SVIJETA ........ 105

ISLAM I ZAPAD: KA DIJALOGU ..................................... 123

KAKO DOI DO JUDEO-KRANSKO-ISLAMSKE KULTURE I
CIVILIZACIJE? ................................................................................ 124
Kako povijest svjetskih religija itati pogledom kontinuiteta? ........... 126
Povijest kao zamka za meureligijski dijalog................................... 129
Kranstvo i islam danas opasnost monizma identiteta .................. 131
MUSLIMANSKO ISKAZIVANJE VJERE U EVROPI DANAS.......... 135
Razliita shvatanja "euro-islama" ................................................... 135
Islam kao "izbjeglica u Evropi" ...................................................... 136
Kako univerzalizirati nae evropsko iskazivanje islama? .................. 137
Insistiranje na univerzalnim kulturnim premisama islama u Evropi ... 140
ANTIMUSLIMANSKA HISTERIJA MEDIJSKOG DEMIJURGA ...... 144
Moni Zapad i lana slika o islamskom svijetu ................................ 144
Medijska dresura ima dalekosene posljedice .................................. 145
Mujezin sa damije u High Streetu ................................................. 146
Francuskinja sa alom i muslimanka sa mahramom.......................... 147
Suprotstavljanje antimuslimanskoj hajci.......................................... 148
Me .............................................................................................. 149
UNUCI HOMO SAPIENSA NA POETKU 3. MILENIJA ................. 151
al za maem ................................................................................ 153
Strana vremena ............................................................................ 154

PUTOPIS SA HADDA ......................................................... 156

REVDA ............................................................................................ 157
GALAKSIJE ..................................................................................... 171
AREFATSKA GORA ........................................................................ 185

UMMET KROZ POVIJEST ................................................... 199

NACRT OPE POVIJESTI ISLAMA ................................................ 200
Islam - "najmlaa"i "najstarija" vjera .............................................. 202
Arabijski ulazak u povijest ............................................................. 204
Nepouzdanost stereotipnih pristupa................................................. 207
Jezike i kulturne zone muslimanskog svijeta .................................. 210
Islam i Evropa i pitanje budunosti dvaju susjeda ............................ 217
Povijest islama i pogled u budunost............................................... 231
ZNAMENITI LJUDI MUSLIMANSKOG OVJEANSTVA............. 236
Svjetovi muslimanskoga ovjeanstva............................................. 236
Politiari, dravnici, halife, dinastije ............................................... 239
Osnivai pravnih kola, ulema, teolozi, uvari tradicije, sufijski pjesnici i
mistici, komentatori Kur'ana........................................................... 245
Knjievnici, putnici, geografi, hemiari, matematiari, astronomi ..... 252

INTERVJUI ................................................................................... 257

IZETBEGOVI SVOJIM MILJENJEM NE PRIPADA "MLADIM
MUSLIMANIMA" ............................................................................ 258
REIS CERI JE LUKAV FAJTER, OMUDRO U POLITIKIM
IGRAMA .......................................................................................... 272
UVIJEK JE POLITIKA KORISTILA AHMEDIJU ............................. 289
VE ETIRI ILI PET GODINA DR. CERI JE SEBI UMISLIO DA JE
SADA UPRAVO ON NA I VJERSKI I SVJETOVNI LIDER ............ 302

O AUTORU ................................................................................... 317

UVOD
Dragi itaoci,
Pred vama je hrestomatija - zbirka tekstova i eseja dr. Enesa
Karia, profesora na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. Dr. Kari je
jedan od najpoznatijih savremenih islamskih uenjaka u Bosni i
Hercegovini, a poznat je i esto citiran i u najpoznatijim naunim
krugovima u svijetu.
Tekstovi koje vam predstavljamo u ovoj hrestomatiji su
predhodno objavljeni u nekom od asopisa islamske zajednice:
Preporod, Novi Muallim, Glasnik Rijaseta IZ-e, Takvim, ili u nekoj od
njegovih mnogobrojnih objavljenih knjiga. Tu su i etiri intervjua koje
je dr. Kari dao poznatim bosanskim magazinima i novinama. Na kraju
knjige nalazi se i biografija sa popisom njegovih do sada objavljenih
knjiga.
Tekstove smo rasporedili u vie tematskih cjelina radi lakeg
snalaenja, a kroz njihovo iitavanje moi ete stei uvid u ideje,
bogatstvo i irinu miljenja ovog islamskog uenjaka. A spektar oblasti
kojima se bavi i tema o kojima pie dr. Kari je irok: od tumaenja
Kur'ana, preko islamske povijesti i filozofije, do pitanja i problema koji
se tiu savremenih drutvenih izazova...
Nadamo se da e sa ovom hrestomatijom bar djelimino biti
popunjena praznina na internetu kada je u pitanju djelo ovog
savremenog bosanskog alima i mislioca.

Bosnamuslimmedia.com
2009. / 1430. h. god.
6

VJERSKE TEME

SEDDA U NAMAZU1

Kroz seddu struji Istina, njome se zalazi iza vremena i prostora,

iza prolaznosti i propadanja, s njome se ulazi u ritam najviih javljanja
Istine i ulazi u protok stvorenja to su se zaputila Gospodaru
Ibni Darir at-Tabari u svome djelu Povijest naroda i kraljeva
tvrdi da su stvaranje ovjeka i sedda (padanje niice) koju su, po
Boijoj zapovijedi, uinili aneli/meleki pred ovjekom, doekani meu
stvorenjima kao velika vijest. Jer, niice se pada samo pred Bogom
kome niko ravan nije i koji nikom seddu ne ini. Autor Povijesti
naroda i kraljeva u metaforiko-aluzivnoj formi govori ta je to sve
znailo i kakve je duhovne dogaaje u svemiru potaklo.
Daleko od toga da se mi ovdje zapuujemo u bespua pitanja
boanskog i ljudskog, u krajnja znaenja, jo dalje da se na njih daju i
odgovori.
Ali, injenica je da je padanje niice meleka ovjeku Ademu
(a.s.), prema kuranskim kazivanjima, to jest sam in sedde, razdvojio
stvorenja na ona to su vjeito niice pred Bogom, na stalnoj seddi, i
ovjeka, koji seddu ini samo povremeno. Dakako, ovdje mislimo na
ono to nam preostane od ovjeka kada mu oduzmemo njegove
dimenzije i mjere za koje se interesiraju fizika i biologija. Jer i
bioloko-fiziko oitovanje ovjeka je na permanentnoj seddi. Sama ta
strana ovjeka, ili te strane ovjeka, izvravaju vjerno zadatak od Boga
uspostavljen. Tom stranom svoje biologije ovjek je ukljuen, mimo
svoga odobrenja u univerzalnu, permanentnu, svemirsku seddu Bogu.

Tekst objavljen u Preporod br. 19/861 od 01. oktobar 2007. god.

Ali kako je u ovjeku pohranjena ona velianstvena iskra

slobode i kako je ta sloboda zapretana u onom to teolozi i filozofi
imenuju srcem, razumom, duom, strastima i putima, tako je ovjeku
ostalo da prvi od stvorenja svojom voljom odlui hoe li ili nee niice
padati pred Bogom.
Povremena i permanentna sedda
Nisu rijetka miljenja da je ovjek od Boga u zadatak dobio
povremenu seddu iz razloga to je on halifa Boiji, namjesnik Boiji,
zato to je ve nosilac emaneta ili pologa ponuenog od Boga, a to su
ga odbili Zemlja, nebesa i planine. Ademu su aneli/meleki pali na
seddu upravo zbog tog emaneta, ali mu je sedda meleka bila veliko
znamenje i opomena da je upravo ovjek taj koji se zapuuje u svijet
kunje, patnje, znanja, moi, slobode, rada, bolesti, smrti... Ademu je
ostao ivot sa onim Boijim robovima koji su na permanentnoj seddi,
koji su se poistovjetili sa svojom ulogom.
Nigdje se bolje ne iskazuje odnos ovjekove povremene sedde
i Allahovih stvorenja to su na stalnoj seddi kao u ajetima koji, ako ih
izustimo ili ujemo, trae da niice pred Stvoriteljem padamo.
A oni koji su kod Gospodara tvoga, oni se ne ohole da Mu
iskau tovanje, i da samo Njega hvale, i samo pred Njim oni padaju
niice.
Allahu se klanja sve to je na nebesima i na Zemlji, i to milom
ili silom ini, a i sjene njihove jutrom i naveer.
Allahu niice pada sve ivo na nebesima i na Zemlji.
Ti reci: Vjerovali vi u Kuran ili ne vjerovali, zbilja, oni
kojima je i prije objavljivanja njegova podareno znanje, kad im se on
ita, padaju licem niice.
To su oni kojima je Allah podario blagodati: vjerovjesnici iz
potomstva Ademova i od onih koje smo sa Nuhom nosili i iz potomstva
Ibrahimova i Israilova i onih koje smo Mi uputili i Mi odabrali.
9

Zar ne vidi da Allahu niice padaju i oni to nabesima su i oni

to na Zemlji su, i Sunce, i Mjesec, i zvjezde, i planine, i drvee, i
ivotinje, i mnogi ljudi a mnogi i kaznu zasluuju.
A kad im se kae: Niice Svemilosnom padnite! oni pitaju:
A ko je Svemilosni? Zar da padamo niice jer nam ti nareuje? I to
im zastranjenje poveava.
I da im je ejtan lijepim prikazao djela njihova pa ih odvratio
od Puta Pravoga, i oni nisu na Pravoj Stazi pa da se klanjaju Allahu,
Koji ono to je skrovito izvodi na nebesima i na Zemlji, i Koji zna ono
to skrivenim vi drite i to na javi iznosite.
U Nae ajete vjeruju samo oni koji kad su njima opomenuti
licem niice klanjaju i zahvaljuju, Gospodara svoga hvalei i oni se ne
ohole.
I Davud pomisli da smo Mi njega na kunju naveli, pa od
svoga Gospodara oprosta zatrai, i niice licem na tle pade i pokaja
se.
Od Njegovih su Znakova i no, i dan, i Sunce i Mjesec! Ne
padajte niice ni Suncu, ni Mjesecu, niice padajte samo Allahu, Koji ih
je stvorio, ako vi samo robujete Njemu.
Padajte niice Allahu i Njemu robujte!
I zato, kad im se ui Kuran, niice ne padaju?!
...I Gospodaru svome niice padaj i tako Mu se priblii!
Ravnotea etiri elementa
Ako ovim ajetima treba objanjenje, onda ga je El-Gazali (Abu
Hamid al-Gazali) najbolje formulirao govorei o ovjeku i seddi u
svome djelu Ihjau ulumi d-din.
U svakom ovjeku imaju etiri elementa: boanski, ejtanski,
zvjerski i ivotinjski. Sve to sakupljeno je i nahodi se u ovjekovom
srcu, kao da se u osnovi ovjekovoj nalaze svinja, pas, ejtan/sotona i
10

mudrac. Svinja je strast, ne odbacuje se svinja zbog boje, oblika i

izgleda nego zbog razvrata i pohlepe. Pas je srdba i ne odbacuje se pas
zbog boje, oblika i izgleda nego zbog zvjerstva koje nosi u sebi i
nasilja... Svinja u ovjeku svojom prodrljivou vodi u razvrat i ono
to je zabranjeno, a zvijer svojom srdbom vodi u nasilje i
uznemiravanje. ejtan/sotona je taj koji raspiruje strast svinje i srdbu
zvijeri i jedno drugom pomae i ejtanu ine dobro jer su oni njemu
potinjeni i njemu su u poloaju niice, na seddi. Mudraca simbolizira
um kome je zapovijeeno da otkloni ejtanovu spletku i um je prisiljen
da ejtanovu obmanu otkrije svojom intuicijom i svojim zadobijenim
svjetlom... da bi tako sve ilo po svome toku i da se mudraevim
uzdama uspostavi ravnotea. Ukoliko nema ravnotee u tom sluaju
svinja, pas i ejtan u ovjeku potine ovjeka i s njim upravljaju tako da
je ovjek primoran da stalno trai naina kako da zasiti svinju u sebi, i
zadovolji psa, i tako je stalno u robovanju ili psu ili svinji.
Ovakvo je stanje veine svijeta, veli Abu Hamid al-Gazali, i
nastavlja: Zaista je udo kako neko moe osuivati to to se
idolopoklonici klanjaju i robuju kamenju, a kada bi mu zastor (koprena)
bio s njega skinut i bila mu otkrivena bit njega samog, odnosno
njegovo pravo stanje kako to vide oni koji su zadobili kaf (otkrovenje),
sebe bi tada vidio kako svinji u sebi ini seddu ili ruku i oekuje
njezin znak i nareenje. Kad god svinja zatrai neto da bi zadovoljila
svoje prohtjeve on joj se odmah odazove u pribavljanju onoga to e je
zadovoljiti.
Sedda licem uvjetovana seddom srca
ovjek se pomou sedde pribliava Allahu, kako to stoji na
kraju sure Iqra. Koliko e ovjek u namazu i na seddi moi prodrijeti
u tajne zavisi od njegove osobne istote. To prodiranje u tajne se od
ovjeka do ovjeka razlikuje kako po snazi tako i po intenzitetu. Kada,
ovjee, kae Traim utoite kod Boga! (Euzubillahi...), znaj
da je ejtan tvoj neprijatelj koji ti je u stalnoj zasjedi, u tenji da tvoje
srce odvrati od Boga iz zavisti to e razgovarati s Njim i pasti Mu na
11

seddu. Jer, ejtan je proklet, zato to je izostavio seddu kada ju je

trebao uiniti Ademu. Kod sedde ovjek treba da obnovi svoje sjeanje
na Allahovu veliinu...
Sedda je najvei stepen tvoje poniznosti i pokornosti, spusti
ovjee svoje lice, svoj najvelianstveniji dio na najnii nivo stvari, na
prainu. Ako moe da izmeu tvoga lica i zemlje ne bude nita uini
seddu na zemlji jer je to najbolji vid skruenosti i najbolji dokaz
poniznosti. Ako uspije da svoj nagon stavi u takvu poniznost znaj da
si ga stavio na pravo mjesto i da si dio vratio njegovoj cjelini, jer ti si od
zemlje stvoren i njoj e se vratiti. Tada u svom srcu obnovi Boiju
veliinu rijeima: Slavljen si moj uzvieni Stvaratelju, i to potvrdi
opetovanjem jer jedno opetovanje je slabog uinka. Pa kada tvoje srce
postane snano i kada se to manifestira, siguran budi u Boiju milost,
jer milost Njegova hita ka slabosti i poniznosti, a ne oholosti i
obijesti....
Lice je onaj najuzvieniji spoljni dio ovjeka. Uistinu, na licu (a
ljudsko lice uzdignuto je nad licima svih drugih stvorenja) ovjek
raspoznaje bol, radost, tugu, obijest, poltronstvo, zavist. Ono je taj otok
postojanja kroz kojeg se iskradaju unutarnja stanja srca. Zato je sedda
licem uvjetovana seddom srca. ivotinje licem na tle ne padaju, jer one
ne zavide, ne mrze, nisu podle, itd. (ili, pak, ovjeku nije dato da sazna
njihova ivotinjska stanja).
Al-Gazali, budui da je pronikao u tajne srca kae: Srce ima
svoju vidljivu vojsku, vidljivu okom. To su ruke, noge, oi, ui, jezik i
ostali vidljivi ili nevidljivi organi. Svi su u slubi srca i potinjeni su
srcu. Ono je to koje njima raspolae i nareuje. Organi su stvoreni da
budu pokorni srcu, ne mogu mu se suprotstaviti niti se pobuniti. Kada
srce naredi oku da gleda - ono gleda, jeziku da govori - on govori,
rukama da dohvataju - one dohvataju... Potinjenost organa srcu slina
je potinjenosti meleka Bogu - ne mogu Mu se suprotstaviti niti
pogrijeiti i samo ine ono to se od njih trai. Ipak u neemu se
razlikuju. Aneli/meleki su svjesni svoje sedde i pokornosti, svoje
skruenosti i poniznosti, a organi su nesvjesni svoje potinjenosti srcu.
Srcu je potrebna ova vojska jer mu je potrebna jahalica i opskrba za put
12

zbog kojeg je srce stvoreno, a to je put Bogu i prevaljivanje prostranstva

i razina za dolazak tamo. Jahalica srca je tijelo, a opskrba znanje. Ono
to srce vodi do opskrbe jeste dobro djelo. ovjek ne moe doi Allahu
dok ne bude u tijelu i dok ne ostavi ovaj svijet. Najniu stepenicu mora
ostaviti da bi doao do najvie...
Ulazak ovjeka u svemirsku seddu
Islamski klasici su ljudski duh, duu, zapravo njeno sredite
smjetali u gornji dio tijela, srce i glavu.
Donji dio tijela je strast i prostor poude, puti.
Kada Ibn Arabi govori o seddi on ima u vidu takvu uslovnu
podjelu. Ako se sedda jednog ovjeka posmatra u prostoru, na ravnoj
plohi, zapaa se da su ova mjesta gdje je ljudski duh smjeten
upravo na seddi na najnioj moguoj razini. Ibn Arabi ide dalje pa
kae: erijatom je propisano klanjau da na seddi, kada je niice,
izgovori - Slavljen si moj Uzvieni Stvoritelju! tri puta. Jednom za
svoju senzibilnost i uvstvo, drugi put za svoju intuitivnost i matu, a
trei put za svoj um. Ta radnja i postupak znai da Istina (Bog) isti
(svoga roba, ovjeka) na mjestu gdje mu je on najblii, i hoe da
rob/ovjek postane znan i preko osjeaja i preko intuicije i putem
razuma i time se suprotstavlja ejtanu.
Nije teko zakljuiti da Ibn Arabi u inu sedde vidi potpuno
ulaenje ovjeka u svemirsku seddu, jedan preobraaj, obrat to se
asovito zbiva, to na tren dovede u skladu vrijeme i vjenost.
Na temelju kuranskih kazivanja znademo da su nebesa i zemlja
sazdani u sedam katova, koji su vrsti i jaki. U ovjekovoj tjelesnosti
najvre su kosti. O tome Ibn Arabi kae: Islamski pravnici se slau
da seddu treba uiniti elom, ali su se razili oko toga da li je treba
initi i dodirom nosa i tla, jer nos nije kost, nije ista kost i po svome
sastavu blii je miiima nego kostima. Nos se razlikuje od ela. U
hadisu je velianstvena uputa da se sedda uini elom, tj. da se ini na
sedam kostiju poevi od ela, pa promisli o tome, ovjee.
13

Ali, najvelianstvenije rijei o namazu to ih je Ibn Arabi

izrekao, preputajui Bogu krajnji sud da li je tako, jesu: Bog je
naredio stvorenjima da ine seddu i seddu je uinio najbliim
mjestom i stupnjem stvorenja Bogu svojim rijeima ini seddu i
priblii se svom Gospodaru! Prema hadisu, ovjek je, takoer, najblii
Bogu kad je na seddi. Mi znademo da prostorna relacija iznadu
odnosu na Boga prema ajetima Bog je iznad svojih robova i Robovi
Allahovi se boje svoga vinjeg Gospodara ista je kao i relacija ispod
u odnosu na Njega. Jer, rob koji je niice pred Allahom trai svojim
licem dolje kao to i rob u stojeem stavu trai gore. A kako rob
na molitvi/dovi podigne svoje lice i ruke traei Gospodara, mada je On
uinio da sedda bude mjesto najblie Allahu, onda znamo da se to
odnosi samo na ovjeka. Boga nije, slavljen neka je On, ograniilo ono
iznad od onog ispodniti ono ispod od onoga iznad, jer Bog
je stvoratelj i onog iznad i onog ispod.
Vraanje Izvoru i Poetku
Boga ne ograniava ni to kada je obuhvatio Ar (Boansko
Prijestolje), jer On obuhvata i zemaljsko nebo, Bog je sa nama gdje god
bivamo mi. Njegovo Bie obuhvata sve, Ar, svemir, Zemlju, Bog nam
je blii od vratne ile kucavice.
Ibn Arabi je zagovornik univerzalne sedde u koju se ovjek
povremeno svojom voljom utapa. ovjek je na zemlji u stanju tawila,
odnosno u stanju vraanja svome Izvoru i Poetku, a seddom i
namazom on ubrzava tawil. Islamski mistici u svojim uenjima
naglaavaju da se proces vraanja svome Izvoru i Poetku moe ubrzati
i u permanentnoj napregnutosti da se to postigne. Sufija Abdul Quddus
iz Gangoha je svoju elju za Izvorom i Poetkom iskazao rijeima:
Muhammed Arabljanin popeo se je na najvie Nebo i vratio se.
Kunem se Bogom, da sam ja tamo dospio, ne bih se nikad vratio.
hadise.

Muhamed a.s. je o padanju niice,

seddi,

izrekao mnoge

14

Niim se ovjek ne moe pribliiti vie Bogu nego kroz

skrivenu seddu.
Nijedan musliman nee Bogu uiniti seddu, a da ga On nee
podii za stepen i osloboditi grijeha.
Neki ovjek ree Poslaniku: Moli Allaha da me uini od onih
koji e zadobiti tvoj zagovor/efaat, a na to mu Poslanik odgovori:
Pomozi me obiljem svojih seddi!
Sedda je svjetlost skruenosti koja prosijava iz unutranjosti
ka spoljanosti!
Kada ovjek proui seddei-tilavet i spusti se na seddu
ejtan/sotona se osami uplakan govorei: Teko meni, ovjeku je
nareena sedda, pa je posluao i zadobie Dennet, a meni je bila
nareena pa sam je odbio i pripada mi Dehennem!
Kroz seddu struji Istina, njome se zalazi iza vremena i
prostora, iza prolaznosti i propadanja, s njome se ulazi u ritam najviih
javljanja Istine i ulazi u protok stvorenja to su se zaputila Gospodaru.
ovjek seddom prekorauje obuhvaenost mjestom, smjetenost,
redoslijed, poloaj i njihovim prekoraenjem ulazi u ljubav i snagu to
pokree sunce i zvijezde. Dodir ela i tla razbuuje neznane razine,
spaja ono za to ovjek uobraava da je odvojeno, i na seddi - ba kao
to stanja u kojima se nahodi voda uvijek idu svojemu zadatku i svojoj
biti - tako i ovjek duhom i tijelom potvruje onaj velianstveni zadatak
to mu ga je Bog podario.
Sedda je priznanje da izvan onog to je ovjek na zemlji
sagradio i uobrazio da je velianstveno ima neto jo velianstvenije.
Seddom za trenutak spoznajemo da je sve ono najvelianstvenije iz
djela poezije, slikarstva, muzike, arhitekture, najdovitljivije umne
konstrukcije od religije i filozofskih sistema do matematikih
operacija samo blijedo sjeanje na nesavreni ivot za kojim se ne ali.
Sedda nije samo ritual kojim bljesne znanje bezdimenzionalnih
razina ve i znanje o ivotinji u sebi, koja pati od bolesti koja se sastoji

15

u tome to zaista ne moe da ivi bez sredstava koja ublaavaju njenu

ud.
Ali, daleko od toga da se sedda moe znanjem u rijei pretoiti.
Vanije je neizrecivo iskustvo sedde i njegovo pomaljanje.

16

BOANSKA SVJETLOST POSTA1

Moda je odvie slobodno rei, ili pak tvrditi, da su neke

obligatne dunosti (farzovi), koje se po islamu trebaju izvravati,
najbolje sredstvo uranjanja u nikad dokraja dosene aspekte Boansko
Bia i Njegove Tajne. Osim to se islamske dunosti ine i u djelo
provode kao temeljne dunosti u vjeri, one su takoer i naini
pribliavanja Bogu, Najdraem Izvoru, to jest one su ljestve naeg
ljudskog uspravljanja u vjeri.
Islamski post (saum ili sijam) i Svjedoenje Boije Jedinosti
(ehadet) jesu ne samo ovjekove dunosti usredsreene na ovjeka,ve
su po svojim nutarnjim znaenjima, boanska istina koja izvire iz
Njegova Bia. U Kur'anu Bog velianstveni objavljuje ehadetom da je
On jedan Bog: Va Bog je jedan Bog (Ve ilahukum ilahun vahid).
Svakidanjim rijeima kazano, i Bog donosi ehadet, posvjedouje da je
On jedan, jedini.
Post kao privilegirani ibadet
Ali, nije samo tako kad je posrijedi temelj svih temelja islama,
ehadet, ve tako stvari stoje i sa postom. Na temelju jednog odabranog
Poslanikova a.s. predanja (ili hadisi-kudsije) koje glasi: Post je u Moje
ime (Post je moj!) i samo ja za njega nagraujem moe se zakljuiti
da je Boanski Post najsavreniji, najuzvieniji i ni sa ijim postom
usporediv nadnaravni in! To jest, Boije Bie posti, a da nikad nije
zapostilo u svojoj svevjenosti.
Tekst je objavljen u Preporod - islamske informativne novine, br. 20/862, 15.
oktobar 2007. god., sarajevo.
1

17

Tako su post i ehadet, ako se sagledaju u meusobnom odnosu

kao neopozive dunosti Allahova tovatelja/roba/ovjeka, ogledalo iz
jedne alegorije koja pripovijeda kako se bljesak zrake svjetla vraa
svome Izvoru jer je od Njega i potekao! Bog Velianstveni svjedoi da
je On jedan i jedini, tako se u Kur'anu Allahova svjedoenja javljaju
kao temeljna misao islama - ehadet to ga ljudi, u vidu invokacije,
esto izriu. Allahu d. e je svojstven post (to jest, On Svojim
Boanskim Postom nije ovisan ni o emu, ni o hrani, niti o bilo ime o
emu su ovisna stvorenja!), tj. nita Mu nije potrebno i Njegovo je Bie,
Njegov Zat, apsolutno neovisan (o vremenu, mjestu, hrani, relaciji koja
bi Ga uslovljavala, itd.).
Allahov post je najvia metafora za post uope. Kao takav,
Allahov post je neusporediv s postom Njegovih tovatelja/robova! Na
slian se nain otvaraju staze i za promiljanje i drugih obligatnih
islamskih dunosti, a posebno je to sluaj s namazom. Veina
invokacija i sekvenci namaza su Boanske Rijei o Boijem Sopstvu/
Zatu i Boanskim Svojstvima/Sifat. Kako se posredstvom namaza
posvjedouje, ili s ovjekove strane tei posvjedoiti, to to Bog uistinu
jeste kao i negirati to to On ustinu nije - i budui da se to ini
posredstvom Allahovih Rijei podarenih ovjeku da se pomou njih
Bogu preda i okrene Mu lice svoje - onda je namaz (s Boijim Rijeima
i ljudskim kretnjama i naklonima, gdje je najvei in padanje niice)
najvee oitovanje odnosa ovjeka i Boga, ali i Boga i ovjeka. U
svjetlu ovakvih tumaenja namaz je, dakle, vjerska obligatna dunost i
in to u svojoj formalnoj strukturi na najsretniji nain objedinjava
ehadet i post (saum), jer dok smo u namazu zabranjeno je jesti ili
udovoljavati bilo kojoj potrebi tijela.
Post kao Boanska karakteristika (Boiji sifat) je u djelu elGazalija i Ibn Arebija osvijetljen na identian nain. Vjerovatno je
originalno vrelo takvih tumaenja poteklo od el-Gazalija, kojem Ibn
Arabi, kada je tumaenje islamskog posta po srijedi, mnogo duguje.
U sreditu el-Gazalijevih tumaenja posta kao Boijeg sifata
jeste hadisi-kudsi Post je moj i samo ja za njega nagraujem (Assawmu li ve ene edzi bihi).
18

Prva logika cjelina hadisa (Post je moj) je kod islamskih

mistika uvijek promiljana kao iskaz Ja postim, koji i el-Gazali u
svojim tumaenjima upotrebljava u ovakvom znaenju. Za el-Gazalija
se post odlikuje osobenou Allahovog svojstva to nije sluaj sa
ostalim farzovima, kako to na temelju Allahovih Rijei prenosi
Poslanik: Za svako dobro djelo ima deset do sedam stotina
nagrada/sevaba osim posta. Post je moj, a ja u za njega podariti
nagradu / Ebu Hurejre/. Post je pola strpljivosti i nagrada za njega je
mimo odredbe o odreivanju nagrade i obraunu. Allah kae: ovjek
naputa svoju strast, hranu i pie radi Mene, a post je Moj i Ja za njega
podarujem nagradu!
Meutim, ovaj hadisi-kudsi el-Gazaliju je samo poticaj da
razvije svoje osobeno tumaenje posta. Fenomen strpljivosti koji moe
razviti ljudsko bie (to se i na temelju Kur'ana potvruje) jedinstveni je
sadraj ljudskog duha. Kad je razina stvorenja posrijedi, nita se u
svemiru ne moe strpiti niti ima sposobnost strpljenje izuzev ovjekova
bia. Strpljenje je, k tome, odlika ovjeka koji ima slobodu, koji kua
slobodni ljudski in! Strpljenje je na temelju vjere u Boga najvaniji vid
odbrane koju sami sebi moemo podariti i priutiti. Samo teka
iskuenja dovode do trpljenja, a strpljenje je prevladano trpljenje.
Tri razine posta i postaa
Trpljenje je muka, bol i strah, a strpljenje je srea, radost i
svjetlo. Glad je trpljenje, a post je strpljenje. Strpljenje u vrenju
vjerskih dunosti prelazi u vie osjeanje kuanja mogunosti ljudskog
duha i slobode u njemu. El-Gazali promilja strpljivost kao fenomen do
koga ne mogu svi ljudi doi i samo je mali broj onih koji su u postu
strpljivi. Post ima tri stupnja: A) Post obinog svijeta, B) post
odabranih i C) post najodabranijih. Post obinih upranjava se u
ustezanju od jela, pia i udovoljavanja strastima. Post odabranih je ne
grijeiti ulom sluha, vida, mirisa, ne grijeiti govorom, ne grijeiti
nogama, rukama i ostalim tjelesnim organima. Post najodabranijih je
srcem postiti od profanih stvari i ovosvjetskih misli, i itavim se srcem
19

zabaviti samo Bogom! Ovu vrstu posta e - prema el-Gazaliju pokvariti i sama pomisao na neto drugo osim na Allaha i Sudnji dan, tj.
pokvarie ga i pomisao na Ovaj svijet osim ako se time ne eli, u
krajnjem sluaju, dobro za vjeru, jer je i to opskrba za Onaj svijet
(ahiret) i ne pripada Ovom svijetu (dunja)".
Ismail Hakki u svome mistikom komentaru Ruhu l-Bejan,
donosi vrlo slina tumaenja tri stupnja ovjeanstva u odnosu na post.
Postoji post obinog svijeta (saumu l-avvam), to je post u sustezanju od
jela, pia, tjelesnih prohtjeva. Vii stupanj posta ukljuuje osim posta
obinog svijeta i to da tjelesni i mentalni organi poste, to jest da se
sustegnu od harama to ga mogu poiniti ovjekove ruke, noge, oi,
jezik, srce, itd.. Takav post je post odabranih (saumu l-havass). Trea i
najvia razina ljudskog posta je post koga poste najodabraniji (saumu
ahassi l-havass), takvi se odriu svega, da bi se pribliili samo Bogu.
Ukratko, jedino se ne odriu Njega!
Islamski mistici, govorei o postu najodabranijih, iznosili su vrlo
stroge kriterije za takav post, npr. prema el-Gazaliju, tvrde da, posta
koji u toku posta bude pomislio o onome ime e se iftariti /omrsiti/
bie mu to upisano u grijeh, jer je to znak slabog strpljenja i nagovjetaj
pomanjkanja oslonca na Allahovu blagodat i opskrbu. K tome, to je i
nedostatak vrstog uvjerenja u od Njega obeanu opskrbu. Ovaj
spomenuti stupanj su postizali samo Boiji vjeronavjestitelji/ poslanici,
to je post vjerovjesnika i onih koji su iskreni i bliski Allahu. O tome ne
treba mnogo teoretizirati ve treba praktino iskustvo postii, tvrdi elGazali.
Post odabranih je, nastavlja el-Gazali, post dobrih ljudi, a to je
post koji se sastoji u negrijeenju organima i on se oituje posredstvom
sljedeeg:
Oboriti pogled i ne gledati u ono to je pokueno i zabranjeno,
niti gledati u bilo ta drugo to bi srce odvratilo od sjeanja na Allaha
d. . Poslanik kae: Pogled je zatrovana Iblisova strijela i neka je
Allahovo prokletstvo na njega. Ko pogled ostavi iz straha pred
Allahom, Allah e mu dati iman iju e slast osjetiti u svome srcu.
(Predanje Hakima od Huzejfe).
20

uvati jezik od lai i posrtaja, razvratnog govora, runih rijei,

svae i dvolinosti. Pridravati se utnje, zaposliti jezik sjeanjem na
Allaha i Kur'anom i to je post jezika. Mudahid prenosi hadis:
Ogovoranje kvari post! Dvoje kvari post, ogovaranje i la. Post je
tit - pa kada neko posti neka spolno ne opi, neka ne govori nepotrebne
stvari. Ako ga neko napastvuje ili ga bude grdio, neka kae: Ja postim,
uistinu!
ulo sluha ustegnuti od sluanja svega to je vjerom zabranjeno.
Jer, sve to je Allah zabranio initi, zabranio je i da se to slua. Zato je
Allah izjednaio onoga koji slua i koji jede nedozvoljeno. utjeti na
ogovaranje, ili sluati ogovaranje, je zabranjeno, a Allah kae: Vi ste
tada poput onih koji ogovaraju. Zato je Allahov Poslanik i rekao:
Onaj koji ogovara i koji to slua drugovi su u grijehu. (et-Taberi).
Ustegnuti ostale organe od grijeenja: sprijeiti ruke i noge da
ine haram, trbuh zatititi od strasti u vrijeme iftara. Post nema smisla
ukoliko je to ustezanje od vjerozakonom dozvoljene hrane, ali koja je za
iftarsko jelo spravljeno od haram zarade. Primjer toga je ovjek koji
gradi dvorac, a rui pokrajinu. tavie, halal hrana kodi ovjeku ne
svojom vrstom, ve ako se pretjerano konzumira, a svrha posta i jeste u
tome da se hrana umanji. Haram je otrov koji upropatava vjeru.
Ne uzimati pretjerano dozvoljenu hranu u vrijeme iftara. Nema
ni jedne posude mre Allahu od stomaka prenapunjenog halalom. Kako
e se posta okoristiti postom, koji je po svojoj naravi susprezanje
Allahovog neprijatelja i strasti, ako posta prilikom iftara eli
nadomiriti sve to to ga je prolo tokom dana a moda i vie?! Postao je
obiaj da se kuhaju u mjesecu ramazanu razna jela, koja se ne jedu u
ostalim mjesecima... , tvrdi el-Gazali.
Post i duhovna uranjanja
Ibn Arebi, ba kao i el-Gazali, islamski post dovodi u vezu s
duhovnim uranjanjima i kontempliranjima o Boanskom postu. Bog
veli: 'Post je moj', tj. Bog uva za Sebe to svojstvo, jer post je vjeiti i
21

nepromjenljivi Boiji atribut. Zbog toga je reeno da postu nema ravna

ibadeta. A nema mu ravna ibadeta zbog toga to je post negirajue
svojstvo, jer post je naputanje (negiranje) svega onoga to post kvari.
Ibn Arebi, potom, donosi svoje prefinjeno tumaenje o postu,
veli da to nije ibadet nalik drugim ibadetima, jer se ne sastoji od
odreenih kretnji, to jest, post nije djelo kao druga dobra djela koja
imaju vidljivu materijalnu posljedicu, npr. zekatom se dijeli imetak koji
je vidljiv, itd. Ako se za post kae da jeste djelo, to je samo reeno u
smislu metafore. (Stoga su komentatori Kur'ana uoilih da je post sam
po sebi skrovit ibadet ne ini se radi pokazivanja ili rijaluka.!).
Ibn Arebi napominje da post jeste svojstvo ovjekovo, ali samo
uslovno svojstvo, a ne univerzalno i vjeno svojstvo, kao to je sluaj sa
Boanskim postom. Jer Bog je iznad ogranienja hrane u apsolutnom
smislu, a ovjeku ne treba hrana samo u odreenom, vremenskom
periodu. Ibn Arebi je protumaio na svoj nain mnoge hadise o postu.
Time im je dao novu sufijsku dimenziju koja, ako se promisli strogim
teolokim pojmovnim instrumentarijem, gubi na svojoj dubini.
Ibn Arebi, u vezi s hadisom: Posta ostavlja svoju hranu i pie
Mene radi donosi tumaenja koja su na tragu slinih tumaenja datih
od islamskih mistika/ehlu zikr. U njima se uvijek javlja neugasiva elja
za viim, uzvienijim osjeanjem prakticiranja vjerskih dunosti prema
Bogu. Zapravo, ta enja i elja same po sebi omoguuju jedno takvo
vie iskustvo farza u ibadetu. to je iskustvo vie i (pot)punije, to je
ovjek blie Bogu. Kako su samo velianstvena tumaenja Ibn Arebija
koji je, govorei o hadisu: Kada nastupi ramazan pootvaraju se vrata
denneta, a pozatvaraju vrata dehennema, i sputaju ejtani rekao:
Ovaj hadis se odnosi na post. Vrata denneta se otvore jer
posta ulazi u skriveni in koji nema svoju vidljivu stranu... post nije
djelo organa ovjeka (ve ti organi apstiniraju, ne proizvodei bilo
kakvo materijalno vidljivo djelo!). Rije dennet je u arapskom
jeziku izvedena od rijei skrivenost, pokrivenost. A kad je posrijedi
zatvaranje vrata od dehennema pred postaem - to je zato to
dehennem (vatra), kada mu se pozatvaraju vrata, pojaa svoju estinu i
plamenovi vatreni jedni druge deru! Tako je i sa postaem koji,
22

postei, zatvara vrata vatri svoje prirode, pa postom pridodaje jo

jednu toplinu zato to ne upotrebljava sredstva za gaenje vatre. Bol od
toga osjea u svojoj unutranjosti, pa tako jaa vatra njegove strasti
zatvaranjem vrata uzimanju jela i pia. Tad se okuju ejtani koji su
svojstva udaljavanja od Allaha d. . upravo zato to se oyjek tada
pribliava Boijem vjenom svojstvu (samdanijjet).
Post - kuanje predvorja vjenosti
Islamski mistici su post (saum) kao Allahov sifat (Boansku
karakteristiku) promiljali u saodnosu sa strpljivou (sabr) to je,
reeno je, temeljna ovjekova prednost nad ostalim Allahovim
stvorenjima (halk). Strpljivost je vii, duhovni izraz posta u kojem se
javlja Boija pomo, ljepota, snaga, gdje se kuaju predvorja vjenosti u
kojima ovjek postaje neovisan od svojih ili ljudskih strasti.
Ali, nije to naputanje i zaboravljanje svoje, ovjeije, prirode,
ve, zapravo, vraanje svojoj najtemeljnijoj naravi, kroz strpljivost.
Posta se, Allaha radi, odrekao najniih poriva svoje due, da bi im se,
iznova, vratio poraavajui ih. Poraavajui putenost i strast, to to
ovjeka najee poraava, ovjek stie do najuzvienijih radosti,
pobjeuje a ne ubija strast, ona mu postaje posluni rob nakon to je
bila nadmoni gospodar.
Post je, reeno je, onaj Allahov sifat (Boansko svojstvo) kojem
se i ovjek, kroz vjersku dunost, pribliava.To je jedno od svojstava
Boijeg Bia koja su u svojoj vjenoj nedosenosti otvorena prema
ovjeku. Ovamo spadaju jo i Istina, Dobrota, Ljepota, jer i ovjek
moe (na ljestvici svoga egzistencijalnog poloaja u hijerarhiji bia) biti
istinoljubiv, dobar, lijep...
Ali, ako se elimo postu predati kao batinici Boije objave
(Kur'ana) u ijim kazivanjima je Allah (Njegov Zat) Svemoan,
Stvoritelj, Sveznajui, Neovisan, Onaj kome se svako obraa, Iznad
potrebe za hranom u apsolutnom smislu, ist od svega to je
stvorenjima halal ili haram, tek tada nam islamski post najpotpunije
23

bljesne svojim znamenjem.

Kur'anska kazivanja o Neovisnom Bogu (kojima, dakako, treba
pridodati starozavjetna kazivanja o Bogu) kazuju da Bog posti svojim
Boanskim postom. ist je i iznad svega onoga to stvorenja Njegova
ele i za im ude.
to dalje od antropoteizma
Naravno, velika su vremenska prostranstva u kojima su nastajala
ljudska kazivanja o Bogu, ili pak boanstvima kao politeistikim
iluzijama. U tim kazivanjima vrhuni to to se danas naziva
antropoteizam, njime se Boijem Biu pripisuju mnoga ovjeija
svojstva od kojih je Bog ist i neovisan.
Kur'anska kazivanja su svjedok protiv ovog ljudskog
zastranjenja, ali - posredno - i grki i indijski mitski i religijski sadraji.
U grkim i indijskim mitskim i religoznim tekstovima o Bogu se govori
na nain koji je stran monoteistikom pogledu. Ako se, recimo, proui
religija Veda u odnosu sa postom kao Boijim sifatom i atributom,
zapaa se da, ak, ne postoji ni izdiferencirana misao o Bogu kao
neovisnom i svemonom, a kamoli da se moe uoiti misao koja bi
upuivala na Boiji post kakvog nasluujemo iz kur'anskih i
starozavjetnih kazivanja. Nesumnjivo je da je Savren i Svemoan samo
Onaj kojemu nita ne treba, koji je ist od potrebe, koji je Neovisan.
Misao o Bogu koji posti (a da nikad nije zapostio!), koji, dakle,
posti u svome Oduvijeku (el-Ezel) i Zauvijeku (el-Ebed), misao koju u
monoteistikim objavama uvijek vidimo i crpimo iz svake rijei, jeste
neto to se ne da uoiti u velikim minulim, ili pak i danas ivim,
religijama koje, po svojemu najunutarnjijem ustroju i bitnom odreenju,
nisu monoteistike. Naprotiv, esti su narodni idolopokloniki festivali
u kojima ljudi konzumiraju svoje politeistike kumire ili boanstva,
koja su spravili od hrane! To je jedno zapanjujue negiranje posta kao
ibadeta radi Boga, negiranje bogotovlja u ime Boga kao Neovisnog
Apsoluta!
24

Olimp iz stare Grke gdje su (u svijesti i vjerovanju starih Grka)

boanski pehari i boanske gozbe, gdje se nemilice toi nektar i pije
medovina, gdje boanstvima gospodari strast i sva ljudska slabost, taj i
takav Olimp nije nikada mogao podrati rafinirana osjeanja o Jednom
Bogu kao Istini, Svemoi, Pravdi. Dionizijske gozbe i sveanosti starih
Grka posvjedouju da ovjek biva onakav kakvo mu je ono u ta
vjeruje, na ta se oslanja u graninim situacijama svoga ivota.
Dakako, u starih Grka bilo je slavnih izuzetaka, posebno meu
njihovim filozofima. Platonova kazivanja o Bogu kao Najviem Dobru
su pobuna protiv gozbi Olimpa, a takva je, dakako, i Aristotelova misao
o Prvom Nepokretnom Pokretau. Na ovom mjestu kaimo da nije
sluajno to su se muslimani u vrijeme svoga civilizacijskog uspona
oduevili Platonom i Aristotelom, i njihovom filozofijom.
Post kao istota u ime Boga kao put k Bogu
Stari Grci dionizijskog i olimpskog svjetonazora nisu ni bili
skloni, po sutinskim odreenjima svoje svijesti o boanstvima,
vjerovati u Jednog Jedinog Boga, niti je mogla znaajnije zaivjeti
monoteistika tradicija. Zato je tano da su grki mitovi i tradicija
Olimpa u obliku nesavrenog religijskog sistema, prikazujui boanstvo
kao nemono i pripisujui Mu ljudske kvalitete i odlike, strani ovjeku
koji stremi ka uzvienom ivotu kakav su prakticirali veliki sufijski
prvaci islama. Ako je ljudski post u ime Boga put k Bogu onda Grk
olimpske provenijencije nije imao takav put! Kada se o postu
kontemplira u ovim ozrajima, njegova istota bljesne kao u
alegorijama monoteistikih kazivanja gdje je Bog svjetlost, Svjetlost
Nebesa i Zemlje!
Ibn Arebi je svoja kazivanja o postu, prema njegovom
komentatoru Abdulvehabu a'raniju, zavravao konstatacijama da post
znai istotu, da post jeste istota. a'rani, u svom djelu Kitabul jevakit
vel devahir kae: O tome da je pokueno postiti ako se ovjek nije
okupao nakon spolnog odnosa Ibn Arebi je rekao: Post nuno
pribliava ovjeka Allahovom svojstvu, a neokupanost/dunupluk
25

udaljava ovjeka od Njegove Svevinjosti. Kao to se u jednom ne

mogu sastaviti blizina i daljina tako se ne mogu sastaviti post i
dunupluk. U poznatim Ibni Arebijevim opservacijama o istoi (i
istoti!) dominantna je misao da je za nju potrebno prisiliti strast/nefs da
bude odsutan, tj. da bude sam/izoliran, i na onim prostorima gdje nema
neistoe. Post je istota jer pribliava Onome koji je ist i koji ni u
emu nema sauesnika/takmaca (la erike lehu).
Recimo na kraju ovog eseja da se svaki farz u svojoj punoi
pomalja i zahvata samo u iskustvu. Neizrecivo se rijeima ne moe
kazati. Uzvieno iskustvo posta pomalja se poput bljeska i raskriva u
radosti punoj gladi i ei, u uzvienim osjeanjima to ih kuaju
postaeve grudi ijim damarima kolaju ustreperjeli poboni osjeaji.
Rijei to iskustvo tek izdaleka prate, kao to umorno i tromo oko nikad
ne moe zadrati zalazei bljesak munje.

26

EHID - SVJEDOK VELIANSTVENOG CILJA

SVOJE SMRTI1

Ne samo da je pogibija na Boijem putu garancija ehidskog

ranga, ve i sama prirodna smrt na Bojem putu nosi iste takve
garancije. ehid se na Danu Sudnjem pojavljuje sa svojim ranama i
svojom krvi, ozarena lica govorei: Da sam, bogdo, deset puta
poginuo i toliko puta proivljen bio! Toliko je, naime, velika nagrada i
blaenstvo koje pripsaaju EHIDU!
I
Zna li ti mladiu, pravo i prvotno znaanje rijei EHID?
Ovo pitanje sveano i strogo postavio mi je rahmetli hafiz Ibrahim
efendija Trebinjac prije petnaest godina, na ispitu iz islamske tradicije
(hadis) koja se slua osam semestara na Fakultetu Islamskih nauka u
Sarajevu. Sjeam se da je pritom ovaj ueni profesor srkao aj i
pripravljao cigaretu uvoznoga Kenta. Sve to on je radio polahko i
otmjeno, ba kako i dolikuje ovjeku koji je savreno dobro znao
napamet Kur'an. Znao je u svakom trenutku da vam odgovori gdje je
spomenuta neka kur'anska rije, na kojoj stranici i u kom retku. Priao
mi je jednom prilikom da je prouio napamet cijeli Kur'an u avionu tipa
Boing 707, kad je iao na had...
Sjeam se da je na razgovor o rijei EHID bio prije svega
razgovor o vidiocu, svjedoku, sudioniku, o onom prisutnom. Bog je
Tekst je objavljen u: Preporod - islamske informativne novine, br. 1/2, 560/561,
januar-februar 1994. god.
1

27

svjedok (EHID) svake stvari, svega. - kae Svevinji u Kur'anu.

Naime, nikada stvar, nikada stvor(enje) ne moe biti izvan beskrajnog
vidokruga svemogueg Stvoritelja Koji je posvuda, koji svemu
svjedoi, koga sve svjedoi. Bog je svjedok svijeta, a svijet svjedoi
Boga, vele islamski mistici. Eto zato je svjedoenje (EHADET) u
islamu prvi uslov vjerovanja. Svjedoim da je - samo Jedan Bog! reenica je koju muslimani najee izgovaraju (EHEDU EN LA
ILAHE ILLA'ALLAH) dok sauestvuju sa svijetom u predanosti Bogu.
Komentari Kur'ana opisuju rije EHID (svjedok) navodei
mnoge rijei izvedene iz istog stabla (HD). MEHED je, npr, mjesto
gdje se skuplja mnogo ljudi (doslovno: mjesto gdje se svaki ovjek
osvjedoava u postojanje mnogo ljudi) Inae, u Kur'anu se nahodi
mnotvo mjesta gdje se ljudi vide kao svjedoci, gdje se istie znaaj
ovjeka kao svjedoka izbori o odvanosti izricanja ljudskog svjedoenja i na ovom i na Onom svijetu. Takoer, ovjek je opisan i kao
bie koga prate svjedoci, Allahovi meleki/aneli. Kad bi ovjek samo
znao koliko je mnotvo svjedoka, to vidljivih to nevidljivih: u njemu,
ispod i iznad njega, i sa strana njegovih, predano bi pazio na ine ruku
svojih i skrovite misli due svoje. U Hiljadu noi i jednoj noi pjesnik
jedan, tek aludirajui na skrovite svjedoke oko ovjeka, veli:
Mnogo li je u Allaha blaga skrivenoga
da ga umni shvate odve tanahnoga!
II
ovjek je, prema tome, svjedoee bie, ali je nad svjedocima
Bog koji se u Kur'anu opisuje atributom Bdijui (al-Qahhar). Boije
bdijenje je uslov javljanja stvari i bia na javu, u bivstvovanje. Sve su
stvari, i sva bia,i cijeli svemir, samo trag Boji, trag koji se ne moe
zamesti! - kau islamski mistici. On nema sna, sve drugo ima svoj san i
svoj drijeme (tj. stanje kad nije svjedokom ni sebi ni drugome).

28

Ali, kako je pred ovjekom golema zadaa da se pribliava

Bogu na Putu vjenog svjedoenja (na ovom svijetu pobonim
zagledanjem u dubine nebeskog plavetnila, a na Onom svijetu vjenim
razgovorom licem u lice i razdraganou zbog radosnog Gledanja u
Njega), to ovjek, onda, ima zadau ostati budnim pri svakom svom
inu, pa, dakako, i na smrtnom asu. I tada ovjeku ostaje da bude
svjedokom, svojim svjedokom. U islamu je smrt opisana glasovitom
Poslanikovom Predajom kao buenje. Ljudi spavaju, kad umru
probude se! veli Poslanik.
Od toga, moda, trebalo bi krenuti kad god se objanjava rije
EHID u svom znaenju muenika, ahita/ehita, poginulog, palog (na
Boijem Putu), rtve, postradalog... Jer i u tom znaenju rije EHID
sadri intenciju vidioca, svjedoka, sudionika, onog prisutnog. Vidioc je
jer mu oi, najee, ostaju irom otvorene (kau da duom zagledane u
tom pravcu uprte), svjedok je jer se u tom trenu osvjedoava u Onaj
svijet, ijim postaje sudionikom. Po islamu, ne samo ehid (muenik),
ve i svaki ovjek na umoru i nakon smrtnog trena znade ko je kod
njega, ko ga ispraa na Put i ko ga na prvim koracima s one strane
prihvaa. To je poput povratka sjemenke, zrna u zemlju, u brazdu, u
ralu, to je nalik zametanju klice, znaka novog buenja i ukotvljenja s
tom biljke pupanicom.
EHID je, prema tome, ovjek koji je posjednik svjedoenja
(ehadeta) i koji je svjedok velianstvenog cilja svoje smrti, svoje
pogibije. (Jer, u islamu, premda smrt i ivot nisu ovjekova djela, nego
Boija, ovjek ipak moe uveliko, odreivati ciljeve svoga ivota i
smrti).
Koji su to velianstveni ciljevi ehade (tj. pogibije na Putu
Boijem)?
Tradicionalna islamska literatura spominje gotovo redovito prvi
rang EHIDA - pogibija u odbrani vjere (mjesta vjere, zaviaja vjere,
pripadnika vjere, istina vjere..) Onaj ko tako gine smrtni bol ne osjea.
ehid osjea bol pogibije koliko i svaki od vas bol uboda (trna), ugriza
(sitne ivotinje), kae Muhammed, Bog ga blagoslovio i podario mu
mir. ehidske due u raju/dennetu doekaju zelene ptice, po dennetu
29

ih nose kud god due zaele. Oni ehidi koji poginu u boju ljutome tako
da im i konj pod njima bude sasjeen a i njima samima krv da iklja - to
su ehidi stepena velikoga!
Ali, ne samo da je pogibija na Boijem Putu garancija
ehidskoga ranga, ve i sama prirodna smrt na Bojem Putu nosi iste
takve granice. U tom smislu se navodi Predaja: Men kutile fi sebilillahi
fe huve ehid, men mate fi sebilillahi fe huve ehid... Dakako, irok je
spektar osoba koja se ubrajaju u kategoriju umrlih na Boijem Putu.
Uglavnom prevladavaju osobe koje umru uei nauku i znanje u ime
Boga, tj, znanje koje nema za posljedicu proizvodnju nereda i haosa na
svijetu. Takvi su ljudi u svom naumu pazili na granice koje je postavio
sam Bog i nisu ih prestupali.
Zatim su tu i one osobe koje umiru ili poginu u stranim
mukama (neke Predaje nabrajaju trudnicu koja izdahne od poroajnih
bolova, osobu koja umre od kuge, osobu koja strada od ruenja zida,
itd.). Meutim samo onaj prvi rang EHIDA zasluuje da mu krv
njegova bude nadomjetaj za obredno kupanje pred denazu/sahranu, a
odjea nadomjetaj za bijele arafe/efine. Jer, EHID se na Danu
Sudnjem pojavljuje sa svojim ranama i svojom krvi, ozarena lica i oka
vesela. Govorie: Da sam, bogdo, deset puta poginuo i toliko puta
proivljen bio! Toliko je, naime, velika nagrada i blaenstvo koje
pripadaju EHIDU!
III
Predaje iz tradicionalnih islamskih vrela jo spominju da meu
nie rangove ehida spadaju osobe koje poginu branei svoj
dozvoljenim sredstvima steeni imetak (mal), zatim branei svoju krv
(dem), te porodicu i njenu ast (ehl). No, komentatori prosuuju da je
vrlo teko procijeniti kakvim se ko motivima rukovodio branei
navedene vrijednosti, naime, vrlo je vano prisjetiti se kriterija koji u
islamu vrlo visoko fungira - namjera djelovanja, tj. nijjet. Ljudi sude

30

po vanjtini stvari, a Allah zna ono unutarnje (nakanu)! - veli

Muhammed a.s.
To u isti mah znai da samo Bog znade ko jeste uistinu EHID,
a ko to nije. Kriteriji koje ljudi uspostavljaju, ukoliko na poetku ne
stoluje Boji kriterij, esto su nitavni. Upravo u vezi s tim prenosi se
jedna Predaja o etvrtom halifi 'Aliji ibn Ebi Talibu. Naime, grupa
nevjernika i idolopoklonika iz Mekke opkolila je i pod opsadom drala
Medinu i njeno stanovnitvo (muslimani i Jevreji). Muslimani su se
branili tako to su iskopali irok hendek sa strana koje su bile napadu
najvie izloene. Sukob je trajao danima bez znaajnijeg pomjeranja
linije branilaca i napadaa. Jednoga dana jedan idolopoklonik izae na
dvoboj mladom 'Aliji ibn Ebi Talibu. Borba je dugo trajala i naposljetku
'Alija nadvlada idolopoklonika i paganina, obori ga i zamahnu da ga
usmrti. U taj mah, meutim, paganin odozdo na nj' pljunu i Alija odmah
zastade. Zato me ne ubije? - upita ga paganin. A 'Alija odgovori:
Kad bi te sada ubio, nakon to si pljunuo na me, ja bih postupio po
osobnoj mrnji, a ne u i me Boga. Kako se sada u moj cilj (odbrana
slabode i vjere u ospjednutoj Medini) uplela i mrnja prema tebi, ja te
neu ubiti! Ovaj motiv razvila je islamska mistika u sklopu svojih
snanih podsticaja vitetva u islamu. Rani ratovi u islamskoj historiji
obiluju ovakvim primjerima tadanjeg kodeksa ratovanja.
Ovdje je takoer nuno spomenuti da se EHID bori da ivi a ne
da umre, naime, on ne hlepi, naslijepo za smru, niti glavu nudi
naslijepo za dennetska blaenstva. Pogreno je, naime,
poistovjeivati instituciju ehida sa samoubojstvom koje je u islamu
najstroije zabranjeno.
Postoji na stotine klasinih islamskih djela koja o tome govore
i stalno insistiraju na ouvanju izvorne intencije rijei EHID. EHID
se, tvrde ta djela, bori zarad uzdizanja Istine Boje, rijei Boje. Na tom
putu ehida prvi je uslov moralni - da njegovo djelo bude lieno line
poude, gramzivosti, pljake, osvete. Jer, Bog prima samo ono djelo
koje je u ime Njega iskreno uraeno. Za to se, kau komentatori
islamske klasike, sam ovjek mora sa samim sobom na dvoboju nai i
dobro svidjeti raune da li je izvojevao pobjedu u velikom dihadu (el31

dihadu-l-ekber), tj. borbi protiv strasti due svoje. Ne moe se valjano

boriti ni nositi sa neprijateljem onaj ko nije pobijedio u tom Velikom
Ratu, kau islamske knjige. Nije ehid, izriito kau, islamska djela,
onaj ko pogine borei se za poloaj (menasib), za ratni plijen
(maganim), niti onaj ko pogine a pritom se razmee junatvom (izharuadah), niti pak onaj ko hoe da stekne slavu (uhrah)... Na Onom
svijetu takva osoba nee imati nagrade niti udjela.
IV
U gradovima iju je arhitekturu opeatila arhitektura islama
lahko je uoiti tzv. ehitluke (ili ehitlike) mjesta gdje su sahranjeni
branitelji tih gradova iz minulih vremena. Pravi ehidi su ivi, oni ne
umiru i ne smatraj ih mrtvima! - to je poruka islama. Ko to ne vjeruje
nek uzme pregrt zemlje sa mezara jednog od njih i nek stavi kraj svoje
postelje. U jednoj od nadolazeih noi sanjae ehida kako mu izgovara
neke rijei... (sjeam se da su mi u djetinjstvu tako govorili).
U ovim danima kad smo svakojako stavljeni na kunju: i
strahom, i glau, i unitavanjem imetka, i ivota, i plodova (kad se
dakle u potpunosti ispunila prijetnja Boja iz Kur'ana, sura II, ajet 155),
na brdima oko Sarajeva ginu banitelji, veina njih iz istone Bosne
(Foa, Gorade, Viegrad) i veina njih siromana.
Na mezarju ehida na Kovaima njihovi su mezari izdaleka
nalik na zasijanu bau. Daj Boe da ih na Danu Sudnjem vidimo
nasmijane i ozarene i iznikle poput travki, koje svjedoe Boje
postojanje. A tako e biti sa istinskim ehidima jer, koje to sjeme ne
nikne kad se u zemlju baci? Pa zato sumnjati u sjeme ovjekovo?!
P S.
Ovaj tekst posveujem Ismetu ljivi, sarajevskom imamu i
vanrednom studentu III godine na Fakultetu Islamskih nauka. Poginuo
je na Vracama u mjesecu lipnju 1992.
32

ISLAM
PRED
MODERNOSTI

IZAZOVIMA

33

FUNDAMENTALIZAM PROKRUSTOVE
POSTELJE1

Kad se u kontekstu teme o fundamentalizmu u islamu govori o

izvoru stanovite tradicije, nainu odnoenja prema tom izvoru, jednom
rijeju tradicionalnosti, koja se povjesno javlja kao rezultat bivstvovanja
tog izvora u vremenu i s ovjekom, mislim da je nuno imati na pameti
naznaavanje sljedeih problema:
1. Rije izvor, izvorno razumijevanje izvora neke vjerske
tradicije, konotira smisao da nije valjano odreeni izvor vjere (ili izvor
tradicije openito) razumjeti osim na nain tzv. prvog izvornog
razumijevanja izvora. Prema sintagmi izvorno razumijevanje izvora
jasno je da pravo tumaenje moe i, zapravo, mora biti ogranieno samo
na izvorno vrijeme u kojemu se taj izvor javlja! Druga vremena ne
Tekst objavljen u: KURAN U SAVREMENOM DOBU, knjiga II priredio: dr. Enes
Kari, Izdava: Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 1997. god.
Prokrust je po grkoj mitologiji bio razbojnik koji je postao poznat po tome to je
imao dvije postelje, jednu kratku i jednu dugaku. One koji bi navraali kod njega da
prenoe on je muio i ubijao. Visoke bi stavljao u kratku postelju da legnu i obzirom
da im postelja nije odgovarala Prokrust bi im odsjekao noge za viak koji tri preko
kreveta. Niske rastom bi stavljao u dugaku postelju te bi ih razvlaio kako bi dostigli
duinu kreveta. Naravno, ovi bi pod velikim mukama umirali. Prokrusta je ubio junak
iz grke mitologije po imenu Thesus.
Prokrustova postelja je izraz koji se koristi da oznai situaciju u kojoj se na silu
pokuava neko uenje strpati u okvire koji mu ne odgovaraju, nastojei ili iz tog
uenja izbaciti odreene dijelove ili dodati neke nove sa namjerom da takvo, nasilno
promijenjeno uenje ponudi kao originalno.
Kada govori o islamskoj tradiciji dr. Enes Kari koristi izraz 'Prokrustova postelja' da
opie jedan fenomen, sluaj u kojem neko pokuava da svu irinu i bogatstvo
poslanike tradicije strpa u uske okvire svog poimanja stvari. (Napomena prireivaa)
1

34

smiju, prema ovakvim tezama, imati podjednaka, pa moda i drugaija,

prava na vlastita iskustva izvora vjere!
2. Sintagma prvo izvorno razumijevanje izvora takoer konotira
logiki zakljuak da su dotini izvor pravo shvatili i jedini imali pravo
da ga pravo shvate prvi recipijenti! Samo oni kojima je taj izvor najprije
provrio imali su sreu da ga pravilno shvate! Druga, kasnija, pokoljenja
pravilno e shvatiti izvor samo ako nemaju svoje vlastito nego njihovo,
dakle tue, shvaanje i recepciju izvora! To takoer znai da se
sintagmom prvo izvorno razumijevanje izvora jedno vrijeme oktroira,
da je prva generacija "najsretniji ljudski nukleus", jer toj prvoj zajednici
izvor izvorno pritjee i ona mora biti modelom za potonja vremena!
U ovoj svojoj besjedi elim upravo dovesti u pitanje valjanost,
tavie islamsku utemeljenost, ovakvih i slinih razumijevanja sintagme
prvo izvorno razumijevanje. Naime, izvan svake je sumnje da rije
izvor konotira i znaenje stalnog, permanentnog, izviranja. U islamu ta
injenica ima posebnu vanost i kao posljedicu nepostojanje crkve.
Izvor je, u principu, izvor svih i ni jedno vrijeme, ma kako ono daleko
bilo od prve generacije recipijenata, ne smije biti lieno vlastitog
zahvaanja Poruke iz svog duhovnog raspoloenja. U islamu je, naime
izvor vjere u obliju Rijei Boije, a ne u obliju uskrsle osobe koja se
pojavljuje u jednom periodu historije. To takoer znai da Rije Boija,
budui da je rijek, pritjee neprestano i ne presahnjuje. Prva generacija
nije zagatila tok ovog rijeka, nije ga u nekom obaveznom pravcu
usmjerila, niti opeatila jedno konano razumijevanje i recepciju. Prema
tome, ona ne samo da to nije uinila, ve - islamski gledano - nije ni
mogla ni smjela uiniti! Nije mogla, jer u islamu nema privilegirane
zajednice, nema privilegirane grupe, nema privilegiranog doba! Nije
smjela, jer u islamu nema boga ispred Boga, niti ovjeka ispred
ovjeka! Prva generacija nema pravo u ime drugih primiti islam, ve
samo u ime svoje. Osnovna zamjerka koja se moe uputiti dananjem
ekstremizmu koji nosi epitet islamski jest neuvianje injenice da prva
generacija muslimana nije niti mogla ivjeti i iscrpiti svekoliku
osebujnost izvora islama, Kur'ana, niti je, prema samom Kur'anu, to
smjela uiniti sve da je mogla.

35

Kuran esto naglaava da tue ivljenje, tue zasluge i tue

vrijeme nije i nae vrijeme! Minulim civilizacijama pripada ono to one
zarade, naoj ono to ona zaradi (leha ma kesebet ve lekum ma
kesebtum). Bog, kao pravedan, nije za jedno doba i jedne ljude vie Bog
(i vie milostiv), a za druga vremena i druge ljude manje Bog (i manje
milostiv)! Stoga, on Svoju Rije daje podjednako svim vremenima i
svim ljudima, premda je svi ljudi i sva vremena podjednako ne
razumijevaju niti jednako prihvaaju.
Ovim smo ve dotakli problem dananjeg islamskog
ekstremizma iji je jedan cilj restauriranje uzornog doba islama. Ali
prethodno je potrebno objasniti dvije osnovne paradigme svakog
ekstremnog fundamentalizma s obzirom na njihov odnos prema modelu
kojeg ele restaurirati.
Postoje tzv. dogoeni modeli, oni su se nekad zbili na "uzoran"
nain i, budui da su "uzorni", cjelokupna ljudska praksa ima se
saobraavati, vrednovati i vjerno provoditi prevoenjem ovog modela u
zbilju. Sejjid Kutb, jedan od teoretiara ovakve recepcije tzv. Islamskog
modela iz VII. vijeka, upravo naglaava da se u tzv. medinskoj
zajednici zbilo uzorno islamsko drutvo! Sve to se poslije dogaalo
ilo je pravcem udaljavanja od Modela! Mevdudi, indo-pakistanski
teoretiar islamske savremenosti, ak tvrdi da islamska povijest, budui
da se nije odvijala po uzoru na medinski model, islamskoj savremenosti
nema ta ponuditi i iz nje se nema bilo ta pozitivno nauiti.
Druga vrsta modela jesu zamiljeni i u budunosti projektirani
modeli, kakav je, primjerice, vulgarno-marksistiki model komunizma.
Taj model je jo uvijek nedogoen, jo ne-zgotovljen. No sadanja
vremena, prema mnogim teorijama marksistike provencijencije, imaju
se upravljati, usmjeravati i, po svaku cijenu prema tom buduem i za
budunost projektiranom modelu, saobraavati. Poznati su tragini
rezultati "ostvarenja" i prakticiranja tih zamiljenih modela u povijesti
savremenog doba.
Aksioloki gledano, manjkavost svih teorija o prolim ili
buduim Modelima, prema kojima se ima saobraavati sadanje
vrijeme, poiva u tzv. teoriji o aksijalnom dobu, aksijalnoj zajednici,
36

izabranoj iskupiteljskoj generaciji koja ne priznaje punoljetnost ovjeka

i omoguava mu neposredno napajanje na boanskom izvoru.
Tradicija u islamu, s druge strane, punovana je samo onda ako
ne zaklanja izvore. Po mojem sudu, ekstremni fundamentalizam u
islamu savremenog doba nije sposoban da razlui tri vana pitanja:
1. Tradicija ne moe zamijeniti izvore niti stati na njihovo
mjesto. To znai da u islamu ni teoloka tradicija nije izvor vjere ve
ljudsko shvaanje izvora vjere u nekom dobu, nekom mjestu, nekom
duhovnom raspoloenju. Ekstremni fundamentalizam previa granicu
izmeu izvora vjere i povijesnog prevoenja tih izvora u vrijeme.
Ekstremni fundamentalizam, zapravo, daje boanske atribute neemu
to je samo jedno prolo ljudsko shvaanje. Kur'an je, naime, uvijek
otvoren za nova tumaenja; stoga nema konanog prevoda Kur ana
budui da se ova Knjiga ne moe prevesti (jednom praksom) za sva
vremena, ve se uvijek iznova prevodi i u vrijeme provodi!
2. Ekstremni fundamentalizam ne uvaava tzv. pozitivni
fundamentalizam islama. Pod pozitivnim fundamentalizmom u islamu
moe se nazvati obraanje na fundamente islama, Kur'an i Sunnet, iz
svog doba i na nain punovanog zahvaanja izvornog toka Izvora iz
svog duhovnog raspoloenja. Tumaenje Kur'ana iz svog vremena
tradiciju islama oplouje i obogauje i ne doputa tradiciji da preraste u
tradicionalizam. U islamu, naime, Kur'an je fundament ne na nain
dokumenta koji je jednom (u davnom VII. vijeku) zatvoren u jedan
oktroirani znaenjski sklop, ve je to fundament na nain
nepresahnjujueg Izvora. Islam ne trpi vjene dogmatske sheme
tradicionalizma ve je, kao religija ivota, pripravna za spontanost,
otvorenost igre ivota! Otuda pozitivni fundamentalizam znai u
najkraemu: podariti mogunost svakom vremenu da se obrati na
Kur'an kao fundamentalni izvor, i ne prihvaati bezrezervno minula
tumaenja (iz tueg vremena) kao zauvijek datu shemu i uzorni Model.
3. Ekstremni fundamentalizam ne uvia pogubnost svog
zahtjeva za restauriranjem i bukvalnom rekonstrukcijom ivota
muslimana Prvog Doba (iz Mekke i Medine). Time se islam, kao
nesumnjiva univerzalna vjera, (koja je, kao i kranstvo, korespondirala
37

i korespondira sa Svijetom cjeline), kroz tumaenja ekstremnog

fundamentalizma svodi na vjeru dva grada jedne geografske oblasti,
vezuje za tlo, reducira na Arape, itd. Naime, ne moe se nikada sasvim
vjerno restaurirati neka ruevina, jer se u restauratorske zahvate uvijek
projiciraju i restauratorova shvaanja. Fundamentalisti, praktino, nisu
fundamentalisti!
Ovime smo, na kraju, doli i do pitanja je li monolitnost,
fundamentalnost, cementiranost, u biti stvaranja Boijeg. Kuran slavi
ovjeanstvo razliitih boja i jezika, hvali razliku i natjecanje u dobru
kroz razliku, tako da se naprosto moe rei da ta Knjiga potvruje kako
je Boije stvaranje i mogue samo kao stvaranje razlika! Bog ne stvara
po principu kopiranja, klieiranja! Fundamentalizam Bogu nije
svojstven, barem ne onaj s negativnim predznakom! Jer, Bog nee da
bude Bog samo jednog doba, samo jednog naroda, samo jedne zemlje,
ve je Bog u svakom vremenu, svim narodima, i svim zemljama!
Kur'an tvrdi da je Bog "i na zemlji i na nebesima Bog".
Stoga se uvijek treba podsjetiti kur'anskog stavka koji glasi:
One koji su vjerovali, pa i one koji su bili Jevreji, i krani, i
Sabijci - one koji su u Boga i u onaj svijet vjerovali i dobra djela inili doista eka nagrada od Gospodara njihova; niega se oni nee bojati i
ni za im nee tugovati! (II, 62).
Dakle, u islamu niko nije uvar rajskih kljueva. anse su
podjednake u raznolikoj i spontanoj igri stvaranja dobra.

38

KLONIRANJE - FILOZOFSKA, ETIKA I

RELIGIJSKA RAZMATRANJA1
Problem kloniranja ljudi u teolokim i filozofskim krugovima
razmatra se uglavnom sa etikih stanovita. Argumenti protiv kloniranja
ljudi u ovoj vrsti savremene teoloke i filozofske apologetske literature
skoncentrirani su najee na tri kriterija za koje se dri da ih
zagovornici kloniranja ljudi ne uzimaju uobzir. Ta tri kriterija su:
kriterij umjerenosti, kriterij granice, i kriterij cjeline.
Kloniranje ljudi i kriterij umjerenosti
Kad se danas raspravlja o tome po emu je ova naa moderna
civilizacija razliita u usporedbi sa civilizacijama drevnoga Babilona,
Egipta, Perzije, Indije, Kine, Grke, Maja i Asteka, ili, na primjer, u
usporedbi sa civilizacijama kranskog i islamskog srednjovjekovlja,
mogue je dati mnoge tane i, ak, istinite odgovore. Dakako, da bismo
imali relevantne odgovore potrebno je prethodno usaglasiti se o
kriterijima po kojima sporeujemo nau modernu civilizaciju i
spomenute drevne civilizacije.
Poemo li, recimo, od kriterija umjerenosti koga su nauavale
sve vjere ovih drevnih civilizacija, jasno se razluuje da je taj kriterij u
drevnim vremenima zatitio ne samo prirodu od nasrtaja ovjeka, ve je
zatitio i ljudsku prirodu od ovjekovog juria.
Filozofi i vjeroutemeljitelji tzv. "osnog ili aksijalnog doba
Sokrat, Buda, Konfuije, itd. ugradili su u svoja odgajateljska
nauavanja i propovijedi zabrane koje zapoinju sa "Ne!" ili "Nemoj!".
1

Tekst objavljen u Novi muallim, God. IV, br. 13, str. 4-8, Sarajevo, 2003. god.

39

Ovo "Ne!" ili "Nemoj!" ovjeku svjetuju oprez spram injenja i

djelovanja! Jer, ovjeanstvo doivljava neusporedivo vie nesree od
ovjekova injenja, negoli od neinjenja. Vie suza ovjeanstvo roni
od posljedica zle primjene ovjekova znanja, negoli od nedjelovanja
neznanja.2
Kriterija umjerenosti nema bez zabrana. Stoga je posve
razumljivo da su ljudske kulture i religije drevnih epoha bile utemeljene
prije svega na zabranama upuenim ovjeku. Biblija i Kur'an govore o
deset zapovijedi, i veinom su to zabrane. Znalo se, naravno, da ovo
'Ne!" ili "Nemoj!" koji su upueni ovjeku ne degradiraju ovjeka, ve
prinose njegovu dignitetu, iznimnosti i moralnom uspravljanju na
Zemlji, meu svjetovima minerala, biljaka i ivotinja, pa ak i meu
duhovnim civilizacijama koje su vjere imenovale melekima/anelima,
dinima, ejtanima/sotonama.
Mineralima, vegetativnim i animalnim svjetovima Nebo nije
nita zabranilo, niti im je, eo ipso, bilo ta zapovjedilo na nain kako se
zapovjeda ovjeku. Svjetovi minerala, biljaka i ivotinja, ili to to
imenujemo prirodom, ive zadato ravnomjerje, tavie, oni su
ravnomjerje samo.
Boije odravanje tog ravnomjerja u prirodi esto nam se uini
okrutno. Jedne se ivotinje hrane drugim, biljke se o proljeu bude i
njihov svijet uzbuja, ali s jeseni priroda neumitno zamire. Brzo
razmnoavanje skakavaca gotovo istovremeno dovodi do brzog
razmnoavanja ptica koje ih hametice pozoblju. U svemu tome vidimo
kako svijet prirode sam sa sobom svia Bogom zapovjeeni raun, ma
koliko taj raun bio nejasan naem umu. K svemu tome, potrebno je
prisjetiti se i iznenadnih zemljotresa, poplava, razornih vjetrova... Nema
te ljudske instance, nema tog ljudskog suda koji bi mogao pokrenuti
sudski proces protiv Boga ili protiv prirode zbog zemljotresa, poplava,
vulkanskih erupcija. Bez obzira na to koliko zastraujue monu
Kau da je Buda neinjenjem i negovorenjem poduavao: utio je pod smokvinim
stablom, i vrlo malo "djelom djelovao" u Kapilavasti etrdeset godina i tako odgajao
svoje uenike.
2

40

tehniku danas ovjek imao u svojim rukama, jo je uvijek za jedan

obini zemljotres najdjelotvornija naa skruena molitva upuena Bogu!
Pa ipak, to za na um neprozirno kretanje u svijetu prirode samo
je jedno neprestano manifestiranje prirodne ravnotee. I samo je ovjek
u stanju unijeti hotimini nered u svijet minerala, u vegetativni i
animalni svijet.
ovjeku se, stoga, ravnomjerje i umjerenost moraju zapovjediti,
naloiti, narediti... zato to ovjek nije samo bie nunosti i prirode, ve
i bie slobode i kulture. Jednom rijeju, ovjeka je Nebo mnogobrojnim
zabranama htjelo zauzdati! Jer, ovjek nije samo bie prirode, nije on
bie samo jedne prirodne/ivotne sredine, ve je bie svijeta. A to znai
da je on bie mnogih mogunosti, i dobrih i loih, pa i onih etiki
neutralnih. Vjerovatno su zbog ovih ovjekovih mogunosti, zbog ovog
mnogostrukog suodnosa ovjeka i svijeta, ovjeku saopene mnoge
religijske zabrane. One su tu pred ovjekovim pogledom, injenjem i
miljenjem, kao upozorenje i kao opomena.
Kazano jezikom svakodnevice, svi ti religijski i etiki sistemi,
sva prava i zakoni jesu tu, u naem ljudskom svijetu, da se ne bismo
meu sobom ophodili onako kako se ptice ophode sa skakavcima,
lavovi sa antilopama, vukovi sa ovcama...
Dananja osuda kloniranja ljudi, kojom su se oitovale vjerske
zajednice koje djeluju u planetarnim razmeima, temelji se prije svega
na drevnoj tradiciji umjerenosti. Kloniranje ovjeka je juri na ljudski
dignitet, na kloniranje se gleda kao na gerilski rat scijentistikog i
neodgovornog tehnikog uma koji se vodi protiv ljudske prirode.
Kloniranje ljudi je pretjerivanje, na njega se u dananjoj teolokoj
literaturi gleda kao na svojevrsni ustanak protiv Boanskog poretka u
kome se stvaraju i raaju Njegova stvorenja.
U dananjoj teolokoj literaturi se tvrdi da su religije drevnih
civilizacija potvrdile ovjeka kao univerzalno bie, ali univerzum
religijskih zapovijedi govori da je ovjekova univerzalnost proturjena i
opasna. Beskraj zvjezdanog neba nad nama upuuje nam zov da
krenemo put Nepoznatog i Dalekog, ali moralni zakon u nama opominje
41

da sve putove i sva sredstva ka dostizanju tog Dalekog nije doputeno

koristiti.
Posezanje za kloniranjem ljudi i kloniranjem ivih bia u ovom
je kontekstu ravno izdaji kriterija umjerenosti u skladu s kojim ovjek
treba ivjeti na zemlji.3
Kriterij granice
Ovim dolazimo do kriterija granice ili onoga na ta nas
opominje moralni zakon u nama kad god dopustimo da nas on
opomene. Na taj moralni prag u nama posve raunaju kranstvo, islam,
judaizam, budizam, itd., i glavno pozvanje tih drevnih uenja, kako
prije tako i poslije onog to kulturna antropologija naziva osvitom
civilizacije, jeste da u ovjeku razbudi spoznanje o granici, o mjeri, o
onom neupitnom moralnom aksiomu. U islamskoj tradiciji postoji
opsena literatura pod naslovom "o granicama" (hudud) koje ovjek ne
smije prekoraivati.
Kad izgovaramo nekoju Biblijsku ili Kur'ansku zapovijed,
recimo, "Potuj oca svoga i majku svoju!", ili zabranu, kao onu: "Ne
ini preljuba!"- te nam zapovijedi i zabrane razbuuju spoznanje o
granicama, o tome da je recimo roditelj neprekriva granica djetetu a
dijete roditelju, da je majka svojim majinstvom granica sinu, i da ona
bdije nad tom granicom samo kao majka.
Da majka postane sinu supruga, ili da otac postane mu svoje
keri, to je krenje granice. Da muko preinaavamo u ensko, a ensko
u muko, to je krenje granice. Da muko sa mukim, ili ensko sa
enskim, seksualno ope, to je krenje granice. Iz religijskih uenja ova
Ova naa moderna civilizacija, koju zovu s pravom i tehnika, pogazila je mnoge
kriterije, pa i onaj umjerenosti. Pozivam nas sve ovdje da razmislimo o injenici da je
sada, dok ovdje raspravljamo, barem pet stotina miliona osobnih automobila u pokretu
diljem svijeta, da je makar dvije hiljade aviona u zraku i da nikada ovoliko vatre i
sagorijevanja potpaljenog ovjekovom rukom nije buktilo na Zemlji. Zar to ivimo u
duhovnom raspoloenju vremena koje dri da je ova Zemlja bezgranina, i koje misli
da je na njoj sve neiscrpno?!
3

42

je svijest o ovim i drugim granicama prela u mnoga dravna

zakonodavstva. Sve moralno to imamo u graanskim, civilnim ili, ak,
sekularnim zakonima i kodeksima svoje porijeklo duguje religiji. Ba
kao to i sva toplina kojom priroda die nakon Suneva zalaska potie
upravo od tog, a ne nekog drugog Sunca!
Dakako, ovjek u svome upranjavanju relativne slobode moe
kriti ne samo religijske zabrane i prekoraivati granice, ve moe kriti
i same dravne zakone. Kloniranje ljudi i kloniranje drugih ivih bia je
oito krenje mnogih granica. Naravno, kriti granice nije nikakva
novina i tokom povijesti mnogi su ljudi to inili i ine, a ponekada su te
granice bile prekrene i od strane cijelih civilizacija.4 ovjekovo
prekoraenje granica religije su nazvale grijehom. Dok je, na primjer,
po drutvenim i dravnim zakonima ubiti ovjeka zloin, dotle je po
religiji to jo i veliki grijeh!5 Svi religijski propisi, zabrane, naredbe, i
svi zakoni i propisi koji dolaze od strane drave, imaju svrhu ograniiti i
privesti redu ljudsku slobodu i ljudsko znanje. Neobuzdana ljudska
sloboda i neodgovorno ljudsko znanje dovode do samog praga haosa.
Za ovo su najbolji dokaz razne vrste stranih bombi, od kojih su neke
ve bile i upotrijebljene. Strane bombe su posljedica ljudskoga znanja,
neodgovornog znanja, a ne neznanja.
Kloniranje ljudi, istie se u teolokim i mnogim filozofskim
tekstovima o kloniranju, jeste krenje od Boga ustanovljenih granica.
Teolozi i filozofi, protivnici kloniranja, postavljaju sljedea pitanja: "Ko
je kloniranoj osobi majka?" "Ko joj je otac?" "Da li je klonirano bie
lieno tajne prirodnog stvaranja i spontaniteta?" "Imamo li pravo

Kur'an govori o Lutovu narodu koji je krio granice branoga ivota.

Claude Levi-Strauss je, prouavajui tzv. primitivna drutva i zajednice do kojih nije
doprla ni civilizacija kranstva niti civilizacija islama zapazio da te zajednice imaju
savrene obiaje i sisteme tabua koji ne odobravaju ubojstvo, krau, incest i sl. U ovih
su takozvanih primitivnih drutava svi temeljni porodini propisi vrlo slini propisima
svjetskih religija. Majka je majka, i ona je granica. Kerka je kerka i ona je granica.
Levi- Strauss je time razlono dokazivao da primordijalni ovjek uvijek ima i
primordijalnu, pradavnu vjeru u Boga. (Vidi Claude Levi-Strauss, Strukturalna
antropologija 2, izd. kolska knjiga, Zagreb, 1988., str.VIII - XI.)
4
5

43

kloniranjem liiti neko bie njegove osobnosti koju inae dobija

stvaranjem?" Itd.
Ukratko, imamo li pravo kopirati neije lice, taj zaudni otok
tjelesnog kroz koji se naa dua zadivno pomalja i oituje, kojim dua
naa gleda svu ovu zadivnost svijeta. To je lice u svakog od nas tako
razliito, tako nae! To lice je Boiji peat kojim nam On jami nau
autentinost, jami nam da nismo kopija, da nismo krivotvorina,
ukratko, jami nam da nas je On stvorio u samo naoj osobnoj cjelini
posveujui nam se takoer Boanskom Svekolikou, onom
Svekolikou Svoje Milosti koju nam je Svu posvetio u trenu kad nas
stvara!
Hoe li se kloniranjem, a to znai kopiranjem, oskrnaviti
znamenje i udo neponovljivosti svakog ovjekova lica i njegove
posebnosti?! Kakav nam se to svijet nudi u kojem nas ele liiti prava
da imamo samo nae lice, tako prepoznatljivo i vidljivo kroz nau
zasebnu i ni s kim nepodijeljenu razdraganost i osmjeh, kroz na
zasebni, sjetni pogled?!
Jedan arapski pjesnik kae: "ovjee, nikada se nee moi
nasmijati leima!" Ovim je pjesnik izrekao priznanje zadivljujuoj tajni
ljudskoga lica na kojem je dragi Bog pohranio mnogo toga od nae
osobnosti.
Bog stvara, Bog ne kopira. Bog je jedan, ali sve to stvara stvara razliito. I Bog se nikada ne ponavlja.
U dananjoj teolokoj i filozofskoj literaturi se tvrdi da sa
ukidanjem ili krenjem jedne temeljne granice dolazi do ukidanja
hiljada drugih granica. Na primjer, kad nam je moderna nauka
omoguila prvi put surogat majku tad je prekrena granica, ali se to
krenje nije zaustavilo kod jedne, ve je uslijedilo krenje mnotva
granica: prirodnih, etikih, pravnih, religijskih, itd. Kad smo kod
surogat majke, nerjeivo je etiko i vjersko pitanje za dijete roeno iz
takva eksperimenta da "ona koja ga je rodila nije njegova majka, a da ga
majka od koje zametkom potie nije rodila".

44

Problem je, naime, u tome da sa surogat majkom jedan problem

rjeavamo, ali deset novih dobijamo. Sve to dananji teolozi dre
velikim razlogom da gotovo rezolutno odbace kloniranje i da pritom
opomenu ovjeka na granice.
A zato je ovjeka potrebno opominjati ovim granicama?
Vjerovatno stoga to su pred ovjekom mnogi iroki putovi,
daleko iri nego li pred drugim stvorenjima. Dok su religije tvrdile da
tim putovima hode sigurno samo oni putnici koji u svojoj popudbini
imaju neprikosnoveno potovanje granica, dotle je epoha tehnologije u
ovjeku razbudila pobunu protiv granica. Tehniki um slavi Prometeja i
njegovu krau vatre od Boga. Karl Jaspers je u jeku doba tehnike (kako
nazivaju XX stoljee) koja je pobila samo u dva svjetska rata vie od
pedeset miliona ljudi, iz razloga odgovornosti u svome filozofijskom
miljenju razvio uenje o ovjeku i graninim situacijama. Roenje je
granica, spol - da budemo roeni kao muko ili kao ensko - je granica,
to da budemo roeni a ne klonirani je granica, jezik je granica, bolest je
granica, tjelesnost je granica, duhovnost je granica, smrt je granica...
Granica i granina situacija je i to da smo sa ovim svojim a ne nekojim
drugim licem, i da intetitet svoga lica ni s kim ne dijelimo, itd.
Poruka Karla Jaspersa u njegovom uenju o "graninim
situacijama" ljudske egzistencije je sasvim jasna: Nema te tehnike, nije
mogua tehnika koja e na moralan nain prevladati ili ukinuti ove
granine situacije ovjeka.
Kriterij cjeline
Sticanje svijesti o granicama i tovanju granica, omoguava
spoznanje kriterija umjerenosti, koji je iznimno znaajan. Ali, u bliskoj
vezi sa kriterijem umjerenosti i kriterijem granice dolazi i kriterij
cjeline. ta je cjelina? ovjek, ptica, travka, glista... sve su to cjeline,
ponaosobni primjeri cjeline. Ali sva bia svoju cjelinu ive unutar jedne
druge, ire cjeline. Ona cjelina po kojoj ovjek jeste ovjek nije
autonomna cjelina. ovjek je jo nekako vezan za mnotvo znanih i
45

neznanih cjelina, povezan je mnogolikim pupanim vrpcama sa

vidljivim i nevidljivim cjelinama koje se nikada ne mogu presjei.
ovjek die iz cjeline zraka, hoda sluei se cjelinom zemljine tee,
hrani se iz cjeline animalnog i vegetativnog svijeta, itd. Kao da je naa
ljudska cjelina jednaka naoj ljudskoj sudbini uzglobljenoj u cjeline i
sudbine koje nas obuhvataju poput mirijada koncentrinih krugova oko
nas. Tako stoje stvari kad razmatramo cjelinu s obzirom na njene
vanjske aspekte.
Ali, cjelina ima i unutarnje aspekte. Teolozi i filozofi, protivnici
kloniranja, tvrde da se Boiji akt stvaranja odvija kroz stvaranje cjeline,
a ne kroz njeno kopiranje, niti kroz njezino parcijalno stvaranje.
Penino zrno je cjelina, mrav je cjelina, ptica je cjelina, ovjek je
cjelina. Stvaranje je uvijek stvaranje cjeline. Nemogue je da nam se u
nekojem aktu raanja rodi samo srce, ili samo plua, ili samo
natkoljenice... tako potrebne za uspjeno presaivanje...
Dakako, kloniranju se pokuavaju pripisati humane namjere i
svrhe, tvrdi se da se iz tog neega dobijenog kloniranjem ili kopiranjem
dobija ono to nam treba, dobija se, recimo, srce, bubrezi, koljena, itd.,
Da bismo dobili dio, moramo klonirati ili kopirati cjelinu, jer se dotini
dio dobija samo iz cjeline, one cjeline koja ga je omoguila.
Teolozi su posve jednoglasni da e se ovdje, u sluaju uspjeha
kloniranja, postaviti niz etikih, pravnih i moralnih pitanja. To neto
lieno je majke, oca, srodstva u cjelini, k tome, lieno je onoga to
nazivamo duom, lieno je svoga jastva, svoga pogleda u dubine
nebeskog plavetnila. I ma kakvo to neto bilo, i njega e biti zabranjeno
ubiti u svrhu osiguranja resursa organa koga to neto, kako kau, nudi...
Kloniranje je jo jedan pokuaj da tehnikom izgnamo smrt ili,
ako to nije mogue, da je odgodimo. Kloniranje je i pokuaj tehnike da
Bogu ukrade tajnu stvaranja, e da bi se ovjeku osmjehnula vjenost
bez kuanja smrti.
Religije tvrde da irna vjenost, ali da se do nje mora kroz smrt.
Prisjeam se ovdje zakratko rijei Kur'ana iz sure "Zvijezda"
(En-Nedm, 24), koje vele: "I zar da ovjek sve to poeli dobije?!"
46

TEFSIRSKE TEME

47

METODE TUMAENJA KUR'ANA1

Tokom etrnaestovjekovnog tumaenja Kur'ana mufessiri su

ustanovili razliite metode posredstvom kojih su tumaili njegova
znaenja i u svom vremenu objanjavali njegovu poruku. U jednom
irem kontekstu moe se rei da su metode tumaenja Kur'ana u biti
naini prevoenja Kur'ana svome dobu i iz svog doba. Vjeni Kur'an
neprestano se otkriva mnogim vremenima.
Prije negoli se ukae na najvanije metode tumaenja Kur'ana,
nuno je rei da kur'anski stil nije pogodan za mnoge naine
istraivanja. Historiar u njemu ne moe nai datume ili ere, strunjak
za predislamsku poeziju ne nalazi u Kur'anu metar ili rimu
predislamske poezije, paleograf e imati dosta neprilika jer su mnoge
"strane" rijei u Kur'anu u dobroj mjeri arabizirane, a i samo kur'ansko
pismo prolo je kroz nekoliko etapa svoga razvoja. Unato svim tim
tekoama, u tefsirskoj literaturi nalazimo da su se jo od samih
poetaka tumaenja Kur'ana izdiferencirale razliite metode tumaenja
i razliiti tretmani Teksta.
S obzirom na to da je kur'anski stil neuobiajen, a sama
kazivanja poput blijeskova munja, i s obzirom na to da Kur'an rijetko
objanjava rijei "horizontalno", prvi se njegovi recipijenti pitaju kakva
je nakana nekih njegovih kazivanja. Poznato je da su mekanski
idolopoklonici govorili da je Poslanik vra ili ludak (kahin ev mednun)
jer su im se u poetku ajeti doimali kao stihovi arapskih proricatelja.
Medutim, oito je da jezik nekog kahina nikada ne nudi bereket kakav
je sadran u jeziku Kur'ana. Moe se kazati da je jezik Kur'ana od
Poglavlje iz knjige "UVOD U TEFSIR" Izdava: Bosanska knjiga, Sarajevo, 1995.
god.
1

48

samog poetka pa sve do danas bio glavna determinanta svih metoda u

tumaenju njegovog Teksta.
Prema literaturi kojom raspolaemo, uoavamo da je do danas
postojalo mnotvo metoda u tumaenju Kurana i da su se posebno
izdiferencirala ova tumaenja:
1.

tumaenje Kur'ana Kur'anom

2.

tumaenje Kur'ana Tradicijom

3.

racionalno tumaenje Kur'ana

4.

lingvistiko tumaenje

5.

stilistiko tumaenje

6.

sufijsko ili ezoteriko tumaenje

7.

znanstveno tumaenje

8.

historijsko tumaenje

9.

tematsko tumaenje

10. ostala tumaenja

Historijski je najstarija prva metoda u tumaenju Kur'ana, dok se
historijsko tumaenje, kao i znanstveno, smatraju mladim i skoranjim.
Izmeu drugih metoda koje nismo spomenuli izdvaja se i
orijentalistiko kritiko-historijsko, koje je meu novijim pokuajima
tumaenja Kur'ana.
Tumaenje Kur'ana Kur'anom
Reeno je na prethodnim stranicama da kur'anska fabula u
mnogobrojnim kazivanjima nije niti u formi pripovijesti, niti drame,
niti mudrih maksima, itd., ve da se Kur'an odlikuje posebnim stilom.
esta su ponavljanja koja to u biti i nisu - nekada Kur'an na jednom
mjestu, kao to tvrdi Muhammed Husejn Zehebl, iznosi opirno
pojedinosti koje su na drugim mjestima koncizno reene. Primjerice,
od mnogobrojnih kazivanja o ovjeku i njegovom padu na Zemlju
49

ponekad se najvie govori o Iblisu i njegovoj "drami", nekada se istiu

meleki i njihovo pitanje koje su uputili Bogu, a esto je u centru sam
ovjek i njegova "drama". Otuda e mnogi metodolozi tefslrske nauke
primijetiti da u Kur'anu, zapravo, i nema opetovanja, ve da se uvijek
iznosi neki novi momenat, neto to na drugim mjestima nije istaknuto
u prvom planu. Stil Kur'ana je zato priinjavao tekoe kako islamskim
tako i neislamskim znanstvenicima, jer ovjek je sklon da u Kur'anu
prepoznaje "kontradiktornost" ukoliko ne proui sve o emu Kur'an u
razliitim kontekstima govori. Zbog toga je bilo nuno da se kao
primarni metod u tumaenju Kur'ana ustanovi tumaenje Teksta samim
Tekstom. Jer, "ono to je Kur'an iznio na jednom mjestu saeto, na
drugom je proireno, to je na nekom mjestu nejasno reeno, na
drugom je objanjeno."
Problematika openitih i posebnih ajeta te problematika
poopavanja i postupak gdje se tekst smatra specifinim jedan je od
naina tumaenja Kur'ana samim Kur'anom.
Kao klasian primjer gdje sam Kur'an tumai sebe uzimaju se
mnogi ajeti. Tako 37. ajet sure Bekare govori da je Adem primio "neke
rijei od Gospodara svoga, i On mu oprosti ", a Ademove rijei
nalazimo u 23. ajetu sure E`raf: I oni rekoe: "Gospodaru na! Sami
smo sebi zlo nanijeli, a ako nam Ti ne oprosti i ako nam se ne
smiluje, bit emo tad medu stradalnicima mi!". Smatra se da se ova
dva ajeta meusobno nadopunjuju i da se razgovijetno zna da su tada
Adem, a.s., i njegova ena izgovorili rijei pokajanja. Isto tako se
uzima da je prvi ajet sure Maide jasniji ukoliko se proita i trei ajet
iste sure. Takoder bi se iz 254. ajeta sure Bekare shvatilo da uope
nema prijateljstva niti posrednitva na Sudnjem Danu: "0 vjernici,
dijelite iz onoga ime smo vas Mi opskrbili, prije negoli dode Dan i
kome nema ni trgovine, ni jaranstva, ni posrednitva!" ,
ukoliko se ne bi znalo za 67. ajet sure Zuhruf: "Toga Dana
prijate ji e biti jedni drugima neprijate ji, osim bogobojaznih judi!"
Spomenimo, izmedu mnogih drugih primjera, kur'ansko objanjenje rijei iz Fatihe (Maliki jevmid-din, Vladar(u) Dana
Sudnjega) izvjesnim cjelinama sure Infitar, u kojoj se kae:
50

"Na Sudnjem danu gorjet e u njemu, i iz njega vie oni

nikada nee biti izvedeni! Znade li ti ta je Dan Sudnji? I opet,
znade li ti ta je Dan Sudnji? Dan kada dua dui nee moi nimalo
pomoi, toga dana e vlast samo Allah imati.
" Metod tumaenja Kur'ana Kur'anom vrlo rano je primijenjen
u klasinim tefsirirna; Taberi i Ibn Kesir ga obilato koriste, a od
novijih autora afirmiraju ga Subhi Salih, Muhammed Husejn ezZehebi, Muhammed Husejn `Ali es-Sagir, a donekle je vidljivo da ga
koristi i Bintu-ati. Zanimljivo je da je njemaki orijentalista,
profesor u Tbingenu, Rudi Paret, napisao opsean komentar Kur'ana
primjenjujui upravo ovaj metod. On je iza svake kur'anske sintagme
koja se ponavlja i na drugim mjestima u Kur'anu dao biljeke, a esto
donosi i kompletne tekstove. Na taj nain tano se zna u kojim
kontekstima Kur'an upotrebljava neke rijei.
Nesumnjivo je da se posredstvom savremenih kur'anskih
indeksa i glosara ovaj metod moe unaprijediti i ak dovesti do
savrenstva.
Tumaenje Kur'ana Tradicijom
Pod Tradicijom u tefsiru se podrazumijeva hadis Poslanika,
s.a.v.s., vijesti od ashaba, tabi`ina i tabei-tabi`ina, odnosno od ljudi
prve i druge generacije muslimana, a do izvjesne mjere i drugih ranih
generacija u historiji islama. Nuno je rei da se termin et-tefsirunnakli, tumaenje Kur'ana znanjem koje se prenosi od prvih generacija,
u dobroj mjeri odnosi na tumaenje Kur'ana Tradicijom. Rije znanje
(ilm) u tradicionalnom tefsiru oznaava znanje od Boga koje su
prenijele starije generacije, dobivi ga od Poslanika, s.a.v.s. S druge
strane, rije miljenje (rej ) oznaava osobni stav koji se dobio
idtihadom ili drugim sredstvima otkrivanja Poruke i njenih aspekata.
Sintagma et-tefsiru bir-reji odnosi se na tumaenje Kur'ana razumom
i stoji naspram sintagme et-tefsiru bin-nakli. Naravno, tefsir nakli
nema nita sa eklekticizmom gdje se nekritiki gomilaju tekstovi bez
stvarne i sadrinske veze meu njima.
51

Poslanikov hadis je glavno sredstvo tradicionalnog metoda u

tumaenju Kur'ana i obino je u ulozi specificiranja (tahsis). Kur'an,
naime, rijetko donosi horizontalna objanjenja svojih rijei, pa su
ashabi pribjegavah pitanjima koja su postavljali Muhammedu, a.s.
Tako je Poslanik, a.s., objasnio da je "sredinji namaz" (es-salatulwusta) ustvari ikindijski namaz (salatul-asr ). Nesumnjivo je da je
rije "sredinji namaz" openita (m) jer, praktino, svaki namaz moe
biti "sredinji". Poslanikova izreka da je to ikindijski namaz ima ulogu
specificiranja (tahsis) i mufessiri se toga dre. U tefsirskim djelima se
takoder navodi da termin el-magdubu alejhim, oznaava neke jevreje, a
termin ed-dllun oznaava neke krane. Zehebi, dakako, ne iskljuuje
ni mogunosti laganja na Poslanika, a.s., da je neto rekao, jer u
samom Kur'anu ima pomirljivijih stavova o kranima i jevrejima
negoli u nekim hadisima koji se pripisuju Poslaniku, a to je pokazatelj
da je postojala tenja da se na Poslanika lae. Poslanik je takoder
objasnio i rijei "mnogo dobro" ( el-kewser ). Rekao je da je to rijeka
"koju mi je dao moj Gospodar u dennetu"
I mnogi ashabi, pa i tabiini objanjavali su kur'anske rijei
posredstvom specificiranja, odnosno svoenja nekog termina ili
poruke iz njene openitosti u posebnost. Ime Ibn `Abbasa,
nesumnjivo, fungira kao najznaajnije meu imenima ashaba u
tefslrskoj nauci. afija je ak izrazio sumnje glede mnogih predanja
koje mu se pripisuju i glede frekventnosti njegova imena u
tradicionalnom tefsiru, rekavi: "Od Ibn `Abbasa u tefsiru pouzdano je
samo oko stotinu predanja".
U tefsirskim djelima klasinog perioda Ibn `Abbas se javlja kao
mufessir koji je o svakom ajetu poneto rekao na nain konkretizacije
nekog kur'anskog termina.
Osim imena Ibn Abbasa u tradicionalnom tefsiru esta su i
imena Ibn Mes`uda, Ubejja ibn Ka`ba, `Alija ibn Ebi Taliba i drugih.
Tradicionalni metod mnogo koristi i predislamsku poeziju uslijed njene
slinosti sa jezikom iz vremena objavljivanja Kur'ana. Rijetko se u
tradicionalnoj metodi tumaenja nailazi na osobno miljenje u smislu
reja . Smatra se da je grijeh tumaiti Kur'an izrekama koje nisu u vezi
52

s Poslanikom, a.s., ili ashabima i tabi`inima. Ahmed ibn Hanbel e,

uslijed profaniranja tradicionalne metode u tumaenju Kur'ana, rei da
tri stvari nemaju uope osnova i razloga da postoje: tefsir, legendarne
prie i pripovijesti o bojevima."
Racionalno tumaenje Kur'ana
Pod racionalnim tumaenjem Kur'ana (et-tefsiru bir-reji)
podrazumijevamo metod kojim se specificiraju neke rijei Kur'ana na
temelju vlastitog miljenja. Primjerice, rei za dine da su jedna vrsta
mikroba, ili rei za kur'anske izraze koji se odnose na stvaranje ovjeka:
1.

min hamein mesnn

2.

min salslin

3.

min sulletin min tn

4.

min turbin

5.

min tnin

da potvruju evoluciju itd., znai tumaiti Kur'an osobnim miljenjem. Racionalno tumaenje Kur'ana kao metod osobeno je po tome
to se obilato koristi ljudskim povijesnim spoznajama: filozofijom,
teologijom, naukom i sl. Racionalno tumaenje ne znai idtihad (jer u
idtihadu mudtehid je i dalje nuno obazriv prema Kur'anu i Sunnetu i
respektira ih), ve znai priznavanje razuma za izvor istine, a da se
pritom respektira i Kur'an kao istina. Poslanik je prema racionalnom
tumaenju bio kritian pa je rekao: "Ko tumai Kuran po svome
miljenju pa i pogodi, pogrijeio je".
Tako se tvrdi da je i Ibn Tejmijje bio obazriv prema ovom
metodu u tumaenju Kur'ana. Rekao je: "to se tie tefsira istim
miljenjem, on je haram". Takoder se prenosi i predanje od Ibn `Abbasa
da je rekao da onoga ko o Kur'anu neto tvrdi bez znanja od Poslanika
(ilm) eka dehennem.

53

Komentari Kur'ana pisani racionalistikom metodom rijetko

sadre lance predanja (isnad) i rijetko se pozivaju na Poslanikovu
tradiciju, a ako toga i ima, onda se koristi u subjektivne svrhe i van
prvobitne Poslanikove nakane kakva je vidljiva u komentarima pisanim
tradicionalnom metodom. U racionalnom tumaenju Kur'ana esta su
zanemarivanja povoda objave, kiraeta, hadisa, drugih tekstova Kur'ana i
sl., pa je to navelo mnoge mufessire da daju uvjete koje mora
ispunjavati svaki egzegeta koji eli racionalistiki tumaiti Kur'an.
Ti uslovi su:
1.

poznavanje arapskog jezika

2.

poznavanje gramatike

3.

poznavanje morfologije

4.

poznavanje semantike

5.

poznavanje stilistike i retorike

6.

znati kiraete

7.

poznavanje povoda objave

8.

poznavanje derogiranih i derogirajuih ajeta

9.

poznavanje Poslanikova hadisa

Osim toga, racionalistiki komentator Kur'ana mora biti

poboan, vrst u vjeri, te dobrih i plemenitih namjera prema islamu.
Lingvistiko tumaenje Kur'ana
Metod lingvistikog tumaenja Kur'ana polazi s podruja jezika
Kur'ana i njegovu poruku propituje kroz njegov jezik. Rijei Kur'ana
prouavaju se prvenstveno kroz svoju etimologiju, moraju se zatim
znati u jednini, dvojini i mnoini. Dosta panje posveuje se i kolokaciji
kur'anskih rijei, zatim vlastitim imenima ljudi, krajeva, naroda itd. koja
su spomenuta u Kur'anu. Ovaj metod dosta panje posveuje i "stranim"

54

rijeima u Kur'anu, premda se i u klasinim i u novijim arapskim

djelima govori da Kur'an ne sadri strane rijei uope.
Lingvistiki metod u tumaenju Kur'ana esto koristi i
predislamsku i islamsku poeziju (onu ranog perioda u islamu) kako bi
se objasnile teke ili rijetke rijei u Kur'anu. Tako su nastala
mnogobrojna djela s podruja lingvistikog tumaenja Kur'ana koja su
poznata pod naslovom garbul-Kur'n.
Lingvistiki metod tumaenja Kur'ana je, takoer,
racionalistiki, ali je dozvoljen ukoliko se komentator koristi znanjem
kiraeta, sebebi-nuzula, hadisa itd., kako bi njegovo tumaenje bilo u
skladu sa islamskim gledanjem na Kur'an.
Stilistiko tumaenje Kur'ana
Ovaj metod blizak je lingvistikom metodu u tumaenju Kur'ana
i, zapravo, predstavlja njegov ogranak. Ovdje se prvenstveno istrauje
stil Kur'ana i nadnaravnost njegove poruke sa stanovita samog stila.
Stilske figure kao to su metafora (medaz), metonimija (kinajeh) i
druge (poreenje, parabola, asonanca) nairoko se prouavaju i porede
sa predislamskom poezijom i odgovarajuim stilskim figurama.
Nesumnjivo je da je Perzijanac Zamaheri usavrio kako lingvistiko
tako i stilistiko tumaenje Kur'ana. Ovaj metod tumaenja Kur'ana
urodio je plodom brojnih djela o "metafori" u Kur'anu (medzulKurn), te tekim i problematinim rijeima Kur'ana (mukilulKurn). Ibn `Abbas i Ebu `Ubejde uzimaju se kao utemeljitelji kako
lingvistikog tako i stilistikog tumaenja Kur'ana.
esto se ukazuje da je stilistiko tumaenje Kur'ana ipak stavilo
u sjenu glavnu nakanu Kur'ana: vjersku poruku o jednom, jedinom
Bogu. Smatra se da su se ove stilistike i lingvistike egzegeze iscrpile
same u sebi, dok se tradicionalno tumaenje Kur'ana nije iscrpilo jer je
priopavalo ovu poruku Kur'ana. Stil Kur'ana ne smije biti predmet
oboavanja, bezgraninog glorificiranja nautrb objanjavanja glavne
poruke Kur'ana, vjere u jednog Boga.
55

Sufijsko ili ezoteriko tumaenje Kur'ana

Ukoliko se tefsirom smatra vanjsko prouavanje Kur'ana,
prouavanje njegova jezika, stila, povoda objave, kiraeta itd., a te'vl
tzv. unutarnjim (batin) tumaenjem, tada se je na tlu ezoterikog (batin)
ili sufijskog tumaenja Kur'ana.
Sufijsko tumaenje Kur'ana rijetko posee za neim izvan teksta
Kur'ana, a ukoliko se to i ini, onda su u pitanju tzv. hadisi kudsi . Tekst
Kur'ana promilja se u njegovoj slojevitosti, a mufessir "ponire" u
njegove dubine traei prvotno znaenje rijei ( tevl ). Dakle, seneda i
predanja uglavnom nema i nastoji se, uvoenjem ili otkrivanjem
metafore i alegorije, proniknuti u dubine Teksta. Sufijsko tumaenje
Kur'ana obino je vezano i za mistinu praksu i pobonost. Zerkei ak
sufijsko tumaenje Kur'ana i ne smatra tefsirom ve tvrdi (E1-Burhan,
11, str. 170) da se tu radi o inspiraciji koju je sufija ili mistik dobio
nakon itanja kur'anskog teksta.
Osnovno je pravilo sufijskog tumaenja Kur'ana da Kur'an ima
svoje dubine. U brojnim sufijskim tefsirima kae se:
"Ne postoji kur'anski redak koji nema etiri smisla: egzoteriki
(zahir), ezoteriki (batin), granicu (hadd), Boansku nakanu (muttala ).
U irem objanjenju ovog pravila, koje je u temelju sufijske i
ezoterike metode tumaenja Kur'ana, naglaava se da je egzoteriki
nivo za usmeno predanje; ezoteriki za "unutarnje shvaanje"; granicu
predstavljaju iskazi koji odreduju dozvoljeno i nedozvoljeno; Boanska
je nakana ono to Bog namjerava ostvariti u ovjeku svakim retkom".
Sufijski metod takoer je urodio plodom brojnih komentara
Kur'ana koji su esto pisani i pod uticajem neoplatonizma, gnostikih
ideja i helenizma, ali je njihova glavna inspiracija ipak Kur'an.
Komentari ovakve vrste napisani su esto i u poeziji (kao npr.
Rumijeva Mesnevija) i predstavljaju vrhunska djela u svjetskoj
literaturi.

56

Znanstveno tumaenje Kur'ana

Znanstveno tumaenje Kur'ana ogranak je racionalistikog
tumaenja Kur'ana, a kao metod tumaenja osobeno je po tom to
kur'anski tekst ita pod uticajem uvijek rastuih znanstvenih otkria i
spoznaja. U El-Itkanu se govori da je izvjesni El-Mursi ve pokuao
(prije pet ili est vijekova) znanstveno tumaiti Kur'an i, zapravo,
zasnovati ga. Naravno, od samih poetaka tumaenja Kur'ana uoava se
da postoje tendencije da se neki kur'anski tekst ita i tumai u skladu sa
grkom (ili ptolomejskom) kosmologijom, grkom geografijom itd.
Fahruddin Razi je u tome znaajan primjer.
Znanstveno tumaenje Kur'ana kao metod naroito oivljava u
XIX. i XX. stoljeu, kada je islamski svijet u dekadenci, a evropski u
epohi
sveopeg
racionaliziranja.
Pod
uticajem
zapadnih
(evolucionistikih, fizikalnih i drugih) spoznaja mufessiri su tumaili
sve to je spomenuto u Kur'anu. Dakle, za specificiranje nekog
kur'anskog termina (tahsis) ne slui vie hadis ili izreka ashaba ili
tabi`ina, ve se koristi nauka. Kur'anske rijei se esto, nategnutim
lingvistikim analizama, trgaju iz svoga konteksta (sijak) i muffesir, sa
znanstvenim spoznajama, uitava u njih svoja, esto proizvoljna,
tumaenja. Protivnici znanstvenog metoda u tumaenju Kur'ana tako
prigovaraju da je osnovna njegova slabost nepotivanje konteksta
Kur'ana. Ne moe se u kur'anske rijei pohraniti sve to naunici
"otkriju", pa je to i glavni razlog to je ovaj metod tumaenja Kur'ana u
ozbiljnoj krizi.
Historijsko tumaenje Kur'ana
Ovaj metod zasnovan je u nekim svojim primordijalnim
oblicima ve u doba ashaba i tabi`ina. Poznato je da je etvrti halifa
`All ibn Ebi Talib posjedovao zbirku Kur'ana koja je ustrojena po
redoslijedu objavljivanja, a i on i Ibn Mes`ud, kako biljei Tradicija,
govorili su da ne postoji kur'anski ajet a da oni ne bi znali gdje je

57

objavljen, kada je objavljen, "zbog ega" je objavljen, i tome slino.

Takav nain poznavanja Kur'ana u izvjesnoj je mjeri historijski.
Nadalje, cjelokupna nauka sebebi-nuzula da se shvatiti kao
historijsko prouavanje Kur'ana, jer sebebi-nuzul specifinije odreuje
ta u Kur'anu oznaavaju neke rijei s obzirom na vrijeme objavljivanja
kur'anskih cjelina.
Meutim, historijski metod u tumaenju Kur'ana u pravom
smislu te rijei sastoji se u tanom utvrivanju gdje i kada su ivjeli
ljudi spomenuti u Kur'anu (Boiji poslanici, Je'dud i Me'dud,
faraon, Merjema, Musaova, a.s., majka itd.), gdje su i kada ivjeli
narodi koje Kur'an spominje (`Ad, Semud, Ejka, Irem itd.), te da li i
danas postoje tragovi (peine, stijene, natpisi, graevine itd.) na temelju
kojih bi se moglo utvrditi konkretnije o emu Kur'an govori, na ta
aludira, odnosno da se iznae historijska specifikacija kur'anskog
kazivanja. Paleografija (nauka o pismima u starom i srednjem vijeku)
igra vidnu ulogu u historijskom metodu tumaenja Kur'ana. Tako se
uporeuju rani kur'anski rukopisi i natpisi na pojedinim stijenama u
Arabiji, iznalaze se slinosti izmeu arapskog pisma te drugih pisama
semitskih jezika (hebrejskog, aramejskog, sirskog) a sve te spoznaje
koriste da se tano specificira ta pojedine kur'anske rijei znae, da se
odgonetne bar priblino znaenje socionima koje Kur'an spominje, itd.
Takoer se koriste drugi izvori koji govore o tim narodima (a koji su
pisani u kranskim samostanima zemalja ama, u hebrejskim
sinagogama Bliskog istoka, u Perziji) te se uporeduju s Kur'anom i
"informacijama" datim u njemu. Metod historijskog prouavanja i
tumaenja Kur'ana znaajan je i glede uporednog prouavanja Kur'ana i
Biblije, njihova jezika, tematike openito, pa i "historijskih" navoda
koje te knjige sadre.
Tematsko tumaenje Kur'ana
U novije vrijeme izdiferencirao se jo jedan metod tumaenja
Kur'ana - tematski (et-tefsirul-mevduijj). Sastoji se u tome da se na
jednom mjestu prouavaju svi ajeti Kur'ana koje objedinjava ista tema.
58

Tako imamo tefsire koji govore samo o poloaju npr. ene u islamu, o
islamu i kamati, o islamu i idolopoklonstvu, itd. itd. Takoer se
prouavaju ajeti koji govore o poslanicima i poslanstvu, o eshatologiji,
o ovom svijetu, i sl.
Naravno, ovaj metod tumaenja Kur'ana ne smije zaboraviti na
derogirane i derogirajue ajete, postepenost objave Kur'ana, povode
objave Kur'ana i sl., odnosno, ne smije se samo kompilirati kur'anski
tekst bez unutarnjeg ustrojstva kur'anskih ajeta u skladu sa islamskim
uenjem i islamskim naslijeem koje se razvilo u okrilju
fundamentalnih tokova tefsira.
U ovom metodu uvia se i jedna isto ljudska i historijska tenja
da se u kur'anskim kazivanjima otkriju teme, jer, kao to je vie puta na
prethodnim stranicama reeno, Kur'an nije knjiga koja sadri poglavlja
po "temama". Otuda e kritiari ovog metoda u tumaenju Kur'ana
primijetiti da se ovdje zanemaruje tevkifi redoslijed kur'anskih
poglavlja, to jest, ustrojstvo Kur'ana kakvo je dolo Muhammedu, a.s.,
diktatom Objave. S druge strane, uoavat e se da ovaj metod nudi
mnogobrojne prednosti u odnosu na ostale metode u tumaenju Kur'ana
jer uzima u obzir tekstualnu evidenciju Kur'ana, a to je nuno u
tumaenju svakog temeljnog vjerskog teksta.
Danas se, uglavnom, piu ovakvi tefsiri, tj. krai ogledi o
vanijim "temama" Kur'ana. Ovaj metod esto se i zloupotrebljava i,
sudei po knjigama koje su napisane po njegovim uzusima, uoava se
da se esto ne potuju sebebi-nuzul, derogirani i derogirajui ajeti, niti
prvobitno znaenje kur'anskih rijei. Oito je da se radi o nezrelim
sintezama i nasilnim konstrukcijama sainjenim od kur'anskih ajeta
kako bi se moglo sve dokazati Kur'anom, premda Kur'an nije o mnogo
emu tome rekao ni rijei.
Ostale metode tumaenja Kurana
Na kraju treba naznaiti da se ovdje ni izdaleka nisu obuhvatili
svi metodi u tumaenju Kur'ana. Tako se moe govoriti o ultra
59

`ijskom metodu koji Kur'an ita kao knjigu o porodici Muhammeda,

a.s., o filozofskim itanjima Kur'ana gdje se u Kur'an uitavaju
filozofska znaenja iz tradicije antike Grke, helenizma, stare Perzije,
kranske skolastike, i sl. Vaan metod u prouavanju Kur'ana
predstavlja i orijentalistiki kritiko-historijski pristup Kur'anu. On
negira hadis i Muhammedove, a.s., izreke o Kur'anu, negira esto
autentinost Kur'ana, proglaava kiraete za posebne zbirke Kur'ana, itd.
Poseban metod tumaenja Kur'ana danas moe se uoiti u tzv
politikim tumaenjima Kur'ana. Nastala su brojna djela o Kur'anu i
dravi, Kur'anu i revoluciji, kur'anskom konceptu zajednice, Kur'anu i
pravu, itd., itd. Politiko tumaenje Kur'ana ne treba brkati sa pravnim
ili fikhskim tumaenjem Kur'ana. U ovom posljednjem mufessir se
kree iskljuivo u polju kur'anskih tema kao to su post, zekat,
nasljedstvo, testament, brak, itd. Fikhsko tumaenje Kur'ana je,
takoder, pravo klasino tumaenje kojem se posvetila velika panja, a
neki mufessiri (kao npr. Kurtubi) posvetili su mu mnoge stranice svoga
komentara Kur'ana.
Svi metodi u tumaenju Kur'ana pokazuju da je Kur'an neiscrpna
Boija Rije koja e se uvijek prevoditi kroz tefsire, ali nee nikada biti
iscrpljena. Otuda su klasini komentatori Kur'ana govorili da nakon
svega, nakon bilo kojeg tumaenja, ostaje ovjekova dunost da kae da
"Bog najbolje zna" (Allahu alemu) ta je rekao.

60

DESET ZAPOVIJEDI U NOVIJIM

KOMENTARIMA KUR'ANA1

I
Odve je poznato da se pojam dekaloga ili pojam Deset
zapovijedi vezuje iskljuivo za judaizam i kranstvo, te da Dekalog
ima rodno mjesto u Bibliji, tanije Starom zavjetu (Poglavlje Izlazak,
20.).
Dekalog je grka rije (deka znai Deset a logos znai "rije,
govor, zapovijed"), dekalog, prema tome, znai Deset zapovijedi. I
Dekalog je za jevreje samo sredite vjere, a od jevreja i Starog zavjeta
dekalog je preuzelo i kranstvo, "te na njemu izgradilo svoje moralne
postavke".2
U arapskom jeziku Deset zapovijedi obino se prevodi
sintagmom al-wasaya al- ashr. U Bibliji ili Svetom Pismu, u prijevodu
na arapskom jeziku tampanom u Kembridu 1956. godine, ovako se
prevodi/donosi Deset zapovijedi (navodimo ih u skraenom obliku):
I)
II)
III)

La jekun leke alihetun ukhra emami (Nemoj imati drugih

bogova osim Mene!),
La tasna'a leke timsalen menhuten ve la sureten (Ne pravi
sebi idola lijevanih ili klesanih!),
La tentiq bi-smi r-rabbi ilahike batilen (Ne uzimaj uzalud

Tekst je objavljen u: Takvim za 2002. god., Izdava: Rijaset IZ-e u BiH, Sarajevo,
2002.
2
Vidi, Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva, uredio
Anelko Badurina, Zagreb, 1985., str. 200.
1

61

IV)
V)
VI)
VII)
VIII)
IX)
X)

imena Gospodara/Jahve, tvog Boga!),

Ekrim ebake ve ummeke likej tetule ejjamuke 'alel-erdi
(Potuj oca svoga i mater svoju da dugo ivi na
zemlji...!),
La taqtul (Ne ubij!),
La tezni (Ne ini preljuba!),
La tesriq (Ne ukradi!),
La tehed 'ala qaribike ehadete zurin (Ne svjedoi lano
na blinjega svoga! ),
La tetehi bejte qaribike la tetehi imre'ete qaribike (Ne
poeli kue blinjega svoga, ne poeli ene blinjega
svoga...!), i
Ve la tetehi ej'en mimma li-qaribike (Ne poeli nikakve
stvari blinjega svoga! ).3

U naoj javnosti malo je poznato da ima nekoliko muslimanskih

autora koji su napisali djela ili barem krae odjeljke (u sklopu svojih
opsenijih djela) pod naslovom Deset zapovijedi (al-wasaya al- ashru),
ili barem spominju Deset zapovijedi kad tumae ajete sure Al-An'am
(151-153.) ili pak suru Al-'Isra, 23. i dalje. Zadatak ove nae kratke
rasprave je da svrati pozornost na samo neke od tih muslimanskih
autora i na njihove rasprave naslovljene sintagmom Deset zapovijedi,
odnosno na njihove komentare Kur'ana gdje su spomenuli Deset
zapovijedi.
Uz to, mnogo je vanije da ustanovimo, opet ukratko, gdje su
razlozi da muslimanski autori slobodno koriste judeo-kransku
sintaginu dekaloga - Deset zapoijedi i da je daju, ak kao naslov, svojim
djelima.
Valja odmah kazati da se u muslimanskih autora (kao to je npr.
Mahmud eltut) znaenjski sadraj "kur'anskih" i "muslimanskih"
Deset zapovjedi tek neznatno razlikuje od Biblijskog dekaloga, ali se
razvidno vidi komentatorova elja da istakne neprolaznu vrijednost
Arapski prijevod biblijskoga teksta preuzeli smo iz eminentnog prijevoda Al-Kitab
al-Muqaddas ay Kutubu l-'ahdi l-Qadim wa l-'ahdi 1-Dadid, Cambridge, 1956., str.
119-120.
3

62

snane moralne poruke u kur'anskim ajetima koji pobrajaju Deset

vanih naela islama. U samim komentarima Kur'ana koje ovdje
spominjemo malo je pokuaja da se izvri temeljita usporedba sa
Biblijskim dekalogom. Mnogi komentari Kur'ana ak Bibliju ni ne
spominju, ali ukazuju na Deset zapovijedi kao sredinje i susretino
mjesto nebeskih vjera.
Osim toga, esta upotreba sintagme Al-Wasaya al-Aru (Deset
zapovijedi) govori mnogo i o tome da su muslimanski autori uoili
retorike efekte njene upotrebe. Imenujui knjigu ili naslovljavajui
nekoje poglavlje u svome komentaru Kur'ana sintagmom Deset
zapovijedi, muslimanski autori ele kazati da je to to iznose vano,
uzvieno, ozbiljno...
II
Mahmud eltut (umro 1963. god.), slavni rektor Al-Azharskog
univerziteta, smatra se jednim od najautoritativnijih komentatora
Kur'ana u Egiptu i islamskom svijetu u XX stoljeu. Zanimljivo je da je
on u svom komentaru Kur'ana Tafsiru' l-Kur'ani l-Karim,4 jednom od
najvanijih (naalost nedovrenih) komentara Kur'ana sastavljenih
tokom XX stoljea, napisao itav odjeljak pod naslovom Al-Wasaya al'Aru va makanatuha fi' l-Islam, to u prijevodu znai Deset zapovijedi i
njihovo mjesto u islamu. Tako naslovljeni odjeljak eltut pie nakon
navoenja sljedea tri ajeta iz sure Al-An'am (151-153.):
151. Ti reci: "Doite da vam kazujem
ta vama Gospodar va zabranjuje:
da Mu ikoga ravnim smatrate!
A roditeljima dobroinstvo inite,
i djecu svoju zbog siromatva ne ubijajte!
Pa Mi i vas i njih hranimo!
Mahmud altut, Tafsiru l-Kur'ani l-Karim (al-Ajza' al-'Ashara al-'Ula), Kairo, 198l.
(osmo izdanje).
4

63

Ne
pribliavajte
se
ma
kakvu
nemoralu,
bio on javni ili skriveni!
I ne ubijajte ovjeka koga je Allah zabranio ubiti,
osim kad Zakon trai! Eto to vam On u dunost stavlja,
da biste razmislili vi.
152. I imetku siroeta ne pribliavajte se,
osim na nain najljepi, sve dok ono zrelost ne dostigne!
I pravedno na litru i na kantar mjerite,
Mi nikoga ne zaduujemo iznad mogunosti njegove!
I kad govorite - pravedno govorite,
makar bilo i protiv vae rodbine!
I zavjet prema Allahu ispunjavajte.
Eto, to vam Allah u dunost stavlja, da biste se opomenuli.
153. I evo, doista, Moga Puta Pravoga, slijedite njega!
I ne slijedite puteve druge pa da vas oni onda
u raskol stave spram Puta Njegovoga!
Eto, to vam Allah u dunost stavlja,
da biste se bojali Njega.
Prema Mahmudu eltutu, znalci islama nazvali su ova tri ajeta, i
ono to ti ajeti od ovjeanstva trae, imenom "Deset zapovijedi". eltut
smatra da razlozi takvog imenovanja poivaju, sasvim sigurno, u
injenici da se u tri navrata u naprijed navedenim ajetima spominju
rijei zalikum vessakum - "Eto, to vam Allah u dunost stavlja..., to vam
Allah poruuje!"
Mahmud eltut smatra da ova tri ajeta sadre zabrane i naredbe,
te ih on na arapskom pobraja ovim redom:
El-iraku billah - Zabrana mnogobotva, naredba da se
vjeruje (u) jednoga Boga.
II) Ve bil-validejni ihsanen - initi dobro roditeljima.
III) Ve la taqtulu evladekum min imlaqin - Zabrana
edomorstva.
IV) Ve la taqrebu l-fevahie - Zabrana bluda / zinaluka /
nemorala.
I)

64

V) Tahrimul-qatli - Nepovredivost ivota (zabrana ubijanja).

VI) Ri'ajetu mali l-jetimi - Voditi brigu o imetku siroadi.
VII) 'Ifau'u l-kejli ve l-mizani - Pravedno mjeriti i ne zakidati na
vagi.
VIII) Ve iza qultum fa'dilu ve lev kane za qurba - Pravedno
svjedoiti, pa makar to bilo i protiv rodbine.
IX) Ve bi 'ahdillahi evfu - Ispuniti zavjet prema Bogu.
X) Ittiba'u siratillahi l-musteqimi - Slijediti Boiji, Pravi Put.
Nakon to je objasnio ovih "Deset Boijih oporuka", tj. "Deset
zapovijedi" na blizu pedeset stranica svoga komentara Kur'ana,
Mahmud eltut zakljuuje da one postavljaju temelj vjerovanju u
jedinost Boiju.
Od poznatijih komentatora Kur'ana nakon rektora AlAzharskog univerziteta, Mahmuda eltuta, spominjemo na prvom
mjestu ejha Muhammeda Al-Gazalija (Shaykh, Muhammad AlGhazali, umro 1996.). On je autor, meu ostalim djelima, i poznatog
tematskog komentara Kur'ana (Al-Tafsir Al-Mawdu'i), prva dva sveska
na arapskom izila su 1997. i 1999. godine. Usljed velikog interesa ovaj
je komentar Kur'ana preveden i na engleski jezik i objavljen u prestino
opremljenom izdanju.5 Engleski prevodilac ovog Al-Ghazalijeva
komentara, Ashur A. Shamis, ove ajete iz sure Al-An'am (151-153.)
preveo je na engleskom kako slijedi:
Say. Come, I will tell you what your Lord has ordained for you.
A.
B.
C.
D.
E.

You should not take other gods besides Him.

Show kindness towards parents.
You should not kill your children for fear of destitution,
because We provide for you and for them.
Avoid foul sins, overt and covert.
Do not kill a soul that God has forbidden to be killed,
without the right justification to do so. This is what He

Shaykh Muhammad Al-Ghazali, A Thematic Commentary on the Qur'an, izdanje

The International Institute of Islamic Thought, Herndon, 2000. (vidi stranicc 134 i
i35.)
5

65

F.
G.
H.
I.
J.

urges you to do, so that you may understand.

You have no right to any of an orphan's possesions, except
what is required for his (her) own wellbeing, until he (she)
comes of age.
Observe fairness and justice in weights and measures, We
never burden a soul with more than it can bear.
Judge fairly and testify to the truth, even against your own
kinsmen.
Be true to the covenant of God. This is what He urges you
to do, so that you may take heed.
And, this is my path, a straight one. Follow it and do not
follow other paths, for these shall lead you away from it.
This is what He urges you to do, so that you may be fearful
of God.6

Al-Ghazali, dakle, slovima A, B, C... razvrstava naredbe/zabrane

iz ova tri ajeta, kako bi tako oznaio "Deset zapovijedi" u Kur'anu. On
ih naziva al-wasaya al-ar, kako su to obino inili i mnogi drugi
savremeni komentatori Kur'ana.7
Tako, poznati saudijski mufessir Muhammad 'Ali As-Sabuni za
ajete 151-153. iz sure Al-An'am veli da sadre Deset zapovijedi. AsSabuni kae:
"Svemogui Bog spominje Deset zapovijedi o kojima su
saglasni svi nebeski vjerozakoni i na kojima se temelji srea
ovjeanstva!"8
Ovim As-Sabuni ukazuje da je temelj i sr svih Boijih objava
(Tevrata, Zebura, Indila, Kur'ana) ovih Deset zapovijedi. U svakoj
nebeskoj knjizi Deset zapovijedi ine sr vjerovanja i temeljna naela
moralnog ponaanja. Kur'an, kao posljednja Boija objava sadri Deset
zapovijedi, sam Kur'an je svojim sadrajem svojevrsna konana potvrda
Vidi: Isto, str. 134 - 135.
Engleski prevodilac Al-Gazalijeva tefsira arapsku sintagmu al-wasaya al- ashr
prevodi rijcima TEN DIRECTIVES OR "COMMANDMENTS" (str. 135.)
8
Muhammad 'Ali As-Sabuni, Safwatu t-Tafasir, sv. III, Rijad, 1981., str. 107.
6
7

66

i opeaenje Deset zapovijedi.

Muhammed Hamidullah je, takoer, poznati islamski pisac koji
se bavio pitanjem Deset zapovijedi u islamu. U djelu Uvod u islam9
ovaj autor pronalazi Deset zapovijedi u suri Al-'Isra, 23-28. ajet. Nakon
navoenja ajeta Muhammed Hamidullah kae:
"Ove zapovijedi, uporedive s onim to su date Musau, ali
obuhvatnije od njih, objavljene su Poslaniku za vrijeme Mi'rada."10
Takoer, Hamidullah u svome dvotomnom djelu Muhammed,
alejhisselam iznosi sline tvrdnje o ovim zapovijedima.
I mnogi drugi savremeni komentatori Kur'ana piu o Deset
zapovijedi kao okosnici svih nebeskih vjera, islama meu njima
posebno. U svojim komentarima oni ukazuju na veliku vanost
injenice da sure Al-An'am i Al-'Isra donose Deset zapovijedi.
III
Ima, meutim, muslimanskih autoriteta koji imaju ak svoju
verziju "Deset zapovijedi"! Hasan al-Banna (ubijen 1949.), osniva
organizacije Al-Ikhwanu l-Muslimun (Muslimanska braa), izdiktirao je
svojih "Deset zapovijedi" (Al-Wasaya al-'Ashru), a o tome su njegovi
sljedbenici napisali duge komentare, ponekada ak i knjige.11
Nakon prvog itanja ovih Al-Bannaovih Deset zapovijedi
primjeujc se da je rije o Deset pravila kojih se u svom svakodnevnom
ivotu muslimani trebaju pridravati. Takoer, imamo li u vidu
Vidi stranice 102-103. sarajevskog izdanja Uvoda u islam iz 1989. godine (prijevod
Sabine Berberovi). Naziv engleskog originala je Introduction to Islam, London,
1980.
10
M. Hamidullah, str. 103.
11
Abd al-'Azim Ibrahim Al-Mat'ani autor je knjige Al-Wasaya al-'Aru Lil-Imam Alahid Hasan Al-Banna, izdanje Daru -uruq, Kairo/Bejrut, 1976. Takoer, na zadnjoj
korici knjige Al-Awlamatu Fi Mizani'1-Islam (Globalizacija na vagi islama), Kuvajt,
2001. donijeto je Deset zapovijedi Hasana Al-Banna-a.
9

67

injenicu da je Hasan Al-Banna bio osniva organizacije "Muslimanska

braa" (osnovana u Kairu 1928. godine) njegovih Deset zapovijedi
mogue je smatrati posebnim islamskim kodeksom njegovih pristalica.
Sve nama dostupne arapske verzije ovog kodeksa Hasana alBenna-a donose sljedee maksime:
I)
II)
III)
IV)
V)
VI)
VII)
VIII)
IX)

X)

"Poi da klanja namaz kad uje poziv (ezan), ma kakve

bile okolnosti!"
Ui Kur'an, ili ga itaj/istrauj ili sluaj kad ga dugi ui,
ili spominji Boga! Nemoj traiti beskorisno nijedan dio
svoga vremena!"
"Trudi se da govori knjievni arapski jezik, jer to spada u
znakove islama!"
"Ne raspravljaj mnogo ni o emu, ma ta bilo posrijedi, jer
prepirka ne donosi dobro!"
"Ne smiji se mnogo, jer srce, koje je doprlo do Boga,
smireno je i staloeno!"
"Ne zbijaj ale, jer zajednica koja se bori i rtvuje zna
samo za ozbiljnost!"
"Ne podii glas svoj iznad mjere potrebne da te uje
sluatelj, jer je to glupo, nepristojno i uznemirava!"
"Kloni se ogovaranja pojedinaca i vrijeanja zajednica
(organizacija), i govori samo ono to je dobro!"
"Predstavi se onome koga sretne od svojih prijatelja,
makar to on od tebe i ne traio, jer temelj naeg
poziva/misije
jeste
drueljublje
i
meusobno
upoznavanje!"
"Dunosti je vie negoli to imade vremena. Stoga, pomai
drugoga tako to e mu savjetovati da se koristi svojim
vremenom, a akoli imade neku dunost onda u njenom
vrenju budi saet i koncizan!"

Hasan Al-Banna je, kao to vidimo, koncipirao svojih Deset

zapovijedi shodno svome tumaenju islama i s ciljem izrade jednog
islamskog kodeksa pripravljenog za potrebe pokreta "Muslimanska
braa". Hasan Al-Banna ne vezuje koncept svojih "Deset zapovijedi" za
68

nekoji kur'anski ajet ili ajete. On, naprosto, manirom lidera

Muslimanske brae posredstvom ovih pravila nastoji uiniti efikasnim
operativni rad svojih aktivista i lanstva.
Recimo na kraju da veliki broj komentatora Kur'ana posee za
sintagmom Deset zapovijedi istiui, prije svega, vjene aspekte vjere u
Boga koji se ovim zapovijedima naglaavaju. Tako Mahmud eltut za
ovih Deset zapovijedi ukratko kae:
"Ova naela jesu Pravi Put. Muhammed je poslan da ovaj Put
objanjava i da njemu poziva, kao to su s tim ciljem poslani i svi
prethodni Boiji poslanici!"12

12

eltut, navedeni tefsir, str. 393.

69

IBRAHIM - BOIJI PRIJATELJ1

IBRAHIM (Kur'an, 69 puta; vlastito ime u Kur'anu).

IBRAHIM je Boiji poslanik, jedna od dominantnih poslanikih
pojava u Kur'anu. U komentarima je poznat pod imenima "Boiji
prijatelj, Allahov prijatelj" - to je uzeto iz Kur'ana, IV, 125.: "Allah je
uzeo IBRAHIMA za prijatelja" - takoer poznat i po sintagmi "Prijatelj
Svemilosnog" (Boga), kao i po imenu "Praotac/predak Boijih
poslanika". (M. I. Ibrahim, 26).
GLAVNE IDEJE:

IBRAHIMU u Kur'anu se veli da je dobio neke rijei

(kelimat) od Gospodara svoga kao kunju, pa je tim
rijeima udovoljio - (II, 124);
IBRAHIM je bio NUHOVE vjere i roda - (XXXVII, 83);
U II, 125., spominje se lokalitet MEKAMU IBRAHIM,
radi se o mjestu njegovog stajanja/namaza u dvoritu
Mekkanskoga Hrama.
IBRAHIM i sin mu ISMA`IL dobili su Boiju naredbu da
(od kumira, kipova, idola) oiste HRAM u Mekki za
hodoasnike - II,125.
IBRAHIM moli Boga za sigurnost Mekke, i za opskrbu
njezinih stanovnika plodovima - II,126.
Temelje Svetome Hramu, pri jednoj njegovoj obnovi,
podigli su IBRAHIM i sin mu ISMA`IL - II, 127.
K tome, navode se (XIV, 37) Ibrahimove rijei u kojima
on, obraajui se Bogu, veli da je nastanio "neke potomke

Tekst je objavljen u: Takvim Rijaseta IZ-e za 1998. god., Sarajevo, 1998.

70

svoje u dolini jednoj u kojoj se nita ne sije, kod Hrama

Tvoga Svetoga..." (Komentari Kur'ana vele da je rije o
nastanjivanju njegove ene Hadere i Isma`ila, njegovog
sina, u Mekki, Hidaz.
Vjera IBRAHIMOVA, monoteizam spominje se (II, 130)
kao MILLETU IBRAHIM.
IBRAHIM se u XVI, 120., naziva UMMET-om, moda i
zbog toga to je on sam tada bio jedini monoteista, tj.
ovjek predvodnik, odan Bogu i HANIF, odnosno to je u
svome vremenu bio najvrijedniji ovjek. Tu su vjeru on i
JA`KUB oporuili, svaki svojim sinovima, (II, 132).
U II, 133., spominju se IBRAHIM, ISMA`IL i ISHAK kao
preci JA`KUBOVIH sinova, koji vele da e robovati
"Bogu JA`KUBOVU i Bogu njegovih predaka,
IBRAHIMOVU, ISMA`ILOVU i ISHAKOVU.
Rije HANIF spominje se u Kur'anu u najveem broju uz
IBRAHIMA (kao npr. II,135), termin oznaava "ovjeka
iste monoteistike vjere", tj. "nije bio od mnogoboaca,
nije bio od onih koji Bogu pripisuju drugove, suparnike,
takmace..." (II, 135) - u ono to mu je objavljeno treba
vjerovati (II, 136);
U II, 140., pobija se da su IBRAHIM, ISMA`IL, ISHAK i
JA`KUB bili jevreji ili krani, dok se u II, 258., ukazuje
na "onoga koji je sa IBRAHIMOM o Gospodaru (Bogu)
njegovu raspravljao", a u istom (II, 258) on opisuje svoga
Gospodara (Boga) kao Onoga koji oivljava i usmruje.
Takoer, raspravljajui sa osobom spomenutom u II, 258.,
IBRAHIM kae "da Allah daje da Sunce na Istoku grane;
daj ti da grane sa zapadne strane".
U (II 260.) IBRAHIM moli da "mu Gospodar njegov
(Bog) pokae kako proivljuje mrtve".
Bog je odabrao, izabrao izmeu ostalih, i njegovu
porodicu (III, 33.)
U III, 67., veli se iznova da IBRAHIM "nije bio jevrej ni
kranin".
71

U XXI, 51., rije je o IBRAHIMOVOJ zrelosti koju mu je

Bog podario.
U XXII, 78., govori se "o vjeri vaeg praoca IBRAHIMA",
tj. praoca ljudi, praoca monoteistikog ovjeanstva.
U VI, 74., spominje mu se otac, moda ipak predak,
AZER "kad IBRAHIM ree svome ocu/pretku Azeru..."
(usp. mnogobrojna egzegetska objanjenja/nagaanja da li
je AZER bilo ime kipa kojemu je sluio Ibrahimov tac
TAREH, i sl.).
K tome, IBRAHIMU je Bog pokazao carstvo Nebesa i
Zemlje (VI, 75). Ta cjelina/opis IBRAHIMOVA
duhovnog zrijenja glasi: I tako Mi Ibrahimu pokazasmo
Carstvo nebesa i Zemlje, da bi on meu onima to vrsto
vjeruju bio. I kad mu veer pade, on zvijezdu vidje: "To je
Gospodar moj!" - on ree. A kad zvijezda zade, Ibrahim
ree: "Ja ne volim one koji zalaze!" I kad ugleda Mjesec
kako izlazi, on uskliknu: "E, ovo Gospodar moj je!" A kad
Mjesec zae, Ibrahim ree: "Ako me Gospodar moj ne
uputi, bit u od onih koji su zalutali!" Pa kad vidje Sunce
kako izlazi, Ibrahim uzviknu: "Evo Gospodara moga, evo
najveega!" A kad Sunce zae, Ibrahim ree: "O narode
moj! Ja nemam nita s tim to Allahu vi druge smatrate
ravnim! Lice svoje ja predano i iste vjere okreem
Onome Koji nebesa i Zemlju stvorio je! Ja nisam od onih
koji druge Allahu smatraju ravnim!" (VI, 75-79)
IBRAHIMOVI gosti su oni koji su mu navijestili roenje
sina ISHAKA (XV, 51);
IBRAHIM, mladi monoteista, rui kipove u hramu svoga
naroda (XXI, 60);
Mnogoboci ga bacaju u vatru (XXI, 69), ali Bog nareuje
vatri da "bude hladna i spas IBRAHIMU". Kur'an poruuje
da "u IBRAHIMU i u onima koji vjeruju "vi (ljudi) imate
lijep primjer" ('USVEH HASENEH).
IBRAHIMOVO rtvovanje sina ISMA`ILA spominje se u
XXXVII,102-107;
72

IBRAHIMOVE i MUSAOVE "listine", tj. SUHUFI u

kojima su poslanice Objave navode se u LXXXVII, 19.

KOMENTARI KUR'ANA u irokim potezima raspravljaju o

mnogim aspektima IBRAHIMOVE, a.s., pojave u Objavi, u vjeri i u
povijesti. Za njega se vezuju mnoge ideje, ustanove i obredi koje Kur'an
spominje, ali komentari Kur'ana istiu i mnoga predanja i detalje o
kojima Kur'an uti.
O porijeklu IBRAHIMOVA imena komentator el-Kurtubi (II,
66) veli, pozivajui se na komentatora el-Maverdija, da je IBRAHIM
sirijaka rije i da na arapskom, prema komentatoru Ibn `Atijjetu, znai
"otac milostivi"... Kurtubi, domalo zatim, dodaje da esto imamo
podudarnost znaenja u sirijakim i arapskim rijeima. Kurtubi na istom
mjestu istie da je Ibrahim tako nazvan u sirijakom zbog milosti koju
je iskazivao prema djeci. Kurtubi, potom, za Ibrahima, a.s., vezuje
milost spram djece istiui da su Ibrahim i njegova ena Sara zadueni
da se, sve do Dana Sudnjega, staraju o djeci vjernih koja umru u dobi
djetinjstva.
Kurtubi podsjea, potkrijepljujui ideju o Ibrahimu kao
samilosnom skrbniku djece sve do Dana Sudnjega, da i sam El-Buhari
navodi predanje u kojemu Muhammed, a.s., veli da je za vrijeme
MI'RADA vidio Ibrahima, a.s., u DENNETSKOM PERIVOJU "sa
mnogo djece od drugih ljudi".
Isticanje Sare kao skrbniteljice umrle djece jasno je i po tome jer
je ona, sve dok nije u svojoj poodmakloj starosti rodila sina Ishaka, bila
nerotkinja.
Delaluddin es-Sujuti (el-Itkan, IV, 60) takoer odobrava
ovakvu etimologiju rijei IBRAHIM u kojoj se istie ideja milosti. On
navodi jezikoslovca el-Davalikija koji kae da je rije Ibrahim stara i
da nije arapska". Arapi ovo ime "izgovaraju na nekoliko naina",
najpoznatiji izgovor je IBRAHIM, ali ga izgovaraju i kao IBRAHAM
zatim kratko IBRAHaM i IBReHeM.
Sujuti na istom mjestu kae da je to "sirijako ime koje znai
otac milostivi". On u Itkanu (IV, 60) navodi, pozivajui se na autoritet
73

el-Kermanija, i drugu etimologiju za ime Ibrahim, od rijei ELBERHEMEH to, opet, znai "snana mo pronicanja". Ova etimoloka
mogunost ukazuje na Ibrahimovo, a.s., posmatranje zvijezde, Mjeseca,
Sunca i na njegovo brzo shvaanje da je iza, u svemu, ispred i iznad
svega Bog!
Komentatori Kur'ana navode IBRAHIMOVU LOZU,
rodoslovno stablo, i uvijek ga povezuju s Boijim poslanikom
NUHOM, a.s. Ibrahim je, po tom stablu, sin Azerov koji se jo naziva i
TAREH koji je opet sin NAHORA a ovaj je sin ARUHA koji je sin
RAGUA, ovaj je sin FALEHA, a ovaj je, zatim, sin ABERA, a Aber je
sin ALEHA, a taj je bio dijete ARFEHADA, koji je sin SAMA, a
Sam je sin Nuha, Boijeg Poslanika. (Ovakvu etimologiju navodi
Sujuti, Itkan, IV, 60., mnogi je ponavljaju, manje ili vie u ovakvom
obliku; na temelju toga vidimo utjecaje arapskih prijevoda Biblije i
tradicije 'ISRA'ILIJJATA u ustanovljavanju genealogije mnogih Boijih
poslanika, usp. arapski prijevod Biblije, (Cambridge, 1956., str. 17.,
gdje se navodi SAMOVO, odnosno SEMITSKO genealoko stablo.
Ibrahim, a.s., imao je etiri sina (Kurtubi, II, 67): ISMA`ILA,
ISHAKA, MEDJENA i MEDA'INA.
I mnogi drugi istiu da je Ibrahim, a.s., porijeklom od Boijeg
glasnika Nuha. Tako M.I. Ibrahim (el-Elfaz ve l-E`lam el-Kur'anijje,
27) veli da je Ibrahim, a.s., "roen u Babilonu prije mnogo hiljada
godina, porijeklo mu je od Nuhova sina Sama..."
M. I. Ibrahim na istom mjestu veli da je narod Babilona
oboavao zvijezde i kipove, a oboavali su i svoga vladara Nemruda ibn
Ken`ana. Azer, Ibrahimov otac, klesao je kipove za svoj narod i
opsluivao ih...
Isti autor veli da je "Ibrahim, a.s., odrastao ispravna vjerovanja".
Kao dijete bio je skrivan, jer je vladar Nemrud, uvi da e se roditi
muko dijete koje e dokrajiti njegovu vladavinu, naredio da se te
godine umore sva muka djeca... (Ibn Kesir, 11, 204). Stoga mu se
majka, dok ga je nosila, sklonila u peinu izvan grada i tamo ga rodila.
Ovaj motiv komentatori Kur'ana dovode u vezu sa Musaovim, a.s.,
74

roenjem i faraonovom naredbom o ubijanju muke djece.

Ibrahimovo odrastanje, osim pod budnim okom majke, bilo je
praeno i Boijim nadahnuem, jer je Ibrahim, ve kao mladi, nakon
to je ispred peine posmatrao zvijezde, Mjesec i Sunce, dobio
poslanstvo. Ibn Kesir (III, 246) veli u tom smislu da "Bog uvijek alje
vjerovjesnike kao mladie, a i kad se kojemu znalcu podari znanje
podari mu se jo za mladosti..." Stoga se u Kur'anu (XXI, 60), na istom
mjestu veli Ibn Kesir, Ibrahima a.s. naziva "mladiem". U razvoju
vitekih redova (FUTUVVET) u islamskoj kulturi i civilizaciji motiv
Ibrahimove, a.s., mladosti imao je inspirativan utjecaj.
Ibrahimovom iseljenju (HIDRETU) iz Babilona (iz Harana, ili
pak iz Ura) u zemlje ama i u Mekku prethodilo je kanjavanje vatrom,
lomaom! Prema starim babilonskim zakonicima, ovjek koji ustaje
protiv tadanjeg mnogobotva kanjavao se spaljivanjem na vatri.
"Spalite ga!" - povikae (sudije) - "i boanstva svoja osvetite, ako ete
neto da inite!" (XXI, 68)
Ibn Kesir (3, 247) veli da su Babilonci na lomau sabrali dosta
drva ak bi se poneke ene, koje su bolovale, zavjetovale, ako ozdrave,
donijeti drva na lomau... Ibrahim, a.s., baen je na lomau izgovarajui
pritom rijei: "Boe, Ti si jedini na nebesima, a ja sam jedini koji Ti na
Zemlji robujem!"
Dibril mu je bio poslan tada, pitao ga je: "Treba li ti togod?" A
Ibrahim a.s. mu je odgovorio: "Od tebe ne! Od Boga da!" Tada je
uslijedila Boija intervencija: "Vatro, budi hladna i spas za Ibrahima!"
(Kur'an, XXI, 69).
Na ovom, kao i na mnogim drugim mjestima, primjeujemo
monu egzegetsku dovitljivost komentatora. Panja se ovdje
usredsreuje na rijei "hladna" i "spas(onosna)"! Komentatori kau da
je ovo udo (MU'DIZA) bilo toliko intenzivno da mu je vatra sagala
samo "uad" kojima je bio vezan! Dakle, praktiki, vatra ga je
oslobodila!
K tome, veli evkani (3, 415), "da iza 'hladnoe' vatre nije
uslijedila Boija naredba da vatra bude i 'spasonosna', Ibrahim bi umro
75

od njezine studi!"
udo prometanja vatrene toplote u hladnou osjetile su i
ivotinje i pomogle da vatra bude hladna. evkani (3, 415) biljei da su
sve ivotinje otpuhivale vatru od Ibrahima, osim gutera! On je vatru
puhao na Ibrahima!
Kurtubi objanjava "rijei" (KELIMAT), kojima je Ibrahim, a.s.,
bio od Boga na kunju stavljen, kao naredbe o ustanovljenju vanih
kulturnih konstanti. (Prisjetimo se da komentatori Kur'ana vele da je
Boiji poslanik IDRIS ljude uio oranju, sadnji, etvi, pripitomljavanju
biljaka i ivotinja. Njegova se Objava sastojala u tome, dok Ibrahim,
a.s., djeluje kao osoba koja ureuje zajednicu i koja je iritelj kulture.
Kurtubi objanjava da se za Ibrahima a.s., kao Boijeg poslanika koji
djeluje na razdiobnoj crti ovjeanstva, vezuju ideje vostva i imameta,
te obnavljanja Svetoga Hrama kao "susretita ljudi".
Za same "rijei" (KELIMAT) veli da su to dunosti koje su mu
stavljene da ih izvrava. ta, odreenije, znae ove rijei? Kurtubi (2,
67) navodi niz miljenja: da su to "islamski propisi/polozi/zakoni", da je
"na kunju stavljen islamom", "naredbama i zabranama", "klanjem
svoga sina", "priopavanjem poslanstva".
Ideja rtve, KURBANA takoer se uz IBRAHIMA nerazdvojno
razmatra.
Kurtubi (2, 67) navodi i druga miljenja o rijeima i za
Ibrahima, a.s., vezuje mnoge konkretne ideje i ustanove kulture. Tako
Kurtubi izdvaja ustanovu ienja: "Bog ga je iskuao ienjem", "pet
ienja odredio mu je za glavu a pet za tijelo".
Kad je "ienje glave posrijedi" odredio mu je 1)"potkresivanje
brkova" 2) "ispiranje usta", 3) "ispiranje nosa", 4) "ienje zuba
etkicom/misvakom" i 5) "eljanje/razdjeljivanje kose" (Kurtubi, 2,
67).
KELIMAT o "ienju tijela" odnose se na 1) "podrezivanje
nokata", 2) "brijanje malja iznad i oko spolovila", 3) "obrezivanje", 4)
"odstranjivanje/upanje dlaka ispod pazuha", 5) "pranje mjesta
76

izluivanja izmeta i mokrae vodom".

Ideje OBREZIVANJA i iseljenja HIDRE radi vjere zauzimaju
jedno od glavnih mjesta u tumaenju Ibrahimove poslanike pojave.
Tako se navodi (Kurtubi, 2, 68) da je komentator el-Hasan kazao da je
Bog poslanika Ibrahima a.s. kuao sa est iskuenja: 1) zvijezdom, 2)
Mjesecom, 3) Suncem, 4) vatrom, 5) iseljenjem/hidrom, i 6)
obrezivanjem.
Istiui ga kao poslaniku pojavu koja utemeljuje kulturu,
Ibrahim je, prema komentatorima Kur'ana, mnogo ta uradio prvi uope
meu ljudima (npr. vidi Kurtubi, 2, 68, zatim Taberi, I , 524. i dalje;
takoer u tom smislu i Ibn Kesir, I , 228-229., i Zamaheri, I, 184-185.)
Prema Kurtubiju, Ibrahim je "prvi koji se obrezao", prvi koji je "ugostio
gosta", prvi koji je "brijao malje", prvi koji je "odrezao nokte", prvi koji
je "potkresao brkove", prvi koji je "osijedio", (s ovim u vezi, Kurtubi 2,
73) navodi da je Muhammed, a.s., zabranio upati sijede vlasi; naime,
svaki musliman koji osijedi u islamu, sijede vlasi bit e mu svjetlo na
Danu Sudnjem...
Nadalje, Ibrahim a.s. je bio prvi koji je "udario maem", prvi
koji je "oprao stranjicu vodom", prvi koji je "obukao gae", takoer i
prvi "koji je jeo poparen kruh", "prvi koji je govorio sa
minbera/govornica", itd.
Institucija obrezivanja (el-khitan) koja se vezuje za IBRAHIMA,
a.s., u komentarima Kur'ana je, stoga, iroko izloena. Kurtubi (2, 08)
istie da veina komentatora Kur'ana obrezivanje ubrajaju u tzv. "jae,
naglaene sunnete, potvrene sunnete" i neto sto spada u samu
"prirodu islama". Na kakvoj je asti ta institucija vidi se, veli Kurtubi, i
po tome da je Muhammed, a.s., roen obrezan, tavie, takoer su (veli
Kurtubi, 2, 69) i mnogi Boiji poslanici i vjerovjesnici (ADEM, IT,
IDRIS, NUH, SAM, LUT, JUSUF, MUSA, UAJB, SULEJMAN,
JAHJA, ISA, a.s.) roeni obrezani.
(Predanja o samim imenima Boijih poslanika koji su roeni
obrezani neznatno se, od jednog do drugog klasinog komentara
Kur'ana, i od jednog do drugog predanja, razlikuju).
77

IBRAHIM je obrezao svoga sina ISMA`ILA u trinaestoj godini,

a ISHAKA u sedmom danu. Kurtubi navodi, s ovim u vezi, mnoga
predanja kojima eli specificirati najpogodnije vrijeme za obrezivanje
muke djece. Navodi da je "Fatima (kerka Boijeg poslanika
Muhammeda, a.s.) obrezala svoga sina u sedmom danu, ali da autoritet
Malik to nije odobravao (smatrajui da je preuranjeno) i da su tako
postupali Jevreji."
Potom Kurtubi (2, 69) navodi da se muko dijete treba obrezati
izmeu sedme i desete godine, a zatim navodi predanje od Buharija u
kojem se veli da je neko pitao Ibn 'Abbasa koliko je imao godina kad je
umro Boiji poslanik Muhammed, a.s., a on je odgovorio da je tada ve
bio obrezan", (tj. imao je deset do trinaest godina). (Ovo govori da Ibn
`Abbas pamti kad je bio obrezan i da je, za dananje prilike, njegovo
obrezivanje obavljeno kasno).
Kurtubi jo dodaje da raniji autoriteti nisu obrezivali muku
djecu sve dok ne dostignu doba puberteta/polucije ili dok mu se ne
priblie. (Danas, dakako, kad postoje dobri medicinski uvjeti, muko
dijete treba obrezivati ranije i u skladu sa miljenjem lijenika).
K tome, ulema smatra da je lijepo da se stari ovjek koji primi
islam obree, tavie, komentator Kur'ana `Ata' veli da konvertitu u
islam... "nije islam potpun dok se ne obree, pa ak da ima i osamdeset
godina!"
Kurtubi, stoga, navodi (2, 68) razliita predanja kad se Ibrahim,
a.s., obrezao, izdvajamo predanje Ebu Hurejre (iz Malikova djela elMuvetta') da je Ibrahimu, a.s., bilo stotinu i dvadeset godina kad se
obrezao, i da je nakon obrezivanja poivio jo osamdeset godina...
Navode se jo i predanja da se obrezao kad je imao osamdeset godina.
Komentatori Kur'ana, zbog toga jer je Ibrahimovo obrezivanje
znak vrstine zavjeta na koji se obavezao pred Bogom, povezuju
institucije obrezivanja i TAVAFA, tj. ophodnju oko SVETOGA
HRAMA i tvrde da, "nakon toga nije vie niko od Ibrahimove vjere
vrio had/hodoaenje Svetoga Hrama neobrezan".
Ihrahimovo potomstvo, prema Ibn Kesiru (2/208), bilo je
78

mnogobrojno, tavie svi Boiji poslanici koji su uslijedili nakon

Ihrahima, a.s., bili su iz njegova potomstva. A Ibrahimovo duhovno
potomstvo meu monoteistima jeste brojem i utjecajem jedan od
najznaajnijih segmenata ovjeanstva u ovom nama poznatijem i
razvidnijem dijelu povijesti. Tako, arapski prijevod Biblije donosi vijest
o Boijem obeanju Ibrahimu a.s. "... Svoj u blagoslov na te izliti i
uiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na
obali morskoj... (Postanak, 22/17)
Ali, IBRAHIMOVO, a.s., obnavljanje Svetoga Hrama u Mekki
komentatori Kur'ana smatraju jednom od najznaajnijih injenica u
novijoj duhovnoj povijesti ovjeanstva. Prvo, IBRAHIMOVA, a.s.,
HIDRA u izravnoj je vezi sa obnavljanjem HRAMA i ima dva pravca,
jedan u zemlje AMA (Palestina, Liban, dijelovi Sirije), a drugi u srce
Arabije, samu MEKKU. evkani (3/412) veli:
"Istaknuto je ve da je LUT, brati IBRAHIMOV, pa
VELIANSTVENI ALLAH pripovijeda ovdje da je On spasio
IBRAHIMA i LUTA u "zemlju koju smo blagoslovili za svijetove".
Komentatori kau: "To je zemlja ama, a njih su dvojica bili u Iraku..."
I Ibn Kesir (3/248-249) tvrdi da je Ibrahima, a.s., Bog spasio od
neprijatelja i uputio ga kao MUHADIRA do zemalja ama. Ibn Kesir
jo veli da je Ibrahim, a.s., na svom muhadirskom putu upoznao Saru,
ona je bila kerka kralja (iz) Harana, i oenio se njome... To je jedno
miljenje o njezinom porijeklu; drugo je da je ona kerka njegovog
strica, te da je sa njom krenuo iz svoje zemlje kao muhadir...
Dolaskom u Mekku Ibrahim i sin mu Ismail obnovili su Hram.
Zamaheri (1/187) tvrdi da je Hram "i prije Ibrahima bio utemeljen",
naime, pred sam poetak ljudstva na zemlji Hram je bio sputen s neba
sav ureen draguljima iz denneta... Hram je imao dvoja vrata od
smaragda, istona i zapadna. Bog je rekao Ademu, a.s.: "Spustio sam ti
ovaj Hram to se oko njega obilazi, ba kao to se obilazi i oko Mojega
Prijestolja!" Pa se Adem iz Indije zaputio Hramu pjeice, a meleki su ga
susretali i govorili mu: "Neka ti je blagoslovljeno hodoae, o Ademe!
Mi smo hodoastili ovaj Hram prije tebe na dvije hiljade godina!"
Adem je uinio had eterdeset puta iz Indije do Mekke idui pjeice...
79

Tako je bilo sve do vremena Potopa (ET-TUFAN) kad je Bog

podigao Hram na etvrto Nebo, a to je El-Bejtu-l-Ma`mur, a zatim je
Bog Velianstveni naredio Ibrahimu gradnju/obnovu Hrama, a Dibril
mu je pokazao mjesto Hrama...
Zamaheri, nadalje, tvrdi (1/187) da ima predanja da je Bog
Velianstveni odaslao sjene Hrama i da je Ibrahim, a.s., zovnut:
"Gradi/obnovi Hram prema sjenama njegovim (tj. sjenama Ka`be), niti
poveavaj, niti smanjuj!". Hram je, veli jedno drugo predanje, graen
od tvari sa pet gorja: Sinajskoga, Turzejskoga, Libanskoga,
Dudijskoga/Araratskoga, a sami temelji su sa gorja Hirskoga...
(Zamaheri, 1,187). A sam Dibril donio je Crni Kamen (ELHADERU L-ESVED) sa neba...
Komentatori Kur'ana, razumljivo, insistiraju na nebeskom
porijeklu Ka`be, doista se ne moe nai da neko tvrdi suprotno. Ismail
Hakki u svome tefsiru (1, 230) tvrdi da je Ka`ba nebeskog porijekla, jer
"Bog je sazdao na nebesima hram, to je el-Bejtu l-Ma`mur, naziva se
DIRAH (dvorac/hram na etvrtom nebu), a naredio je melekima da na
zemlji sagrade Ka`bu na pravcu toga dvorca, istih dimenzija i izgleda..."
Sintagma "obredi hodoaa/hada" (MENASIKU L-HADD)
u izravnoj je vezi sa Ibrahimom a.s. Kur'anska Objava veli da je
Ibrahim a.s. molio: "(Gospodaru na!) Obrede nae nam pokai!", to
se izravno odnosi na vjerozakone islama i obrede hodoaa. Zamaheri
(1, 188) ukazuje da se radi o "pokazivanju obreda hada ili njihovom
odreivanju/definiranju".
U vrlo tijesnoj simbolikoj vezi je Ibrahimovo obnavljanje
Hrama i Muhammedovo, a.s., posredovanje meu kurejevikim
plemenskim prvacima, pri popravljanju Ka`be, kad je on kao poteni,
vjerni, estiti mladi, tj. EL-EMIN postavio Crni Kamen na njegovo
mjesto.
Ibn Hiam (1, 168. i dalje, poglavlje o restauriranju Ka`be u
vrijeme Poslanikove mladosti) veli da bratstva plemena KUREJ nisu
nala zajedniku rije ko e postaviti Crni Kamen na njegovo mjesto.
Predloili su da onaj ko prvi naie ponudi rjeenje spora; naiao je
80

Muhammed, a.s., i kao estit i vjeran mladi odluio slijedee: Zatraio

je jednu plahtu, poloio na nju Crni Kamen, zatim je plemenskim
prvacima kazao da svi uzmu krajeve plahte i tako podignu Crni Kamen.
Potom ga je on svojom rukom stavio na odgovarajue mjesto...
Ovim se snano potcrtava veza Ibrahima, a.s., i Muhammeda,
a.s., kao obnovitelja Svetoga Mekkanskoga Hrama.
Institucija prinoenja rtve, KURBANA poznata je bila i prije
Ibrahima, a.s. Kur'anska Objava spominje dvojicu Ademovih sinova
koji su prinosili rtve, a njihova tefsirska imena su HABIL i KABIL.
"I pripovjedi im pripovijest o dvojici sinova Ademovih, onako kako jest,
kad su njih dvojica rtvu prinijeli, i od jednoga primljena bi, a od
drugoga ne bi primljena!"
Komentatori Kur'ana u razliitim kontekstima istiu da je upravo
Ibrahim, a.s,. obnovitelj obreda rtve. Taberi (12, 79. i dalje) raspravlja,
kroz desetine predanja, o tome ko je bio tzv. EZ-ZEBIH, tj. ko je, da li
ISHAK ili ISMA`IL, trebalo da bude rtvovan?
Napomenimo da se Taberi, prema predanjima, opredjeljuje za
ISMA`ILA, koristei pritom u svrhu argumentacije sam kur'anski tekst
(XI, 71) koji veli: A ena Ibrahimova bijae tu stajala i bijae se
osmjehnula i Mi je obradovasmo Ishakom, a poslije Ishaka Jakubom!
Dakle, Sari, eni Ibrahimovoj, meleki blagovijeu saopavaju
da e ona roditi sina Ishaka, a da e Ishak imati sina Jakuba (njezina
unuka). Taberi veli da upravo ovo proroanstvo, dato Sari, osporava da
je Ishak bio namjeravani rtvovani sin, jer je u Ishaku bilo Boije
obeanje dato Ibrahimu i Sari da e imati Ishaka, a potom od njega,
Ishaka, dobit e unuka koji se zove Jakub! A kako da bude rtvovan kad
se ve, na temelju proroanstva, znade da e imati sina Jakuba?! Taberi,
posredstvom predanja, istie da je zapravo Isma`il taj koji je bio
namjeren kao rtva.(Vidi odrednicu o KURBANU).
Komentari Kur'ana naglaavaju da je Ibrahimova Hidra dovela
do nastanka dva naroda, Jevreja i Arapa, Jevreji su od ISHAKA, a
Arapi od ISMA`ILA. Komentatori, takoder, povezuju motiv Ibrahimove
Hidre sa Hidrom Muhammeda, a.s.
81

Ibrahim, a.s., je omiljena tema mistikih komentara Kur'ana.

Posebna panja posveena je ajetu 11, 260: "I kada Ibrahim upita: "Moj
Gospodaru! Pokai mi kako proivljuje mrtve?" A Allah mu ree: "Zar
ne vjeruje?!" "Vjerujem, ali hou da mi se srce smiri! - Ibrahim
odgovori. "Uzmi etiri ptice!" - Allah mu naredi - "i isijeci ih, a zatim
na svaku planinu njihove dijelove stavi! Pa ih potom pozovi, one e ti
urei doi! Znaj da je Allah silan i mudar!"
Ismail Hakki (1, 416-417) veli da je Ibrahim, a.s., doista zaklao
pauna, pijetla, vranu i goluba, a neki vele da je mjesto goluba zaklao
orla... Ove su ptice odabrane jer su najblie (po ivljenju) ovjeku i
sabiru sve osobine ivotinja. Zaklao ih je, sve ih u dijelove sasjekao, i
potom sve (perje, kosti, krv, crijeva...) izmijeao i na nekoliko planina
razasuo... Potom je ptice redoslijedom zvao i posmatrao kako se svaka
strvina u djeliima spaja sa glavom ptice kojoj i pripada, te vraa u
svoje oblije. Ibrahim je posmatrao i udio se...
No, ove etiri ptice jesu, takoer, i etiri svojstva (koja ovjek u
sebi treba "zaklati"). Ta su se etiri svojstva, veli Ismail Hakki,
derivirala iz etiri praelementa koji su iskvasali glinu iz koje je stvoren
ovjek, a to su zemlja, voda, vatra i zrak...
Svaki element sa svojim drugom/parom sainjava dva svojstva...
Zemlji je par voda, a svojstva koja nastaju jesu pohlepa i tvrdiluk, gdje
god se nae jedno takvo svojstvo nae se i drugo...
Vatri je par zrak, iz tog para nastaje srdba i pouda/strast, a ta
se dva svojstva nahode zajedno...
Ibrahimu je nareeno da zakolje i ova etiri svojstva... pauna
tvrdiluka, jer paun simbolizira tvrdiluk; naime, da se imetak ne ini
lijepim tvrdici kao to se ini lijepim i paun sa svojim bojama, ne bi
tvrdica njime ni tvrdiio...
Zaklao je i vranu pohlepe, ona iz svoje pohlepe mnogo
traga/zgre...
Zaklao je i pijetla strasti/poude, on je po poudi poznat.
Napokon, zaklao je i orla srdbe, a srdba se pripisuje orlu zbog
82

njegova ponaanja pri letenju iznad drugih ptica...

Ismail Hakki veli da je ove ptice/svojstva Ibrahim zaklao i u sebi
noem istine.
Ljude koji u sebi unite tvrdiluk, pohlepu, poudu/strast i
srdbu, nee saiati vatra dehennema. Stoga ni Ibrahima, a.s., vatra
nije prila, jer nije bilo nikojeg puta da mu ona pristupi kad je bio silom
iz katapulta baen na lomau. Naprotiv, vatra mu je bila "hladna i
spas(onosna)"!

83

TEFSIR I PROBLEM ISLAMSKOG

MILJENJA1

I
Rije tefsir spominje se jedanput u Kur'anu (sura el-Furkan, 33.
ajet) u znaenju objanjenje:
"I nijedan primjer ti oni nee donijeti, a da ti Mi s Istinom
neemo doi, i objanjenjem najljepim!
Inae, korijen f-s-r nigdje se vie u Kur'anu ne spominje. ta
znai rije tefsir na ovom mjestu u Kur'anu, i, potom, ta ona znai u
kasnijoj povijesti tumaenja Kur'ana.
Rjenici klasine arapske leksikografije, na primjer Ibn Manzur
u rjeniku Lisanu l-'Areb, daju ovakva objanjenja trilitera F-S-R: Elfesru el-bejanu, to veli da el-fesru znai objanjenje, razjanjenje,
tumaenje. Ibn Manzur navodi da je oblik vokalizacije ovog trilitera
F-S-R u prolom vremenu aktiva a u imperfektu aktiv. K tome, Ibn
Manzur veli da rijei fesserehu znae iznio je na vidjelo, pojasnio je i
protumaio je.
Domalo iza toga Ibn Manzur navodi vrlo vano miljenje da elfesru znai otkrivanje prekrivenoga/skrovitog a, a zatim veli da sama
rije tefsir znai raskrivanje namjeravanoga znaenja (koje se
namjeravalo kazati) u zakuastoj, nerazumljivoj, nejasnoj
rijei/izrazu/sklopu Kur'ana.
Predgovor hrestomatiji tekstova o Kur'anu Kur'an u savremenom dobu, prireiva:
dr. Enes Kari, Izdava: Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 1997. god.
1

84

Te'vil znai prihvatanje jednog od dva mogua znaenja koje je

sukladno vanjskom znaenju rijei. Dakako, ovo je tek jezika
definicija rijei te'vil. Te'vila ima mnogo vrsta, zavisno u kojem
podruju i u kojoj disciplini zatiemo tu rije. U sufizmu te'vil je
sloena disciplina duhovnog zrijenja, "vraanja" Izvoru pa time i
"izvornim", "pravim" znaenjima Kur'ana.
Kod mu'tezilija, pak, te'vil je otkrivanje svih oblika prenesenih
znaenja u Kur'anu, otkrivanje metafore, alegorije, i drugih stilskih
figura u svetim tekstovima, itd. U iizmu, pak, autoriteti u te'vilu su
imami, oni vode "pravom" znaenju Knjige (a to znai "pravom
znaenju" cjelokupne stvarnosti).
Rjenici moderne arapske leksikografije daju sljedea
objanjenja korijena fesere: fesere ej'en: veddahahu, dakle, prema
ovom ulomku, sintagma: fesere ej'en znai veddahahu tj. on je
protumaio neto, razjasnio neto, itd. Autori rjenika El-Mu'demu lVesit vele jo da sintagma feseret-tabib, dosl. pregledao je ljekar znai
pogledao je u bolesnikovu/pacijentovu mokrau/urin da bi utvrdio
simptome njegove bolesti... Posebno je Sujuti (umro 911. H) insistirao
na ovakvoj etimologiji rijei tefsir. Druga glagolska forma glagola f-s-r
(dakle fessere) u istom rjeniku objanjena je ovako:
"Protumaio je neto (znai): objasnio je to. A objasnio je ajete
Kur'ana asnoga, znai: protumaio ih je i objasnio znaenja, tajne i
propise koje Kur'an obuhvata/sadri."
Ogromna islamska tefsirska literatura rije tefsir tumaila je,
izmeu ostalog i na sljedee naine. Tefsir je povezan sa rijeju "fesr"
koja je u obliku infinitiva, a u znaenju objasniti neto, otkriti
pokriveno. Glagol te rijei dolazi na oblik kao i darebe ili nesare .
Jezikoslovac Halil ibn Ahmed el-Farahidi (umro 175. po H) smatra da
je rije "tefsir" od korijena "fesr" u znaenju "objanjenje". Ragib
Isfahani (umro 502. H) smatra da su rijei "fesr" i "sefr" meuse
znaenjski sline. Fesr se upotrebljava kada se eli istai neko
racionalno znaenje, a sefr kada se hoe istai ulno, fiziko znaenje.
Tako prva rije odslikava umni in, a druga ulno predoavanje. On,
sluei se zakonima arapske etimologijske nauke permutiranja
85

(naroito) trilitera, veli da su rijei "fesr" i "sefr" bliskih znaenja, ba

kao to su i one same medusobno sline. "Fesr" se uzima da bi se
iskazalo neko racionalno znaenje, a "sefr" da bi se neto predoilo
(fizikom) pogledu. U arapskom se jeziku veli: ("ena otkri svoje lice")
i ("Svanu zora!").
Dakle, tefsirom se "otkrivaju" znaenja Kur'ana, ona nam se
pomaljaju kao to se zora zabijeli i biva sve jasnija na obzorju!
I jezikoslovac Emin el-Huli razmilja na tragu ovakvog
etimolokog izvodenja rijei tefsir. Naime, tefsir je bez ikakve sumnje
izveden iz jezgra (FSR-SFR) a u mnogolikim varijacijama ukazuje na
otkrivanje. "Sefr" je materijalno, fiziko otkrivanje, a "fesr" apstraktno,
unutranje otkrivanje (nekog smisla, znaenja, itd).
Tefsir je vremenom, meutim, postao strogi termin nauke.
Mnogi tvrde da tefsir kao "nauka tumaenja Kur'ana" obuhvata sve tzv.
kur'anske discipline. Naravno, ima i onih koji podruje tefsira suavaju,
tvrdei da se tefsir kao nauka bavi samo tzv. stvarnim, realnim (a ne
prenesenim) znaenjem kur'anskih rijei, te propisa koji se iz njih
deriviraju. Prema ovom miljenju, tefsir se ne bi smio baviti
razmatranjem mnogih tema (politike, ekonomije, filozofije, drutva i
povijesti openito) u odnosu na Kur'an, tj. ne bi se smio baviti
prevoenjem Kur'ana u vrijeme. Gornje redukcionistiko miljenje hoe
kazati da se tefsir bavi samostalnim kur'anskim rijeima i rijeima
Kur'ana kad su u sklopovima, u "strukturi", kako bi kazali danas
strukturalisti. Dakle, tefsiru se ovdje doznauje zaposlenje samo na
razini jezika! (Naravno, takvo to nikad se nije prihvatilo, ve se tefsir
smatrao i smatra ivom znanou koja se bavi, na kraju krajeva, temom
prisutnosti Kur'ana u ivotu, u svijetu, u povijesti. Islamski modernizam
je naroito insistirao na tome da se ivot muslimanskih drutava ima
ocjenjivati po standardima Kur'ana. Te standarde, jasno, otkriva
Kur'an).
Trei pak misle da je, terminoloki gledano, tefsir stroga nauka
tumaenja Kur'ana openito, a ne samo njegovog jezika. Tako smatraju
ez-Zerkei (umro 794. H) i es-Sujuti. Prema Zerkeiju (el-Burhan,
2/148), tefsir znai znanje o objavljivanju ajeta, poglavlja Kur'ana,
86

njihovih sadraja, povoda njihove objave, mekanskog i medinskog

redoslijeda i tematike, jasnih ajeta, ajeta sa dvosmislenim znaenjima,
derogirajuih i derogiranih ajeta, opih i posebnih ajeta i kur'anskih
iskaza, saetih i detaljnih ajeta. Zerkei tvrdi da su ovome neki pridodali
i poznavanje ajeta koja se odnose na dozvoljeno (halal) i zabranjeno
(haram) koji se iz ajeta razumiju, zatim na obeanje nagrade koja se
navjetava u nekim ajetima, i na navjetenje kazne. K tome, mnogi
govore o ajetima naredbe, zabrane i pouke. Sam Sujuti veli da je tefsir
znanost pomou koje se postie razumijevanje Allahove Knjige
objavljene Njegovom Poslaniku Muhammedu a.s., to je znanost koja
objanjava znaenja Kur'ana, koja ustanovljava standarde izvoenja
propisa i odredaba, sve to uz pomo nauka o jeziku, gramatike, sintakse,
morfologije, semantike, retorike..., kao i uz pomo metodologije
islamskog prava, nauke o povodima/okolnostima Objave, nauke o
derogirajuim i derogiranim ajetima, itd.
II
Ovakve emo analize rijei tefsir nai kad god se taj termin
tretira unutar klasinih obrazaca tumaenja Kur'ana.
ta, meutim, znai tumaenje Kur'ana u savremenom dobu?
ta ta Knjiga znai za savremeno doba i ta je savremeno doba u
ovom kontekstu otkrilo i ta otkriva u Kur'anu?
Da li postoji efikasan i djelotvoran savremeni i pritom islamski
tefsir Kur'ana?
Da li komentator Kur'ana danas mora gledati u simptome
slabosti muslimanskih drutava dananjice da bi Kur'anom pomogao da
ta drutva prevladaju krizu sa rjeenjima s kojima je i islam zadovoljan?
U emu je, zapravo, preteni zadatak tefsira dananjice? U
prouavanju kur' anske gramatike, stilistike, semantike, ili u
prouavanju tzv. dekadence muslimanskih drutava na tragu
metodologija i zakonitosti izvedenih iz Kur'ana?
87

Na stranicama koje slijede dat emo nae vienje ovih pitanja, a

brojne studije koje itateljstvo ima priliku itati u ovim knjigama
podastiru mnogobrojne odgovore na ova pitanja.
Da bi se odgovorilo na pitanje ta je to "tumaenje Kur'ana u
savremenom dobu", moramo objasniti ta se u ovom kontekstu misli
kad se izgovori sintagma "savremeno doba", odnosno ta je "savremeno
doba"?
U novijoj islamskoj literaturi kritike provenijencije pod
"savremenim dobom" misli se na vrijeme kad su zaostalost i
nazadovanje islamskog i muslimanskog svijeta dostigli svoju najviu
taku. Muhammed Abduhu (umro 1905. po Isa a.s.) veli:
"Moemo kazati da je dahilijjet (neznanje, zaostalost, slabo
stanje vjere...) danas vei od dahilijjeta i zabludjelih ljudi u vrijeme
Vjerovjesnika, Allah ga blagoslovio i podario mu mir..." (el-Menar, I
dio, Kairo, 1346. H, str. 27).
Muhammed `Abduhu, dakle, alarmirajui ovim rijeima na
jadno stanje muslimanskog svijeta, pouruje da se tom svijetu pritekne
upomo novim tumaenjem, rekli bismo "savremenom i djelotvornim
tumaenjem" Kur'ana. Time on misli da je upravo njegovo vrijeme
vrhunac krize muslimanskog svijeta ne samo u dananjem razdoblju,
ve unutar islamske povijesti openito!
To ujedno znai da se vrhunac muslimanske nemoi poklapa sa
vrhuncem moi Zapada! Prema miljenju mnogih, vrhunac krize
islamskog svijeta zapoeo je intenzivnije svoje trajanje dolaskom
Napoleonove vojske i Francuza u Egipat 1798. Samo sredite
muslimanskog svijeta, izmeu ostalog i univerzitet el-Azhar, bili su
osvojeni.
Muslimanski historiar i hroniar el-Deberti, koji je bio
savremenik dogaaja iz 1798., veli u svome djelu, Adaibu l-asari fitteradumi vel-ahbari da je izgovor za Napoleonovu ekspediciju bio
spaavanje "ponienih krana" mislei ovim na navodnu ponienost
Kopta i drugih kranskih sljedbi u Egiptu. El-Deberti, ovdje ga
navodimo po citatima iz djela Muhammeda `Ammare ("Da li je islam
88

rjeenje? Kako i Zato?" - Kairo, 1995.) veli da su Francuzi tada

obrazovali i jednu jedinicu sastavljenu od Kopta, ratovala je protiv
zemljaka, muslimanskih Egipana - borei se rame uz rame sa
Napoleonovom okupacionom vojskom. Bonaparta je obrazovao
savjetodavno vijee (tzv. divan) koga el-Deberti naziva divanu lilmuevvereti kojem je kranskim manjinama pripalo polovina mjesta.
Ukratko, u ovaj su divan uli peterica azharske uleme, dvojica
predstavnika muslimanskih trgovaca, sedmerica predstavnika koptskih i
drugih egipatskih krana i etrnaesterica Francuza! Koptskoj manjini,
tj. njezinom predstavniku Jakubu je, prema rijeima tadanjeg hroniara
el-Debertija, "bilo dozvoljeno initi sa muslimanima ta mu je volja"
(cit. naveden prema 'Ammari, str.17).
Francuske su okupacione vlasti, naravno, propagandno
djelovale, i irile vijesti da je "doao kraj muslimanskoj vjeri i
vremenima monoteista/muslimana", to na arapskom el-Deberti biljei
ovim rijeima (po 'Ammari, str. 17). Bilo je to vrijeme neizrecivog oka
za muslimane. Na samom elAzharu bilo je miljenja da je nemogue da
se "nevjernika vojska" eta ulicama i sokacima Kaira a da to ne bude
samo predveerje Smaka Svijeta i blisko nastupanje Sudnjeg Dana!
Ovakvo je raspoloenje bilo prije svega posljedica jednog drugog,
dugotrajnog trijumfalnog muslimanskog raspoloenja koje dr. Fikret
Kari opisuje ovako: "Tokom vremena muslimani su izgradili
uvjerenje o tome da je politiki uspjeh potvrda ispravnosti vjere. To
uvjerenje je bilo temeljeno na okolnosti da je islam u prvom vijeku svog
postojanja doivio ostvarenje u obliku vlastite politike organizacije drave - i da je u daljim vijekovima biljeio stalne uspjehe. I pored
povremenih padova, muslimani su na viziji pobjedonosne prolosti
oblikovali osjeanje samopouzdanja i nadmoi.
Veliki politiki gubici tokom XIX vijeka uzdrmali su to
osjeanje. U muslimanskim zemljama, meu misliocima, dravnicima i
narodom javio se osjeaj da s njihovom historijom neto nije u redu.
Psiholoki efekat kolonijalnih osvajanja je bio veliki - uzdrmala
se vjera u tradicionalne ustanove i poredak stvari za koji se smatralo da
je najbolji od svih moguih poredaka. Zapoelo je duboko
89

preispitivanje." (dr. Fikret Kari, "Drutveno pravni aspekt islamskog

modernizma", Sarajevo, 1990., str. 30).
III
Doista, od Napoleonova iskrcavanja u Egiptu ubrzanije tee
vrijeme kad je islam mnogostrano izazvan. Muslimani su jo i prije na
razliitim stranama islamskog svijeta poeli promiljati narav i
dimenzije tih izazova. I danas se o tome pojavljuju brojna djela,
naroito od arapskih, turskih, pakistanskih i evropskih muslimana.
Knjiga Munira efika, "Islam i izazovi savremene dekadencije" (na
arapskom: London, 1983.), tipian je primjer literature koja za
dekadencu muslimana i islamske kulture i civilizacije primarno
okrivljuje Zapad, ili pozapadnjaene "elemente" unutar muslimanskih
drutava, to je istovjetno dodatnoj optubi Zapada. Munir efik, kao i
desetine drugih apologetski obrazovanih i usmjerenih muslimanskih
autora, smatra da je sredinji problem zbog koga su muslimani u
nepovoljnom poloaju tzv. fenomen pozapadnjaenja. Pozapadnjaenje,
odnosno vesterniziranje muslimanskog svijeta odvija se totalno, na
mnogim poljima. On izdvaja sljedea podruja (ovdje ih donosimo tek u
rezimiranoj formi):
1) Ruenje drave muslimana. Zapadnjaci/kolonijalisti poeli su
s ruenjem drave muslimanske zajednice/ummeta, ujedinjene oko
zastave islama, kako bi na njezinome mjestu ustanovili pocijepani i
iskomadani prostor koji e sadravati drave po zapadnom modelu.
2) Eliminiranje erijata iz graanskog zakona, potom reduciranje
erijata na porodino pravo i osobni status ovjeka, a potom njegovo
eliminiranje ak i odatle.
3) Ponitavanje/anuliranje islamskog programa iz kola i
prosvjete, a potom ruenje velikih islamskih univerzitetskih centara.
4) Omalovaavanje vrijednosti uleme i obrazovanog sloja
muslimana (...) a to se najee odvijalo udaljavanjem takvih ljudi iz
90

javnih sredita.
5) Namjerno iskrivljavanje islamske povijesti naglaavanjem
njezinih negativnih elemenata.
6) Liavanje islamskog ummeta njegovog temeljnog, islamskog
identiteta, kroz vraanje muslimanskih naroda predislamskoj povijesti a
posredstvom naglaavanja paganskog i etnikog identiteta, te
shvaanjem islama kao osvajake i okupacione sile...
7) Borba protiv islama eliminiranjem i udaljavanjem islamskih
kriterija iz opticaja pri prouavanju idejnih, drutvenih, ekonomskih,
politikih i prosvjetnih pitanja i problema.
8) Protiv onoga ko, pridravajui se islama, odbija
pozapadnjaenje, koji odbacuje zavisnost i podreenost prozapadni
slojevi poduzimaju napade.
9) Suprotstavljanje arapskom jeziku, ponekada uklanjanjem
istog, knjievnog jezika iz upotrebe i uvoenjem dijalekata, kako
regionalnih tako i lokalnih, a ponekada zamjenjivanjem arapskih slova
za latinika.
10) Protivnici islama ne ustruavaju se boriti protiv islama
iznutra, naroito kad se suoavaju sa globalnim islamskim
preporodom...
Autor ovih teza o poljima napada Zapada na islamski svijet,
Munir efik, svemu jo prikljuuje irenje pozapadnjaenja i
evropeizacije, kako ideoloki tako i civilizacijski. Zapravo, u knjizi
ovog Palestinca to je sredinja taka koja se posmatra unutar etiri
podruja:
a) Pocijepanost islamskog svijeta
b) Cionizam,
c) Pozapadnjaenje i evropeiziranje, i
d) Ovisnost o Zapadu.
Nedostatak literature kojoj pripada djelo Munira efika jeste
91

prvenstveno u tome to ne razmatra na koji je nain islam prevladao

prethodne izazove (grko i perzijsko kulturno i intelektualno nasljee,
zatim Mongoli, kriari, graanski, meumuslimanski, ratovi itd.).
Ta se literatura ne usuuje prepoznati dinaminost i otvorenost
islama u klasinom dobu, islama koji je preuzimao na islamski nain
mnoge "tue" sadraje, ali koji su unutar islamske "sinkretike" i
"sintetike" preobrazbe postajali islamske institucije.
Ne znamo da li ima igdje i da li je ikada postojao islam kako ga
vidi apologetska muslimanska literatura. Ona posmatra islam kao
supstancu u epruveti, kao zatienu stvarnost pod staklenim zvonom,
kao monadu, zatvorenu u sebe, a ne kao dinaminu, ivotnu realnost
koja, dakako, mora trpjeti izazove. K tome, kad se islam reducira na
realitet na dnu epruvete onda i sam Zapad izgleda mnogo opasniji i
mnogo vea nepoznanica negoli to stvarno jeste i to bi stvarno trebalo
da bude!
Otuda se pomalja potreba da se barem za pola preokrenu ova
pitanja. Tj. nije li kolonijalizam posljedica, a ne uzrok, nije li nedostatak
zajednikog ekonomskog trita muslimanskih zemalja posljedica a ne
uzrok, nije li nepostojanje jednoga zajednikog informativnog sistema
muslimanskih zemalja, (koji bi mogao ponuditi makar zajedniki crtani
film islamskog duhovnog tonaliteta za muslimansku djecu!!!) posljedica
dugotrajne dekadence muslimana, a ne njezin dananji uzrok.
Ukratko, treba raspravljati i o davnanjim uzrocima
muslimanske superiornosti, a ne samo o dananjim uzrocima
muslimanske inferiornosti!
Muslimani moraju (u)vidjeti i svoj dio krivice, i od Zapada
hrabro preuzimati ono to je po muslimane dobro u ovom vremenu.
Danas prvenstveno preuzimaju od Zapada ubitana oruja, rjee
preuzimaju korisne obrasce uenosti, znanosti i tehnologije, napose one
tehnologije koja nije ekoloki opasna!
K tome, apologetska literatura mora (za)imati na pameti da
postoje institucije i obrasci koji su nekada bili dobri, ali sada, ma koliko
su nekada mogli biti doista islamski, ne odgovaraju muslimanskom
92

svijetu. Nekad je neto bilo islamsko i funkcioniralo je dobro! Ne znai

da e i danas to funkcionirati dobro, ma koliko u knjigama itamo da je
to prije osam stoljea bilo islamsko!
Takoer, imaju institucije i obrasci koje muslimani nisu uope
proizveli niti izumili, ali ti obrasci mogu, muslimanskim dinaminim
prisvajanjem i preobrazbom, postati funkcionalno islamski i
muslimanski.
IV
Jedna druga knjiga, koju je napisao dr. Muhammed `Ammara
(ili, kako se negdje potpisuje ovaj profesor Kairskog univerziteta,
`Immara) a koju smo ve spomenuli ("Da li je islam rjeenje? Zato i
kako?") stoji na sredini puta izmeu apologetske literature koja hvali
slavnu islamsku prolost i kritike muslimanske literature koju emo u
ovom predgovoru kasnije navesti. Naime, zato se radi o sredini puta?
Odgovor emo ponuditi nakon to navedemo Muhammeda `Ammaru na
bosanskom jeziku.
Ammara na poetku ove svoje knjige postavlja pitanja u kojima
ne spominje samo krivicu Zapada, iz ega se imade razumjeti da, ma
koliko Zapad mogao biti veliki kum tih problema, oni su sada domai i
upravo sada ih muslimani moraju rjeavati kao svoje, rekli bismo, i to
bez uobiajene protuzapadne kuknjave i protuevropske dreke.
Dr. `Ammara nabraja deset podruja koja muslimane ine danas
posebnim okeanom vjernika:
1) Muslimani imaju jedinstvenu i ispravnu Objavu i Knjigu
meu nebeskim knjigama. `Ammara ovim eli kazati da bi i stanje
muslimana trebalo biti danas dobro i valjano, ali, podrazumijeva se, nije
takav sluaj.
2) Jedinstveno vjerovanje je druga karakteristika muslimana
dananjice. To je vjerovanje ujedinilo muslimansku zajednicu, unato
dugim stoljeima njezine povijesti, razliitim domovinama njezinih
93

naroda, brojnim jezicima njezinih nacionalnosti, raznolikosti onih koji

su uli u islam...
3) Ammara nadalje smatra da muslimani imaju jedinstven Boiji
zakon, erijat. Njega je ustanovio sam Bog, njegove su odredbe kao
putokazi za islamski nain ivljenja, putokazi koji uvaju muslimana na
pravom putu, e da bi dostigao ciljeve i svrhe ispravnog prakticiranja
vjere...
4) Na etvrtom mjestu vaan faktor muslimanskog jedinstva za
`Ammaru jeste islamska civilizacija koja je jedna i jedinstvena. Ona je
obojena tonalitetom islama i razlikuje se od drugih civilizacija po
sredinjem i uravnoteenom putu/nainu ivljenja...
5) Vjera u angairanu duhovnu i materijalnu borbu (tj. dihad)
na Boijem putu. To vjerovanje pridodaje slavu muslimanima iz same
slave Boije! Ovo angairano vjerovanje podstie muslimana, veli
`Ammara, da vodi svijet i predvodi ovjeanstvo...
6) Naa batina je bogata, veli dalje dr. Ammara. Od nje su uile
druge civilizacije svijeta. Ove rijei ne znae nita drugo doli, da danas
od ovovremene muslimanske batine niko nita ne ui!
7) Sedmo mjesto `Ammara rezervira za "prostranu muslimansku
domovinu". On istie da je prostor koji muslimani nastanjuju i
obiljeavaju ogroman i da zaprema 35 miliona kvadratnih kilometara,
od Gane na zapadu do Fergane na istoku, od korita rijeke Volge na
sjeveru do ispod polutara na jugu...
U ovim Ammarinim rijeima uitana je rezignacija zbog toga jer
muslimani nisu djelotvorno povezali ovaj prostor, nisu ga danas
komunikacijski, ekonomski, privredno unaprijedili.
8) Povezano sa sedmom postavkom o ogromnosti prostora koji
muslimani nastanjuju jeste osma `Ammarina tvrdnja da "muslimanska
domovina" kako veli on, raspolae sa najobilnijim i najskupljim
bogatstvima svijeta. Muslimanski je svijet, u usporedbi sa ostatkom
svijeta, prvi u nafti, manganezu, kromu, kalaju, boksitu, prirodnome
plinu... drugi u bakru i fosfatu, trei u eljezu.., peti u olovu.., sedmi u
94

uglju...
Ammara ovim eli kazati da su muslimani u onome to im je
dao Bog posredstvom prirodne izdanosti u mnogo emu u svjetskome
vrhu, ali su na dnu kad je posrijedi djelotvoran i efikasan odnos prema
tom bogatstvu. On na ovoj osmoj skalini konstatira da najdue rijeke
teku krajevima koje nastanjuju muslimani, da je u tim dolinama ponikao
prvi zemljoradnik koji je ovjeanstvo nauio vjetini zemljoradnje,
nabraja ogromna plodna tla, itd., ali u Ammarinim rijeima jeste
kontekst jadanja i rezignacije koji izdaleka aludira na to da je najvie
gladnih i izbjeglikih usta meu muslimanima.
9) Na devetom mjestu Ammara spominje onu mnogo puta
spominjanu injenicu, broj muslimana u svijetu. On veli da ima preko
milijardu i dvjesto i pedeset miliona muslimana danas, njih ujedinjuje
jedno vjerovanje, civilizacija, vrijednosti i moralna naela. Oni
sainjavaju 23 posto svjetskoga stanovnitva. Oekuje se da e uskoro
sainjavati 27 procenata svjetske populacije, to je etvrtina
ovjeanstva... Dakako Ammara i ovdje u kontekstu sugerira pitanja
koja e na drugim stranicama svoje knjige i spomenuti, tj. da li kvantitet
znai i kvalitet, ta se od ovolikog muslimanskog broja i mase moe
oekivati. Drugim rijeima, hoe li to stanovnitvo biti puko gorivo za
historiju...
10) Na samom kraju, na desetom mjestu, Ammara veli da meu
pripadnicima ove zajednice ima bogatih ljudi koji posjeduju najvee
novane svote. Odmah iza toga Ammara iznosi i jedan svoj lijepi san ti bogati muslimani bi mogli svojim novcem iskupiti muslimanske
narode iz ropstva dugova!!! To bi bogatstvo bilo dostatno da zajami i
uini muslimansku domovinu podrujem rasta, razvoja, bogaenja!!!
Djelo Muhammeda Ammare opservira na oko dvije stotine
stranica ovih deset predloenih teza. Pritom odmah veli da, unato svim
mogunostima koje prua ovo bogatstvo, muslimanska zajednica danas
ivi problem, ivi, doslovno prevedeno s arapskog, kripac!
Taj problem, taj kripac potrebuje rjeenje i sistem. Razumije se
samo po sebi da muslimanski pisci s ovom rijeju sistem ne misle i
95

nemaju namjeru kazati ita to bi bilo zajedniko sa filozofskim

sistemima npr. njemake filozofije Kanta, Fihtea (Fichte), elinga
(Schelling), Hegela... Kad muslimani alarmiraju na to da im nedostaje
sistem danas, onda treba znati da u njihovim razmiljanjima nije rije o
sistemima evropske filozofske provenijencije, sistemima koji su i
samoga Boga "uveli" u sistem i "uhapsili" ga njime! Muslimanski pisci,
kad danas koriste rije sistem, misle prije svega o potrebi
ustanovljavanja efikasnog ivota muslimanskih drutava, pritom mislei
da e se ta efikasnost postii ukoliko se rjeenja budu inspirirala na
islamskim vrelima i obrascima, i, dakako, na efikasnom tumaenju tih
vrela u dananjem dobu.
Zanimljivo je da ovdje Ammara spominje rije red, poredak,
sistem. Ima ve etiri stoljea otkako muslimanski reformatorski pisci
spominju rije sistem (en-nizam), mislei pritom da upravo sistem,
organizacija, ustrojstvo nedostaju muslimanskim narodima. Sve drugo
posjeduju, ali ne i sistem! I onda kao da nemaju nita!
Prisjetimo se ovdje tek nakratko naeg Bonjaka, Hasana Kafija
Pruaka (1547-1616.) koji pie u ovom smislu znakovito djelo koje, na
svoj nain, elaborira nadolazeu krizu glavne imperije tadanjeg
muslimanskog svijeta, "Temelji mudrosti u ureenju svijeta" - Usulu lHikem fi Nizami l-Alem, i jednog drugog slinog djela iz pera Ibrahima
Muteferrike (tampano u Istanbulu 1731. godine) pod vrlo slinim
naslovom "Temelji mudrosti u ureenju naroda" - Usulu l-Hikem fi
Nizami l-Umem. I jedno i drugo djelu meu svojim glavnim temama
sadre problematiziranje sistema, odnosno njegovog slabljenja a
mjestimice i iezavanja u muslimanskim drutvima.
I dr. Muhammed Ammara se dotie politike efikasnosti
muslimanskih drutava, neobino je vano da govori o slobodama,
jedno poglavlje nosi naslov "o opim, graanskim slobodama" (fi lhurrijjati l-ammeti)
Dr. Ammara je, inae, poznat u islamskom svijetu kao autor
brojnih studija o ljudskim pravima (huququ l-insan).
No, on smatra da su za istok vane varijacije jedne te iste
96

maksime o vladavini. Jer, "Kakvi ste, onako e se nad vama vladati"

moe da vai i sasvim obratno - "Kako se nad vama vlada, takvi ste!"
Ovim Ammara oito eli da podstakne svoje kolege, univerzitetske
profesore, ali i muslimane openito da fenomen vladavine posmatraju u
dinamici.
Knjiga Muhammeda Ammare, po tipu obrade problema
muslimanske krize, stoji na sredini izmeu literature "vapaja i plaa" i
literature koja pokuava trijeznim muslimanskim umom i kritikom,
prije svega nas muslimana samih i nae lijenosti, doi do valjanih
praktinih odgovora koji nagovjeuju horizonte muslimanskog izlaska
iz svoje globalne krize.
Pa ipak, i kod njega ima i prokrade mu se mnogo oiglednih
apologetskih mjesta. Jeka slavne prolosti i bijedne sadanjosti islama
prisutna je gotovo na svakoj stranici, ali nigdje on odluno i odsjeno ne
veli zato su muslimani imali slavnu klasinu prolost.
Primjeri gdje dr. Muhammed Ammara iz nezavidne
muslimanske dananjice uznosi i slavi velianstvenu muslimansku
prolost jesu mnogobrojni. Ovdje emo izdvojiti samo neke.
On smatra da muslimani u prolosti nisu imali problem
dihotomije drave i onog to nije bila drava, naprosto zbog toga jer je,
kako on smatra, "ummet" bio izuzetno snaan. Zapravo, on govori o
ravnomjerju koje je postojalo izmedu drave i ummeta. Drava nije
postala mehanizam iznad kojeg nije bilo nikoga, kao to danas iznad
drave nema nikoje ljudske instance, ve je u klasinom dobu
najopenitiji okvir u kojem se sve islamsko na povijesnoj ravni
izraavalo bio okvir ummeta.
Strogo su se razlikovale funkcije drave i funkcije ummeta. Dr.
Ammara smatra, spomenimo to tek usputno, da je i vana klasina
institucija zadubina ili vakufa (ewqaf) bila institucija ummeta, a ne
drave. Zanimljivo je ovdje nabrojati doista impozantan broj oblasti
najkonkretnijeg ivota koje je pratio vakuf, a to je, prema Ammari,
bilo omogueno snanim ummetom! Vakufima su se odravale: 1)
damije, 2) kole, 3) biblioteke, 4) omoguavalo prepisivanje rukopisa,
97

5) uvanje rukopisa 6) ouvanje rijetkih i skupocjenih stvari, ouvanje

obiaja i tradicije 7) podizanje hanikaha za uitelje i uenike tesavvufa,
8) osnivanje kola za uenje Kur'ana napamet, 9) gradnju bolnica 10)
ureivanje i poploavanje puteva, k tome sredstva iz vakufa koristila su
se za 11) oslobaanje zarobljenika 12) opskrbu putnika dok se ne vrate
kui, 13) ispomo za obavljanje hada, 14) osiguravanje zlatnoga nakita
i kozmetikih sredstava udadbenicama/mladama koje su siromane, 15)
opskrbu ena koje nemaju porodice..., 16) izgradnju prihvatilita za
borce ili njihove porodice, ...17) pomo slijepim i invalidnim osoba, 18)
lijeenje domaih ivotinja, ptica, 19) uvanje pripitomljenih ivotinja,
20) osnivanje ustanova za mlijeko, "mljekarnica" iz kojih su mlijeko
dobivale ene dojilje, 21) prireivanje iftara i sehura za sirotinju, 22)
osiguravanje sredstava za bae i vrtove s plodovima i hladovinom
posebno namijenjenim za putnike, 23) nabavljanje posuda i zdjela za
one koji ih ne mogu nabaviti, 24) opremanje denaza siromanih ljudi i
samaca, 25) izgradnja sadaka-mezarja za umrlu sirotinju i samce, vakufi
su, nadalje, sluili i u svrhu 26) osiguranja opskrbe za Mekkanski i
Medinski Hram, za damiju el-Aksa, i sl., posebno za ulemu, studente, i
sl., 27) za goste, dok je posebna vrsta vakufa bila namijenjena
ekonomiji, kao npr. 28) za ustanovljenje trgovita za zanatske i obrtne
organizacije zatim su tu i vakufi za 29) hanove, 30) za pekarske pei,
31) kupatila, 32) sebilje, 33) prijevozna sredstva preko rijeka i sl., 34)
za fondacije iz kojih se pomau sakate osobe, 35) vakufi za pomo
siroadima, 36) za brigu o zatvorenicima i njihovim porodicama, 37)
davanje zajmova potrebitima i bez kamate, 38) vakufi iz kojih su se
pomagale enidbe/ udaje onih koji su siromani, 39) izgradnja javnih
mlinova za besplatno mljevenje, 40) podizanje prijelaza i mostova
preko rijeka, klisura, klanaca... Itd., itd. ...
Nema sumnje da je ovim dr. Ammara elio pokazati kako je u
vrijeme slavne muslimanske prolosti podruje npr. vakufskih
djelatnosti bilo sasvim u sklopu ummeta, a ne drave. Ummet je
zasnovan na vjeri, moralu, udoredu, a drava na interesu, prinudi, itd.
No, motivi dr. Ammare su, svakako, dublji. Oni su sadrani u
pitanju zato muslimani danas ne mogu imati efikasne vakufe?!

98

I danas, kao i prije, ima bolesnika, putnika namjernika,

siromanih mlada i udadbenica, zatvorenika, bolnica, pitomih ivotinja i
ptica, postoje i dalje potrebe za javnim mlinovima...
Zato nema ovom vremenu i dobu primjerenih i efikasnih
vakufa?!
Na ovo e nam pitanje odgovoriti mnogi drugi muslimanski
intelektualci i njihov je odgovor uglavnom taan:
U muslimana je danas na djelu opa kriza institucija!
Muslimani ne znaju organizirati efikasne institucije, meusobno
koordinirane ustanove, a ko ne zna organizirati institucije on ne zna za
efikasan i dostojanstven sistem. Ko ne zna za takav sistem ne moe ni
voditi bilo kakvu znaajnu rije u svjetskom sistemu dananjice! On je
u tom svjetskom poretku sporedna strana.
Naime, muslimani su imali dostojanstveno ivljenje zbog mnogo
stvari, od kojih je jedna i ta da su poznavali druge vjere, kulture, strane
svijeta, da su, ukratko, poznavali drugoga. Njihovo poznavanje drugoga
bilo je motivirano iznutra, iz reda i poretka kojeg su ivjeli. Temeljito
(u)poznavajui druge, muslimani su prisvajali njihova dostignua i
batinu i "islamizirali" ih. Muslimani su usred svoga monog klasinog
doba bili veliki "sinkretici" u svoju korist, "sinkretici" ne u vjeri jer
vjera kod muslimana nije dolazila u pitanje, ve su bili "sinkretiki
opredijeljeni" pri usvajanju izazovnih nazora, filozofija, tehnologija,
zanata i umijea, itd., iz drugih kultura i civilizacija. Batina drugih
dinamino je "primala islam", i to je bilo mogue onda kad su i sami
muslimani imali dinamiki islam. Muslimani klasinog doba pokazali
su se, k tome, i velikim sintetiarima!
Velike muslimanske sinteze mogue je pratiti posvuda u djelima
klasinog doba: arhitekturi, knjievnosti, filozofiji, misticizmu... U
tome bi, a ne samo u monim muslimanskim armijama, trebalo traiti
razloge dostojanstvenog muslimanskog ivljenja, na koje mnogi gledaju
samo s nostalgijom i, naalost, ni sa im vie!

99

V
U treu vrstu literature koja se obaveznije i odgovornije bavi
teorijom krize muslimanskih naroda dananjice ubrajamo knjige koje
njedre miljenja o pristupu muslimanskoj prolosti na dinamian nain.
Ta literatura ne predvia ulazak muslimana u budunost natrake!
Ovdje emo takvoj vrsti literature dati, razumije se, najvie
prostora. Spomenimo odmah djelo Abdulhamida Ahmeda Ebu
Sulejmana pod naslovom "Kriza muslimanskog uma". Djelo je izalo u
Sjedinjenim Amerikim Dravama na arapskom jeziku (Herndon,
Virginia, 1991.).
Prva vrijednost ove knjige jeste u injenici da se ona ne udvara
muslimanima. To vidimo i iz samog njezinog naslova. Muslimanima se
kae da su u dubokoj krizi jer je njihov um u krizi! K tome, naslov
knjige odreuje ne samo mjesto krize, njezino teite, ve i poruku da
muslimanski um, ba on i niiji drugi, mora traiti muslimanima izlaske
iz krize!
Pritom se razumije da se bez poznavanja Zapada i bez islamski
djelotvornog preraivanja Zapada nee moi danas iz te krize izai.
K tome, uz esto spominjanje uma (aql), Ebu Sulejman
spominje i slobodu (hurrijjetun). Muslimanski narodi i muslimanska
drutva dananjice preteno su neslobodni narodi i neslobodna drutva.
Dvije su osnovne vrste njihove neslobode: ona koja je unutarnja, koja je
u biti njihova i oni je sami spram sebe i u sebi proizvode, i druga je
vanjska, nju (pro)uzrokuje njihov prezren poloaj u odnosu na moni
Zapad.
Kako su muslimani zapali u ovakvu vrstu dvostruke neslobode?
Ebu Sulejman odgovara da su muslimani ve vie od nekoliko
stoljea pogreno shvatili opseg i dimenzije podruja na kojima
muslimanska misao treba biti djelatna. Postoji problem podruja
djelovanja muslimanskog miljenja. ta time misli ovaj profesor
Meunarodnog islamskog univerziteta u Kuala Lumpuru, Malezija,
100

jeste zapravo sljedee:

Islamski je metod miljenja obuhvatan, obuhvata sve, ali i
sredstva, metode toga miljenja, jesu obuhvatne. Klasini islam
poznavao je metodologiju tzv. sveobuhvatnog zahvatanja stvarnosti.
Vidi se to po klasinoj muslimanskoj knjievnosti, teolokim
sistemima, vojnim vjetinama, filozofiji, kulinarstvu, arhitekturi, itd.
No, sa dekadencom i sa njezinim utjecajem, te sa osamljivanjem i
izoliranjem misleeg vostva, zatim sa shvaanjem vjere u sklopu
zapadnih obrazaca, muslimansko se miljenje gotovo svelo na duhovna
pitanja i na osobni status ovjeka.
Prof. Ahmed Ebu Sulejman, naravno, smatra da podruje
muslimanskog djelovanja proistie iz samog pologa islama u
univerzumu, jer, naime, cijeli je ivot, sa svim svojim biima i
sastojinama, polje muslimanova pregalatva i djelovanja i stoga je
musliman vjerom zaduen zadobiti znanje, prema svojoj mogunosti i
svim islamski legitimnim sredstvima nauke i spoznanja (dakle `ilmom i
ma`rifom, kako vele klasici) o stvarima ivota i bia.
Ove rijei profesora Ahmeda Ebu Sulejmana treba shvatiti, kako
je napomenuto, i kao kritiku redukcije podruja djelovanja uma koju su
muslimani sami sebi nametnuli tokom nekoliko potonjih stoljea.
Probleme koje danas muslimani imaju na tom polju ini se da je
valjano dvovrsno i dvostrano protumaiti. Prvo, muslimanima nedostaje
kontinuitet znanosti, jer svoje mone tradicionalne obrasce znanosti
nisu u stanju brzo i za ivot efikasno oivjeti (ukoliko ih je uope
mogue oivjeti!) zato to tu nedostaje kontinuitet. Drugo, sa
znanostima koje nastaju po obrascima monog Zapada muslimani imaju
problema, jer uoavaju, kako je to pokazao profesor Seyyed Hossein
Nasr u svojim brojnim djelima, da su ti obrasci nastali ne u okrilju
pobonog i tradicionalnog kranskog Zapada, ve upravo obratno, u
okrilju bezbonog, titanskog i prometejskog Zapada!
Stoga su muslimani pred tekim problemima, njihov je um u
velikoj krizi zato jer vlastitim tradicionalnim znanostima, usljed
nedostatka efikasnog kontinuiteta, ne mogu zahvatiti stvarnost ivota
101

pojedinaca i drutva danas Ahmed Ebu Sulejman se stoga zalae za

promoviranje "obuhvatnosti islamskog miljenja" obuhvatnosti koja se
nee ogledati samo u prouavanju svojih tradicionalnih znanosti, nego i
u odvanom prouavanju naune batine Zapada. K tome, mora se
imati, odmah pri polasku na ovaj teki put, ispravna spoznaja o
potrebama muslimanskog ummeta i ovjeanstva openito, spoznaja o
dananjim dometima ummeta, njegovim mogunostima, odnosima,
izazovima...
Sredinja rije u ovom djelu Ahmeda Ebu Sulejmana jeste, po
naem miljenju, obuhvatnost. Kad dananji muslimani prilaze
stvarima, bile one politike, ekonomske, socijalne, teoloke, itd., oni im
prilaze redukcionistiki, bez uvida u cjelinu. To je stoga jer se dogodila,
sugerira tako Ahmed Ebu Sulejman, duhovna promjena u tumaenju
Svetih Tekstova, promjena u muslimanskoj metodologiji tumaenja,
hermeneutike i egzegeze.. U klasinom su dobu sveti tekstovi (Kur'an i
Sunnet) imali tretman cjeline, sve drugo je bilo u cjelini njih i spram te
cjeline saobraavano, stoga su tada nauke bile ivotne.
Danas su nauke koje se bave Svetim Tekstovima udaljene od
ivota, sterilne su, i stoga, ukoliko se te svetoknjike nauke ne budu
povezale sa drutvenim naukama, ostat e islamska uenost i islamske
univerze ograniene samo na tumaenje tekstova, odvojene od polja
drutvenih znanosti, problema kojim se one bave, i sl.
VI
Vidimo, dakle, da je Ahmed Ebu Sulejman dosljedan naslovu
svoje knjige "Kriza muslimanskog uma". Obrazovni sistem
muslimanskog svijeta je izloen posebno otroj kritici, ne samo
njegovoj, ve i mnogih drugih muslimanskih angairanih intelektualaca
dananjice. To se vidi i po nekim studijama u naoj hrestomatiji "Kur'an
u savremenom dobu".
Po ovim miljenjima, podjednaka se opasnost po muslimanske
102

obrazovne sisteme krije kako u nekritikom vesterniziranju programa,

tako i u slijepom tradicionalizmu. To znai da se mora ii ka
"sinkretizmu" u obrazovanju, ka "sintetiziranju" najboljih dijelova. A ko
e odrediti ta su "najbolji dijelovi" zapadnog i islamskog obrazovanja?
Odredit e muslimanski pregaoci kod kojih je odluka, koji su posjednici
"odluke", zapravo, oni e to permanentno odreivati, jer se radi o
procesu, ne o statinim i zgotovljenim rjeenjima.
Muslimani danas iskazuju na polju obrazovanja nemo spram
upoznavanja onog to im je bitno initi, k tome, muslimani se hvataju
za nebitne i sporedne stvari. Moraju shvatiti, veli Ahmed Ebu Sulejman,
da vanost poslova na reformi obrazovanja nije ravna vanosti
dresiranja snanih naroda, niti se u tome dresiranju sastoji, ve pregaoci
na polju obrazovne reforme moraju shvatiti da se vanost obrazovanja
sastoji u lijeenju ummeta, koji je obolio i oslabio...
Ahmed Ebu Sulejman stie do konanog kljunog termina svoje
knjige - islamizma (el-islamijjetu). Naravno, ovdje nije mogue iznijeti
sva znaenja koja on tim terminom podrazumijeva, ali je znaajno da se
u sintagmi "obuhvatni islamizam" (el-islamijjetu -amiletu)
podrazumijeva dinamini islam, obnoviteljski islam, moni islam,
dostojanstveni islam, ekonomski efikasan islam, islam koji se hvata
ukotac svojim ovovremenim rjeenjima sa savremenom stvarnou i
njezinim izazovima, koji je korespondentan sa savremenou i njezinim
izazovima.
Zakljuujemo to na temelju injenice da Ahmed Ebu Sulejman
insistira na spoznaji da muslimani moraju hrabro shvatiti da su dva
podruja podjednako pripadna istom redu stvari: a) neprimjerena
rjeenja (u politici, ekonomiji, obrazovanju, itd.) koja pridolaze iz
ekstremnih oblika islamske prolosti i slijepog oponaanja nekadanje,
ali sada zastarjele, prakse i tradicije, i b) rjeenja arogantnog i posvuda
nadirueg juria vesternizirajuih rjeenja.
Ono to trai, na kraju, Ahmed Ebu Sulejman jeste savremeni
islamizam! To znai da se muslimani moraju odvaiti na jedan hrabar
korak temeljitog preispitivanja ta je to doista ivo u njihovoj dugoj i
bogatoj tradiciji, i onda nuno napraviti sintezu opstanka kroz
103

podsticaje to dolaze iz tri najvanija i temeljna podruja islamskog

puta do preobraaja:
a) Objave (el-wahj)
b) Razuma (el-aql) i
c) Svemira (el-kewn)
Muslimani danas, u usporedbi sa svojim istovjernicima iz
klasinog muslimanskog razdoblja, nisu dobri ni u tumaenju Objave,
niti su efikasni u upotrebi razuma, a o svemiru da i ne govorimo! Takva
je, ukratko, poruka knjige "Kriza muslimanskog uma".
VII
No, slabost dananje reformatorske muslimanske literature
poiva u njezinoj openitosti, u mnotvu opih konstatacija i mjesta.
Vidi to itatelj i iz ovdje navedenih arapskih sintagmi.
Rjeenja ponuena u tzv. "irokim potezima" jo uvijek nisu i
ona kratkotrajna, djelotvorna, konkretna rjeenja, rjeenja koja su uvijek
izmjenjiva u skladu sa dinamikom bujanja ivota, u skladu sa raanjem
sunca svaki dan!
Tu i jeste glavni problem dananjeg islamskog miljenja,
sadranog s jedne strane u mediju parola i parolakom animiranju
miliona muslimana, i, s druge strane, u parolatvu muslimanske
pobonosti bez (politikog, vojnog, ekonomskog) pokria!
Na kraju, recimo da su ove prve dvije knjige "Kur'ana u
savemenom dobu" koncipirane u skladu sa prireivaevom eljom da se
kroz mozaik razliitih tekstova osjete ponekad gotovo sve intelektualne,
moralne, politike, ideoloke, socijalne... napetosti koje vladaju
dananjim islamskim svijetom. Hrestomatija e, ako Bog da, i u
svescima III, IV i V, na kojima radimo, slijediti takvu koncepciju.
U Sarajevu, ramazana 1417. /januara 1997.
104

TUMAENJE KURANA I SUDBINA

ISLAMSKOG SVIJETA1

I.
Potkraj XIX. stoljea Muhammed `Abduhu (Muhammad
`Abduhu) napisao je jednu znaajnu maksimu novijeg tumaenja
Kur'ana, koja je kasnije od mnogih njegovih sljedbenika prihvaena kao
pokli: Bog velianstveni nas nee na Danu Sudnjem pitati o
miljenjima ljudi i tome kako su oni razumjeli Kur'an, nego e nas pitati
o Svojoj Knjizi koju je objavio zarad naeg naputka i nae Prave
Staze!.2 Kako cilj ovog teksta nije onaj koji na pameti imaju reformisti
ili modernisti u savremenim islamskim tokovima miljenja, to emo
ovoj 'Abduhuovoj misli prii na vlastiti nain i u njezinom svjetlu
razmotriti pitanja odnosa tumaenja Kur'ana i dananje sudbine
islamskog svijeta.
Muhammed `Abduhu izgovorio je ovu reenicu u vremenima
bolnog shvatanja da komentari Kur'ana napisani od muslimana XVII.,
XVIII. i XIX. stoljea evropske ere, ne prate niti propitivaju sudbinu
islamskog svijeta. Ti se komentari ne bave ovosvjetovnom i
ovovremenom sudbinom muslimana. tavie, javilo se tu i tamo poneko
vrlo glasno miljenje, da zapravo, muslimanima tih stoljea i ne trebaju
novi komentari Kur'ana. Sam `Abduhu imao je neprilika kad je
Poglavlje iz knjige "UVOD U TEFSIR" Izdava: Bosanska knjiga, Sarajevo, 1995.
god.
2
Tefsiru l-Menar, I, Kairo, 1346. (H), str. 26. (Ova reenica navedena je prema
zabiljekama Abduhuova uenika i vjernog sljedbenika Raida Ridaa koju je on, kao
i cijeli predgovor al-Menaru zapisao po uvenju.
1

105

obznanio prve dijelove svoga komentara Kur'ana el-Menara (alManr)3. I kako je samo (bilo) bolno saznanje da je dolo vrijeme kad
veina islamskih znalaca ulam' smatra da im vie nije potreban novi
komentar Kur'ana! Ta injenica pokazuje barem nekoliko nespornih
stvari:

u duhovnom raspoloenju muslimanskog osjeanja

vremena dogodila se jedna krupna promjena: u neimanju
elje niti podsticaja da se piu "novi komentari Kur'ana"
dokaz je bijednog i prezrenog stanja muslimanskog svijeta
tokom nekoliko potonjih stoljea;
prvih deset stoljea islamske kulture i civilizacije
obiljeeno je ne samo novim "komentarima Kur'ana" ve i
permanentnim prouavanjem i "tumaenjem svijeta".
Sasvim se jasno razaznavao princip tzv "pisanog Kur'ana"
(al-Kur'nu t-tadwn) i "kosmikog Kur'ana" (al-Kur'anu
t-takwn); jer, naime, pisati komentar Kur'ana kako valja
moe samo ono vrijeme koje muslimanski mono zahvaa
svijet u njegovoj punini.
Takoer, samo ono vrijeme unutar muslimanske kulture
koje je poniralo u kur'anske dubine i irine moglo je
osigurati suvereno stanje muslimana u svijetu i islamsko
tumaenje svijeta!
II.

Nema sumnje da je duhovno raspoloenje muslimanskih

komentatora Kur'ana u prvim velikim komentarima Kur'ana bilo
obiljeeno monim zahvatanjem u kur'ansku cjelinu. Kur'an je vrelo
vjerske, politike, ekonomske, pravne, mistike... inspiracije. Iz
tadanjih komentara islamske svete knjige pomalja se mona i, to je jo
Rei e, moda, neki savremenici nai da ne postoji nikakve potrebe za Menrom
(Abduhuovim tumaenjem) i za razmatranjem o Kur'anu, jer su, eto, prethodni vjerski
autoriteti promislili i Kur'an i Sunnet i derivirali propise! Nama preostaje samo da
gledamo u njihove knjige..."
3

106

vanije, viestruka snaga i erudicija. Ta nam mo govori o

muslimanskom oduevljenju kako Kur'anom tako i svijetom: planine
Hindukua npr. sagledavane su, ba kao i kur'anske sure, i vjerski, i
politiki, i mistiki... Prostor muslimanske vladavine bio je u istoj
srazmjeri sa obimnou i opsenou komentara Kur'ana. Vrijedio je
princip uporednog tumaenja Kur'ana i svijeta,4 naprosto zbog toga to
je i jedno i drugo rije Boija i iz istog izvora. Ukratko, i jedno i drugo
je znak Boiji ili beskrajni skup znakova Boijih na njegovim
mnogobrojnim horizontima.
Ne moe biti "islamski moan" u svijetu a nemati uvijek "novo,
a zapravo duboko tradicionalno" i na Tradiciji islama utemeljeno
tumaenje Kur'ana. To jest, i svijet i Kur'an pritiu nam i dotiu do nas
poput brizgajueg izvora neke rijeke, ili poput monih valova mora uvijek su to vode i valovi koji su "isti, ali nam se pomaljaju kao
razliiti". Takoer, u razliitim vremenima nuno je uvijek novo i na
tradicionalnim metodama utemeljeno tumaenje i Kur'ana i svijeta.5
Ovdje se moramo prisjetiti, iako nakratko, da su muslimani
imali najvee mistike ba onda kad su bili politiki, ekonomski i vojno
najsnaniji! Mistiki komentari Kur'ana, npr, jednog Ibn 'Arebija (Ibn
Arabi) isto tako odraavaju snagu tadanjeg muslimanskog bivstvovanja
u svijetu kao i pravni komentari el-Kurtubija (al-Kurtub). Ili pak, to se
toga tie, jeziki komentari Kur'ana od Zamaherija (az-Zamahar)
pokazuju nam Kur'an kao mnogosmislenu knjigu, kao knjigu sa
dubinama ak i vanjskih, jezikih smislova, na isti nain kao to nam se
i Ibn Sinaovo djelo ifa (a-if) pomalja kao izvanredan komentar
dubina Prirode.

Islamski klasici su esto ponavljali: "Kuran je kosmos koji zbori, kosmos je Kur'an
koji uti!" Potrebno je naporedo sluati i govor Kur'ana i tiinu kosmosa, istovremeno
i komplementarno tumaiti i jedno i drugo.
5
O islamskom pogledu na tradiciju vidi Seyyed Hossein Nasr, Traditional islam in the
Modern World, London, 1990. Takoer, vidi Nasrovu studiju What is Tradition?
objavljenu u njegovom djelu Knowledge and the Sacred, Lahore, 1988.
4

107

Kao to Zamaheri ne dozvoljava da se smisao Kur'ana zatvori u

standarde iskljuivih dogmatskih itanja Teksta,6 tako ni Ibn Sin ne
dozvoljava jednostrani niti ogoljeni pogled na Prirodu. U njegovom
ifau raspoznajemo imperijalni muslimanski duh, muslimansku duu i
muslimansko srce koje se oduevljava i Bogom i Njegovim
stvorenjima. Naalost, gotovo da je nemogue nai dananjeg
muslimanskog znanstvenika koji se na takav nain, tradicionalno
utemeljen, bavi Prirodom. Kao da je Ibn Sin imao drugaije oi i
drugaije ui za vienje i sluanje dubina svijeta. Ne moemo a da ne
navedemo jedan fragment gdje ovaj komentator Prirode, Ibn Sin (ne
zaboravimo da je on pisao i visokovrijedne komentare kraih kur'anskih
sura), govori o ribama koje sluaju muziku:
"Tvrdimo: ak sam vidio ribe koje poronjavaju za mjehuriima u
koje su ubaeni mlijeni proizvodi, pa se onda one s lahkoom love. A
vidio sam i ribe koje su upravljaju ka pjesmi, svirki lutnje i cimbala. Pa
kad bi se primakle mjestu gdje se sjedi i svira, zauzele bi poloaj
sluatelja i ne bi odlazile. A kad bi prestao zvuk muzike, ribe bi se
razilazile. Ako bi se iznova zasviralo, vraale bi se.
(...) Delfini i neke vrste riba bivaju zbunjene zvukom posua i
tutnjavom grmljavine, i bjee na dno, pa se onda love kao da su pijane.
K tome, ribe miriu, pa se neke pecaju na smrdljivi zadah, a neke opet
kiselkastim smradom, neke slankastim a neke ljutim mirisom... "7
Ovaj fragment je jedan od hiljada Ibn Sinovih tumaenja,
tanije tefsira (tafsr) Prirode. Ribe se ne posmatraju samo kao
ekonomski resurs, gdje je posmatra lien bilo kakvog "uenja" o ribi
kao znaku! K tome, Ibn Sin je pripadao stoljeima muslimanske
svestranosti: u njegovim djelima i djelima mnogih njegovih
savremenika od Maroka do krajnjih granija Perzije, a kasnije i dalje na
Kur'an ima svoja lica, on je s mnogo dubina i inogostran. Termin (zu vuduh) za
Zamaherija znai, na vanjskom planu Kur'ana, isto to i unutarnje dubine (al-bawtin)
Kur'ana u islamskom misticizmu. Treba znati da se i za istamske jezikoslovce i za
islamske mistike termini (zu vuduh) i (bevatin) odnose podjednako i na Kur'an i na
svijet.
7
Ibn Sina, a-ifa' (at-Tabi'iyyt), (al-Hayawn), 1-8, Kairo, 1970, str. 61.
6

108

Istok, kua se odnos umjetnosti i ivotinja (muzika i riba u navedenome

fragmentu). To je bilo mogue ne samo kad su ivotinje u pitanju, ve i
minerali, metali i druge tvari.
Bilo je to mogue stoga to je islam ba kao islam pobudio
najvee oduevljenje Bogom koje se ikada dotada pojavilo na Zemlji!
Meutim, to "oduevljenje Bogom" rezultiralo je i "oduevljenjem
svijetom", Prirodom, irokim zemaljskim prostranstvima. iroko i
duboko zahvatanje kur'anske rijei rezultiralo je, isto tako, irokim i
dubokim zahvatanjem svijeta.
Ovdje esto spominjemo rije "tumaenje" u vezi sa
tumaenjem svijeta i tumaenjem Kur'ana. Moe se sa sigurnou kazati
da je jedna vana pozicija, koju je musliman imao u svijetu, i koju bi
danas u svojim genetskim pamenjima morao probuditi s najveom
razinom hitnosti, "pozicija tumaenja". Ma ta da itamo iz klasinog
doba islama - mi susreemo tu poziciju.
Uzmimo za primjer putopis Ibn Battte (Ibn Batttah). Taj
moda najznaajniji putnik islama putuje s pozicijom tumaenja. On
tumai svijet, on ga ne kritikuje. Njemu je svijet raznolik u Jedinstvu, i
sam svijet islama mu je draesno raznolik u takvom Jedinstvu. Oko Ibn
Battte se raduje svijetu biljaka, ivotinja, ljudi. K tome, Ibn Battta
putuje s "imperijalnom" svijeu irokim stranama islamskog svijeta
koji je u sebi islamski, kaemo islamski, apsorbirao cjelokupno
preivjelo naslijee starih civilizacija Bliskog i Srednjeg istoka koje su
islamu prethodile.
Prisjetimo se samo kako Ibn Buttta tuguje zbog ruevnog i
jadnog stanja onog drevnog aleksandrijskog svjetionika koji se nekoliko
desetljea iza Ibn Batttine smrti doista i sruio.
Danas, naalost, ne samo da muslimanski svijet ne posjeduje
"imperijalno" raspoloenje duha, ve ne posjeduje ni puko duhovno
raspoloenje koje bi kvalitativno usporedilo Ibn Batttina "putovanja" i
Odisejeva "lutanja"!
III.
109

Ibn Sin je mogao sasvim dobro islamski tumaiti prirodu8 zbog

postojanja dobrog intelektualnog zalea u tumaenju Kur'ana. U to
vrijeme diljem islamskog svijeta putnik bi naiao na mnoge kole
tumaenja Kur'ana koje djeluju sasvim komplementarno. Muslimanski
intelektualni centri i njihovi krugovi radovali su se raznolikim
tumaenjima Kur'ana. Sam Zamaheri (p.n.a. 1144. po Is a.s.) bio je
Perzijanac i mu'tezila, ali to nije smetalo kur'anolozima u Meki da ga
pozovu kako bi im izloio svoja jezika tumaenja Kur'ana. tavie,
prozvan je poasnim nadimkom "Boiji susjed" - dru'llh (grullh)!
Danas ne moemo ni zamisliti situaciju u kojoj bi ne samo mekanski
univerzitet, ve ni bilo koji drugi na tom podruju, pa ni sam al-Azhar,
pozvao jednog iitskog autoriteta iz Koma ili, to se toga tie, mufesira
iz Sarajeva, da im dri predavanja iz tumaenja Kur'ana ili neke druge
islamske discipline. Isto vrijedi i obratno. Bolje rei, i sami
muslimanski intelektualci razliitih zemalja dananjeg islamskog svijeta
imaju najee priliku sastati se na nekom simpozijumu prireenom na
Zapadu!
To je samo jedna od mnogih posijedica "islamskog povlaenja u
orijentalni mir9 tokom nekoliko posljednjih stoljea. To se povlaenje
dosta i dogodilo i to raspoznajemo i po samim komentarima Kur'ana.
Komentari Kur'ana nastali u doba "povlaenja islama u orijentalni mir"
prestali su biti bujni i viedimenzionalni, izuzimajui, naravno, rijetke
gdje se mona tradicija klasinog tumaenja Kur'ana ipak sauvala. To
je izravna posljedica muslimanskog gubitka moi u ovome svijetu, ali i
gubitka moi u djelotvornom tumaenju Knjige. Tumaenje Kur'ana
mora imati vezu sa aktualnim stanjem muslimana, tj. samo aktualno
stanje muslimana mora biti, i dosta i jeste uvijek bilo, stvarni komentar
Kur'ana.
Vidi S.H. Nasrovo djelo An Introduction to Islamic cosmological Doctrines, London,
1978. Ova knjiga na najbolji nain govori o islamskom tumaenju Prirode u djelima
Ihwnu s-Saf', Birunija i Ibn Sina. Sigurno je da su ova djela imala svoje pandane u
monim komentarima Kur'ana iz tog doba.
9
Ovu Hegelovu reenicu nalazimo u njegovoj Filozofiji povijesti. Takoer, ona je
nagovijetena i u njegovoj "Povijesti filozofije".
8

110

Muhammed `Abduhu zapaa da je stanje muslimana u potonjih

nekoliko stoljea takvo da se ak moe govoriti o tome kako je "doba
neznanja vjere u Jednoga Boga danas intenzivnije negoli u doba
Poslanika Muhammeda a.s."10
`Abduhu misli na sam islamski svijet, bez obzira na to to se
milioni primjeraka Kur'ana nalaze na policama njihovih kua i
biblioteka! Ne moe se, naime, biti prezrenog poloaja u svijetu i
pritom imati snanu i monu vjeru, odnosno, ne moe imati Onaj svijet
bez valjane i djelotvorne uloge na Ovom svijetu.
IV.
Ovdje smo nekoliko puta izrekli sintagme islamski tumaiti
prirodu, biti islamski moan u svijetu, "islamsko apsorbiranje
naslijeda starih civilizacija", itd. Nuno je, naravno, svratiti pozornost
na ta se ovdje pod tim sintagmama misli.
Prvih deset stoljea islamske kulture i civilizacije posjedovalo je
"islamsku" nauku, "islamsko" pjesnitvo, "islamsku" knjievnost,
"islamsko" tumaenje Kur'ana, "islamsku" filozofiju, "islamsku"
hereziografiju, itd. Sve to islam je imao naporedo i komplementarno. U
miljenju i duhu muslimani su imali ono to su imali u samom svijetu
povijesti i svijetu prirode - svestranost i svestrano zahvatanje svih
dimenzija svijeta. Praktiki, glavni damari cijeloga ovjeanstva
otkucavali su ondje gdje je bio moni islam.
Mislimo da je tako bilo zahvaljujui vieslojnom i
komplementarnom tumaenju Kur'ana. Svaki stavak (yah) bio je
tumaen svestranim ljudskim potencijalima, tavie, svaka je rije u
Kur'anu bila tumaena u zadivljujuem spektru razliitih mogunosti.
Uzmimo ovdje za primjer kako su klasini komentatori Kur'ana
tumaili rije ar-raqim (sura al-Kahf, 9). uveni al-Mwardi (umro 450.

10

al-Manr, 1, str.27

111

po Hidri) u svome komentaru Kur'ana navodi sljedea miljenja:

"Imade sedam miljenja to znai ar-raqim:

prvo: Oznaava ime sela odakle su Spavai Peinski

(miljenje Ibn 'Abbasa);
drugo: Ime brda, to miljenje zastupa el-Hasan (al-Hasan);
tree: To ime oznaava ime doline (gdje se nalazi Peina),
i to je miljenje komentatora ad-Dahkka;
etvrto: To je ime njihova psa, misli Sa'id b. Dubajr;
peto: Raqim je knjiga koja pie o Spavaima Peina....
esto:
raqim
je
jedan
narod..."'11

Osnovno to se kod Mawardija zapaa jeste transparentno

tumaenje, "otvaranje ve sadranih mogunosti u Boijoj Rijei",
kretanje koje nije pravolinijsko ve mnogolinijsko.
Al-Mwardi s Kur'anom postupa onako kako Ibn Sin postupa s
Prirodom, sagledava je vieslojno, po dubinama, usporeuje razliite
slojeve meusobno. Otvara joj se prijateljski i svim srcem. Njihovo je
vrijeme bilo vrijeme "monoga islama", vrijeme kad nije bio tefsir
islamski a fizika zapadna. Upravo, kad fizika u islamskom svijetu
prestaje biti islamska i sam tefsir postaje ili puka kompilacija ili puki
kompendijum mnotva jednosmjernih miljenja i nekomunikativnih
sadraja.
U "tefsirima" klasinog doba vidi se sasvim jasno otvorenost
islamske civilizacije i kulture, otvorenost na nain "islamskog
pretumaenja" svih tradicija koje su ka islamskom kulturnom imperiju
nadirale. Sjetimo se da u djelima islamskih filozofa "Aristotel postaje
musliman"12, on dobija takvo pretumaenje koje je u suglasju sa
Al-Mawardi, Tafsir II, Kuwait, 1982, str. 467-468.
Mnogi muslimanski filozofi, meu kojima spominjemo al-Farbija i udruenje
Ihwnu s-Saf, navode kako je Aristotel sanjao Boijeg poslanika Muhammeda i kako
mu Poslanik veli da bi on bio postao musliman da je ivio u vrijeme islama. Premda
ovaj podatak trebamo shvatiti metaforiki, on ipak govori o otvorenosti, a ne
uskogrudosti i tjeskobi, muslimanskog duha.
11
12

112

islamskim svjetonazorom, koje je funkcionalno, i njegova djela, u

takvom kontekstu stvari, nisu mogla djelovati ruilaki na muslimansku
duu. Takvo mono domae zalee bilo je u stanju provesti
pretumaenje grke, perzijske, indijske i drugih kulturnih batina
naprosto i zbog toga to su tadanji komentari Kur'ana osiguravali
mono svjetonazorno zalee.
Druga vana injenica koja se ne smije gubiti iz vida jeste
muslimanska superiornost u domenu svjetovne moi. Iza Aristotelovih
djela, kad su ih muslimani prevodili, nisu stajale grke armije.
Muslimani klasinog doba nisu znali ta je duhovno raspoloenje
inferiornosti. Islam klasinog doba, islam i kao vjera, i kao civilizacija, i
kao kultura, i kao zalee viem pjesnitvu, velianstvenoj arhitekturi,
itd. bio je jedan iroki islam, moni tradicionalni islam,13 u kome nije
participirala jedna uskogruda i inferiorna dua. tavie, ak se i Hiljadu
i jedna no moe sasvim pouzdano, u jednom irem smislu uzeti kao
svojevrsni komentar Kur'ana, odnosno kao tivo koje govori o
psihologiji, vjerovanju, standardu, eminentnosti jednog drutva ija je
matrica bio Kur'an!
Hiljadu i jedna no, zapravo, govori o drutvu gdje je islam
totalno, ali ne i totalitaristiki, prisutan; u muslimanskom drutvu
Hiljadu i jedne noi meleki (mal'ikah) i ejtani se, kao uostalom i
dini, pojavljuju u okviru islamskog pogleda na svijet, islamskog
Weltanschauunga, koji nije pomjeren iz svog leita ni babilonskom
astronomijom i matematikom, ni perzijskim zoroastrizmom, ni bilo
kojim uticajima Indije, niti grkom filozofijom. Naime, sve je to
prisutno u tadanjem muslimanskom drutvu, ali je prisutno na nain
koji je saglasan sa glavnim koordinatama islamskog pogleda na svijet.
Ukratko kazano, sami su muslimani doprinijeli da svi spoljni uticaji na
izvjestan nain "prime islam"!
Samo ona vremena kad je islam imao islamsku knjievnost,
islamsku fiziku i kozmologiju, islamsko pjesnitvo, itd., mogao se
Vidi o ovom vanom problemu Nasrova djela Traditional islam in the Modern
World, zatim Islamic Studies, Bejrut, 1967, The Encounter of Man and Nature,
London, 1968. Inae, sva njegova djela bave se i ovim pitanjima.
13

113

mono suoiti (i, naravno, plodotvorno susresti) sa spoljnim uticajima.

To se moglo zbog irokog i otvorenog tumaenja Kur'ana koje je
priskrbljivalo, kako smo vie puta ovdje istakli, mono zalede koje je
oborualo muslimane duhom moi i superiornosti.
Dakle, iako je islam kao kultura apsorbirao grku peripatetiku i
platonistiku tradiciju, islam nije postao "grki islam"! Nadalje, iako su
muslimani prevodili indijska djela, nisu postali duhovno Hindusi! Isto
vrijedi i za primanje staroperzijskog naslijeda; muslimani su, naime,
ostati muslimanima unato kulturnoj superiornosti stare Perzije i
suoenja s njezinom batinom. To znai samo jedno: muslimani su bili
ovosvjetski moni na "islamski nain". Ne moe se biti ovosvjetski
inferiorno, a duhovno superiorno, odnosno, ne moe se posredstvom
grke filozofije ostati "islamski moan" i djelotvoran u svijetu! Niti pak
biti islamski moan a podlei grkom duhu!
Osnovni problemi dananjeg islamskog svijeta pomaljaju se
upravo otuda to muslimani hoe biti moni uz tuu tehnologiju, uz
tuu fiziku, uz tuu vojnu industriju. Umjesto moi zadobili su
inferiornost, umjesto mone i iste industrije sve vie imaju problema
ekoloke naravi, umjesto vie svijeta i participiranja u njemu,
muslimani savremenog doba esto gube i ovaj, a u velikoj mjeri, i Onaj
svijet! No, na ove probleme vratit emo se domalo kasnije.
V.
Ovdje smo, isto tako, vie puta spomenuli sintagmu "klasino
tumaenje Kur'ana". To je potrebno i objasniti, prije svega zbog toga to
mi pod sintagmom "klasino tumaenje Kur'ana" ne mislimo samo na
klasine tefsire, komentare Kur'ana obino vietomne i opsene, ve
mislimo, prije svega, "na duh tumaenja Kur'ana iz doba civilizacijski
monoga islama".
Ibn Batttin Putopis pisan je kao izvanredni ivi komentar
Kur'ana, tanije, komentar onih njegovih stavaka o putovanjima sa
114

znamenjima i poukom i stavaka o drugom, drugim vjerama, kranima,

Sabejcima, politeistima... Ibn Haldunova Mukaddima (al-Muqaddimah)
je, takoer, svojevrsni komentar Kur'ana o propadanju i nastajanju
drutvenih organizama, o tome kako "Bog zamjenjuje jedne narode
drugim narodima" na Zemlji. Ibn Hazmova Golubiina ogrlica jeste,
pouzdano, suptilni komentar Kur'ana i Poslanikovih hadisa o odnosima
izmeu suprunika, o zagledanju, aikluku i ednoj ljubavi. Ibn
Manzurov rjenik Lisnu l-`arab jeste, takoer, iroki jeziki komentar
Kur'ana, pisan dijahronijskom i sinhronijskom metodom, komentar iz
koga vidimo kakva znaenja poprimaju rijei u irokim vremenskim
rasponima... Sve ove i druge knjige pisane su s erudicijom "monoga
islama" koji je u cjelokupnoj duhovnoj sferi, koju danas imamo
zabiljeenu u knjigama, bio - komentar Kur'ana, prevoenje i
privoenje Kur'ana u vrijeme i za vrijeme.
Ali, naravno, moramo se prisjetiti da je i arhitektura tadanjeg
doba, i kultura stanovanja, ishrane, itd., da je sve to bilo, na izvjestan
nain, komentar Kur'ana. I sve to i jeste u islamu komentar Kur'ana.
Izlino je ovdje navoditi da je i hortikultura bila komentar kur'anskih
stavaka o dennetskim perivojima. K tome, islamska minijatura izravni
je komentar Kur'ana, njegovih stavaka o stvaranju, povezanosti svijeta,
prostora i vremena. Nita djelotvornije ne prevodi kur'ansku ideju
lijepog od same islamske civilizacije, njezine muzike, adrvana,
zelenila, damijskih svodova u Isfahanu...
U ovom smjeru moglo bi se jo mnogo toga kazati, ali nema
potrebe dalje pojanjavati nau ve sasvim jasnu nakanu: komentar
Kur'ana nije samo ono to se napisano stavi izmeu dviju korica,
islamski komentar Kur'ana je i ono to muslimani privedu na islamski
nain civilizaciji, kulturi, naprosto sve ono to vidimo od kur'anskih
ajeta "ostvareno" ili "protumaeno" u sferama ovog svijeta, ili pak u
podrujima imaginacije, iluminacije, kontemplacije. To vidimo po
izreci Hafiza: "Sve to sam postigao zahvaljujem Kur'anu"; kao to je
poznato, Hafiz je bio, izmeu ostalog, sjajan pjesnik a ne komentator
Kur'ana u uem znaenju te rijei. Takoer, Mimar Sinan je bio
velianstveni graditelj, pa ipak, u njegovim lukovima i svodovima to ih
je podario graevinama, koje je, zapravo, uklesao u kamen i zemne
115

tvari, mi vidimo komentar kur'anskih ajeta u svijetu, odnosno u svijetu

monoga islama.
Oito je da je svemu tome prethodilo jedno duhovno zalee, ono
zalee koje je sve proimalo, sve pokrivalo na totalan, ne i
totalitaristian, nain! Kad to kaemo, mislimo prije svega na opstojanje
tradicionalni razlika meu tradicionalnim islamskim kolama miljenja,
njihov meusobni najee tolerantni odnos. K tome, i drugi su u
islamskoj civilizaciji i kulturi nali svoje mjesto, nisu bili poniteni,
pobrisani. Nije potrebno naglaavati da je Jevrejima najbolje bilo ivjeti
s muslimanima, da su u tim dugim periodima imali procvat svoje
kulture i judaizma openito. To su bili periodi "Jevreja islama", da se
posluimo rijeima Bernarda Lewisa.14 Takoer, kranske patrijarije
ostale su tu gdje jesu, dolazak islama u krajeve njihove jurisdikcije nije
potrao kranski istok! No, to je tema za drugo mjesto.
Sada se postavlja pitanje koji je to bio kod koji je davao jedan
jedinstveni duhovni tonalitet svim podrujima ivota u doba
civilizacijski monoga islama. Prije svega, odgovor na to pitanje mora
se traiti u "dinamikom tumaenju Kur'ana". U isto vrijeme Kur'an je
tumaen i pravno, i politiki, i estetski, i mistiki... K tome, Kur'an je
uvijek tumaen, neprestance je tumaen, svaki dan! Nadalje, Kur'an je u
razliitim vremenima i mjestima "razliito tumaen".
Ovdje je, mislimo, potrebno ukazati da je glavni problem u
tumaenju Kur'ana danas neprecizno razumijevanje ove tvrdnje koja
kae "da se Kur'an u razliitim vremenima ne recipira na isti nain",
naime, ta tvrdnja nije nikakva blasfemija naprosto zbog toga to svaka
generacija muslimana mora imati svoje tumaenje Kur'ana utemeljeno
na Tradiciji, mora imati svoj prijevod Kur'ana utemeljen na Tradiciji!
Sve to mora, naprosto mora, ukoliko eli imati svoje primanje islama,
ukoliko ne eli biti puki parazit na bivim tumaenjima Kur'ana!
Danas je to glavni problem muslimana, problem njihovih
institucija, njihova racija, njihova razmiljanja. Oni nisu, globalno
gledano, ostvarili svoje vlastito zahvatanje na kur'anskom vrelu, nisu
14

Bernard Lewis, The jews of islam, Princeton, 1984.

116

time osigurali duhovno zalee koje je u klasinom dobu bilo osigurano

na uvijek svje nain.15
K tome, i bogatstvo koje imaju neki muslimanski krugovi nije
bogatstvo kao proizvod rada, ve naprosto posljedica Boije milosti
zvane nafta. Naravno, i sam Bog ima milosti koje su trajne, ali i one
milosti koje ogranieno traju. Nafte e, naime, kad-tad nestati a islama
nee nikada! I muslimani bi se nad tom injenicom trebali duboko
zamisliti!16 Ali, i to je tema koja zahtijeva posebnu elaboraciju.
VI.
Sudbina islamskih naroda izravno je povezana sa tumaenjem
Kur'ana, onim tumaenjem Kur'ana na koje smo ovdje svratili
pozornost. Posluimo se sada primjerima, dijahronijski i sinhronijski,
koji pokazuju zato je klasino tumaenje Kur'ana bilo dinamiko i
zato je mnogo toga u savremenom tumaenju Kur'ana karikaturalno i,
u najmanju ruku, nefunkcionalno za potrebe dananjih muslimana.
Poimo, prije svega od nekoliko teza:
a)

Klasini islam imao je vlastitu islamsku znanost o drutvu

i prirodi. Sljedstveno tome, mogao je imati intelektualne
potencijale koji su komentarima Kur'ana osigurali prostor
primjene, tanije drutvo sa standardom. (Vjera islam
podrazumijeva i standarde ivljenja. Sam Kur'an njedri
sliku dostojanstvenih ljudi, koji piju napitke iz pehara, koji
sjede u lijepo uredenim prostorima itd.). I premda na
zemlji ne moe biti raja, moe barem biti blijedih
prijevoda rajskih slika kojih je Kur'an prepun.

Vidi djelo: 'Abu l-Hamid Ahmad Abu Sulayman, Azmatu l-aqli l-muslimi,
Herndon, Virginia, 1981. Vidi posebno poglavlje o krizi muslimanskih institicija
danas.
16
Ovu reenicu Fazlur Rahman ponavlja u nekoliko svojih djela, kao npr. u Duhu
Islama (na Engleskom Islam), Chicago, 1987.
15

117

b)

Muslimani savremenog doba ne posjeduju svoju vlastitu

znanost niti svoju vlastitu tehnologiju. Posjeduju ono to je
tehnoloki otpadak ili treerazredni izum Zapada. Na
temelju takvih sredstava oni ne mogu priskrbiti drutvene,
a ni duhovne, pretpostavke u kojima e imati ansu, barem
ansu za svoje na Tradiciji utemeljeno tumaenje Kur'ana.

Ovdje je ove dvije teze, koje se meuse dopunjuju, nuno

konkretizirati u samim klasinim i novijim komentarima Kur'ana.
Uzmimo za primjer Gazalijevo djelo Znamenje u Boijim stvorenjima17
i tefsir Tantavija Devherija (Tantawi Gawhari)18 I jedno i drugo djelo
mogu se okarakterizirati kao tumaenja Kur'ana vanjskim fenomenima,
dakle fenomenima koji, prije svega, interesiraju znanost.
U Gazalijevom sluaju nain na koji se govori o tim
fenomenima sasvim je islamski, u okvirima prostranog islamskog
univerzuma. uenje koje otitavamo iz Gazalijeva pera jeste udenje
na svoj vlastiti nain. Gazli je "kod kue" i kad govori o anatomiji oka
ali i kad govori o ajetima koji zbore o ljudskom vienju, o oku
naprosto! Ovdje se ne postavlja pitanje tanosti; ljudske spoznaje,
naroito one znanstvene, evoluiraju, mijenjajuse i smjenjuju. to je
vanije, postavlja se pitanje funkcionalnosti i shvatljivosti. I
funkcionalnost i shvatljivost Gazali je osiguravao unutar prostranog
okeana Tradicije, tradicionalnog, tj. svoga, tumaenja i svijeta i
Kur'ana.
Navedimo ovdje jedan Gazalijevfragment koji potvrduje
posjedovanje tradicionalnog islamskog okrilja u tumaenju Kur'ana:
Od (oplodne) tekuine velianstveni Allah stvara muko i ensko, i to
nakon njezine preinake u zgusnutu kaplju, pa potom preinake te kaplje
u zametak, pa potom zametka u meso, pa zatim mesa u kosti, a onda
kosti oblae mesom i ojaava ga ivcima i ilama i povezuje ga sa
Na arapskom: Al-Hikmatu fi mahluqtillhi, izd. Bejrut, 1986.
Umjesto tafsira Tantwija Gawharija mogli smo navesti i neki svjeiji primjer takve
vrste. Produkcija jeftinog znanstvenog tumaenja Kurana naroito je popularna u
Egiptu. Zaboravlja se da se "znanstvenim tumaenjem" Kur'ana ne mogu nipoto
zalijeiti psiholoke posljedice Napoleonovog osvojenja Egipta!
17
18

118

venama. Onda stvara organe i udove, i sklapa ih, zatim On,

velianstveni, zaokruuje glavu, na njoj prorezuje i stvara otvore za
sluh, vid, nos i usta, te stvara i druge otvore. Oko je dao za vid, u uda
oka spada tajna njegove biti, naime da ono vidi stvari - a to je stvar ija
se tajna ne moe ni objasniti. Oko je, naime, Bog velianstveni sastavio
iz sedam slojeva, svaki sloj imade karakteristiku i oblije svojstveno
samo njemu. Pa, ako se izgubi jedan sloj oka ili iezne, oko tada ne
moe da gleda! Posmotri samo oblik trepavica koje obujmljuju oko, te
kako je Bog velianstveni stvorio trepavice i one kapke brza pokreta e
da bi zatitili oko od neeg to u nj moe upasti i to ga moe
uznemiriti, kao npr. praina ili to drugo. Tako su oni kapci i trepavice
poput vrata koja se otvaraju u vrijeme kad je to potrebno i zatvaraju u
vrjeme kad nema potrebe za gledanjem. A kako je bio cilj Stvoritelja da
onim kapcima uljepa i oko i lice, On je stvorio trepavice ba po mjeri,
da ne prekorauju duljinu koja bi tetila oku, a takoer, nije ih stvorio
kratke pa da i tako ne bi natetile oku. Takoer je u vlanosti i tekuini
oka stvorio neto to brie i odstranjuje sve ono to u njega upadne. K
tome, posmotri kako je krajeve onih kapaka stvorio malo nie i
sputene u odnosu na sredite oka e da bi ono to upadne u njega izalo
na jednu od dvije strane. Takoer je On uinio da dvije obrve budu ures
i ukras lica a i pokrivka oima... 19
Vidimo, dakle, da je u Gazalijevom miljenju prisutno i uenje
i divljenje u isti mah, oduevljenje ljepotom kao koprenom iza koje se
krije Boija Ljepota. Iz svake reenice iklja islamska superiornost i
ukotvljenost.
S druge strane, za Devherijev su tefsir kazali da sadri svega
vie negoli komentara Kur'ana.20 Ovaj "komentar Kur'ana" odaje
poraeni muslimanski duh, iaenost, prekid sa vlastitom pupanom
vrpcom (Tradicijom). Gotovo na svakoj stranici autor neislamski i
netradicionalno "tumai" kur'anske stavke. Sasvim se vidi tendencija
Al-Hikmatu fi mahluqtillhi..., str. 26
Vidi prikaz Tantwijeva tefsira Al-Gawhiru fi tafsiri l-Kurni l-Karim, u djelu dr.
Muhammada Husayna Dahabija, At-tafsir wa l-mufassirun, Kairo. 1976, II. str. 505. i
dalje.
19
20

119

trpanja tradicionalnih islamskih termina i pojmova kao to su meleki

(mal'ikah), dini, itd. u sklop jednog tueg univerzuma, zapadnog neba
koga Devheri nije u stanju shvatiti. I u njegovo vrijeme izgledale su
karikaturalno sve one rasprave o telegrafu, elektrinoj struji,
parobrodima.., koje su ule kao "komentar" Kur'ana. Jer, elektrina
energija nije tradicionalni islamski din! Naime, ako jeste, kako to da
islamski svijet sve do Tantawija Devherija nije znao pouzdano ta jeste
din! Istom logikom mogu se osporiti i svi njegovi drugi "egzegetski"
napori.
I ovdje, opet, dolazimo do one tvrdnje da se tuom znanou,
ma kako da se ona prenijela i poznavala - autentino ili povrno, kao u
Devherijevom sluaju - ne moe tumaiti Kur'an, odnosno, tim se
tumaenjem ne moe donijeti ni ekonomski, ni vjerski, ni politiki..,
boljitak muslimanskom svijetu. Kao to je poznato, Devherijev
komentar Kur'ana nije podstaknuo nastanak nijedne drutvene snage u
islamskom svijetu koja bi makar pokuala promijeniti jadno stanje
letargije u njegovom vremenu.
Kao to se ni svaka biljka ne moe nakalemiti na svaku drugu,
tako se ni duhovna naslijea ne daju presaivati na druga duhovna
naslijea, usprkos plemenitim namjerama i ciljevima.
Izlaz je, prije svega, u razvijanju vlastite znanosti, a da bi se to
postiglo mora se poznavati i zapadna znanost - ne stoga to je ona
superiorna danas, ve radi toga da se spoznaju njezini praktini uinci.
Mora se poznavati naprosto na isti nain kao to i Gazali tvrdi u
Munkizu (al-Manqid) da imaju ljudi koji su oboruani znanjem, koji su
ukrotitelji zmija i za njih zmije nisu ni najmanja opasnost. Ukrotitelji i
opinitelji zmija ne mogu biti svi ljudi!
I upravo na tom polju danas u islamskom svijetu vlada
poprilina zbrka. U Kairu ve godinama jedan ljekar tumai Kur'an,21 a
opet, mnogi komentatori Kur'ana piu o medicini.22 Klasini islam
Mislimo na brojne pamflete Mustafe Mahmuda (Mustafa Mahmd).
Brojna su djela o tome, pisana na brzu ruku, kao npr. knjiga Al-I'gz at-Tibbi fi lKur'ni l-Karim, od dr Sayyida al-Gamlja, Bejrut, 1975.
21
22

120

poznavao je u strogoj praksi podjelu rada. Postojala je svijest o Cjelini, i

u klasinom islamskom periodu toj je Cjelini svaki umnik po nekom
dobrom "automatizmu" doprinosio.
VII.
Islamski svijet danas je politiki opkoljen, upravo poput grada
Sarajeva na mikro planu. To je, k tome, dodatni razlog dubokoj
rezignaciji koja se vidi u dananjem tumaenju Kur'ana, ih je pak razlog
emocionalnoj, eruptivnoj vrsti tumaenja Kur'ana. O tome e sada, u
zavrnom dijelu ovog eseja, biti rijei.
Kao to je iza one mone klasine islamske mistike postojala
jaka politika mo, i obrnuto, iza jake politike moi islama postojao je,
eto, izmeu ostalog i moan misticizam, na slian nain i danas iza
muslimanskih misaonih ostvarenja moralo bi postojati neko svjetovno,
sasvim svjetovno pokrie u snanoj i monoj organizaciji koja bi bila
respektirana kako od drugih, tako - to je jo vanije - i od samih
muslimana.
Nije potrebno poimenice navoditi, ali ima komentara Kur'ana
koji su pisani iz rezignacije, pa se, sljedstveno tome, uope ne bave
savremenim problemima muslimana. tavie, primjeuje se i strah da se
o tim problemima progovori primjereno mjestu i vremenu, a to opet ima
za posljedicu eruptivne izljeve emocija ili pak pokuaj da se na
zastarjeli i preivjeli nain rjeavaju sasvim urgentni problemi
dananjice.
Odmah treba kazati da se rjeenja savremenoh muslimanskih
problema ne mogu nai zgotovljena u klasinim komentarima Kur'ana,
ali se u njima moe nai trag jedne mone erudicije koja je nastojala
protumaiti cijeli ljudski ivot u sjenama Kur'ana. Iz klasinih
komentara Kur'ana treba uzimati egzegetske i hermeneutike principe,
ne i njihova konkretna rjeenja! To je naprosto tako zbog toga to svaka
generacija muslimana treba da ima odgovoran odnos spram Kur'ana i
svoga vremena.
121

Rjeenja problema muslimana savremenog doba moraju poticati

od samih muslimana, od njihova tumaenja Kur'ana i njihova tumaenja
svijeta u kome ive.
K tome, muslimani su i danas jako poboan svijet. Ali nikada
kao danas muslimani nisu imali pobonost bez pokria, bez monog
udjela u ovosvjetskoj moi. Diljem islamskog svijeta zamjeuje se i
pobonost iz rezignacije, ali i manifestiranje erupcija i golorukog
mahanja pred monim Zapadom. Valjalo bi to prije spojiti energiju
pobonosti i energiju takve erupcije u jednu snagu koja e se sluiti
lukavstvom uma i prefinjenou duha. Lukavstvo uma trebalo bi
pridonijeti jednom islamskom konceptu znanosti zasnovanom na jo
uvijek ivoj islamskoj Tradiciji. Prefinjenost duha trebala bi pridonijeti
novim komentarima Kur'ana ija e "osnova" biti Tradicija, a "potka"
rjeenja muslimanskih problema u savremenom dobu.
Dihad muslimana savremenog doba nije u obaranju zapadnih
dambo-detova, istinski dihad dananjih muslimana trebao bi biti
pravljenje i proizvodenje takvih i drugaijih monih aviona u
muslimanskim fabrikama. K tome, bolje je da muslimani imaju pokrie
svoje iskrene pobonosti u vlastitoj moi, a ne u kritici tue moi. I sam
Muhammed a.s. veli da su Bogu drai jai muslimani od onih slabijih!

122

ISLAM I ZAPAD: KA DIJALOGU

123

KAKO DOI DO JUDEO-KRANSKOISLAMSKE KULTURE I CIVILIZACIJE?1

Predavanje odrano uoi Ramazanskog bajrama 1428. godine,

(11. oktobra 2007.) u Sarajevu na Osmom saboru provincijala
franjevakog reda u evropskim zemljama - UFME - Union of Friars
Minor in Europe Unija Male brae u Evropi.
Drago mi je to sam pozvan da ovom besjedom sudjelujem u
radu ovog skupa, iako nisam dobro upuen u mnoge teme o kojima se
ovdje raspravlja.
Organizator ovih vaih sarajevskih susreta naslovio je moje
predavanje rijeima Kranstvo i islam: islamsko vienje tog odnosa.
Moram priznati da je to za mene teka tema. Kao da se nalazim u
podnoju planinskih masiva iji se visovi gube sad u izmaglicama
oblaka, sad u plavome nebu. Osim toga, ta je islam danas ako ne ono
to ine muslimani danas?! ta je kranstvo danas ako ne ono to ine
krani danas?!
A ko to moe sveobuhvatnim pogledom vidjeti njihova dananja
djela i predvidjeti mogue posljedice?
Ima i jedan posve drugi red injenica koji je mene ohrabrio da
vam se i ja obratim. Prvo, to je grad Sarajevo u kojem se odrava ovaj
skup. Sarajevo je grad o ijoj je mnogoreligijskoj povijesti napisano
dosta istine, ali moda jednako tako i slatkorjeivih zabluda i neistina iz
pera historiara svih ovdanjih konfesija.
Objavljeno u Preporod - islamske informativne novine, br. 21/863, 15. novembar
2007. god., Sarajevo.
1

124

Sarajevo je i korisna metafora, neu kazati paradigma, sretnih i

nesretnih razgovora, dijaloga i debata izmeu kranstva, islama i
judaizma. A mislim da ne treba posebno ponavljati da je povijest
Sarajeva integralni dio evropske povijesti, ali i dio povijesti muslimana,
pa, u irem kontekstu, i povijesti islama. Najnovija povijest Sarajeva,
napose teki dani u opsadi u godinama 1992-1995., nisu nikome bile
dobar vjesnik, pogotovo ne muslimanima u Evropi.
Ali, ponekad pomislim da pripadam optimistima koji na tu
dugotrajnu opsadu Sarajeva od srpskih snaga pogledaju kao na
nepredvieno i neplanirano iaenje na opem toku savremene
evropske demokratije, kao na nekakav nepredvieni odron na irokom
putu, koga umni, marljivi i dobronamjerni ljudi brzo uklone i otvore put
na obje strane.
Iako ne moemo izbrisati naa sjeanja na opkoljene gradove,
bolje je da nae nade temeljimo na konceptima otvorenih gradova.
Snage Osmanske imperije su 1683. opsjedale Be, ali ta injenica ne
treba da odreuje na dananji stav prema modernoj Republici Turskoj,
ba kao to ni graani Sarajeva ne treba da gledaju na savremenu
Republiku Austriju kroz boli koje je ovom gradu nanio austrijski
vojskovoa Princ Eugen Savojski, koji je spalio Sarajevo 1697. godine.
Mogli bismo se do prekosutra prisjeati tune povijesti
opkoljenih gradova i nepredvidivih kolopleta sudbine s kojima se
suoio ovjek, ali vjerujem da vjenim lamentiranjem nad opkoljenim
gradovima neemo otvoriti puteve nadi u pomirenje. Uostalom, ovaj va
eminentni skup u Sarajevu nije ni namjeren da se bavi povijeu, iako je
dobro, radi mira i uzimanja pouke, podsjetiti se na uasni i krvavi
protubosanski rat 1992-1995. godine, za koga nismo vjerovali da se
uope moe desiti, a kad je izbio i potom dugo potrajao, esto smo mi
mnogi, u stanju potpune duhovne shrvanosti i opkoljenosti, pomiljali
da je zapravo svijet uvijek u ratu, a da su stanja mira meu ljudima puka
iznimka!
Danas, kad smo od godina 1992-1995. odmakli ve vie od
desetljee, zahvaljujui kakvom-takvom bosanskom miru (a njega jo
uvijek ponajvie sponzoriraju Evropa i Sjedinjene Amerike Drave),
125

sve vie smo skloni tvrditi da u Bosni nije bio nikakav vjerski sukob! Pa
ipak, bez uzimanja uobzir religijske dimenzije taj se rat ne moe posve
dobro objasniti.
Druga injenica koja me ohrabrila da pred vama govorim vezuje
se za Bosnu i Hercegovinu. Uvjeren sam da bi se to to sam kazao za
Sarajevo moglo kazati i za Bosnu i Hercegovinu, kao i za susret
kranstva, judaizma i islama u ovoj zemlji. Razumije se da je taj susret
esto bio miroljubiv i, poput mnogih miroljubivih stvari, iskren na
svestranu ljudsku sreu. Dakako, susret islama, kranstva i judaizma u
Bosni i Hercegovini je esto prestajao biti susret u srei. Prelazio je i
prerastao u natjecanje u onom to nije bilo natjecanje u dobru, pa i u
natjecanje u sukobima, mrnji, neprijateljstvu. Neto slino vidimo s
vremena na vrijeme u dananjoj Evropi: uznemirujue provokacije,
medijsko igosanje, politiku diskriminaciju, neprihvatanje sekularnog
sistema od nekih muslimanskih grupa, itd...
Ali, u opem miroljubivom trendu koji Evropa danas promovira
na svome tlu, te incidentalne pojave brzo zaboravljamo. Naravno, ne
moe se kazati da sve evropske zemlje podjednako ele mir kod svoje
kue, na evropskom tlu, i izvan evropskog kontinenta. Dobro je
pogledati ta ine njihove vojske dok ratuju u Iraku, Afganistanu...
Kako povijest svjetskih religija itati pogledom kontinuiteta?
Pretpostavljam da vas je Balkan i do sada privlaio kao evropski
region koji ve jedan milenij posvjedouje intenzivnije susrete
kranstva, judaizma i islama. Imajui na pameti ovaj va boravak u
Sarajevu drim da je balkansko iskustvo suivota razliitih vjernika, ili
pak iskustvo sukoba meu njima sa svim traginim posljedicama,
neobino vano za dananju Evropu, ili za onu Evropu kakva se kao
megadravni demokratski projekat promovira i profilira od 1945.
godine, odnosno od kraja Drugog svjetskog rata naovamo.
Znam da vam je poznato da su Balkan mnogi evropski krugovi
iz prolosti definirali kao podruje koje tek treba postati Evropa, ili
126

kao bure baruta, ili pak kao zemlju u kojoj je sve naopako, itd. Ni
danas nisu rijetka takva odreenja Balkana iz nekih zapadnoevropskih
krugova.
Da li se jedan od uzroka takvih negativnih karakterizacija
Balkana nahodi u injenici to se autohtoni islam u Evropi tako
osebujno zakorjenio i iskazao upravo na Balkanu?
Da li bi Balkan bio na takav nain teorijski ocrnjivan da u njemu
ne ive muslimani, koji su ovdje i u prolosti i danas intenzivno
primjetni u demografiji, geografiji, povijesti, kulturi i civilizaciji?
To su pitanja na koja ne moramo sada davati odgovore, ali dok
budemo tragali za odgovorima pratie nas sumnje i zebnje.
Pa ipak, s obzirom na to to e se vjerovatno dogaati tokom
XXI stoljea na Mediteranu i Evropi, Balkan je iznimno vaan region,
on je jedna ila evropske zemlje koja e posigurno u godinama
evropskog mira uroditi dobrim plodovima. Ovdje se sve od Istanbula do
Zagreba vide panorame mnogih gradova koje su nalik Damasku,
Bejrutu, Kairu, Jerusalemu. Naime, te panorame u velikom broju
pokazuju svoje crkve i damije, uz pokoju sinagogu kao vjernu pratilju.
Drugdje u svijetu takve standarde visoke komunalne kulture tek treba
postii. Ako nas ideolozi globalizacije ne obmanjuju, sama globalizacija
bi trebala (pri)pomoi irenju svih tradicionalnih vjera svim stranama na
zemlji.
Ba kao ni Mediteran, ni Balkan nije podruje obiljeeno
prevalentno jednom vjerom. K tome, podruje Balkana je prostrani
zaviaj domaih i stoljeima autohtonih pravoslavnih, katolikih,
islamskih i, mjestimice, jevrejskih mikrokultura. Uz gorka iskustva
sukoba i rata, ne treba zaboraviti ni duga razdoblja mira na Balkanu.
Posebno je zanimljivo analizirati postojanje meuvjerskog mira,
saradnje i tolerancije u onim periodima kad su Balkanom vladale velike
imperije. Do nemira meu razliitim vjerama i vjernicima na Balkanu je
dolazilo onda kad su imperije slabile, ili kad su povremeno imale
segregacijski odnos i tretman prema onoj religiji koja nije bila religija
njihova dvora, krune, kralja, sultana, imperatora...
127

Mislim da je u dananjoj dravnoj usitnjenosti Balkana dio

odgovora zato najvei broj naroda i zemalja Balkana danas eli
integriranje u Evropsku Uniju, jer u njoj vide jednu savremenu imperiju
(iako je ona, sreom ili nesreom, bez krune, cara, kralja, imperatora,
sultana). Posvuda se na Balkanu nadamo da e Evropska Unija svojom
irinom i prostranstvom donijeti anse za mir ne samo kranima ve i
muslimanima, anse za pravno i zakonito stanje za sve ljude i narode
Balkana, za sve vjere, za sve vjernike i nevjernike.
Naravno, ovaj moj optimistiki pogled na Balkan vrijedi samo
ukoliko na region Balkana gledamo rukovoeni filozofijom
kontinuiteta.
Ako li, pak, na religije Balkana i Mediterana pogledamo
rukovoeni itanjem i(li) vienjem njihovih povijesti u diskontinuitetu,
nema toga ko e nas sprijeiti da, kao najgori ksenofobi, ponemo jedne
vjere ovdje u Bosni (i ne samo ovdje) proglaavati dolim, a druge
domaim, jedne kulture neevropskim a druge evropskim, itd.
Balkanski, ali i svaki drugi prostor na kojem su se susretale
tradicionalne svjetske religije, judaizam, kranstvo i islam, nije gubio
ve je intenzivno dobijao na bogastvu svoga duhovnog kontinuiteta. Ti
su se kontinuiteti (judaistiki, kranski, islamski...), po prirodi stvari,
meuse nastavljali, meu sobom su stvarali prelazne akulturacijske
prostore i sinkretizme, te potom nadopunjavali.
Govorei posve metaforiki, prostor koji je judaizam obiljeio
prekjuer, jo vie je dobio na svom duhovnom kontinuitetu sa
jueranjim dolaskom kranstva, i sa dananjim dolaskom islama. Ali
jednako tako, ko god na na Balkan, Mediteran i Evropu gleda oima
kontinuteta nikada nee tvrditi da je jevrejsko prekjuer prestalo, niti e
tvrditi da su prestali postojati i trajati kransko juer i islamsko danas!
Naime, zadaa je miroljubivih ljudi da promoviraju koegzistenciju
razliitih vremena na jednom prostoru, te razliitih prostora ili strana
svijeta u jednom vremenu. Povijesno se pokazalo da nastanak
kranskog istoka nije znaio iskorjenjivanje jevrejskog istoka, kao to
ni muslimanski istok nije iskorijenio jevrejski ili kranski istok.

128

Takoer, isto bismo mogli ili trebali kazati i za jevrejski, kranski i

islamski zapad.
Tradicija islama na Balkanu i u Bosni nije injenica
diskontinuiteta, ve kontinuiteta, ba kao to i tradicija kranstva u
Egiptu, Siriji, Iraku, Libanu, itd. nije injenica diskontinuiteta, ve
kontinuiteta. Taj je kontinuitet ugraen u velikom broju stoljea, ba
kao to su i brojna stoljea ugraena u taj svekoliki i osebujni
kontinuitet.
Uvaena gospodo, ono to definitivno razara tradicionalne i
religijske prostore i kontinutete one neprolazne Evrope i Mediterana (pa
i svijeta openito) jesu ustanci i pobune protiv granica koje su Biblija i
Kuran priznali ovjeku i ovjeanstvu. Neke od tih granica su: Muko
je muko, a ensko je ensko! Porodica i brak su nuni za harmonino
potomstvo! Svi imaju pravo na prirodno raanje, na oca i majku! Svi
imaju pravo na integritet svoga lica i sopstva (a ne da im kloniranjem
sopstvo bude kopirano i ukradeno)! Svi imaju pravo na dostojanstvenu
smrt, itd. Na dostojanstvenoj odbrani ovih naela mogu biti saveznici
svi tradicionalni muslimanski i kranski vjernici. To njihovo
saveznitvo bie na dobro i svih drugih vjernika, pa i svih nevjernika.
Dok smo pod opsadom stranih oruja, koja su najvei
diskontinuitet ovjeanstva i koja mogu planetu Zemlju unititi kao
jednu nebitnu sitnicu, imamo li mi danas ikakve anse da osiguramo
pravo glasa ovim biblijskim i kuranskim granicama darovanim
ovjeku?!
Mislim da je danas daleko znaajnije da se, u dobu maine i
ozonskih rupa, u dobu pobune same prirode protiv ovjekovih djela iz
industrijske revolucije, ponemo zanimati takvim vrstama
diskontinuiteta.
Povijest kao zamka za meureligijski dijalog
Neu se ovom prilikom baviti povijeu, ni dalekim kao ni
proteklim prostranstvima vremena, gdje svi, i krani i muslimani,
129

mogu s podjednakim pravom i validnim dokazima pronai svoja dobra i

loa stoljea, svoja dobra i zla lica.
Ko stalno boravi i stanuje u prolosti izloen je opasnosti da se
ophodi sa svojom povijeu kao slavnim dobom, iako esto nije ni
svjestan da ga je koncipirao proricanjem unatrag, u prolost.
Selektivno itanje povijesti esta je stupica u razgovoru meu
razliitim ljudima, ta je stupica moda i najopasnija po dananje
razumijevanje meu religijama i razliitim vjernicima, posebno u
Evropi i na Zapadu, zato to su Evropa i Zapad dananja vojna,
ekonomska, kulturna, civilizacijska... ila kucavica svijeta. Ba iz
razloga svoje ogromne svjetovne moi Evropa i Zapad danas su
najodgovorniji za mir u svijetu.
U dananjoj eri globalizacije, za koju se tvrdi da otvara sve
strane svijeta svim ljudima i svim religijama, posebno je opasno
neodgovorno posezanje za povijeu i povijesnim pravima. Ako se svi
ele otvoriti spram svih drugih, da li e im u toj nakani zasmetati
njihove posebne, zasebne (mikro)povijesti koje esto nisu bile globalne,
ve su se zbivale na malom prostoru?
Kad je posrijedi religijska geografija naeg evropskog
kontinenta, rei u samo to da svojim porijeklom kranstvo i islam ne
dolaze u Evropu iz Evrope. Njihova je pradomovina i njihov korijen u
semitskom blisko-istonom trokutu izmeu Crvenog Mora, Jeruzalema
i Meke. Odatle su oni doli u Evropu na manje ili vie sline naine:
irile su ih domae ili osvajake imperije, irili su ih njihovi misionari,
takoer su ih irile i njihove kulture, civilizacije, filozofije. Zato ne
kazati da su ih irila i njihova ovosvjetovna bogatstva, mo, utjecaj, itd.
Kad je posrijedi na evropski kontinent, podsjeam vas da je
Bizantska imperija (pri)pomogla irenju pravoslavlja, Osmanska
imperija je (pri)pomogla irenju islama, ali i demografskom irenju
pravoslavnih naroda, kao i jevrejskih kolonija. Uzimajui npr. uobzir
samo nama najblia stoljea, Austrijsko carstvo, te kasnije Austrougarska pripomogli su irenju i stabilnosti katolianstva, itd.

130

Nikoji vjernici u Evropi (a to se toga tie ni drugdje u svijetu),

ni jevreji, ni krani, ni muslimani, nisu mogli iriti svoje poglede na
Onaj svijet bez blagodati i sredstava Ovoga svijeta, ma koliko Ovaj
svijet bio prolazan, a Onaj vjean! Svako ima svoje periode kad nije
mogao odoljeti draima zlatnog teleta, bez obzira koliko nas nae svete
knjige svjetovale da je zlatno tele prokleto i pogano!
Sve ovo govorim iz mnogih razloga, ali jedan razlog izdvajam, i
drim ga posebnim: mi muslimani osjeamo zebnju kad god ujemo
poklie da se Evropa kao megadrava treba definirati kao iskljuivo i
ekskluzivno kranski kontinent!
Ispravno je kazati: Evropa je i kranski kontinent, ali ne samo
to. Jer, Evropa je i jevrejski kontinent, i muslimanski kontinent! Evropa
je i sekularni kontinent, itd. Maloprije sam govorio o zajednikoj
egzistenciji jevrejskog, kranskog i islamskog istoka. Jednako tako
stvari stoje i kad je posrijedi zapadna strana svijeta.
Danas svi trebamo uloiti napore da sintagma judeo-kransko
nasljee dobije i svoju treu sastavnicu: judeo-kransko-islamsko
nasljee! Samo tako emo biti pravedni prema naoj zajednikoj
budunosti. I samo tako emo priznati ono to je doista bilo stoljeima s
obje strane Mediterana.
Kranstvo i islam danas opasnost monizma identiteta
Vi ste ugledni prvaci franjevakog reda koji ve mnogo stoljea
djeluju i pronose poruku i glas kranstva diljem svijeta, Evrope i,
naravno, Bosne i Hercegovine. Upravo stoga to ste vi imali sluha i
osjeaja za domae, zaviajne, regionalne posebnosti, vas koji ste ovdje
danas u Sarajevu dobro je podsjetiti na mnotvo ovjekovih identiteta
ne samo u nama blioj sadanjosti, ve i u prolosti.
Takoer, vi ste unutar katolianstva promovirali dijalog. Red
poput vaega promovirao je unutarnji pluralizam ili pluralizam iznutra
katolianstva. Pokazalo se da su snage koje su podupirale dijalog unutar
svojih vjera takoer opredijeljene i za dijalog meu razliitim vjerama.
131

Mnogo toga u vaoj franjevakoj tradiciji podsjea nas muslimane na

tradiciju sufijskih redova u islamu.
Ovim dolazimo do vanog pitanja, pitanja o identitetu ili
identitetima. Dopustite mi malo leernosti kako bih objasnio svoje
poglede o tome.
Vi ste u bosansko-hercegovakim medijima ovih dana oznaeni
kao franjevci u Evropi, evropski franjevci, i slino. Manje se istie, ili
se uope ne spominje, da meu vama ima, recimo, panjolaca,
Francuza, Nijemaca, Austrijanaca... Ovdanji mediji nisu istakli ni va
regionalni identitet, recimo da li je neko od vas Katalonac, Bavarac,
Provansalac... Nadalje, iz suhoparnih vijesti o vama ne znamo ni vae
daljnje, osobne, identitete, npr. da li je neko od vas vegetarijanac, da li
se sportski identificira sa Bajernom, Realom ili Ajaksom...
Mogue je, naravno, da je nekima od vas franjevaki ili katoliki
identitet najdrai, ali je posve mogue da su vam srcu bliski i drugi vai
identiteti.
Razmiljanje o mnotvu identiteta vano je u kontekstu susreta,
dodira i sukoba povijesnog kranstva i islama.
Oznaavanje ili reduciranje nekoje grupe ili nekog naroda na
samo jedan identitet jeste neto najgore to moe pohoditi tu grupu ili
taj narod. Jedan iskljuivi identitet esto jeste neije igosanje! Ovo
velim zarad istine koja kae da nema ovjeka koji ima samo jedan
identitet.
Muslimani u Evropi, evropski muslimani, ba kao i krani na
afrikoj i azijskoj strani Mediterana, imaju nekoliko meuse
dopunjavajuih identiteta. Kao to tamo nije dobro gledati krane samo
kao iskljuivo krane, tako nije dobro gledati ni muslimane u Evropi
samo kao muslimane!
Zadrimo li se na muslimanskom pitanju danas u Evropi, ima
mnogo toga to se moe zamjeriti i samim muslimanima. Naime,
mnotvo je muslimanskih udruenja, foruma i institucija koja u svojim
djelovanjima sebe identitetno afirmiraju jedino kao muslimane. To nije
132

samo po sebi loe ako se afirmira univerzalizirani islam, ili ako se u

krugu zaviajnih drutava na prijemiv nain pokazuje bogatstvo
zaviajnih, narodnih, pa ak i tribalnih mikrokultura koje su proete
islamom.
Meutim, kao to ne stoji tvrdnja Evropa jednako je kranstvo,
zato to kranstvo svojim univerzalizmom nadmaa Evropu, ali i zbog
injenice da ima i postoji graanska Evropa, sekularna Evropa, Evropa
regija, itd. na isti nain nije dobro da muslimani u Evropi istiu samo
svoj islamski identitet, a da ne razvijaju i druge identitete.
Politiki gledano, postoji demokranska Evropa, liberalna
Evropa, socijaldemokratska Evropa, ponegdje naalost ima i pritajenih
segmenata faistike Evrope, itd. Za muslimansku manjinu zapadna
Evropa, kao njihova ne samo migracijska ansa, jeste prostor gdje
muslimani mogu razviti svoje autohtone evropske politike identitete,
kulturne identitete, svjetonazorske identitete, i slino. Te identitete
mogu razvijati i dijeliti u saradnji sa Evropljanima drugih vjera,
svjetonazora, itd.
Za muslimane u Evropi dopunski identiteti nisu mimikrija, ti
identiteti ne znae uvoenje glavnog identiteta na mala vrata!
Demokratska i graanska Evropa nije opasnost po muslimanske
identitete sve dok sami muslimani prihvataju takvu Evropu kao svoju
domovinu, sve dok prihvataju njene drave kao svoje drave, dok
prihvataju njena graanska prava i slobode kao svoja vlastita graanska
prava i slobode, itd.
Mnogi identiteti muslimana i krana ne poklapaju se sa
vjerskim i religijskim identitetima, ali ih ne skrnave i ne negiraju.
Mnotvo identiteta su ansa za zajedniko sudjelovanje ljudi razliitih
vjera, krana i muslimana, na primjer.
Na kraju, rekao bih da e dijalog islama i kranstva u XXI
stoljeu biti moda najvanije svjetsko pitanje. Te dvije svjetske religije
planetarno sainjavaju jednu cjelinu, njihovi su vjernici izmijeani,
esto ive u zajednikim drutvima.

133

Pokazalo se da se drutveni obrasci za miroljubivu

koegzistenciju razliitih ljudi i naroda, i razliitih vjernika i nevjernika,
ne mogu uzimati iz davne prolosti. Prolo vrijeme je kao izmueno
mlijeko, ne moe se vie vratiti u vime. Danas je potrebno raditi na
domiljanju novih obrazaca suivota. Evropski demokratski razvoj
nakon 1945. godine moe biti dobar uzor drutvima i dravama na
Bliskom istoku koja imaju muslimansku veinu.
S druge strane, ovjeanstvo se danas u velikom broju odaziva
porukama islama i kranstva. Ni u dobu tehnike Boga ne moe
odmijeniti nita, ni mono nuklearno oruje, ni sveopa medijska
planetarizacija, ni obeanje o resursima koji se mogu dobiti
kloniranjem.
Svjetski mir danas svoje resurse mora potraiti i u porukama
islama i kranstva. Otuda teka i plemenita zadaa tumaa islama i
tumaa kranstva da temeljne poruke svojih vjera ponude miroljubivo,
da u njima afirmiraju princip mira i ljudskog dostojanstva.

134

MUSLIMANSKO ISKAZIVANJE VJERE U

EVROPI DANAS1

Razliita shvatanja "euro-islama"

Vjerujem da pretpostavljate zato moram, na samom poetku,
objasniti, bolje rei, opravdati naslov ove besjede. A moram to uiniti
jer i ovaj naslov i njegovo objanjenje pokazuju usud dananjeg
muslimanskog ivljenja u Evropi, tim prije to katoliki i protestantski
teolozi danas nemaju potrebu objanjavati "katoliko iskazivanje vjere"
ili "protestantsko iskazivanje vjere" u Evropi i na Zapadu. Gotovo da se
u katolikoj i protestantskoj literaturi ne mogu nai naslovi tipa "eurokatolianstvo" ili "euro-protestantizam", ili su sasvim rijetki, ali smo svi
svjedoci sve eih naslova i napisa, od Londona do Uralskog gorja,
koji sadre sintagmu "euro-islam".
Tom kovanicom, tim "euro-islamom", eli se mnogo toga kazati,
ve prema tome ko i s kakvim ciljem govori o "euro-islamu". Ponekada
je i sama ta sintagma svojevrstan primjer nekakvog semantikog geta,
jednog usiljenog, vjetakog mirenja kontinenta Evrope i vjere islama.
Kada muslimani danas u Evropi kau islam u Evropi ili "euroislam", kao da je na djelu i pravdanje i opravdavanje, ak i izvinjavanje,
da islam nije rijetkost na evropskom tlu, da je on, zaboga, normalna
stvar, "evropski fenomen", itd. Kad, s druge strane, evropski vladini
slubenici i intelektualci, koji daju ton evropskoj politici spram vjera i
vjerskih zajednica, izgovore sintagmu "euro-islam", to je najee
uinjeno s neskrivenim ciljem svoga vlastitog konceptualiziranja islama
Tekst objavljen u: ZNAKOVI VREMENA, asopis za filozofiju, religiju, znanost i
drutvenu praksu, Sarajevo, jesen 2003. Vol. 6, broj 21
1

135

u skladu sa postavkama, kako kau, liberalnih demokratija Zapada.

Kao to se moe i pretpostaviti, "euro-islam" je za dananju
evropsku scenu i mnoge njene sudionike "trojanski konj".
Doista, mnogi muslimani danas tvrde da jesu za "euro-islam",
onaj kojeg e oni, muslimanski Evropljani, definirati. No, tada se kod
evropskih vlada i njihovih servisa javlja bojazan od navodnog
muslimanskog osvajanja Evrope i posvojenja ovoga kontinenta mirnim
putem. S druge strane, pak, pokuaji definiranja "euro-islama" u skladu
sa konceptima evropskih liberalnih demokratija od vladinih servisa, u
oima i srcima muslimanskih Evropljana esto izazivaju zebnju i veliki
strah od reduciranja islama na jednu formu neeljene revizije, na neto
to je ve vieno sa britanskim kolonijalnim eksperimentom zvanim
"kadijanije" i "ahmedije".
Islam kao "izbjeglica u Evropi"
Znamo, dakako, injenicu, koja nije samo psiholoka, u onom
to poiva iza dananje muslimanske upotrebe i insistiranja na sklopu
zvanom "euro-islam" ili "islam u Evropi". Kada neko uz ime svoje vjere
dodaje jo i ime kontinenta, to jest kada dodaje komponentu tla i
zemlje, onda je posrijedi mnogo toga i mnogo svega na ta se hoe
ukazati u sferi politike, kulture, prosvjete, medija, ljudskih prava, itd.
Naime, dokazuje, pravda se i opravdava onaj ko osjea da ga ne
priznaju ili da ga napola priznaju, koga hoe prisiliti da se osjea
izgnanikom ili stanovnikom enklave, ili koji je, svojom krivnjom, zapao
i samoreducirao se na poloaj kulturne, vjerske, politike... enklave!
Tako se mi, evropski muslimani, muslimanski Evropljani,
muslimani u Evropi, Evropljani u islamu, (oznaimo nas kako nam je
volja),2 moramo iznova dokazivati, opet definirati, jo jednom (i po ko
ini mi se da je pogodno na ovom mjestu spomenuti kako odavno nai muslimanski
autori u Bosni u imenovanju ovdanjih muslimana koriste pridjev bosanski. Nije to
bez dubljih razloga. To je prije svega insistiranje na vrstom tlu za nesigurne stope.
Prisjeam se, ovom prilikom, jednog sastanka u "Preporodu" iz 1992. godine i rijei
2

136

zna koji put) potraiti pouzdano uporite i vrsto tlo za nesigurne stope.
Pogotovu to moramo u ovim godinama irenja Evropske Unije i pisanja
Evropskog ustava, kada se uju i kad ima, promuklih, evropskim
srednjovjekovljem ubualih i kriarskom memlom uulih, glasova koji
zagovaraju uspostavljanje Evropske Unije na kranskim temeljima.
Bez obzira na injenicu to se susret islama i Evrope na zapadnim,
sjevernim i nekim istonim obalama Mediterana dogodio prije etrnaest
stoljea, otkad traje, kako je to kazao Gibbon, doba "velike debate"
izmedu islama i Evrope, odnosno od kada su islam i Evropa jedno u
drugom, ipak se sa padom vanjskih obrua kolonijalizma tokom druge
polovine XX stoljea, te useljavanjem arapske, turske, kurdske i
balkanske radnike i izbjeglike sirotinje u zemlje Zapadne Evrope,
aktueliziralo pitanje definiranja islama u Evropi openito i Evropskoj
uniji posebno.
Pritom je daleko manje pokuaja da se muslimani u Evropi
prihvate definiranja Evrope, one Evrope kakvu oni ele ili kakvu bi
poeljeli. Naalost, jo je posrijedi to jednostrano evropsko definiranje
islama i muslimana, a vrlo je malo pokuaja da se i evropski muslimani
odvae na svoje definiranje Evrope.
Kako univerzalizirati nae evropsko iskazivanje islama?
Ne bih ovdje govorio o etrnaest stoljea dugoj povijesti islama
u Evropi,3 premda je, naravno, od velike koristi poznavanje povijesti i
rahmetli prof. dr. Muhsina Rizvia da je naziv "Bosanski Muslimani" vrlo pogodan
kao nae nacionalno ime. Ukazivao je da se pridjevom "Bosanski" ukazuje na zemlju,
na ono to ovdanje muslimane zemljom i domovinom odreuje.
Kad je posrijedi nacionalna nomenklatura, zanimljivo je primijetiti da nije davno bilo
kad je u Bosni bilo normalno kazati Bosanski Muslimani, Bosanski Hrvati, Bosanski
Srbi. Ali, nakon agresije 1992-1995. godine, mnogi ovdanji muslimanski autori i
dalje koriste sintagmu "Bosanski muslimani", dok hrvatski autori sve manje koriste
sintagmu "Bosanski Hrvati", dok je sintagma "Bosanski Srbin" u dananjih srpskih
autora gotovo kuna rije!
3
O povijesti susreta islama i Zapada vidjeti barem ova dva djela: Norman Daniel,
Islam and the West, The Making of an Image, Oxford, 1993., takoer: Zafar Ishaq

137

bivih kulturnih i civilizacijskih obrazaca islama kojima se islam

nekada u prolosti afirmirao i iskazivao na Zapadu i kao jedna evropska
vjera, uz evropsko kranstvo i judaizam.
Prolost, dakako, treba pametno pamtiti i to initi trijezne glave,
jer ima posezanja za prolou koja donose nesreu. Abdulah arevi u
jednoj od svojih knjiga govori o "neodgovornom posezanju za
prolou". Napose muslimani danas, rekao bih diljem svijeta, poseu
za prolim stoljeima i autoritetima ijem je miljenju istekao rok
trajanja i danas ni u emu ne mogu biti djelotvorni.
Vratimo se govoru o sadanjosti, nama valja ivjeti upravo ovu
sadanjost i iz nje prigotovljavati budunost.
Sve ovo istiem s ciljem svraanja pozornosti na injenicu da
iskazivanje nijedne vjere u Evropi i svijetu nije pod tako velikom
prismotrom kao iskazivanje islama. Danas nije lahko biti musliman ni u
Parizu ni u Mekki, ni u Sarajevu ni u Los Angelesu. Ali, ponadajmo se,
to je prolazno stanje duha ovog naeg doba u kojem moni Zapad trai
jednog dugoronog stratekog neprijatelja.
Kao vjera, islam nije "dogmatski" kompliciran. Samo Bog jeste
Bog, ma ta da je On! Nema boanstva ispred ili uz Boga. Eto, to je, u
najkraem, islam. Ali, unato tome, posvuda su danas u svijetu debate o
pitanju "koji i kakav islam" elimo. Jasno nam je da se time ne misli na
ona temeljna vjerska naela islama, na "dogme" i "aksiome" te vjere.
Misli se, prije svega, na utjecaj islama u drutvu, na drutvene aspekte
te vjere. To jest, kakav Islam i kakve muslimane climo na ulicama
Berlina, Londona, Pariza, Milana... U naem kontekstu bismo kazali:
Kakvi to muslimani elimo biti, a da budemo i Evropljani? Moemo li
biti Evropljani a da ne ucvilimo islam? I tako dalje.
Doista, u evropskoj literaturi o islamu danas, u raspravama koje
su pisali i muslimani i nemuslimani, posvuda nalazimo to pitanje: koji
i kakav islam ivjeti?" Posebno su muslimanske zajednice u Evropi i na
Ansari i John L. Esposito (ed.), Muslims and the West, Encounter and Dialogue,
Islamabad i Washington, 2001.

138

Zapadu suoene sa svim konzekvencama tog pitanja.

Openito uzev, u Evropi postoje tri vrste muslimana:
a)

Tradicionalne, autohtone muslimanske zajednice i narodi

kao to su Bonjaci, Torbei, Albanci, itd.

b)

Muslimanski useljenici i gastarbajteri kojih ima najvie iz

Turske, Sjeverne Afrike, te Indije, Pakistana i Bangladea.

c)

Evropski konvertiti u islam kao i muslimanska djeca

roena u Zapadnoj Evropi iz tree generacije, iji je
maternji jezik engleski, francuski, njemaki, panski...

(S tim u vezi kaimo da Bonjaci moraju imati iv i budan

interes za prouavanje dananjih muslimanskih zajednica u Evropi i
njihovo iskazivanje islama. To je gotovo u istoj mjeri vano koliko i
profiliranje naeg muslimanskog iskazivanja vjere u Bosni i na
Balkanu, u onom to je Evropa na na nain!)
Naalost, naa znanja o dananjim muslimanskim zajednicama u
Evropi su skromna, nemamo niti jednog instituta koji bi imao barem
dva ili tri specijalista za ova pitanja. Po najnovijim statistikim
podacima, objavljenim u Evropi, danas na ovom kontinentu ivi blizu
etrdeset miliona muslimana iz sve tri naprijed navedene grupacije.
Malo o njima znademo, ak ih ne pratimo ni na razini obine novinske
informacije.
Ali ono to se iz te literature zna o muslimanskim drutvima i
zajednicama u Evropi karakteriziraju sljedee znaajke:
-

nedostatak efikasne integracije muslimana u evropska i

zapadna drutva,

sporo ukljuivanje muslimana u javnu sferu ivota,

mlitavo participiranje muslimana u politikom radu,

tromo sudjelovanje u lokalnoj i nacionalnoj administraciji

(ovdje smo ve kod neugodnog pitanja predstavnike
demokratije, tj. Koga e izabrani muslimani predstavljati,
da li muslimane ili, openito, graane, itd.),
139

neravnopravno uee u kolstvu (kao profesori, studenti,

itd.),

neadekvatna i neautentina zastupljenost u medijima,

slabo razvijanje kola i kulturnih ustanova, itd.

Insistiranje na univerzalnim kulturnim premisama islama u

Evropi
Mislim da je danas najhitnija potreba muslimanskih naroda i
muslimanskih zajednica na Zapadu da se potvrde i afirmiraju kao
univerzalna zajednica koja e islam tumaiti i iskazivati univerzalno.
Tako e Evropa za muslimane biti probavljivija.
Na ravni muslimanskog iseljenitva u Zapadnoj Evropi,
univerzalne kulturne premise islama znae, recimo, da bi "turske",
"bangladeke", "bosanske", "marokanske" damije trebalo da, kroz
proces univerzaliziranja islama u Evropi, postanu damije naprosto, ili
evropske damije, gdje se islam kulturoloki iskazuje i oituje
univerzalno. (Vidio sam, i to s radou istiem, neke damije na Zapadu
gdje se hutba dri na dva ili tri jezika. To je dobar primjer
univerzaliziranja jedne sekvence islamskog obreda). U civilizacijskom
smislu to znai da univerzalniji obrasci islama na Zapadu imaju zadau
da vremenom istisnu lokalne i kulturoloki neuspjeno presaene
obrasce koje sa sobom na Zapad donose muslimani iz zemalja svoga
porijekla, iz Indije, Pakistana, srednje Azije, Turske, Sjeverne Afrike
itd.
Mislim da je definiranje univerzalnih obrazaca islama na Zapadu
danas jedna od najteih zadaa ijem rjeavanju i mi danas u Bosni
moramo pripomoi. Jer, evropski muslimani nisu organizirani, niko ih
efikasno ne predstavlja na ravni vjerskog reprezentiranja.
Dakako, kad god govorimo o univerzaliziranju naih kulturnih i
civilizacijskih obrazaca islama, u cilju postizanja dobroudnog
sinkretizma islama i Evrope, ne treba zaboraviti ni pitanje ouvanja
nacionalnog i kulturnog identiteta muslimana na Zapadu danas. Ovdje
140

se radi o razinama koje su jedna iznad druge, i ne bi ih trebalo

posmatrati kao pomijeane.
Recimo, za drugu i treu generaciju muslimana Zapada
univerzalni islam je daleko vaniji od nacionalne i kulturalne posebnosti
o kojoj jo imaju sjeanje ili to sjeanje nose njihovi roditelji iz zemalja
svoga porijekla. U Bosni, Albaniji, Kosovu, u regiji Balkana openito,
islam i nacionalno muslimanskih naroda nisu jedno protiv drugog.
Islamom se pravi iskorak prema drugim muslimanima, nacijom se, pak,
dijeli puko osjeanje zajednike povijesne sudbine i prostora.
(Svjedoci smo danas kako mnogi na karikaturalan nain brkaju
nacionalno, vjersko i folklorno. Ima primjera da se u Bosni danas iri i
promovira isto arapska nonja, prilagoena pustinjskim klimatskim
pojasevima. Oni koji je zagovaraju kau da je "islamska". To je tipian
primjer neznanja granica izmeu vjerskog i univerzalnog i
kulturolokog i regionalnog!).
U Evropi slobodnih regija i religija kakva nam se obeava,
univerzalno koncipiran islam, osloboen nacionalno-vjerskih
efemernosti, mogao bi pomoi procese naeg muslimanskog
evropeiziranja.
Procese univerzaliziranja islama u Evropi, pa i na Balkanu (koji
je Evropa na na nain), potrebno je ohrabriti. Vidljivo je da je
univerzalnost islama to to danas odnosi prevagu nad nacionalnim i
kulturalnim posebnostima muslimana na Zapadu. Ponovo istiem da se
ovim ne eli kazati da je islam protiv nacionalnog identiteta, niti se hoe
rei da je islam protiv kulturalnih razlika. Hou samo rei da je islam
kroz povijest oslobaao ovjeanstvo od fetiiziranja nacionalne,
kulturalne, jezike ili rasne posebnosti.
Univerzalnost islama ide na prvom mjestu, to vidimo po
muslimanskim studentima koji su roeni u Velikoj Britaniji i koji imaju
britansko dravljanstvo, a iji su roditelji Pakistanci ili Bangladeani.
Postavlja se pitanje da li su ti mladii i djevojke Britanci ili su oni, pak,
Pakistanci, Bangladeani, ili su, na kraju krajeva, ti mladii i djevojke,
naprosto, muslimani, muslimanski Evropljani?
141

To su sve vane sastavnice pitanja o identitetu, a pitanje

dananjeg traganja muslimanskih Evropljana za identitetom zaokruuje
glavne konture u definiranju islama u Evropi na jedan univerzalan
nain. Nema mjesta strahovima od posebnog definiranja i
konceptualiziranja islamske univcrzalnosti na Zapadu niti ima rnjesta
strahovima od univerzalnosti evropskih muslimana ili muslimanskih
Evropljana. Sve dok islam u Evropi budu definirali i za njime tragali
muslimani u Evropi i na Zapadu, na takve definicije ne treba gledati kao
na neku vrstu trojanskog konja.
Koncept islama u Evropi danas, onaj koga afirmiraju i
artikuliraju obrazovani i kulturno stasali muslimanski Evropljani,
insistira na univerzalnim aspektima islama. U svojim radovima oni
istiu da zaviajne (bangladeke, pakistanske, afrike, turske,
bosanske...) muslimanske crte treba da imaju samo sekundarnu ulogu i,
kao takve, bile bi namijenjene za privatnu i kunu sferu. Islam u Evropi
treba biti univerzalno protumaeni islam, koji bi muslimanske
Evropljane oslobodio od getoiziranja sebe i getoiziranja islama u Evropi
i na Zapadu. Ali je vrlo vano i to da bi takav islam bio preprekom
muslimanskog bezrezervnog ufanja u Evropu po svaku cijenu, ufanja u
Evropu kao feti, u Evropu kao boanstvo!
Smatramo da je iznimno vano u procesima ponovnog
univerzalnog potvrivanja islama kao vjere u Bosni i na Zapadu
koristiti se starijim i novijim djelima Evropljana koji su dokumentirano
pisali o islamu iz razliitih aspekata ili o njemu pjevali. Djela Getea,
Annemarie Schimmel, Louisa Masignona, Henrya Corbina, Murada
Hofmanna, Tima Wintera, Hustona Smitha, Karen Armstrong, itd. su
iznimno inspirativna i vana u stvaranju klime za nastanak novih djela
koja se bave razliitim vjerskim, kulturolokim, civilizacijskim,
umjetnikim i mnogim drugim aspektima islama na Zapadu.
Posebno vaan zadatak koji moramo to hitnije rijeiti jeste
pitanje afirmiranja islamske tradicije kao tradicije koja se, u
civilizacijskom smislu, nastavlja na judeo-kransku tradiciju. Mi
muslimani na Zapadu trebamo djelovati sintetiki i afirmirati
civilizacijsku sintezu judaizma, kranstva i islama. Ja ovdje kaem
142

"civilizacijsku sintezu" i ne govorim o vjerskoj sintezi. Vjere su

razliite i tu se moraju potovati razlike, ali se u civilizacijskom smislu
islam danas moe sasvim ravnopravno pridruiti judaizmu i kranstvu
na Zapadu.
Ako kao muslimani afirmiramo judeo-kransko-islamsku
civilizaciju na dananjem Zapadu, tada emo izbiti iz ruku argumente
Bernardu Lewisu, Samuelu Huntingtonu i drugima koji na islam gledaju
kao na jednu istonjaku vjeru. Pribliit emo se jednoj djelotvornoj
sintezi koju zagovara Edward Said.
A islam po sebi i jeste jedna takva mona sinteza.

143

ANTIMUSLIMANSKA HISTERIJA
MEDIJSKOG DEMIJURGA1
Terorostiki napadi na New York i Washington su izazvali
nevjerovatno veliku, rekli bismo zastraujuu antimuslimansku
kampanju na Zapadu. I, kao to razborite ljude mora zabrinjavati
terorizam, takoer ih, posve jednako, mora zabrinjavati i pripravnost
javnosti Zapada da in terorizma apriori oznai islamskim i
muslimanskim djelom! Sa CNN-a i BBC-a, da spomenemo samo
televizijske stanice iz prvog medijskog reda, ve hiljadama puta ovih
dana se ponavljaju sintagme islamski terorizam, islamski
ekstremizam, islamski teroristi, islamski radikalisti, islamski
fundamenta-listi
Moni Zapad i lana slika o islamskom svijetu
Nema toga razuma, ne postoji argument kojim biste medijskom
demijurgu Zapada objasnili da stavljanje pridjeva islamski uz rije
terorizam ne samo da nije precizno niti istinito, ve taj postupak,
takoer, oteava poloaj muslimana na Zapadu, ali i Zapada u
muslimanskim osjeanjima i razumu barem za narednih stotinu godinu.
ta, uostalom, znai medijska dreka zvana islamski terorizam?
I ko je, to bi uiteljica kazala, subjekt radnje koji se tu podrazumijeva?
Jesu li subjekt radnje milijarda i tri stotine miliona muslimana, koliko ih
danas ima u svijetu? Je li to muslimansko ovjeanstvo granitno snani
teroristiki blok sastavljen od miliona teroristikih ealona i odreda
Tekst objavljen u asopisu Novi Selam, br. 1, septembar 2002. god. Izdava:
Islamska zajednica Bonjaka u Njemakoj.
1

144

smrti, koji samo to nisu progutali ne samo Zapad ve i svu zemaljsku

kuglu?! Zar monom Zapadu danas treba takva opa slika, lana,
dakako, o islamskom svijetu?!
Antropolog Richard W. Veekes je, u svojoj knjizi Muslimanski
narodi (Muslim Peoples), zapisao da se opa muslimanska bijeda i
siromatvo protee od obala Atlantskog do obala Tihog okeana. To
siromatvo ivi pod razliitim reimima i manje ili vie ih podrava.
Negdje su muslimani za kralja, negdje su za socijalizam i komunizam,
negdje za vojnu huntu, negdje su, opet, za kapitalizam, a negdje za
islamsku republiku Dobar je dio onih koji ive u viepartizmu i
podravaju ga. Neki muslimani su samo po imenu muslimani, ali su
sekularisti. Jedni su, opet, ije, drugi sunije, trei su sufije, etvrti
selefije Ima ih trista miliona crnih, ima ih esto miliona bijelih, ima
ih dvjesta miliona utih Kad profesori ovako ralanjuju stvari, oni
time, zapravo, hoe kazati da ne postoji nekakav an bloc islamski ili
muslimanski svijet, ve se mora patiti kad izgovorimo pridjev
islamski u globalnim razmjerama kakve imamo argumente za
konkretiziranje i personaliziranje.
Postoji, dakako, islamski svijet, ali je on arolik, raznolik,
rastegljiv, kao, uostalom, i svaki drugi ljudski svijet.
Medijska dresura ima dalekosene posljedice
Ali, medijski demijurg ne brine za uene analize, niti ih ikad
misli uvaiti. Islamski terorizam, islamski ekstremizam, islamski
radikalizam, itd., to treba po milion puta ponoviti, recimo sa CNN-a i
BBCa, ne mislei na posljedice, ne mislei na budunost, recimo
miliona kranske djece na Istoku i miliona muslimanske djece na
Zapadu!
Zato ovdje sueljavam kransku i muslimansku djecu?
Naprosto, radi gole injenice to nikad ni na kojoj TV-stanici ni
kransko, ni muslimansko, ni budistiko dijete nee uti sintagme

145

kranski ekstremizam, kranski radikalizam, niti e uti sintagme

jevrejski radikalizam, jevrejski ekstremizam, itd.
Medijska dresura ima dalekosene, vjerovatno ciljane,
posljedice. Kad sjednu u kolske klupe i kad se upoznaju mali katolik,
mali jevrej, mali budist i ono jadno muslimane, svi e na to siroto
muslimane uprijeti prstom: Islamski ekstremist! Islamski terorist!
Medijski demijurg koji tako ciljano igoe islam i muslimane
projektira sukobe i antimuslimansko raspoloenje za narednih stotinu
godina. Kome to treba? I zar se taj moe nadati unosnoj etvi?
Mujezin sa damije u High Streetu
Antiislamsko raspoloenje na Zapadu potpiruju mnogi mediji
nakon to je splasnulo antijevrejstvo (poznatim faistikim rjeenjem
jevrejskog pitanja kroz holokaust), a na hiljade je primjera antiislamskih
i antimuslimanskih izraza koji su skoranjeg datura. Zanimljiv je i
fenomen golemog jevrejskog doprinosa antimuslimanskom medijskom
raspoloenju danas na Zapadu, to je, uglavnom, posljedica
izraelskopalestinskog sukoba.
Medijska slika muslimana na Zapadu je slika najezde
Mongola. Naalost, mnogo je dizajnera te slike. Tako, 1993. godine,
lan Britanskog parlamenta Winston Churchill (inae, unuk slavnog
britanskog premijera W. Churchilla) izjavljuje za The Guardian (u
broju od 29. maja 1993.) da e za pedeset godina mujezin pozivati
Allahove vjernike sa damije u High Streetu, aludirajui na
prekomjerno useljavanje muslimana u Veliku Britaniju.
Takoer, Jean Marie le Pen, koji predvodi nacionalistiku partiju
zvanu Le Front National u Francuskoj, poziva da se zaustavi
islamizacija Francuske (Halt to Islamisation of France). Njegov
kolega po antiislamskim uvjerenjima, Franz Schoenhuber, koji je lider
desnog krila Republikanske partije (Republikaner Partei) u Njemakoj,
veli: Nikad se zelena zastava islama nee vihoriti nad Njemakom.
Kao da je ikad iko traio da se ta zastava zavihori nad Njemakom. U
146

ovaj kontekst spada i izborni slogan danske Napredne partije, koji glasi:
Danska bez muslimana!
Naalost, stvaranje antimuslimanskih medijskih stereotipa je
dugotrajna tradicija na Zapadu. Ove stereotipe proizvelo je stotine i
hiljade publikacija i knjiga o islamu na Zapadu koje su imale, da tako
kaemo, neposredne povode. Jedan od insceniranih povoda koji se zove
afera Selman Rudi proizveo je na deseti ne protuislamskih knjiga, a
kad je grupa muslimanskih protestanata protiv Rudija spalila njegovu
knjigu u Bradfordu (to je, svakako, in koji zasluuje osudu), diljem
Zapada je dolo do pogrdnog opisivanja muslimana, a esto su
pravljene i sasvim bespredmetne usporedbe muslimana i nacista.
Muslimani su tada u medijima opisivani kao necivilizirani,
netolerantni, a esto se, u prepoznatljivim medijskim manirima,
govorilo da su muslimani takvi po prirodi svoje vjere.
Francuskinja sa alom i muslimanka sa mahramom
Ako je englesko govorno podruje bilo naroito zahvaeno
antimuslimanskom kampanjom u povodu the Rushdie Affair, onda je
francusko govorno podruje poravnalo stvari tako to je 1994. i 1995.
godine medijski napuhalo tzv. aferu o mahramama, kad je na stotine
kola u Francuskoj neblagonaklono gledalo na muslimanske uenice
koje su nosile mahrame, a ponegdje su u toj zemlji ak i oati i pismeni
dekreti o zabranama noenja mahrame u koli!!!
Ziaudin Sardar je, izlaui sprdnji tzv. mahrama-aferu u
Francuskoj (vidjeti djelo koje je Sardar priredio: Muslim Minorities in
the West, London, 1995.), poluironino primijetio slijedee: Thus, a
French woman with a scarf is chic, but a Muslim woman with a scarf is
a threat to civilization! (Dakle, Francuskinja sa alom je ik, a ena
muslimanka sa alom je prijetnja civilizaciji!
Henry Louis Gates je usputno, prouavajui ovakvu
antimuslimansku i antiislamsku kampanju u Evropi, primijetio da same
rijei argumenta o muslimanskom faktoru podsjeaju na jezik kojim
147

se raspravljalo o jevrejskom pitanju u Engleskoj prije stoljee i po. A

te su rasprave jednim dijelom anticipirale plinske komore holokausta!
Openito je status islama u zapadnim medijima vrlo lo. Prisutna
je ekspanzija negativnog imida islama. Televizijska slika je puna
silueta nalik teroristi Osami bin-Ladinu i silueta islamskih ratnika iza
kojih se vide damijske munare, dok oni gaze pustinjama i nastupaju
preko sedam mora i preko sedam gora da progutaju Zapad!!!
Medijski demijurg na Zapadu je prikazivanje islama sveo na
jednu dizajniranu znaku, recimo turban. Znaka je, naravno, strafailo,
te, samim tim, turban znai prijetnju i simbolizira islamski terorizam!
Ali, u nekim medijima znaka moe biti zakrabuljena ena, bradati
mukarac, devina stranjica ili komandos sa kalanjikovom!
O medijskom pokrivanju islama palestinski kranin Edward
Said je, ne tako davno, objavio zanimljivu knjigu pod naslovom
Covering Islam (Medijsko pokrivanje islama).
Ima nekoliko razloga koje je Edward Said potanko analizirao
tumaei medijsku proizvodnju negativnih stavova o islamu i
muslimanima na Zapadu, ali je itekako vano napomenuti da on u
ovome vidi samo jednu novu formu orijentalizma, a Said tumai
orijentalizam kao evropsku teoriju koja servisira i opravdava evropsku
i zapadnu dominaciju nad Istokom. Istok u politici i ideologiji
orijentalizma je vjetaki, reducirani i, u evropske (kolonijalne i
postkolonijalne) svrhe, proizvedeni Istok.
Primjerice, po klieima te redukcije, ena na Istoku nije ena,
ona je zakrabuljena mumija!
Suprotstavljanje antimuslimanskoj hajci
Zapadna medijska slika o islamu je, dakako, umnogome
redukcionistika. Taj redukzionizam vidimo na mnogo strana. Recimo,
dok krani Irske republikanske armije imaju privilegiju da mogu biti
teroristi, ali da pritom ne proizvode kranski ili katoliki
terorizam, muslimani za razliku od krana ne mogu biti nikakvi
148

obini teroristi, oni mogu biti samo islamski teroristi. Osama bin
Ladin nije samo terorist, on je islamski terorist!!! Ovakvih
karikaturalnih primiera iz zapadnih medija imate koliko hoete.
Naprimjer, atomske bombe danas imaju i krani, i jevreji, i
hindusi, i budisti, i muslimani! Ali, samo je ona bomba koju imaju
muslimani nazvana islamskom! I to se uinilo milion puta. Time se u
jednom dijelu zapadnih medija hoe kazati da su u tih poganih
muslimana i same bombe vjernici!
Ko se suprotstavi takvom redukcionistikom projektu medijskog
demijurga, njega taj medijski demijurg proglasi islamskim teroristom;
pogotovo ako nosi muslimansko ime.
Ima, dakako, dosta zapadnih novinara i univerzitetskih profesora
koji su se suprotstavili i koji se suprotstavljaju antimuslimanskoj
medijskoj hajci. Ameriki professor John Esposito, u svojim
mnogobrojnim knjigama je upozoravao zapadne vlade na svu tetu koju
proizvode mnogi mediji, reducirajui islam na dihad, a potom
redukcija ide putanjom dihad jest jednako sveti rat! Takoer, mnogo
je amerikih analitiara koji su upozorili na svu tetnost medijske
upotrebe sklopova islamski radikalizam, islamski ekstremizam,
islamski terorizam. ak i kad se javljaju grupe koje se u svojim
teroristikim aktima pozivaju na islam, ni tada nije uputno ni dobro
koristiti sintagme islamski ekstremizam, islamski terorizam i
slino, jer se radi o neodgovornom poopavanju i ukljuivanju milijardu
i vie stotina miliona muslimana u neto s im oni nemaju nikakve
veze!
Me
Ali, mediji idu svojim redukcionistikim putanjama, a u
narednim mjesecima i godinama muslimani na Zapadu ivjet e u
zebnji i strahu. Na to upozoravaju neki zapadni mediji. Tako u
britanskim novinama The Independent (od 19. juna 1993.) u
uvodniku stoji da nije lahko biti musliman u Evropi danas (It is not
149

easy to be a Muslim in Europe today), a ta je uvodnika reenica

izgovorena, kako vidimo, 1993. godine, kad su evropske novine bile
preplavljene vijestima o orsokaku u kome se nalaze bosanski
muslimani.
Ipak, medijski primjeri koji trae uravnoteeniju sliku o islamu i
muslimanima su, naalost, malobrojni. Prevlaujua je opa tenja da
se o muslimanima i islamu pie kao o glavnom neprijatelju liberalnih
demokratija Zapada. Ali, takav se neprijatelj mora medijski oblikovati,
morate ga reducirati na znaku, klie ili zastavu na kojoj je turban,
zakrabuljena ena, devina zadnjica ili estremisti brada.
Ko tebe kamenom, ti njega kruhom!, kae se mudro u
Evanelju. Ali, kruh moe pruiti i kruhom uzvratiti samo onaj ovjek
koji nije prethodno sluao milione salvi ubitanih zapadnjakih
kamenih rijei! A veina medija danas proizvodi samo kamene rijei!

150

UNUCI HOMO SAPIENSA NA POETKU 3.

MILENIJA1

Umnici kau da je prva skalina u razumijevanju bilo koje forme

vremena meteoroloko vrijeme.
Jedna zraka sjetnog spoznanja probudi se u nama kad kine
kaplje dobuju po prozorima i krovovima kua, kad kia lije po ednoj i
usahloj zemlji, kad nakon oluje koraamo po opalom liu... Zraka koja
ne samo da u nama budi spoznaju o prolaznosti, ve je ona brojanik
prolaznosti same.
Meteoroloko vrijeme nije jedina, ali jeste ovjeku najuoljivija
forma svetog vremena, ma koliko ona bila po sebi divlja, nepredvidiva,
neobuzdana, esto zloudna.
Ali, gospodar svake forme vremena, pa i meteoroloke, jeste
dragi Bog. Za to nam ne treba mnogo dokaza: Jo je uvijek na Zemlji
najjai onaj zvuk od nebeske grmljavine, jo je uvijek uz sunev najjai
onaj bljesak od munjine svjetlice! Dobro je to ni meteoroloka, ni
sveta, ni vektorska vremena nisu uvjetovana ovjekovom voljom.
Ono to je ovjeku dato od vremena jeste njegovo raunanje.
Sunce i Mjesec dvije su kazaljke na nebeskom svodu. Njihov hod po
ustanovljenim stazama neba u ovjekovu svijetu proizvodi dane i
godine, stoljea i milenije.

Esej je objavljen u Glasniku Rijaseta IZ-e, br. 7-8, juli-avgust 1999. god. pod
naslovom SA IME TO UNUCI HOMO SAPIENSA IZLAZE 2000. PRED
DRAGOGA BOGA
1

151

Dakako, sretan je bio ovjek kad mu je meteoroloko vrijeme

bilo jedina forma vremena koju je kuao. No, da li je ovjek ikada u
svijetu ivio u samo jednoj formi vremena?! Ako, pak, jeste bilo takvog
ovjeanstva, homo sapiens je tada imao sjeanje o vremenu kao
nekakovom kontinuitetu dana, mjeseci i godina, kao nekakovoj elipsi
izlazaka i zalazaka Sunca koja ga je dijelila od zadnje najrazornije
snjene lavine, ili zadnjeg plavljenja rijeke, od potonjeg povodnja, ili
prole sue, ili je, pak, raunao vrijeme od naroito dobre etve i
otealog plastja i klasja...
Pa ipak, ne bismo smjeli biti naivni i povjerovati da je ovjek
ikada raunao vrijeme samo od Potopa. I Biblija i Kur'an svjedoe da
ovjek nije bio dovoljno pametan da se neega takovoga pridrava.
Homo sapiens prionuo je raunati vrijeme po ratovima, bitkama,
osvajanjima, padovima gradova i zemalja... Veinu vremenskih era
ovjeanstvo je zatemeljilo nakon nekojeg veeg prolijevanja krvi,
nakon sijanja kostiju po zemlji, nakor iseljenja, egzodusa... Nije stoga
nimalo zaudno da su predislamski Arapi ak i ratove poistovjetili s
vremenom nazivali su ih svojim danima (ayyam al-`arab). U tome
Arapi nisu sami. Pretkranski Grci imali su sline obiaje brojanja
vremena, s tim to su svoje mnogobrojne ratove imenovali po
toponimima (npr. Herodot spominje Bitku kod Salamine, Bitku kod
Artemizija, Bitke kod Mileta...). U klasinim povijesnim djelima
opaamo da vrijeme tee zemljom putevima na kojima su mu postaje
bile mnogobrojne bitke, ratovi, bune...
Ali, Arapi i Grci, ti slavni unuci homo sapiensa, ti uitelji
ovjeanstva, znali su i za kratke periode mira! Kod jednih je u vrijeme
hodoaa u Mekku, a kod drugih u vrijeme olimpijskih svetkovina i
igara bilo ne samo zabranjeno, nego i sramota ratovati.

152

al za maem
Ove minule dvije hiljade godina ovjeanstva od Isaa, a.s..
naovamo najintenzivnije su obiljeili krani i muslimani. I jedni i drugi
imali su svoje epohe u svijetu. I doba svoga veta svijetu!
U ovih dvije hiljade godina smjestile su se dvije svete ere,
kranska koja evo navrava dva milenija, i muslimanska koja je u
prvim desetljeima svoga petnaestoga stoljea!
U ove dvije minule hiljade godina trebalo je da krani, a od
622. godine i muslimani, ire Zemljom svetu povijest; prvi su trebali na
stranicama svete povijesti na Zemlji otvoriti eru jubavi a drugi eru
pravde. Doista, esto su to i uspijevali, ali i krani i muslimani stranice
svete povijesti listali su, idui naovamo, sve vie u opreci spram onog
vremena koje se naziva profanom povijeu, ili pak jednostavnije,
pukom historijom.
Dakako, ni ljubav niti pravda nisu se mogle iriti Zemljom bez
maa. Izreku: Nisam doao da donesem mir, nego ma!" - izgovorio je
vjeronavjestitelj Isa, a.s.
Izreku: Poslan sam pred Smak svijeta s maem!" - izgovorio je
vjeronavjestitelj Muhammed, a.s.
No, ako kranstvo i islam priznaju ma, ne znai da su
kranstvo i islam izumili rat!
Budui da je rat duboko u zakonu ovjekove sudbine, te su dvije
vjere htjele rat privesti barem nekojim zakonima ljubavi, pravde,
naina, protokola...
Ma je, stoga, ustanovljen kao granica, kao razumna mjera, kao
svetopovijesni znak!
Koliko bi samo ovjeanstvo bilo sretnije da je ostalo pri
Isusovu i Muhammedovu mau!
Jer, ma je najselektivnije oruje koje je homo sapiens dosad u
ruci drao. I jedno od najpotenijih oruja, jer je svatko do maa mogao

153

lahko doi, budui je dragi Bog posijao gvozdene rudae diljem cijele
Zemlje.
Nakon svega to je iza nas u ovom XX stoljeu, gotovo bi se
moglo kazati da je ma moralno, humano oruje! Ubiti maem znailo
je imati makar trunku hrabrosti, i pritom pribrati snagu i misao, i u
potenoj borbi prii protivniku nadohvat ruke, vidjeti mu i upamtiti lice,
uti hropac, i krik... I upamtiti zadnji pogled ... I moda se zbog
prolivene krvi pokajati!
K tome, od borbe maem do pomirenja i rukovanja udaljenost
nije transkontinentalna! Ta je razdaljina tek koliko duljina jednog maa!
U treem mileniju po Isau, a.s., ivjet emo sretno ako
kranstvo i islam ukinu ovjeanstvu sva druga oruja, i vrate mu
samo dobri stari ma!
Ne uspiju li, ovjeanstvo ekaju strana vremena.
Strana vremena
Danas potomci homo sapiensa ive sve to vie u zaboravu formi
vremena koje se naravnim okom, i uhom, i prirodnim umom recipiraju
sa stranica Biblije i Kur'ana i otitavaju s kazaljki nebeskog svoda, sa i
iza plavetnih horizonata, iz dalekih dubina nebeskog plavetnila...
Danas su unuci homo sapiensa, kad je vrijeme posrijedi, u
vremenskoj eri kao lancu nanizanom desetinkama, stotinkama,
hiljadinkama...
A kad je prostor posrijedi, danas su unuci homo sapiensa u
molekulima, u atomima, u neutronima...
Vremenske ere koje je moderna znanost promovirala nisu
ustanovili Boije glasonoe ni svojim roenjem ni svojim iseljenjem!
'Vremenski prostor' u desetinkama, stotinkama, hiljadinkama..., i
'materijalni prostor' u molekulima, atomima, neutronima... ovjeka su
postavili usred pojava koje se naravnim okom ne vide, naravnim uhom
154

ne uju, naravnim umom ne shvaaju, naravnom spoznajom dlana ruke

ne pipaju...
Otkrivena su strana i vrtoglava vremena, zakorailo se u
nepoznate prostore po kojima se ne moe utrti nikoja sigurna staza.
Era otkria moderne znanosti zapravo je era zakrivanja
naravnog svijeta i ljepote njegovih horizonata. U modernoj znanosti
nema molitve, nema svete povijesti, niti svete geografije, u toj znanosti
ovaj svijet ni na ta ne ukazuje, ni na Boga, ni na onaj svijet!
Nakon svih njezinih formula koje sazna, nema rata dizati ruke
prema nebu!
Kad je moderna znanost reducirala spoznaju vode na spoznaju
njezine hemijske formule, spoznaju zemlje na spoznaju hemijskih
elemenata koji je sainjavaju, spoznaju grmljavine na spoznaju
naelektrisanih oblaka... - tad je i ovjek reduciran na puki stroj bez
due, bez duha, bez budueg ivota.
I tu je razlog zato u XX stoljeu visoka sveuilita i akademije
nauka postaju projektanti plinskih komora, konclogora, etnikih
ienja...
Moderna znanost dresirala je i regrutirala mnogobrojno ljudstvo
koje vie ne haje za srebrnim odsjajem mjeseine po visovima planina,
za crvenilom neba nakon zapadanja Sunca na zapadu, za ljeskanjem
morskih valova od obale i hridine...
Moderna znanost svijet ita smjerom kosmos - haos - pakao, dok
Biblija i Kur'an svijet itaju smjerom haos - kosmos - raj!
Sudimo li po zlu koje su unuci homo sapiensa poinili u XX
stoljeu, nemamo se emu nadati iza 2000.
Sudimo li, pak, po nadi kojoj nas ui vjera u Boga, i poslije
2000. bit e mnogo ljudi koji e umirati prirodnom smru!
Dragi Boe, podaj da ljudi u narednom mileniju bivaju raani
prirodnim raanjem!

155

PUTOPIS SA HADDA

156

REVDA1

1.
Dok iznova itam medinske i mekanske biljeke, u Sarajevu
pada gusti snijeg, nastupio je 1. januar 2008. godine.
Iako smo Aja i ja umorni od dalekog puta, kaemo da bismo
opet ili. Velim joj da su Meka i Mekanski Hram u Kur'anu opisani kao
mjesta ka kojima ljudske due eznu (sura Ibrahim, XIV, 37) i ljudi
tamo rado putuju.
Prisjeamo se zvukova i tonova pjesama nekakvih sitnih ptica,
nevjerovatno brzog leta, u Poslanikovoj Damiji u Medini u asnom
Mekanskom Hramu. Tih je ptica bilo vie kad smo bili na umri,
sredinom septembra 2005. godine (na poziv prof. dr Ekmeleddina
Ihsanoglua, generalnog sekretara Organizacije Islamske Konferencije).
Tog septeinbra 2005. u Mekanskom Hramu i u Poslanikovoj
Damiji bilo je mnogo vie male tek prohodale djece, njihov se pla uo
jae i ee, kae Aja.
Moda roditelji nerado vode malu djecu u vrijeme hada, kad je
velika stiska i milioni hodoasnika, odgovaram joj.
2.

Objavljeno u: Preporod - islamske informativne novine, br. 9/875, 1. maj 2008.

god., Sarajevo.
1

157

Poslanikova Damija u Medini, ili el-Mesdidu n-Nebevijju

(Damija Vjerovjesnika Muhammeda, alejhiselam), prima pod svoje
svodove i okrilje blizu devet stotina hiljada klanjaa i klanjaica.
Ti su svodovi zapravo lijepi (rekao bih: slavoluni!) veliki
mostovi. Kad stupite ispod njih, kao da koraate prostorima jednog
velikog grada. Odmah se ugledaju lukovi na oblije mlaaka izmeu
velikog broja stubova, sa pozlaenim oplatama (ako sam dobro vidio!) i
mnogim pokretnim krovovima.
Ne znam koliko treba da tih devet stotina hiljada klanjaica i
klanjaa stupi u unutarnja krila Poslanikove Damije.
Ali treba vie od dvadeset minuta da iziu na vie od petnaest ili
dvadeset velikih vrata. Ili mi se tako uinilo!
I sama su vrata (zapravo su to, najee, velike iroke kapije)
ukraena, svaka ponaosob, nekim lijepim, brino i pomno obraenim
metalom srebrenaste boje.
Cijela Poslanikova Damija prostrta je skupocjenim ilimima,
sve mirie jednom smjesom miomirisa, u kojem su s mjerom zastupljeni
amber i ud, k tome, uje se i daleko i diskretno prisustvo nekog
dezinficirajueg sredstva. Damija je besprijekorno ista, ista su i sva
njena dvorita, ili trijemovi. Posvuda je mnotvo redara sa najsavrenijim usisivaima. Njihovi motori gotovo da se i ne uju.
Sa svih strana Poslanikove Damije nalaze se ve spomenuta
velika dvorita ili trijemovi, sva su poploana bijelim ili zagasitosivim
mermerom, pretpostavljam da na tim povrinama moe klanjati jo oko
milion ena i mukaraca.
Zapravo, u dane kad se prikuio had, pred sami odlazak u
Meku (13. decembra), vidio sam da su sva dvorita Poslanikove
Damije puna i prepuna klanjaa i klanjaica. Sve to je u Poslanikovoj
Damiji, i odmah oko nje, sve to se tu okom moe pregledati, bilo je
ispunjeno enama i mukarcima, na namazu.
Kad se to ljudsko more i hodoasniko mnotvo sputa na
seddu uje se stostruki um, ili huk, kombiniran od miliona zvukova i
158

tihih kretnji, prvo od raznolike, najee tanke i njene platnene odjee i

njenog kretanja kroz zrak, potom je tu zvuk pucketanja hrskavice i
kostiju, uglavnom u koljenima, ali i u lanima stopala i u laktovima... A
onda je tu um od mehkog dodira dlanova i lica od sagove, ilime,
tepihe, sedade, ili od same gole mermerne ploe. I, naravno, tu su
uzdasi klanjaa i klanjaica, ponekad i poneko tiho ridanje...
U dane pred had svi namazi u Poslanikovoj Damiji su
velianstvene i spontane smotre pobonoga ljudstva, ena i mukaraca.
Nema namaza koji nije ispraen tajnovitim amorom, isprva,
pred uenje ezana, amor je snaan, kao izdaleki huk nekog neobinog
sedmerostrukog vjetra, ili olujne orljave, ali koja nee donijeti nikakvu
tetu, ni poplavu. uju se poluglasno najrazliitiji jezici zemaljske
kugle (tu sam osluhnuo neke jezike za koje mi se uinilo da su nalik
malo sporijem cvrkutu ptica, kao da se svi njihovi glasovi oblikuju
samo na usnama!). A potom mujezinov glas u vedrom medinskom nebu
utia to huanje, uje se samo hod klanjaa, dodir stopala u papuama o
mermerne ploe, potom dodir golih tabana.
Ovo sam takoer vidio vie puta:
Kad god se klanja na trijemovima Poslanikove Damije vidi se
da ima onih koji pristiu sve do kraja svakog namaza.
Zakasnili su na poetak namaza, ili na cijeli namaz, bili su
negdje u oblinjim medinskim duanima i trgovinama, ili u hotelskim
sobama, ili ih je zadralo toplo medinsko sunce, ili je bila stiska na
brojnim mjestima obrednog pranja i uzimanja abdesta.
I tako, sve do kraja samoga namaza te ene i mukarci pristiu,
ujete i osjeate kako se srano bore da budu tihi i neujni, ali, ipak,
ujni su, jer u hitnji ele nadoknaditi proputeno... U vau tiinu ulazi
njihovo hodanje, tiho tapkanje, potom namasko aptanje i uborenje i
tok molitvi i dova.
Ovome sam se u Medini i Meki (u radosti) udio vie puta:
Pravjene rijei Kur'ana su u ustima svih tih stotina hiljada ljudi.
ujem najblie do sebe kako svaki harf, svako arapsko slovo, svaki
159

vokal, dugi ili kratki, polahko izgovaraju, kao da im u svojim prsima i

grlu, potom na nepcima, jezicima, zubima, usnama... prave posebno,
poasno mjesto, e da sve bude kako treba, da se sve obavi po redu, da
koje slovo Kur'ana ne bi zaalilo kako nije primljeno s dobrodolicom i
irokim prostorom u ustima, u duniku, u grlu, u grudima - na samom
srcu! Taj prizor spontane i nediktirane pobonosti vidio sam vie puta
sa prednjeg, sjevernog dvorita Poslanikove Damije. (Kur'an u ustima
hodoasnica i hodoasnika pobudio mi je uspomene na nenu Hanifu,
umrla je iza svoje osamdesete, pamtim dobro, jer sam to upamtio kao
dijete, kako je za ranih sabaha aptala pravjene rijei Kur'ana, a kad je
pogubila zube alila je za nekadanjim izgovorom, strahovala od Boije
kazne to su joj rijei Kur'ana smekale na jeziku!).
3.
Pisac ovih redaka sa tugom iznosi i ovo: zakasnio je (ili nikako
nije iao!) na namaz u Poslanikovu Damiju, dva ili tri puta.
Jednom je razlog bio ovaj: Neke je hadije astio orbom u
oblinjem restoranu.
Sjetio se tada jednog svoga prijatelja u Bosni koji mu je, na
polasku na had, kazao:
Poasti koji put obine hadije kakvom orbom!
To je uinjeno nekoliko puta, iako je ovaj autor i sam posve
obini hadija. Troak za orbe je zanemariv, ali se pamti dobra volja i
divno mjesto gdje je volja pokazana. I pamte se ljudi koji su prihvatili
dobru volju!
Jednom je razlog neodlasku bila kratkotrajna bolest i
iznemoglost. Bilo je to u Medini, 9. decembra, iznenada me zabolio
stomak, ali i glava, morao sam ostati u postelji.
Opratajui se sa mnom u hotelskoj sobi, sarajevski muftija
Husejn ef. Smaji kazao mi je samo:
160

Eto, to ti je ovjek krhak! Zaboli ga stomak i ne moe nigdje.

Vidi, moe ga tako zaboljeti i ruka, noga, lea, uho, bilo ta! I mora
lei, ne moe nigdje! Eto, to ti je ovjek!
(Dobro je znati i podsjetiti: glavobolja i proljev su najvei
neprijatelji hadiji i hadinici! A ako se te dvije bolesti udrue, hadiji i
hadinici nema druge negoli da sklope vrst savez sa svojim ljekarom!
to prije to bolje!).
Glavobolja se na vie mjesta spominje u Kur'anu. Jednom se
specifino navodi (sura II, 196) kao posebno neprijatna neugodnost kad
se obavlja had (ezen min re'sih).
4.
Kad klanjate u sjevernom dvoritu Poslanikove Damije tad su
iza vaih lea Sirija, Turska, Bosna, Evropa...
Okrenuti ste u namazu, naravno, licem prema jugu, prema Meki
i Kabi u njoj, i eljno ekate dan kad ete krenuti tamo, da obavite prvo
umru, pa potom i had. U Medini mi je naumpalo i ovo: Kad u Bosni
klanjamo (i kad iz Bosne klanjamo), tad smo istovremeno okrenuti
licem u smjeru sva tri velika hrama islama: to su pravci, redom, jerusalemske Damije el-Aksa, Poslanikove Damije u Medini i, napokon,
asnog Mekanskog Hrama.
Iz sjevernog dvorita Poslanikove Damije najjasnije se vidi sva
velianstvenost te graevine.
Da dananji kraljevi Arabije nisu nita napravili osim ove
Damije, njihovo bi djelo opet bilo velianstveno! - kae mi 8.
decembra muftija Smaji.
Proelni zidovi Poslanikove Damije, oni na koje se gleda iz
sjevernog dvorita, visoki su po svoj prilici vie od petnaest metara. To
je moja posve nesigurna procjena.
Pri samom vrhu divnih zidova nalaze se nizovi ipkastih
161

prozora. Po svoj prilici, prozori su uraeni u nekom vrstom materijalu,

nekom plemenitijem kamenju bijele boje, ili nekakvoj vroj sedri boje
slonove kosti... U svakom sluaju ti su prozori u bezoblinom stanju
boravili u toj plemenitoj sedri i u plemenitom majdanu sve dok im nisu
doli sedroresci, i isklesali ih u vanrednoj ljepo ti. Svi ti prozori
izdaleka vas darivaju ljepotom, lahkoom, prozranou, pa i pokojom
pomisli da je ovaj svijet, naalost (ili naradost!), prolazan, nestalan, da
je ovaj svijet sjena zaustavljena privremeno u kamenu, ili, pak, pokrenuta u oblaku, rijekama, morima, moda i na licima svih ovih ljudi...
Na zidovima Poslanikove Damije sagraene su i nadstrenice
nalik onim andaluskim, nekoliko njih, sa zelenim crijepom, potom
slijede svi oni veliki prozori, sa zlatnim (ili pozlaenim?) muebcima.
Iznad mnogih prozora koje sam ja vidio pie LA ILAHE
ILLALLAH MUHAMMEDUN RESULULLAH! (Nema boanstva
osim Boga, a Muhammed je Boiji Poslanik!). Sve prozore nisam vidio,
trebalo bi nam dva ili tri dana, a mogue i vie, da sve divne detalje
upamtimo i sa sobom ponesemo.
Te arapske rijei ehadeta zapisane su u lijepoj kaligrafiji!
Nekakve plave vitice istiu se jasno, ali mirno, iznad svakog
prozora.
Sve to, i ipkasti prozori, i andaluanskc nadstrenice, i
(vjerovatno) pozlaeni muebci, i kamene ploe boje slonove kosti, ili
malo umivenije i umirenije sive boje, sve to alje vaem oku jednu
izdaleku namisao, ali ga dariva i jednom nutarnjom, nedvojbenom
sugestijom: Poslanikova Damija je remek djelo savremene muslimanske arhitekture!
Ljepota, lahkoa, ali i veliina, stanuju u tom zdanju. Eto zato
je vano namaz (salat) klanjati i Bogu upuivati molbe (du'a) u
umjetniki sreenom prostoru. Zadaa tog prostora je da ovjeka
ponese, dovede i uvede u stanje ushienosti, potom u stanje njenosti,
ganutosti, te potom, opet, ozarenosti. Krug se onda zatvara pobuenim
stanjima obodrenja i ohrabrenja...

162

Velike damije, veliki tradicionalni hramovi svih svjetskih

religija ... zapravo, sva monumentalna svetilita, esto su pravljena kao
mali svijetovi, po obrascu: Treba saeti itave strane kosmosa u prizore
sakralnih zdanja!
Poslanikova Damija u Medini je jedan taj i takav, ali
prvorazredni, arhitektonski svijet u malom, njene svjetiljke nas
podsjeaju na zvijezde, njeni ilimi na prostrana polja, njeni stubovi na
masivna gorja i neprohodne planinske lance, njeni pokretni i najee
otvoreni krovovi na vedra, duboka i radosna nebesa...
Ispred Poslanikove Damije u Medini moja misao je tuno
krenula nekud jo, ne znam je li se zaputila i stigla nekamo dalje. Pitam
se:
Ako je mogue da muslimani danas sagrade ovako lijepu
damiju, kojoj se divimo, da li je mogue da se muslimanima ponemo
diviti i drugdje, na drugim stranama i poljima ivota? Da li je mogue
igdje danas da muslimanima ponemo estitati na dobrim i pravednim
drutvenim sistemima koji bi bili podignuti njihovim politikim umom?
Da li je mogue da muslimanskim umnim naporom (ili idtihadom)
doe do skladnog spoja ovjekove vjere, ovjekove slobode, drutvene
pravde, za sve otvorene anse, pravino distribuiranog nacionalnog
bogatstva?
5.
Nisam mjerio, nisam slikao fotografskim aparatom, niti
kamerom, samo sam gledao i zakljuio i ovo:
Tri su najvanija historijska dijela Poslanikove Damije u
Medini. Prvi je najstariji, to se mjesto naziva er-Revdatu l-muttahera ili
ista Baa, edni Vrt.
Tu je mezar/grob Muhammeda, alejhiselam.
Tu su i mezari Ebu Bekra i Omera, prvog i drugog halife. Samo
163

mjesto gdje su mezari Boijeg Poslanika i prve dvojice halifa naziva se

simbolino al-Hudretu l-mu'attareh ili Mirisna izba, Mirisna odaja.
Tu je negdje nekad bila soba estite gospode Aie, Poslanikove
ene, Majke Vjernika.
U toj sobi je Muhammed, alejhiselam, preselio na Bolji svijet
632. godine po Isau, alejhiselam.
Drugi dio Damije, koji se i sada dobro vidi, sagradila je
Osmanska imperija. Vidi se arhitektonski utjecaj Carigrada, vidi se
neto od svjetlosti Plave damije (Mavi Cami'i) Sultana Ahmeda. Trei
dio Poslanikove Damije je najvei, najnoviji, najmonijih stubova i
zidova. Nastao je neposredno prije ili za vrijeme Kralja Fahda bin Abdi
1-'Aziza.
Spomenuo sam er-Revdatu el-muttaheru ili istu Bau!
Hadije, bosanske pogotovo, to mjesto jednostavno i kolokvijalno zovu
- Revda!
Rekao bih da je to, ta nezaboravna Revda, glavna taka
Poslanikove Damije, i sve Medine.
6.
Odmah po dolasku u Medinu, meu naim hadijama iz Bosne
prouje se apat:
Noas u pokuati doi do Revde!
I, doista, za dan ili dva, neke hadije i hadi-hanume ponu se
ponosno hvaliti kako im je polo za rukom da dopru, kroz hiljade
Turkinja i Turaka, ili Iranki i Iranaca, kroz hiljade Nigerijki i
Nigerijaca... do Revde, dragog mjesta, gdje su rojevi hadija najgui, u
desetinama hiljada...
Mnogi priaju kako su tamo uspjeli klanjati namaz, dva kratka
rekjata! To se sjeanje, potom, nosi kao nevidljivi duhovni trofej
164

okaen niz zadovoljne grudi.

Bonjanke su jedne noi uspjele doi do Revde. Krenulo ih je
blizu est stotina, vodile su ih Zehra Alispahi, Mujesira Zimi-Gljiva,
Fatima Halilovi, uhra Terzi... Zehra je nosila zastavu drave Bosne i
Hercegovine, da naim hadi-hanumama i damama bude znakom
raspoznavanja. Meutim, kad je saudijska policajka pokuada od nje
istrgnuti zastavu, Zehra se suprotstavila:
Nije ovo obino platno, ovo je zastava moje zemlje.
Spor se rijeio tako to je Zehra odloila Be-Ha zastavu u sobu
one policajke...
Zehra Alispahi, prof. Fatima Laevi, te jo neke gospoe ile
su do Revde jednu no ranije, kao izvidnica. Tom prilikom su tamo
vidjele veliku skupinu Iranki, posvuda je bio trans. Iranke su odnijele
prevagu, Revda je tu no bila njihova, i niija vie, ile su te ponosite
Iranke u svojim velovima i bile u nepreglednim valovima koji su se
gibali samo u pravcu mezara Muhammeda, alejhiselam, ridale su, lile
suze. Sutradan su nam nae hadi hanume priale o tom iranskom
enskom moru... Nae su Bonjanke u njemu bile kao neprimjetna
slamka.
Ima noi kad je teko zakoraiti na zelene ilime koji
obiljeavaju prostor Revde. Nekim naim hodoasnicama, Mujesiri
Zimi-Gljivi i njenoj skupini hadinica, to je polo za rukom.
7.
Ja sam Revdu posjetio sa egipatskim ambasadorom u BiH
Ahmedom Khattabom, muftijom Smajiem i travnikim muftijom
Nusretom Abdibegoviem. Uinili smo to 10. decembra, izjutra, oko
pola jedanast.
Ta se posjeta Revdi odvijala kroz nekoliko ljudskih vrtloga i u
krugovima, nastupale su hadije Kazahstana, Kirgizistana,
165

Azerbejdana.
Nas etverica probijali smo se kroz te hodoasnike bedeme iz
Azije i - uspjelo nam je! tavie, kad su nas vidjeli na prostoru Revde,
oni Kirgizi su nam napravili nekoliko stopa slobodne povrine, da
klanjamo dva rekjata.
Onda smo kroili jo nekoliko koraka, i nali se posve kraj
mezara Muhammeda, alejhiselam, i mezara dvojice prvih halifa, Ebu
Bekra i Omera.
Na lijepim muebcima uz mezar Muhammeda, alejhiselam, pie:
Es-Selamu alejke, ja resulallah! (Pozdrav tebi, Boiji Poslanie!).
Kad sam klanjao dva kratka rekjata, muffija travniki
Abdibegovi naao je jo malo dragocjenog prostora i kazao mi:
- Hajde, klanjaj dva rekjata i za svoga rahmetli oca, Emin
efendiju!
Na ovom mjestu osjeanja su hitrija od misli.
Piem ovdje kako je bilo. Meni na ovom mjestu, kraj
Poslanikova mezara, nije na srce dolo nita iz dalekog svijeta i nita iz
dubina povijesti islama, ve su mi, u emocijama, naumpali bosanski
mevludi, kuni, dematski, potom svadbeni mevludi iz moga biljanskog
travnikog zaviaja...
Posve je pouzdano kad kaem da sam kao dvogodinje ili
trogodinje dijete upoznao prve vijesti o Poslaniku Muhammedu
posredstvom bosanskih mevluda.
Kraj mezara Muhammeda, alejhiselam, stijenjen sa svih strana
ljudskim mnotvom, duan da tu ostanem samo dvije ili tri minute,
prisjetio sam se tih davnih mevluda iz moga biljanskog kraja. Obino su
se izvodili nou, uz svijee i lambe petrolejke... Sva djeca i svi odrasli svi smo bili na koljenima, desna ruka na desnom, lijeva na lijevom
koljenu! Mevlud se uio, bili smo okrenuti prema mome rahmetli ocu
Emin ef., djeca su izvodila recitacije, ene su plakale, mukarci su
istezali vratove (e da vide: Koji (ili koja) to sad tako lijepo zaui, pa nas
sve raznjei?!), djevojke su dijelile erbe, nekakav momak u fesu bi dva
166

ili tri puta ustajao pa nas sve mirisao i kropio kapljama abenskih
mirisa, jedna djevojka to isto je radila u enskim sobama, a najsveanije
je bilo kad bi svi ustali da na nogama pozdravimo dolazak Muhammeda
alejhiselama na Ovaj svijet, tog plemenitog sina arapskog roda i
domovine! I kao da bi, od te sekvence DOEKA i ustajanja pred
NJEGOV DOIAZAK, pa potom sjedanja, sam Boiji Poslanik stupio
meu nas u na bosanski demat, da ostane ne samo do kraja mevluda,
ve i da provede no s nama, da sve do zore boravi meu ovim
bosanskim brdima i rasjeklinama izmeu njih. (Tvrd sam na suzi, rat
1992-1995. obesmislio je svako plakanje, ali, eto, u ponekoj oskudnoj
suzi sve ovo iz Bosne dolo mi je kraj mezara Muhammeda
alejhiselam).
I tu, usred Revde, prisjetio sam se Konjevi Polja kod Vlasenice,
i jednog mevludskog dogaaja, mogue da to bilo prije vie od etrdeset
godina.
Dakle, ta mevludska sveanost u Konjevi Polju, u kui
porodice Muminovia, tekla je uobiajeno, svijet je u kunoj atmosferi
sluao recitatore (uae!) mevluda, pomno pratio svaki detalj, a onda je
jedan od recitatora poeo recitirati (uio!) poznatu epizodu iz Mevluda
rahmetli Reada Kadia koja opisuje trenutak kad se Muhammed,
alejhiselam, pred svoju smrt, opratao sa svojim drugovima, i kad je
traio halala od svih.
Minberu je pri'o, jecajima praen.
O, kako je bio boleu ispaen!
A onda je ime Boga spomenuo,
I vaz dirljiv vjernim o smrti drao.
Okren'o se zatim pa vjerne pitao
Je l' ikome ita krivo uinio,
Il' je moda nekom ta duan ostao?
Nek mu sada kau dok nije krenuo
Pred Tvorca svjetova, ivota i ljudi,
167

Pred kojeg se nosi tek srce iz grudi.

Tad je, kako svjedoi Kadieva pjesan, ustao jedan Poslanikov
drug, po imenu Uka, koji je kazao da je, nekada davno, njega, Ukaa,
udario Muhammed, alejhiselam, i to biem, te da taj udarac, iako je bio
upuen nehotice, on, Uka, jo pamti, i to ga mjesto jo boli.
Evo te sekvence iz Kadieva Mevluda:
"Poslanie Boiji tvoj bi jo me boli.
Kod Tafe si mene s deve udario,
Nehotice bjee, al' me zaboljelo!
Pravedno bi bilo kad bih ti vratio,
Udarac udarcem kad bih naplatio!"
Kad je u Konjevi Polju recitator ovo izrecitirao, jedan od
Muminovia mladia je ustao i glasno kazao kako on ne moe dopustiti
da Uka nasrne na Muhammeda alejhiselama (Gdje e na Poslanika,
zaboga?!). Traio je da se obustavi recitiranje!
Eto, na prostorima Revde sjetio sam se i tog davnog dogaaja iz
Konjevi Polja, i sjetio sam se da je evo tu, na prostorima Revde,
Muhammed alejhiselam doista obavio dirljivo opratanje sa svojim
Drugovima. U sebi sam, na prostorima Revde, ponovio preostale
Kadieve stihove:
Damija zabruja, gnjevan agor u se
"Sram te bilo, Uka, vjeno stidio se!
Zar ne vidi da je Pejgamber nam bolan,
Zar e ga bievat', zar si i to voljan?!"
Pejgamber ih smiri i sa tugom ree:
168

"uli ste Ukaa, udarac ga pee.

Bi mu donesite, jer onaj ko zgr'jei,
Udarac e primit' grijeha da se r'jei."
Kad bi donesoe, Uka opet zbori:
"Poslanie Boji ti si u koulji,
A t'jelo je moje onda golo bilo,
Zato me je dvaput vie zaboljelo!"
Rahmetli Read Kadi je na ovom mjestu postigao izvanredan
zaplet i vrhunac, Drugovi Boijeg Poslanika su (kao i onaj na mladi
Muminovi iz Konjevi Polja) u nevjerici gledali, zar e doista taj Uka
da biuje najdraeg ovjeka!
Uzdah se otre, digoe se ljudi,
Kad Pejgamber smae koulju sa grudi,
Pa Ukau ree, bolno k'o da moli:
" Biuj, biuj Uka, nek' i mene boli!"
U trenu se onda ovo dogodilo:
Uka zajecao, Vjernog zagrlio,
Pa ozaren sreom kroz suze grcao:
"Poslanie Boiji, uv'jek sam udio
Da naslonim glavu na mubare grudi,
Da osluhnem srce koje tol'ko ljubi!"
Prebirajui po sjeanju Kadiev Mevlud, krenuo sam prema
muebcima i ogradi oko Muhammedova, alejhiselam, mezara, htio sam
ih dodirnuti ako ne i zagrliti. Ali, nisam uspio. Ljudsko mnotvo me
pomjerilo ustranu, kao slamku! Travniki muftija Abdibegovi mi je
samo kazao da sa udaljenosti od tri etiri metra rukom pozdravim
169

Alejhiselama.
Tako je i bilo, iako mi je bilo ao.
POST SCRIPTUM 1.
Iza svakog namaza u Poslanikovoj Damiji klanjaju se denaze
umrlim, mukarcima, enama, ali esto i djeci... Mujezin samo najavi:
Es-Salatu ala l-amvati wa t-tifli, jerhamukumullah! (Denaza
umrlima, i djetetu, Bog vam se smilovao!)
Ili, pak, ako je umrlo vie djece, tad obznani:
Es-Salatu ala l-amvati va l-atfali, jerhamukumullah! (Denaza
umrlima i djeci, Bog vam se smilovao!).
Taj glas mujezinov podsjeti vas/nas (onako i nizata, posve
monotono, kao da kazuje najobiniju i najusputniju stvar!) da je Ovaj
svijet prolazan, da umiru svi, i stanovnici Medine, ali i hodoasnici.
Dakako, umiru i djeca, ona kojima je sueno da tu umru.
POST SCRIPTUM 2.
Nikada Poslanikova Damija nije bez ljudi. Neki ue Kur'an,
tiho, oslonjeni na zidove ili na stubove, glasovi im idu nekamo gore i
uvis, pod svjetiljke, roje se oko hiljada i hiljada arulja, odlaze u neki
nadglas nalik zujanju pela, drugi, pak, sjede i razmiljaju, a neki i spavaju.
Medina je mirniji grad od Meke, svijet se mirnije kree, vozai
su obazriviji, potuju hodoasnike pjeake, trgovci su pristupaniji,
uvijek su spremni za askanje i cjenkanje. Nadugo i nairoko, esto i
pretjerano, hvale svoju robu, koja je, ini mi se, uglavnom dola iz
Kine.
170

GALAKSIJE1

1.
13. decembra, u ranim popodnevnim satima, krenuli smo iz
Medine prema jugu, prema Meki.
Napokon idemo prema Haremi erifu, uju se radosne rijei u
naim autobusima, lijepo poredanim pred velikim medinskim Elyas
hotelom!
Za koji as naputamo Svijetlu Medinu (el-Medinetu lMunevveretu), opratamo se sa Poslanikovim Gradom koji nas je prije
osam dana doekao bliskoistonom i mediteranskom vedrinom, toplim
hidaskim suncem, bljeteim zidovima i trijemovima Poslanikove
Damije.
I lijepom Revdom pod velikim zelenim kubbetom!
U autobusima je ushienje, ali i nervoza: Zato ve ne krenemo?
ta vie ekamo? I koga? Posvuda, kod nas i unaokolo, velika stiska,
guva, urba, vreva, provjera spiskova, prebrojavanje putnika, pregled
prtljaga, podjela svjee vode, uobiajena nelagoda i nervoza. Autobusa
je mnogo, u nepregledu i posvuda, stiu i potom odlaze, na stotine ih je,
i novih i starih, posve dotrajalih, s upaljenim motorima radi klime, jer
danju su temperature visoke.
2.
Objavljeno u: Preporod - islamske informativne novine, br. 10/876, 15. maj 2008.
god., Sarajevo.
1

171

I samo to pomislimo da emo krenuti, opet se desi neto to nas

preputa ekanju. Neka torba je prevelika, ne moe stati, druga torba je
prekobrojna, neiji kofer nedostaje, negdje se zagubio... (Raunam,
onako, u sebi, i za sebe: Ako je hadija i hadinica etiri miliona, onda
torbi i kofera ima esnaest miliona! Taj broj me tjei i smiruje, tavie,
udim se kako se na polazak za Meku iz svih pravaca ne eka itav
dan!).
I tako, sjedimo u autobusima jo koju minutu, pet minuta, deset!
Pa opet: minutu, pet ili deset minuta.
ekanje za vrijeme obavljanja hada, nepredvieno ekanje,
tavie: mnoga ekanja, sve to jeste neto za to se treba strpljivo
pripremiti. K tome, treba znati: Da nema ekanja ovdje, bilo bi ga
negdje tamo! Jer, nemogue je da tri ili etiri miliona ljudi prou za
kratko vrijeme jedan obred na mjestu gdje moe stati dvije stotine
hiljada ljudi!
Vie puta sam uo potovanog hafiza Ismet ef. Spahia kako
kae: Strpljenje je vrlina, zlata vrijedna, uvijek i svuda! A posebno u
danima hada!
Ininjer Rifet Feti, koji je obavio had 2006. godine, svjetovao
me da se - sve dok sam na hadu - sprijateljim sa ekanjem, a ono se
lake podnosi ako se sprijateljim sa strpljenjem.
Kad se on vratio sa hada 2006. godine, rekao mi je da bi volio
da i ja odem na had, da napiem o tome knjigu (evo, knjiica polahko
nastaje). Jo mi je rekao da su (uz druge uzviene stvari hada, za koje
pretpostavlja da ih ja ve znam iz knjiga) tri obine stvari itekako
vane.
Prva, ne brini se za kuu u Bosni. Ako si na hadu, a brine se
ta je i kako je u kui koju si ostavio, i s ukuanima koje si ve poelio,
i kako je u Bosni, onda nema pravu slast hada.
Druga stvar je vrijeme. Kad si u Medini i Meki, u tolikom
mnotvu hodoasnika, ne brini se za vrijeme! Ono ide mimo tebe, osim
172

tebe, ponad tebe, iznad tebe... Autobusi e sigurno kasniti, ve u

polasku.
Trea vana stvar je: Nemoj se inatiti za prostor, za to da dobije
koju stopu vie! Kao to e sve biti, i proi, tako e za par minuta
nestati i vrtlozi i hodoasnike stiske!
esto sam se u Meki i Medini (i, dakako, na Arefatskoj Gori!)
prisjeao ovih Rifetovih napomena, i savjeta da budemo strpljivi!
Ono to osnauje ne samo strpljivost, ve i puko trpljenje, jesu
obredi hada. Kad ste u obredima, kao da ste usred osjeanja nekakvog
duga da se vlastito vrijeme treba pokloniti, posvetiti svim tim ritualima,
kretnjama, ophodnjama, stajanjima, namazima, molitvama, prostorima,
svetim ceremonijalima, vanim pojedinostima.
To osjeanje smiruje i donosi spokoj, ono odgaja i pribliava
pobonosti.
3.
Druga injenica koja vas dariva spokojem i mirom meu
milionima hadija mukaraca jeste posebna odjea, ihrami. Bez ihrama
hadija (mukarac) nema hada! Ihrami su mukarcima na hadu
conditio sine qua non!
Svi mukarci su tokom najvanijih obreda hada posebno
uniformirani u ihramima, koji se obuku, najee, jo u Medini (ili u
mikatima, mjestima/lokalitetima koje je odredio Boiji Poslanik
Muhammed alejhiselam, to jest u granijima koja poput koncentrinih
krugova obiljeavaju sveti, nepovredivi, neporecivi prostor sa svih
strana oko Meke). ene nemaju ihrama, one su u najveem broju
pobono i smjerno nagizdane u svojim dugim crnim, bijelim, plavim,
smeim... ogrtaima.
Ihrami, ta bijela obredna odjea za mukarce na hadu, jesu
izvanredan sveti izum, pradavno otkrie!
173

Pokuao sam, u samoj Medini i usred Meke, opisati zato su

ihrami najprikladnija sveta i ritualna odjea koju sam ikada vidio.
Ihrami se, svojom strukturom, sastoje od dva bijela i lijepo
satkana arafa, oba jednakih dimenzija, na kojima nema nita iveno.
Zrae bjelinom, svetou i sveanou, smiruju ljutnju, stiavaju bijes,
razbuuju odgovornost spram svetih mjesta i vremena, i ljudi koji su tu
u nepreglednim mnotvima.
Po svemu se vidi da je tu onaj glavni razlog pa su ihrami na
hadu odreeni i propisani kao vrlo praktina obredna odjea za
mukarce, jer jedino to mukarac moe u ihramima bez smetnje initi
jeste klanjanje, ophodnja oko Kabe (tavaf), stajanje na Arefatskoj Gori.
Ihrami su posve nepraktini za brzo tranje, ili za neki fiziki naporan
rad, bili bi prava smetnja za bilo kakvu borbu i neprijateljstvo! A ako se
stalno ne uvaju, ne popravljaju i ne priteu, mukarac za tili as moe
ostati go u svoj svojoj sramoti! Sramota bi bila tim vea jer bi se,
nedajboe, nagost ukazala na najsvetijim mjestima! K tome, ihrami su
bijeli, pa se uvijek treba voditi pomna briga da kao hadija boravi na
istim mjestima, e da bi i ti i tvoji ihrami ostali isti, pripravni za
daljnje obrede, i dolini za boravak u najsvetijim mjestima. Uz ihrame
bi noenje sablje, maa, puke, koplja, noa, toljage... bilo toliko
rogobatno, nezamislivo, runo, svetogrdno! Eto zato se vrijeme u
kojem Kur'an zabranjuje svaku vrstu nasilja i rata erijatom naziva elehuru l-hurum (sveti mjeseci, mjeseci kad je haram ratovati!). Vidi se
posve jasno ne samo slovna slinost izmedu rijei ihram i hurum!
Intencija je: Poduiti ovjeka da se udalji od nasilja, od rata, od bijesa i
mrnje, od naglosti i srdbe!
Ihrami, ta gornja i donja bijela plahta, svaka duga vie od dva
metra, smiruju milione mukaraca, dovode ih u stanje krotkog spokoja,
te potom ozarenosti i ganutosti.
Posigurno, ihramska odjea duhovno disciplinira mukarce!
Donja plahta se omotava oko struka i nogu, s desna ulijevo
(smjerom kojim se pie arapsko, hebrejsko i gotovo sva semitska pisma,
ili, pak, smjerom kojim se obavlja tavaf ili ophodnja oko Kabe,
174

sredinjeg mjesta u asnom Mekanskom Hramu). Drugi dio ihrama ili

gornja plahta prebacuje se preko grudi, lea i ramena, opet s desna
ulijevo (s tim to se desno rame otkrije za vrijeme ophodnje oko Kabe).
Osim dva ihrama, donjeg i gornjeg, osim te dvije izatkane bijele
plahte, mukarac ne smije imati nikakve druge odjee: ni potkoulje, ni
koulje, ni kape, ni gaa, ni ukura, ni gaica, ni arapa, ni rukavica...
Na nogama mora imati papue, najjednostavnije papue, sa otkrivenim
nonim prstima i otkrivenim petama!
4.
Sve ovo posmatrao sam u Medini ili u oblinjem mikatskom
mjestu Zulhulejfi: Hadije mukarci oblae ihrame, polahko prelaze u
nepreglednu bjelinu, u ushitno bijetavilo! Hadinice se sreuju u istim
raznobojnim platevima, i sve to podsjea me na nekakav veliki skup
bijelih i svijetlih ptica na nekom velikom ptijem otoju ili arhipelagu
sa kojeg treba poi na putovanje - prema jugu!
Ili me, pak, podsjea na raznolike prie o postanku sada ve
starog ali ipak Beskrajnog Svemira, koji se stalno iri: zvijezde su bile
odluile da skrenu sa svojih putanja, pa su poele da se roje u svoja
zvjezdana jata, a ta jata opet u druga, u galaksije. I svako svoju putanju
ravna prema Sreditu koje neodoljivo privlai! Nastaje sprezanje,
saimanje, hod u gustim mnotvima ka Sreditu, ka Meki i Kabi!
irokim putevima sa osam voznih traka od Medine prema Meki
idu autobusi, na stotine, na hiljade ih je!
Iza naih lea je sjever i sjevero-zapad, satima putujemo, usput
nam daju svjeu vodu i lan pakete! Hvala im, Bog ima dao!
Meke.

Sunce zalazi, a tamo daleko, na jugu, vidi se evak svjetlosti

Putovanje autobusima od Medine do Meke odulji se i potraje,

put traje est ili sedam sati uzastopne vonje i stajanja, ali se zamor
175

potisne dragim iekivanjem susreta sa asnim Mekanskim Hramom.

Veliki broj hodoasnica i hodoasnika, hadi-hanuma i hadija,
ovaj Hram Svih Hramova e sada vidjeti i ugledati po prvi put!
Ali i oni koji su Mekanski Hram ve vidjeli, i hodoastili nekada
ranije, raduju se novom vienju, napose u doba hada, kad oko Hrama
vriju okeani ovjekova prisustva i galaksije pobonosti muslimanskog
ovjeanstva, kad mu u nepreglednim mnotvima postaju ivi nakit,
bujajua rijeka s pritokama od miliona ena i mukaraca.
5.
Iza ponoi (u prvim satima 14. decembra) stigli smo u nae
hotele u mekanskom kvartu El-Azizija, blizu Mine i grandioznog spleta
mostova, ne tako daleko od tzv. Demreta ili lokaliteta gdje hodoasnici
i hodoasnice kamenuju prokletog sotonu ili ejtana.
U satima pred svitanje, 14. decembra, nas petero: ambasador
Ahmed Khattab, njegova ena Umejma, moja ena Aja i ja, te
sarajevski muftija Husein ef. Smaji doli smo i stupili na prostore
asnog Mekanskog Hrama ili el-Haremi -erifa.
Ali, bili smo tek nekoliko koraka unutar perifernih prstenova
stotina hiljada hodoasnika i hodoasnica. Bili su u nepreglednim
platnima pulsirajueg ljudstva na velikim platoima, oko zidova asnoga
Hrama.
Lahko bi nam bilo da su svi ili tamo, prema velianstvenim
kapijama i zidovima asnog Mekanskog Hrama!
Takoer, lahko bi bilo da su izlazili iz njega, da su ili prema
gradu, na sve etiri strane!
Meutim, na nepregledno velikim i mermerom poploanim i
mirisnim platoima, nali smo se meu dvije, tri ili etiri stotine hiljada
pojedinanih volja, jedni su htjeli tamo, drugi ovamo, trei desno,
etvrti lijevo, peti izmeu, esti su sjedili ili klanjali, sedmi su pili aj,
176

osmi su spavali, deveti uili Kur'an, deseti se slikali za uspomenu i dugo

sjeanje...
6.
Korak po korak, naa grupa od pet ljudi je, kao mali meteorit ili
kao jedva primjetna kometa usred mnotva velikih pulsirajuih
galaksija, ila paljivo naprijed, krenuli smo da obavimo umru ili
preliminarnu (poasnu i prijehadsku) obrednu posjetu i ophodnju u
asnom Mekanskom Hramu. Trebalo je izabrati pogodan ugao pod
kojim stupiti u ljudsku rijeku koja je nadolazila, u plimu koja je bujala
oko zidova Hrama, jaala srazmjerno pristizanju autobusa u Meku, sa
svih strana... Nas petero bili smo nalik svemirskom brodu, kad se vraa
u zemljinu atmosferu i kad trai pogodan ugao da zae u sve gue
slojeve zranog omotaa nae planete.
Nismo vie ili korak po korak, jer nismo mogli. Ili smo stopu
po stopu, uli polahko na jednu veliku kapiju Hrama, stupili na velike
natkrivene trijemove, osvijetljene svjetiljkama s visina i sa strana, i
odbljescima sa ihrama! I sa sjajnih i svijetlih lica!
Tamo, dolje, ugledali smo Kabu! uti u svojoj tajnovitoj crnini!
Podigli smo desnice, okrenuli dlanove prema njoj! I izgovorili
svjedoenje vjere ili ehadet:
Nema boanstva osim Boga, Muhammed je Boiji Poslanik!
Tek tada ugledao sam pokretnu sliku ljudske galaksije oko
nepomine i utljive Kabe, ugledao sam sa daljine od kojih stotinu i
pedeset metara kako se oko Kabe giba bijelo more, moda blizu jedne
stotine hiljada ljudi, mukaraca i ena. Od njih tamo do vaeg oka
ovamo, sa te (raz)daljine, stie nevjerovatna i nigdje drugdje viena
slika: Kao da su sve te hiljade ljudi stajale na nekoj pokretnoj platformi,
koja se kretala s desna ulijevo, oko nepominog Crnog Kockastog
Sredita!
177

Pa ipak, pomnijim pogledom uoite kako bosonogi hodoasnici i

bosonoge hodoasnice polahko koraaju, svako na svoja dva stopala!
A onda vas, nakon to se osvijestite u svojim pogledima,
polahko ponu osvajati zvuci i glasovi unutar i okolo Svetog
Mekanskog Hrama.
Najjai zvuci, nadstvarni horovi ljudskih glasova, stiu iz pravca
same Kabe. Moete ih prispodobiti zujanju pela, padanju rodne kie,
huanju rijeke, puhanju vjetra kroz gusto olistalu umu... Kakvu god
usporedbu sa prirodnim fenomenima date, kakvu god predodbu
zaimate, biete makar malo u pravu!
Nali smo pogodno mjesto, dobar ugao, gdje i kako stupiti u
prvu od sedam ophodnji! Krenuli smo u rijeku, u more, u galaksiju, u
univerzum hodoasnika koji su ve tavafili (ili obavljali sedmokrunu
ophodnju oko Kabe). Ponio nas je pravac s desna ulijevo, uspjeli smo
stupiti u kolajue ljudstvo, nas petero bili smo zanemariva kometa,
pritoka, kaplja, u toj preobilnoj rijeci ili galaksiji ljudstva.
Ide se stopa po stopa, rijetko kad korak po korak! Tamo daleko,
sa desne strane, ima veliko zeleno neonsko svjetlo! Uz pomo njega
lake je brojati ophodne krugove, od prvog do sedmog!
Dok obavljate tavaf ili ophodnju oko utljive Kabe, vi gledate u
potiljke mukaraca (moraju biti gologlavi), ili u marame ena. Gledate u
mnotvo ljudskih lea. Oni iza vas gledaju va potiljak, vaa lea!
Idete naprijed, stupate krunom putanjom!
Muslimanski ummet u ophodnji oko Kabe je okupljen u narode i
plemena! To sam vidio, u to sam se osvjedoio dok sam tri puta, tokom
svojih jedanaest mekanskih dana, u razliita doba, a uvijek su bila
nona, obavljao tri sedmodjelna tavafa, ili sveukupno dvadeset i jednu
ophodnju oko Kabe.
Malezijke i Malezijci, njih sedam stotina, Iranke i Iranci, njih
dvije hiljade, Nigerijke i Nigerijci, njih tri hiljade, Turkinje i Turci, njih
etiri hiljade..., i tako redom, druge grupe i druge skupine, u hiljadama,
iz spomenutih i nespomenutih muslimanskih naroda.
178

7.
Tako je s tavafom ili krunom putanjom oko Kabe u njenoj
tiini. Tu ljudi nisu podijeljeni na sudionike i posmatrae. Zapravo, svi
ste i sudionici i posmatrai! Istovremeno! To i jeste dra te abenske
scene, rekao bih. Obredi su tu kao zrak, nadomak svima! Izvolite,
obavjajte obrede, udiite blagi zrak! Svi su sa svima drugima, obredi su
vai podjednako koliko i svih drugih! Eto jednog od odgovora zato
asni Mekanski Hram nije nikakav koloseum!
Tu se osjeti jedno posebno osjeanje pripadanja!
A onda dolazi pravolinijski hod, dvjema paralelnim irokim
alejama ili avenijama, dugim nekoliko stotina metara, izmeu dva
breuljka, Safe i Merve. Ide se prvo tamo, potom ovamo! Tako sedam
pravolinijskih marruta! Na hadu uvijek vrijedi pravilo desne strane!
Poinjete opet s desna, nastupate iroko poploanom desnom avenijom.
Sada ve stotine hiljada hodoasnika gledate u lice, dok vas, koji
idete s ove strane gledaju pravo u lice oni koji se vraaju onom
paralelnom, nasuprotnom avenijom! Taj se hod zove sa'j, uurbano
hodanje! (Eto, tim predjelima je hodala naa pramajka Hadera, majka
Ismailova, ena Ibrahimova, alejhiselam! Traila je tuda vodu da napoji
svoga sina!).
Uurbano hodanje ili sa j moete obaviti na prvom, na drugom,
na treem katu. ini mi se da grade i etvrti.
Usporedivao sam tavaf i sa'j, njihove oblike! Dok ste u tavafu ophodnji oko elegantne Kabe, vae rijei, slavljenje Boga, zahvale, vaa
velianja dragog Stvoritelja... sve to odlazi u/pod nebo, jer iznad Kabe
nema nikakvog krova.
Pravolinijske avenije za hod ili sa'j od Safe do Merve su
natkrivene velianstvenim svodovima. Sve zahvale, velianja,
slavljenja... izlaze iz stotina hiljada usta, odlaze do svodova, i potom se
vraaju hodoasnicima na tjemena, u stostrukom ehu.
179

Darovani ste osjeajem da je sve ustreptalo, ustreperilo,

uzdrhtalo, da sve hoe negdje nekuda i nekamo poi, poletjeti. Rairiti
se.
Tu se hodoasnice uhvate pod ruku, po nekoliko stotina njih, i
onda njenim enskim glasovima donose tekbire! Vidio sam vie puta
Indoneanke, u hiljadama. Nevjerovatna je simfonija njihovih tekbira i
telbija! Glasovi tih horova odlaze do onih potkupolnih svodova, i
vraaju se, u brujanju, u nestvarnom zvonu...
Stotine i stotine hiljada hodoasnika i hodoasnica kreu se
sinhrono, i upromase, i sve te skupine se iz svoje posebnosti oglaavaju
molitvama u blagom horu. I dok traje taj obred, skupine se meuse i
pribliavaju i udaljavaju, poput grozdova zvijezda na nebu. Kad vam se
pribliavaju, tad njihov glas dobija na snazi, a onda se, nakon
mimohoda, glas utiava i gubi u drugim, nadolazeim glasovima.
I ovdje vrijedi ona napomena o kometi. Ako ste sami, ili u
drutvu samo dvoje ili troje ljudi, vi kroz svemir asnoga Mekanskog
Hrama prolazite kao kometa usamljenica, promiete pored golemih
(turskih, iranskih, malajskih, nigerijskih, arapskih, uralo-altajskih,
indijskih...) sazvijeda, nestajete onom svojom usamljenom stazom.
Ima muslimanskih naroda koji se danas na hadu pokazuju u
svojoj tradiciji, u svome ponosu, u svojoj politici, u svome stavu. Hoe
da budu vieni i uoeni, ele da u vaem pogledu ostane njihova slika i
prizor. I poruka. Desilo mi se jednom i ovo: Sa Ajom sam bio
obuhvaen iranskim hodoasnikim mnotvom. Znao sam da su to
Iranci i Iranke, znao sam po likovima, ali i po tome to su u molitvama
iza spomena Allaha i Muhammeda alejhiselama spominjali i imama
Aliju, etvrtoq halifu!
Simfonija njihove galaksije ila je u trijadi: Allah, Muhammed,
Ali... Allah, Muhammed, Ali!
Pita me Aja:
- Hoemo li i mi izgovarati isto?
- Hoemo! - kaem joj!
180

Naprijed ide i predvodi nas jedan visoki Iranac, i na arapskom

glasno govori: Hvala Bogu koji je poslao Muhammeda, Poslanika, i koji
je uinio da Alija bude na imam!
Iza njega njegova galaksija to ponavlja, sve rije po rije!
Tako dva kruga, a onda smo se, cijepanjem one iranske
galaksije, iznenada nali unutar berberskih sufija, ini mi se senusija!
Slavili smo s njima Boga Velianstvenoga, i potom spominjali
Muhammeda alejhiselama, i onda etvericu pravovjernih halifa,
zaredom: Ebu Bekra, Omera, Osmana i Aliju!
8.
Jednoga dana sam vidio na onim avenijama izmeu Safe i
Merve, blizu stotinu i pedeset, mogue i dvjesta, vitkih djevojaka,
jednakog rasta, visokoga, u utim kaketima, sa tunikama na kojima je
dominirala narandasta boja. Djevojke su ile kao u stroju, pod korak,
rekao bih!
Boe, kakav je ovo sveti slet? - pitao sam se zajedno sa svojom
enom. Ponavljam, bile su vitke i visoke (i lijepe, ako smijem kazati!).
Pred njima je ila jedna njihova zapovjednica - djevojka
predvodnica! Vidi se da je njihova enska galaksija probrana, njihov
hod je bio poruka!
Prilazim im, pitam jednu:
- Odakle ste?
- Iz Libana! Mi smo hizbullah!
Nevjerovatna je simfonija koju je proizvodio njihov tekbir, i
njihova telbija, i refreni njihovih ilahija, potom zvuci koji su se vraali
ispod svodova onih lukova. Posve je istina kad kaem da su blagim
djevojakim hodom pod korak ove Libanke proizvodile ritam koji kao
da je dolazio od nekakvog duhovnog bubnja ispod.
181

A-llaaah! A-llaaah! - izgovarale su, ali je to bilo kao rajska

muzika, kao nebeska pjesma ili himna koranica! (Ahmed Adilovi mi
je kasnije priao da je ove djevojke Libanke, u narandastim kaketima,
vidio kako, u istom stavu i poretku, obavljaju ophodnju Kabe!).
9.
Sa etvrtog i najvieg kata asnog Mekanskoga Hrama
posmatrao sam, (sa Ajom, Zehrom, Muhamedom Delaliem, Reufom
Softiem) kratko i golim okom, onu svetu vrtnju i ushitnu ophodnju oko
Kabe, gledao sam sve iz perspektive lastavice, vrapca, hudhuda, sa
visine, sa udaljenosti od kojih tri ili etiri stotine metara...
Sve to dolje, oko otmjene Kabe, jeste jedno zaudno bljetavilo
sa ljudskih lica, bljetavilo koje zrai bojama mnogih prelaza, izmeu
ukaste svjetlosti svijee i voska, i boje mjeseine o utapskoj noi, i
boje mekanskih brda i obronaka planinskih masiva Tihame.
Sve to tamo daleko, ti valovi ljudstva oko Kabe, podsjeaju me
na nevjerovatnu smjesu, ne znam da li ju je ikada iko spravljao: smjesu
zavrtjelog zrnja penice, kukuruza, jema, rai, zobi, rie...
Devadu Hodiu sam tada mobitelom poslao ovu poruku:
Selam Tebi, Tvojoj Aidi i snjenom Sarajevu! Ja sam u Meki! Gledam,
evo, to ljudstvo dolje oko Kabe! Sa visine. Nevidljiva Stvoriteljeva
Ruka, Ruka Svemonog i Vjenog Grnara, odozdo i ispod, sa svih
strana, nevidljivo i sveprisutno, mijesi ovo ljudsko tijesto, osjea se tu
negdje prisustvo Dibrila Snanoga kako sa svih strana dodaje vreve
svjee vode sa Izvora Tekuega!
A negdje je tu, posve blizu, i melek smrti, Azrail neumoljivi.
On sa strane mjerka vremena i rokove.
E da vidi ka kojoj e eni i mukarcu, ka kojem starcu i djetetu,
pruiti svoju smrtnu kuku!

182

POST SCRIPTUM 1.
Kad smo kod ihrama, jo uvijek se u Medini, u onim danima
sveanog i enjivog polaska u Meku, meu naim hadijama, tu i
tamo, prepriava jedna zgoda od prije nekoliko godina: Kad su nekom
naem hadiji, nekom starom Bonji, nai vodii i instruktori pomagali
da pravilno, i obredno validno, obue ihrame, on se estoko opirao
propisu da skine i - gae! Na posljetku su mu kazali: Moe kako hoe,
ali onda nema hada, dabe si doao, i propade ti etiri pet hiljada
maraka!
Kad je dola stvar do novca, tek tada se dedo povinovao propisu
da sa sebe odstranu svu ivanu odjeu!
POST SCRIPTUM 2.
ene na hadu smiju imati ivanu odjeu, veina ena nosi duge
bijele haljine i plateve, iako sam vidio da veliki broj hodoasnica nosi i
crne ogrtae, crne abaje...
Ni u Medini, ni u Meki, lica ena nisu pokrivena. Nema fereda,
nema burki, nema zarova. Vidio sam tek desetak ili dvadesetak ena u
feredama, meu tolikim stotinama hiljada ena...
enski dio muslimanskog ummeta, ba kao i muki, na hadu
pokazuje najrazliitije modele islamske odjee! Kaem: islamske
odjee, ali to je odrednica koja je oblikom posve neodrediva, ali je
funkcionalno prepoznatljiva.
Funkcionalno, islamska enska odjea - takva kako sam je ja
vidio na hadu - sastoji se u tome da se ugodnim i prirodno zdravim i
neprozirnim platnom pokrije kosa, te potom tijelo osim ruku (aka) i
stopala. Podrazumijeva se: Ta odjea je dovoljno iroka, i pritom
kvalitetna i lahka, kako bi udovoljila potrebi da se ene osjeaju ugodno
na visokim dnevnim temperaturama u Medini, Meki, na Arefatskoj
183

Gori, te na lokalitetima Muzdelife i Mine.

Dakle, funkcionalnost, ugodnost i prijatnost jeste neto to
odreuje najmanji zajedniki nazivnik islamske enske odjee. Sve
drugo je u toj islamskoj odjei razliito: boja, modeli, materijal, oblik,
itd.
Ipak, rekao bih da u muslimanki na hadu ima jedna jedina
zajednika injenica - to je marama! Raznobojne marame, najbrojnije
su bijele, crne, potom plave, sive... pokazuju lica ena kao to se na
nonom nebeskom svodu pokazuje pun mjesec o utapu, oivien
rubovima noi...
POST SCRIPTUM 3.
Ako je nekom hadiji hladno, a u decembru, januaru i februaru i
u Meki moe biti hladnih jutara ili veeri, naroito na visoravni zvanoj
Arefatska Gora, tom zebljiavom hadiji se preporuuje da koristi
dvostruke ihrame. K tome, kad had pada i u drugim mjesecima, i tada
moe biti kratkotrajne hladnoe ako nou puhne pustinjski vjetar na
Arefatskoj Gori, pa se i tada mukarcima preporuuje oblaenje ihrama
na ihrame!
POST SCRIPTUM 4.
Ophodnja Kabe najkraa je na prostoru oko same Kabe, ali je u
vrijeme hada tu i najtea, jer u jeku intenzivnih obreda tu esto boravi
preko stotinu hiljada hodoasnika. Srea, asni Mekanski Hram danas
ima nekoliko velikih katova, te se ophodnja moe obaviti i na najvioj
razini ili etvrtom katu. Dakako, to je i najtei izbor, jer je radijus onih
sedam krugova ophodnje na etvrtom nivou Mekanskog Hrama daleko
iri.

184

AREFATSKA GORA1

1.
Iz mekanskog kvarta el-Azizije, i od naih hotela, sve od 14.
decembra pa narednih tri ili etiri dana mi, bosanske hadije, prevozili
smo se turskim, irakim i iranskim autobusima.
Nai vodii su nam dali instrukcije da se do asnoga Hrama
tako prevozimo, da samo kaemo vozaima: Bosna! - i nee biti
nikakvih zapreka.
I doista, prijevoz je bio na vrijeme i bio je besplatan, u oba
smjera. Turci, Iranci i Iraani su bili paljivi prema naim hadijama i
hadi-hanumama, esto su im ustupali sjedita. Turski i iranski autobusi
su bili novi i isti, iraki su bili uglavnom stari. Premda je saobraaj bio
gust, nismo gubili vrijeme, i bili smo zbog toga radosni.
Ali, autobusi su bili na raspolaganju samo tri dana. Iznenada su
bili povueni, na nau veliku alost. Negdje od 16. decembra hiljade i
hiljade hadija morali su se snalaziti kako znaju i umiju. Tada je
zapoelo dovijanje: Kako doi do asnoga Hrama? I kako se vratiti
natrag, do hotela?
Jedna od opcija je bio veliki tunel za pjeake. Mnogi su ga
koristili, oko ramena i lea omotavali su sedade i hasure, da ventilacija
ne bi udarala do samih rebara! Ali, tunel su mogli koristiti samo oni koji
se ne boje prehlade niti dugog pjeaenja. Vidio sam mnoge nae
hadije i hadinice koje je jedno pjeaenje kroz ovaj tunel naprosto
Objavljeno u: Preporod - islamske informativne novine, br. 11/877, 1. juni 2008.
god., Sarajevo.
1

185

pokosilo. Legli su u postelju, skolila ih je estoka prehlada. Ljekari su

ih lijeili, trebali su prizdraviti, polazak na Arefatsku Goru bio je na
samom pragu. A boravak i stajanje na Arefatskoj Gori je glavni dogaaj
hada i cijelog hodoaa, jer Muhammed, alejhiselam, je kazao: Had
je boravak na Arefatu (el-Haddu 'arefeh...)! Te Poslanikove rijei
treba razumjeti u smislu da je boravak na Arefatskoj Gori neizostavni,
najobligatniji dio hodoaa, hada.
A druga opcija kako doi do asnog Mekanskog Hrama (i kako
se vratiti do naih hotela na el-Aziziji) bila je jo gora, nje u se sjeati
dok sam iv.
Evo o emu je rije: Nekako u isto vrijeme kad su, kao po
nekom nareenju, povueni oni lijepi turski i iranski autobusi, na
mekanske ulice su, u velikom braju, stupili razni kamioneti, novi i stari
dipovi, novi i stari kombiji, motocikli najrazliitijih tipova, vozila
takozvanog karavanskog tipa, trokolice u stanju raspadanja, stara kola i
harabatije kakve se ne mogu ni zamisliti...
Morali smo se prevoziti njima, morali smo se cjenkati do u
beskraj sa mekanskom i arabljanskorn sirotinjom, vlasnicima tog
najudnijeg taxi parka koji sam ikada vidio, koji su po svoj prilici doli
i iz oblinjih ili iz daljih oaza, e da zarade koji rijal prevozei
hodoasniku sirotinju!
Ponekada smo po osobi znali dati i po eterdeset rijala! Koliko
je to paprena cijena vidi se po sljedeem: u Saudijskoj Arabiji se za
jedan rijal moe kupiti skoro dva i po litra goriva! (Tri rijala su po
vrijednosti priblino jedna naa konvertibilna marka).
Negodovali smo, alili se, ali svima nam je bilo tako, pa i naem
BiH ambasadoru u Kraljevini Saudijskoj Arabiji, gospodinu Razimu
oliu, kao i glavnom predvodniku nae hadske ekspedicije, muftiji
Nusret ef. Abdibegoviu. Oni su nas bodrili, preporuivali su strpljenje,
a gdje ono ne moe, onda eto nam - trpljenje! Takve smo savjete
dobijali i od drugih naih muftija, vodia, i bosanskog rukovodstva za
had. Ni njima nije bilo nita bolje.
Nastavili smo plaati te najudnije taxi usluge na svijetu! Bilo
186

nam je ao vremena, zar da ga gubimo u najsvetijim islamskim

mjestima?!
Brzo smo se navikli, ali smo i dalje negodovali, protestirali,
ponekada i ustro govorili protiv njihovih visokih cijena (i pritom pazili
da nita ne preraste u svau i prepirku, jer na hadu toga ne smije biti!).
Kad smo jednom vozau nekakvog kamioneta kazali: Haram ti je to
toliko mnogo uzima od nas!, on je mirno kazao: Nema tu nikakvog
harama jer - nagodili smo se!
Jesmo, nagodili smo se, jer smo morali!
2.
S tugom biljeim ove retke, tuga mi se obnavlja kad god se
sjetim sve te muke, nereda i trpljenja hadinica i hadija, siromanih
ena i mukaraca, sve u haosu prijevoza u Meki, u dane pred odlazak na
Arefatsku Goru.
Tako smo, jednom, izili iz nekakve klopocije, u blizini
Mekanskog Hrama. Uio je ezan za popodnevni namaz, u pobonim
ulicama i sokacima formirali su se safovi, sezali su gotovo pet stotina
metara do prvih trijemova oko Hrama, sve u velikom prstenu ljudskog
mnotva.
Sve je bilo u bijelom.
Nas nekoliko smo stajali, trebalo je nai prostora. A onda se
desilo ovo: Jedan hadijski par iz Maroka pozvao je mene i Aju, dali
su nam svoju hasuru i svoje mjesto, a oni su se povukli dva ili tri metra
natrag, meu svoje zemljake. Nas je taj gest ozario, olakao nam je do
beskraja, nestalo je tjeskobe! Bili smo veseli. Ima i nae se svugdje
mnogo dobrih ljudi!
Kasnije, kad smo sklanjali ikindijski namaz, zahvalio sam se
onom Marokancu hadiji, pitao sam ga: Zato je ovakav haos u
prijevozu?! emu tako loa organizacija?! A on mi je samo kazao:
187

- Had se nikada ne obavlja samotno! Niti je to obaveza koja se

vri na samotnom i pustom mjestu! Had je mnotvo obreda u ljudskom
mnotvu! ta bismo sami u asnom Mekanskom Hramu!
E, ba ti hvala, velim u sebi! Tolike sam knjige i tekstove
proitao o obredima hada, moda sam nekada naao neko slino
objanjenje, ali se u to nisam mogao osvjedoiti dok nisam stigao u
Meku u vrijeme hada!
Pa ipak, elim dodati i ovo: U toj velikoj prevoznoj pometnji i
meteu najtee je bilo onim najobinijim hodoasnicima, a mi,
bosanske hadije, bili smo posve obini hodoasnici. ao nam je bilo
vremena koje gubimo na bezuspjeno cjenkanje, a to vrijeme sam esto
mjerio, i raunica je ispala ovakva: Ako smo u asnom Hramu proveli
tri sata, onda smo u prijevozu do Hrarna i natrag, do hotela, provodili
(to jest gubili!) najmanje tri sata!
U ekanju povoljna prevoza, u guranju ramenima i rijeima,
nasluao sam se najrazliitijih komentara.
Ovo u Evropi ne bi bilo mogue! - govorili su jedni. Buljuci
obine djeurlije tamo ne bi mogli navaliti na milione gosta neke
olimpijade i prevoziti ih bez licence i bez ikakva reda! - dodavali su
drugi. Trei su, opet, govorili: Neka malo! Nije to ba tako! Islamski
svijet nije ba svugdje lo, pogledajte samo Tursku kako je danas
sredila svoje puteve i infrastrukturu! A etvrti su govorili: Pa, Turska je
dijelom u Evropi, to je zato! A onda su peti dobacili: Stanite, za Boga
miloga, stanite! Iako Evropa ima dobre puteve i prevozne slube, zar
nismo mi muslimani ba u toj Evropi nedavno postradali u desetinama i
desetinama hiljada rtava?! A esti su opet primijetili: ta hoete? Pa,
ovo je had! A had nije karneval! Strpite se! (Dok sam, jednom, ekao
autobus susreo sam se sa Nezimorn Haliloviem Muderisom. Tjeio nas
je: ta ete! Ovakvo je stanje naeg muslimanskem ummeta danas, ovaj
nered u prevozu je slika ummeta u malom!).
I tako, ta tri ili etiri dana pred odlazak na Arefatsku Goru,
sluamo ili i sami domiljamo mnoge argumente koji su svi odreda
sirotinjski.
188

A glavni problem svih sirotinjskih argumenata u tome je to

ostaju pri sirotinjskam opravdanju. I sirotinjskom usporeivanju.
Prijevoz u Meki, i od Meke do Arefatske Gore i natrag ne treba
objanjavati nikakvim transkontinentalnim komparacijama, ve ga treba
naprosto organizirati! - kae mi jedan na ljekar. Odnos prema obinim
hadijama i hadinicama (a takvih je, ponavljam, na hadu najvie, oni
satima ekaju da se nagode i potom sjednu ili stanu u neki prljavi i
smrdljivi kamionet) jeste posve vjerna slika kako se veina
muslimanskih vladara i vlada odnose prema svojim obinim graanima!
- velim mu ja. I to mu kazujem nekakvim uenim tonom kao da
otkrivam neto veliko.
3.
I tako, 17. decembra u kasne sate, krenuli smo starim
autobusima na Arefat. Ili smo prvo jednim pravcem, pa se ispostavilo
da tuda nije. Potom smo se vrnuli, krenuli drugim pravcem i - naili na
veliko guvu. Onda srno, nakon vonje u nekakvim evrntijama koje su
trajale sat i vie, vidjeli da smo se zapravo nali kod asnog Mekanskog
Hrama, i da se na autobus vratio gotovo na samo polazite!
Uzdah se ote mnogima: Pa mi tek trebamo krenuti na Arefat!
Tada sam, u kasne sate, shrvan tugom i umorom, poslao ovu
poruku Muharem ef. Hasanbegoviu: Selam Tebi i Tvojoj gospoi dr.
efiki! E moj ummete! Evo ve satima putujemo na Arefat u nekakvim
klopocijama, Bog zna kad ema tamo stii! E moj ummete!
Muharem ef. Hasanbegovi mi je poslao odgovor u kojem me
tjeio svojim dobrim eljama, nadama i preporukama da bih ja o svom
doivljaju hada trebao napisati kakvu knjigu.
I da on od mene oekuje neto vrijedno.
4.
189

Negdje iza tri sata izjutra, 18. decembra, stigli smo u nae
odredite na Arefatskoj Gori. Umor, nelagoda, ljutnja, utuenost,
potitenost - sve to nestalo je netragom!
Debelu Arefat ili Arefatska Gora!
Tu je Muhammed, alejhiselam, obavio svoj Oprosni had 632,
godine po Isau, alejhiselam. Procjene iz tog davnog doba govore da je
tada moglo biti oko jedne stotine hiljada ljudi!
A etrnaest stoljea kasnije, ove 2007. godine, ima nas hadija
izmeu tri ili etiri miliona!
Prvi prizor Arefatske Gore je priin u sami cik zore!
To je posve nestvarna scena!
Zrake svitanja padaju na Arefatsku Goru, a mi kao da se budimo
na Buduem Svijetu!
I kao da ekamo da se opet oglasi Israfilova truba, da zapone
Dan Velikog Suda!
Dok se na istonim horizontima ukazuje novi dan, dok se
razdjeljuje bijela od crne niti praskozorja, dok se oekuje novo
pokazivanje Sunea, za to vrijeme kod nas, oko nas, ispod nas, iznad nas
Arefatska Gora izranja, pomalja se, i u naim pogledima daje priin
naeg hodoasnikog mnotva kao vaskolikog svemira priblienih
galaksija koje su tu doputovale da se zakratko odmore!
Doista, meu svim glavnim obredima hada, boravak i stajanje
na Arefatskoj Gori jedini je obred u kojem, na jednom istom mjestu i u
jednom istom vremenu, uestvuju sve hadije, svi hodoasnici i
hodoasnice!
Otuda veliko prostranstvo Arefatske Gore. E da na svoj sveti
arhipelag prihvati bijelo hadoasniko more, u nepregledima.
5.
190

Posvuda bjelina reflektora, atora, ihrama i ozarenost lica!

A tamo, na onoj strani, istoni horizonti koji se sve vie bijele.
A onda su zauili sabahski ezani sa turskih zvunika!
S jedne strane je naa mala bosanska hodoasnika galaksija od
oko dvije hiljade ljudi bila obuhvaena turskom galaksijom od preko
stotinu hiljada ljudi! Potom su, dalje, bili Azerbejdanci, Uzbeci, pa
potom jo neke hodoasnike galaksije naroda srednje Azije.
Velim, zauili su sabahski ezani, po turskim mekamima. Svaka
sekvenca je ponavijana etiri puta, svaki put od razliitog mujezina!
Sluali smo te nebeske simfonije islama u arefatskom osvitanju!
etiri mujezina (ili vie njih?) sve ponavljaju etiri puta! I sve to
ine razliitom kadencom, razliitim tonom, drugaijom emocijom,
nekad bodreom, nekad alovitom, nekad u kadenci koja pobuuje
nadanje.
Glasovi njihovi odlaze do mnotva okolnih visova Arefatske
Gore, i otuda se iz kratkog boravka u svojoj metafizici, vraaju, i u
odjecima kancentrino razastiru.
I kao da se ona slova ezana pretvaraju u vjetrom razasute
tulipane koji padaju po nama, uoblieni u svemilosnu milost Boga
Velianstvenoga!
Neko pronese glas da su ova etiri turska mujezina (ili vie
njih?) zapravo carigradski mujezini iz sultanskih i carskih damija:
Ejubove, Fatihove, Sulejmanove, Bajazidove i Ahmedove! Nisam to
mogao provjeriti.
Kad su sabahski ezani utiali bosanskim hadijama se iz naeg
rukovodstva za had obratio Mirsad ef. Mahmutovi, kazao je ta nas
oekuje danas, na Arefatskom Danu. A onda je Mahmutovi pozvao
sarajevskog muftiju Husein ef. Smajia da nam bude imam za sabahski
namaz!

191

6.
Na Arefatskoj Gori prisjetio sam se ovih misli: Pustinje kao
okeani pijeska, beskrajna mora objedinjena okeanima vode, hladna
prostranstva kao okeani okovani ledom i snijegom, plodne ravnice i
praume kao okeani rastinja, planinski masivi i gorja kao Zemljina
kima... to je veim dijelom ova naa planeta Zemlja.
Arefatska Gora je visoravan, sva od pijeska i pustinje. Okolo, po
obodima diu se strani, najee suri i goli planinski masivi. Nema
rastinja, osim onog drvea koje je zasaeno nalogom nedavnih
saudijskih kraljeva (neka ih Bog za to nagradi!).
To se drvee neprestano zalijeva, pogledao sam desetak stabala i
vidio da pokraj svakog ima mala pipa, a iz nje kaplje - spasonosna voda.
Nema nikakva razloga da bez provjeravanja zakljuim da i (pre)ostalih
hiljadu i vie stabala, svako ponaosob, imaju svoj vjetaki izvor vode.
Ali, kad zaari arefatsko sunce, tad je ono lie na onim stablima
drae nemono. Kaem drae, a moda se radi o drveu iz srodne vrste.
ini mi se da nema tako velikog stabla, ni tako guste kronje, koja bi
bila u stanju zaustaviti arenje i prenje arefatskog sunca. Eto zato su
kur'anske i hadiske aluzije, kae i pripovijesti o hladovini, posebno onoj
na Danu Sudnjem, tako shvatljive na Arefatskoj Gori.
7.
Rekoh maloprije: po obodima Arefatske visoravni vide se strani
i goli planinski masivi!
Nikad nisam vidio tako strane planine i brda! Arefatska Gora
nalikuje brdima na Sinajskoj Gori, gdje je Musa/Mojsije primio
Tevrat/Toru!

192

Tamo se zapuuju sufije, pustinjaci, isposnici, askete,

pobonjaci... da budu blie Bogu. Kau: tijelo tamo utihne, a duh
osnai. I na Arefatskoj Gori je slino!
Arefatska brda su ogromna, a mi, ljudi u podnoju i dolje,
neznatni smo, kao bijele perke koje vjetar samo to nekud nije otpuhao!
Tu smo pozvani da se sjetimo svetih naela vjere, da se sjetimo kraja
objave Kur'ana koji se zbio upravo tu, 632. godine po Isau, alejhiselam!
Ponavljam, Arefatska Gora je strahotovna, njena brda na nae
bijelo hodoasniko more netremice gledaju iz svoje veliine.
Kao da je ta brda, takva velika i gromadna, Zemlja s mukom iz
sebe povratila, kao da ih je raala iz najdubljih dubina i muka, kao da su
joj bili, u tim njenim tektonskim bezdanima, jedan veliki teret - pa ih je
izbacila i odahnula!
itao sam o planinama oko Meke, o gorjima Tihame, o
Arefatskoj Gori. Kau, to su vulkanske planine, tako se uarena lava
izlila, i tako su se gorja skamenila, i dala ovu jedinstvenu pustinjsku
varijaciju!
Ponavljam: Boe, kako su to strana gorja i planine, crne, sure,
crnilo prelazi u neku tamninu, pa u privid smee boje, pa potom u priin
zatvorene ute boje. A Sunce pee u ta brda i pijesak u podnoju, a brda
peku u nas, i u onaj pijesak ispod nas.
Srea je da su stajanje i boravak na Arefatskoj Gori samo jedan
dan! Opet se treba vratiti oazama ivota, opet treba natrag, u Meku,
slatkovodnom i pitkom vrelu Zemzemovu.
Druga srea je u tome to su nai atori od azbesta i dovoljno su
debeli, pomaljaju se u bojama slonove kosti koja barem unekoliko
zadrava suneve pripeke!
A i spasonosnu vodu dijele posvuda i u izobilju, svjeina
nadolazi ednoj jetri.
Ali, okrjepljenje na Arefatskoj Gori nadolazi i u klanjanju i
molitvama.

193

Sjetite se svojih ivih, pa svojih mrtvih, pa sebe!

Sjetio sam se bivih hodoasnikih pokoljenja koja su tu nekada
provela dan uoi Kurban bajrama! Ovdje, na hadu i Arefatskoj Gori,
bili su nekada Muhammed, Boiji Poslanik, i njegovi Plemeniti
Drugovi i Plemenite Drugarice, potom su tu bili veliki alimi prvih i
potonjih vremena islama, el-Gazali, Ibn Arebi, es-Sujuti... Tu su i oni,
na ovom vrelom pijesku, nekada i negdje klanjali!
Tu je bio i moj otac rahmetli Emin ef. 1979. godine, sa svojim
jaranom rahmetli Ramom ef. Dautoviem. (Desilo se da sam na hadu
zajedno sa Raminim sinovima, Ferid ef. i Muharem ef.).
Kako je svijet prolazan, kako je o toj prolaznosti lahko
razmiljati na Arefatskoj Gori.
8.
Kad se razdanilo izlazio sam podalje od naega arefatskog
stanita i vidio da su iznad mnotva atorskih kampova pobodene
nacionalne i dravne zastave.
Turska zastava je bila pobodena na nekakvoj visokoj
osmatranici.
Kako se na Arefatskoj Gori pribliavalo podne, uo sam kako iz
skoro svakog kampa dolazi poseban program, neka vrsta nacionalnih
programa koji se raduju sutranjem Bajramskom danu. ulo se uenje
Kur'ana, na razliite naine, razlijegale su se potom kaside, ilahije,
mevludi, zikrovi, dove...
A onda tekbiri: Bog je velik! Bog je velik!
9.

194

Pa ipak, zato ovih skoro dvadeset i etiri sata treba provesti na

Arefatu?
I zato, potom, krenuti nanie, na lokalitete Muzdelife i Mine?
I zato sve to uiniti u velikoj povorci, u jednoj muslimanskoj i
islamskoj procesiji od blizu etiri miliona ljudi?
Odgovor je, moda, u sljedeem: Sve to tada vidite vaem oku
dariva ivu sliku okeana koji je odluio postati velika rijeka, pa je
potekao nekamo nanie, da bi tekao i tekao - opet prema uu, prema
uvoru, prema asnom Mekanskom Hramu!
Pa opet, zato Arefatska Gora?
Teko je svete sadraje objanjavati razumom.
Ali, makar mogu iznijeti jedan od svojih dojmova. Pustinja i
pustinjski pijesak Semitima su bili oduvijek prostor koji je iroko
rasprostrt izmeu ovjekove oaze, stanita, grada, izmeu Ovog Svijeta,
ukratko, izmeu onog to je na neki nain ovjeku zaviajno i poznato,
pustinja se, dakle, nahodi izmeu toga bliskoga i onog to je ovjeku
daleko, to je tamo, to je Svijet Nepoznatog, Svijet Onostranog, Svijet
Nedosenog...
U tradiciji arapskog jezika znana je injenica o desetinama
sinonimnih (i ne samo sinonimnih?) rijei za pijesak i pustinju, to je
gotovo ekvivalentno desetinama sinonimnih (da li samo sinonimnih?)
rijei za snijeg kod eskimskih naroda.
Pjesnici Istoka, arapski, jevrejski, perzijski, indijski, berberski...
opjevali su prizore vjetrom uskovitlanih pramenova pustinjskog pijeska,
odavno su ti motivi nastanili njihove stihove i pjesme.
Vjena Boanska Objava, Kur'an, suoava nas s jednom
neprolaznom metaforom pustinjskih, pjeanih dina (usp. suru elAhkaf, XLVI).
Nevidljivi vjetrovi poseu za vidljivim pijeskom i u tom susretu
Vidljivog i Nevidljivog nastaje novi raspored pjeanih dina.
Time Stvoritelj ovom (da li uvijek istom?) svijetu daje nanovo
195

novi lik i pojavu, novo lice i nalije, novi obraz i koprenu. Vjeno ga
stvarajui.
Komentatori i komentari Knjige Kur'ana vele da Kur'anska
metafora o pjeanim dinama skriva, a zapravo raskriva, poruku o tome
kako dragi Bog preseljava ljudske civilizacije diljem zemljinih
prostranstava. Doista, posvuda se nahode razvaline i preostaci gradova.
Kad se tamo naemo kao da vidimo kako se nekada divno ljudsko djelo
runi u pijesak.
Tako beskrajni pjeanici pustinja podsjeaju na stalno vraanje
istog, na kontinuirano ponavljanje, na putovanje i samog ovjeka od
zemnoga i pjeanog praha do divnoga stvorenja kojemu je dat
najljepi sklad, najdivniji srazmjer , kako veli Knjiga.
Koliko li je hadijskih narataja pod koprenama noi stiglo,
boravilo i predanilo na Arefatskoj Gori, i potom, kad je nakrenula druga
no, polo natrag, na Muzdelifu, Minu, pa do asnoga Hrama
Mekanskoga, pa potom otilo svojim kuama, i pomrlo, nestalo
netragom, osim onih tragova od dobrih djela. A dobra djela su vjeita veli dragi Bog u Kuranu (sura Peina, el-Kehf, 46).
Na Arefatskoj Gori se bude posve kratko.
Boravak tamo je simbol kratkog i prolaznog ivota na Ovom
Svijetu. Ali i simbol proivljenja na Buduem Svijetu.
10.
U prve sate 19. decernbra, pred zoru Kurban-Bajramskog Dana,
krenuli smo sa Arefatske Gore na Muzdelifu i Minu. ekanje, pa opet
ekanje, pa onda nada da e doi autobusi, pa potom ekanje...
Sad strpljenje, sad trpljenje!
Boe, to ti je ovjek! Prije samo nekoliko sati bili smo u
klanjanju, na namazuima, ozareni u dovama i u naem bosanskam
mevludu koji je vodio hafiz Ismet ef. Spahi, zamjenik reisu 1-uleme, i
196

ejh Sirija Hadimejli.

A sada, dok ekamo autobuse, gotovo svi smo oborili poglede,
kao da smo usred odsudne borbe za goli opstanak! (To su oni preokreti
koji se dogaaju obinom hadiji na hadu!).
Napokon, doli su autobusi, nakon tri ili etiri sata ekanja!
Doli smo brzo na Muzdelifu, osvijetljenu hiljadama reflektora!
Potom smo nabrali kamenie koji slue za kamenovanje
prokletog ejtana! Gore, oko Arefatske visoravni velika, sura i
gromadna brda, a sada, na Muzdelifi, beremo kamike!
Brali smo ih i paljivo prebrajali, trebalo nam je 49 kamenia
(sedam bacanja po sedam kamenia, tokom naredna tri dana), stavili
smo ih u rogljeve ihrama, u torbice, ili u prazne boce iz kojih smo
iskapili vodu na ednom Arefatskom Danu!
Nakon spajanja akamskog i jacijskog namaza, sa Muzdelife
smo, pred svitanje, krenuli prema Mini, prema mjestu gdje se kamenuje
prokleti sotona!
Pred nama se prostirao pravac Mine i Demreta, pa, tamo dalje,
asnog Mekanskog Hrama. Valja nam ga opet pohoditi, narednih dana,
i obaviti dva puta sedmodjelnu ophodnju.
POST SCRIPTUM 1.
Mostovi na lokalitetu Mine (tanije na Demretima) su
velianstveni, iroki, prostrani. Tu se na nekoliko katova, i tokom
nekoliko uzastopnih dana, kamenuje prokleti sotona! U sredini spleta
tih mostova imaju tri stuba, oko njih nema vie nikakve guve. A samo
prije nekoliko godina tu su ginule stotine hadija! Kad se hoe, moe se
izbjei guva, treba samo upotrijebiti idtihad ili efikasno konstruktivno
i rekonstruktivno miljenje! I sagraditi ono to ti nalae praktini um!
Jer, zato bi nam obredi vjere bili muenje?! emu boravljenje u
svetom, ako ono dovodi ovjeka na ivicu smrti?! Zar islam nije susret
197

ovjeka sa Bogom koji je Podaritelj ivota i radosti?!

POST SCRIPTUM 2.
Sa daljine od pedesetak metara gledao sam bijele, crne, crvene,
ute, preplanule hodoasnike ruke, kako zamahuju, i u hiljadama
pokreta, bacaju one kamenie na on kamene stubove. Tako se
kamenuje prokleti sotona! uje se nadstvarni zvuk, ponekad nalik
zvuku kovanja eljeza.

198

UMMET KROZ POVIJEST

199

NACRT OPE POVIJESTI ISLAMA1

I
Pisati povijest islama, ili povijest bilo koje druge religije koja
ima - ili za sebe tvrdi da ima - nebesko porijeklo, tu stalnu i izravnu
pupanicu s Nebesima, jeste postupak pod velikim znakom pitanja. Zar
se moe ovjek, taj goludravi dvononi smrtnik, drznuti i odvaiti na
in pisanja historije, tavie povijesti, jedne vjere koja je potekla i stalno
pritie u valovima iz dubina smislova i znaenja sadranih sve odavde
do najskrajnjih bezdana Nebeskog Plavetnila, utisnutih kako na ruinim
laticama i krilima muice tako i u Rijeima zapisanim na Nebeskoj
Ploi Pomno uvanoj (arap. Levhi mahfuz, lat. Tabula Secreta )?!
I da li je ovjeku dato da znade vrijeme bilo ega, da li moe taj
kimenjak uspravnog hoda vjerodostojno nadnijeti svoju malu lobanju
nad ogromna prostranstva i mijene povijesnog vremena, da i ne
spominjemo vjenost?!
Napokon, emu slue sve povijesti koje je dvonoac ljudski
dosad napisao?! Jesu li to njegovi projekti iz njegove sadanjosti,
osiono, jednostrano i subjektivno namaknuti na neizmjerljive tektonske
naslage minulih vremenskih prostranstava, i jesu li svi takvi nabaeni
projekti ravni tlapnjama, snovienjima, bludnjama i tumaranjima po
pustinjama ne samo vremenskog ve i prostornog Nepovrata i
Nedoina?!
Ove retke moramo zapisati prije negoli se i sami, dakako sa
Hrestomatiji tekstova o Kur'anu Kur'an u savremenom dobu - II, prireiva: dr.
Enes Kari, Izdava: Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 1997. god.
1

200

svim popratnim usudom, sudbinom i kobi onih koji se paaju pisati

historije i povijesti, prihvatimo posla da napiemo neto to je naprijed
ambiciozno naslovljeno kao "Nacrt ope povijesti islama."
II
Islam ba kao islam'i ima i nema historiju, i ima i nema
povijesti, barem tako sugerira islamska pravovjernost! Da objasnimo:
rije islam znai pokornost Bogu, predanost Bogu, i taj termin
oznaava ne samo ovjekovu predanost dragome Bogu, negoli i
predanost Bogu koju iskazuje, prije bilo kojih ljudskih raunanja
vremena na Zemlji, cijeli Univerzum sa svojim sazvijeima i
zvijezdama, mravima i pelama, cvijeem i meteoritima, svim vidljivim
i nevidljivim, zamjetljivim i nezamjetljivim nebeskim stazama...
tavie, i kad je dragi Bog bio sam (premda je naemu razboru i
(raz)umu teko i (za)misliti takvo neto poput samosti Boije koja je,
eto, nekad bila i potrajala sve dok dragi Bog nije zapoeo stvarati i
drugovati sa svojim stvorenjima!), i tada je Njegova vjera bila islam!
Kur'an u nedogled ponavlja raznolike varijacije tvrdnje: "Doista je vjera
kod Allaha - islam" (III:19).
Eto, odatle sve naelne tekoe, posebno za zapadno itateljstvo,
kad god se hoemo s ozbiljnijim pozvanjem baviti povijeu islama,
islamom i povijesti, povijeu u islamu, islamom u povijesti... Uvijek
nam islamska naela sugeriraju da ne zaboravimo, primjerice, neto
takvo kao to je islamska povijest prirode, islamska povijest neba ili
pak povijest mrava u islamu (tj. povijest mravlje predanosti Bogu).
Nije, naime, pravedno prema drugim stvorenjima ako bi ovjek svodio
kuanje islama (tj. predanosti Bogu) samo na sebe.
Lahko je, naime, prikloniti se stereotipu i poeti onim poznatim,
a u principu nedovoljno tanim, tvrdnjama kao to su: "Islam je
najmlaa svjetska religija... Osnovao ju je Muhammed (570-632)...
Objava Kur'ana zapoela je 610. godine..." itd., itd. Pisati tako povijest
islama znai prikloniti se redukcionizmu i antropocentriki diktiranom
201

definiranju povijesti, pa tako i povijesti islama, koje zaboravlja izvorne

intencije rijei islam, a i same poglede islama na muslima(na) tj. onoga
ko je predan Bogu. Kur'an, zamalo na svakoj svojoj stranici, nudi
pogled na svijet po kojemu su zvijezde muslimi (muslimani), tj.
stvorenja Bogu predana, jednako kao i pele, mora, rijeke, mravi,
nebeski katovi... A svi oni, zbog toga to su Bogu predana stvorenja,
imadu nekakvu svoju povijest, sve od kad su stvoreni tee i odbrojava
se i njima nekakvo, nama najee neznano i neuhvatno, vrijeme;
tavie, i sam dragi Bog, kad imademo u vidu ona prostranstva
vjenosti okrenuta naovamo koja je odvojio za svoja stvorenja, imade tu
svojevrsnu supovijest sa svojim stvorenjima...
No, isuvie bi krupni bili zahtjevi koje stavljamo pred ovjeka
povjesniarske provenijencije sve kad bi, kakvim sluajem, on i mogao
dovesti do rijei makar samo neke naprijed naznaene naporedne katove
povijesti koje islamski Weltanschauung imade i podrazumijeva tako
mono u svojim obzirima. Mnogo je vremenskih era koje nisu
ovjekove i mnogo je stvorenja koja i ne haju za ovjekove ere. ak i
onda kad samo svia perspektive i retrospektive svojih povijesti
ovjeku preostaje previe, jer zaludu su pokuaji da se svijetu povijesti,
pa i ljudske povijesti, svijetu prirode, pa i ljudske prirode, namakne bilo
koji obru! Pogotovu je slabaan onaj obru kojeg ljudski razum eli
namaknuti mnogolikim razinama beskrajnoga svijeta!
Islam - "najmlaa"i "najstarija" vjera
Rekosmo maloprije da je nedovoljno tano kazati da je "Muhammed osniva islama..." Naime, Kur'an govori o svim Boijim
glasnicima, vjeronavjestiteljima i poslanicima, kao o osnivaima
islama', te su sljedstveno tome i sami bili muslimani. Prema Kur'anu
Adem (Adam) je bio prvi ovjek i, eo ipso, prvi musliman me'
ljudskim rodom, a k tome i Boiji poslanik. Potom slijede muslimani i
Boiji poslanici: Idris (Henok),Nuh (Noa), Hud, Salih, Ibrahim
(Abraham, Avram), Ismail (Imael), Ishak (Izak), Jakub (Jakov), Musa
(Mojsije), Harun (Aron), Isa (Isus) i Muhammed (a. s.)! Kur an veli da
202

su svi ovi nabrojani i izrijekom spomenuti Boiji glasnici, (a onih

imenom nespomenutih Boijih glasnika bilo je ak 124.000!),
ovjeanstvu donosili vijesti i poslanice o jednome Bogu, pravila o
moralnome ivotu i navjetenja o Onome svijetu, zagrobnom ivotu.
Vjerovati u to, i u jo nekolicinu stvari, i vriti vjerske obrede kao to su
post, hodoae, namaz (uvjetno, islamska molitva), dijeliti
vjerozakonom odreen porez, zekat, na Boijem putu... u sve to
vjerovati i po tome initi, znai biti muslimanom...
Islam je, dakle, u povijesti imao svoja razliita izdanja, rekli
bismo. Svaki je Boiji glasnik, Boiji poslanik zapovijedao pokornost
Bogu, predanost Bogu, koja se, kako rekosmo, na arapskom jeziku
naziva islam i preporuivao je svojemu narodu, svojemu ljudstvu
ivljenje u skladu s tom predanou! Prema Kuranu, posljednji Boiji
poslanik Muhammed a.s. donio je islam cije1om ovjeanstvu.
Eto zato je shematika historijskih udbenika koje su napisali
muslimani klasinoga doba esto strana zapadnom itateljstvu.
Primjerice, povjesniar Taberi (al-Tabari, umro 910.), zasigurno
najvee ime klasine islamske historiografije, svoju Povijest naroda i
kraljeva zapoinje od trenutka kad dragi Bog stvara Adema (Adama) u
samom dennetu/raju! Potom na Taberi nie imena ostalih Boijih
glasnika koje spominju Biblija i Kur'an, svojim vienjima povijesti prati
mnogobrojne narodne zajednice (umem) i, naravno, same
vladare/kraljeve (muluk). K tome, Taberi govori i o prijeljudskom
vremenu, mnogobrojne su stranice gdje on govori o melekima
(anelima) kao to je npr. Dibril (Gabrijel), Azrail (melek, aneo
smrti), zatim je tu i rodoelnik svih ejtana (sotona) Iblis, itd. U svojoj
Povijesti i u velikom Komentaru Kur'ana (najee se na arapskom
naziva - Dami'u l-bejan fi tefsiri l-Kur'an) Taberi ukljuuje dijaloge
nebesa i Zemlje sa Bogom, dijaloge nebesa i Zemlje i meleka/anela,
anela i ovjeka, zatim Boga i ovjeka, Boga i Njegovih stvorenja, itd.,
itd. U jednoj mega-povijesti i mega-povijesnom projektu, zamiljenom
na islamski nain, Taberi ukljuuje ljudsku povijest pa i povijest
ljudskog kuanja predanosti Bogu, povijest islama ljudi, i to tek kao
jedan segment povijesti. Zato tako postupa Taberi?

203

I zbog toga jer kao musliman ne pristaje ni na pomisao da od

samog Muhammeda (a.s.) zapoinju islam, historija i povijest i da prije
nije bilo nita vrijedno spomena; naprotiv, Taberi i njegove
muslimanske kolege historiari prate vrijeme koje prethodi posljednjem
Boijem poslaniku unutar duboke (islamske) veze i (islamskog)
kontinuiteta koji postoji u vremenu izmeu Boijih glasnika Adama/
Adema, Henoka/Idrisa, Noa/Nuha, Abrahama/Ibrahima, Mojsija/Musaa,
Arona/Haruna, Isusa/Isaa (da ih spomenemo njihovim biblijskim i
kur'anskim nazivima) i samog Muhammeda (a.s.). Uostalom, sam
Kur'an veli za ono to se Muhammedu (a.s.) saopava:
A tebi se ne govori nita drugo osim ono to se i poslanicima
prije tebe reklo! (XLI:43).
Naravno, uvijek postoji problem interpretacije povijesti, a
muslimanski kosmopolitski povjesniari najee Muhammedu (a.s.)
prethodeu povijest interpretiraju islamski. Sie te interpretacije, kad je
ovjekov aspekt posrijedi, jeste sljedei: Monoteizam je pravilo,
monoteizam je prirodno stanje ovjekove vjere, jer "Bog je jedan po
prirodi". Politeizam je devijacija, neprirodno stanje. Boiji glasnici,
vjeronavjestitelji i poslanici dolazili su redovito kad god bi nekoji
segment ovjeanstva, neko pleme ili narod zastranili iz monoteizma u
politeizam. Tada su se dogaale one grandiozne i ljudskom duhu
naroito zamjetljive Boanske intervencije u ljudskim povijestima.
Adem/Adam, Henok/Idris, Noa/Nuh, Abraham/Ibrahim, David/Davud,
Mojsije/ Musa, Isus/Isa i Muhammed a.s. jesu zrnca Biserja na traci
Boanskih intervencija u ljudskoj povijesti. Islam nauava da su Tora
/Tevrat, Davidovi Psalmi/Zebur, Evanelje/Indil, i Kur'an, veliki
Boanski testamenti stavljeni na srce i pamet ljudstvu u nama najblioj
povijesti ovjeanstva...
Arabijski ulazak u povijest
Pa ipak, velika veina dosad napisanih povijesti islama prati
islam u onom izdanju koje je najpoznatije ovjeanstvu, i ide slijedom
vremena i godina otkad se pojavio u Arabiji sa Boijim poslanikom
204

Muhammedom a.s. (570-632. godine) pa sve do dananjeg doba,

hronoloki eksplicirajui kako se islam irio diljem Starog svijeta
(Azija, Afrika, Evropa...), i kako je prisutan u mnogobrojnim
dijasporalnim zajednicama Sjeverne i June Amerike i Australije.
U samo praskozorje islama ali i vijekovima prije, Mekka i
Medina, dva kljuna grada u oblasti Hidaza u Arabiji od samog
"poetka" imaju neobino vanu ulogu. Mekka je bila jo od pradavnih,
rekli bismo mitskih arabljanskih vremena, sredite arabljanskog
politeizma, sa poznatim drevnim hramom Kabom ("Kockom"), u
kojemu su, na kojemu su i okolo kojega su bila smjetena najpoznatija
plemenska arabljanska boanstva predstavljena u likovima idola,
kumira i kipova sagraenih od drveta, zemlje, opeke, kamenja...
Ovaj hram, Kaba (ime kojeg Bonjaci esto jednostavno
izgovaraju kao aba) bio je tek jedan eho tanahnog svearabijskog i
svearabljanskog jedinstva. Mnogo vaniji eho tog jedinstva bio je isti
arapski jezik, knjievni koine kojim je govorila mekkanska oligarhija i
trgovaki stale, i u kojem su pjesnici vijekovima izgovarali poeziju
visokoga stila. No, do islama, Arabija nije bila ujedinjena jednom
religijom, ili, drugim rijeima kazano, jedna religija nikada nije
prevladala Arabijom sve do dolaska islama. Judaizam, kranstvo i
razliiti oblici idolopoklonstva u Arabiji su bili poznati, ali nijedno od
toga nije izazvalo temeljite povijesne preokrete, niti Arabiju i Arape
uvelo u povijest. S islamom se to dogodilo.
Ima tome nekoliko razloga, ali je, u historijskoj retrospektivi
gledano, najbitniji klimatska i geografska zatvorenost Arabije. Arabiju
nikada nije osvojio vojniki nijedan drevni osvaja, ni faraoni, ni
Rimljani, ni Aleksandar Makedonski, ni Perzijanci... Arabija je svoj
preobraaj, koji ju je uveo u povijest zajedno sa Arapima, doivjela
prije i nakon svega iz samoga monoteizma koji se naziva islam.
Premda se, naravno, mogu voditi raznovrsne i dugotrajne
rasprave, i doista one su se vodile i vode naroito unutar krugova
evropske orijentalistike, o tome kako tumaiti islam, na ta svesti islam
(pa jedni vele to je socijalni fenomen, drugi kau to je revolucija s
religijskim predznakom, trei tvrde to je politika filozofija za
205

ujedinjenje Arabljana pod Muhammedom, etvrti vele da je islam ne

ba uspjela imitacija judaizma i kranstva, prilagoena arabljanskom
mentalitetu...), mi ipak velimo da se islam ne da ni na ta svesti, niti ga
se moe autentino objasniti takvim eksternim i njemu tuim
metodologijama.
Islam je autentina vjera, koja se u Arabiji javlja prije svega kao
vjera u dragoga Boga i u sve drugo to iz samog tog prvog poela slijedi
(neprikosnovenost i nepovrjedivost ljudskog ivota, etiki ivot, budui
svijet...), i Arabija se do 632. godine toj vjeri odazvala oduevljenjem
koje je Hiam Dait (Hisham Djait) dobro nazvao "opijenost Bogom".
Tu "opijenost Bogom" mi u kontinuitetu zapaamo diljem svih prostora
islamske kulture i civilizacije, i diljem svih vremena islamske historije i
povijesti. Uslijedili su uz taj matini tok vjere u Boga i popratni
preobraaji arabljskog drutva i dotadanjeg duhovnog raspoloenja.
Niko ne moe te preobraaje nijekati, niti im je mogue zanijekati
drutvenu, politiku, ekonomsku, dravnu, vojnu, itd. narav. Ali je
islam kao islam doao s pologom da bude prije svega vjera u dragoga
Boga sa svim onim ta vjera u Boga znai. Dobro je islam ovdje i
mnogo gdje drugdje u njegovim povijesnim oitovanjima shvaati kao
uzrok, a ne kao posljedicu!
Nije Arabija u elji za drutvenim preobraajem i sjedinjenjem
razjedinjenih plemena dola do monoteizma, koji se naziva islam, nego
su drutveni preobraaj Arabije i njezino ujedinjenje nakon 632. godine
samo neke meu mnogobrojnim dalekosenim posljedicama pojave
islama.
Muslimanski autori uvijek na ovom razluivanju insistiraju kad
god sa svojim zapadnim teolokim i povjesniarskim kolegama
raspravljaju o slojevitom fenomenu islama. Pritom se, naravno, ne
smiju zanemariti sva mnogolika i mnogobrojna (povijesna) prevoenja
islama u teologiju, filozofiju, politiku, ekonomiju, dravu, imperiju.., tj.
ne smiju se zanemarivati provoenja islama kao mnogobrojnih
teolokih, politikih, ekonomskih, dravnih, imperijalnih... sistema od
sedmog do dvadesetog stoljea n.e.

206

Nepouzdanost stereotipnih pristupa

U periodu od 634. - 644. godine muslimanski su Arabljani
znaajnije zakoraili izvan svoje domovine Arabije. U prvome redu bili
su to vojni iskoraaji, ali i iskoraaji novog drutvenog sistema
temeljenog na tadanjim efikasnim idealima islamskog ureenja svijeta.
Bitka kod Jermuka godine 634. oznaila je poetak kraja istonim i
junim provincijama Bizanta. Ve 635. arapske muslimanske vojske
zauzele su Damask, Kisariju, Ednadin i Kinisrin. Sam Jerusalem
zauzet je 638. godine, a Aleksandrija 641.
Naporedo sa vojnim pohodima ka Bizantu, istom ako ne i
intenzivnijom dinamikom halifine armije ile su ka perzijskim
gradovima Isfahanu, Reju (639.) a zatim ka Hemezanu i Kermanu
(644.). No, Perzija je ve praktiki pala u vojni kod Nihavenda, 642.
Ovo je vrijeme golemih unutarnjih preobraaja cijeloga bliskoistonog regiona, vrijeme irenja islama podjednako i kao vjere i kao
ivotnoga i kulturnog stila. S jedne strane, dinamizam irenja islama
naroito je bio zamjetljiv u Perziji, koja je tokom mnogo vijekova bila
duhovno superiornija u odnosu na svoje beduinske arabljanske susjede.
U Perziji je nakon 642. godine i vojne kod Nihavenda bila poznata
jedna krilatica koja, otprilike, glasi da " Perziju nisu pobijedili Arapi
nego islam". Doista, teko je nai primjer u najparadoksalnijim
povijesnim dogaanjima da je jedna drevna i duboko tradicionalna
imperija, u tako kratkom vremenu, primila vjeru svojih vijekovima
indiferentnijih susjeda.
Od ovog vremena na pozornicu povijesti islamskog svijeta,
stupit e brojne vee ili manje dinastije arapskog, berberskog,
perzijskog, mongolskog, turskog, indijskog... porijekla. Meu Arapima
izdvajaju se Emevije i Abbasije, meu Turcima Selduci i Osmanlije i
tako redom... Spomenimo, ipak, izmeu stotinu i vie njih Murabitune,
Muvehidune, Fatimije, Idrisije, Zejdije, Tulunije, Daferije, Sammanije,
Gaznevije, Zijarije... Dinastije su bile utemeljitelji velikih gradova od
Atlantika do Pacifika, koji su im postajali prijestolnice, razvijali se, a
onda polahko padali u civilizacijski zaborav sa zalaskom zvijezde
207

odreene dinastije.
Ovdje, dakako, moemo nizati godine zauzea i bitaka, kao
recimo muslimansko zauzimanje Kipra 649. i Rodosa 654., i pritom
zapasti u pogreku reduciranja svega to se tada dogaalo, to se prije
svega dogaalo u velikim geografskim i vremenskim prostranstvima, na
bitke, oganj i ma! Naravno, ne smiju se poricati vojni pohodi i ratovi,
pa ni krv ni ma!
No, mau, ognju i krvi nepravedno je davati prioritet, jer ga u
stvarnosti uglavnom nisu imali. Mnogobrojni su primjeri kulturne,
ekonomske, civilizacijske... a ne samo vojnike predaje cijelih oblasti.
K tome, ne bismo uvijek bili sasvim dosljedni kad bismo govorili o
predaji i potpadanju cijelih oblasti pod novi sistem koji se s velikim
elanom radao; radije bi odgovaralo injenicama da se u mnogim
sluajevima radilo o uzdizanju i uspravljanju mnogih regiona u sistemu
koji je nadolazio i u mogunostima koje je pruao. U ovom je pogledu
poznat sluaj grada Jerusalema koji nipoto nije doivio pad niti je
muslimanskim ulaskom ostao bez svojih sinagoga i crkava, bez svoga
duhovnog i civilizacijskog zraenja i znaenja kako za jevrejski, tako i
za kranski i muslimanski svijet! Naprotiv, ono to se danas esto
boleivo naziva multilateralnim, multikulturnim i multireligijskim
drutvima u Jerusalemu imade svoj uzor tokom muslimanske politike
prevlasti koja je trajala 1321 godinu... Velimo politike prevlasti, jer su
kulturnu, civilizacijsku, naunu ... dominantnost esto uz muslimane
imali i jevreji i krani stoljeima u ovom drevnom gradu.
K svemu tome, islamsko irenje nije tu nipoto izuzetak. Nova je
vjera esto potpomognuta kako svojom vjerskom dopadljivou, tako i
ekonomskim, kulturnim i civilizacijskim poletom. Pritom, naravno, i
vojnim osvajanjima i zauzimanjima. Ali, povijesnoj je nauci, barem kad
je irenje islama posrijedi, jasno da ekspanzija islamskog Istoka i
islamskog Zapada nije zatrla jevrejski niti kranski Istok, kao ni
jevrejski niti kranski Zapad. Muslimani nisu unitili sjedite
(patrijariju) niti jedne kranske sljedbe.
Pogreno je i krivo itati povijest, pa i povijest islama, kroz
crnobijelu optiku. Svijet, pa ni svijet historije i povijesti nije crno-bijelo
208

sazdan, nego su posrijedi nama vidljivi ili nevidljivi snopovi i spletovi

mnogolikih boja i nijansi. Primjerice, da islam nije nastupao spram
ostalog svijeta an block vidi se i po dugotrajnim unutarnjim graanskim
(tj. meumuslimanskim) ratovima koji su se vodili u samoj Arabiji i na
njezinim rubovima u samom prvom dobu "arapske provale", kako
zapadni historiari vole nazvati rane vojne sukobe Arapa s jedne i
Perzijanaca i Bizantinaca s druge strane.
to je jo znaajnije, dvije po stilu vladavine suparnike
dinastije klasine faze islama, emevijska (vladala od 661. do 750.) i
abasijska (vladala od 750. do 1258.) imale su kako svoje uspone, tako i
svoje uzmake pred svijetom koji su nastojale apsorbirati vojno,
ekonomski, kulturno, civilizacijski... Crno-bijela itanja povijesti
islama, ili bavljenje povijeu islama samo kroz hronike halifa i sultana,
tj. dvorova vladara i kraljeva, dovela bi nas do nevjerovatno
nepravednog reduciranja onog ionako neuhvatljivog bogatstva
dogaanja, pojava, nijansi, pa i do previanja paradoksalnih odnosa kao
to su tursko-mongolski, berbersko-arapski, perzijsko-turski, odnosa
koji su prerastali u sukobe i trvenja ne samo vojne naravi...
Mongoli su zauzeli Bagdad 1258. godine kao azijski ratniki i
stepski narod, preteno amanistike vjere, dakle sruili su 'abbasijski
halifat i prodrli u samo sredite islamske imperije. No, i sami su ubrzo
primili islam i "uruili se u njega", kako to vole kazati povjesniari.
Turci i Perzijanci su i sami dugo vodili meusobne krvave ratove kao
muslimani. K tome, kordovski halifat u paniji je za dulje vrijeme bio
smatran neprijateljem halifama u Bagdadu...
To su tek neki primjeri unutarnjih trvenja i trusnih razdoblja
unutar islamskog svijeta. Lahko je navoditi stereotipne klasine
sintagme iz islamskih pravnih djela, kao to su podruje/svijet islama
(darul-islam) zatim podruje/svijet rata (daru l-harb). Ove sintagme
jesu poeljne kao opravdanje onima koji islamski svijet gledaju kao
blokovsku cjelinu, bili ti posmatrai muslimani ili pak Zapadnjaci,
tavie, one opravdavaju elju da se i sam zapadni svijet shvati kao
jedan blok naspram svih ostalih. Poznata je krilatica u engleskoj
orijentalistici i ne samo orijentalistici o "Zapadu naspram ostatka
209

svijeta" (The West and the Rest). No, bezbroj puta povijest je
demantirala valjanost posmatranja svijeta u stereotipijama netanih
generaliziranja i u vizurama i sklopovima blokovskih (politikih,
religijskih, kulturnih, vojnih...) odnosa.
Primjer muslimanske vladavine u paniji, gdje je Tarik ibn Zijad
711. prvi put stupio na obronke brda koji e po njemu dobiti u potonjoj
evropskoj povijesti i samo ime (Gibraltar je panjolski izgovor arapske
sintagme Debelu t-Tarik, Tarikova planina, Tarikovo brdo), pa do
zauzimanja Toleda 712. pokazuje, uz Jerusalem, vie sretan negoli
nesretan susret triju monoteistikih vjera, judaizma, kranstva i islama,
i moda jo vie sretan susret kulturnih i civilizacijskih obrazaca
temeljenih na tim vjerama. Jer, iz suhih podataka da je bitka kod
Poatjea bila 732. i da su tada Arapi u Evropi zaustavljeni, zatim da je
grad Lion osvojen 725., da je Salahuddin Ejjubi 1187. povratio od
kriara Jerusalem, da je sultan Mehmed Fatih 1453. zauzeo Carigrad, da
je 1459. palo Smederevo, pa time i Srbija pod vlast Osmanlija, da Arapi
1091., gube Siciliju i Junu Italiju, da Mahmud od Gazne u periodu od
997.-1030. zauzima velike dijelove Indije i osniva dinastiju Gaznevija..,
dakle, iz svih tih godina "gubitaka i dobitaka" sad za jednu sad za drugu
stranu ne ulazimo u ono u to bismo morali ui - konstante povijesti
islama.
Jezike i kulturne zone muslimanskog svijeta
Mnogo je monumentalnih povijesnih tiva koja svjedoe da su u
povijesti islama postojali narodi ija je uloga spram drugih manjih
naroda nalik ulozi ptica i pela kad raznose sjemenke biljaka do drugih
krajeva ili kad pomau njihovom procesu opraivanja. Toynbee,
primjerice, samo za dva muslimanska naroda dodjeljuje ovu ulogu,
Arapima i Perzijancima. Da budemo precizniji, Toynbee govori o
arapskom polu i iranskom polu islamske civilizacije!
Dakako, u povijest islama mogue je pronicati na razliite
naine, a sami e rezultati zavisiti od kriterija koji se uzimaju kao
polazite.
210

Negdje se islam irio dominantno dravom (Mala Azija), a

sporedno posredstvom trgovaca, mistika (sufija), itd. Negdje se, opet,
dominantno proirio posredstvom trgovaca i mistika, dok je drava bila
sekundarna (malajski svijet). Berberi, primjerice, nisu bili dominantni
dravni element niti su tu oduzeli primat Arapima, ali su, ipak,
berberski trgovci i mistici irili islam junim obodima Sahare, te dalje
okolo polutara i tropa u smjeru juga. To na ta Toynbee rauna
vjerovatno je mjera dominantnosti, to jest koliko je neki muslimanski
narod vrio svoj islamski utjecaj u vremenu, i koliko je taj utjecaj
zapremio prostora.
Toynbee, poavi od tog kriterija, nalazi u islamskoj civilizaciji
dva pola, arapski i perzijski. Doista, uz blage izuzetke, sve to se u
muslimanskom svijetu prostire od iranske visoravni na Istok nadahnuto
je poglavito islamskim perzijskim duhovnim tonalitetom. S druge
strane, poavi na Zapad sve je dominantniji islamski tonalitet arapske
arome.
Sejjid Husejn Nasr, meutim, ne doputa da se ovako globalnim
i globalistikim generaliziranjima zanemari pravo bogatstvo izuzetaka.
On veli da se na arapskom istoku zapaaju "sve posebne vjerske
zajednice, na primjer nesajrije i sirijske alevije, koje su tokom vremena
ostale geografski izolirane, ili na primjer Druzi, koji predstavljaju
zajednicu za sebe, kako iz vjerskih tako i iz etnikih razloga. Svuda na
Bliskom istoku susreemo mnogobrojne male zajednice koje posjeduju
specifine kulturne forme, unutar jedne velike matice islamske kulture.
U izvjesnom smislu, mogu im se pripojiti i arapske skupine kranskih
vjeroispovijesti u Egiptu, Siriji, Libanu, Jordanu, itd., koje, iako nisu
muslimanske, predstavljaju sastavni dio mozaika islamske kulture, kao
to je sluaj i sa tradicionalnim istonim jevrejima koji ve stoljeima
ive unutar islama".
Profesor Nasr napominje da i iranski kulturni svijet, kao i
arapski svijet, okuplja mnoge male kulturne cjehne koje su bile
geografski izolirane ili koje se vezuju za posebne vjerske kole, kao to
su na primjer sekte. Osim nemuslimanskih zajednica, sa kojima je ovdje
gotovo isti sluaj kao i u arapskom svijetu, susreemo grupe kao to su
211

Ehlu l-Hak i Ali-Ilahi, razbacane po raznim planinskim regionima Irana,

ili nedavno okupljeni narod Kafiristana, jedne afganistanske provincije
preinaene u Nuristan."
Dakle, generaliziranja tojnbijevskog tipa, bila posrijedi ona koja
se tiu vremena islama ili ona koja se tiu prostora islama, potrebno je
ublaiti ovakvim Nasrovim ekskursima to se odnose na itekako vane
iznimke. Pritom napominjemo da sintagme vremena islama i prostori
islama ne podrazumijevaju da su se tu, na istim mjestima, zatrla i da
uope ne postoje vremena i prostori kranstva, judaizma, hinduizma.
Rekli smo ve da nastajanje islamskog Istoka ili islamskog Zapada nije
pobrisalo kranski ili jevrejski Istok i Zapad!
Nedavno je pod urednitvom Riarda Viksa (Richard V.
Weekes) izaao u Londonu veliki "svjetski etnografski pregled
muslimanskih naroda" (Muslim Peoples - A World ethnographic
Survey) koji nam sugerira da se islamski okean, povijesno gledano,
barem donekle moe pratiti djelotvorno samo u okviru sistema koji su
stalni ili su se dulje vrijeme odrali, kao to su jezici, zatim ve
spomenute kulturne zone, te klimatske i geografske regije.
Indo-evropska grupacije jezika je najbrojnije zastupljena u
muslimanskom okeanu. Iran, Afganistan, Pakistan, sjeverna Indija,
Banglade, odnosno jezici: perzijski, patu, pendapski, urdu, bengalski,
balui, kurdski, sindski... jesu meu najvanijim u indo-evropskoj
porodici jezika kojima muslimani govore, piu i razvijaju svoje kulture.
Afro-azijska jezika porodica prostire se od Arabije do Senegala
i po broju muslimana koji govore njezinim jezicima zauzima drugo
mjesto. Njezini najdominantiniji jezici su arapski (govori ga vie od 120
miliona Arapa), zatim su tu berberski, hebrejski, hausa i somalijski.
Trea najvea jezika porodica za muslimanski svijet jeste
malajo-polineanska. Ovim se jezicima slui populacija na
Madagaskaru, Malajskom poluotoka, Indoneziji i Filipinima.
Uralo-altajska grupa jezika je na etvrtom mjestu u
muslimanskom svijetu. Njima govori stanovnitvo Srednje Azije, tj.
Turci, Tatari, Uzbeci, Ujguri, Kirgizi...
212

Peto mjesto zaprema nigero-kongoaka jezika porodica. Njome

govore mnoge narodne grupacije Afrike, primjerice Bantu, Volof,
Fulani, Mandingo...
Ibero-kavkaska lingvistika porodica je na estom mjestu po
zastupljenosti. Jezicima iz tog jezikog jezgra govore npr. Abhazi i
Dagestanci.
U ovim su jezicima nastali najvei jeziki spomenici
muslimanskih naroda. Mnogi su muslimanski narodi tokom povijesti
preuzimali ili zastalno preuzeli arapsko pismo, za to imamo perzijski,
turski, urdu, bosanski, i mnoge druge primjere.
Jezike zone muslimanskog svijeta, svaka za sebe, a potom
unutar svake zone svaki jezik ponaosob u svojoj zapisanoj ostavtini,
skrivaju i otkrivaju mnogobrojne povijesti unutar drugih, openitijih,
povijesti. Ali se posvuda razgovijetno nazire jedan jedinstveni duhovni
tonalitet islama. Ipak, tri su jezika u mnogostranim povijestima islama
koji su najznaajnije nosili temeljna duhovna oitovanja islamskog
duha, arapski, perzijski i turski, a potom im se znaajno pridruuje urdu,
i drugi.
Arapski je lingua sacra islamskog bogotovlja i muslimanskog
svijeta, jezik Kur'ana, a k tome i medij najvelianstvenijih stranica
islamske knjievnosti,od Hiljadu i jedne noi do remek djela
kranskog arapskog pisca Halila Dubrana. Takoer, glavni komentari
Kur'ana ve etrnaest stoljea piu se na arapskom kao oni od autora etTaberija (umro 910.), zatim ez-Zamaherija (u. 1144.), Ibn 'Arebija (u.
1240.), Ibn Kesira (um. 1373). Najpoznatiji komentar Kur'ana napisan u
Evropi svakako je onaj napisan u Kordovi iz pera Ebu Abdillaha
Muhammeda Ibn Muhammeda Ibn Ahmeda el-Ensarija el-Kurtubija
(um. 1236.), koji se i sam potpisivao, kako to vidimo iz ovog njegovog
poduljeg imena, kao Kordovljanin.
Povijest susreta dvaju milenijima susjednih jezika, grkog i
arapskog, a potom arapskog i latinskog, u sebi obuhvata povijest
prevoenja filozofskih djela, u oba smjera. Povijest Mediterana
nemogue je poznavati bez povijesti islama, niti pak bez povijesti
213

arapsko-hebrejsko-grko-latinskih jezikih susretanja i razmjena.

Perzijski jezik, takoer, ima velianstvenu ulogu kao medij
islamske duhovnosti. Komentarima Kurana, teozofskim raspravama,
iijskoj gnozi, a k tome i velianstvenoj poeziji i filozofiji perzijski je
jezik podario i omoguio britku lucidnost.
Dakle, naprijed smo ve povezali natuknice o jezicima kojima
govore muslimanski narodi i vidjeli dijelom da su iz dugovjekovnog
islamskog utjecaja formirane kulturne zone islamskog svijeta. Kad se
izvri grupiranje po najopenitijim standardima i paradigmama
(zasebnost odreenog islamskog bogotovnog tipa, jezik, tipovi
arhitekture, kultura stanovanja, pa i hortikultura...) dolazimo, prema
Sejjidu Husejnu Nasru, profesoru na The George Washington
sveuilitu, do sljedeih kulturnih zona islama:
a) arapska,
b) iranska,
c) turska,
d) indo-pakistanska,
e) malajska,
f) indonezijsko-polinezijska,
g) crno-afrika,
h) zona zemalja tzv. "perifernog islama" i
i) dijasporalne muslimanske zajednice.
U povijesti muslimanskog svijeta ove su se kulturne zone
razvijale u regionima velikih prostranstava, obiljeenih konstantama i
varijablama vjere islama, zatim jezika, rase, klime, morskih i rjenih
obala, pustinje, stepskih krajeva i velikih ravnica. Preciznije govorei,
kulturne zone islamskog svijeta mogle bi se u obliku skice predstaviti i
ovako:
1) Suha podruja jugo-zapadne Azije. U dananjoj nauci ovo je
podruje poznato kao Srednji ili Bliski istok, i, prema Richardu V.
214

Weekesu, ovo je samo srce arapske i dijelom turske islamske kulturne

zone. Region karakteriziraju stjenovite planine, sa suhim rjenim
koritima, a glavne su zemlje Saudijska Arabija, Jordan, Izrael, Sirija,
Liban, Irak i Turska. Izuzimajui Turke, Kurde i Izraelce, stanovnitvo
je gotovo u cjelini arapsko. Dominantni gradovi su Bejrut, Damask,
Amman, Bagdad, Mekka, Jerusalem, Tel Aviv, Izmir, Istanbul i
Ankara. Islam se proirio uglavnom u VII, VIII i IX stoljeu.
2) Delta rijeke Nila jeste danas domovina vie od 50 miliona
Arapa (nekad su ovi stanovnici bili nearapi Egipani, veli R. V.
Weekes). Region je gusto naseljen, po kvadratnoj milji ima gotovo vie
od 2000 stanovnika. Islam se iri u VII stoljeu.
3) Mediteransku obalu Sjeverne Afrike, ili zemlje Magreba (to
na arapskom znai "mjesto gdje sunce zapada") smatraju treom
podzonom koja je dominantno arapska, ali sa mnogo predislamskih
berberskih elemenata. Islam se ovdje proirio ve u VII stoljeu.
4) Arapi sve to je juno od zemalja Magreba nazivaju sudan
(to znai zemlja koja pripada "crnim ljudima"). To je, naime, pojas
irok hiljadu milja, protee se od Crvenog mora na istoku do Atlantika
na Zapadu. Dominantne zemlje su Sudan, sa velikim podrujem uz
gornji tok Nila, zatim oblast oko jezera ad (muslimanski narodi koji su
tu poznati jesu Hausa i Kanuri), potom ogromni regioni du rijeke
Niger u sjevernoj Nigeriji. irenje islama odvijalo se u VII, VIII i IX
stoljeu. U mikro-regionima ove iroke oblasti islamizacija je obavljena
i kasnije.
5) Oblast Etiopije i suhih ravnica, uma i morske obale sainjava
kulturnu zonu sinkretistikog arapsko-domorodako-afrikog podtipa.
Narodi koji su tu najbrojniji su Afari, Somali, Tigre i Oromoi. irenje
islama odvijalo se uglavnom kad i u etvrtoj kulturnoj zoni islama.
6) Na estom mjestu prouavatelji islamskog svijeta izdvajaju
istono-afriku obalu, umovitu oblast sa mnogim trgovakim gradskim
sreditima. Ova se zona s pravom moe nazvati manjom arapskoperzijskom kulturnom zonom, nastalom stapanjem mnogobrojnih
migracijskih zajednica ovih dvaju ali i drugih naroda. Stoga je u
215

kulturnom smislu ova zona izrazito sinkretika i nastajala je

vievjekovnim migracijama.
7) Oblast srednje Azije obuhvata stepe koje su meu
najprostranijim na svijetu. Ovdje je dominantno stanovnitvo narodi
turskog porijekla, uglavnom govore jedan od jezika sa velikog turskog
jezikog stabla. Dominantni gradovi su Takent i Samerkand, a
dominantni narodi Uzbeci, Tatari, Turkmeni... Islam se ve u VIII
stoljeu uvrstio u Transoksijani, a Arapi su tada ve bili stigli do
Pamira i Tjen-ana.
Ovoj zoni pripadaju i kineski muslimani. Sejjid Husejn Nasr
tvrdi da je "kineski islam oduvijek bio u izravnom kontaktu sa turskim
svijetom, i muslimani su ga stoljeima smatrali produetkom ove zone:
oblast u kojoj ive kineski muslimani, u zapadnoj Kini, oni nazivaju
istoni Turkestan (Turkistani sharqi). U Kantonu su ve u VIII stoljeu
postojale muslimanske kolonije i arapski i perzijski trgovci, stigavi
preko mora bili su poznati u ovoj pokrajini ve u to doba. Ali glavna
islamska zajednica je bila ona koja se utvrdila na kraju svilenog puta, u
zapadnoj Kini, i koja je ostala vezana za islamski svijet ovim dugim
kontinentalnim putem."
8) Velikim arijskim migracijama negdje 2000 godina prije
Isusa/Isa a.s. ustanovljena je od niza arijskih naroda velika kulturna
zona koja see od Irana na zapadu do Bangladea na istoku. Ovaj iroki
region govori mnogobrojnim jezicima indo-iranske porodice. Perzijanci
su ovoj islamskoj kulturnoj zoni mnogo doprinijeli, zajedno s narodima
koji u stotinama miliona nastanjuju indo-pakistanski potkontinent.
9) Juna Azija se, na kraju, uzima kao deveta velika kulturna
zona islama. Ovaj region obiljeavaju rijeke, ume, poluotoka i velike
otoke. Ovo je stanovnitvo konvertiralo u islam mnogo kasnije negoli je
sluaj u zapadnim kulturnim zonama islama. Islam su poglavito irila,
veli Richard V. Weekes, mistika bratstva i trgovci. Nasr veli da se
"muslimanska vjera pojavila u ovom dijelu svijeta u XIII stoljeu sa
dolaskom indijskih muslimana na Sumatru. U XV stoljeu islam se
poeo iriti na Javi, postepeno potiskujui hinduistiko-budistiko
carstvo u raspadanju." U kulturnom smislu islam je esto sa prethodnim
216

religijskim tradicijama stvorio u ovom regionu velike "sinkretike

mostove"...
Islam i Evropa i pitanje budunosti dvaju susjeda
Kad se posmotri dananji evropski religijski mozaik, prvo to
nam se iz njega pomalja jeste namisao da je Evropa preteno, ve
gotovo dva milenija, u religijskom smislu "kolonizirani" kontinent. Iz
velike enciklopedije religija to ju je priredio Mira Elijade (The
Encyclopaedia of Religions, editor Mircea Eliade), jamano se vidi da
Evropa nije rodni zaviaj niti jedne svjetske religije. Naime, sve
dananje temeljne religije u Evropi jesu religije dole sa Istoka
(judaizam, kranstvo, islam...), iz Azije, tog velikog "kotla vjera i kotla
naroda". Svete zemlje i sveti gradovi dananjih religija koje se
posvjedouju u Evropi, nisu u Evropi ve - u Aziji! Takoer, svete
rijeke, sveta kamenja i sveta zdanja velikih svjetskih religija koje su
pohodile Evropu, i na njezinom tlu uhvatile trajnijeg korijena, nisu u
Evropi, nego u Aziji! Nije bestemeljno rei da se moda jedina uloga,
koja bi se Evropi mogla dati u religijskom smislu, sastoji u nastanku
brojnih religijskih sekti to e krvavo obiljeiti evropsku i svjetsku
povijest.
ta onda jeste Evropa u religijskom pogledu?
Moglo bi se kazati, bez imalo bojazni od velike pogrjeke, da
Evropa nije, kako to u jednom drugaijem kontekstu ree Edgar Moren,
nita drugo doli zapadni "poluotok Azije".
Veliki rukavci i matice povijesnih gibanja Evropu su najee
zahvatali iz prostrane Azije. K tome, jezikoslovci vele da je indoevropska skupina jezika zapravo kima preko koje mi vidimo kako
evropski narodi u velikom dijelu duguju ak i svoj puki bioloki korijen
velikom azijskom stablu naroda. U tom kontekstu valja nakratko
razmotriti kad se u arapskim djelima javlja pojam "Evropa".
Rana muslimanska povijesna djela, naravno, ne vezuju
kranstvo za Evropu, niti im je uope poznata takva shematika stvari.
217

Za njih su i kranstvo i islam kako dvije istone tako i dvije zapadne

vjere, i nipoto ih nisu gledali kroz dananju crnobijelu optiku "islama
kao istone i kranstva kao zapadne vjere", koju se namee u mnogim
evropocentrikim krugovima.
(Naime, ti krugovi nesvjesno nanose nepravdu prije svega
samom kranstvu svodei ga na zapadnu i evropsku vjeru, a ono to
nije, zato to, kao i sam islam, imade ili tvrdi da imade univerzalno
pozvanje i misiju). Islam je upoznao kranstvo mnogo prije negoli
Evropu! Upoznao ga je u mjestu svoga nastanka. Rani i klasini islam
na Evropu gledaju s visine, opisuju nju, ak i u pozno vrijeme
kriarskih ratova, kao podruje odakle stiu divlji vojnici koji ne znaju,
eto, ni za izum anestetikih sredstava pri amputiranjima ruke ili noge,
sredstava koja su u tadanjim arapskim i perzijskim bolnicama bile
gotovo rutinska stvar! Islamske polemike protiv kranskih dogmi i
rane kranske polemike protiv islamskih vjerovanja, Evropu i
kranstvo ne stavljaju u religijskim nazivnikom povezani znakovni
sklop. Radije se rukovode logikom: "Baka Evropa, a baka
kranstvo!" Bolje kazati, rani i klasini muslimanski povjesniari esto
imaju bolje miljenje o kranstvu negoli o Evropi.
K tome, Evropa je Arapima bila poznata kao ime znano u grkoj
mitologiji (ki nekog kralja u koju se zaljubio ak i sam vrhovni Bog
Zeus), ili su ime "Evropa" povezivali za azijske hetitske rijei, koje su
se odnosile moda, u prvo vrijeme, samo na Grku i grke otoke. Imade
miljenja da je arapska rije Urubba (to znai Evropa), koju naroito
mnogo susreemo u arapskim povijesnim djelima nakon to je Karlo
Martel pobijedio Arape kod Poatjea 732., izvedena iz rijei ereb, moda
u znaenju pust kraj, tamni i nenaseljeni kraj, tamna strana svijeta!
Bilo kako bilo, godine 711. po evropskom raunanju vremena
Evropa i islam susreli su se, ili je pak dobro kazati, sukobili su se u
jednoj vojni kod dananjeg Gibraltara. Taj toponim, kako smo malo
prije rekli, jeste dobro znana arapska sintagma "Debelu t-Tarik" Tarikovo brdo.
To je mjesto ostalo u potonjim vremenima biljegom i imenom
upravo po muslimanskom vojskovoi Tariku ibn Zijadu. Dakako, teko
218

je kazati da li su tadanji sukobi islama i Evrope imali 'blokovsko

sudaranje", i da li su tadanji sudionici imali takvu semantiku dogaanja
kakvu se iz dananjeg politikog i duhovnog raspoloenja vremena
obino eli uitati u rano osmo stoljee. Naime, da li su tadanji
Evropljani imali svijest o Evropi kao nekoj geo-cjelini, kao
ekskluzivnom "kranskom prostoru", kako se danas, naravno
pogreno, Evropu eli protumaiti. Na drugoj strani, u vezi s arapskim
vojskama, postavlja se pitanje da li su te armije pri sukobu kod
Gibraltara 711. imale pri sebi snanije razvijenu svijest o "imperijalnom
nastupu" - svijest koja je bila kasnije snano razvijena u klasinom
islamu - teko je sa sigurnou odgovoriti.
Bilo kako bilo, od Tarika i Gibraltara 711. pa do 1492., kad je
pala Granada, islam je u paniji bio, uz kranstvo i judaizam, domain.
Andaluzija (arapski el-Endelus) postala je multikonfesionalno drutvo
tokom mnogo vijekova i unutar razliitih sfera ivota, kulture, nauke,
umjetnosti...
Evo kako Roberto S. Lopez u svojemu djelo La nascita dell'
Europa (Roenje Evrope), opisuje kao katolik svoje vienje ta su
muslimani podarili Evropi, kakve su metamorfoze izazvali, u emu su
se sastojale srednjovjekovne evropske anse koje su muslimani
pobudili:
"U veini zemalja koje su Arapi osvojili vladajui sustav, pravne
ustanove, sam duh zakona, ak jezik i pismo, morali su se
prilagoditi prorokovu uenju koje je sadrano ili u Kur'anu ili u
usmenoj predaji vie ili manje vjerodostojnoj. Treba istaknuti da
je to bio trijumf vjere, a ne teokracije: islam niti je imao niti ima
posveeni kler, ni crkvenog poglavara a njegovi su kalifi bili
nasljednici prorokovi samo u svjetovnom vladanju.
U zemlje u kojima se taj trijumf najpotpunije oitovao treba
ubrojiti Palestinu, Siriju, Egipat i sjevernu Afriku, to jest dobru
treinu stare respublicae romanae upravo onu treinu u kojoj je
najprije navjeivano evanelje.
U emu je bila tajna privlanosti muslimanske vjere?
219

Povjesniar nije mjerodavan da izree svoj sud o pitanjima

vjere, ali smije pripomenuti da je islam, dijete ranog srednjeg
vijeka, bio primjeren svome vremenu koliko i kranstvo za
kasni stari vijek u kojemu je i nastalo. Bila je to priprosta vjera
jednog sasvim osiromaenog doba. Njezina temeljna naela bila
su dovoljno apstraktna da zanesu mase. Njezin nepopustljivi
monoteizam nije doputao probleme koji su razdvajali krane,
kao to su tajne Trojstva ili znaenje svetih slika. Krist aen
kao najvei prorok poslije Abrahama i prije Muhameda, bio je
uostalom samo ovjek. Allah kao Elohim Staroga zavjeta,
kojega je svojstva preuzeo, bio je nedostupan za poovjeenje u
slici. Raj, naprotiv, otvoren svima onima koji su ivjeli ili umrli
za vjeru, imao je sve ljudske oznake koje je strogost bogoslovlja
odricala Tvorcu; bio je pun opipljivih, stvarnih radosti.
Zapadnjaci nisu nikada oprostili Muhammedu njegove hurije,
vjene djevice obeane blaenima; ali, ne obazirui se na hurije,
raj to su ga prostoduni kranski pisci ranog srednjeg vijeka
opisali vjernicima nije bio mnogo idealniji.Tim privlanostima
moramo dodati i ugled koji je prirodno vezan uz vjeru jednog
osvajakog naroda i materijalne koristi koje je obraenje na
islam prualo podlonim narodima. Muslimani su za ono
vrijeme zaista bili neobino snoljivi prema kranima,
idovima i pristalicama Zoroastrovim, ali su im nametnuli
poseban namet. Da ga ne plate, dovoljno je bilo da se obrate na
islam; da bi se obratili dovoljno je bilo da se odreknu ili da
ublae neka vjerovanja i da se priklone vjerovanju koje se sastoji
od osnovnih naela zajednikih svim monoteistikim vjerama.
Dvojbeno je jesu li Bizantici shvatili revolucionarnu vanost
muslimanske vjere. Njihovi su teolozi u njoj tvrdoglavo gledali
kransku herezu koju je izmislio luak ili varalica; tako su
mislili i katoliki teolozi.
Ali im nije izmaklo da Arapi nisu bili obini "barbari". Mjesto
koje je do tada imala Perzija, kao protivnik i protuteza grkorimskoj zajednici, sada je pravno pripalo osvojiteljima Perzije.
Ne gubei sasvim iz vida Zapad, koji je trebalo ponovo zadobiti,
220

ne povlaei vojsku s balkanskih granica kojima su zaprijetili

novi barbarski narodi, drava i narod bizantski svu su panju
obratili na glavno bojite; na podruja koja su zauzeli Arapi.
Glavni grki povjesniar toga doba, Teofan, zamijenjuje jednog
papu s drugim, ali je izvanredno upuen u nasljedstvo kalifa. U
poetku X stoljea carigradski patrijarh obraa se kretskom
emiru ovim rijeima: 'Dvije svjetske sile, Saraceni i Rimljani,
sjaju poput dviju najsjajnijih nebeskih zvijezda. Zato moramo
ivjeti zajedno kao braa, iako se razlikujemo po obiajima,
navikama i vjeri'.
Oito je da je ta diplomatska ljubaznost vie uvjetovana
uzajamnim strahom nego pravom srdanosti. Svaka od tih "dviju
sila" vrebala je priliku da se povea na raun druge; svaka je po
svojoj vjeri oekivala osudu ili obraanje vjernika druge strane,
prije ili poslije Stranoga suda. Ipak su se oba suparnika
pomirila sa injenicom da ive ravnopravno jedan pored
drugoga od polovine VIII stoljea, oekujui da trijumf Istine
ukloni "eljeznu zavjesu" koja ih je dijelila.
Ta je ravnotea bila rezultat estoke borbe koje je posljednja
faza bio "hemisferski rat". Arapska plima i oseka povukla se
poslije etiri bitke, od kojih su dvije bile u sreditu, a dvije na
suprotnim krajevima golemog islamskog svijeta. Nai prirunici,
koji su obraeni na poloaj Rima ili na griniki meridijan,
spominju samo jednu bitku: poraz to ga je Karlo Martel nanio
732. izmeu Poitiersa i Toursa jednoj muslimanskoj prethodnici
koju su pojaale akvitanske ete. Odjek te bitke na kranskom
Zapadu bio je neusporedivo vei od njezine vojnike vanosti;
polet Arapa nije bio dovoljan da ih due zadri u jednoj pokrajini koja je bila tako daleko od njihova polazita.Takav nam se
zakljuak namee ako usporeujemo rezultate bitke kod
Poitiersa s rezultatima jedne druge bitke u kojoj su Arapi,
pojaani turskim etama, izvojevali pobjedu nad Kinezima na
obalama Talasa, u Turkestanu godine 751. Tu su porazili
najboljeg carskog generala T'anga i zarobili tisue vojnika.
Kinesko irenje prema sredinjoj Aziji bilo je zaustavljeno, na
221

veliku radost pjesnika, koji su, poput Li Poa, drali da je ono

krivo za beskrajno i nekorisno krvoprolie. Arapi nisu ili dalje,
ak nisu ni iskoristili svoje pobjede na podruju Inda niti su se
pojavili u dolini Gangesa. Na istonom kraju njihove drave,
kao i na zapadnom, iscrpio se njihov polet.
Naprotiv, u sreditu svoje drave, naspram svojih buduih
prijestolnica (kao to su Damask i Bagdad) mogli su pokazati
svu svoju mo.
Ali tu su imali posla, sa Bizantskim carstvom, nesavladivim
unato svim nesreama. Odbijeni nekoliko puta u blizini
Carigrada, doivjeli su teak poraz od cara Leona III neprijatelja
ikona kod Akroinosa, u Maloj Aziji godine 739. Bizantinci su
jo jednom slavili pobjedu u pomorskoj bitki 747. Granica
izmeu islama i kranstva se ustalila ili se gotovo ustalila na
pola puta izmeu bizantske i arapske prijestolnice. Arapi su
sauvali tri etvrtine teritorija otetog Bizantu, ali je Bizant
postao bedem dovoljno velikog prostora da bi se mogla podii
Evropa.
Ako su Germani omoguili roenje Evrope, Arapi su je uinili
neizbjenom. Da nije bilo Muhammeda Bizant, osloboen
perzijske opasnosti, mogao se ponovo prihvatiti osvajakih
Justinijanovih planova na Zapadu.
Duhovna i gospodarska zajednica poveana na sjeveru, ali
uvijek usredoena na Sredozemlje, mogla je nanovo procvjetati
na starom stablu respublicae romanae i bez ponovnog politikog
ujedinjenja. Ta je mogunost otpala, jer je Bizant bio prisiljen da
se vojniki i trgovaki povue u ostatke svoje drave, pa su
azijske i afrike obale Sredozemlja bile privuene i prikljuene
islamskoj zajednici koja je teila Damasku i Bagdadu, zajednici
drugaijoj po vjeri, jeziku, pravu, ustanovama i nainu ivljenja.
Zapadna Evropa, preputena sama sebi, morala je traiti novu
ravnoteu. Ugled svete stolice i dra uspomena na carstvo i dalje
su je privlaili Mediteranu u ijem su sklopu jo bili velikim
222

dijelom: Languedoc, Provenca i Italija sve do prilaza Napulju i

Bariju. Ali kao protutea starome zatvorenom moru, koje je
postalo granica, jedan novi Mediteran, koji je obuhvaao
Sjeverno i Baltiko more, tek izronio iz pretpovijesne magle,
otvarao se germanskim i slavenskim narodima. Najotporniji
narodi i najplodnija polja nalazili su se na pola puta izmeu ta
dva mora, u poljoprivrednoj unutranjosti kontinenta. Ovdje e
srednjovjekovna Evropa nai svoje novo gravitacijsko sredite
nakon kratkog kolebanja: Aachen pod Karolinzima, Goslar pod
salijskim carevima, najposlije i konano - Paris.
Ne smijemo zamiljati kao iznenadni preokret ono to je bilo
postepeni proces ustrojavanja. Stari uzlovi ne mogu se
odjednom presjei, ve malo-pomalo poputaju u toku stoljea.
Materijalno i moralno, Evropa ranog srednjeg vijeka bila je
previe siromana da bi dostajala samoj sebi kao to je to bio
grko-rimski svijet kojega je dio bila. Iako je meunarodna
trgovina bila svedena na najmanju mjeru zbog ekonomske
propasti Zapada, ipak je i dalje povezivala obale Sredozemlja i
protegnula se na sjeverna mora. Rim, vjerska prijestolnica, i
dalje je usmjeravao oslabljene duhovne tokove prema
latinskome Jugu koji se nikada nije sasvim odvojio od Bizanta.
Ni Arapi se nisu odvojili od zapadne Evrope; povijesni je
paradoks to su oni sauvali vane grke tekstove i ponovo ih
predali, od X stoljea, latinskom svijetu koji ih je izgubio.
Glavna smetnja uzajamnim utjecajima izmeu katolike Evrope
i njezinih susjeda, starih i novih, nije bilo neprijateljstvo ili
meusobna antipatija, nego razlika u razini kultura, razlika koja
nije u najveoj mjeri zavisila od razlinosti vjere. Bizant je, tako
rei, oblaio svoju civilizaciju u isto ruho kao i katoliki Zapad,
ali su tkanine bile bogatije.
U izvjesnom smislu bilo mu je lake sporazumijevanje s
Bagdadom (koji je za razliite haljine upotrebljavao iste tkanine)
nego sa svojom siromanom i seljakom rodbinom. Kada itamo
izvjetaje mnogobrojnih bizantskih i arapskih putnika to su
223

preli "eljeznu zavjesu", nalazimo vrlo mnogo znakova

nesporazumjevanja i uzajamno zamjeranja, ali i otvorenog
priznavanja potpune jednakosti na veini podruja, kao to su:
politike ustanove, drutvene strukture, gradski ivot i
intelektualni i trgovaki razvoj.
Kakva li je razlika izmeu muslimanske panjolske i katolike
Francuske! Da bi smo o tome imali priblinu sliku, neizbjeno
netanu, jer nemamo ni brojanih podataka ni opih prikaza,
zamislimo razliku, kakva je bila pred stotinu godina, izmeu
jedne evropske nacije i njezinih kolonija. U ranom srednjem
vijeku vjetina pisanja bila je rijetka sjeverno od Pirineja; juno,
bila je gotovo openita u visokom drutvu i vrlo rasprostranjena
meu gradskim puanstvom, iako ne i meu seoskim.
Francuska je izvozila gotovo samo sirovine, a panjolska gotove
proizvode. Civilizacija muslimanske panjolske (al-Andalus) u
biti je poglavlje islamske povijesti, i zato neemo ni pokuati da
je uvrstimo u knjigu posveenu povijesti Evrope. Dovoljno je
napomenuti da je nakon tekih poetaka, pod namjesnicima koji
su doli iz vrlo udaljenog kalifata, otpoelo doba uspona i
izgradnje godine 750., kada je bila utemeljena nezavisna
muslimanska drava s prijestolnicom u Cordobi.
Nadolice Arapi, Berberi, robovi i svi mogui osloboenici, te
prijanji osvajai iberski Rimljani, idovi i Germani, suraivali
su u atmosferi snoljivosti. Svaka je skupina mogla sauvati
svoju vjeru, svoje obiaje, ak i neprekinute veze sa svojim
istovjernicima koji su ivjeli u drugim zemljama. Unato tome
ugled islama pridobio je mnoge nove pristae, i arapski je postao
glavni, ako ne i jedini jezik. Al-Andalus, emirat, kasnije kalifat
kordobski, sjajio se kao sjajna zvijezda u zvjezdanom jatu
muslimanskih drava koje su iz Kur'ana crpile zajedniko
nadahnue razvijajui svaka svoja nacionalna svojstva. Kada je
u X stoljeu dostigao vrhunac svoga razvoja, bio je po svome
duhovnom, gospodarskom i politikom sjaju gotovo ravan
Bizantskom carstvu koje je na suprotnoj strani Mediterana
224

zrailo nad Evropom.

Nije bio daleko dan kada e se katolika Evropa, koja se uzdigla
vlastitim snagama, moi okoristiti vezama sa svojim
muslimanskim susjedima. Ali u ranom srednjem vijeku bila je
od toga dvostruko daleko. Njezina civilizacija imala je drukije
ruho i prostiju tkaninu. ak su i male kranske drave, nastale
juno od Pireneja, od vizigotske jezgre, to su je osvajai
nesmotreno zaboravili u planinama Asturije, drale da im je
lake ako se nadahnjuju karolinkom i kapetovskom
Francuskom nego kordobskim kalifatom. U XI i XII stoljeu
Italija je bila s mnogo gledita bolji predvodnik islamskih
utjecaja negoli "pet kraljevina" (Asturija, Leon, Kastilija,
Navara i Aragonija) katolike panjolske." (Roberto S. Lopez,
La nascita dell' Europa Secoli V - XIV - Ediozione italiana
riveduta e ampliata, Paris, Vidi i zagrebako izdanje Roenje
Evrope, godina 1978., str. 77 - 81).
Ovaj uravnoteeni Lopezov fragment primorava nas da se
prisjetimo prve vane i danas nezgasle injenice susreta islama i Evrope
- injenice arapskog jezika i arapskog nazivlja, odnosno nazivlja
preuzetog iz drugih vanih islamskih jezika. Naime, od spomenutog
Gibraltara i Andaluzije i dalje od njih, sve do ponad Bosne, arapski
jezik ili drugi jezici koje filolozi-kulturolozi nerijetko nazivaju
islamskim, dali su Evropi na hiljade imena kroz toponime. Sevilju je
arapski afirmirao kao Ibiliju, Kordovu kao Kurtubu, itd. Islamska je
civilizacija pomogla da se mnogo toga u Evropi po prvi put imenuje
(bosanski, hrvatski, i srpski jezik, primjerice, imaju tursku rije boja za
boju uope, svoje rijei za boju kao opi pojam nemaju!). Naravno, nisu
posrijedi samo toponimi. Kad izgovaramo rijei alkohol, aluminijum,
astrolab, arsenal ... znadnimo da imademo posla sa rijeima, terminima i
pojmovima koje su muslimani trajno podarili zapadnoj civilizaciji.
Povjesniar Philip Hitti navodi da su "arapski astronomi ostavili
besmrtne tragove svoje marljivosti o nebu, koje svako ko ita nazive
zvijezda na jednom obinom nebeskom globusu (planetariju) moe
lahko uoiti. Veina naziva zvijezda u, evropskim jezicima je arapskog
porijekla, npr. Acrab (akreb, korpion) Algedi (el-dedi, jarac), Altair
225

(et-tair, leta), Deneb (zeneb, rep), Pherkad (ferkad, tele)..." Danas, kad
naunici diljem Evrope, i zapadne civilizacije openito, izgovaraju
rijei kao to su azimut, zenit, sinus, algebra, algoritam, cifra (u
znaenju nule), i stotine jo drugih, esto nemaju pojma da su to u biti
arapske rijei ija je upotreba rezultat rada i napora velikog vjerskog,
intelektualnog i kulturnog genija islamski civiliziranog ovjeanstva.
Povijest islama posvjedouje da su znanosti koje je promovirala
islamska civilizacija uinile da ak i evropsko astronomsko nebo bude,
umnogome i do dananjih dana, sa arapskim nazivima.
Ovaj ekskurs o nazivlju zvijezda i astronomskoj terminologiji
argumentirano sugerira da je pogreno misliti da se dvije ili vie vjera
susreu samo posredstvom lica iju ulogu imenujemo uvjetno
"vjerskom".
Niti se vjere samo kroz vjerski personal susreu, niti se, pak,
samo posredstvom njih sukobljavaju. Ponekad je rije o intenzivnijem
susretu preko misticizma. Primjerice, islamski sufizam i tradicionalni
isihazam bliskoistonog kranstva susreli su se plodonosno i ak
izgradili jedan vijekovima dug odnos uzajamnog potovanja. (Isihazam
s jedne i sufizam s druge strane pokazuju do koje je granice mogue da
se dvije religije susreu i da pritom svaka ostane neoskrnavljena i
zasebna u svojoj duhovnoj zaviajnosti).
Osim mistika, ne zaboravimo nikada ni putnike, trgovce,
umnike, filozofe... Dokaz da su muslimanski trgovci boravili mnogo
prije muslimanskih vojnika na tlu Evrope nudi nam i sama
numizmatika. Kovani zlatni, srebreni i openito metalni novac prvih
islamskih halifa jo uvijek se pronalazi u dolinama Sene, Rajne,
Dunava, Visle... Trgovinske veze su bile ive, a uz sve te veze i kulturni
dodiri Sredozemni bazen jeste prostor darivanja i uzimanja, prostor
civilizacija samoniklica i rasadnica. Judaizam, kranstvo i islam su, u
nama najbliem i nama najrazvidnijem dijelu povijesti, uinili
Sredozemlje ilom kucavicom Staroga svijeta. Polazei iz tog bazena te
su se religije borile za svoj prostor i vojniki i duhovno. Ponajprije se u
Sredozemnom bazenu i okolo njega ispunjavala ona Boija zapovijed
naloena Ibrahimu (Abrahamu), ono proroanstvo samo njemu
226

saopeno, o kojemu govori Biblija:

... svoj u blagoslov na te izliti i uiniti tvoje potomstvo brojnim
poput zvijezda na nebu i pijeska - na obali morskoj... (Postanak, 22/17).
Premda je islam u paniji i pod svodovima Alhambre ispisao
mnoge najljepe stranice svoga "staroga vijeka" i same evropske
povijesti, usprkos suprotnim miljenjima od kojih smo jedno naveli
naprijed (ono od Fernanda S. Lopeza koji ne da rei da je povijest
islamske panije dio evropske povijesti), ipak, slika o tom dijelu
zajednike evropske i islamske epohe u srednjovjekovnoj je Evropi bila
umnogome strana. Odjeke tog straha dobro vidimo i u novovjekovnoj
Evropi, i to ne samo u crkvenim hagiografijama, ve i kod filozofa
takozvanog evropskog prosvjetiteljstva.
U svome djelu "Strah na Zapadu" Jean Delumeau (an Delimo)
podsjea nas od ega je sve Evropa strahovala otkad znade za samu
sebe, otkad je postala samosvjesna geo-cjelina. Evropa se tokom svoga
samosvjesnog dijela povijesti, zakljuujemo od Delimoa, do kosti
plaila dragoga Boga, zatim mora i pridolica s mora, potom jevreja,
Turaka, kuge, muslimana, vjetica, pasa lutalica, stranaca, putnika
nahodnika, irokih prostranstava... Ipak, najdugotrajniji strah Evropa je
sebi zadavala od jevreja i muslimana. Godine 1571. Piccolomini, koji je
kasnije postao papa Pije II, napisao je da se sve do pada
Konstantinopola 1453. strah od islama osjeao uzlaznom putanjom, ali
se nita ne moe usporediti s gubitkom toga grada!
Sam Delimo smatra da kranski obraun sa muslimanima i
jevrejima u paniji ima svoje korijene u dugotrajnom strahu od drugoga
i drugaijega. Na mnogobrojnim stranicama Delimo opisuje strane
periode evropske povijesti, koju muslimani i jevreji moraju itati i kao
dijelove svoje povijesti.
No, pogrijeili bismo prema svim Evropljanima kad ne bismo
naveli mnogobrojne primjere pozitivnog evropskog stava spram islama
i muslimana. Navedimo Delimoa:
"Geografi, historiari, putnici, politiari i moralisti, nastojali su
da shvate protivnika, divili se zakonima i vojsci Otomanskog carstva.
227

Gijom Postel (koji je bio veliki orijentalista) nije, dakle, jedini koji je
dao vjeran i objektivan opis turskog svijeta. Historiar Paolo ovio
(Giovio) pie da je "Solinian (tj. Sulejman Zakonodavac, op. E. Karia)
sklon religiji i dareljivosti." U Kosmografiji Minsterovoj itamo da su
"Turci veliki izvritelji pravde". Prirodnjak i ljekar Pjer Belon tvrdi da
su muslimani "ljudi staloeni u svim poslovima". panjolac Laguna,
posveujui Filipu II svoje djelo Putovanje u Tursku (1557), izgleda da
je u uvodnom tekstu knjige podlegao antiotomanskoj strasti svojih
sugraana. Ali, ubrzo se pokazuje da pri poreenju Turske i panjolske,
autor hvali prvu, a iba drugu.
to se tie Bodena, Montenja i arona, oni se jednoduno dive
disciplini turske vojske, trezvenosti njenih vojnika i zakljuuju da
"drava" koja odnosi tolike pobjede, mora biti da je "dobro ureena".
No, veli studiozni Delimo, Evropa je vijekovima od svoga
duhovnog vostva i Crkve dobijala nareenja da njezino stanovnitvo
svaki dan izgovara "Zdravomarijo", molei se "nebu protiv otomanske
prijetnje". Karlo V je u Njemakoj izdao nareenje da sve crkve imaju
zvoniti takozvana "zvona od Turaka" to ih je podsjealo na stalnu
opasnost. Diljem Evrope stoljeima su odravane mise protiv Turaka
pod nazivom - contra turcos!
Strah od islama koji je dominirao pukom Evropom samo je vrh
ledenog brijega ispod kojeg su poivale hiljade rasprava koje su slikale
najtamnijim bojama islamsku opasnost. Meu najznamenitije spise
takve naravi spadaju, svakako, oni koji su islamskog poslanika
Muhammeda Evropi stoljeima prezentirali kao najmonstruozniju
pojavu u svekolikoj povijesti ovjeanstva.
Stoga je ovdje nuno svratiti pozornost na te spise, da bismo
pokazali u kakvoj duhovnoj klimi i u kakvome raspoloenju Evropa
doekuje prve prijevode Kur'ana na latinski jezik.
Prije svega treba spomenuti da Evropa nije svoje prve spoznaje
o islamu i njegovom poslaniku Muhammedu dobila od panije
muslimanskog perioda, to joj je, prirodno, bilo najlake postii, ve od
blisko-istonih kranskih grupacija: Bizantinaca, Jermena, Sirijaca,
228

egipanskih Kopta... I ta je slika, barem se vidi po svjedoanstvima, bila

namjerno dvostrana: s jedne strane, dobra i dobrohotna (da bi tako bila
to lake "dovedena do podsmijeha"), ali, s druge strane, postojala je
jedna druga slika, slika preziranja islama kao strane i prije svega
nepoznate vjere.
Alen Groriar (Alain Grorichard) u svojoj knjizi Struktura
saraja, (zapravo studiji koja govori o azijatskom despotizmu kao
tvorevini mate na Zapadu u XVIII stoljeu), iznosi mnoge dokaze koji
idu u prilog takve predstave o islamu. S jedne strane, islamski je
poslanik kranima Srednjeg vijeka prikazivan kao pravi aneo, kao
bie koje nije deficiralo niti uriniralo, iji je znoj bio pravi miomiris...
Kranski su pisci, na Istoku posebno, dobrohotno slavili
Muhammedovo tijelo, nastojei tako unijeti u islam kranski problem
tjelesnog... Dakako, iza ovih aneoskih legendi i opisa, veli Alen
Groriar, krila se namjera da se to lake nakalemi predstava o
poslaniku Muhammedu kao "nezajaljivom ljubitelju ena", kao osobi
"koja je cijeli ivot vitlala svojim seksualnim sposobnostima i svojim
maem".
Doista, kranski i u potpunosti evropski Srednji vijek, bio je
stoljeima preplavljen runim spisima o poslaniku Muhammedu, jer su
se onoj zlatnoj legendi o njemu morale suprotstaviti mnogobrojne,
takoer kranske, antilegende! Muslimanski pisci tek rijetko, i s
gnuanjem, navode sadraje te srednjovjekovne kranske antilegende.
U manastirima, na pergamentu i papirusu ispisani su najrazliitiji detalji
kranske antilegende: "njihov muslimanski poslanik osim ena volio je
i svoju magaricu; pio je vino dok se ne bi stropotao mrtav pijan; ak je
i umro pijan, a tijelo su mu pojeli psi ili, u jo goroj verziji, svinje;
posvuda se o njemu govorilo kao o lanom proroku..."
Alen Groriar se i sam pita emu takvo ocrnjivanje islamskog
Poslanika, i potom dodaje da je ono "posluilo kao podloga prvim
pobijanjima Kur'ana".
Ovdje tek uzgredno dodajmo da se kranski zapad ni u vrijeme
takozvanog novovjekovlja nije odrekao strategije huljenja i ocrnjivanja
Poslanika, a to je sve duboko impregnirano u orijentalistici. Naime,
229

ogromne su mentalne snage utroene u pobijanje Poslanikove tradicije

(hadis i sunnet). Posredno, naravno, time se uvijek eli pripraviti tlo za
pobijanje Kur'ana!
Bizantijski teolozi i historiari, kao to su Teofan, Nikita, i
mnogi drugi, estoko su napadali poslanika Muhammeda, redovito o
njemu govorei kao o "barbarinu, Boijem neprijatelju, demonskom
ovjeku, bezboniku, razvratniku, drzniku, krvoloku i, tavie, samom
Antihristu..."
Alen Groriar veli da su u Srednjem vijeku nekritiki
"prihvaena ta u isti mah izmiljotinama ispunjena i pogrdna djela ija
je sadrina prodirala u svjetovne krugove preko epopeja iz ciklusa o
kriarskim ratovima i bogatila se nekim novim elementima. Ako su (na
Zapadu) ueni ljudi poinjali da se zanimaju za Kur'an, to zanimanje
uvijek je bilo uvjetovano eljom da se on pobija. Uostalom, sve do
esnaestog vijeka (u kome e se razviti katedre za arapski jezik na
velikim evropskim univerzitetima), ueni ljudi imat e na raspolaganju
samo dva prijevoda Kur'ana na latinski (ili, bolje reeno, dvije verzije
Vulgate koje su se veoma razlikovale od izvornog teksta)".
Jedan Englez, Robert od Kettona, tj. Robert Kettonski, ostao je
zapamen u povijesti islama i povijesti prevoenja Kur'ana kao prvi
ovjek koji je obavio taj posao na tlu Evrope. On je 1143. godine
objavio svoj prijevod na latinskom to je, svakako, obavljeno uz znanje
Crkve. Robert Kettonski objavio je uz sami prijevod i jednu
antimuslimansku Raspravu o polemici, i naravno, predgovor Pjera
Preasnog, koji je Roberta Kettonskog podstaknuo na prevoenje i, po
svemu se ini, organizirao taj rad. Dovoljno je samo spomenuti da u
svom predgovoru Pjer Preasni o islamu govori kao o "saracenskoj
jeresi i avolskoj sekti".
Pa ipak, prema evropskom kontinentu i povijesti islama u Evropi
(nije vano kako emo tu povijest specificirati, bilo kao povijest
muslimanskih Evropljana, evropskih muslimana, muslimana u Evropi,
Evrope u islamu...) ne smije se postupiti jednostrano i ocjenjivati
svekoliko bogatstvo susretanja i sukobljavanja samo kroz
redukcionizam ovih nekoliko primjera.
230

Evropa je meu najzastupljenijim kontinentima kad je

prevoenje Kur'ana posrijedi; engleski, francuski, njemaki, ruski,
talijanski... jezici imaju nekada i po desetak vrhunskih prevodilakih
pokuaja uraenih samo u nekoliko potonjih desetljea.
To govori o neprestanom evropskom interesiranju za islam, ali,
dakako, zbori i o islamu kao neprestanom i izazovnom susjedu koji se
ne da reducirati na pridoliku vjeru, na vjeru tuu evropskom
kontinentu. Raspravljali smo ve u ovom eseju o tome, te bi se samo
moglo jo dodati, zarad pobijanja zagovornika o vremenskim/
povijesnim pravima na odreene doline na zemlji, da se za islam moe
kazati da je u Evropu doao juer, ali to ne govori nita drugo doli da je
samo kranstvo dolo u Evropu dan prije, tj. prekjuer! Tako ovo
vremensko pojednostavljivanje dvadeset stoljea kranstva i petnaest
stoljea islama moe biti od koristi zagovarateljima ekskluzivistikih
prostora!
K tome, pred teolozima obje strane, pred oblikovateljima
javnoga mnjenja, pred ljudima odluivanja i s jedne i s druge strane,
nalazi se danas iznimno velika zadaa unapreivanja i proirivanja, na
svim stranama, mediteranske debate i dijalokog raspoloenja.
Proricanje "sukoba civilizacija" mora biti zamijenjeno
projektima zajednikog ivljenja na zemlji. Milioni krana u Egiptu,
Iraku, Libanu, Siriji, Sjevernoj Africi... i milioni muslimana u
Francuskoj, Velikoj Britaniji, Njemakoj... oekuju od mediteranskog i
atlantskog dijaloga zatitu prava na raznoliko slavljenje Boga od
ljudstva na Zemlji!
Povijest islama i pogled u budunost
Ova skica ne pretendira iznijeti sve planove gdje se povijest
islama ogledala i ogleda u Evropi, niti je to, kako smo kazali na poetku
eseja, mogue. Barem to nije u stanju uiniti ovaj autor. No, iz onoga
to smo iznijeli ostaje injenica da su islam i Evropa dva vana susjeda,
dvije najznaajnije posestrimske civilizacije novije povijesti
231

ovjeanstva.
Kako se moe pogledati budunosti u susret? Posebno, kako to
uiniti nakon Bosne 1992., (koja se dogodila tano 500 godina nakon
Granade 1492.)?
Mi ovdje ne velimo da iko od ljudi znade budunost. Kao
vjernici u dragoga Boga duboko smo svjesni da samo On znade svu
puninu bivih, sadanjih i buduih vremena. No, nije to razlog da se ne
iznesu predvianja, slutnje, zebnje i strahovi od mogueg
mediteranskog poara. Pogotovo je to u ovo predveerje nastupa treeg
milenijuma vano. (Prisjetimo se da je u predveerje XX stoljea
nastala literatura koja je taj vijek najavljivala kao stoprocentno
mirnodopski, pa ipak, vie od stotinu i dvadeset miliona ljudi palo je
kao rtve rata, progona, faistikih i komunistikih istki, etnikih
ienja, graanskih sukoba i revolucija...).
Poimo redom. Islam je u Evropi danas zastupljen autohtono
(Bonjaci, Albanci, Torbei...) na Balkanu. Zastupljen je unutar
dijasporalnih i gastarbajterskih zajednica u Francuskoj, Velikoj
Britaniji, Njemakoj, Austriji, Italiji... (priblino preko sedam miliona
ljudi). K tome, zastupljen je i preko malog ali vrlo utjecajnog broja
konvertita Britanaca, Francuza, Nijemaca... Dinamizam muslimanskih
dijasporalnih zajednica u Evropi je itekako prisutan i zamjetljiv. Koristi
se sloboda medija i javne rijei, posebno TV-stanica, postiu se
nevjerovatno znaajni i kvalitetni programi u sferi manjinskog
muslimanskog (dijasporalnog) obrazovanja (premda se, npr. u Velikoj
Britaniji to obrazovanje od drave ne finansira), itd.
Drugi jezik na kojemu se danas obraaju islamski mediji u
Evropi i u svijetu iza arapskog jeste eng1eski. tavie, zabiljeeno je da
engleski jezik prati u ovom pogledu ustopice arapski. Engleski tako
postaje, htio to neko ili ne, islamski jezik.
Evropska demokracija najnovijih vremena omoguila je
muslimanskim dijasporalnim i gastarbajterskim zajednicama izuzetno
znaajno i veliko podruje djelovanja. (Muslimanske dijasporalne
zajednice koriste se blagodatima prakticiranja demokracije; pa ipak,
232

samo su rijetki pojedinci meu muslimanima u Evropi uspjeli postii ili

pak dobiti znaajna sveuilina mjesta kao teoretiari demokracije). Ne
postoje smetnje za sedmine namaze/molitve petkom, vjerska obuka je
preputena samim islamskim zajednicama, i sl.
No, muslimani koji imaju i dravljanstvo neke od evropskih
zemalja ipak nisu lanovi parlamenta nijedne zapadno-evropske zemlje.
Dopunski kulturni programi najee nisu sponzorirani od drave, dok
je to sluaj sa kranskim i jevrejskim. K tome, postoji i problem da se
od profesora muslimana zazire kad je posrijedi posao zvani Islamic
studies na evropskim sveuilitima. Misli se da e ti ljudi biti a priori
pristrani u korist islama. Ostaje, dakle, mnogo toga uraditi.
No, jedna bi institucija u najnovijem dobu pripomogla buduem
razvoju islamskog evropejstva i evropskog islamstva - sveevropska
islamska zajednica.
U Evropi se za njom osjea velika potreba, a njezine poslove i
zadau mi prije svega vidimo u islamskom ekumenizmu.
Dakle, muslimani Evrope morali bi biti institucionalno povezani
unutar jedne efikasne organizacije vjerske naravi koja bi irila
sporazumijevanje meu samim muslimanima Evrope, a potom meu
muslimanima, kranima, jevrejima, budistima... Ta se institucija mora
ukljuiti u one evropske institucije gdje joj lanstvo po naravi pripada.
Stanje muslimana tokom povijesti u izravnoj je vezi sa
muslimanskim razumijevanjem Kur'ana. Najbolja se povijest
muslimanskih naroda moe napisati iz razliitih komentara Kur'ana.
Naime, sasvim se vjerno mogu otitati pravci "prevoenja" i tumaenja
Kur'ana, te duhovna raspoloenja vremena kroz koja su muslimani
proli ili su ih ta vremena zatekla i iznenadila.
Muslimani su u Kur'anu u minulim epohama pronalazili 'sve' i
sve to su postigli tada imaju zahvaliti naporima koje su uloili u
djelotvorno tumaenje te sveta knjige. Iz nje su deducirali pravo, naela
ekonomske pravde, odgovore na filozofske izazove Grke, Perzije,
Indije..., dinamizam vjere, tovanje prirode...

233

Danas je kur'anska rije, bilo po granama bilo sustavno, u

sreditu cjelokupnog ivota islamskoga svijeta. Zahvaljujui
mnogolikim politikim i vjerskim gibanjima i erupcijama na islamskom
Istoku, Kur'an je danas pod zornom prismotrom Zapada, napose je pod
prismotrom odnos muslimana prema Kur'anu.
Ali, danas i muslimanima i nemuslimanima predstoji ponovno
itanje Kur'ana, ponovne prevoenje Allahove Rijei. U dobu vladavine
znanosti, zapravo sve vie terora znanosti, pred ovjekom dananjice,
koji ivi ivot na Zemlji sve napuenijoj ovjekovim rodom, ali i
ovjekovim radom i njegovim proizvodima, iskrsava pitanje: Da li e
nas dragi Bog spasiti od znanja koje ne koristi? To jest, da li je dananja
znanost jedno odgovorno znanje i koliko ona haje za odgovornou
znanja spram cilja ka kojemu stremi?
Ova su pitanja iznimno vana za muslimane ali i sve druge, jer
se u svijetu dananjice ve posvuda osjeaju posljedice jedne velike
duhovne promjene kroz koju je ovjeanstvo prolo. Nikada prije nije
dulje trajao proces sistematskog i planetarnog obezduhovljenja
ovjeanstva koliko u potonjih nekoliko stoljea. K tome, taj je proces
prvi put globalan, njega znanost u glavnim svojim tokovima podstie po
svojemu nutarnjem automatizmu.
Pokazalo se, ipak, da proirivanje granica takvoga znanja ne
samo da ne proiruje granice ljubavi, panje, milosti, nade..., nego,
naprotiv, iri uasna prostranstva nepoznatog koje je prvi put u povijesti
opasno nepoznato.
To dananje nepoznato nije, kao biva prostranstva nepoznatog,
objanjeno vjerom i uenjima zasnovanim na ozrajima vjere. Dananje
nepoznato stvorila je znanost, ali ga nije u stanju valjano, i za
ovjekovo dobro, objasniti. Nepoznato i nevieno o kojima govori vjera
openito, a Kur'an i Biblija posebno, jesu podsticaji ljudskoj enji i
radosti. Nepoznato to ga raskriva, ali ne objanjava, znanost jeste
nepoznato bez nade, nepoznato s raljama jednog ponora i sunovrata
proizvedenog ovjekovim rukama. Nepoznato vjere podstie umjetnost,
nepoznato dananje nauke iri strah!

234

Stoga danas ovjeanstvu, muslimanskom ovjeanstvu

posebno, predstoji iznova pomno itanje Svetih Tekstova, Kur'ana
posebno. Svakom vremenu koje je provelo pomno itanje Kur'ana sam
Kur'an je podario neizmjerne darove. To se vidi i po dosadanjem
odzivu ovjeanstva Kur'anu na svim stranama svijeta. Gotovo
podjednak broj crnih, bijelih i utih participira u ovoj vjeri. Posebno je
vano da dananji muslimanski dio ovjeanstva pomou Kur'ana
obnavljala mnogolike stabalice i mladice svojega duhovnog obnavljanja
i osvjeenja.
Muslimanima u najnovijoj povijesti predstoji epoha, dijelom su
ve u nju ponegdje uspjeno zagazili, vlastitog protumaenja modernog
svijeta. Od uspjenog obavljanja te zadae umnogome im ovisi
dostojanstveno sudjelovanje u ivotu dananjeg ovjeanstva. Moderni
tokovi dananjeg vremena ne smiju se zanemarivati niti naivno
proglaavati "neislamskim". Takav rezon su dosada muslimani svijeta
skupo plaali. Ako je, naime, Kur'an univerzalna knjiga, onda se
muslimani moraju univerzalno baviti ne samo Kur'anom, nego i
svijetom, ovim svijetom, usprkos svim tekoama koje se pritom
javljaju.
K tome, muslimani moraju biti prvi koji su zainteresirani za
metapovijesni i povijesni dijalog s drugima, kako zbog svog poloaja u
svijetu tako i zbog svoje obaveze prema Kur'anu. Ali, djelotvorni
dijalog s drugima, kad su muslimani posrijedi, mogu je samo ukoliko
se taj drugi dobro poznaje i ukoliko taj drugi znade da ga muslimani
znaju. Ba kao to Kur'an na sebe svraa pozornost i oslovljava mnoge
religijske denominacije, miljenja i vjerovanja, tako i muslimani
moraju, danas vie negoli ikada prije, staviti do znanja drugima da im je
stalo do dostojanstvenog sudjelovanja u dananjem svijetu.
Danas velike svjetske religije moraju biti odgovorne ne samo
svaka spram same sebe, negoli i svaka spram svake druge! Danas
propast ili prezren poloaj nekog velikog dijela ovjeanstva ne bi
znaio (niti je ikada znaio) unosnu etvu za druge dijelove
ovjeanstva!

235

ZNAMENITI LJUDI MUSLIMANSKOG

OVJEANSTVA1

Svjetovi muslimanskoga ovjeanstva

Dva vana proroanstva, jedno biblijsko a drugo kur'ansko, na
samom poetku privlae nau panju, jer svako na svoj nain
nagovjetava geografiju ne samo muslimanskog, ve i cjelokupnog
jednoboakog ovjeanstva za ovih potonjih etiri hiljade godina.
Prvo proroanstvo, biblijsko, odnosi se na Ibrahima (Abrahama),
jednog od najvanijih Boijih vjeronavjestitelja. U Bibliji se to proroanstvo iznosi u nekoliko mahova, a u jednom se ulomku veli da je
Jahve jedne noi zovnuo Ibrahima i rekao mu:
"Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih moe prebrojiti!"
A onda (Jahve) doda: "Toliko e biti tvoje potomstvo!"2
Drugi biblijski ulomak koji govori o ovom proroanstvu
spomenuo je, uz "zvijezde na nebu", i "pijesak na morskoj obali", tu
monu semitsku metaforu kojom se od pradavnih vremena izraavala
snaga, brojnost, mnotvo i iroka rasprostranjenost.
Bog Velianstveni, veli se u Bibliji, ovaj put je rekao Ibrahimu:
"... Svoj u blagoslov na te izliti i uiniti tvoje potomstvo

Tekst objavljen u: ATLAS ISLAMSKOG SVIJETA, Grupa autora, Izdava: Udruenje

ilmijje Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2004. god.
2
Prijevod naveden prema Biblija (Postanak, 15/5), izdanje Kranska sadanjost,
Zagreb, 1974., str. 10. Arapski prijevod naveden je prema kembridskom izdanju,
Cambridge University Press, 1956. godine, str. 22.

236

brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj... "3

Drugo proroanstvo je kur'ansko i nalazi se u suri Fatir
(Stvoritelj), XXXV 27-28., i glasi:
"... A ima planina bijelih i crvenih puteva, raznolikih boja, i onih
tamnih, crnih! A ima ljudi, i ivotinja, i stoke isto tako boja
raznolikih!"4
Kur'ansko proroanstvo nije upueno nekom Boijem poslaniku
posebno. Ono spominje "puteve" po zemaljskim gorjima, staze "bijele,
crvene i one tamne, crne". U ovoj kur'anskoj "metafori puteva" ita se
nagovjetaj o hodu ovjeanstva "putevima islama" ili o irenju islama
u sve ovjeanske rase, "bijele, crne i ute/crvene".
I doista, Ibrahimovo (Abrahamovo) duhovno potomstvo meu
monoteistima je brojem i utjecajem moda najznaajniji segment
ovjeanstva u ovom nama poznatijem i razvidnijem dijelu povijesti.
Njegov muslimanski dio je stoljeima bio kulturno,
civilizacijsko i politiko sredite ovjekom najobiljeenijeg dijela
svijeta.
Taj je svijet u permanentnom potvrivanju: petnaest stoljea
povijesti islama jest vrijeme mnogostranog izraavanja vjere islama,
"irenja" islama u prostoru, vremenu, jezicima, kulturama,
civilizacijama... Antropolog i etnolog Richard V. Weekes, u knjizi
Muslim Peoples (Muslimanski narodi)5 tvrdi da ima tri stotine
muslimanskih naroda, da govore gotovo svim velikim jezikim
porodicama ovjeanstva i da ive u brojnim kultur(al)nim zonama
svijeta.
Richard V. Weekes navodi da muslimani govore ogromnim
brojem jezika i jezikih porodica kao to su indo-evropska, afro-azijska,
Biblija, Postanak, 22/17. (str. 15).
Prijevod moj, iz izdanja: Kur'an sa prijevodom na bosanski jezik, "Bosanska knjiga"
Sarajevo, 1995., str. 437.
5
Vidi Richard V. Weekes (ed. ), Muslim Peoples - A World Ethnographie Survey,
London, 1979.
3
4

237

malajo-polineanska, uralo-altajska, nigero-kongoaka, ibero-kavkaka

i druge. Kad su posrijedi kultur(al)ne zone muslimanskog svijeta,
Richard V. Weekes i Seyyed Hossein Nasr,6 meu ostalim, tvrde da
postoji devet osnovnih: arapska, iranska, turska, indo-pakistanska,
malajska, indonezijsko-polinezijska, crno-afrika, zona tzv. "perifernog
islama" i kultur(al)na zona dijasporalnih muslimanskih zajednica.
Svi ti narodi, svi ti jeziki, kultur(al)ni, civilizacijski svjetovi
islamskog i muslimanskog ovjeanstva, dali su veliki broj znamenitih
ljudi, velikana pojedinanog duhovnog izraza islama, na svim
podrujima ivota i ovjekovog potvrivanja. Islamski svijet je imao i
ima svoje glasovite dravnike, vojskovoe, teologe, naunike, ljekare,
filozofe, geografe, povjesniare, leksikografe, knjievnike, pjesnike,
muziare, likovne umjetnike, prevodioce, putnike... I kao to je islam
pokrenuo i pokree mnoge narodne zajednice, tako je pokrenuo i
pokree pojedince u kojima je islam duha i duh islama naao svoju
pojedinanu realizaciju.
U svim pojedinanim realizacijama islama vjera je nepresuivi i
neprekidivi iskon drutvenih, kultur(al)nih i civilizacijskih horizonata.
Kad su muslimanski narodi posrijedi, islamska se povijest moe
itati praenjem koncentrinih krugova vremena i prostora, i u svakom
krugu mogue je nai utrveni trag epoha ili razdoblja u kojima su se
javili narodi i znameniti ljudi koji su preuzimali svjetionik islama
ponijeli ga dalje i dublje, prostorom, vremenom, kulturom,
civilizacijom. Arapi su iznijeli islam na svjetsku pozornicu, potom su ga
preuzeli i ponijeli Perzijanci, zatim Turci... Slinu ulogu koju su imali
Turci u Maloj i srednjoj Aziji, imali su Berberi u sjevernoj i saharskoj
Africi primajui islam od Arapa, a potom su ulogu Berbera u Africi
nastavili narodi kao to su Mandingo, Yaruba i drugi. U koncentrine
krugove islama stupili su potom brojni narodi Indije,Malezije,
Vidi Seyyed Hossein Nasr, Jezike i kulturne zone muslimanskog svijeta, Takvim
1400., Sarajevo, 1979., str.115-132. Vidi, takoer, Seyyed Hossein Nasr, The Heart of
Islam, Harper, San Francisco, 2002. (Posebno vidjeti poglavlje: Spectrum of Islam).
Nasrovo djelo Srce islama izilo je na bosanskom (u prijevodu Reida Hafizovia,
Nevada Kahterana i Enesa Karia) u izdanju "El-Kalema", Sarajevo, 2002. godine.
6

238

Indonezije... Novi koncentrini krug islama, onaj dijasporalni, koji se

formira u zapadnoj hemisferi, opisan je u mnogim dananjim djelima
tipa Islam u Evropi.7
U ovom petnaest stoljea dugom ulasku islama u vrijeme i
povijest uoava se da islam nije, stvarajui svoj istok i svoj zapad,
unitio ili pobrisao jevrejski istok i jevrejski zapad, niti je pobrisao
kranski istok i kranski zapad. Islamska povijest najbolji je dokaz da
na jednoj geografskoj strani svijeta moe biti vie naporednih i
susjednih religijskih istoka i religijskih zapada!
Politiari, dravnici, halife, dinastije
Islam kao vjera temelj je muslimanskih drutava u ijim je
njedrima stasalo nekoliko monih i, po svojim kultur(al)nocivilizacijskim uincima, u svjetskim razmjerima poznatih drava i
hilafeta, ali i regionalnih i lokalnih drava i dinastija. U tom se
kontekstu treba prisjetiti znamenitih politiara i dravnika islamske
civilizacije.
Period 632.-661. godine po Isau, a. s., poznat je kao doba
etverice pravovjernih halifa (al-hulafa'u r-raidun). Ebu Bekr (632.634.), Omer b. el-Hattab (634.-644.), Osman b. Affan (644.-656.) i
Alija b. Ebi Talib (656.-661.) utemeljili su hilafet prema
republikanskom obrascu. Svi su bili izabrani od vrlo irokog i
respektabilnog izbornog tijela ili skuptine znaajnih ljudi Medine,
meu kojima je bilo sudaca, vojskovoa, znalaca vjere, pravnika,
poslovnih ljudi i drugih autoriteta razliitih profila.
Meu najvanijim postignuima etverice pravovjernih halifa
jest utemeljenje prosperitetne drave ili hilafeta. Do 634. traje proces
dravnog ujedinjenja Arabijskog poluotoka, 638. muslimani su u hilafet
inkorporirali Jeruzalem koji postaje trei sveti grad islama. K tome,
641. godine hilafetu su prikljuene Sirija, Palestina i Egipat. Takoer, u
Vidi npr. Islam in Europe (The Politics of Religion and Community), edited by
Steven Vertovec i Ceri Peach, London i New York, 1997.
7

239

periodu 644.-650., veina teritorije Perzije inkorporirana je u hilafet,

kao i Afganistan i veliki dijelovi Sinda. irenje hilafeta nastavljeno je u
ovom vremenu sjevernom Afrikom, a u njega je objedinjen i Kipar.
U ovom formativnom dobu islama vojskovou Halida ibn
Velida (um. 641.) opisuju kao najznaajnijeg vojnog stratega i tvorca
tzv arapskog tipa konjikih odreda koji su se odlikovali brzim i
efikasnim ofanzivnim manevrima. Halid ibn Velid nije izgubio nijednu
bitku.
I pored krvavih graanskih ratova i borbe za vlast izmeu Alije
b. Ebi Taliba i njegovih protivnika iz reda aristokratije plemena
Kurej, ovaj prvi period hilafeta omoguio je razvoj vanih dravnih i
drutvenih institucija iji je ideal bila pravda ('adl) i jednakost
(musawat). Ustanovljena je i razvijena vojska i policija, razvijeni su
novani, poreski i potanski sistemi, utemeljene su obrazovne institucije
u ijem je sreditu bio sistem medresa. Izgraene su vane putne
komunikacije Bliskog i Srednjeg istoka, a arapski jezik postaje, uz
svoju nezamjenjivu ulogu sakralnog jezika, jezik nauke, knjievnosti,
biznisa, administracije... Krenuo je najvei val pismenosti i nauke u
povijesti Sredozemlja i Bliskog i Srednjeg istoka.
Spomenuti graanski ratovi u poznom dobu Prve etverice halifa
doveli su do nastanka poznatih sljedbi islama, haridija, murdija i
i'ija. Pogibijom Ali ibn Ebi Taliba i'ije dobijaju na svom zamahu, a
Hasan (um. 669.) i Husein (poginuo na Kerbeli 680.), dva Alijina
najpoznatija sina, sudjeluju, ili ih kasnije generacije muslimana koriste
u stvaranju i'ijske tradicije islama Hasan i Husein, sa ocem Alijom,
predstavljaju prva tri i'ijska imama. iizam otada postaje jedna od
vanih injenica u sredinjim zemljama islama (istona Arabija, Irak,
Liban, Egipat, Iran, Jemen...).
Sa 661. godinom u Damasku se formira novi oblik hilafeta,
dinastijski, koji utemeljuje istaknuta porodica plemena Kurej, Benu
Umejjeh (Omejadi), koji su bili protivnici i takmaci i'ija. Osniva ove
dinastije Mu'awija (vladao u periodu 661.- 680.) smatra se njihovim
najznaajnijim halifom, ali su po svojim dravnikim sposobnostima ne
manje vani i halife Abdu l-Melik (685.-705.) te Omer ibn Abdulaziz
240

(717.-720.). Napose je halifa Omer ibn Abdulaziz nastojao obnoviti

izvorne tradicije prakticiranja halifske vlasti i spojiti politiku, moral i
pobonost. Ovaj je halifa posebno zasluan za irenje islama na velikim
podrujima srednje Azije.
Ekspanzija islama odvija se i na drugom kraju svijeta. Tarik ibn
Zijad je 711. godine preao Gibraltar i stupio na tle panije. Od tada
tee osam stoljea duga povijest muslimana u paniji.
Godine 750. na povijesnu scenu stupa druga vana dinastija
ranoga islama, Benu l-'Abbas ili 'Abbasije, koji su takoer Arapi iz
plemena Kurej. Ova dinastija prenosi prijestolnicu iz Damaska u
Bagdad, "Grad mira", kako se spominje u knjievnosti toga vremena.
Najpoznatiji halifa dinastije Abbasija je Harun er-Reid (786.-809.),
kada ovaj hilafet dostie svoj vrhunac na dravnom, politikom,
vojnom, kulturnom i civilizacijskom polju. Harun er-Reid je pospjeio
i finansirao doba velike kulturne renesanse u Bagdadu i drugim
gradovima hilafeta, podstakao je golemi razvoj islamskog prava (fikh),
islamske tradicije (hadis), tumaenja Kur'ana (tefsir), knjievnosti
(edeb), filozofije (hikmah)... U ovo vrijeme nastaje Bagdad iz Hiljadu i
jedne noi, grad stasava u metropolu, broji nekoliko miliona stanovnika
i s Bagdadom se u to vrijeme u svijetu brojem stanovnika mogao
natjecati jo samo Peking.8 Politiku Haruna er-Reida nastavio je halifa
El-Me'mun, koji je 830. godine podigao "Kuu mudrosti" (Bejtu lhikmah) ili veliki istraivaki i prevodilaki centar u Bagdadu. U ovoj
se akademiji istakao kranin Hunejn ibn Ishak (um. 873.), koji je
odlino znao grki i koji je rukovodio timom prevodilaca koji su grka
filozofska djela prevodili na arapski.
Godine 756. muslimanska panija se otcjepljuje od Abbasijskog
hilafeta i pod Abdurahmanom I, potomkom Emevija, nastavlja svoj
zaseban dravni i politiki ivot. panski muslimanski vladari uinili su
Kordobu (u periodu 969.-1027.) najvanijim kulturnim sreditem
Evrope.
O Bagdadu iz doba nastanka Hiljadu i jedne noi vidi: Robert Irwin, Hiljadu i jedna
no na Zapadu, izd. "Ljiljan", Sarajevo, 1999.
8

241

Velika 'Abbasijska imperija u 10. stoljeu poinje slabiti,

njenom ogromnom periferijom vladaju lokalne dinastije Hamdanije
(Halep i Mosul), Bujije (zapadni Iran, potom neko vrijeme Bagdad),
Ikije (Egipat, Sirija i Hidaz).
U Egiptu se Ahmed ibn Tulun (um. 884.), namjesnik 'Abbasija,
otcjepljuje od centralne vlasti. Istakao se velikim graevinskim poduhvatima u Kairu i Egiptu.
U Tunisu, Egiptu i dijelovima Sirije na vlasti je u periodu 969.1171. i'ijska dinastija Fatimija. Ipak, jedan od najmonijih vladara na
istonoj strani hilafeta bio je Mahmud iz Gazne (999.-1030.), koji je
preuzeo vlast i uvrstio svoju mo u sjevernoj Indiji. Takoer,
Mahmud iz Gazne je preoteo vlast dinastiji Samanija u Iranu. Mahmud
je bio ovjek velikih sposobnosti, istaknuo se kao vojskovoa, sagradio
je izvanredan dvor i organizirao efikasnu upravu.
Meu najznaajnijim lokalnim dinastijama 11. i 12. stoljea
izdvajaju se Selduci koji su 1040. godine od Gaznevida preuzeli
zapadni Iran i zavladali Azerbejdanom. Meu njihovim vladarima bio
je i sposobni sultan Tugrilbeg (doao na vlast 1055.), potom slijede
sultani Arp Arslan (1063.-1073.), te Melikah (1073.-1092.) sa svojim
slavnim vezirom Nizamul-mulkom. Do 1092. godine Turci Selduci su
zavladali i Anadolijom i Sirijom.
Vezir Nizamul-mulk je nagovijestio veliku ehli-sunnetsku
renesansu u zemljama Iraka, Perzije, Sirije i turskim zemljama. Upravo
je Nizamulmulk, u vrijeme glasovitoga Ebu Hamida el-Gazalija
(1058.-1111.) osnovao univerzitet Nizamijja u Bagdadu, Nejsaburu i u
drugim vanijim centrima Mezopotamije. Ipak, islamski svijet Srednjeg
istoka krajem 11. i tokom 12. stoljea bio je poraen kriarskom
okupacijom Jeruzalema.
Godine 1171. kurdski vojskovoa Salahuddin Ejjubi osnovao
je Ejjubijsku dinastiju u podrujima Kurdistana, a u podruje svoje
vladavine uskoro je ukljuio Palestinu, Siriju, Jordan i Egipat.
Salahuddin je zapoeo borbu protiv kriara, 1187. godine porazio ih i
oslobodio Jeruzalem. Prethodno je u Egiptu sruio vlast iijskih
242

Fatimija i u toj zemlji zapoeo ponovno uvoenje sunizma.

Potkraj 12. i tokom 13. stoljea iz dubina azijskih stepa u svijet
islama nadiru Mongoli To vrijeme u nauci se naziva "doba mongolske
prevage" u povijesti islama.9 Godine 1258. moni Hulagu Han zauzeo
je Bagdad i oznaio kraj dinastije 'Abbasija. (U ovom periodu Mongoli
prihvataju islam). Mongolski vladar Timur Lenk (1369.-1405.) nastoji
uvrstiti vlast iz svoje prijestonice Samerkanda, osvaja Srednji istok i
Anadoliju, te prostranstva oko samoga Delhija u Indiji. Ali, njegova su
postignua bila kratkotrajna i driava se raspala nakon njegove smrti.
Njegov kraj oznaio je defnitivno uvrenje i uspon jedne druge vane
dinastije toga vremena, Osmanlija.
Godine 1288. Gazi Osman osniva u Anadoliji, na samoj granici
Bizantskog carstva, malu kneevinu koja e izrasti u jedan od najveih
hilafeta, u poznato Osmansko carstvo. Gazi Osmanov sin Gazi Orhan
(1326.-1359.) kneevinu pretvara u dravu sa prijestolnicom Bursom.
Sultan Mehmed II el-Fatih osvaja 1453. godine Konstantinopol, dok
osmanski sultan Selim I uvruje i proiruje carstvo, nanosi poraz
perzijskoj dinastiji Safavida 1514, godine, a 1517. godine preotima od
Mameluka Egipat i Siriju. U ovo doba na unutranjoj sceni islamske
povijesti traje estoka borba za primat u sredinjim zemljama islama
izmeu Osmanlija i Safavija.
Sulejman Velianstveni (um. 1566.) jedan je od najuspjenijih
osmanskih sultana, ija se vladavina smatra samim vrhuncem ove
dinastije. Uvodio je zakone (otuda je prozvan i Zakonodavcem), vodio
je znamenite vojne pohode, bio mecena i pokrovitelj djela koja je
projektovao znameniti arhitekt Sinan Paa (um.1588. ).
ah Ismail (1502.-1524.) prvo je osnovao sufijski red, a potom i
samu dinastiju Safavija, zatim je osvojio cijeli Iran, gdje je ustanovio
Safavijsku imperiju i ojaao istoimenu dinastiju. Ova dinastija je
nametnula i'izam kao slubeni oblik islama u Iranu, progonila sunnije i
Ameriki historiar kulture Marshall G. S. Hodgson u svome trotomnom djelu
Venture of Islam (Podvig islama), izd. The University of Chicago Press, 1974..
upravo tako naziva ulazak Mongola u svijet islama.
9

243

sunizam i time izazvala reakciju protiv iizma u Osmanskoj imperiji.

Safavidi su bili na vrhuncu svoje slave i moi u vrijeme aha Abbasa I
(1588.-1629.). On gradi velianstven dvor u Isfahanu, a na vojnom
planu potiskuje Osmanlije iz Azerbejdana i Iraka. Vrijeme vladavine
aha Ismaila i aha Abbasa I u i'ijskoj se literaturi oznaava "dobom
safavijskog preporoda", jer su se tada javili najvaniji iijski mislioci,
filozofi i teozofi koji su utrli put kulturnom procvatu iizma u Iranu i
ijskom svijetu openito.
Sline procese, ali na planu sunizma, imamo u tadanjoj
mogulskoj Indiji gdje vladar Akbar (1560.-1605.) postie velianstvene
rezultate u upravi i doprinosi ogromnom prosperitetu ovoga carstva. On
je ojaao saradnju hindusa i muslimana i osvaja junu Indiju. Svojom
vladavinom pospjeio je kulturni procvat. Jedan od njegovi nasljednika,
ah Dihan (1627.-1658.), vladao je Mogulskom imperijom koja je
dostigla svoj zenit. On je graditelj Tad Mahala, moda najljepe
graevine iz ovog perioda. Mogulski vladar Aurangzeb (1658.-1707.)
pokuao je da islamizira cijelu Indiju i time pobudio dugotrajno
neprijateljstvo hindusa i Sika prema muslimanima.
U Bosni i Hercegovini 16. stoljea najznaajnija politika i
dravnika linost je Gazi Husrevbeg. On je 1537. godine utemeljio
medresu, a prije toga i damiju i hanikah. Takoer, smatra se velikim
mecenom Sarajeva jer je njegov vakuf bio jedna od najmonijih
ekonomskih institucija u Bosni 16. stoljea. Istaknuti dravnik toga
vremena je i Mehmed-paa Sokolovi (um. 1579.), koji je jedan od
najsposobnijih velikih vezira Osmanske imperije 16. stoljea. Dunost
velikog vezira je obavljao u nekoliko mandata i tokom etrnaest godina.
Na Dalekom istoku, u zemljama koje se danas nazivaju Malezija
i Indonezija, krajem 13. i poetkom 14. stoljea dolazi do intenzivnog
irenja islama posredstvom trgovaca i dervikih redova. Na sjeveru
Sumatre Malik as-Salih (vladao do 1290.) podstie muslimanske
trgovce i sufije da slobodno putuju u unutranjost njegove zemlje i ire
islam. Vladar Parameswara je u Melaki i iz toga grada tokom XV
stoljea podsticao irenje islama. U XVI stoljeu pokrajina Aeh na
sjeveru Sumatre, zahvaljujui irenju i procvatu trgovine i
244

prosperitetnog privrednog razvoja, doivljava veliki uspon.

Osnivai pravnih kola, ulema, teolozi, uvari tradicije, sufijski
pjesnici i mistici, komentatori Kur'ana
Kad se trai odgovor na pitanje ko su znameniti ljudi islamske
kulture, ko su njezini glasoviti pojedinci na podruju duha, slavne
linosti na polju tumaenja svetih tekstova, izlaganja prava, filozofskog
miljenja i sl., dobro je imati na pameti da se u tradicionalnoj islamskoj
literaturi ovo pitanje ne smatra novinom. Ono je postavljeno ve po
isteku prvih stoljea islama. Podsjeamo, u ovom kontekstu, da je jedno
predanje poslanika Muhammeda, a. s., o "obnavljanju i obnoviteljima
islama" utrlo stazu posebnog anra islamske literature koja je
razmatrala i pomno biljeila znamenite ljude islama. To predanje glasi:
"Bog e slati sljedbenicima islama na kraju svake stotine godina
ljude koji e im obnoviti vjeru.10
Ova sveta Poslanikova izjava protumaena je na mnogo naina,
ali uvijek u kontekstu irenja islama prostorima, vremenima, narodima,
jezicima, kulturama, civilizacijama...
U islamskoj povijesti, u razliita vremena islama, ali jednako
tako i u razliitim prostorima islama, javljali su se i znameniti narodi i
glasoviti pojedinci, mukarce i ene, koji su islam iznova potvrivali.
Tako se u prvom stoljeu kao znameniti obnovitelji spominju imam
Muhamed el-Bakir, Hasan Basri (um. 728.) i Ibn Sirin. Krajem
prvog stoljea po Hidri i u prvoj polovini drugog mono se istie
linost potovana i od sunnija i od ija, Da'fer es-Sadik (um. 757.).
i'ije ga smatraju estim imamom, pokopan je u Medini, a cijeli ga
islamski svijet smatra osnivaem duodecimalne ili isnaaerijske i'ijske
pravne kole. Na polju erijatskog prava porede ga sa njegovim ehlisunnteskim savremenikom Ebu Hanifom.
Ovo predanje biljee brojni autoritativni komentatori. Vidi Mehmed Handi,
Obnavljanje islama, komentar jednog hadisa u: Tefsirske i hadiske rasprave, priredio
Enes Kari, izd. "Ogledalo", Sarajevo, 1999., str. 367-386.
10

245

U samo Poslanikovo vrijeme i neposredno iza njegove smrti

istiu se i dvije ene, Hafsa bint Omer i Aia bint Ebi Bekr. Prva je
odigrala zapaenu ulogu u kodifikaciji Kur'ana, a druga se istakla
svojim politikim aktivnostima, a golemi je utjecaj izvrila u prenoenju
hadisa i Poslanikove tradicije openito.
Drugo stoljee islama na svojoj je pozornici vidjelo
velianstvene pravnike, jer je hilafetu u ekspanziji bilo potrebno pravno
i zakonsko ureenje ivota i drutva. Imam Ebu Abdillah Malik ibn
Enes (um. 179. po Hidri) osniva je malikijske pravne kole u islamu.
Uio je pred Sehl ibn Sa'dom, moda u to vrijeme jedinim preivjelim
drugom Boijeg Poslanika. Malik ibn Enes je sastavio svoj uveni
hadiski kompendij Muvetta, a u pravnikoj se nauci oslanjao na
tradiciju. Moda najznaajnije mjesto u drugom stoljeu islama na
podruju prava zauzima Ebu Hanifa an-Nu'man ibn Sabit (um. 150.
po Hidri), osniva najrasprostranjenije pravne kole islama sve do
danas. Djelovao je u Iraku (Kufa, Basra, Bagdad). U svojoj pravnoj
nauci koristio je logiku i analogiju i time indirektno pomogao razvoju
filozofskih kola u islamu.
U drugom stoljeu islama takoer istaknuto mjesto zauzima
pravnik i imam Muhammed ibn Idris e-afi'i (um. 204. po hdri u
Kairu). Njegova su djela s podruja islamskog prava, kojima je
utemeljio posebnu pravnu kolu islama - afijsku. Redu znaajnih
pravnika krajem II islamskog stoljea pripada i Ahmed ibn Hanbel
(um. 833.). I on je osniva pravne kole. Tradicionalist po opredjeljenju,
istakao se u sabiranju Poslanikovih verbalnih predanja, hadisa.
Ovo je bilo doba uvara tradicije, te dvije zbirke hadisa uivaju
posebno potovanje od muslimana, Buharijeva i Muslimova.
Muhammed ibn Ismail el-Buhari (um. 870.) sastavio je svoje djelo
Sahih sa nekih est do sedam hiljada predanja. Muslim ibn Haddad
(um. 875.) je u svome Sahihu donio takoer vrlo vanu zbirku
Poslanikovih predanja.
Islamska kultura i civilizacija je vrlo rano imala i svoje slavne
jezikoslovce, gramatiare i filozofe jezika. Halil ibn Ahmed elFarahidi (um. 780.) radio je na reformi kur'anskog pisma i umnogome
246

olakao pravilno itanje temeljne knjige islama. Njegov savremenik

Sibevejh (um. oko 793.) smatra se, uz halifu Ali ibn Ebi Taliba, ocem
arapske gramatike iji je prvi sistematizator.
U 3. islamskom stoljeu Ebul-Hasan el-E'ari (um. 935.)
zauzima istaknuto mjesto kao prvi veliki sistematizator islamskog ehlisunnetskog teolokog miljenja. Ubrajaju ga meu glavne imame ehlisunnetskog pravca, a djelovao je na pomirenju ranog mu'tezilijskog i
tradicionalistikog pogleda na pitanja islamskog vjerovanja. Osniva je
tzv. atomistikog filozofskog pravca u promiljanju teolokih tema
islama.
E'arijev savremenik El-Maturidi (um. 944.) spada u red
istaknutih teoretiara islamskog vjerovanja, ali je vremenom e'arizam
postao popularniji od maturidizma.
Ibn Derir et-Taberi (um. 923.) na polju tumaenja Kur'ana
(tefsir) najvee je ime prvih pet stotina godina islama. Napisao je veliki
komentar Kur'ana, ali i veliko historijsko djelo pod naslovom "Povijest
naroda i kraljeva". Poznat je kao osniva "univerzalne historije" u
islamu. U svojim glasovitim djelima et-Taberi je sistematski kompilirao
sva relevantna predanja o Kur'anu, te iz hadiske, pravne i historijske
nauke.
U IV islamskom stoljeu mono se izdvaja i linost Ebu-Bekra
El-Bakillanija, koji konsolidira atomistiki pravac u islamskom miljenju ehlis-sunnetske tradicije.
Kao samonikli rukavac miljenja u islamu javlja se, krajem 1. i u
2. islamskom stoljeu, sufizam i tesavvuf. Ime jedne ene, Rabije elAdevijje (um. 801.), zauzima istaknuto mjesto u utemeljenju ove kole
miljenja i duhovnog izraza. Njeno nauavanje sauvano je u okrilju
brojnih fragmenata i mudrih kaa u ranim komentarima Kur'ana i
pobonoj literaturi klasinog islama. Abu l-Kasim Muhammed elDunejd (um. 910.) i Husejn ibn Mensur el-Hallad (um. 922.)
razvili su sufijsko miljenje i uzdigli ga na rang zasebne kole miljenja
u islamu, dok je Ebu l-Kasim el-Kuejri (um. 1074.) napisao cjelovite
komentare Kur'ana sa pozicija sufijskog miljenja i prakse. Sa njim
247

tesavvuf dostie ve sasvim izgraenu terminologiju.

Ali, uspon sufizma nije znaio jenjavanje filozofije u prvim
stoljeima islama. Filozofsko miljenje u islamskom svijetu tog
vremena popularizira Jakub ibn Ishak el-Kindi (um. 870.). ivio je u
Bagdadu i radio na prevoenju i tumaenju grkih filozofskih djela. U
tom dobu na polju filozofije istie se u krupnom planu linost Ebu
Nasra el-Farabija (um. 950.). Bio je pristalica racionalistike
filozofije, takoer naklonjen i sufizmu. Na dvoru dinastije Hamdanida u
Halepu bio je neko vrijeme i muziar.
Ebu Ali Ibn Sina (980.-1037.), na Zapadu poznat kao Avicena,
nastavio je razvoj filozofske tradicije koju su utemeljili El-Kindi i ElFarabi, i dao svoje vlastite prinose. Ibn Sina se pokazao kao svestrani
enciklopedijski duh i napisao znamenite rasprave iz medicine, muzike,11
kozmologije, misticizma i teozofije. Njegovo medicinsko djelo Kanun
na Zapadu je posluilo za utemeljenje medicine kao znanosti.
Na polju politike filozofije ime bagdadskog filozofa ElMaverdija (um. 1058.) najee se navodi, a njegova djela nairoko
konsultiraju. Njegovo djelo Al-Ahkam as-Sultanija predmet je
posebnog prouavanja u Evropi kao izvor srednjovjekovnog
muslimanskog politikog miljenja.
Ibn Sinaov savremenik, Ibn Hazm (um. 1064.), filozof, pravnik,
pjesnik, knjievnik, religijski komparativist, u muslimanskoj paniji
oznaava jedan od vrhunaca klasine kulture islama. uveno mu je
djelo Golubiina ogrlica. Ibn Hazmov zemljak Ibn Badde (um.
1138.), latinski Avempace, poznat je po svojim raspravama o Aristotelu
i Plotinu. Filozof Ibn Tufejl (um. 1185.) pripada slavnom naslijedu
muslimanskih filozofa panije, po svemu je nastavlja filozofskog
miljenja Ibn Badde, a najpoznatije mu je djelo ivi sin Budnoga
(Hajj ibn Jakzan).
Linost Ibn Miskevejha (um. 1030.) istie se na podruju
filozofije, povijesti i etike. Njegovo najpoznatije djelo je Tehzibu lO Ibn Sini kao teoretiaru muzike vidi: Muhammad Salih al-Mahdi. Music in
Muslim Civilization, objav. Al-Furqan Islamic Heritage Foundation, London. 2002.
11

248

Ahlak, koje se cijeni kao najbolje djelo s podruja etike koje je napisao
jedan musliman.
Peto islamsko stoljee dalo je Abu Hamida el-Gazalija (1058.1111.), najvjerodostojnije ime klasinog islamskog miljenja, filozofije,
teologije i tesavvufa. El-Gazali (latinski Algazel) svojim je miljenjem
nastojao spojiti i pomiriti nauavanja islamskog misticizma ili tesavvufa
sa drugim vjerskim naukama, napose kelamom i fikhom. S tim je ciljem
napisao veliko djelo Ihja ulumi d-din (Obnova vjerskih znanosti). Prvi
je na irokom planu izvrio kritiku filozofije.
Iako je El-Gazali traio otvaranje sufizma prema egzoterikim
naukama islama (kao i otvaranje egzoteriih nauka prema sufizmu),
postojali su i dalje mistici koji su tesavvuf i sufizam briljivo prenosili i
nauavali kao zaseban sistem. ihabuddin Ebu l-Futuh Jahja esSuhraverdi (um. 1191.) glasoviti je mistik takvog tipa, pisac
dubokoumnih djela, stradalnik sufizma. Zbog svojih ideja ubijen od
literalista. Najpoznatije mu je djelo Hikmetu l-Irak (Mudrost
Prosvjetljenja).
Ebu l-Velid Ahmed Ibn Rud (1126.-1198.), koji je najvie
vremena proivio u Kordobi u muslimanskoj paniji, nije se sloio sa
El-Gazalijevom kritikom filozofije i pobija je. Na Zapadu je Ibn Rud
poznat pod imenom Averroes i slavan je prije svega po svojim
komentarima Aristotelovih djela koji su prevedeni na latinski i potom
na mnoge druge evropske jezike.
El-Gazalijev mladi savremenik, Perzijanac Nasiri Husrev (um.
1074.) bio je ismailijski i'ijski propagandist, ali jednako tako i veliki
historiar, teolog i filozof.
U Perziji u XII stoljeu javlja se veliki komentator Kur'ana,
Omer ez-Zamaheri (um. 1144.). Putovao je po tadanjim obrazovnim
sreditima muslimanskog svijeta, a za vrijeme jednog boravka u Meki
napisao je i svoj opseni komentar Kur'ana, El-Keaf koji pripada
racionalistikom mu'tezilijskom pravcu tumaenja. Ez-Zamaheri je
poznat i kao filolog, njegovo djelo Esasu l-Belaga je nenadmani
stilistiki rjenik klasinog arapskog jezika. Perzijski genij ovog doba
249

dao je i Fahrudina er-Razija (um. 1209.), pisca velikog komentara

Kur'ana Mefatihu l-Gajb (Kljuevi Onostranog).
Perzijski svijet je u 10.,11.,12. i 13. stoljeu dao slavne pjesnike,
meu kojima se posebno mono izdvaja ime Firdusija (ivio oko 934.1020.). Njegovo najpoznatije djelo ahnama, sa svojih 60.000 stihova,
ubraja se u najvee epove u povijesti ovjeanstva.
Feriduddin Attar (um. 1190.) svojim djelom najavljuje veliku
generaciju perzijskih mistikih pjesnika. Attarovo najznaajnije djelo je
Govor ptica (Mantiku t-Tajr).
Ovo je doba kad je perzijski genij dao velianstvene mistike
pjesnike: Sa'dija (1193.1292.) i Nizamija (1140.-1202.). Sa'di je
porijeklom iz iraza, prave pokrajine Farsa (ili drevne Perzije), i smatra
se najpopularnijim perzijskim pjesnikom svoga doba. Najpoznatija su
mu djela Bustan i ulistan. Nizami je slavni romantini pjesnik svoga
vremena, sastavio je priu u pjesmi pod naslovom Mednun i Lejla.
Egipatski pjesnik Ibnu l-Farid (1181.-1235.) smatra se
najpoznatijim sufijskim pjesnikom arapskog jezika poetkom XIII
stoljea. On je izvrio golemi utjecaj i na samoga Ibn Arebija.
Trinaesto stoljee po Isau, a. s., daje najprefinjenijeg sufijskog
autora Muhjuddin Ibn 'Arebija (um. 1240.). Porijeklom je Arap iz
muslimanske panije iz koje je krenuo na islamski istok i u tada
znamenitim kulturnim sreditima irio svoja nauavanja. Napisao je
brojna djela, meu kojima i Fususu l-Hikem (Dragulji mudrosti) i ElFutuhat el-Mekijje (Duhovna osvajanja Mekke). Neposredni nasljednik
Ibn 'Arebija je Mevlana Delaluddin Rumi (um. 1273.), Perzijanac,
autor Mesnevije ili velikog sufijskog komentara Kur'ana u poeziji.
Hafiz irazi (1326.-1390.) najvei je pjesnik liriar u klasinom
perzijskom jeziku. Sredinja tema njegova pjesnitva je ljubav, kako
ona tjelesna, tako i ljubav koju su slavili mistici i teozofi. Izvrio veliki
utjecaj na njemakog pjesnika Getea.
U Indiji se u 15. stoljeu javlja Kabir (1140.-1518.), pjesnik
monog stila i sinkretistike duhovnosti. Neki ga smatraju najveim
250

pjesnikom svijeta.
Kao svojevrsna reakcija na zamah sufizma, javlja se
Tekijjuddin ibn Tejmijja (um. 1328.), konzervativni reformator koji
se oslanjao na strogo hanbelijsko pravno miljenje. U svojim brojnim
djelima nastoji suzbiti uenja i kole miljenja u islamu za koje je
smatrao da ne odraavaju intencije fundamentalnih naela islama.
Poznat kao borac "protiv novotarija". Umro je u zatvoru u Damasku.
Njegov uenik, tradicionalistiki komentator Kur'ana Imaduddin Ebi lFida Ismail Ibn Kesir (um. 1373.), ugradio je mnoge poglede uitelja
u svoje tumaenje Kur'ana.
Ebu Abdillah el-Kurtubi (um. 1272.) najpoznatije je ime meu
komentatorima Kur'ana malikijske pravne kole. Porijeklom je iz
Kordobe, odakle se preselio u Gornji Egipat. Njegovo djelo El-Dami'u
li Ahkami l-Kur'an (Kompendij pravnih tumaenja Kur'ana) ubraja se u
najvea pravna djela islamske kulture uope.
Sa 10.-im stoljeem islama javlja se enciklopedist Delaludin
es-Sujuti (um. 1505.), po mnogima najplodniji komentator Kur'ana i
sistematizator islamske egzegetske i hermeneutike tradicije zrelog ili
klasinog islama. Svoju karijeru je uglavnom proveo u Egiptu i u Kairu,
gdje je napisao nekoliko opsenih komentara Kur'ana, a najpoznatije
mu je djelo El-Itkan fi ulumi l-Kur'an (Prefinjeno izlaganje nauka
Kur'ana).
U Perziji se, tano etiri stoljea nakon Ibn 'Arebija i u jeku tzv.
safavijskog preporoda, javlja Mulla Sadra irazi (um. 1640.), filozof,
mistik, teozof i komentator Kur'ana. Sa njim 'irfani miljenje u Perziji
zadobija svoj zreli izraz. Najpoznatije mu je djelo El-Esfaru l-Erbea elAklijje (etiri intelektualna putovanja).
Mulla Sadrini savremenici Mir Damad (um. 1631.) i Mir
Fendereski (um. 1641.) razvili su glavne tokove i'ijske metafizike i
filozofije vududa. U istu ravan sa njima stavlja se i djelo filozofa
Abdurezzaka Lahidija (um. 1661.). On je uenik Mulla Sadre, a
prokomentirao je gotovo sva vanija djela perzijskog filozofskog
naslijea.
251

U Indo-pakistanskom potkontinentu savremenik irazija je ejh

Ahmed Sirhindi (um. 1624.), sufijski reformator i zagovornik preporodnih ideja meu muslimanima. ah Velijjullah (um. 1762.), indijski
obnovitelj islamskog miljenja krupnoga formata, svoje ideje nastavlja
na miljenje Ahmeda Sirhindija. Svi indijski obnovitelji islamskog
miljenja koji su ivjeli u 19. stoljeu, npr. Ahmed Han Bahadur (um.
1898.), irag Ali (um. 1895.) i mislioci koji dolaze kasnije, kao Sejjid
Emir Ali (um. 1928.) i Muhammed Ikbal (um. 1938.), mnoge svoje
ideje crpe iz Sirhindijevih i Velijjullahovih djela.
Obnoviteljske ideje praktiki je pokuao provesti Muhammed
'Ali (um. 1849.), upravitelj Egipta nakon Napoleonova upada 1811.
godine. Muhamed 'Ali je nastojao reformirati i modernizirati egipatske
upravne i obrazovne institucije. Borio se protiv pokreta vehabija u
Arabiji i 1818. porazio ih.
Reformatori islamskog miljenja i muslimanskog drutva iz 19. i
20. stoljea, kao Muhammed ibn Ali es-Senusi (um. 1832.),
Demaluddin Afgani (um. 1897.), Muhammed 'Abduhu (um. 1905.),
Reid Rida (um. 1935.), te drugi, nali su svoju inspiraciju dijelom i u
idejama muslimanskih obnovitelja Indije.
Knjievnici,
astronomi

putnici,

geografi,

hemiari,

matematiari,

Islamska kultura je u svojoj osnovi kultura rijei, svete rijei.

Plejade muslimanskih umnika su, u razliitim epohama povijesti islama,
posvetili svoje ivote pronalaenju i itanju smisla i znaenja svete
rijei i svete poruke na stranicama svijeta/prirode i na stranicama
Kur'ana, i marljivo radili na njenom prevoenju u svoje stilove
miljenja, umjetnosti, teoloke pravce, naune discipline, knjievne
anrove...
Poslanik Muhammed je uvaavao pjesnike, a odobrio je i neke
kaside spjevane njemu u ast. Pjesnik Hassan ibn Sabit njegov je
savremenik i dokaz ulaska ednog i moralno pounog pjesnitva u
252

islamsku kulturu.
Poezija je kasnije, napose na dvoru halife Haruna er-Reida u
Bagdadu, skinula sa sebe moralne koprene i postala jezik javnog
mijenja i ures aristokratskog ivota. Pjesnik Abu Nuvas (um. 810.) i
njegove kratke ljubavne pjesme ili gazeli sa dvora abbasijskih halifa
izravno su stupale u svakodnevni ivot.
Ovom raskonom ivotu koji je esto opravdavala poezija
suprotstavila se sufijska poezija Ebu l-Atahijje (um. 828.). Pjesnik Ebu
l-Atahijja je po zanimanju bio grnar, ivio je skromnim ivotom
dervia i, unato panji halife Haruna er-Reida i godinjoj plai od
50.000 dirhema, nastavio je pjevati sufijske pjesme zvane zuhdijjat.
Ebu l-'Ala el-Me'arri (um. 1057.), arapski pjesnik porijeklom
iz Sirije, jedan je od najpoznatijih arapskih pjesnika perioda koji se
oznaava srednjovjekovnom arapskom knjievnou. Njegova
Poslanica o oprotenju (Risalatu l-gufran) spada u remek djela arapskog
pjesnitva.
Ali, muslimani su se vrlo rano istakli i u proznoj knjievnosti.
Meu prvim znamenitim proznim knjievnicima islama treba spomenuti
Ibnu l-Mukaffu (um. 757.), koji je preveo indijsku Panatantru na
arapski i napisao brojna druga djela. Ibnu l-Mukaffu smatraju
zaetnikom edeba ili lijepe knjievnosti islamskog perioda. On je
istakao zahtjev da knjiievnost, ili edeb, treba da odgaja i donosi pouke.
Knjievnik Ebu Osman Amr ibn Bahr el-Dahiz (um. 869.)
autor je vie knjievnih djela. Njegova Knjiga o ivotinjama (Kitabu lhajevan), manje je biologijsko, a vie folkloristiko tivo, jer sabire
arapska narodna predanja o naravi ivotinja. U El-Dahizovim djelima
je zoologija jo uvijek grana filologije i literature (edeba). El-Dahiz se
bavio i hemijom, opisao je procese suhe destilacije u dobijanju
amonijaka.
Badiu z-Zeman el-Hemezani (um. 1008.) utemeljitelj je
knjievne forme mekamata, u rimovanoj prozi, punoj dramskih
anegdota u kojima se prije svega istie stil arapskog jezika. Nastavitelj
ove knjievne tradicije je El-Hariri iz Basre, po emu se proslavio.
253

Ebu l-Fered el-Isfahani (um. 967.) znamenit je u arapskoj

knjievnosti po svome djelu Kitabu l-Egani (Knjiga pjesama). Opus
Kitabu l-Egani smatra se najboljom riznicom arapske knjievnosti
kakva se razvila do 10. stoljea po Isau, a. s.
U ovo vrijeme nastaju i prve redakcije Hiljadu i jedne noi,
slavnoga arapskog proznog djela iji se autor (ili autori) ne znaju.
Poseban anr koji su muslimani razvili unutar knjievnosti je tzv
knjievna geografija u kojoj su se u 10. stoljeu po Isau, a.s., istakli
autori El-Istahri i El-Balhi. U djelima knjievne geografije oni su
opisivali zemlje, narode, floru i faunu. Taj je anr vrlo brzo doveo do
nastanka geografskih studija u uem smislu, a Jakut ibn Abdillah elHamevi (um. 1229.) napisao je u tu svrhu i svoj veliki Geografski
rjenik, (Mu'demu l-buldan).
U islamskom svijetu, 9., 10. i 11. stoljee po Isau, a. s., vrijeme
je velikog uspona prirodnih nauka. Ebu Rejhan Muhammed ibn
Ahmed el-Biruni (um. 1048.) bavio se astronomijom i napisao djelo o
kretanju zvijezda. Poznate su njegove rasprave o rotaciji Zemlje oko
njezine osovine, a precizno je odredio geografske irine i duine.
Originalan je u svome prouavanju tzv. hidrostatikog principa.
Njegova knjiga o Indiji, Kitabu l-Hind, prvorazredan je znak
muslimanske univerzalnosti i zanimanja za druge kulture i civilizacije.
Prouavao je drago kamenje i metale i prvi u svijetu odredio specifinu
teinu nekih metala.
Geografija, astronomija i matematika u islamskoj su se
civilizaciji razvijale zajedno i uzajamno se podsticale. Jo je halifa ElMe'mun 830. u Bagdadu u, svojoj "Kui mudrosti", okupio brojne
astronome i podigao astronomsku opservatoriju. Muhammed ibn
Musa el-Havarizmi (um. 850.) istakao se u svojim matematikim
studijama, a sastavio je i astronomske tablice, napisao je brojna djela iz
aritmetike i algebre u kojima je izloio integralne raune i jednaine.
El-Havarizmi je najvie uticao na Zapad da prihvati, umjesto rimskoga,
arapsko obiljeavanje brojeva.
Izvori koji su nam dostupni iz povijesti matematike spominju da
254

je Abu Kamil najpoznatiji muslimanski matematiar. ivio je u 10.

stoljeu po Isau, a. s., i napravio najvee korake u aritmetici i algebri.12
Astronom El-Battani je 918. godine objavio svoja istraivanja o
orbiti mjeseca i drugih planeta i u tom pogledu ispravio Ptolemeja.
Omer el-Hajjam (um. 1123.), slavni pjesnik i pisac Rubaija, naprijedio
je El-Havarizmijevu algebru. El-Hajjam se bavio i astronomijom i
izradio kalendar "mnogo taniji od gregorijanskog".13
Abu Ali el-Hasan Ibn el-Hejsem (um. 1009.), latinski Alhazen,
ivio je u doba Fatimida, proslavio se na polju matematike, astronomije,
filozofije i medicine. Ipak, najslavnije mu je djelo iz optike, Kitabu lManazir. Osporio je Euklidove i Ptolemejeve teorije o tome da oko alje
i zrcali zrake na vidna data. Unaprijedio je teoriju o poveavanju soiva.
Nasiruddin et-Tusi (um. 1274.) posljednji je veliki astronom
dinastije 'Abbasija. Slubovao je u velikoj opservatoriji Meragi, gdje je
pribavio ili sam napravio mnoge astronomske instrumente. Sastavio je
nove astronomske tablice.
'Abdullah Muhammed ibn Muhammed El-Idrisi (um. 1166.)
porijeklom je iz panije i spada u red najpoznatijih muslimanskih
geografa. Pisac je uvenih geografskih karata, a svoju karijeru proveo je
u Palermu pod pokroviteljstvom Rodera II. U svojim geografskim
raspravama El-Idrisi govori o loptastom obliku Zemlje.
Slavni putnik i putopisac ovog doba bio je Ibn Battuta (um.
1377.). Nazivaju ga Marko Polo islamskoga svijeta, autor je poznate
Rihle ili putopisa u kojem opisuje svoje putovanje iz Tandera
(Maroko) u Delhi, Cejlon, Kinu, srednju Aziju, Anadoliju.
Spomenuli smo slavnoga Ibn Derira et-Taberija (um. 923.)
koji se proslavio i kao pisac univerzalne povijesti. Uz njegovo ime treba
dodati historiare Muhammeda ibn Muslima ed-Dinavarija (um.
Vidi Roshdi Rashed, Science in Islam awd Classical Modernity. izdanje Al-Furqan
Islamic Heritage Faundation, London, 2002.
13
Filip Hiti, Historija Arapa, preveo s engleskog Petar Pejinovi, izd. "Veselin Maslea", Sarajevo, 1988., str. 343.
12

255

889.) i Ebu l-Hasana Alija el-Mes'udija (um. 956.). Njegovo djelo

Zlatne livade (Murudu z-Zeheb) iznosi sveobuhvatno opisanu povijest,
protumaenu sa muslimanskog stanovita. Izuddin ibnu l-Esir (um.
1234.) u svojim je djelima nastavitelj djela et-Taberija i el-Mes'udija.
Abdurahman Ibn Haldun (um. 1406.), filozof i historiar,
napisao je znamenito djelo Mukaddima, u kome je iznio svoje poglede
o "postanku, usponu, slabljenju i propasti" naroda i dinastija. Nastojao
je da u povijesnim dogaanjima otkrije i opie zakone. Jedan od posljednjih velikih muslimanskih umnika i uenjaka klasinog razdoblja.
U Osmanskom carstvu 17. stoljea najvie se istie Haddi
Halifa (um. 1658.). U turskim izvorima poznat je po imenu Katib
elebi, a njegovo djelo Kefu z-Zunun je bibliografskog i
enciklopedijskog karaktera u kome su dragocjeni podaci o djelima i
autorima iz mnogih naunih oblasti kojima se bavio tadanji i
dotadanji islamski svijet.
Uzimajui u obzir velikane islamskog duha koji su se
punovano potvrdili u svim vanim podrujima duhovnih oitovanja i
uspona ovjeanstva, George Sarton, historiar znanosti, jednom
prilikom je kazao:
"Glavnu zadau ovjeanstva izvrili su muslimani. Najvei
filozof El-Farabi bio je musliman, najvei matematiari Abu Kamil i
Ibrahim ibn Sinan bili su takoer muslimani, najvei geograf i
enciklopedist El-Mas'udi bio je musliman, najvei historiar Et-Taberi,
bio je isto tako musliman."14

George Sarton, Introduction to the History of Science, vol. I, Baltimore, 1927., str.
624. Citirano prema Filip Hitti, isto, str. 356.
14

256

INTERVJUI

257

Intervju Dana: dr. Enes Kari

IZETBEGOVI SVOJIM MILJENJEM NE

PRIPADA "MLADIM MUSLIMANIMA"1
Razgovarao: Nerzuk urak
Dr. Enes Kari profesor je Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu.
Predaje predmete Povijest tumaenja Kur'ana, Kur'an u savremenom
dobu i Fenomenologija islama u BiH. Tokom ljeta iz tampe e izii
prvi tom njegovog obimnog i pionirskog djela Povijest islamskog
miljenja u BiH dvadesetog stoljea. U nadahnutom razgovoru za Dane
ovaj vrsni poznavalac "islamskog pitanja u Bosni" analizira pokret
"Mladih Muslimana", sponu izmeu Bosne i islamskog miljenja,
pribliava itaocima linost najboljeg bosanskog reisa Demaludina
auevia i poredi ga sa aktualnim reisom Mustafom ef. Ceriem,
dotie se odnosa islama i Zapada i, po skromnoj ocjeni autora intervjua,
nekritiki valorizira domete islamske misli Alije Izetbegovia
DANI: Gospodine Kariu, zahvaljujem Vam to ste mi omoguili
uvid u Va jo neobjavljeni rukopis pionirske naravi radnog naslova
Povijest islamskog miljenja u BiH dvadesetog stoljea. Koji su kljuni
nalazi tog zahtjevnog istraivanja?
KARI: Prvi svezak ovog mog opsenog djela koje ste
spomenuli izai e, ako Bog da, na bosanskom i engleskom za nekoliko
mjeseci u "El-Kalemu", izdavakoj kui Islamske zajednice u BiH.
Kljuni nalazi moga istraivanja su sljedei: Nai islamski mislioci,
poev od 1878. godine, nali su se pred zadaom vlastitog definiranja
1

BH Dani br. 253, Sarajevo, 19. april 2002. god.

258

bosanske i islamske modernosti. Modernost se tada nametala gotovo

kao sudbina. U iskustvu evropske modernosti Bonjaci su kao
muslimani bili itekako usamljeni i bez utrvenih staza. Naime, nama je u
Bosnu 1878. godine umarirala Austro-Ugarska monarhija, a s njom i
evropska modernost, ma ta to moglo tada znaiti. Muslimani u tada
nepodijeljenoj Indiji imali su svoja iskustva modernosti, njima su bili
umarirali jo davno prije Englezi. Ali, Indija je bila daleko i jedino to
se od modernizma u islamu kod nas neposredno nakon 1878. godine
moglo nai bili su tursko-osmanski modernistiki trendovi, a kasnije
dolazi i do mladoturskog pokreta. U prvi mah je nakon 1878. godine u
Bosni zavladao ok i pravi muk. Muhsin Rizvi naziva period 18781882. rijeima "gluho doba". Potom je dolo do otrenjenja i buenja.
Za ovdanje islamsko miljenje od ogromne je vanosti da nai islamski
mislioci u svojim knjigama, lancima, esejima, pamfletima (a takvih su
napisali na desetine) odbijaju pomisao da, nakon dolaska AustroUgarske imperije 1878. godine, ive i misle islam pod nekom opsadom.
A zapravo su, na latentan nain, osjeali nekakvo opsadno stanje, ili su
ga ponekada sami proizvodili. Naime, pedeset i vie znaajnih
bonjakih imena, ije sam islamsko miljenje nastojao predstaviti,
posvjedoili su svojim iskustvom onu misao Mee Selimovia "da su
Bonjaci ovdje ostavljeni, i da nisu prihvaeni". Isto vai ovdje i za
islam. Premda je islam ovdje vijekovima imao svoju snanu domau,
bosansku zaviajnu komponentu i konstantu, nakon sloma Osmanskog
carstva u Bosni islam prestaje biti imperijalna stvar, barem za nas
ovdanje. Islam postaje tada jedna od briga koje padaju iskljuivo na
naa plea. Eto zato je od 1878. godine bilo potrebno definirati islam,
ali sada izvan konteksta "islamskog okeana". A to je znailo definirati
islam u kontekstu nadirue kranske Evrope, u kontekstu nadolazeeg
modernizma.
DANI: I, kako se islam, u tom kontekstu, odnosio prema Bosni?
Da li se islamsko miljenje u BiH tokom prethodnog stoljea uvijek
"ita" sa Bosnom i Hercegovinom ili pak postoje privremeni
diskontinuiteti bilo na personalnoj, bilo na sadrajnoj razini?

259

KARI: Tokom 20. stoljea islamsko miljenje u Bosni je

tematski raznoliko, problematski razueno. Ima u nas islamskih
mislilaca koji su orijentirani prema Bosni, ali ih je bilo dosta i sa
zakanjelim panislamizmom. Recimo, tokom zadnje decenije
devetnaestog stoljea Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak objavljuje
jednu svoju knjigu o islamu i bosanskim "muhamedovcima", kako je
tamo reeno. U knjizi on tretira "budunost muhamedovaca" u Bosni, a
to je znailo u Evropi. Ljubuak je, po naem miljenju, odlino zapazio
da Bonjaci moraju svoj islam vezati umnogome za sudbinu svoje
zemlje Bosne, ne odbijajui novonastalo evropsko stanje stvari. Evropu
treba poznavati, protumaiti i tako je prihvatiti, pa e i nas Bosanske
Muslimane ta ista Evropa prihvatiti. Drugim rijeima, beg Ljubuak
skriveno ali vjeto kae da je i islam u Bosni koji vjerujemo pod
austrougarskim carem dobar islam, pravi islam! A to je, dalje, po
Ljubuaku, znailo da mi Bonjaci moemo biti muslimanski
Evropljani, moemo biti evropski muslimani, ali se za takvo to
moramo potruditi. Dabiev autonomni pokret, premda je poetno imao
plemenite namjere, sijao je nepovjerenje prema naim evropskim
mogunostima i ansama, i tako, naalost, podstaknuo mnoge Bonjake
na iseljenje.
DANI: Pokret "Mladih Muslimana" definirate kao vjerskosocijalni pokret i smjetate ga u "alternativno islamsko miljenje". Po
tvrenju nekih pripadnika tog pokreta (Teufik Velagi, npr.), oni u
svome programu uope nisu batinili ideju Bosne, da bi se naknadno
historija poigrala i upravo jezgru tog antinacionalnog pokreta
"namijenila" vulgarnu politiku ulogu "nacionaliziranja bosanskih
muslimana". Kako se odnosite prema ovoj i slinim ocjenama te moete
li pojasniti u odnosu na ta je mladomuslimanski pokret alternativan i
da li takvo odreenje znai da je tokom rata protiv Bosne i Hercegovine
politiko liderstvo SDA bilo "obojeno" alternativnim islamskim
miljenjem (Izetbegovi, Behmen, Kasumagi)? U kom smislu
alternativnim?

260

KARI: "Mladi Muslimani" su od 1939. do 1945. godine bili

alternativa u smislu da su promovirali jedan netradicionalni,
neulemanski, nehodinski islam. "Mladi Muslimani" su smatrali da je
stara ulema uzaptila islam, da ga je svela na puki obred. O islamskom
miljenju "Mladih Muslimana" u ovom mom djelu bit e ukupno oko
stotinu stranica. Razumljivo je to se ja usredsreujem na njihovo
islamsko miljenje, ali je takoer opravdano da mi vi postavljate
prethodno pitanje. Prvo, mislim da o pokretu "Mladih Muslimana" treba
govoriti izvan oznake, udbake i supovske retorike. U mojoj knjizi o
"Mladim Muslimanima" govorim u kontekstu diskursa o modernim
koncepcijama islama u muslimanskim drutvima. Oni su nesumnjivo
bili jedan od izraza naeg ovdanjeg islamskog moderniteta. Drugo,
drago mi je da nasluujete gdje je glavni problem mladomuslimanskog
miljenja, recimo njihovog miljenja iz doba asopisa El-Hidaje (to
znai "Uputa", "Naputak u islam"). Ve sam rekao da su "Mladi
Muslimani" bili alternativni pokret jer su zaobilazili tradicionalnu
islamsku ulemu i hode. Tu prvu fazu "Mladih Muslimana" treba imati
na pameti, jer su se ti mladii sklonili pod kiobran jednog takoer
alternativnog ulemanskog kruga poznatog kao "El-Hidaje". Krug "ElHidaje" imao je briljantne mislioce, vrsne teologe, islamiste i arabiste,
Handia i Dobrau prije svih drugih. "Mladomuslimani" su, kako i
samo ime kae, svojim stupanjem u drutvo "El-Hidaje" postali mlado
krilo toga pokreta, omladinska sekcija za upuivanje muslimana u
islam. Literatura koja je formirala "Mlade Muslimane" u prvoj fazi bila
je iz kairskog antiulemanskog intelektualnog kruga koji je sam sebe
nazvao "Muslimanska braa". Pokret "Muslimanska braa", kao i nai
"Mladi Muslimani", nisu nastali u vakuumu, oni su bili proizvod jednog
koncepta islama koji se sastojao u koncepciji moralnog preporaanja
muslimanskog drutva u kojem se ivjelo.
DANI: Pojasnite.
KARI: "Muslimanska braa" su 1928. godine na svom
osnivakom kongresu u Kairu kazali: Halife vie nema! Atatrk,
Evropa, meunarodna zavjera, nije vie vano ko, ukinuli su nam
261

halifu. Muslimani su razjedinjeni, oni su roblje buroaskog

kolonijalizma, a nakon ruske Oktobarske revolucije muslimani su
postali takoer i roblje komunizma. Neto treba initi. "Muslimanska
braa" nisu smatrali nacionalne drave izlazom za muslimane. Smatrali
su da je izlaz u islamski orijentiranom moralnom preporodu, a kad se taj
preporod ostvari, drugi e se ciljevi sami po sebi ostvariti. Otuda
njihova parola "islam je muslimanu jedina domovina". I nai "Mladi
Muslimani" imali su u poetku vrlo slinu kohezivnu matricu, u koli su
trebali biti uenjem i moralom najbolji, u pomaganju starih i sirotinje
najaurniji, u borbi protiv alkoholizma i drugih toksikomanija najhitriji,
itd... Optuivali su ulemu i reisove za kompromiserstvo i ljigavost. U
mladomuslimanskom miljenju naglasak na moralu, onom za koji su
smatrali da ga promovira islam, odnio je prevagu nad naglaskom na
politici, naciji, domovini. U kontekstu "Muslimanske brae" to je
znailo da su ih u Egiptu uvijek pobjeivale nacionalne partije, ba
stoga jer se "Muslimanska braa" nisu dokraja formirali kao politika
partija. Kad je rije o naim "Mladim Muslimanima" nakon dolaska
socijalistike i komunistike vlasti oni nisu ni mogli, niti su imali
slobode i vremena da izrastu u politiku partiju. Napominjem da ja u
ovoj svojoj knjizi ne donosim zakljuke o ideologiji "Mladih
Muslimana" na temelju iskaza njihovih protivnika, komunista. To bi
bilo isto kao kada biste o bogumilima zakljuivali na temelju
dokumenata koje je pisala inkvizicija ili papinski istraitelji. Ili o
Jevrejima na temelju gestapovskih izvjetaja. Izuzimajui otroumnog
Mustafu Busuladia, stoji injenica da u prvo vrijeme (zakljuujem,
naravno, na temelju "mladomuslimanskih" tekstova iz El-Hidaje od
1942. i 1943. pa dalje) "Mladi Muslimani" nisu razvijali islamsko
miljenje koje bi se kulturno profiliralo kao "islam u Bosni".
Mladomuslimanski tekstovi objavljeni u El-Hidaji mogli su biti
podjednako itani muslimanima i u Egiptu, Ugandi, ili Sri Lanki... Bili
su najee bezvremenski i "bezmjesno" intonirani. Govorim ovdje,
naravno, o prvoj fazi "mladomuslimanskih" tekstova.
DANI: Da li su takvi i tekstovi i ukupno "islamsko miljenje"
Alije Izetbegovia?
262

KARI: Izetbegovi kao mislilac, i posebno kao islamski

mislilac, dolazi kasnije. Kad je islamsko miljenje posrijedi, mislim da
Alija Izetbegovi nije "Mladi Musliman". Ba zato to u mnogim
svojim tekstovima i knjigama mnogo misli, a malo moralizira,
Izetbegovi svojim miljenjem ne pripada "Mladim Muslimanima". Da
se razumijemo, ja ovim ne tvrdim da Izetbegovi nekada nije bio
"Mladi Musliman" ili da svojim uspomenama iz mladosti njima ne
pripada. Ali, ako ocjenjujemo miljenje kao miljenje, a to je bila moja
zadaa na stranicama knjige o kojoj je ovdje rije, zakljuio sam da
veina Izetbegovievih teorijskih tekstova pripada prije svega jednom
liberalnom islamu, rekao bih, jednom otvorenom islamu. ak bih kazao
da veina Izetbegovievih tekstova pripada jednom sjajnom anru koji
je nastao u dvadesetom stoljeu a nazvali su ga "islamskom teologijom i
filozofijom osloboenja". Tu spada filozof i pjesnik Muhamed Ikbal,
zatim Fazlur Rahman, potom Muhamed Asad, itd. Komparirao sam
Izetbegovieve tekstove sa mnogim drugim srodnim tekstovima koje su
napisali muslimani 20. stoljea na arapskom, njemakom ili engleskom
jeziku. Vjerujte mi, govorim vam kao upuen ovjek, Izetbegovievo
islamsko miljenje je u samom vrhu. Bog u tekstovima Alije
Izetbegovia je Bog podaritelj slobode. U njegovoj odlinoj knjizi Islam
izmeu Istoka i Zapada islam se naglaeno definira kao sloboda
ovjeka, sloboda ovjeanstva za Boga, ali i za sve plemenite
mogunosti ovjeka. A to znai, nadalje, da ovjek drugoga ovjeka
treba darivati slobodom, ili mu slobodu barem ne uskraivati.
DANI: Pomenuli ste El-Hidaje. Da li je i taj asopis koji je
izlazio od 1937. do 1945. kao glasilo istoimene Organizacije ilmije
Kraljevine Jugoslavije bio, poput "Mladih Muslimana", alternativan i
ateritorijalan? U prilog ovom pitanju ponavljam Vau ocjenu da se u
El-Hidaji "islam smatra najboljom domovinom Bonjaka", to "mirie"
na panislamizam i prosto provocira pitanje koliko su nebeske,
panislamistike ideje bile prisutne meu bosanskim muslimanima prije
nego to e ih komunistika vlast satrapski, neljudski i brutalno
"pronai" meu "djecom raja", meu Izetbegovievim "Mladim
Muslimanima"?
263

KARI: El-Hidaje jeste bio panislamistiki list i to se nije

nimalo krilo. Na stranicama El-Hidaje gotovo da ima vie tekstova o
propaloj islamskoj paniji prije pet stoljea i o sadanjoj katastrofi u
Palestini negoli o Bosni. Ali, sagledajmo razloge. El-Hidaji je kao
asopisu od 1941. godine natureno hrvatstvo koje je, zapravo, bilo
antijugoslavenstvo. "El-Hidajin" krug je pod teretom hrvatstva vrdao
koliko i kako je znao i umio. Ali, ima jedna vana injenica koja
pokazuje da ni "El-Hidaje" nije zaboravila Bosnu. Naime, najhrabriji i
najbosanskiji potez kruga "El-Hidaje" bile su upravo Handieve "El- Hidajine" rezolucije iz 1941. godine. Te slavne rezolucije javno su
govorile i javno ustale protiv progona i zvjerstava takozvane NDH
poinjenih protiv Srba, Jevreja, Roma, i svih drugih naroda u Bosni.
Muhidin Pelesi je za te rezolucije kazao da su u doba faizma
predstavljale "krik slobode u porobljenoj Evropi". Kad, dakle, sudimo o
"El-Hidaji", imadnimo na umu sve okolnosti, po mogunosti i veliki dio
injenica. Dakako, "El-Hidaje" kao udruenje uleme i kao list jeste
jedan veliki paradoks Bosne. Kao organizacija uleme, "El-Hidaje" je
bila opozicija zvaninoj Islamskoj zajednici i reisu l-ulemi. Naprimjer,
uvene su polemike oko modernizma u islamu izmeu reisa Fehima
Spahe (dakle, zvanine Islamske zajednice) i Mehmeda Handia, koji
je dugo godina bio predsjednik "El-Hidaje" i glavni urednik istoimenog
asopisa. Ali, drutvo "El-Hidaje" se raspada sa smru Mehmeda
Handia. To je sudbina svih moralnih pokreta. Period nakon 1945.
godine nije pruao ovoj "El-Hidajinoj" matrici miljenja nikakve anse.
DANI: Koji onda period u dvadesetom stoljeu smatrate
"zlatnim dobom" islamskog miljenja u Bosni? Kako u toj prii "stoji"
bosanski komunizam?
KARI: Nae novije islamsko miljenje nisu, naalost,
obiljeile epohe, ve uglavnom linosti koje su se javljale poput
bljetavih meteorita koji bi, za kojih desetak ili dvadeset godina, zgasli.
Kontinuitet se, naalost, esto prekidao. Ali se moe kazati da je
aueviev i Pandin prijevod Kur'ana dogaaj, listovi Novi Behar, ElHidaje, zatim tuzlanski Hikjmet takoer su dogaaji. ukrija Alagi,
264

Muhamed Seid Serdarevi, Mehmed Handi, i drugi, jesu linosti od

formata u islamskom miljenju. Islamsko miljenje u doba komunizma
nije zgaslo. Husein ozo je najbolji predstavnik naeg islamskog
miljenja u vrijeme socijalizma, dakle u drugoj polovini 20. stoljea.
Konano, za vrijeme socijalizma otvoren je, ozinom i Kemurinom
zaslugom, i Islamski teoloki fakultet, a sa energinim i ambicioznim
Ahmedom Smajloviem dolo je do zapoljavanja velikog broja mladih
ljudi u Islamsku zajednicu. Ipak, ozo je bio glavna pogonska snaga u
naem islamskom miljenju druge polovine 20. stoljea. ozo je pravi
nasljednik auevia, ali, naalost, nije bio reis. Bio je raskonog
islamskog miljenja, komunikativan, uen, susretljiv, prijatan. Unosio je
vedrinu i optimizam. Nae generacije s radou se sjeaju djela i
djelovanja Husein-efendije oze.
DANI: Zato ste povijest islamskog miljenja u BiH obogatili i
sa nekoliko svjetovnjaka kao to su npr. profesori Filipovi i arevi?
Da Vas nai ortodoksi ne proglase munafikom?
KARI: Ja polazim od stava da je svako odgovorno i plemenito
miljenje, na neki nain, i islamsko miljenje. Nerkez Smailagi,
Muhamed Filipovi, Abdulah arevi, Kasim Prohi, da spomenem
samo neke bosanske filozofe, svaki su na svoj nain dali ogromne
doprinose naem filozofijskom miljenju. Ima mjesta u mojoj knjizi
gdje sam mnoge njihove pasae protumaio kao vrijedne doprinose
jednom islamskom miljenju u evropskom kulturnom kontekstu.
Uostalom, arevi, Filipovi, Smailagi, Prohi... tradiraju jednu
veliku filozofijsku batinu Bosne, onu od prije tristo, etiristo ili vie
godina, tradiraju onu batinu o kojoj govori slavna Njemica Annemari
Schimmel u svojih pedeset i vie knjiga o islamu.
DANI: Da li se i u kojoj mjeri islamsko miljenje dvadesetog
stoljea u BiH nadopunjuje sa katolikim, pravoslavnim i jevrejskim
duhovnim miljenjem? Ima li sinkretizma u bilo kojoj epohi dvadesetog
stoljea u BiH?
265

KARI: Kad me to pitate, sjetih se jedne ale koju su franjevci i

hode u Bosni aptom prepriavali nakon donoenja komunistikog
zakona o ukidanju ferede i zara 1950. godine. Naime, bosanski su
franjevci kazali bosanskim hodama sljedee: "Bogami, propadosmo i
mi i vi! Nae se, evo, otkrie odozdo, a vae odozgo. Spasa nam nema!"
Ta ala pokazuje da su estiti ljudi Bosne brinuli o svim ovdanjim
vjerama. Kad se radi o svojevrsnom sinkretizmu u miljenju, moe se
rei da na razini temata i problema ima dosta zajednikih taaka. Kao i
na razini nekih rjeenja. Recimo, u bosanskim katolikim asopisima
prisutno je tematiziranje "vjerskog indiferentizma". Naime, smatralo se
da je tzv. industrijski ovjek nekako manje religiozan, ili barem postaje
indiferentan na institucionaliziranu vjeru u Boga. ozo je sa svoje
strane pratio iste teme. Ima i drugih dodirnih taaka, teme vjere i
drave, sekularizma i totalitarizma, kolektiviziranje ovjeka itd., sve je
to zajednika sastavnica vjerskih razmiljanja u Bosni 20. stoljea.
DANI: Profesore Kariu, nema govora o islamu bez govora o
11. septembru. Iako ovaj stav pati od uvrijeene iskljuivosti, on
figurira kao jedan, moda dominantan pogled na recentni svijet.
Uvjeren sam da su predrasude na dui rok zagospodarile naim
ivotima i da su utkane i u politiku arhitekturu dejtonske Bosne i
Hercegovine. Da budem precizan: "ljubavni odnos" meunarodne
zajednice prema Republici Srpskoj proizvod je i "ljubavnog odnosa"
Izetbegovieve vlasti spram putujuih trgovaca (pseudo)islamske
revolucije. Slaete li se ili ste skloniji negirati ovu moju tvrdnju?
KARI: Nigdje nije ljubav tako kratkotrajna kao u politici. I
nigdje nije ponovna veza s tako velikim ansama kao u politici. Ko je
mogao i pomisliti prije samo petnaestak godina da e doi vrijeme kad
e Amerikanci bombardovati Afganistan. Mnogi pripadnici talibana su
bili bivi mudahedini koji su se borili protiv Rusa uz obilje amerike
pomoi. U kontekstu svega, pa i 11. septembra, ne znam da li je to to
velite o Aliji ba dokraja tako. Kad o njemu razmiljam, sve vie imam
u vidu injenicu da je on svoje najvanije politike odluke donosio u
opsadnom stanju. Dvadeset gradova opkoljeno, zemlja opkoljena, itav
266

narod opkoljen. Hajde ostani pri pameti, a nekamoli pri pametnoj

odluci! U pravu ste kad kaete da su se sada predrasude razularile.
Mnogi na Zapadu misle o muslimanima da su divljaci, mnogi na
muslimane gledaju kao na ljude ija je jedina filozofija unititi Zapad.
Naravno, predrasude su kao moda, sreom mijenjaju se.
DANI: Je li u pravu onaj muslimanski uenjak koji je kazao:
"Otiao sam na Istok, vidio sam muslimane, ali nisam vidio islam.
Otiao sam na Zapad, nisam vidio muslimane, ali vidio sam islam"?
KARI: I sad bi taj uenjak za mnoge tzv. muslimanske zemlje
takvo to kazao. Dananji svijet islama treba se jo umnogome efikasno
institucionalizirati, to je ono to moe uzeti od Zapada. Niko ne brani
Arapima da uspostave svoju zajedniku valutu, zajedniko trite.
Nekada su ga, naravno, imali, trajalo je stotinama godina. Osmanska
imperija je tokom est stotina godina imala konvertibilnu valutu za koju
ste i u Londonu mogli kupiti ta god ste htjeli. A kad vam je
konvertibilna valuta, onda vam je na cijeni i islam. U sirotinje je i sam
islam sirotinja. ozo Husein bi nam esto govorio: "U koga je dobar
Ovaj svijet, bit e mu dobar i Onaj svijet!" Mislim da je bio u pravu.
DANI: Za kraj razgovora, malo u Vas "probosti" politikom.
Svojevremeno ste u Danima izjavili da ste "za Aliju i Harisa". Za koga
ste politiki danas, kada je Alija u mirovini, a Haris se pretvorio u
neobaveznog politikog manekena globalnih medija po genijalnom
naelu: Ti, Berize, i ti, Safete, radite, nije to za mene. Bolje da malo
skoknem do CNN-a!
KARI: Ta moja parola "za Aliju i Harisa" bila je zapravo
parola sinteze. Ja sam za najiru politiku i stranaku sintezu u Bosni.
Ako mi dopustite da izdiktiram prijedlog imena moje sadanje politike
sinteze, onda bih svakako ubiljeio ljude kao to su Haris Silajdi,
Hilmo Neimarlija, Zlatko Lagumdija, Bogi Bogievi, Alija Behmen,
Zdravko Grebo, Nijaz Durakovi, Halid Genjac, Ivan Lovrenovi, Safet
Halilovi, Karlo Filipovi, Beriz Belki, Gavrilo Grahovac, Faris
267

Gavrankapetanovi, Ivo Komi, Rasim Kadi... Ima tu jo ljudi koji su

vini strpljivoj bosanskoj politici. Mislim da nije izlaz Bosne u
bespotednoj borbi izmeu SDP-a i SDA! Izlaz je u sintezi. Ali, do nje,
naalost, nee doi...
DANI: Institucija reisa je onaj "vertikalni kd" koji generira
sjeanje na duhovnu i tradicijsku pripadnost kako kod Bonjaka
vjernika, tako i kod agnostika i ateista. Po Vaim istraivanjima, na
koje "duhovne lidere" Bonjaci mogu biti najponosniji, odnosno koji su
meu njima saobraavali muslimane prostoru i vremenu, evropskom
muslimanskom identitetu i modernitetu?
KARI: Institucija reisul-uleme ove godine navrava 120.
obljetnicu. Ona je sama po sebi jedna modernistika, jedna evropska
institucija, naravno u naem bosanskom muslimanskom kontekstu.
Zato? Zato jer je Austro-Ugarska insistirala na, uvjetno kazano,
islamskom hijerarhijskom osamostaljenju bosanskih muslimana od
Istanbula. Dakle, i to govori o paradoksima nae moderne povijesti, jer
smo mi Bonjaci "za iva halife" u Istanbulu dobili svoga reisa u
Sarajevu, i to reisa koga su priznavala dva velika imperatora, onaj iz
Istanbula, a i onaj iz Bea. Mnogi su muslimanski vjerski lideri Bosne i
bosanskih muslimana na svoj nain doprinijeli tumaenju islama u
skladu sa potrebama bosanskog vremena i mjesta. Ali bih iz prve
polovine 20. stoljea posebno izdvojio Demaludina auevia. Uz
njega, na jedan drugaiji nain, dolazi Mehmed Handi, i jo nekoliko
ljudi.
DANI: Zato je Demaludin auevi, po nekom opem
miljenju, najbolji bosanski reis? Redovi koje ste napisali o ovom ne
samo islamskom ve i bosanskom reformatoru su izvrsno tivo i za
manje zainteresirane itaoce, a svojom ocjenom na poetku 20. stoljea
- koju Vi parafrazirate - da bi se "Bonjaci lake privikli i polarnoj
klimi negoli civilizacijskim promjenama koje su ih mljele", auevi me
"kupio" za sva vremena, kao i svojevrsnom "odbranom Tunjinom",
268

odnosno odbranom "eira na muslimanskoj glavi". Profesore Kariu,

izgleda da je Schopenhauer bio u pravu i da je progres ustvari regres,
jer, itajui auevia, rekao bih da je on ispred nas, a mi iza njega.
Kad kaem ovo "mi", kolokvijalno mislim na ljude dananjeg vremena.
KARI: Demaludin auevi je spojio nekoliko karakteristika
u svojoj osobi. Bio je obrazovan, odvaan, komunikativan, ustrajan,
strpljiv. Ugledni hafiz Muhamed Panda tvrdi da je auevi bio osoba
s aristokratskim blagim osmijehom na licu, bio je ovjek koga njegovi
protivnici u raspravi nisu mogli uvrijediti. Opisuju ga kao pravog lidera
koji je svoj bosanski krajiki mentalitet plodonosno univerzalizirao
putujui i uei gotovo dva desetljea na vodeim univerzitetima
Srednjeg istoka, od Istanbula do Kaira. Bio je pripadnik reformatorske
kole u islamu, shvatio je da Bosni treba sinteza te na Evropu nije
gledao kao na neprijatelja, ve je tvrdio, kao i njegov stariji prethodnik
Ljubuak, da mi muslimani Bosne od Evrope imamo i moemo mnogo
toga nauiti. auevi je uporno traio da se nae islamske obrazovne i
kulturne institucije reformiraju po evropskim modelima. U takvim
evropski organiziranim institucijama mi Bonjaci neemo prestati biti
muslimani, ve emo biti jo efikasniji, bolji muslimani, tvrdio je
auevi. Naravno, kako tvrdi i hafiz Tralji, auevi je imao mnogo
konzervativnih protivnika. Takvi su raspravljali o eiru, o gaama i
pelengaama, o feredama, i tako i sebe i njega zamajavali nepotrebnim
temama, a za to vrijeme mislioci drugih naroda na Balkanu raspravljali
su o institucijama, univerzitetima, dravi. Reisa auevia je trebalo
posluati, trebalo je u nas reformirati kolstvo, osloboditi se mrtve
tradicije, trebalo je inspirirati se jednostavnim islamom iz Kur'ana,
emu je pozivao auevi.
DANI: Jedno pitanje hipotetike naravi: ta mislite kako bi reis
auevi, da je iv, gledao na "importirani islam", na njegove rigidne
inaice koje su nastanile Bosnu, naroito na onu koja je enu izvela iz
"vrta milovanja" i nadjenula joj pokrov, teki crni pokrov kvaziislamske
skolastike i aseksualne estetike? Moda bi se auevi sloio i sa

269

ocjenom Oscara Wildea da je moda vie uticala na promjenu svijeta

nego religije i ideologije?
KARI: Nema sumnje da bi auevi bio protiv "uvoznog
islama". auevi je bio svjestan da se jedna loa pojava ne moe
ukinuti udvarajui joj se. Stoga je uvijek, sve do svoje ostavke 1930.
godine, bio razborito rezolutan. auevi je sasvim sigurno bio svjestan
dalekosenosti svoje koncepcije "islama u Bosni". Do te je koncepcije
doao nakon dugotrajnog pripadnitva i lanstva u reformatorskom
mladoturskom pokretu. Ovo, naravno, ne znai da je auevi bio
ataturkovac, mada su ga u tampi optuivali za kemalizam. Mladoturski
pokret sprva 20. stoljea i u treoj njegovoj deceniji nije vie bila jedna
te ista stvar.
DANI: Kako valorizirate reisovanje dr. Mustafe ef. Ceria s
obzirom da je na suvremenik?
KARI: Reis auevi imao je teke godine Prvog svjetskog
rata, a reis Ceri teke godine agresije i genocida nad Bonjacima 19921995. godine. Reis auevi je bio obrazovan, i reis Ceri je izuzetno
obrazovan. Te paralele, i jo poneka, stoje. Ali, reis auevi nije imao
pred sobom odline anse koje, uza sve rezerve, prua suverena Bosna i
Hercegovina, nije imao slobodnu Islamsku zajednicu u njoj. Reis
auevi je morao u damiji uiti molitve za zdravlje austrougarskog
cara i osmanskog sultana, kasnije i za srpskoga kralja. Reis Ceri je, to
se tie toga, sasvim slobodan i nikakvoj politici ne mora uiti dove i
molitve. Reis Ceri, dakle, ima ogromne anse slobodne Islamske
zajednice u prilino suverenoj i sve vie slobodnoj Bosni i Hercegovini.
Mi smo najslobodnija islamska zajednica na svijetu. Vjerujte mi da je
ovo istina, jer ja mnogo putujem i makar neto svojim oima mogu
vidjeti. U nas danas moete objaviti knjigu o islamu kakvu god hoete i
zbog toga neete odgovarati. Predavanja moete drati gdje god hoete i
kakva god hoete, ni zbog toga neete biti pozvani na odgovornost. Ali,
u toj poplavi, u toj umi svega i svaega islamskog i nadriislamskog, ja
ne vidim jednog plana, ne vidim odlune namjere da se unese
elastinoga reda, da se unese jedna fina i profilirana islamska
270

sistematika, onakva kakva odgovara nama u Bosni i nama u Evropi. A

Islamska zajednica bi morala svojim radom i svojim institucijama na
blag nain "usistemljavati" stvari. anse Islamske zajednice da ona na
vjerskom i kulturnom planu Bonjaka domisli sintezu jesu doista velike.
Pred reisom Ceriem je, ako Bog da, barem jo jedno desetljee
reisovanja. Ima ansu kao nijedan reis prije. A nisam siguran da li e
nam ova evropska sloboda vjere, pa i vjere islama, zadugo potrajati.

271

Enes Kari, dekan Fakulteta islamskih nauka, a moda i budui

reis

REIS CERI JE LUKAV FAJTER, OMUDRO U

POLITIKIM IGRAMA1
Razgovarala: Alisa LEKI-MEHIEVI
Prof. dr. Enes Kari, jedan od najcjenjenijih islamskih mislilaca
dananjice, u ekskluzivnom interviewu Walteru govori o saradnicima
udbe u Islamskoj zajednici, analizira rad aktuelnog reisa, govori o
suprotstavljenim strujama unutar IZ, potvrujui da se autoriteti ove
institucije ponaaju kao sveenstvo, o pojavi vehabija kae da je to
pojava koja e proi kao hipi pokret, a o Preporodu da je to reimski
list.
Walter: Gospodine Kariu, do novinara ve due vrijeme stiu
informacije o suprotstavljenim taborima unutar Islamske zajednice. Da
je to istina postalo je jasno uz Ramazan, kada je objavljena tzv. zelena
knjiga udbinih saradnika. Moete li otvoreno progovoriti o ovom
problemu?
KARI: Da budemo otvoreni i naisto, Islamska zajednica
nikada nije bila bez raznoraznih halki, kako se to u nas voli kazati,
nikada nije bila unisona. ak i u vrijeme socijalizma i za komunistike
vlasti, Islamska zajednica je imala, negdje ispod povrine, ili negdje po
strani, ali uglavnom uvijek negdje tu, vie suprotstavljenih seija u
kojima su sjedili turbani razliitih duhovnih profila. Ukratko, IZ je
uvijek imala, narodski kazano, vie lula kojima se moglo biti zapahnuto
(ko je htio da bude zapahnut).
1

Intervju dat bosansko-hercegovakom magazinu Walter, 2003-2004. god.

272

Tabore o kojima govorite bolje je danas nazvati stilovima

miljenja, razliitim pogledima na aktuelne stvari u IZ. Mislim da se
medijima, i kroz medije, stvar uinila veom negoli to se iznutra IZ
vidi, osjea, doivljava. Doista, u IZ svako normalno radi svoj posao, ne
vidim niti ujem za bilo kakve trajkove i sl.
O Zelenoj knjizi ponovit u ono to sam ve javno u vie navrata
kazao. Samo nam gospodin Sulejman Tihi, odnosno dravna instanca,
u tome moe pomoi. Islamska zajednica, njeni organi kao to su Reisul-ulema, Rijaset i sl., ako hoe tanu informaciju o tome ko je doista bio
uhoda i pod kakvih uvjetima, neka zvanino i slubeno upitaju sadanju
bh. vlast, sadanje dravne instance koje imaju arhive i slube. Da sam
ja znaajnija instanca u IZ, ja bih to pitanje uputio naim vlastima.
Mislim da sama IZ, bez pomoi i normalne procedure iz institucija
drave, bez pomoi zakona o lustraciji koga nema, ne moe potjerati i
istjerati stvar na istac jer ne znas ni kakvu stvar tjera, a ne zna ni to
da li ima ikakvog istaca na vidiku. Ovako e biti jo neko vrijeme
prie, ali e i ona, malo-pomalo, prestati.
Walter: Neposredno po objavljivanju imena djelatnika Islamske
zajednice koji su cinkarili Udbi, u petak, 14. novembra 2003. godine, na
dan ulaska u itikaf, reisu-l-ulema je odrao hutbu u kojoj ovu knjigu
proglaava politikim pamfletom, koji za cilj ima kaljanje imena
Islamske zajednice i obraza bonjakog naroda u cjelini (?!) i
preporuio utnju (zlato), nasuprot govoru (srebro). Ovakvi stavovi su
se, sistemom domina, brzo prenijeli i u druge damije, pa su, do kraja
Ramazana, a i poslije, imami ponavljali dematlijama sline stavove.
Kako Vi komentirate ovo pitanje?
KARI: Znam nekoliko naih reis-ul-ulema. Kao uenik prvog
razreda Medrese vidio sam rahmetli reisa Sulejman ef. Kemuru, potom
sam, kao student Islamskog teolokog fakulteta i kasnije kao asistent,
imao priliku izbliza vidjeti rahmetli Naima Hadiabdia, sjediti s njim
na sjednicama Nastavnog vijea Fakulteta islamskih nauka itd. Reisa
Selimovskog, kao i rahmetli reisa Mujia, takoer sam sreo vie puta.

273

Uvjeravam Vas da svaki reisu-l-ulema ide linijom i putanjom

manje tete, eli more mirnijih valova. Ni reis Ceri tu nije iznimka.
Vjerovatno je ocijenio da bi radikalnije traganje za istom situacijom
jo vie zamutilo stvari. Mislim da je tu hutbu koju spominjete medijski
profilirao tako to na pojavu zelene knjige nije iao nokautom, ve je
polahko i na poene htio da stvari amortizira, izmoralizira, da prui ansu
onome to u teoriji informacija nazivaju redundancijom, ili nekakvim
troenjem stvari samih od sebe. Pritom je imao u vidu snagu tabora u IZ
o kojima Vi govorite (a ja ih nazivam stilovima miljenja) i, sasvim
sigurno, procijenio da pusti stvar vremenu, to jest da malo vie Miljacke
protee ispod njenih mostova.
Ali, to nipoto ne znai da reis Ceric nee krenuti u odreeno
pospremanje stvari, ili da ve nije krenuo. Da je krenuo onda, a to znai
odmah, znailo bi da je podlegao eljama medija i sl. To nije uradio, jer
je elio da stvar bude njegova, ili da tako izgleda. On je fajter, lukav je,
omudro je u politikim igrama i kombinatorikama.
Walter: Ipak, sudei po rukovodnim kadrovima, izgleda da su i
dan-danas u Islamskoj zajednici na funkcijama udbini kadrovi
(Muharem Omerdi, ef Vjersko-prosvjetne slube, Mirsad
Mahmutovi, ef Ureda za dijasporu, Ahmed Mei, sekretar Sabora
Islamske zajednice, a indikativno je i postavljanje Nurifa Heria za efa
Pravne slube, nakon to je 100 godina studirao i u ratu diplomirao)?
KARI: Vidite, jedno je na to gledati kao novinar, drugo kao
politiar, tree kao reisu-l-ulema, etvrto kao obini hadija u damiji...
Imena tih ljudi su spomenuta u zelenoj knjizi, to je tano, ali istinu po
dubini i irini ne znamo. Istinu o njihovom angamanu moe nam dati
samo meritorna dravna instanca, recimo gospodin Sulejman Tihi ili
neki nadleni sud u BiH. Dravnoj instanci treba uputiti zvanian
zahtjev, da javnosti i Islamskoj zajednici da zvanino objanjenje.
Reisu-l-ulema i IZ ne upuuju taj zahtjev, ili mi ne znamo da su ga
uputili. I ta preostaje? Vama novinarima preostaje da pitate reisa
Ceria o tome.

274

Walter: Nezadovoljstvo je naraslo dotle da mnogi ve spominju

vanredne izbore u IZ. Nije malo onih koji bi Vas voljeli vidjeti na mjestu
budueg reisa?
KARI: Draga Alisa, u Bosni je za reisa uvijek i svake godine,
pa i ove, bilo najmanje pedeset kandidata otkako ta institucija postoji, a
sada se novine digle i spominju mene kao, maltene, glavnog
protukandidata. Vjerujte mi da mi nije lahko proi Ferhadijom, ljudi
pitaju ta je to, hou li biti reis!!! Ali, stvar izgleda tako samo u
novinama. Vjerujte, to je uveliano, predimenzionirano. Nema tu, niti
e biti, bilo kakvih vanrednih izbora u IZ, niti ima bilo kakvog
specijalnog nezadovoljstva. Gunanje je sasvim uobiajeno, rekao bih
redovno. Znam da bi za medije bilo bolje da ima velike i stvarne praine
i velike ljutnje. Ali, vjerujte, ili nema puno toga, ili nema nita od toga.
I nadalje, ja nisam kandidat za reisu l-ulemu. Naredni izbori su
2005. godine, reis Ceri ima pravo na drugi mandat, njegova
kandidatura je neupitna, legalna i legitimna. On radi dobro svoj posao,
neke bi sektore mogao raditi bolje, naravno. Recimo, mogao bi se
posvetiti vie i dugotrajnije naoj unutranjoj administrativnoj
nesreenosti. Mogao bi biti vie u dematima, onim obinim,
mahalskim, seoskim, mogao bi tamo, u damijama, susresti omladinu, a
smanjiti malo susrete s njom po tribinama. Ali, nije samo do reisa
Ceria, ima puno toga i do nas svih. Ponavljam, ako ga zdravlje bude
posluilo i ako se kandidira, on e proi 2005. Mislim da nema rivala od
koga treba strahovati.
Walter: A zato niste kandidat za reisa? Zato Vi ne biste bili
upravo glavni protukandidat reisu Ceriu?
KARI: Ne mislite, valjda, da je dovoljno da vas novine
uslikaju nekoliko puta i isture kao protukandidata i eto vas, vi ste reis!
Ne kaem vam da nisam kandidat jer jo nije vrijeme kandidature, ve
smatram da je stvar nepotrebno usmjerena ka neemu emu nije vakat.
Reis Ceri radi svoj posao i iskusan je u tome. Zato ga opet ne
275

izabrati?! A ako hoete i dodatna objanjenja, evo, ja Vam ih nudim.

Sadanji Sabor IZ i, openito, izborno tijelo koje bira reisa je ipak jedna
dobro uhodana ekipa, reis Ceri nije bio ba u dubokom snu kad se
Sabor birao i formirao. To je uglavnom iroko i demokratski izabrano
tijelo, mislim da su izbori bili sasvim fer. injenica je da reis Ceri sa
njima godinama radi, razumljivo je da ta iroka pozicija njemu daje
velike anse. Da se razumijemo, tamo u Saboru IZ ja imam veliki broj
prijatelja i svi oni mene hvale. Kau mi esto: pametan si, akademie
Kariu, marljiv si, dobre knjige objavljuje. Ali, malo ko od njih bi za
mene glasao ako bih bio protukandidat reisu Ceriu. Ovo Vam velim i
zbog toga to sam nauio poneto iz izbornih maratona moga dragog
prijatelja Harisa Silajdia sa rahmetli predsjednikom Alijom
Izetbegoviem. Velikom broju novinara, velikom dijelu nae javnosti,
inilo se da e gospodin Silajdi dobiti izbore, ili se tijesno pribliiti
Izetbegoviu. Znate kako je bilo, nema se tu ta mnogo priati.
Walter: Viate li gospodina Hilmu Neimarliju? Kako je njegovo
zdravlje?
KARI: Dr. Hilmo Neimarlija je moj profesor iz Medrese i sa
Islamskog teolokog fakulteta, ujemo se gotovo svaki drugi dan, a
esto i viamo. U svom ivotu imao sam na stotine profesora i niko me
kao Hilmo Neimarlija nije inspirirao za studij, za uenje, za lijepu
knjievnost, za praenje trendova u savremenom islamu... Dr. Hilmo
Neimarlija je nedavno imao jedan blai infarkt. Sada je kod kue,
odmara se, ita. Dobio je od ljekara dozvolu da se vrati na posao.
Fakultet ga s radocu oekuje.
Walter: Zato je, po Vaim saznanjima, gospodin Hilmo
Neimarlija, neprikosnoveni autoritet, podnio ostavku na funkciju
predsjednika Sabora Islamske zajednice. Zdravstveni razlozi su,
navodno, bili tek izgovor?
KARI: Mislim da reis Ceri i dr. Neimarlija nisu dva tabora,
oni su samo dva stila miljenja, pa moda i dva stila miljenja o tome
276

ta i kako radi Islamska zajednica. Mogue je da su imali otru debatu

oko toga, ali to nije prvi put da oni tako uno raspravljaju. Oba su
rjeiti, vispreni u argumentaciji i sl. Kad je posrijedi Neimarlijina
ostavka, nejasno mi je da li ju je podnio ili bi bolje bilo kazati da ju je
najavio. Uostalom, neka nama Hilme Neimarlije ivog i zdravog,
dabogda on podnio jo sedamnaest ostavki!
Walter: ta mislite o injenici da Preporod, glasilo Islamske
zajednice, nije naao za shodno da objavi informaciju o njegovoj
ostavci?
KARI: Moda imaju dobar tira, pa im nisu potrebne dobre
vijesti ili senzacije. Preporod je, to jest, moj istaknuti prijatelj gospodin
Aziz Kadribegovi, u cijeloj ovoj stvari bio, kako se prije govorilo,
pomalo reimski. Trebalo je objaviti da je dr. Neimarlija u pisanoj formi
najavio ostavku. Taj in dr. Neimarlije nije za guranje pod tepih.
Meutim, moda je Kadribegovi, u konsultacijama sa svojim
saradnicima, zakljuio da je bolje ii onom bosansko-muslimanskom
putanjom, nek stvar prenoi, novi dan nova nafaka i sl.
Walter: U javnosti su se odavno pojavile informacije o
navodnim finansijskim malverzacijama u vezi sa organizacijom odlaska
hadija na had, organizacijom klanja kurbana... Jesu li ova pitanja
regulirana nekim pravilnikom i kakva su uope Vaa saznanja o tome?
KARI: Nisu mi poznate malverzacije o kojima govorite. No,
dobro je da ste me o tome pitali, da Vam u povodu Vaeg pitanja kaem
ta mislim o organiziranju hada, o servisiranju klanja kurbana, i sl. Ja
mislim da je Islamska zajednica u pravu kad insistira da sve te,
eminentno vjerske djelatnosti - budu unutar podruja rada Islamske
zajednice. Ja ovdje, naravno, ne govorim u ime Islamske zajednice, na
to nemam pravo, ali govorim kao jedan od upuenijih posmatraa.
Naime, prije 1990. godine Islamska zajednica je u tim djelatnostima
uglavnom bila autonomna. Kad je dola demokratija, Islamskoj
zajednici je bukvalno, oduzeto, ili je na njenom polju rada napadnuto,
277

mnogo toga to je ona ve osvojila svojim znojem tokom pet stoljea.

Oivljena su muslimanska humanitarna drutva, to je svakako sjajna
stvar, ali, umjesto da ta drutva razvijaju i osvajaju nova podruja
djelatnosti u naem drutvu, ta humanitarna drutva su se okomila na
kurbane i sl. Drugi primjer, Islamska zajednica je desetljeima dobivala
odreenu pomo od islamskih zemalja, recimo, od njihovih
ministarstava za vakufe. Meutim, nakon demokratije, svi su krenuli u
islamski svijet, i SDA, i SBH, i SDP, i svetac i otac. Gdje je prije
Islamska zajednica bila sama, sada je jedna pored drugih. I stoga bi IZ
morala u svome radu, u koncepciji, preivjeti jedno veliko pospremanje.
Ona sada mora krenuti u utakmicu.
Ovako stvar stoji i sa knjigama islamskog sadraja. Islamska
zajednica je mislila da e imati monopol koji je imala u socijalizmu.
Ali, avaj, gotovo sve joj se, umnogome i njenom krivnjom, izmaklo.
Dakako, i Islamska zajednica treba da zna da ova demokratija ne
doputa spavanje, pogotovo ti ne dopusta da bude neinventivan.
Ukratko, ne da ti da uziva u staroj slavi i navici, ne da ti da bude, kako
bi kazao Hegel, u orijentalnom snu, ve se mora pokrenuti. Mislim da
se had moe organizirati bolje, u to je potrebno ukljuiti turistike
strunjake i zapadne turistike agencije. Kao i one agencije iz
muslimanskih zemalja koje su uspjene. Recimo, u Maleziji ima
agencija za had koja obuava hadije za hodoae nekoliko mjeseci
prije odlaska u Arabiju, u Meku i Medinu. Nekoliko mjeseci traju
pripreme, organizira se niz seminara za upoznavanje islamske povijesti,
znamenitosti i sl, tako da had na kraju doe kao vrhunac. Zato se to i
kod nas ne radi? Nije, valjda, da u nas nema inventivnih ljudi. Takoer,
Islamska zajednica mora, i moe biti, najjeftinija u svojoj ponudi hada
i pruiti najkvalitetnije usluge. Zrani prijevoz nije skup. esto sam na
putovanjima (putujem gotovo vie negoli reis Ceri, tako da je profesor
Mustafa Spahi trebao i mene kritikovati) i vidio sam da avionske karte
na Zapadu uope nisu skupe. Zato se kod nas za nae hadije ne bi
angairala, recimo, austrijska avio kompanija, neka hadijama bude
lijepo i neka had bude jeftin.

278

Walter: S tim u vezi, po kojem se pravilniku i po kojim pravilima

rasporeuju sredstva od zekata i sadekatul-fitra?
KARI: Ja sam profesor, nisam operativac u administraciji, tako
da Vam preporuujem da te pravilnike pokupite u Rijasetu, ali o
sredstvima koja dobija Fakultet islamskih nauka ja Vam mogu
meritorno progovoriti. Islamska zajednica, to jest Rijaset, u potpunosti
finansira rad Fakulteta (takoer i veliki dio budeta Gazi Husrevbegove
medrese). Islamska zajednica je na osniva, ak i kada ostvarimo
specifino lanstvo u Univerzitetu u Sarajevu, a to e, ako Bog da, biti
za dva tri mjeseca, IZ e u potpunosti zadrati prava osnivaa. Od
sredstava zekata i sadekatul-fitra finansira se sve to je na Fakultetu,
recimo plae nastavnikog kadra, nastavne aktivnosti, grijanje, struja,
ostale reije itd. Finansiraju se i mnoge aktivnosti studenata, iz
sredstava zekata i sadekatul-fitra daje se i dobar broj stipendija i sl.
Znam, naravno, da ovdje treba dodati i to da i samo postojanje Gazi
Husrevbegove medrese i Fakulteta islamskih nauka pomae da se
finansira i sama Islamska zajednica, to jest njena administracija, njeni
sektori. Dakle, moe se kazati da stvar stoji i obrnuto. Ali, bolje je stvari
posmatrati u sintezi. Islamska zajednica je mnogo uloila u Fakultet, ali
je i Fakultet dao Islamskoj zajednici desetine izuzetnih profesora,
muftija, glavnih imama, imama itd. No, Alisa, vjerujte, nije lova u
Islamskoj zajednici. Vie godinjeg prometa ima jedna dobra
evabdinica na Baariji nego li Islamska zajednica.
Walter: Ramazanski moto Islamske zajednice bio je postom
protiv droge i alkohola, to je praeno i odgovarajuim dambo
plakatima. Zar nije bilo bolje da je Islamska zajednica novcem koji je
dala za plakatiranje kupila vree cementa kako bi udarila temelje prvoj
komuni za lijeenje narkomana pod nadlenou Islamske zajednice, po
ugledu na katoliku crkvu, iz ijih komuna izlaze izlijeeni narkomani i
dobri katolici (meu kojima je i znatan broj bivih muslimana)?
KARI: Ja sam kritikovao tu i takvu kampanju protiv droge.
Eto, i tu se vidi da se stil rada IZ mora dinamizirati, mijenjati, posuditi
forme aktivizma kakve su prisutne kod malih vjerskih zajednica koje
279

idu od kue do kue, od vrata do vrata. Mi imamo polupraznih damija,

zato ne kupiti svu tu mobilnu opremu koja se koristi u suzbijanju droge
i zato te damije, neke njihove prostorije, ne preurediti u dispanzere?
Takoer, sufijske redove Osmanska drava imala je, i pomagala ih, i
odreivala im viestruku namjenu. Trebam li uope spominjati da su
tekije, hanikahi i zavije bili i dispanzeri, duhovni hosteli, gdje se ovjek
duhovno lijeio od zala ovoga svijeta. Evo vam jednog primjera kako se
moe bolje i dinaminije. Fakultet, ako Bog da, kree sa kursom
Porodica i dijete za nae studentice. Docent dr. Faris
Gavrankapetanovi nas je podrao u tome. Kad smo stvar objasnili
kantonalnom ministru obrazovanja i nauke, gospodinu Emiru
Turkuiu, kao i ministrici zdravlja Zehri Dizdarevi, te predsjednici
Skuptine Sarajevskog kantona Melihi Ali, svi su kazali da se to mora
isfinansirati, da studentice Fakulteta islamskih nauka moraju imati
najosnovnije medicinske spoznaje o tome. Znate, u nas je obrazovanje i
u medresama i na Fakultetu islamskih nauka pro-muki koncipirano,
studentice ue nekakav, nemojte me pogreno shvatiti, muki islam. Ja
u nastojati, legalno i legitimno, putem procedure, da to promijenim.
Eto i zbog toga u nas nema nae islamske borbe protiv droge, nemamo
normalnog feministickog pokreta da muslimanke, studentice i uenice,
ohrabrujemo da upozore na grubost u tumaenju islama kod nas. Treba
nam puno vie inventivnosti.
Walter: Ima li problema u Islamskoj zajednici? Prema pisanju
Preporoda - nema, jer tamo moemo nai samo idiline tekstove o
otvaranju damija, protokolarnim posjetama, hatma-dovama te estoke
odgovore onima koji su se usudili promiljati o djelovanju aktuelnog
reisa. Kako Vi komentirate aktuelnu ulogu Preporoda i angaman
njihovog glavnog urednika gospodina Aziza Kadribegovia?
KARI: U Islamskoj zajednici ima problema, naravno. Ne bih
vam u odgovoru vrdao pa govorio o objektivnim i subjektivnim
problemima, o tome da mi muslimani ivimo u enklavama i da moramo
triput vie raditi da bi opstali. Preporod je novina IZ i uvijek je bila
vezana za svakog reisa. Ni Preporod pod urednitvom Aziza
280

Kadribegovia, po naravi stvari, ne voli pisati o stvarima u Islamskoj

zajednici koje e traiti od reisa angaman tipa da presijeemo, da
raistimo stvari i sl. Drugo, danas je toliko drugih kritiara Islamske
zajednice i reisa, da Preporod tu nikako ne bi mogao biti kurentan i
njegove bi kritike bile karikaturalne. Pa ipak, dobro bi bilo da Aziz
Kadribegovi reformira Preporod. Da ga koncepcijski dinamizira.
Kako? Ima puno i nezgrapno pomijeanog islama i bonjastva na
stranicama Preporoda. To treba dozirati.
Takoer, temati se mogu osvjeiti. Na primjer, mogu se uzeti
katolike novine i asopisi sa Balkana pa vidjeti kako prate teme vjere i
industrijskog drutva, vjere i droge, vjere i vjerskog indiferentizma,
vjere i politike, zatim kako prate krizu braka, pojavu individualizma i sl.
Walter: Mustafa Spahi Mujki, jos jedan veliki autoritet u
bonjakom narodu, naao se na estokom udaru nakon to je napisao
kritiki i sasvim argumentiran tekst o reisovim putovanjima (koje je
usporedio sa papinim), aludirajui na to da se odreeni krugovi u
Islamskoj zajednici ponaaju kao sveenstvo, to je u islamu strogo
zabranjeno. Kritike je doivio ak i na hutbi koju je drao njegov prvi
roak, naibu reis Ismet ef. Spahi?
KARI: Profesor Mustafa Spahi je napisao tekst u kojem
postavlja jedno sasvim konkretno pitanje: zato reis putuje toliko koliko
putuje? Trebalo je da mu nadlena institucija, to jest Rijaset i slube
Rijaseta objasne, njemu osobno, ili u Ljiljanu, svrhu i uinke reisovih
putovanja. Stvar se nije tako odigrala, drugi su mediji kazali da je na
pomolu raskol u IZ itd. I dolo se do mnogih stvari, ak i do toga da
sam ja protukandidat reisu i da me podrava ak i Omer Behmen,
glavom i bradom. Pazite, dvojica Mustafa, i Spahi i Ceri, su vrlo
sposobni ljudi. Dobro je to reis Ceri putuje, ali je dobro i to to
Mustafa Spahi pita ta su uinci putovanja, gdje ste, gospodine, bili,
koga ste susreli, ta ima IZ od svega toga?! Ja mislim da bi reis Ceri
trebao da redovito, barem jednom mjeseno, izvijesti profesore naih
medresa i naeg Fakulteta o IZ, o njenim projektima, zatim bi dobro
bilo da organizira da ga ti ljudi, pa i zainteresirani iz graanstva, pitaju,
281

da slobodno kritiziraju neke njegove stavove ili miljenja, da trae

odgovore o njegovim potezima koji su najee i potezi IZ... Znate, ako
ste premijer, ako ste dekan, ako ste reis, vi tamo niste da bi vam se
narod divio, ve da biste iri krug svojih saradnika i ljudi, pa i javnost,
upoznali dokle je stigla institucija koju vi vodite.
Walter: Da se rukovodioci u Islamskoj zajednici zbilja ponaaju
kao uvrijeene mlade, uvjerili smo se i mi u Walteru. Pred proli
bajram, nakon nekoliko naih kritikih tekstova, niko iz Islamske
zajednice nije htio (ili nije smio) dati interview za na list. Vi ste me
uvjeravali da se ne radi o cenzuri. Ipak, je li ovdje u pitanju neto puno
opasnije od cenzure - autocenzura?
KARI: Ne, mi doista nemamo ni cenzure ni autocenzure. ak
bi se openito moglo kazati da smo mi najslobodnija muslimanska
zajednica kad je posrijedi iskazivanje razliitih miljenja, tampanje
razliitih knjiga, emitiranje razliitih emisija. Moglo bi se narodski
kazati da je u nas sve na vraju, a za jedan tako malobrojan narod kao
to smo mi - to je opasno. Ja bih ak volio da IZ uvede nekog
konstruktivnog reda, jer u ovoj opoj slobodi (koja je, istina, gladnog
stomaka i tanke pite) prolazi sve i svata, svako govori u ime islama,
pojavlju se razni nestruni ljudi, ire primitivizam zaogrnut u
karikaturalnu vjeru i sl. Mislim da ne grijee oni koji upuuju kritike da
se ponekada mi u IZ ponaamo kao klerikalna sveenika zajednica. Ne
prilazimo mladom ovjeku jezikom njegove generacije, ne dotiemo
njegove probleme, mnogi nai tekstovi su pisani da mogu podjednako
biti objavljeni i u Bijafri, i u Arabiji, i u vedskoj Takvi tekstovi su
beivotni, drveni, nikakvi...
Walter: Kako je mogue da se niko iz Islamske zajednice nije
oglasio povodom sramne prodaje doniranog arapskog oruja Izraelu?
KARI: Mnogi su muslimanski intelektualci u Bosni protestirali
protiv te sramne prodaje. Nije mi poznato da li je IZ imala objavljen
neki zvanian stav.
282

Walter: Kako je mogue da se niko iz Islamske zajednice nije

oglasio povodom slanja bh. vojnika u okupatorsku misiju u Irak, ime
smo definitivno, nakon prodaje oruja Izraelu, zalupili vrata
prijateljskom arapskom svijetu?
KARI: Vidite, u javnosti se ve odavno stekao dojam da su i
nae bonjake stranke (tu su jedinstveni i SDA, SDP, SBH,) kao i
Islamska zajednica - proameriki bez rezerve. Dojam nije bez osnova, a
nije ni bez razloga. Mi, ovdanji muslimani, smo jedna sirotinja iji
opstanak ovisi o stavu Sjedinjenih Amerikih Drava o Bosni. To je u
ovih nekoliko postdejtonskih godina aksiom nae politike, pa i
djelovanja reisa Ceria. Vjerujem da bi vam oni ponudili bolje
odgovore na vae pitanje. Ali, politika je politika, ona nikada nije
ustuknula pred moralom.
Walter: Zasto se niko nije oglasio povodom nezakonitog
izruenja tzv. alirske grupe?
KARI: U Bosni su se oglasili mnogi. A ako mislite na
Islamsku zajednicu, i tu su se oglasili mnogi. Ako mislite na reisa
Ceria, traite da vam se o ovome oglasi.
Walter: Zato, unutar Islamske zajednice, jo uvijek nije
pokrenuta inicijativa da se zabrani naplaivanje uenja Kurana
(denaze, tevhidi i sl.) ako je to - haram?
KARI: Kao da je vae pitanje postavio neki vehabit. Prvo,
odakle vam to da je haram? To je krupno kazati.
Vidite, nisam o tome neki veliki strunjak. Mogu kazati samo to
da je dosta stavova i miljenja o naim obiajima uz denaze, tevhide
itd. objavljeno u nas tokom ovih pedeset ili ezdeset godina. O tome se
bavio dugo i temeljito prof. Husein ozo i mnogi drugi. Posvuda u
islamskom svijetu daruju se uai Kurana uobiajenim poklonima ili
malim novanim prilozima. To je postao dobroudni folklor. Taj folklor
283

pomae da bude vie islama, a ne manje islama! Takoer, plaanje za

uenje Kurana na denazama nije plaanje po nekakvoj tarifi,
cjenovniku. Imami i hode tamo budu, platilo im se ili ne, dao im se
neki simboliki fening ili ne. Alisa, vjerujte, imami, hode nisu nikada
od toga zgrnuli kakav basnoslovni kapital, sve je to samo ali Boe
muke! Nadalje, tevhidi, hatme, mevludi itd., to sve su korisne stvari i
dobri obiaji kod nas. Tu se ovaj na industrijski ovjek, moderni
ovjek, nae sa svojim prijateljima, spominju Boije ime, spominju
Muhammeda a.s., sastali su se u ime dobra, razmijenit e dobra
miljenja i sl. Moj savjet je uvijek da je dobro sve ono to omoguava
vjeri vei prostor.
Walter: Da li je pojava tzv. vehabizma u BiH hir muslimanske
omladine koja je potpala pod utjecaj, kako se to voli rei, stranog
elementa, ili je stereotipna interpretacija islama uleme, alima i hatiba
dobrim dijelom odgovorna za pojavu ovoga fenomena?
KARI: Prvo, ne bih se slozio sa generalizacijom da ulema,
alimi i hatibi odravaju stereotipnu interpretaciju islama. Tanije je
kazati da ima meu njima onih koji su stereotipni, ali ima i onih koji su
iznimno vispreni ljudi i koji duboko i intelektualno proivljavaju i
tumae vjeru, i koji su revnosni u ispunjavanju svih svojih obaveza.
Drugo, ono to se vidi kod nas i to se ve naziva vehabizmom,
jeste jedan trend i mikroproces koji ima pandane u kadizadelijama, koji
su se bili rairili svojom propagandom o pravom islamu u Osmanskoj
imperiji, pa i u Bosni, u vrijeme Mula Mustafe Baeskije. Kadizadelije
su bili sljedbenici Kadi Zadea, krutog interpretatora vjere, koji je
zagovarao unitenje svake normalne, razumne vizije o islamu, a bio je i
protiv mistike interpretacije islama. I danas je u ovih vehabita gotovo
ista matrica, isti stereotip. Uglavnom, takozvani vehabiti prilaze
mladom ili neiskusnom ovjeku i kau mu da su oni sljedbenici pravoga
islama, da Islamska zajednica nije nita, da je ona skup profitera, da je
njeno tumaenje islama kompromisersko itd. Podmetanje i proturanje
teorija o pravome islamu u Bosni je po nas muslimane, ali i po Bosnu
kao evropsku dravu, pogubno, katastrofalno. Ideolozi tih teorija
284

impliciraju miljenje kako se u nas pet stotina godina islam nije dobro
tumaio, kako smo mi danas nepravi muslimani, kako je Islamska
zajednica sluganska itd. Zatim se protura miljenje da je turska
kulturalna zona islama kompromiserska i prosufijska, te kako treba u
nas promijeniti mezheb. Kod nas ponegdje vidite jo i to kako se neki
mali broj Bonjaka arabizira nonjom, pojavom, vanjtinom i sl. Moe
biti da e to proi, kao to je i hipi pokret proao netragom. Ali je vrlo
vano da mi u Bosni ukaemo na ove pojave, da tumaimo islam na
nain da to tumaenje nee biti iritirajue ni za sekularnog muslimana
prof. dr Zdravka Grebu, kao ni za nekog starog hadiju u selu Suhom
Dolu kod Travnika. Naa tradicija islama je univerzalna, na islam u
kulturalnim aspektima ima svoje zaviajnosti koje su dobroudne. Neka
imamo mevluda, neka imamo tevhida, neka se ue hatme, neka imamo
mukabela itd. Nama islam treba kao vjera, kao kultura, kao civilizacija.
Nemojmo troiti snagu, ovdje u Evropi, na nekakav sumnjiv ideoloki
islam, na nekakav smrknuti islam.
Islam je radost, a ne tekoa. Islam ne smije biti za nas tuga,
teret i razvaljivanje zajednice. Ko hoe u Bosni ideologiju, neka, brate,
napravi sebi politiku partiju i neka tamo proba. Eto zato Islamska
zajednica treba brino uvati ovu nau islamsku tradiciju i sve to se tu
podrazumijeva.
Walter: U jednom naem istraivanju doli smo do zanimljivog
rezultata koji govori da su ljudi, koji su od rata naovamo primili islam
(mislimo na bive bosanske krane), uinili ovaj potez upravo pod
utjecajem tzv. vehabija. Oni otvoreno istiu da to vjerovatno nikada ne
bi uinili da su traili uzor u zvaninim islamskim institucijama u BiH.
Kako objanjavate ovo?
KARI: Ne bih se sa Vama u potpunosti sloio. Kad god imate
takva istraivanja o navodnom ili stvarnom ulasku u islam, trebalo bi da
napravite istraivanja i o izlasku iz islama. Mnogi nai ljudi po Americi,
Evropi, Kanadi, Australiji, mnogi su oni pod udarom naputanja islama.
Ja sam prije tri-etiri godine preporuio Preporodu jednu podlu knjigu
koja je objavljena u Americi i koja govori kako treba postupati sa
285

Bonjacima da bi se preveli u neke protestantske denominacije!!! Rekao

sam ve da islamska zajednica ima i visprenih i sterilnih kadrova, kao i
svugdje, ali ona nije prozelitska. Prozelitizam bilo koje vjerske
zajednice u Bosni vodio bi u stvarni rat u ovoj zemlji. Uvjeravam vas da
je neizmjerljiv i veliki trud koji su Islamska zajednica i bosanski
muslimani uloili u ovu petstogodinju tradiciju islama. Samo slijepci
to mogu osporavati.
Walter: Politika i islam. Danas u svijetu, kao i kod nas, postoje
tendencije da se tzv. islamski politiki aktivizam ili, ako vie volite,
politiki islam, smatra ideolokom podlogom za nastanak radikalizma,
pa ak i terorizma. Ima li ovakav sud nauno elaboriranog osnova?
KARI: U svijetu ima vrlo rairenih kola koje tvrde da su
islam i politika jedno. U Iranu su danas, na primjer, hutbe petkom pravi
politiki govori gdje drava govori kroz vjeru, a vjera kroz dravu. To
nije nepoznato ni drugdje. Vjerski govor danas, to jest religijska
retorika, posebno od nastanka ovakvog tipa medija, krcati su i
politikim porukama. Kad, recimo, papa kritikuje individualizam u
ivotu evropskog ovjeka, to znai da on kritikuje i vlade evropskih
zemalja, ukoliko se one malo brinu o socijalnim programima za
nezaposlene, za ugroene, za nevoljnike. Ali, u glavnini islamskog
svijeta damija je prestala biti politika institucija prije vie od hiljadu
godina. Dok su prve damije bile institucije sa viestrukom namjenom,
vjerskom, politikom, obrazovnom, danas to one nisu jer se dogodila
drutvena promjena. Naime, muslimani su odavno iz damije, kao i
krani iz crkve, izuzeli mnoge prvobitne njima inherentne aktivnosti i
prenijeli ih u parlamentarnu skuptinu, u politike partije, u
univerzitete...
Kad smo kod tzv. islamskog radikalizma, njega u islamskom
svijetu ima, ali razlog mu nije islam, ve uglavnom nafta. Kao to
razlog Irske Republikanske Armije nije katolianstvo, ve borba za
vlast u Sjevernoj Irskoj. Mislim da je muslimanima mnogo vanije od
bilo kakvih krutih tumaenja svoje vjere da se organiziraju u efikasnim
demokratskim dravama u kojima e vjera biti slobodna, u kojima e
286

ljudi biti slobodni. Slobodni na nain odgovorne slobode, a ne slobode

na nain razularenog drutva i raskalaene due.
Takoer, danas u islamskom svijetu mnogi govore islam je
rijeio sve, hajdemo se vratiti islamu itd. Imate i kod nas takvih hutbi,
ponekada naiete na takvu retoriku. To su parole koje ne znae nita.
Islam je tu, Kuran je tu, nema se potrebe vraati u nekakva daleka
vremena, u nekakve nedoije.
Bolje je kazati da je islam veliko i velianstveno vjersko,
kulturno, civilizacijsko i simboliko vrelo i blago koje rjeava sve, ali se
za to rjeenje ovjek mora potruditi, a ne biti parazit nad djelima i
miljenjima iz starih vremena. Islamsko rjeavanje stvari ide uvijek
iznova, brino pazei na kontinuitet tradicije, ne mrtve tradicije, ve one
koja je djelotvorna i, na dobro ovjeka - iva! Oivljavanje islama ide
uvijek sa ovjekovim trudom, sa trudom muslimana iz svake generacije
i uz pomo umnih ljudi, recimo profesora muslimana razliitih
disciplina, uz pomo uleme i sl. To je smisao idtihada, stalnog
promiljanja islama u svrhu dobra svih ljudi. U Kuranu se veli za
vjernike da ako oni pomognu Boga, Bog e i njih pomoi. To, izmeu
ostalog, znai da tumai Kuran u skladu sa izazovima svoga vremena,
da brino pazi na kontekst, da pomogne da islam ima dobru reputaciju
i sl. Muslimani svoje davne autoritete treba da stave u historiju, a
historiju treba da prouavaju u institutima. Nije sve uvijek i na svakom
mjestu primjenljivo, takoer, nije sve od Ibn Tejmije primjenljivo u
Bosni, nije sve od Gazalija primjenljivo u Bosni. Tekst i kontekst, ili to
bi Arapi kazali, ajat i rivajat, jeste neto to ide uvijek zajedno.
Walter: Kao strunjak za tefsir, ta mislite o pokrivanju lica
enama?
KARI: Reis auevi je to pitanje rijeio u naem kontekstu,
za nae prilike. Njegovo rjeenje je jo uvijek aktuelno. Muslimanka
neka nastoji odjeom biti onakva kakva je kad obavlja had, pokrivene
kose, otkrivena lica, smjerna pogleda. Ali, ipak u Vas podsjetiti da

287

Kuran u krajnjemu insistira na odjei bogobojaznosti. Boija Rije

izriito kae da je ta odjea najbolja.
Walter: ta savjetovati bh. muslimanima i kakvu im, u ovom
vremenu, uputiti adekvatnu bajramsku poruku?
KARI: Prvo, ja sam skromni dekan Fakulteta islamskih nauka,
drugo, rekao sam Vam da ove pameti nisam protukandidat reisu Ceriu
na izborima 2005. i, tree, ne smatram se posebno vanom personom da
bih mogao upuivati naciji nekakve poruke. Pa ipak, kad me ve pitate,
rekao bih sljedee, onako za sebe i usputno.
Nemojmo se ni po emu u Bosni getoizirati, zatvarati, povlaiti
u tugu, pribjegavati sjeti. Ma kako bio straan genocid kojem smo bili
izloeni, ili kojem smo i sada na druge naine izloeni, budunost e
biti bolja. Kad god nas pogode trenuci pesimizma, odmah se treba sjetiti
neeg lijepog, dobrog. Gdje je muka, tu je i olakanje. Uz opasnost raste
i ono spasonosno. Jedna arapska poslovica veli da nema te sue koju ne
prekine obilan i rodan pljusak kie. Mi smo muslimanski Evropljani i
evropski muslimani, ovo je i naa zemlja. Mi moemo biti vodei
evropski muslimani. Evo, to smo vidjeli i po izdanju Atlasa islamskoga
svijeta, projekta kojim se treba ponositi i koji je u cjelosti raen u
okviru Islamske zajednice i njenih ulemanskih krugova.

288

Intervju Dana: Enes Kari

UVIJEK JE POLITIKA KORISTILA

AHMEDIJU1
Razgovarala: Vildana Selimbegovi
Dekana Fakulteta islamskih nauka prof. dr. Enesa Karia (1958.)
mnogi doivljavaju kao najozbiljnijeg kandidata za budueg reisa.
Nekadanji ministar kulture i obrazovanja u Vladi RBiH, autor desetina
knjiga, naunih radova, specijalizant Al-Azhara, Yalea, Oxforda,
Univerziteta u Kairu, suradnik i dopisnik brojnih u svijetu relevantnih
naunih asopisa, aktivni lan Kraljevske akademije nauka u Ammanu,
za Dane govori o Islamskoj zajednici, zloupotrebi vjere u SDA svrhe,
Mustafi ef. Ceriu, Aliji Izetbegoviu, Harisu Silajdiu
DANI: Nedavno je Predrag Matvejevi, u jednom govoru,
ocijenio da je jedan od kljunih problema dananjeg islama pitanje
njegovog moderniteta, na ta odgovor moraju dati prije svega sami
islamski teoretiari. Kako gledate na ovakve stavove?
KARI: Tvrdnja gospodina Matvejevia je tana, ali je istina
dananjeg islama i njegova odnosa spram modernosti daleko
kompleksnija. Zapravo, ne radi se samo o fenomenu modernosti, jer je
to tek jedno lice cijelog problema. Radi se o mnogolikim apsorpcionim
moima dananjih muslimana i dananjeg islama. A nema sumnje da su
te dananje muslimanske moi apsorpcije, one civilizacijske, kulturne,
materijalne, ekonomske gotovo nikakve ili se sporo razvijaju.
Da pojasnim: Kad su se muslimani prije vie od trinaest stoljea
susreli sa Iranom i perzijskim nasljeem openito, apsorbirali su ga
1

BH Dani br. 383, Sarajevo, 15. oktobar 2004. god.

289

efikasno, mono, dostojanstveno. To znai, da su muslimanski

apsorbitelji, u ovom konkretnom sluaju Arapi, apsorbirajui Perziju
kulturno, dijelom postali perzijanizirani, ali su vjerom ostali muslimani.
To vidite u knjievnosti, ali i u filozofskim i teolokim raspravama.
Potom Arapi i Perzijanci (po vjeri muslimani) susreu indijsko nasljee,
i dogaa se ista stvar akulturacije u mnogim pravcima! Otvoreni za
kulturne vrijednosti drugog, sa otvorenim islamom u srcu oni prevode
na arapski i perzijski indijska djela, Panatantru, Upaniade, Vede, itd.
Islamski monoteizam, tevhid, nalaze i kod drugih i grade mnogolike
kulturne sinteze, prave svojevrsne kulturne sinkretizme. Kroz tu
dvostruku i mnogostruku kulturnu apsorpciju, kroz davanje i primanje,
muslimani se kulturno obogauju, ali obogauju i prostranu Indiju.
A kad je posrijedi stara Grka i helensko nasljee openito,
moemo kazati da su ga klasini muslimani prouavali vie i od samih
Grka! Tu je preuzimanje od Grka znailo davanje sebi, darivanje sebe,
ali darivanje i cijeloga ovjeanstva! I danas Evropa zna antiknu Grku
poglavito preko Arapa i muslimana i njihovih komentara, to jest
muslimani su zainteresirali Evropu za jedan njen davni temelj!
Poemo li dalje, Osmanska imperija, nama najblia kulturom,
prostorom i vremenom, jeste moda i najvei izljev muslimanskog
apsorpcionog duha. Malo je primjera u povijesti svijeta ija je valuta
vie stoljea bila apsolutna mjera monetarne konvertibilnosti tada
poznatog svijeta. Osmanska valuta je to bila.
Sve su ovo periodi idtihada, i rije idtihad ne treba brkati sa
rijeju dihad. Idtihad je muslimanski lan da prouava sebe, svoje
duhovne temelje, ali i da prouava druge. Moglo bi se kazati da je
idtihad onaj lan koji donosi nove djelotvorne sinteze, koje pomau
islamu da ostane svje, prijemiv, atraktivan, a muslimanima pomau
da daju novo i da ne budu puki paraziti na slavi vlastite prolosti.
Ali, uspon Zapada, takozvanog modernog Zapada, vremenski se
podudario sa jenjavanjem muslimanskih koncepata idtihada, kao i
muslimanskih interesiranja za drugog. Dolo je do ustuknua, dolo je,
kako kae Hegel, do povlaenja islama u orijentalni mir. Meutim,
moderni Zapad ne da ni sebi, niti ikome drugom, da drijema.
290

Muslimanski svijet je bio koloniziran, potom neokoloniziran. Process

koloniziranja i neokoloniziranja u muslimanskom svijetu bio je upjean
samo na planu podjarmljivanja muslimana nadmonom tehnikom, a bilo
je i perioda izvoza sekularnih ideologija, nastale su arapske i
muslimanske verzije nacionalizma, komunizma, socijalizma, itd.
Nosioci tih zapadnih izama obino su u muslimanskom svijetu
vladajue elite, koje ostaju nepromijenjenje na vlasti i po pedeset
godina. Ali, vjerski i kulturno muslimanski svijet nije koloniziran, on je
ostao rezistentan, on se iz krila vjere i kulture opire projektima Zapada,
posebno su vidljiva opiranja projektima Zapada kakve kreira dananja
Amerika. To se opiranje vidi tokom cijelog dvadesetog stoljea, negdje
ima tragine posljedice. Tano je da se muslimani danas ni u dobru ni u
zlu ne mogu natjecati sa Zapadom. Kad je posrijedi natjecanje u dobru,
muslimanske ekonomije su veinom slabe. Malo je muslimanskih
zemalja koje svim svojim graanima pruaju ekonomsku ansu. Kad je,
pak, posrijedi natjecanje u zlu, recimo bombama, Zapad je tu opet
neusporedivo jai. Terorizam, pa i onaj kojeg na BBC-iju i CNN-u
nazivaju islamskim, tek je obina praka, epuka i vodena trcaljka u
usporedbi sa zapadnim arsenalima ubojitog oruja.
DANI: ta to, ipak, muslimani danas mogu preuzeti sa Zapada?
KARI: Danas od Zapada, ili, preciznije, od mnogih zapadnih
demokratija, muslimani mogu preuzeti mnoga iskustva, recimo
standarde potivanja ljudskih prava kao i, dijelom, potivanje Boijih
prava. Od Zapada mogu nauiti i efikasno organiziranje drutvenih
institucija, demokratsko funkcioniranje vlasti, itd. Tuno je ako u
muslimanskom svijetu, ili u velikom njegovom dijelu, imate krvavo
smjenjivanje vojnih hunti, ili naslijeivanje oca od strane sinova na
vlasti, kao jedinu moguu promjenu vlasti!
Takodjer, Bosanski muslimani, u dananjoj Evropi imaju ansu
da se kulturno i islamski uzdignu, da uz pomo Evrope sa svojim
ovdanjim susjedima Hrvatima i Srbima zaimadnu efikasnu dravu i
efikasne politike, obrazovne, kulturne institucije Naravno, takvo to
ne raste na grani. Morate raditi, morate upoznati Evropu i islam u
291

planovima njihove saradnje, a ne sukoba i trvenja Mislim da dananja

Evropa zasigurno ne prijeti opstanku islama i muslimana! Nus-produkti
evropske demokratije, npr. droga, vjerska indiferentnost, moralna
dekadenca, raskalaenost, itd., sve to podjednako pogaa i tradicionalne
krane Pronaimo u njima saveznike, i borimo se demokratskim
sredstvima da u naim drutvima bude sve vie prostora, muslimanima
za islam, kranima za kranstvo, itd. Moe se to, samo se treba
potruditi, velim vam, treba raditi
DANI: Gospodine Kariu, jeste li Vi za laiku, sekularnu dravu
Bosnu i Hercegovinu? Bila bih Vam jako zahvalna ako mi na ovo
pitanje odgovorite sasvim konkretno, kao to su to nedavno, na naim
stranicama uinili Haris Silajdi i Mustafa Imamovi?
KARI: Danas tu ne treba imati nikakve dileme: ja sam za
civilnu dravu, za civilne dravne institucije. Ako sekularna drava ne
znai privilegiranje ateistike ideologije, ja sam i za sekularnu dravu,
onu koja se sa graanima i narodima iskljuivo rukovodi pravom i
zakonom. Mislim da sam za potonjih sedam godina barem na petnaest
javnih tribina u Bosni i Hercegovini razlono objasnio da je za narode,
za graane, za ljude BiH evropska civilna drava najbolje rjeenje.
ta to praktiki, i pojednostavljeno kazano, znai? U sluaju kad
si naelnik jedne opine iz reda Bonjaka (kako se kae politikim
argonom), podupirati civilnu dravu znai da u opini ne kuha
nikakve bajramske halve, da ne vjea na zidove nikakve levhe, da ne
preseljava damiju u opinu, ve da organizira opinske altere koji
e raditi po zakonu, potovati radno vrijeme i sve graane
Ako si naelnik iz reda hrvatskog naroda, podupirati civilnu
dravu znai da teritorij opine ne obiljeava betonskim krievima, da
u opini ne istie nikakve krieve, nikakva raspela, itd.
Dakako, civilno organizirana opina takoer znai da se
tamonji naelnik ne treba evropski dokazivati organiziranjem
pijanki, banenja, terevenkiu prostorima opine. Dananja Evropa,
civilna i sekularna Evropa, ne konzumira alkohol na radnom mjestu.
292

Naelnik, premijer, ministar on pomae civilnu dravu kad se

mijea u svoj, a ne u hodin ili reisov posao! A i hoda ili reis pomau
civilnu dravu kad se ne mijeaju u posao naelnika, ministra,
premijera, lana Predsjednitva BiH Na primjer, naelnik Fehim
kalji sebi se umijeao u posao i sada se od Bentbae do Kozje uprije
ima kuda proetati i hajvan i insan U opini Stari Grad popravio je
hiljade kvadrata asfalta, itd. To znai da Fehim kalji nosi u srcu La
ilahe illallah! Ne treba mi njegovo La ilahe illallah kao predizborni
slogan, parola ili transparent! Ne treba nam, kako kae narod,
tarlahanje! Pusti to! Daj da vidim djelo.
DANI: Drite li tetnom postojanje faktike simbioze izmeu
SDA, SDS i HDZ, na jednoj, i Islamske zajednice, Srpske pravoslavne i
Katolike crkve, na drugoj strani?
KARI: Drim tetnim prije svega Ustav BiH to je tu simbiozu
anticipirao, unio je kao aksiom. Ako se ne promijeni, taj e ustav barem
jo trideset godina donositi tu simbiozu, bez obzira kako e i ko e se u
tom trojstvu smjenjivati na vrhu drave BiH. Nekada tamo sa punom
demokratskim procedurom mogu doi SDP/SBiH, SNSD i NHI, ali oni
u konanici rade iste stvari i udovoljavaju realizaciji one ustavne
anticipacije (tro)nacionalnog aksioma o kojem sam govorio.
Ustav BiH, ovakav kakav jeste, trai od svih nas da nas oni koje
izaberemo nacionalno predstavljaju. Nacija prije svega! A niko nas ne
pita jesmo li samo to eljeli, i hoemo li da nas ivotno predstave, da
nam bude bolje za na ivot, slobodu, napredak, a ne samo za taj
nacionalni identitet, koji je jedan od petnaest identiteta koji moe
imati.
U vezi te simbioze o kojoj govorite da vam pripovjedim i ovo.
Prije nekih godinu i neto bio sam sa gospodom Zdravkom Grebom i
Ivanom Lovrenoviem na sijelu kod Lorda Edauna i kod tadanjeg
amerikog ambasadora Bonda. Zametnula se ona dosadna pria o
nacionalnim strankama na vlasti, itd. Nakon to sam iznio ovo to vam
maloprije rekoh, upitao sam, tek retoriki, gospodina Edauna sljedee:
293

A zar SDP nije, kad je pobijedio na parlamentarnim izborima 2000.

godine, u konanici ipak predstavljao samo Bonjake?! Hrvatski mediji,
hrvatski korpus, Katolika crkva u BiH, tako su, uglavnom, doivjeli i
tumaili pobjedu gospodina Zlatka Lagumdije. A isto tako i Srbi! To
je tako zbog onog mrskog ustavnog aksioma, proteiranja (tro)nacije u
Ustavu BiH, o kojem sam maloas govorio.
Daj Boe da bude drugaije u BiH, daj da imadnemo sigurnu
dravu u kojoj e strah za gubitak nacionalnog identiteta, vjerskog
identiteta, itd. postati bezrazloan, izlian. Pa ipak, moj je dojam da
emo se mi jo nagledati onih partijskih trijada koje smo ovdje
spomenuli, bez obzira da li to bio trio SDA, HDZ i SDS ili to bio
SDP/SBiH, SNSD i NHI. A uz njih e uvijek ii i hijerarhije vjerskih
zajednica.
DANI: Godi li Vam injenica da Vas mnogi vide kao
najozbiljnijeg kandidata za reisul-ulemu?
KARI: Godi! Naravno da mi godi! To je svojevrsno priznanje,
to znai da sam dosad uradio vrijedne stvari im u meni dobar dio
javnosti vidi budueg reisu l-ulemu.
Ali, gospoo Vildana, pomislim da je gorko biti reisu l-ulema
kad ga onako mediji karikaturalno pokau, gore ahmedija a dolje gae i,
da oprosti ko ita, genitalije na gotovs, kao to su Dani uradili prije
dvije sedmice sa reisom Ceriem. Vi ste probosanska novina i zato
dozvolite da protestiram! Evo ovim putem protestiram! Takav tretman
skroz-naskroz reis Ceri nije zasluio! Tekst gospodina Peanina koji
ste objavili o reisu Ceriu je analitiki, on ima jedan nivo i sa stavovima
Peaninova teksta se moe razviti plodna diskusija, ali mislim da
nikome nije trebala onakva naslovna stranica!
Neto pomislih, ako li nam ova evropska sloboda bude ovako
napredovala u medijima, ne bih se iznenadio da neka od bosanskih
novina objavi budueg reisa golog. Go ovjek i gola koa! Ba tako!

294

DANI: Po emu bi se Vi, kao reisul-ulema, razlikovali od

gospodina Mustafe Ceria?
KARI: Mediji i javnost mene su promovirali u potencijalnog
kandidata na buduim izborima za reisa. A ja o tome nisam pojma
imao. A o tome ni danas ne znam neto vie. To je istina, vjerujte mi.
To sam kazao i prije izvjesnog vremena u nekim intervjuima. Sada sam
dekan Fakulteta islamskih nauka. Ukazano mi je povjerenje, i tu, ako
Bog da, ostajem do 2. oktobra 2005. Taj emanet i taj rok ja ne mogu
pogaziti. Hoe li se ta iza tog datuma dogoditi, ja ne znam. Ko li dotle
iv, ko li mrtav!
Ali, rado bih kandidatima za budueg reisa pomogao da sastave
svoj reisovski program i da se kritiki osvrnu na minule oblike
rukovoenja Islamskom zajednicom sve tamo od 1882. od kad postoji
ta institucija. Recimo, trebalo bi obavezno da novi reis, pa bio to Ceri
ili neko drugi, nakon povratka sa idilinih simpozija i meureligijskih
dijaloga iz Londona (Pariza, Kuala Lumpura, Dohe, Vaingtona,
Rijada), posjeti bosanska sela: Gluhu Bukovicu, Zloselo, Suhi Do,
Crni Vrh, Gladovik, Vukovije, Nevjestino selo i jo pokoje selo
uzvjetar, kako bi kazao sjajni knjievnik Dafer Obradovi. Da reis i po
Bosni napravi makar toliko hiljada koraka koliko po svijetu prevali
hiljada milja. Da ta sela posjeti u vrijeme kad tamo nije neka nova
duma, ili sveanost popraena ugodom, ve nenajavljeno. Tamo, u tim
selima, tamo je onaj najtuniji preostatak bonjakog naroda.
Potom, dobro bi bilo Islamsku zajednicu organizirati da iz stanja
dobrovoljnosti, entuzijazma i volonterstva stupi u stanje organizirane
institucije, gdje se potuje radno vrijeme, gdje ima procedura, gdje se
ide u penziju kad treba da se ide u penziju, gdje imami ne kasne na
namaske vaktove, a ni profesori medresa i Fakulteta islamskih nauka na
posao i predavanja, itd.
Vjerujte mi, mnoge institucije nae Islamske zajednice nalik su
volonterskim i hobi klubovima, navrati kad hoe, ostavi kiobran,
aktentanu, malo se proeta, obavi razgovore, i potom strugne, da bi
sutra opet uradio isto

295

Jo neto! Danas bosanski muslimanski korpus ima osam

medresa, jedan Fakultet islamskih nauka i dvije Islamske pedagoke
akademije Trebalo bi da imamo najureeniji vjerski ivot. A nije ba
sasvim tako. Tu sam i ja kao dekan odgovoran i kriv. Pogledajte samo
kako se nekvalitetna i nedozrela tiva o islamu objavljuju u nas.
Posvuda svako izdaje fetve, kao da je doputeno igrati se vjerom. Ima i
primitivnih tiva i knjiica objavljenih u ime nekakvog islama koji
ninato ne lii i nikakvom dobru ne vodi.
K tome, veliki broj svrenika naih novopokrenutih medresa, ne
zavrivi nikoji islamski ili drugi fakultet, stupi olahko u imamsku
slubu, negdje su to pravi pravcati adolescenti, nezreli za tako
odgovornu dunost. I ta onda imate posrijedi u velikom broju demata?
Imate upravo to da jedan adolescent osamnaestogodinjak dri hutbu
punu politikog naboja, sa ne znam kakvim i otkudanjim utjecajem,
dri, dakle, hutbu uglednim dematlijama, zrelim ljudima, ininjerima,
zanatlijama, privrednicima Ili imate dosadne hutbe, tako dosadne da
bi na nekom svebosanskom takmienju iz dosadnih stvari stotine njih
konkuriralo za prvo mjesto!
Hutba je jednosmjerna komunikacija, ljudi je sasluaju i ne
pitaju, potom odgunaju putem do kue Gotovo da su u nas danas
sasvim rijetke hutbe koje kazuju ta po islamu valja a ta ne valja raditi,
ta je halal zarada a ta nije, ta je sabur u braku, kako odgajati djecu u
vjeri, ta znai potovati roditelje i starije, ta znai potovati kranina,
jevreja, ta znai potovati uitelja, profesora, itd., itd. Naprotiv, svi bi
da priamo sa minbere hoe li Turska uskoro u Evropsku uniju, pa onda
ospemo paljbu po mrskom Zapadu, tom mrskom ejtanu ejtanskom I
ja sam kao dekan Fakulteta islamskih nauka odgovoran to nije bolje.
Mislim da sa naim studentima postiemo tek prosjene rezultate. Ali,
nae unutarnje stanje nee biti bolje sve dok vrh nae Islamske
zajednice ne donese odluku da se sa plana vanjske politike i sreivanja
svjetskih stvari usmjerimo na plan domaeg terena!

296

DANI: Kako biste Vi reagirali da Vam neku nagradu dodijeli

iri kojem predsjedava Henry Kissinger? Biste li mu izrazili posebnu
zahvalnost, kao to je to uinio reis Ceri?
KARI: Nagradu bih primio, recimo, od Elie Wiesela, ali je ne
bih primio od Henryja Kissingera! Nagradu bih primio od Billa
Clintona, ali je ne bih primio od Georgea Busha!
Od Kissingera je ne bih primio, ako ne bih morao! A ako bih
morao, onda bih izbjegao da mu se zahvalim! A ako bih mu se morao
zahvaliti, onda bih to uinio privatno, i zamolio ga da tu zahvalu ne
objavljuje! Eto, tu su neki izlazi.
No, moda hadi Reis efendija u prvi mah nije znao ko stoji iza
nagrade, pa se odluio da je primi. Pozadinu nagrade nismo znali ni mi
mnogi koji smo mu srdano estitali.
Ali, Vildana, pazite jednu stvar! Stranci nama upravljaju, to je
jasno. Stranci su zaustavili finaliziranje genocida nad Bonjacima, I to
je jasno! Stranci dobro znaju da je na Balkanu prisutno i vjersko trvenje,
i da su ovdje vjerski lideri vani. Iz tog slijedi da stranci dobro znaju da
u Bosni mogu odraivati svoje stvari i preko vjerskih lidera. Preko njih
mogu efikasno disciplinarati politiare, bremzati ih, i slino. Pogotovu
je to tako ako imate anemine politiare koji nisu u stanju efikasno
upranjavati svoju poziciju. U prirodi je svake vlasti da hoe da se jo
vie ovlasti. Vjerski lider uz vlast koju ima, eli jo da se dodatno
ovlasti. I onda se pone mijeati u tui posao.

DANI: Imate li Vi razumijevanja za odluku francuske vlade o

zabrani noenja vjerskih obiljeja u javnim kolama?
KARI: Nemam. I ne razumijem odluku francuske vlade. ta
dravi smeta ako mala katolkinja u koli nosi na laniu kri?! Ili jevrej
onu svoju epicu kapicu?! Zar je marama na glavi neke muslimanske
djevojke prijetnja savremenoj civilizaciji?! Ja sam protiv dravnog
uredovanja odjee.
297

S druge strane, mislim da su muslimani ponegdje u Evropi

naletjeli na tu udicu zvanu marama. Drugi e se baviti parama, berzama,
itd., a mi muslimani maramama. Ne kaem da marama nije vana,
vana je ali tek na osmom mjestu po vanosti!
Ali, naalost, tragedija je u muslimana na mnogim mjestima u
muslimanskom svijetu danas to su pogreno poredali rjeavanje svojih
prioriteta. Imate neke muslimanske vlade koje dou na vlast i, umjesto
da porade na planu poboljanja ekonomije, ljudskih prava, obrazovanja,
i slino, one se ponu baviti propisivanjem odjee, odsijecanjem ruke za
krau, itd. To je znak dekadence. U devetnaestom stoljeu propadajua
Osmanska imperija bavila se preteno propisivanjem odjee za
mukarce. Biljee da su u Sarajevu bile demonstracije kad su se
smjenjivali saruci i fesovi. Potom su, sredinom dvadesetog stoljea i
kasnije, bosanski muslimani prihvatili francusku kapu, a u velikom
broju skinuli fes. Kad sam bio ak u Gazi Husrevbegovoj medresi prije
dvadeset i vie godina, francuska kapa je bila nekakav odjevni znak
muslimanstva. Sve apsurd do apsurda.
DANI: Kako objasniti injenicu da su neke od islamskih
zemalja, poput Saudijske Arabije, ampioni u krenju ljudskih prava?
KARI: Prvo, ne bih Saudijsku Arabiju svrstao tako visoko u
kritelje ljudskih prava. Tamo postoji smrtna kazna, ali postoji i u
mnogim dravama SAD. S druge strane, Saudijska Arabija je prevalila
veliki put modernizacije, ali se kao i mnoge muslimanske zemlje opire
vesternizaciji. Promjene su tamo vidljive nabolje, beduinsko drutvo iz
ranog dvadesetog stoljea preobraava se u velike gradske i
polugradske sredine, sa visokim standardom ivota irokih slojeva
stanovnitva, sa realnim prilikama da rade, da se koluju i zaposle.
Tamo su globalni trendovi u ekonomiji, kolstvu, komunikacijama.
Ne mogu a da ne priznam jednoj zemlji napredak i prosperitet
ako posvuda vidim Saudijce, po Evropi i svijetu, u biznisu, u ekonomiji.
Dinastija tamo jeste bogata, ali su i njeni graani u velikom prosjeku, u
ogromnom prosjeku, bogati.
298

Naravno, uvijek moe bolje. Sada je tamo, u Saudijskoj Arabiji,

na djelu opi dijalog. Svi su svjesni potrebe za reformama. Ali, reforme
treba da dou iznutra, a ne prisilom sa Zapada. Ne bih volio da u
Saudijskoj Arabiji reforme provodi Amerika, ali isto tako ne bih volio
ni da ih provodi Al-Qaida. Dobro bi bilo kad bi osmanska tradicionalna
varijanta islama tamo doivjela vee pravo glasa. U tom pogledu sam
optimista. Ima muslimanskih zemalja koje kre ljudska prava. To je
takoer tano. Raduje injenica da tamonji mediji o tome sve vie
govore.
DANI: Smatrate li da je u redu da se infratruktrura Islamske
zajednice koristi u svrhu predizborne kampanje Stranke demokratske
akcije, kao to je to bio sluaj uoi posljednjih izbora u BiH?
KARI: Ne smatram! Nikad se s tim muljanjem nisam slagao.
Moj je stav tu poznat, ali kakva korist od njega. emu te i takve
karikaturalne scene promocije SDA naelnika na vjerskim
sveanostima?! Zar smo to damiju reducirali na prolaznu politiku
opciju?! Ili pak mislimo da su neke politike stranke zapisane i u
Kuranu, pa smo ih duni gurati?! I zar damija nije damija svih ljudi
koji joj pripadaju, koji mogu i imaju pravo biti u razliitim strankama,
ali imaju pravo biti u islamu?! Zar to njima zatvaramo vrata?! Zato
smo tako kratkovidi?! Zar smo to postali sektai?!
Ali, uvijek je politika koristila ahmediju. Kau da je u vrijeme
rahmetli Mehmeda Spahe jedan hoda bio angairan da narodu na zoran
nain objasni da treba glasati za onu listu koja je gurala Maeka. Taj se
hoda sjetio kako da to izvede. Stavio je ahmediju na glavu, uhvatio
jednog velikog maka, i satima ga milovao kod glasake kutije!
Njegovu predizbornu poruku teko da su i umobolni mogli pogreno
razumjeti.
DANI: Gospodine Kariu, na mjesto ministra kulture RBiH,
stigli ste kao odabranik dr. Harisa Silajdia: javna je tajna da tada
niste imali naklonost gospodina Izetbegovia. Kako Vi danas uskoro
299

e godina od Izetbegovieve smrti cijenite njegovo mjesto u historiji

BiH?
KARI: Prvo, kazao bih da ja nisam bio neki vaan ministar. Na
Balkanu ministar obrazovanja i kulture nije toliko vaan. Ne umiljam
da sam neto veliko dao naoj tadanjoj politici, obrazovanju, kulturi u
vrijeme tog mandata 1994. -1996. godine. Shvatio sam to kao
mobilizaciju. Prije tog angamana bio sam u nekim projektima u Vijeu
kongresa muslimanskih intelektualaca, ak su me izabrali i za
potpredsjednika, mene i rahmetli Kasima Begia. A predsjednik je bio
rahmetli Alija Isakovi. Sarajevo je bilo ve mjesecima opkoljeno, glad,
smrt i bijeda na sve strane. U vrijeme jednog susreta u Vijeu, moj dragi
prijatelj dr Haris Silajdi mi je kazao: Kariu, nije vrijeme da sada u
podrumu pie knjige. Hajde da radi! Nastojao sam, u tom ratnom
vihoru, izbjei injenje tete. Ponegdje sam i pogrijeio. Sa
predsjednikom Izetbegoviem ja nisam imao neke velike i vane
slubene poslove, ali sam ga tada esto viao, a mnogi susreti su trajali
satima. Imali smo i neka zajednika putovanja, a najvie se sjeam
putovanja u eku gdje ga je doekao predsjednik Havel. Bio je to
sjajan dvodnevni susret. U Pragu je predsjednik Izetbegovi odrao
govor pred prepunom salom. Nastupio je briljantno, ne znam zato taj
govor nikada nije objavljen.
A sada da odgovorim na Vae pitanje. Predsjednik Izetbegovi
je pozitivna linost nae novije povijesti. Uinio je mnogo dobra u
tekim vremenima i s malo ili nimalo sredstava na raspolaganju. Volio
bih da muslimani danas u svijetu imaju lidera nalik Izetbegoviu, koji je
cijenio obrazovanje, itao svjetsku literature, volio filozofiju i poeziju
Mnoge koncepcije islama koje je iznio, naroito one u knjizi Islam
izmeu Istoka i Zapada i danas su mi bliske. Ili barem mogu nai
valjane razloge zato je takve koncepcije imao. Ovih dana piem jednu
malu knjiicu Islamsko miljenje Alije Izetbegovia. Nadam se da u
je dovriti do kraja ramazana.
DANI: Kad smo kod Ramazana, koja je Vaa poruka
muslimanima uoi prvog dana posta?
300

KARI: Nisam ja pozvan da se obraam muslimanima. Ja sam

jedan skromni dekan Fakulteta islamskih nauka, gdje odreda studira
sirotinja i gdje rade nastavnici koji su, kao i njihov dekan, u velikim
stambenim kreditima.
A kad bih bio pozvan da upuujem ramazanske poruke, one bi
bile vrlo kratke. Recimo: Potovani muslimani, ispostite ramazan
predano. Volite svoga prijatelja umjereno, moda ete nekada doi na
rije, pa ete odati svoje tajne koje ste meuse povjerili. A i kad se na
nekoga srdite, inite to umjereno. Moda e vam osoba na koju se sada
srdite postati jednoga dana prisni prijatelj, pa ete se stidjeti ta ste mu
sve runo izgovorili!
Eto, Vildana hanuma, u ovom smislu glasi jedna izreka
Muhammeda Alejhiselama.

301

Dr. Enes Kari, dekan Fakulteta islamskih nauka

VE ETIRI ILI PET GODINA DR. CERI JE

SEBI UMISLIO DA JE SADA UPRAVO ON NA
I VJERSKI I SVJETOVNI LIDER1
kae dr. Enes Kari, aktuelni dekan Fakulteta islamskih nauka u
estokom verbalnom okraju i nastojanju da u prvoj rundi nokautira
aktuelnog reisu-l-ulemu. Intervju koji slijedi vjerovatno je
najdramatiniji obraun kandidata za funkciju reisu-l-uleme koji je
javno izreen u ukupnoj povijesti Islamske zajednice.
Preporod: Potovani dr. Kariu prije nekoliko mjeseci izjavili
ste kako se neete kandidirati na narednim izborima za funkciju reisu luleme. U meuvremenu, promijenili ste miljenje, tako da ste jedan od
trojice kandidata (naravno u koliko to saborska komisija potvrdi) za
funkciju prve linosti u Islamskoj zajednici. ta je uzrokovalo
mijenjanje miljenja ili stava u relativno kratkom vremenskom periodu?
Dr. ENES KARI: Da, prije nekoliko mjeseci nisam se
namjeravao kandidirati za reisu l-ulemu. Meutim, nekoliko je vanih
stvari opredijelilo moju drugaiju odluku. Prvo, mnogo uvaenih ljudi
Islamske zajedniee, iz Sarajeva i drugih gradova i mjesta BiH, takoer,
mnogo njih koji nisu u strukturama IZ, kontaktirali su me i izrazili svoje
miljenje kako bih se ipak trebao kandidirati. Drugo, kad se ve
pozivate na moje dileme od prije nekoliko mjeseci, ja sam takoer,
imao pouzdane vijesti da se tokom aprila, maja i juna ove godine,gospodin dr. Ceri, sada reisu l-ulema u tehnikom mandatu, takoer
nije elio kandidirati. To su mi rekli ljudi iz njegove blizine, njegovi, ali
Preporod - islamske informativne novine, br. 18/812 od 15. septembra 2005. god.,
Sarajevo.
1

302

nita manje i moji, prijatelji! Onda sam zakljuio: Ako se dr. Ceri
koleba, znai da se toga poloaja zasitio, jer nepunih trinaest godina je
veliko vremensko platno, gotovo jedan itav radni vijek! Dalo se to se
moglo dati! Kolebanje dr. Ceria meni je takoer, znailo da je on
osjetio da su ga se i drugi zasitili. Tree, sada, u dobar as, imam punih
etrdeset sedam godina. Ako me Bog poivi, sada mogu najvie uiniti,
imam iskustvo, znanje i energiju. A ako dr. Ceri sada dobije jo tih
narednih sedam godina, moja gereracija e za sedam godina biti ve
prestara da se s energijom, vitalnou i svjeinom suoi s izazovom i
odgovornou kreiranja i voenja Islamske zajednice.
Preporod: Po onome kako sa da stoje stvari, Va najozbiljniji,
protivnik ili konkurent za poziciju reisu-l-uleme je aktuelni reisu-lulema dr. Mustafa Ceti. Evo Vam prilike za radikalnu kritiku njegovog
dosadanjeg voenja Islamske zajednice?
Dr. ENES KARI: Prvo Vam elim kazati kako ja nisam sklon
nikakvoj radikalnoj kritici. Radikalizam nije moj nain, I ne samo to. Ja
sam prije nekih tri ili etiri godine kazao da je Ceri kao reisu l-ulema
tokom rata i neposredno nakon rata dao svoje, a ponajbolji udio za svog
reisovanja dao je u objelodanjivanju naeg udesa i razglaavanju nae
kataklizme po bijelom svijetu. Preporod je objavio tu moju pohvalu
koju sam uknjiio na konto dr. Ceria.
Ali, dr. Ceri je sve nekako od 2000. godine naovamo izgubio
kompas. Ili ga dri u ruci, ali samo i iskljuivo za svoju upotrebu! Dok
je rahmetli Izetbegovi bio iv, imao je kakvu - takvu granicu. Nakon
Izetbegovieva odlaska na Onaj svijet, dr. Ceri je jo samo imao pred
sobom autoritet dr. Hilme Neimarlije. Meutim, ubrzo se sukobio s
njim, a mislim da je sukob izbio zato to dr. Ceri nije sklon
institucionalnom radu i nije spreman, moda vie nema strpljenja da
slua svoje saradnike. Nema ivaca uope da slua, Neimarlija je u
takvim okolnostima morao otii. Ve etiri ili pet godina dr. Ceri je
sebi umislio da je sada upravo on na i vjerski i svjetovni lider. Od tog
vremena sve vie rastu njegove ambicije da se slika sa elnicima
NATO-a, sa zvaninicima OESCE-a, i tako dalje. Tim nastupima on
303

doprinosi poveanju magli po naim bosanskim brdima i dolinama. Dr.

Ceri misli da mi moemo u Evropsku Uniju kao vjerska grupacija. Sa
ahmedijom na elu, a ne kao organizirana evropska drava. Iako to
moe imati neke populistike efekte, ozbiljno uzevi, uvjeren sam da tu
dr. Ceri strahovito koncepcijski grijei i da se takvim njegovim
pristupom poveava opasnost i zamka da se nas Bonjake u evropskom
i svjetskom kontekstu doivljava i svodi na konfesionalnu injenicu.
U Evropu i u svijet mi treba da idemo kao drava, civilna i
normalna drava. Tamo treba da nas vode respektabilni politiari. A
reisu-l-ulema naka ide kod muftija, kod nadbiskupa i episkopa, kod
ministara za vakufe,s kojima mu i jeste mjesto.
Da se razumijemo, niko razuman ne moe biti protiv toga da
vjerski poglavar putuje i da njegova zajednica ima i vanjsku politiku.
Ali, da li na Rijaset redovno profilira i ustanovljuje platformu
inostranih nastupa dr. Ceria? Tvrdim da ne profilira, niti je utvruje. A
kako to znademo? Znademo na temelju injenice da dr. Ceri toliko
putuje i toliko se objavljuje u medijima, da bi se Rijaset morao,
praktiki, sastajati gotovo svake sedmice, ukoliko eli da reisa validno i
punovano pripremi za te brojne nastupe.
Ali, onaj ko zna nae stvarno stanje stvari - on znade da su te
slike dr. Ceria po bijelom svijetu zapravo lijepo obojene zveke i
baloni. To slikanje i ta diplomacija dr. Ceria je bez ikakvog stvarnog
uinka i bez pokria. Od tih slika nema nekog velikog boljitka po nas i
po Bosnu. Ako nije ovako kako, kaem demantirajte me! Recite mi:
Kariu, nisi u pravu, jer su sada vee plae, imama i muderisa!!! Kariu
nisi u pravu jer su sada vee imamske penzije!!! Kariu, nisi u pravu jer
dr. Ceri je donio pet stotina studentskih stipendija za Fakultet
islamskih nauka!!! Kariu, nisi u pravu jer dr. Ceri je svojim utjecajem
donio stotine miliona dolara naoj Bosni!!! Dakle, recite mi sve to,
demantirajte me, ali s argumentima!
Preporod : Moje nije da Vas demantiram, niti da odgovaram
umjesto prozvanog, moje je da postavljam pitanja...
304

Dr. ENES KARI: Pogledajte frizirane izvjetaje u Glasniku

IZ! Svake godine dr. Ceri je u inozemstvu boravio u prosjeku stotinu
dana! Ja sam osoba koja kompetentno zna inozemne destinacije dr.
Ceria. Mnogi od tih simpozijuma su treerazredni skupovi. Njegov
nedavni boravak u Londonu je posjeta jednom dematu,
Bangladeanima, kojima treba pomo, i koji nama ne mogu pomoi.
Mislim da se nikada na tako mogo skupova, pogotovo onih
treerazrednog ranga ne bi tako frekventno pojavljivao, karidinal
Bozani, ili recimo kardinal Pulji!
Barem ne bi traili da to bude pod reflektorima medija.
Uvjeravam vas! Gledao sam adrese inostranih destinacija dr. Ceria.
Veina tih njegovih putovanja uinjena su udruenjima kojima treba
neko egzotian da ih potvrdi. Treba im neki Mendela, da tako kaem.
Naalost, dr. Ceri je prihvatio tu ulogu i obavljao ju je, i jo je uvijek
obavlja, estradno! Pritom je zaboravio da on nije nikakav bosanski
Mendela, i to mu se jednom mora kazati.
Dr. Ceria nema ondje gdje ga treba biti, a, to su nai stvarni
problemi. Deset godina je prolo iza rata, a imamske penzije su u,
prosjeku stotinu i trideset maraka! To je problem dr. Ceria. On rjeava
svjetske stvari, a ne rjeava materijalne, staleke i strukovne probleme
Islamske zajednice. Ali, on to sebi ne da rei! Demantirajte me, ako nije
tako. Recite, Kariu nisi u pravu, jer je dr. Ceri imao za svoga
posljednjeg mandata stotinu regionalnih radnih susreta sa imamima,
gdje je govorio, i jo vanije, sluao o njihovim hutbama, vjerskom
radu, tekoama, mogunostima, plaama i penzijama!!! Naravno, nije
imao takvih sastanaka, sastanaka sa znojem niti hoe da ih ima. Niti ih
ima sa dematlijama na nain dvostrane komunikacije. Umoran je. Kao
reisu l-ulema mora dopustiti da te demati izravno pitaju, a ne samo da
dematlije gleda odozgo, sa paradnih otvaranja damija ili sa tribina u
salama gdje je ambijent takav da se mora, ponaati kao politiar, a ne
kao reis! Evo, ja sam puna dvadeset i etiri mjeseca dekan na Fakultetu
islamskih nauka. Dr. Ceri nas na Fakultetu islamskih nauka nije niti
jednom slubeno posjetio. Sve to bi dolazio, bilo je usputno i sa
zvanincima koji su mu bili zanimljivi, npr. sa ambasadorima islamskih
305

zemalja. Kao da su mu oni vaniji od nas i naih problema. Ja ovo

potonje kaem i sa velikom dozom tuge. Kao da smo izgubili dr. Ceria
kao prijatelja. Onog dr. Ceria, glavnog imama Zagrebake damije,
kome smo se svi ovdje u Sarajevu radovali prije nekih petnaest i vie
godina. Sada su ta vremena prola.
Preporod: ta je to na emu ete Vi insistirati u narednom
mandatu i ta ete mijenjati (naravno ako pobijedite) od dosadanje
prakse rada u Islamskoj zajednici?
Dr. ENES KARI: Ako Bog da, ja u proi za reisu l-ulemu.
Imam puno pavjerenje u kritiki sud lanova glasakog tijela. Prvo, kao
reisu l-ulema ja u, ako Bog da, odmah predloiti Saboru IZ da se
sadanji prihodi u Bejtu l-Mal raspodjeljuju tako to e medlisi (i njihovi demati) dobijati etrdeset i pet procenata, muftijstva pet
procenata, a centralne institucije IZ u Sarajevu pedeset procenata.
Predloiu Saboru IZ da iz ovog dijela koji e pripasti centralnim
institucijama finansiramo medrese (onaj dio trokova koji ne finasiraju
kantoni), islamske pedagoke akademije, Fakultet islamskih nauka i
Fakultet za imame. Namjeravam predloiti mjerodavnim instancama da
se taj fakultet otvori u Tuzli. Tuzla to zasluuje. Drugo, kao reisu lulema, odmah u traiti potpisivanje separatnog ugovora izmeu
Islamske zajednice i drave BiH. Drava je duna da pomae rad
vjerskih zajednica i to na modernom evropskom konceptu uvaavanja
njihove duhovne, kulturne i socijalne misije. Takoer, traiu od drave
da svi zaposleni u Islamskoj Zajednici, prije svih imami i muderisi,
dobijaju pune dotacije za svoje penzijsko i socijalno osiguranje.
To u uraditi na nain kako je to uradio muftija evko ef.
Omerbai. Tamonja Islamska zajednica od Republike Hrvatske prima
godinje oko dva miliona eura! Mi, Islamska zajednica u BiH smo
veinska vjerska zajednica, a sada dobijamo vrlo malo. To to kantoni
dijelom finansiraju medrese, to su duni, jer su to kole kao i svake
druge. Da se tu ne koluju, kolovali bi se u nekoj drugoj koli i opet bi
doli na dravni alter. Islamska zajednica se mora integrirati u drutvo,
mora se baviti socijalnom skrbi, itd., stoga traimo da se finansijski
306

integriramo u drutvo, kako bismo mu mogli uzvratiti dobrim. Tree,

dajem obeanje da u u prve dvije godine svoga reisovskog mandata
osobno posjetiti sve demate, svako selo sa damijom i mektebom,
posjetiu sve institucionaine jedinice Islamske zajednice. Podijeliu im
matine knjige, jer Ustav IZ trai da demati imaju te knjige! Podijeliu
dematlijama lanske knjiice, a Ustav IZ trai da lanovi IZ imaju
knjiice. Traiu da plaaju lanarinu, jer ako hoe organiziranu
Islamsku, zajednicu, takvu e dobiti samo uz plaanja lanarine.
etvrto, pokrenuu veliku akciju zekata i sadekatu l-fitra. Molim vas,
pogledajte koliki je na prosjek zekata i sadekatu l-fitra u protekle tri
godine! Tri i po miliona KM! To je vie nego skromno u odnosu na
volju i htijenje naih ljudi da podupiru rad Islamske zajednice.
Preporod: Ali kako to realizirati u situaciji kad nam praktino
treina dematlija gladuje...
Dr. ENES KARI: Nemojte mi samo- prebacati da puno
govorim o novcu. Nema sreene zajednice, pa ni sreene Islamske
zajednice, bez sreenih finansija. Ja to pouzdano znam. Kao to znam
organizirati institucije, bio sam gotovo dvije godine dravni i federalni
ministar za obrazovanje, nauku, kulturu i sport, i to ministar koji nije
napravio tetu, ve samo dobrotu. Takoer, bio sam predsjednik
Upravnog odbora na Filozofskom fakultetu u Sarajevu gotovo pet
godina, gdje sam imao velike uspjehe. Sada sam evo ve pune dvije
godine dekan Fakulteta islamskih nauka. Za to vrijeme nai
vanbudetski prihodi su bili izmeu petsto i esto hiljada KM! Fakultet
smo opremili novom informatikom opremom, uskoro emo imati vie
od trideset objavljenih udbenika! Za ove dvije godine Fakultet je naao
i podijelio vie od stotinu i dvadeset stipendija razliitog, ali sigurno
znaajnog iznosa. Ovakvim rezultatima ne moe se pohvaliti nijedan
fakultet na sarajevskom univerzitetu. Studenti, profesori, docenti. i
asistenti su zadovoljni pridruivanjem u Univerzitet u Sarajevu, ije
pozitivne posljedice sve vie osjeamo.

307

Preporod: Kako Vi gledate na kritike reisu-l-uleme dr. Mustafe

Ceria po razliitim nezavisnim magazinima, radiju i lokalnim TV
stanicama koje dolaze od osoba iz Islamske zajednice koje se ubie
priama o potrebi institucionalnog djelovanja?
Dr. ENES KARI: Prvo, ne bih rekao da se ubie. Prije e biti
da se sporadini izrazi kritike odmah preuveliavaju i doivljavaju kao
neki, da vas na neki nain citiram, ubitani nasrtaji. Rije je o
suvislim i odgovornim kritkama. Te kritike su uslijedile zbog toga jer
nema dr. Ceria u radnim, ve uglavnom samo u paradnim posjetama
naim institucijama. A nekima ne doe ni paradno! A kad doete
paradno, vi sa svojim domainima ne moete razgovarati o stvarnim
problemima. Da vam navedem jedan primjer. Negdje proljea ove
godine pozvao me gospodin Muharem ef. Hasanbegovi, predsjednik
Glavnog odbora Udruenja ilmijje u BiH, da se sa reisom dr. Ceriem
obratim godinjoj skuptini tog uglednog tijela. Ja sam se, doista,
osjeao vrlo neugodno da na tako reprezentativnom skupu imama na
hadi reis efendija nije niti jednim pasaom u svojoj besjedi stavio do
znanja da eli razgovarati o njihovim penzijama, plaama, daljnjem
obrazovanju, strunim usavravanjima, strukturi demata ili slinim
pitanjima. Meni se tu inilo da gledam dva svijeta. Jedan je bio svijet
reisa Ceria, njegovi gegovi, ongleraji i akrobacije sa bjelosvjetskih
simpozija, dok je drugi svijet bio onaj sirotinjski i posni svijet
bosanskih imama. Mene je porazila injinica da niko od prisutnih
imama nije ustao i kazao: Hadi Reis efendija, stanite, molimo Vas!
Dajte malo budite konkretniji! Dajte malo da progovorimo o nama
ovdje u Bosni, o naim dematima, penzijama, damijskim olucima!
Za takva pitanja nije bilo prostora. Hadi Reis efendija ih je izvijestio o
odnosima Amerike i Saudijske Arabije, o sukobu civilizaaja, i o jo po
neemu sa bjelosvjetskih meridijana Ali, o tome kako nam rade demati
u Ponjaviima, u Vragolovima, u Suhim Dolovima... o tome sa hadi
Reis efendijom nije bilo rijei. Niti ju je on dopustio.
Preporod : Nije valjda funkcija reisu-1-uleme da razgovara o
damijskim olucima. Pa ta e mutevelije i hode raditi...?
308

Dr. ENES KARI: Ako Bog da, ja u bitii reisu l-ulema koji e
biti, izmeu ostalog, i hoda. Ja sam hoda, ja sam dijete hode rahmetli
Emin efendije Karia. U mojoj kui, u mojoj porodici ahmedija je na
glavama Karia 380 godina! Ueni Korkuti su mojim precima dali
idazetname. Moj otac Emin ef. je uio pred slavnim muderisom Dervi
ef. Spahiem. Znam ta to znai: Stoga, biu reisu l-ulema koji e
glavninu svoga vremena provoditi sa hodama i dematima. Kao to se
kao dekan Fakulteta islamskih nauka sebi mijeam u posao, takoer u
se kao reisu l-ulema sebi umijeati u posao. Ili u, ako u tome doivim
neuspjeh, podnijeti ostavku!
Preporod : Ovih dana Vi ste u Danima dobili svojevrsnu
glorifikaciju od biveg predsjednika Sabora Islamske zajednice i
donedavnog prvog saradnika aktuelnog reisu-1-uleme. Istovremeno,
rad i ponaanje reisu-1-uleme Ceria je uglavnom komentirano u
negativnom kontekstu. No, kako je i Vama i meni poznato, dr.
Neimarlija je bio na elu Sabora est ili sedam godina (a po hijerarhiji
Sabor je nadreen Rijasetu) a da on nikada niti jednu slinu primjedbu
nije uputio na djelovanje reisu-l-uleme. Takoer, ne dao Bog da je
zucnuo ita o vlastitoj odgovornosti kao predsjednika najvieg
predstavnikog i zakonodavnog tijela Islamske zajednice. Moete li to
komentirati?
Dr. ENES KARI: Dr. Neimarlija nije gavorio o dr. Ceriu
samo u negativnom kontekstu. Gospodine Kadribegoviu, prvo i prvo,
Vi ste bili duni kao glavni i odgovorni urednik Preporoda da obavite
intervju sa bivim predsjednikom Sabora IZ, dr. Hilmom Neimarlijom.
Vi to niste uradili. Sjeam se dobro kako ste objavili njegovu ostavku.
Nije je bilo na naslovnoj stranici Preporoda. Vijest o ostavci dr.
Neimarlije objavili ste negdje unutra, a na naslovnoj stranici je bila
krupna vijest kako e u Parizu, na dodjeli UNESCO-ve nagrade reisu
Ceriu prisustvovati dvije hiljade zvanica! Mislim da je za Islamsku
zajednicu daleko vanija bila vijest o ovoj Neimarlijinoj ostavci!

309

Preporod: Gospodine Kariu, da je gospodin Neimailija svoju

ostavku podnio na sjednici Sabora i da ju je obrazloio pred lanstvom
kojemu je est godina bio na elu, kao to je osnovni red ona bi dobila
tretman kakav zasluuje. No, ispod svakog nivoa je bjeanje i nemanje
hrabrosti da se suoi sa injenicama i istinom, posebno kad se radi o
jednoj takvoj funkciji i odgovornosti pred muslimanima...
Dr. ENES KARI: Nadalje, gospodine Kadribegoviu, onaj ko
uspije iz svoga kruga izgubiti dr. Nermarliju kao najblieg saradnika, taj
je doista ampion u nadmenosti! Dr. Ceriu je, naalost, polo za rukom
da iz kruga svojih najbliih saradnika izgubi dr. Hilmu Neimarliju.
Znam za njihove dugotrajne rasprave oko strategije voenja Islamske
zajednice, koje su katkada prelazile u une prepirke. Nekim
prepirkama sam, kao to Vi dobro znate, i prisustvovao. I znam da je dr.
Ceri ostao gotovo uvijek nepopustljiv. Opet, samo kao primjer, izmeu
mnogih: ako se obiljeava 120 godina organizirane Islamske zajednice,
dr. Ceri ne doputa da se ta manifestacija nazove 120 godina
Islamske zajednice, ve ultimativno trai da se ona nazove 120
godina institucije Reisu-l-uleme! Tako hoe, bez obzira to svi
znademo da Islamska zajednica ne postoji zbog reisu l-uleme ve da
reisu l-ulema postoji zbog Islamske zajednice. Rijaset nije vaniji od
Islamske zajednice. Ali na plakatima 2002. godine je moralo biti kako
dr. Ceri hoe! Rije je o tome da li mi svi u dr. Ceriu imamo
sagovornika koji je spreman biti s nama ravnopravan, koji je spreman
odstupiti od svoga argumenta ako mu se ponudi bolji. ini mi se da mi
u njemu takvog sagovornika nemamo ve pet godina! I on je, naalost
podlegao onoj slabosti ljudi na vlasti. Hoe da mu se ljudi
bespogovorno dive!
Nadalje, gospodine Kadribegoviu, sadanji reisu l-ulema dr.
Ceri je iznad Rijaseta IZ, jer dr. Ceri taj Rijaset uglavnom ne
konsultira za svoja svakodnevna objavljivanja. On za takvo to nema
utvrene platforme od Rijaseta kao najvieg operativnog tijela IZ. Nae
muftije esto saznaju da je dr. Ceri negdje na nekom putovanju ili da
svijetu objavljuje neku deklaraciju iz novina. Kao to to saznajem i ja,
koji sam dekan Fakulteta islamskih nauka i koji bi trebao znati kuda to
ide i ta to radi poglavar IZ! Pitam Vas, da li je o ovoj famoznoj
310

Londonskoj deklaraciji, posljednjem, u nizu, bar do ovog trenutka,

objavljivanju dr. Ceria koje je medijski oznaeno kao iznimno vaan
dogaaj, raspravljao Rijaset? Da li je Rijaset utvrdio platformu
londonskog nastupa naeg reis efendije? Zar su profesori Fakulteta
islamskih nauka, pedagokih akademija pa i medresa trebali da o ovoj
deklaraciji saznaju iz novina. Takoer, zato je zanemario Vijee
Kongresa bonjakih intelektualaca?! Zato i njih nije upoznao sa ovom
deklaracijom ukoliko se doista radi o epohalnom papiru?!
Eto, ini mi se, samo nekih razloga zato i drugi saradnici dr.
Ceria mogu razmiljati o ostavci.
Preporod : Prigovara se na javnost rada u Islamskoj zajednici i
to se kao grijeh stavlja na lea reisa Ceria. Da li ste Vi kao
profesor ili dekan Fakulteta Islamskih nauka mogli potpuno slobodno i
samostalno djelovati odnosno da li ste bili ikada, onemogueni da
iznesete svoje miljenje u javnosti, i da li se ikada (Vama ili bilo kome
drugom od profesora i saradnika) dogodilo neto neprijatno nakon
istupa u javnosti?
Dr. ENES KARI: To, o emu Vi, govorite nije javnost. Javnost
je mnogo ozbiljnija stvar. Gospodine Kadribegoviu, ne bih kazao da su
nae institucije slobodne zato to se dr. Ceri ne mijea u njihov
posao, ve su one slobodne upravo stoga jer su preputene samima
sebi! A to i nije neka sloboda! Taktika dr. Ceria je sasvim jasna i lahko
ju je proitati. On razmilja kao tipini pragmata na vlasti: Neu se
mijeati u posao medresa, muftijstava, Fakulteta islamskih nauka,
medlisa... ali u pritom aranirati stanje da se ni oni meni ne mijeaju u
posao, u moja putovanja, u moju svjetsku politiku! Pa emo vidjeti
kome je bolje! Naravno, na posljetku, u takvoj disperziji i nesaradnji,
najbolje je dr. Ceriu. Nikog ne poziva na odgovornost, ali oekuje da
ni njega niko ni zato ne pita. Otuda dr. Ceri ne primjeuje ni neke
nae eventualne uspjehe. Niti ih nagrauje. Na primjer, dr. Reid
Hafizovi je objavio blizu dvadeset ogromnih knjiga, ali dr. Ceri to ne
vidi. Jer, da vidi on bi taj velianstveni ulemanski podvig, kao i rad
mnogih vrijednih imama i vjerouitelja, nagradio i to medijski popratio.
311

Mi smo eljeli da Reisu-i-ulema, na primjer, donese stotinu stipendija

studentima! Da donese pedeset hiljada KM za organiziranje simpozija o
Ibn Haldunu ili o Huseinu ozi! Mi se uvijek nadamo i ekamo
ispunjenje te elje.
U najkraem, takvo stanje preputenosti naih institucija samima
sebi nije dobro. Jer ono nam nee donijeti dobro organiziranu Islamsku
zajednicu. Danas nemamo IsIamske zajednice koja bez problema i po
proceduri moe smijeniti jednog muftiju! Vidjeli smo to nedavno, u
sluaju muftije u Republici Sloveniji. Nemamo Islamske zajednice koja
moe po socijalnoj pravdi poslati svoje uposlenike u penziju! Pogledajte
samo, kolujemo mlade kadrove, a malo nas hoe u penziju sa
navrenih 65 godina ivota, i sa etrdeset godina radnoga staa!
Nemamo Islamske zajednice koja naem vjerniku moe ponuditi
najbolje i najjeftinije organiziran odlazak na had.
K tome, u dematima imamo ve nekoliko sluajeva, ubojstva iz
vjerskih razloga, iz razloga tzv. pravoga islama, ali tamo se, na licu
mjesta, vrh Islamske zajednice nije naao! Pogotovo se nije naao prije,
da svojim radom u dematima sprijei i preduprijedi takve opasne
pojave.
Ja u kao reisu l-ulema traiti upravo suprotno. Rijasetove
komisije, prethodno odobrene od Sabora IZ, pratie i pomagati rad
svake medrese, muftijstva, medlisa, Fakulteta islamskih nauka. Ali, i te
institucije mogu i trebaju pratiti rad samoga reisa i Rijaseta.
Preporod : Jedan od podravalaca Vae kandidature (koji je
koliko do juer bio protiv Vas) javno (NTV 99) tvrdi kako ovakvih
izbora za reisu-l-ulemu nema ni u Junoj Koreji. Naravno, to je
injenica jer tamo nema muslimana, ali kada je donoen Ustav
Islamske zajednice (1997.) voena je viemjesena javna rasprava, a od
njega i njemu slinih tada nije bilo primjedbi, ve je izraavano ope
uvjerenje da je to najdemokratskiji ustav koji Islamska zajednica ima od
svoga formiranja. Kakav je Va stav o tome?
Dr. ENES KARI: U Junoj Koreji ima muslimana. Ali, nije
312

navoena Juna ve Sjeverna Koreja. I nije bila rije o Ustavu nego o

proceduri izbora i pravilima predizbornih aktivnosti. Ali, ostavimo te
sitnice po strani. Ovih dana iznova sam proitao mnoge bive ustave IZ:
Ovaj to je sada na snazi posebno je bio predmet moje panje. Gospodin
Muhamed Salki i dr. Hilmo Neimarlija su, pisanjem nacrta ovog
aktualnog Ustava IZ uinili jedno dobro djelo. Naalost ne mogu se
oteti utisku da je i ovaj ustav pravljen po mjeri linosti koja je sredinja,
a to je aktualni reis, a ne po mjeri stvarnih potreba IZ-e. Ustav treba
anticipirati sve potrebe razvoja IZ-e, a toga tamo jo uvijek nema.
Ali, mislim da, je potrebno demokratizirati izbor reisu l-uleme,
muftija, kao i dekana naih fakulteta i direktora medresa. Pa i dalje,
glavnih imama, i sl. Na ta mislim? Gospodine Kadribegoviu, iako
Vam dajem ovaj intervju, ja sam jo uvijek pretkandidat za reisu lulemu, premda sam predloen iz deset izbornih okruga! Ako se reisu lulema bira isti dan kad ga Sabor IZ odobrava, kad emo onda mi, ako
budemo prihvaeni od Sabora IZ kao - da tako kaem - punovani
kandidati, kad emo onda mi, dragi Azize Kadribegoviu, izloiti svoje
programe, kad emo se predstaviti izbornom tijelu, kad emo pridobiti
glasove na normalan nain?! Eto, ja Vas to pitam, gospodine
Kadribegoviu. Pitam to javno, koliko je to logino? Koliko je to
ozbiljno? U kojem javnom dokumentu IZ-e moete nai pravila o
izboru Reisu l-uleme?
Preporod: Kao i sva ostala dokumenta Pravilnik o izboru reisu
l-uleme i zamjenika reisu l-uleme objavljen je u Glasniku nakon to
su ga usvojili lanovi Sabora IZ-e. Koliko su oni ozbiljni, nije moje da
sudim. No, htio sam Vas ovo pitati: po nekim analitiarima, ono to
Vama osobno nedostaje, a to je neophodno linosti na poziciji reisu luleme, jeste nedostatak imamske prakse, rada u dematu, gdje su i
najvei problemi u rukovoenju sa zajednicom. Moe li tome biti
satisfakcija injenica da ste Vi sin hode, kao to to tvrdi bivi
predsjednik Sabora dr. Hilmo Neimarlija?
Dr. ENES KARI: Prvo, gospodine Kadribegoviu, ne radi se
ovdje ni o kakvim satisfakcijama. Posrijedi je neto daleko znaajnije.
313

Ako kao redovni profesor Fakulteta islamskih nauka mogu poduavati

nae budue imame tradicionalnim naukama Kur'ana, zato njima, i
drugima, ne bih mogao biti reisu l-ulema? Drugo, ja sam dijete Islamske
zajednice. Ono to se od mene trailo ispunio sam. Na vrijeme sam
zavrio petogodinju GH medresu, potom sam na vrijeme zavrio dva
fakulteta, na vrijeme pa i prije vremena - ja sam magistrirao i
doktorirao! Imao sam potom barem est kvalitetnih specijalizacija i
boravaka od Rijada i Kaira do Oxforda, Yalea i, UCSB... Objavio sam
veliki broj knjiga i prijevoda. Bavio sam se i bavim se najsloenijim
poslovima rukovoenja institucijama u kojima su ivi ljudi sa svim
svojim problemima. Upravo su to moje komparativne prednosti u
odnosu na dr. Ceria.
Preporod: Dosta vanjskih primjedbi Islamskoj zajednici dolazi
na temu tzv. vehabija te joj se zamjera krajnje neutralan odnos i
nereagiranje u adekvatnom trenutku. Kako se Vi odnosite prema ovom
problemu, ako je to problem, i kako uope (Vi i Vaa institucija) gledate
na taj fenomen, posebno u kontekstu svjetske antiislamske kampanje?
Dr. ENES KARI: Na Fakulte tu islamskih nauka izuavamo
nau vjeru na naukovnim tradicijama kakve je iza sebe ostavila
tradicionalna bosanska ulema, recimo reis auevi, hadi Mehmed ef.
Handi, Husein ef. ozo, Dervi ef Spahi... To tradicionalno
naukovanje nastojimo plodno osavremeniti postignuima sa Istoka i
Zapada, ondje gdje je to mogue. Nisam primijetio da meu studentima
ima ekstravagantnih tenji.
Zato imamo mladie s bradama koje vidimo na ulicama naih
gradova, koje ponegdje u medijima imenuju vehabijama?! Prvo, ni naa
Islamska zajednica nije i nee biti imuna da na vlastitom podruju vidi
muslimane na drugi nain. To je fenomen s kojim su se na Zapadu
susrele tradicionalne kranske zajednice. Njima su se pojavili krani
na drugi nain.
Meutim, bonjaki
velianstvene tradicionalne

narod je malobrojan, Pored nae

islamske nauke veliki je luksuz
314

eksperimentirati sa mezhebima i kojekakvim biljkama koje ovdje

nemaju anse. Na'e tlo je pretvrdo za njihov korijen. K tome, Islamska
zajednica mora svojim djelovanjem popuniti prostore koji su njeni,
mora angairati i pokrenuti studente naih islamskih fakulteta i
akademija, mora pokrenuti starije uenike i uenice naih medresa i od
njih zatraiti, kroz relevantne projekte, da priu svojim vrnjacima, da
im prue ruku. Mladii koje u nas nazivaju vehabijama jesu nai
mladii, ali im mi nismo prili, nije im Islamska zajednica pruila
prostor, vrijeme, blagu i iskrenu rije... Bio sam prije kojih etiri ili pet
godina u Ensar damiji u Zenici. Drao sam predavanje. Mislim da je
tada bilo nekoliko desetina tih naih mladia sa mnogo duim bradama
od one koju je pustio na uvaeni naibu reis hafiz Ismet ef. Spahi.
Gledali su me u poetku mrko, strogo, gledali su nekako kroz mene...
Ipak, u svojoj besjedi sam kazao otvoreno da je na bonjaki prioritet
civilna i evropska drava. To je na trajni prioritet. Nas ne moe spasiti
promjena mezheba, niti na tom planu ima ikakve spasonosne teorije.
Nemamo pravo na nemar spram nae tradicije niti na zaborav nae
tradicionalne uleme! Mislim da sam u srcima tih mladia stekao
nekakvo mjesto, ma koliko bilo sporedno.
Preporod: Kakvo je Vae miljenje o institucionalizaciji
muslimana u Evropi?
Dr. ENES KARI: Smatram da to nije na posebno vaan
prioritet. Kad je posrijedi na vjerniki cilj, na je prioritet da se mi
ovdje, mi kao Islamska zajednica, institucionaliziramo i organiziramo.
Kad je posrijedi na nacionalni cilj, na je prioritet multinacionalna i
civilna, svjetovna evropska drava, Bosna i Hercegovina. Treba nam
drava koja ima socijalne programe, koja se brine o slabima, nejakima,
obespravljenima. Takvi i drugi programi su itekako razvijeni u Evropi.
Iza muslimanskih doseljenikih zajednica po Evropi imaju i
stoje kakve takve drave i zemlje Porijekla. Neka tamonje
muslimanske zajednicc iskoriste pogodnosti i tekovine evropske
demokratije i neka se izvole organizirati.

315

Mi Bonjaci smo u Evropi autohtoni, mi imamo svoju Islamsku

zajednicu. Sa drugim slinim zajednicama moemo imati protokole o
saradnji, i sl. Mislim da je nama, mislim sada na Islamsku zajednicu,
vei prioritet imati dobre odnose sa evropskim obrazovnim fondovima,
na primjer sa programima Tempus ili WUS za nae medrese i
islamske fakultete i akademije, i slino, nego li da po ovoj ili onoj
damiji u Evropi guramo ove ili one deklaracije. Te deklaracije ne traju
ak ni koliko traje ljetni dan dopodne.
Preporod: Naredni broj naeg lista u kome e, ako Bog da, biti
objavljen i ovaj razgovor istovremeno je i broj kojim obiljeavamo 35
godina kontinuiranog izlaenja. Kako ste i Vi dugi niz godina bili jedan
od njegovih vanjskih saradnika, molimo Vas za iskreno (ne
prigodniarsko!) miljenje o njemu?
Dr. ENES KARI: ta da kaem o Preporodu koji je list moje
mladosti, list moje generacije, ali, koji mi nije, evo ve dvije pune
godine - ponudio svoje stranice, da na njima, u formi ekskluzivnog
intervjua, kao dekan Fakulteta islamskih nauka, predstavim svoj
dekanski program?! Vi ste, gospodine Kadribegoviu do sada
predstavili sve dekane Fakulteta islamskih nauka, ne i ovog koji je sada
pretkandidat za reisu l-ulemu. Nemojte mi samo rei da tu nema makar
malo politike.
Preporod: Gospodine Kariu, Vi ste ipak malo pobrkali stvari.
Preporod Vam je nudio intervju, no vi ste kazali kako je bolje da jedna
druga osoba koja je bila ponajvie ukljuena u reformu Fakulteta,
govori o Fakultetu. No, ta osoba je odbila Va prijedlog. Ali zato ste Vi
govorili za druge medije i nimalo laskavo o Preporodu.
Dr. ENES KARI: Preporod je nekada bio bolji, u godinama
kad ste Vi bili mlai, i kad su na kormilu Islamske zajednice bili reisovi
sa manje globalnim ambicijama. Ali, Vi ste moj istaknuti prijatelj,
iskusan novinar. U mome reisovskom timu za Vas e biti mjesta, pa i u
Preporodu koji e stati malo na zemlju.
316

O AUTORU

Dr. Enes Kari je roen 16. maja 1958. u

Vinjevu, Travnik, Bosna i Hercegovina od oca
Emin ef., i majke Sabihe.
Osnovnu kolu je zavrio 1973. u HanBiloj (Travnik). Srednju (petogodinju) Gazi
Husrev-begovu medresu zavrio je u Sarajevu
1978., a potom se iste godine upisao na Fakultet
politikih nauka i Fakultet islamskih nauka. Na
Fakultetu islamskih nauka diplomirao je 1981., a
na Fakultetu politikih nauka 1982. godine. Postdiplomski studij iz
filozofije je upisao na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i
magistrirao 1986. (tema: Odnos grke i islamske filozofije u
enciklopediji Ihvanus-Safa). Doktorirao je 1989. godine na Filolokom
fakultetu Univerziteta u Beogradu (tema: Hermeneutiki /tefsirski/
problemi prevoenja Kur'ana).
Boravio je vie puta na specijalizacijama na univerzitetu AlAzhar, Kairskom univerzitetu, zatim na univerzitetu Yale (SAD) i
Oxford (Vel. Britanija). Godine 2002. proveo je ljetnji semestar na
Fullbrightovoj stipendiji na univerzitetu u Kaliforniji, Santa Barbara
(UCSB).
Na Fakultetu islamskih nauka izabran je za asistenta 1981.
godine na predmetu tefsir (tumaenje Kur'ana). Godine 1986. izabran je
za predavaa na istom predmetu, a potom 1989. i za docenta. Godine
1991. biran je za vanrednog profesora tefsira. Godine 1999. biran je u
zvanje redovnog profesora na Fakultetu islamskih nauka, na predmetu
tumaenje Kur'ana (tefsir). Tokom 1994.-1996. bio je ministar za
obrazovanje, nauku, kulturu i sport u Vladi R&F Bosne i Hercegovine,
317

iji je predsjednik bio Haris Silajdi. Od 2. oktobra 2003. godine

izabran za dekana Fakulteta islamskih nauka.
Saradnik je na postdiplomskim studijama na Filozofskom,
Pravnom i Fakultetu islamskih nauka. Akademske 2002-2003. predavao
predmet ''Kultura islama'' na Univerzitetu u Ljubljani (Republika
Slovenija). Uestvovao na mnogim simpozijima posveenim filozofiji,
hermeneutikim /tefsirskim/ istraivanjima, povijesti tumaenja svetih
tekstova (a posebno Kur'ana), globalizaciji, i sl. u Tunisu (1997.),
Parizu (1997.), Leidenu (1998.), Hannoveru (2000.), Rijadu (2001.),
Cambridgeu (1997.), Tokiju (1999.), Grazu (2000.), itd. Takoer je
pozivan da dri predavanja na Institut fur Religionswissenschaft an der
Karl-Franzens-Universitat, Graz, Karieva studija pod naslovom
Historijsko-civilizacijski znaaj mistinog tumaenja Kur'ana (The
Significance of Sufism in the History of Islamic Civilization: Its place
and Value in the Universal and Perennial Process of Spiritual Inquiry)
je odabrana u programima UNESCO-a i bit e objavljena u posebnim
izdanjima posveenim razliitim aspektima islamske kulture (Various
Aspects of Islamic Culture). Urednik ove sveske je prof. dr Ekmeleddin
Ihsanoglu.
Od 1990. godine lan je savjeta fondacije za ouvanje
rukopisnog nasljea islama (Al-Furqan), koju je osnovao Ahmed Zeki
Yamani 1991. godine u Londonu. lan je savjeta asopisa Islamic
Studies (Pakistan), kao i savjeta asopisa American Journal of Social
Sciences (Herndon, USA). U ljeto 2002. godine izabran za aktivnog
lana Jordanske Kraljevske Akademije (Alu l-Bayt). Akademske slube
U periodu 1976. - 1977. bio je glavni i odgovorni urednik Zemzema,
zatim 1989. - 1990. glavni i odgovorni urednik Islamske misli. Bio je
lan redakcije Zbornika Fakulteta islamskih nauka, Muslimanskoga
glasa i Ljiljana. Urednik je Anala (asopis Gazi Husrevbegove
biblioteke u Sarajevu).
U periodu od 1984. do danas objavljivao je rasprave, prijevode
(sa arapskog i engleskog), eseje, polemike i prikaze knjiga u sljedeim
sarajevskim, zagrebakim i beogradskim listovima i asopisima:
"Islamska misao'', "Dijalog'', "ivot'', "Kulturni radnik'', "Filozofska
318

istraivanja'', "Kulture istoka'', ''Znakovi vremena'', "Glasnik VIS''-a i

"Takvim'', ''Lica'', "Izraz'', ''Muallim'', ''Osloboenje'', ''Dnevni Avaz'',
''Erazmus'', ''Slovo''...
Enes Kari je objavio i nekoliko radova (posveenih islamu u
Evropi i euro-islamskoj kulturnoj batini) na arapskom jeziku u
dnevnim novinama A-arq al-Awsat, u kuvajtskom asopisu alMujtama'a, itd. Na arapskom jeziku objavio u rijadskom asopisu ''AlFaisal'' nekoliko studija koje se bave islamom u Evropi, susretom
civilizacija. U ''Al-Faisalu'' objavio takoer i studiju o ivotu i djelu
velikog alima Bosne, Mehmeda Handia.
Obavio i objavio na desetine intervjua sa poznatim profesorima
islamskih nauka kao to su Seyyed Hossein Nasr, Annemarie
Schimmel, Abdalwahab Bouhdiba, Abdulhakim Murad, itd.
Obavio je i intervju sa kraljem Maroka Hasanom II.
Objavio je sljedee knjige iz oblasti tefsira, islamske filozofije i
kulture:
1. Povijest islamskog miljenja u Bosnin i Hercegovini XX
stoljea, izd. El-Kalem, Sarajevo, 2004. god. Opsena studija (694 str.)
o najznaajnijim tokovima i nosiocima islamskog miljenja u Bosni i
Hercegovini u 20. stoljeu.
2. Bosanske muslimanske rasprave, (u sedam knjiga), izdanje
izdavake kue ''Sedam'', Sarajevo, 2003. godine. U ovih sedam knjiga
Kari je sabrao najznaajnije rasprave koje su napisali Bosanski
muslimani na bosanskom jeziku u periodu izmeu 1890. i 1937. godine
o temama napretka, obnove islamskih institucija, pitanjima opstanka
muslimana u Evropi, itd.
3. Bonjaka ideja, izd. ''Globus'', Zagreb, 2002. Ovo djelo je
napisano u saradnji sa prof. dr. airom Filandrom a bavi se ivotom i
djelom Adilbega Zulfikarpaia, velikog bosanskog i bonjakog
politiara i kulturnog mecene.
4. Reis Demaluddin auevi, prosvjetitelj i reformator
(izdanje ''Ljiljana'' u dva sveska). Kari je priredio ovo izdanje za
319

objavljivanje u saradnji sa prof. dr Mujom Demiroviem.

5. Izabrana djela Mehmeda Handia (izd. Ogledalo, Sarajevo,
2000.) u est svezaka. Kari je ovo monumentalno izdanje priredio za
objavljivanje u saradnji sa akademikom prof. dr. Esadom Durakoviem.
U IV svesku objavljena je i opsena Karieva studija o Mehmedu
Handiu
6. Malise Ruthven, Islam, preveo na bosanski Enes Kari. Ovo
djelo na engleskom se pojavilo u izdanju Oxford University Pressa, u
okviru biblioteke Very Short Introduction. Kariev bosanski prijevod
ovoga djela objavljen je 2002. godine u sarajevu u izdanju izdavake
kue ''ahinpai''.
7. Ebu Hamid El-Gazali, Savjeti vlastima, izd. El-Kalem,
Sarajevo, 2001. godine. Kari je ovo djelo preveo sa arapskog originala
(Et-Tibru l-Mesbuk fi nasihati l-Muluk), a bavi se Gazalijevom teorijom
drave, upravljanja i vlasti.
8. Uloga srpskih orijentalista u opravdanju genocida nad
muslimanima Balkana. Ovo djelo napisao je Norman Cigar na
engleskom pod naslovom The Role of Serbian orientalists in
Justification of Genocide against Muslims of the Balkans, a Kari ga je
na bosanski preveo u saradnji sa Ahmetom Alibaiem. Pojavilo se u
izdanju Instituta za istraivanje zloina protiv ovjenosti i
meunarodnog prava, Sarajevo, 2000. godine.
9. Bernard Lewis, Kulture u konfliktu, izd. ''Ljiljan'', Sarajevo,
2002. godine. Kari je ovo djelo preveo sa engleskog originala,
Cultures in Conflict.
10. Zapad i islam, ka dijalogu, zbornik predavanja priredio
Ekmeleddin Ihsanoglu, preveli s engleskog Enes Kari i Ahmet
Alibai, izd. ''el-Kalem'', Sarajevo, 2001. gdoine. U istanbulskom
Centru za prouavanje islamske povijesti, kulture i civilizacije
predavanja su odrali Hillary R. Clinton, Hajo Funke, Murad W.
Hofmann, Ingmar Karlsson i Bassam Tibi o temi odnosa islama i
Zapada. Knjiga Zapad i islam, ka dijalogu pisana je protiv teza Semuela
P. Huntingtona o ''sukobu civilizacija''.
320

11. Essays (on behalf) of Bosnia, izd. El-Kalem, Sarajevo,

2000. Ova knjiga na engleskom jeziku je izbor iz dvije Karieve knjige
eseja o Bosni i njenim duhovnim i religijskim komponentama, s
posebnim osvrtom na islam.
12. Robert Irwin, Hiljadu i jedna no na Zapadu, izd. ''Ljiljan'',
Sarajevo, 1999. godine. Robert Irwin, profesor arapskog jezika na
univerzitetu Oxford, takoer i predava srednjovjekovne povijesti na
univerzitetu St. Andrews, napisao je ovaj svoj prirunik za itanje
Hiljadu i jedne noi s ciljem da pokae koliko tom klasinom
arapskom zborniku pria duguje Evropa, zapravo koliko Hiljadu i
jednoj noi duguju La Fontaine, Chaucer, Jacob i Wilhelm Grimm,
Goethe, Umberto Eco, Irwing Washington, Pier Paolo Pasolini, P.
Casanova, Jorge Luis Borges i mnogi drugi. Kariev bosanski prijevod
ovog Irwinova djela ima 507 stranica.
13. erijatsko pravo u savremenim drutvima, priredili Fikret
Kari i Enes Kari, izd. ''Pravni centar'', Fond otvoreno drutvo BiH,
Sarajevo, 1998. Ovaj zbornik prevedenih tekstova sa arapskog i
engleskog jezika fokusira se na savremena pravna tumaenja Kur'ana i
erijata. Knjiga na 357 stranica govori o savremenim metamorfozama
pravne hermeneutike Kur'ana i posljedicama tih metamorfoza po
dananja muslimanska drutva.
14. Eseji od Bosne, izd. ''Sejtarija'', Sarajevo, 1999. Eseji o
duhovnoj Bosni napisani u periodu 1996. 1999.
15. Semantika Kur'ana (hrestomatija tekstova), izd. ''Bemust'',
Sarajevo 1999. Knjiga ima 736 stranica a selektirani tekstovi bave se u
prvome redu pitanjima kur'anskog Weltanschauunga koji izvire iz
kur'anskog jezika. Kari je odabrao tekstove koji o jeziku Kur'ana
govore sa stanovita lingvistike koju je u Evropi inspirirao Ferdinand de
Saussure, ali i W. von Humboldt i drugi sada ve klasini jezikoslovci i
filozofi jeziko-analitike filozofije. Kari se posebno oslanja na djelo
God and Man in the Qur'an od Toshihika Izutsua, u kojem se, sa
stanovita semantikih studija, govori o ''kljunim rijeima'' (key terms)
Kur'ana. Primarni cilj ove knjige je opi prikaz savremenih
strukturalistikuih studija o Kur'anu, tj. Kur'anu kao kur'anskoj rijei,
321

kao kur'anskom govoru, kao kao kur'anskom jeziku, te napokon i

Kur'anu kao svetome tekstu. Ova se Karieva hrestomatija bavi, istina
sporednije, i pitanjima polisemije, homonimije, sinonimije, geminacije,
haplologije... u Kur'anu. Donesene su i studije koje se bave povijeu
klasine arapske leksikografije.
16. Naslov djela: Kuran u savremenom dobu I i II dio
(hrestomatija tekstova), izd. ''Bosanski Kulturni Centar'' i ''El-Kalem'',
Sarajevo 1998. godine. Ovo opseno djelo (ukupno 1450 stranica)
meu svojim koricama tematizira savremene muslimanske i
nemuslimanske teorije o Kur'anu. Ova hrestomatija razgovjetno
pokazuje da danas imamo tradicionalna, racionalna, revivalistika,
fundamentalistika, literalistika, mistika, egzistencijalistika,
evolucionistika, ideologijska, scijentistika... itanja i tumaenja
Kur'ana. Kariev odabir autora i tekstova otkriva njegovu namjeru da
prezentira mnotvo dananjih divergentnih tumaenja Kur'ana koja su
esto meuse suprotstavljena. S. H. Nasr, Jane Damen McAullife, R. A.
Jullandri, J.J. G. Jansen, M. Fischer, John L. Esposito, Yvvonne
Haddad, A. T. Welch, itd. samo su neki od autora tekstova u ovoj
hrestomatiji.
17. Bosna sjete i zaborava (zbirka eseja), izd. Durieux, Zagreb,
1997. godine. Eseji su pisani u periodu 1988. 1997. godine i tretiraju
neke aspekte duhovne Bosne (susret religijskih univerzuma, kranstva,
judaizma i islama, Bosna kao dvostruko predvorje, Zapadu na Istok i
Istoku na Zapad, i sl.). Nekoliko eseja iz ove knjige prevedeno je na
njemaki i engleski jezik (vidi bibliog.).
18. Knud Holmboe, U susret Omeru Muhtaru (prijevod s
engleskog ), izd. ''Bemust'', Sarajevo, 1996. Putopis kroz Sjevernu
Afriku iz pera Knuda Holmboea tokom 1930. godine. Putopis govori o
antikolonijalnoj borbi Omera Muhtara.
19. Toshihiko Izutsu, Sufizam i taoizam (prijevod s engleskog u
saradnji sa Reidom Hafizoviem), izd. Logos, Sarajevo-Publishing,
Sarajevo, 1995. Toshihiko Izutsu, bivi profesor islamskih studija na
Mc Gillu (Montreal, Kanada) je ovo svoje djelo napisao tokom skoro
dvadesetogodinjeg boravka na islamskom istoku, posebno u Teheranu.
322

Sufism and Taoism je, po ocjenama poznavalaca ove tematike, najljepa

i najbolje napisana komparativna i kontrastivna analiza ovih drevnih
uenja, sufizma i taoizma, u engleskom jeziku. Sredinja tema djela je
ovjek ili, bolje kazano, metahistorijska antropologija, tako kako je
tumai sufizam i taoizam. Djelo sadri preko tri stotine duih citata od
drevnih autoriteta sufizma (npr. Ibn 'Arabi) i taoisma (Lao Tzu i
Chuang Tzu, itd.).
20. El-Ghazali, Znamenja u Allahovim stvorenjima (prijevod s
arapskog), izd. ''Ljiljan'', Sarajevo, 1994., Drugo izdanje ''Ljiljan'',
Sarajevo, 2001. godine. Ovo el-Ghazalijevo djelo je kosmoloka
rasprava, a njena posebna vrijednost je u injenici da ona predstavlja
opis i tumaenje fizikog i duhovnog neba u kojem su ivjeli klasini
islamski filozofi. Nebo i Zemlja kao izvor ljepote, te estetski uitak koji
ovjek ima kad gleda ''dubine nebeskog plavetnila'', posebna je tema
ove el-Ghazalijeve rasprave. U Bosni je djelo nailo na dobar prijem,
emu svjedoi i nedavno objavljeno drugo izdanje.
21. El-Ghazali, Nia svjetlosti (prijevod s arapskog), izd.
Meihat Islamske zajednice u Zagrebu, Zagreb, 1995. Ezoterika
rasprava o svjetlosti, u biti komentar kur'anskim stavcima koji govore o
svjetlosti. Ova el-Ghazalijeva rasprava prevedena je na engleski,
francuski, njemaki, ruski, talijanski, panski... S Karievim prijevodom
bosanski se jezik pridruio evropskim jezicima u/na kojima se ita ova
izvanredna el-Ghazalijeva rasprava.
22. Abdel-Wahab Bouhdiba, Vrt milovanja (izvorni naslov
Sexuality in Islam, Seksualnost u islamu) (prijevod s engleskog u
saradnji s Reidom Hafizoviem), izd. Ljiljan, 1994. Djelo Sexuality in
Islam autora Abdel-Wahaba Bouhdibe, predsjednika tunianske
Akademije nauka i umjetnosti, je doktorska disertacija odbranjena na
Sorboni (Pariz). Djelo je filozofska rasprava, tivo koje raspravlja o
statusu tjelesnog u islamu, o kulturi seksa i seksualnosti u islamskoj
kulturi i civilizaciji. Ovaj Kariev i Hafizoviev prijevod naiao na
veliki prijem itateljstva u Bosni, Hrvatskoj i Sloveniji.
23. Seyyed Hossein Nasr, Susret ovjeka i prirode (prijevod s
engleskog ), izd. Svjetlost, Sarajevo, 1992., drugo izdanje ''El-Kalem',
323

2001. Ovo Nasrovo djelo, iji originalni engleski naslov glasi The
Encounter of Man and Nature, The Spiritual Crisis of the Modern Man
(Alen & Unwin, London, 1968.), je zbornik njegovih predavanja na
univerzitetu u Chicagu (serijal tzv. ''Rockfelerovih predavanja'') koja je
Nasr odrao tokom maja 1966. Profesor Nasr (danas radi kao redovni
profesor na George Washington University, Washington D.C.) u ovom
je djelu, sa filozofskog stanovita, izloio uzroke ekoloke katastrofe
koja hara svijetom. Moto ove knjige je: ''Bez ovjekovog mira s nebom
ne moe biti ni ovjekovog mira sa Zemljom!''
24. S. M. H. Tabatabai, Kuran u islamu (prijevod s arapskog
uraen u saradnji sa Nusretom anarom ), izd. Kulturno odjeljenje
ambasade Islamske Republike Iran, Beograd, 1991. Djelo Kur'an u
islamu primjer je suvremene iijske ezoterike rasprave o Kur'anu.
Tabataba'i je tradicionalni iranski filozof koji je tokom XX stoljea
napisao veliki ezoteriki komentar Kur'ana el-Mizan. Knjiga Kur'an u
islamu umnogome je rezime tog njegovog opsenog komentatorskog
kompendijuma.
25. Islamski fundamentalizam ta je to? (hrestomatija
prireena u saradnji sa Nusretom anarom), izd. Meihat Islamske
zajednice, Sarajevo, 1990. Tokom 1990. godine na Fakultetu islamskih
nauka odran je simpozij o temi ''Islamski fundamentalizam ta je to?
U istoimenom zborniku sabrane su rasprave i diskusije uesnika
simpozija.
26. Ihvanus-safa, Rasprava ovjeka sa ivotinjama (prijevod s
arapskog i predgovor), izd. ''El-Kalem'', Sarajevo, 1991. Ova je rasprava
jedna od opsenijih poslanica iz ''Enciklopedije Iskrene Brae''.
Rasprava je, tvrdi Kari u svom predgovoru za ovaj prijevod, pisana
prije hiljadu godina i zanimljiv je primjer tadanjeg filozofijskog
diskursa o kosmologiji i antropologiji, posebno o temama kao to su:
retardiranost ovjekove tjelesnosti (u odnosu na tzv. animalnu
tjelesnost), arhetipi rodova i vrsta, duhovnoj evoluciji i involuciji, itd.
Ova je rasprava tokom XIX i XX stoljea na Zapadu ocijenjena
dvojako: kao filozofska poslanica koja anticipira Darwina (npr. Fr.
Dieterici, Die Philosophie der Araber im X. Jahrhundert, II:Die
324

Naturschauung und Naturphilosophie der Araber im zehnten

Jahrhundert aus den Schriften der Lauteren Bruder, Der Darwinismus
im X. und XI. Jahrhundert, Leipzig-Berlin, 1858-1891.) ali i kao
''pobijanja darvinizma'' stoljeima prije nastanka ovog evropskog izma.
Rasprava je tokom XIX i XX stoljea prevedena na njemaki, engleski,
ruski, itd. (Pogovor za ovo sarajevsko izdanje napisao je Devad
Karahasan)
27. Ljudska prava u kontekstu islamsko-zapadne debate, izd.
''Pravni centar'', Sarajevo, 1996. U ovom zborniku Kari je preveo i
prezentirao tekstove o temi ljudskih prava te o debati koja se o tome
vodi izmeu nekih zapadnih i islamskih krugova.
28. Tumaenje Kur'ana i ideologije XX stoljea, izd. ''Bemust'',
Sarajevo, 2002. Ovaj zbornik tekstova ima blizu 650 stranica i u njemu
je Kari preveo i objavio tekstove o tumaenju Kur'ana u djelima
Muhammeda Abduhua, Reida Ridaa, Sejjida Kutba, Abu l-Ala
Mevdudija, Hasana Bennaa, Mahmuda eltuta i drugih savremenih
mufessira.
29. Kuran u savremenom dobu (hrestomatija tekstova), izd.
Svjetlost, Sarajevo, 1991. U ovom zborniku tekstova, pisanih od
muslimanskih i nemuslimanskih autora, pokazuje se divergentnost
savremenih pristupa Kur'anu. Autor herstomatije donosi tekstove od
evropskih i amerikih kur'anologa s podruja dananjeg mistikog,
jeziko-analitikog,
tradicionalnog,
racionalnog...
tumaenja
Kur'anskog teksta. Ova Karieva hrestomatija tekstova o Kur'anu bila je
prva opsenija hrestomatija objavljena nakon poznatih djela Nerkeza
Smailagia. Politika i ideologijska tumaenja Kur'anskog teksta javila
su se i kao raliite ''teorije osloboenja'' muslimanskih naroda od
kolonijalizma
30. Hermeneutika Kurana, izd. ''Filozofska istraivanja'',
Hrvatsko filozofsko drutvo, Zagreb, 1990. Djelo Hermeneutika
Kur'ana je Karieva doktorska disertacija odbranjena na Filolokom
fakultetu u Beogradu, 1989. godine. Tematika kojom se ova disertacija
bavi privukla je pozornost asopisa i biblioteke Hrvatskog filozofskog
drutva ''Filozofska istraivanja'', te je u cjelosti i objavljena u treem
325

kolu (1990. godine). Knjiga ''Hermeneutika Kur'ana'' bavi se klasinim

pitanjima i problemima hermeneutike i egzegeze Kur'ana i pribliava tu
problematiku naem itateljstvu koje je upueno u suvremene teorije
recepcije. Komparativnom i kontrastivnom analizom Kari dokazuje da
su na islamskom istoku u periodu od 700. -1400. godine nastale
mnogobrojne teorije recepcije Svetoga Teksta, a mnoge su izvrile
izravan utjecaj na evropske teorije recepcije. Kari posebno raspravlja,
u
nekoliko
poglavlja,
o
hermeneutikim
konsekvencama
''konsonantiziranja'' i ''vokaliziranja'' Kur'anskog teksta, te pitanjima
koje ta dva procesa u ''itanjima Kur'ana'' (kiraetima Kur'ana) imaju u
znanostima semitistike. ''Semiti u semitskim pismima prvo
razumijevaju Sveti Tekst, tek ga potom itaju, dok veina
indoevropskih naroda u svojim pismima prvo itaju Sveti Tekst, tek ga
potom razumijevaju'', - jedna je od poruka ove Karieve knjige. U ovom
djelu autor je pokazao da Gadamerove, Massignonove, Lohmanove, de
Saussureove... teorije o govoru, jeziku i tekstu imaju svoje
korespondirajue teorijske pandane u teorijama recepcije na islamskom
istoku
31. Politika i ideologijska tumaenja Kurana i islama
(hrestomatija tekstova), izd. Kulturni radnik, Zagreb, 1990.
Zbornik tekstova koje je Kari preveo s arapskog i engleskog jezika.
Tekstovi tematiziraju moderne ideoloke i politike interpretacije svetih
tekstova, posebice Kur'ana. Ovaj se zbornik bavi teorijskim problemima
ideologije revivalizma i fundamentalizma u tradicionalnim zemljama
islama u kontekstu njihovog susreta sa Modernom. Zbornik ukljuuje i
tekstove koji kritiki pokazuju kako ideoloki i politiki pokreti
Srednjeg i Bliskog istoka koriste i utilitariziraju Poruku svoje Scriptura
Sacra u borbi za inteletualnu, ideoloku, politiku, kulturnu,
ekonomsku... (pre)vlast. Autori tekstova uvrtenih u ovaj zbornik su
poznati profesori (Ivonne Haddad, John L. Esposito, Abdulaziz
Sachedina, Michael M. J. Fischer, Khurshid Ahmad, Khalid M.
Ishaque, itd.)
32. Uvod u tefsirske znanosti, Fakultet islamskih nauka,
Sarajevo, 1986. Ovaj Kariev Uvod u tefsirske znanosti je fakultetski
udbenik iz hermeneutike i egzegeze Kur'ana, napose herm. i egzeg.
326

klasinog perioda. Osim opisa problema kojim se bavila klasina

islamska teorija recepcije svetog tiva, autor donosi i suvremene
evropske hermeneutike i egzegetske teorije koje su Evropljani
domislili tokom svog viestoljetnog susreta sa Kur'anom
33. Prijevod Kurana na bosanski, komentatorske biljeke i
pogovor, izd. Bosanska knjiga, Sarajevo, 1995. Ovaj prijevod Kur'ana
(1339 stranica) je plod Karievih uvida u klasinu i savremenu
hermeneutiku i egzegetsku islamsku i zapadnu literaturu i izvore.
Prijevod je objavljen zajedno sa originalnim tekstom, u formi face-toface. Kariev pogovor ''Kur'anski univerzum'', objavljen kao zavrni
komentar svome prijevodu Kur'ana, je opsena rasprava koja tematizira
mjesto Kur'ana u klasinoj i savremenoj duhovnosti islama. Posebno je
stavljen akcenat na ulogu Kur'ana u dananjem svijetu i u dobu
planetarnog ''susreta religija i kultura''.
34. Tefsir (proireno izd. ''Uvoda u tefsirsku nauku''), izd.
Bosanska knjiga, Sarajevo, 1995. godine. Ovo proireno izdanje ''Uvoda
u tefsirsku nauku'' objavljeno je kao dodatni komentar Karievom
Prijevodu Kur'ana.
35. Enciklopedija Ihvanus-safa, izd. Vrhovno isl. starjeinstvo,
Sarajevo, 1986. (Magistarska radnja objavljena u 500 primjeraka, bavi
se djelom RASA'ILU AL-IKHWAN AL-SAFA (Traktati ili enciklopedija
Iskrene brae, tajnog filozofskog saveza koji je ivio u Basri oko 950.
godine po Isa a.s.). Kari u ovoj monografiji o ovoj drevnoj
enciklopediji detektira i opisuje utjecaje grkog filozofijskog nasljea
na klasino islamsko miljenje u Bagdadu, Basri i Kufi u X stoljeu.
Kari je opisao traktate iz numerologije, geometrije, astronomije,
geografije, muzike, logike (Porfirijeve Isagoge), zatim traktate koji se
bave Aristotelovim Kategorijama, Prvim analitikama, Drugim
analitikama, mineralogijom, meteorologijom, embriologijom, itd. Ovo
se Karievo djelo bavi i pitanjem filozofijske terminologije, kako su
drevni Arapi transkribirali grke filozofijske pojmove, itd. Ukratko,
Karieva monografija o Traktatima ili Enciklopediji Iskrene brae
opisuje na koji je nain ostvaren dijalog filozofa Bagdada iz X stoljea
po Isa a.s. i grke filozofije iz vremena Pitagore, Sokrata, Aristotela,
327

Porfirija...
36. Crni tulipan, putopis hodoasnika iz Bosne, Izdava:
Tugra, Sarajevo, 2008. god. (133 str.; 18,5 cm)
37. Galaluddin as-Suyuti: ivot i komentatorsko djelo,
Izdavai: El-Kalem i Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, 2009., (452.
str., 21 cm)
38. Pjesme divljih ptica, roman, Izdava: Tugra, Sarajevo, 2009.
god. (415 str.; 21 cm)
Dr. Enes Kari sada radi kao redovni profesor na Fakultetu
islamskih nauka u Sarajevu. Posebno se bavi svojom uom oblau,
povijeu tumaenja Kur'ana i metodologijom tumaenja Kur'ana.

328