LJUBUNCI

Gradac i Vrdol
Don Pero Brajko

Cilj ovoga rada je donijeti kratki prikaz povijesti sela Ljubunci, te

kulturu i svjetonazor njegovih itelja. U ovom trenutku je teko pouzdano
odgovoriti na pitanje kako je ovo selo dobilo svoje ime. Inae, mnoga mjesta u
Bosni i Hercegovini i ire nose sline nazive koji se mogu izvesti iz imenice
ljubav.1
Zbog lakeg praenja daljnje izlaganje sam podijelio na sljedea
poglavlja: Povijest, Opis i Dosadanja istraivanja.
Uvidom u jo nepotpune rezultate arheolokog istraivanja, s pravom se moe
ustvrditi da je podruje Ljubunaca bilo naseljeno jo u prethistorijsko doba
preko antikog razdoblja, te kroz itav srednji vijek, pa sve do naih dana.2
Arheoloku batinu u Ljubuncima ine lokaliteti: Gradac, temelji crkve i
steci na Maetima Vrdol s poznatim sveenikim grobom i izrazito rijetkim
stekom u obliku kria, te manji broj steaka u i oko mjesnog groblja u Rici.
Ova batina obvezuje i potie na obvezu trajnog upoznavanja, vrednovanja,
zatitite i ljubomornog uvanja.

Povijest
1

HRVATSKI ENCIKLOPEDIJSKI RJENIK, Lo Ner, EPH d. o. o. Zagreb i Novi Liber d. o. o. Zagreb

2002,2004., str. 37 38.
2
B. OVI N. MILETI, Arheoloki leksikon BiH, Tom III, Arheoloka nalazita, Regija 14 25; Sarajevo
1988., str. 213.

Ugarsko - hrvatski kralj Bela IV. (1235. 1270.) 3 potvrdio je sve posjede
bosanskoga biskupa svojom ispravom od 20. VII. 1244. godine.4 Ovom
ispravom Bela IV. potvrdio je Kolomanovu darovnicu i u njoj se navode zemlje i
posjedi u Slavoniji, Bosni, Usori i Soli koji su darovani Bosanskoj biskupiji.
Tada je u Bosni ve bio na slubi latinski biskup.5
U ispravi se izriito kae: Ban Ninoslav s braom svojom i vlastelom
pripoznali su i oitovali, da dolje popisani posjedi pripadaju u pravo i svojinu
bosanske crkve.6 Ovi posjedi pripadali su ve od prije bosanskom biskupu. U
ratu izmeu Splita i Trogira, ban Ninoslav je stao na stranu Spliana, a kralj Bela
titio je Trogirane. Ipak, ban Ninoslav morao je priznati vrhovnitvo kralja Bele
nad Bosnom, pa kralj u njegovoj nazonosti i njegovim doputenjem izdaje ovu
darovnicu.7 U darovnici su obuhvaena biskupova prava na posjede i ubiranje
prihoda na podruju Bosne, Soli, Usore i Donjih krajeva.
Zahvaljujui ovom i drugim izvorima moe se doznati opseg Bosanske
biskupije koja je obuhvaala podruje prave Bosne na sjeveru crta od Zvornika
preko Vranduka na Varcar Vakuf, te je Zvornik izvan, Varcar Vakuf unutar prave
Bosne; odavle zapadna na Konjic, tako da Rama pripada Bosni, i juna od
Konjica na Viegrad; istonu napokon megju ini rijeka Drina,8 Sol i Usoru. U
Usori Bela IV. potvruje bosanskom biskupu one posjede koje mu je potvrdio
ban Ninoslav. Prema ovoj ispravi granice su Bosanske biskupije odredile rijeke:
na istoku Drina, na jugu srednji tok Neretve i na sjeveru Sava, otprilike od ua
Ukrine do ua Drine uz dodatak oko akova i Blizne s onu stranu rijeke.
3

F. II, Pregled povijesti Hrvatskoga naroda; priredio i predgovor napisao Trpimir Macan; Nakladni zavod
Matice Hrvatske, Zagreb 1975., str. 193.
4
A. ULJAK, Bosansko humski krstjani i prijenos rezidencije bosanskih biskupa u akovo; u Fenomen
krstjani u srednjovjekovnoj Bosni i Humu, Zbornik radova Institut za istoriju u Sarajevu i Hrvatski institut
za povijest, Zagreb; Sarajevo Zagreb 2005., str. 445.
5
J. NERALI, Srednjovjekovna Bosna u diplomatikim spisima Rimske kurije; u Fenomen krstjani u
srednjovjekovnoj Bosni i Humu, Zbornik radova Institut za istoriju u Sarajevu i Hrvatski institut za povijest,
Sarajevo Zagreb 2005., str. 381 382.
6
THEINER, Slav. I. 296. sqq. n. 419.
7
D. Mandi, Bogumilska crkva bosanskih krstjana, Chicago, 1962., str. 160.
8
A. HOFFER, Dva odlomka iz poveeg rada o kranskoj crkvi u Bosni, u Spomen knjiga iz Bosne 1901.,
Biskupu Strossmayeru 1850. 1890. uredio Ivan ari, Pretisak Hrvatsko kulturno drutvo Napredak, Glavna
podrunica Zagreb; Econik d. o. o., Zagreb 2003., str. 64.

Zapadnu granicu inile su upe Uskoplje, Luka i Pliva. Kralj Bela IV. je u svojoj
ispravi potvrdio ove posjede: U upi Vrhbosna Burdo, gdje je osnovana sama
stolna crkva sv. Petra; isto tako Bulino, Knesepole, Vrudchy, gdje je crkva
svetoga prvomuenika Stjepana; u upi Nerotno Bulino; u upi Lepenicha Rocil,
gdje je crkva sv. Mihovila; u upi Vidgossa Lubinchi kod crkve blaene Djevice;
u Mel kod crkve sv. Kozme i Damjana; u upi Losova kod tri crkve; u upi
Vozcopla kod crkve bl. Ivana, u upi Bored Belmapola; u upaniji Berez Pracha
Byscupnia prozvana.9
Prema popisu Bele IV. u prvotnoj Bosni postojali su ovi posjedi
bosanskog biskupa: Brdo, Bulino, Kneevo polje i Vrutci u Vrhbosni, gdje je
bila i novoizgraena katedrala, zatim Bulino u upi Neretvi, Rotilj kod
dananjeg Kiseljaka u upi Lepenica, Ljubinci u upi Vidoa, Mel kod crkve sv.
Kuzme i Damjana, posjed u upi Lava kod tri crkve, posjed u upi Uskoplje
kod crkve blaenog Ivana, Bilino polje u upi Brod i Praa, nazvana
Biskupinom, u upaniji (comitatus) Bora.10
Konstantin Jireek11 i Vjekoslav Klai12 pokuali su zemljopisno prikazati
mjesta koja se spominju u ispravi kralja Bele IV. U vremenu njihova
istraivakog rada bio je slabije poznat zemljopis Bosne, a i tui oblici imena
nisu marljivo i vjerno prepisivani i kasnije tiskani. Ovdje ostaje zadaa dati
odgovor na pitanje gdje se nalazio biskupski posjed Vidgossa Lubinchi. Nakon
svoga istraivanja, Jireek je ustvrdio postojanje jednog posjeda takve vrste In
supa Vidgossa Lubinchi koji se nalazi uz crkvu Blaene Djevice Marije u
Ljubincima. Jireek je tako u dvojbi izmeu Ljubunaca u Rami i Vidue, brda na
uu Lave u Bosnu.

Isto, str. 83 88.

M. BRKOVI, Bosansko humski krstjani u kriitu papinske i ugarske politike prema Bosni i Humu, u
Fenomen krstjani u srednjovjekovnoj Bosni i Humu, Zbornik radova: Institut za istoriju u Sarajevu i Hrvatski
institut za povijest Zagreb, Sarajevo Zagreb 2005., str. 165 166.
11
K. JIREEK, Handelsstrassen und Bergwerke v. Serbien und Bosnien waehrend des Mittelalters, Prag 1879.,
str. 30. d.
12
V. KLAI, Bosnensia, Obzor, Zagreb 1879., str. 9, 35. d.
10

Rezultat Hofferovog istraivanja je takoer neodreen, jer ne uspijeva

dokazati postojanje ovog posjeda i crkve na jednom mjestu. On iznosi dva
rjeenja: Vidua prostor izmeu rijeke Bosne i busovakog polja i Ljubnii
iznad Visokog. U ovom zadnjem rjeenju Vidgossa bi se moralo itati kao
Visoko, a to je mala vjerojatnost. U sadanjem trenutku ne preostaje nita
drugo nego prihvaati rjeenja Jireeka i Hoffera koji ovaj biskupski posjed
Vidgossu i crkvu smjetaju u Vidui na uu Lave u Bosnu. Ova tvrdnja jo
uvijek nije dokazana.13
Ipak, na spomenutom mjestu u Ljubuncima Vrdol nalaze se otkopani
temelji nedovoljno istraenog objekta kojega narodna predaja i danas dri
crkvom. U Arheolokom leksikonu Bosne i Hercegovine, V. Pakvalin naziva
ovu graevinu srednjovjekovnom crkvom i donosi njezin opis uz priblinu
veliinu. Pakvalin je tako otkrio obrise graevine veliine cca. 6,50 x 3,50 m, s
apsidom i orijentacijom Istok Zapad. 14 Arheolog Tomislav Aneli osobnog je
uvjerenja da je ovdje bila srednjovjekovna crkva, ali bez prethodno izvrenih
sondanih arheolokih iskopavanja nije mogue o tomu nita pouzdanije
kazati.15
Klai je opet ovaj biskupski posjed smjestio u mjesto Vidoe u
Livanjskom kraju. ini se da je ovo manje uvjerljiva tvrdnja, jer Livno nije
spadalo u Bosnu ni pripadalo bosanskoj biskupiji toga doba.

Poloaj Opis

13

K. DRAGANOVI, Katolika Crkva u sredovjenoj Bosni, u Povijest Bosne i Hercegovine, Knjiga I, izdalo
HKD Napredak, Sarajevo 1942, 1991. i 1998. str. 748.
14
V. PAKVALIN, Crkvica; u Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine; Tom III., Arheoloka nalazita, Regija
14 25; Sarajevo 1988., str. 209.
15
T. ANELI, Arheoloki lokalitet Gradac u Ljubuncima, u Ramski zbornik 2000., str. 38; preuzeto iz asopisa
Hercegovina 3 (11), 1997.

Selo Ljubunci smjeteno je u brdsko planinskom poloaju. Izmeu brda

ima nekoliko stijenjenih uskih dolina kojima teku manji potoci, a njihovim
ujedinjenjem nastaje Ljubunaki potok - Rika. Njezin izvor se nalazi u zaselku
Brajke Vrblje. Rika pripada Jadranskom slivu. Najprije se ulijeva u Krupi,
zatim Ramu pa Neretvom stie do Jadrana. U XIX. i XX. stoljeu bilo je na
ovoj maloj rijeci nekoliko mlinova u kojima se dobivalo brano za ishranu ljudi i
stoke. Mlinari su tako iskoritavali snagu vode i uzimali za svoj rad naknadu
koju su nazivali ujam. Imali su mnogo posla sve do poetka koritenja elektrine
energije i kupovanja brana iz trgovina. Ova djelatnost je gotovo izgubila svoju
ulogu. U vremenu otuene komunikacije teko je i zamisliti ovu vanu
djelatnost za svakodnevicu u selu.
Mjetani su koristili konja i magarca u prijenosu itarica do mlina i natrag
ili su pak morali nositi na svojim pleima. U mlinu bi se, uz duhan i rakiju,
razmjenjivale sve nove vijesti o najvanijim dogaajima u dravi i selu, a nitko
nije nigdje posebno urio. Ovakvo ozraje vladalo je i u prigodi peenja rakije,
samo rjee, ali je due trajalo. Naalost, danas su rijetki oni koji pokuavaju
ujediniti suvremena tehnoloka dostignua i pri tomu sauvati svoje korijene.
Ipak, neki mlinovi su jo i danas u funkciji zahvaljujui vlasnicima i mjetanima
koji ele jesti domae brano samljeveno na ovaj drevni nain. Vlasnici mlinova
bili su: Jozo Brajko, Petar Bonjak, Ivo Barei i Mate Penava. Mjetani su uz
Ljubunaki potok prali svoje rublje, a voda se koristila za pripremu sirovine u
dobivanju odjee i obue i za napajanje stoke.
Zanimljivost je i u injenici da drugo vrelo pripada Crnomorskom slivu, a
izviru ispod istog brda. Naime, u zaselku Glibe voda iz jednog izvora otjee u
rijeku Vrbas i tako pripada drugom slivu. Tako je ovo podruje vododjelnica
jadranskog i crnomorskog sliva, a itelji Ljubunaca prostor iza Gliba nazivaju
Bosnom. U dananjem politiko administrativnom ureenju Bosne i
Hercegovine, ovaj prostor ve ulazi u upaniju Sredinja Bosna.
5

Glavna prometnica od Hera preko Juria do Gliba je po uvjerenju mjetana

granica Bosne i Hercegovine. Ova crta se inae i zove Menjik, a svojom
nadmorskom visinom utjee i na klimatske uvjete u Ljubuncima. Granica upe
Uzdol ide i preko prostora sela Ljubunci od vrela Bijele Vode sjeverno - zapadno
od Menjika. Odatle putem na jug do kote 926 istono od Blaca i do u
Ljubunaki Potok (kota 572) i njime na zapad do polovine kose i uz kosu na
Troglav sjeverno istono od Duga, a odatle dolom i putem na Ramu i uz Ramu
do utoka Volujice.16

Prirodna bogatstva
Ovo je podruje jo uvijek u takozvanoj netaknutoj prirodi i prua realne
preduvjete za proizvodnju zdrave hrane, iskoritavanje iste izvorske vode te
voarske i povrtlarske kulture. Selo je okrueno mjeovitom umom hrasta,
bukve i niskog raslinja. Mir i netaknutost prirode omoguuju Ljubuncima biti
pravo povlateno mjesto u kojemu se susree razliita divlja: medvjed, srna,
vepar, vuk, lisica, jazavac i zec. Stoarstvo je nekada bila vana grana ljudske
djelatnosti, a danas je gotovo prekinuta u Ljubuncima, kao i u drugim okolnim
mjestima. Naalost, slika ovakvog stanja odraava se u itavoj dravi radi ratnih
djelovanja 1992. 1995. godine.
Mnogo je razloga sporog obnavljanja ove djelatnosti nakon posljednjeg rata.
Iako je mirovnim sporazumom u Daytonu 1995. godine zajameno pravo
povratka u svoje prijeratne domove svim graanima ove drave, predstavnici
meunarodne zajednice uposleni u Bosni i Hercegovini i mjesne vlasti nisu
osigurale odrivi povratak o kojemu neprestano govore. Ova je vana privredna
grana danas gotovo iezla.

16

upske granice u Nadbiskupiji Vrhbosanskoj, Nova tiskara Vrek i Dr., - Sarajevo 1935., str. 22.

U posljednje vrijeme obitelj Stipana Tadi najvie je njegovala pelarstvo

u selu Ljubunci. Oni su bili od pomoi i za druge mjetane koji su se eljeli
baviti pelarstvom. Ipak, drugi nisu bili toliko uspjeni. Ova grana privrede nije
bila dovoljno dobro organizirana i rairena. Pojedine obitelji su uzgajale pele i
njihove proizvode koristile u ishrani, lijeenju i proizvodnji votanih svijea za
rasvjetu.
U selu Ljubunci mogu uspijevati itarice i povrtlarske kulture razliitih
vrsta: ra, jeam, proso, penica, heljda i kukuruz te krumpir, repa, salata i grah.
Ove kulture su obraivane runo, a u godinama prije minuloga rata zapoela se
koristiti sva prednost strojeva tamo gdje je konfiguracija tla doputala.
Voarstvo
S pravom se moe kazati da su Ljubunci pravi voarski kraj. Ovdje dobro
uspijevaju : ljive, kruke, jabuke, trenje i orasi. Posebnu pozornost zasluuje
njegovanje, obraivanje ljive i proces dobivanja zavrnog proizvoda. ljiva je
povezivala mjetane ovog kraja. Oni su se meusobno pomagali u branju ljive,
kuhanju slatkih proizvoda od ljive i dobivanju rakije ljivovice. U zimskim
danima i noima organiziralo bi se peenje rakije. To su bili trenuci druenja i
oputanja od napornih teakih poslova. Pojedina naselja u Ljubuncima imala su
potekoa s nedostatkom vode pa se peenje rakije odgaalo do zimskih dana
radi koritenja snijega u ovom procesu. U selu su imali kotlove za dobivanje
rakije ovi domaini: Petar Bonjak, Luka Brajko, Stipan Tadi i Niko Vidovi.
Oni su uzimali naknadu za koritenje kotla i svoj rad u visini od 1 l. rakije. Ova
usluga i danas se naziva kotlarina.
Tragovi prolosti

U ovom poglavlju nastojat u iskoristiti otvorenu mogunost itanja

prolosti Ljubunaca posredstvom arheolokih nalazita i spomenika, donijeti
neke poznate podatke o njima te pokuati dati odgovor na neka pitanja
rezultatima najnovijih istraivanja. Najvaniji registrirani i tek povrno istraeni
arheoloki lokalitet na podruju Ljubunaca je svakako Gradac. Prema miljenju
mjerodavnih strunjaka Gradac je najprije imao ulogu prahistorijske gradine,
zatim rimske utvrde, a srednjovjekovna nekropola u podnoju brda potvruje
neprekinutu nit ivota ljudi na ovom prostoru. Ova gradina i kasnija rimska
utvrda smjetena je na vrhu manjeg, ali dominantnog brda. Sastoji se od jednog
vieg (oko 80x30m) i jednog nieg (oko 200x60m) platoa.
Gradac nema jasno vidljivih ostataka utvrde. Strunjaci smjetaju ovaj
lokalitet u vremensko razdoblje kasnog bronzanog i eljeznog doba. U doba
rimske vladavine, od I. IV. stoljea, Gradac je ponovno utvren i koriten.
Razdoblje kasnog srednjeg vijeka obiljeeno je s pet sauvanih steaka u obliku
sanduka.17
U vremenu ratnih operacija na podruju Bosne i Hercegovine 1992.
1995., Gradac opet dobiva vanu ulogu. Naime, postrojbe HVO a postavljaju
upravo ovdje svoje obrambene poloaje. Sukladno pravilima vojne taktike
odmah se pristupa iskapanju prolaza i pripreme prostora za dui boravak
vojnika. Tijekom ovih pripremnih radnji, vojnici su otkrili debele zidove nemalo
ispod povrinskog sloja zemlje. Sve ovo je samo jo vie produbilo uvjerenje
mjetana o nekadanjem postojanju grada na ovom mjestu.
Po zavretku ratnih sukoba i povlaenja postrojbi HVO a u vojarne,
umirovljenik Stipan Tadi je zapoeo iskapanje na svoju odgovornost i pronaao
nekoliko arheolokih predmeta i dva novia. Ovi predmeti predstavljaju
vrijedan nalaz za arheoloku znanost i povijest. Rezultat svega je pismeni
zahtjev kojim se zabranjuje daljnje iskapanje na lokalitetu Gradac. Ovaj zahtjev
17

B. OVI N. MILETI, Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine; Tom III., Arheoloka nalazita; Regija
14 25; Sarajevo 1988., str. 213.

uputili su

odgovorni ljudi za arheologiju u Herceg - Bosni na adresu

predstavnika vlasti u Opini Prozor. Ovakav razvoj dogaaja doveo je do

medijskog irenja vijesti o lokalitetu Gradac i pokazivanja interesa ire kulturne
javnosti.18
Dana 13. IX. 1997. lokalitet Gradac je posjetio arheolog prof. dr. Veljko
Pakvalin iz Sarajeva u drutvu pre. Ante Jeli, vl. Nikole Lovri i autora ovih
redaka. Arheolog Pakvalin je obiao lokalitet, izvrio premjer otkrivene
graevine, a sutradan je u prostorijama upnog ureda na Uzdolu kratko opisao
pronaene predmete i novce te dobio njihove fotografije.
Starosna dob arheologa Pakvalina i druge obveze sprijeile su
objavljivanje rezultata njegova pohoda lokalitetu Gradac i sudjelovanja u
pisanju ove teme u prigodnoj monografiji upe Uzdol. Ipak, profesor mi je
ustupio svoje pisane materijale koji se odnose na lokalitet Gradac pa ih ovdje uz
zahvalnost koristim i objavljujem. Lokalitet Gradac ima na sjevernoj strani strmi
pad kamene litice, dok je s june strane prilino blag i najbolji pristup.
Poloajem je vie orijentiran istok zapad kao i sauvani vidljivi ostaci
arhitekture koja bi se mogla vezati za kasnu antiku. Zid objekta pravokutnog
oblika predstavlja smjer istok zapad s manjim odstupanjem. Ovaj zid sauvan
je u duini od 8 m i debljine 0,60 m. Dubina unutar objekta do sauvana dva
svoda stupova izgleda ine arkadu. U obliku svoda prema zapadu ima sauvani
ostatak obojenog zida irine 1,30 m. buka je crvenkasta. irina od zida do
sjevernog zida istog pravca je 2,60 m. irina svoda je 2 m, a visina do iskopa je
1,60 m.
Na istonoj strani je vidljivi i sauvani ugao, gdje se vee s uglom zida na
sjeveroistonoj strani, te vodi prema zapadu, zaokruujui prostoriju kojoj se ne
moe znati cjelina dok se ne istrai. Zid debljine 0,60 m vee se na
sjeveroistonoj strani sauvan duinom 0,70 m i nastavlja se zidom na sjevernoj
18

Dnevni avaz, ponedjeljak, 13. avgust/kolovoz, 2001., str. 11.

strani, koji ide prema zapadu i vee se s proeljem i zidom na zapadnoj strani.
Dimenzija arkada: duina 4,50 m, irina stupa 0,50 m, a njezina irina 1,20 m.
Keramike posude:
1)

Fragment dugoljastog oblika nekog suda keramike u sredini s

malom rupom. Dimenzije: duina 5 cm, promjer 2 cm.

2)

Keramiki etvrtasti uteg, piramidalne forme; tamnosive boje,

duine 14 cm, irine 5 6 cm

3)

Zemljana posuda oboda vrata i trbuha posude s dnom, ostacima

uice, crna; dimenzije: visine 0,7 cm, otvora grla 0,8 cm,
promjera 8 9 cm

4)

Fragment ulomka posude, oboda i vrata, te prijelaz u trbuh i dno,

tamnosive boje. Na prijelazu iz oboda nalazi se ornament u tri
linije sitni gusti vertikalni urezi, te i sa strane njima takoer
ukras sitnih ureza vertikalno postavljen. Dimenzija: visina
posude 4 cm, debljina 0,50 cm.

5)

Keramika posuda visine 5 cm i promjera 6 7 cm. Ispod oboda

su tri paralelna ukrasa, a iznad ukras s vertikalnim sitnim
urezima i ispod trokutasti ukras unutar dekoriran urezima.

6)

Prstenasti ukras s otvorom 0,30 cm. Pljosnati oblik.

7)

Loptasti oblik s otvorom u sredini spadao bi vjerojatno na ukras,

promjera 0,40 cm.

8)

Srebreni novi iz doba Rimske republike, promjera 1,8 cm;

Aver. Antonius IIIVIR RPC; (I. stoljee prije Krista)
Rev. Vojni simboli zastave (vexilla) s oznakom LEG. II; 31.- 32.
godine poslije Krista

9)

Srebreni novi, grada Apolonije u Albaniji, promjera 1,8 cm;

Aver. Prikaz konja s ostacima natpisa, vjerojatno grada Apolonije
Rev. Prikaz suda; III.- I. st. prije Krista

10

Vezu s ilirsko - grkim i rimskim svijetom u tom razdoblju potvruju

nalazi novca u Ljubuncima. G. Kraljevi je dao opis i vremensko razdoblje
pronaenih primjeraka novca. Naime, rije je o ilirsko grkom i rimskom
novcu: drahma (Dyrrachium), 229. 100. prije Krista i dva rimska
republikanska denara iz II. stoljea poslije Krista.19
Vidljivi tragovi prolosti iz razdoblja Srednjega vijeka nalaze se na dva
mjesta u Ljubuncima. Na zavretku kose Kozarine, izmeu Rike i Potoka, na
lokalitetu Vrdol, nalazi se nekropola s 13 steaka (10 sanduka, 2 sljemenjaka i 1
kri).20 N. Mileti donosi u Arheolokom leksikonu Bosne i Hercegovine kratki
opis, broj, oblik, orijentaciju i vremensko razdoblje Srednjovjekovne nekropole
steaka u Ljubuncima. Takoer se istie da su steci na Vrdolu (Maeta).
Sauvano je oko 50 steaka u obliku ploa, sanduka i sarkofaga, orijentiranih
uglavnom Zapad Istok i ukraenih motivom bordure i ruke. Ovi steci spadaju
u kasni srednji vijek.21 Prilino je teko odrediti toan broj steaka na Maetima.
Neki steci su posve uklonjeni tijekom izgradnje prometnice, a drugi su zarasli u
grmlje ili utonuli u zemlju.
Prije nekoliko godina mjetani Ljubunaca su na poticaj upnika Miljenka
Dalto i arheologa mr. Tomislava Aneli oistili prostor na kojemu se nalaze
ovi nadgrobni spomenici. Nakon ovoga zahvata pokazalo se da je vie steaka
od broja do kojega je doao . Belagi. Autor ovih redaka vie je puta obilazio
ovo mjesto i doao do pouzdanijeg broja steaka. Rije je o 34 steka iznad
kapelice i 24 iznad puta. Ovdje valja napomenuti i naziv dvaju njiva iji su
vlasnici Franjo Brajko i braa Ibro i Tahir Memi. Ove njive se nazivaju
Maetka i u njima takoer ima steaka koji su utonuli u zemlju, a mogu se
pronai kamene ploe pri obraivanju ovoga zemljita. Narod je ovo mjesto
steaka prozvao Maeta.
19

G. KRALJEVI, Ljubunci; u Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine; Tom III.; Arheoloka nalazita; Regija
14 25; Sarajevo 1988., str. 220.
20
. BELAGI, Steci, Kataloko topografski pregled, Veselin Maslea, Sarajevo 1971., str. 291.
21
N. MILETI, Vrdol (Maeti), Ljubunci; u Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine; Tom III.; Arheoloka
nalazita; Regije 14 25; Sarajevo 1988., str. 225.

11

Naziv ovog mjesta izvodi se iz arapske rijei meed grob, maeta

grobite.22 Nadalje, . Truhelka pojanjava da su Maeta muslimanski naziv za
steke. Ovaj naziv potjee od arapskog mehed grob vjerskog muenika.23
Vodei se ovim tumaenjem opravdana je narodna predaja da je na Maetima
grob katolikog sveenika ili biskupa koji je ubijen od turskih svatova. Govori
se da su ga uspjeli ubiti zahvaljujui savjetu neke stare ene kako je to mogue
uiniti samo drvljem i kamenjem. Tako je i zavrio svoj ivot na krajnje
mueniki nain. Od tada Turci ovo mjesto nazivaju Maeta, a jedini steak u
obliku kria na podruju Opine Prozor nalazi se upravo na ovom grobu, dok
drugi imaju oblik sanduka i sljemenjaka.
Drugo mjesto koje je . Belagi registrirao kao nekropolu steaka je u
Rici kod mlina. Ovdje je i staro rimokatoliko groblje s brojnim stupovima
stele i 7 steaka (5 sanduka i 2 sljemenjaka). Spomenici su osrednje obraeni i
ouvani. Orijentacija je po pravcu Zapad Istok. Ukraen je 1 sljemenjak.
Njegovi reljefni motivi su polumjesec i 2 kruga s urezanim kriiima.
Steci su kameni nadgrobni spomenici srednjega vijeka. Oni su po
veliini,

rasprostranjenosti

osnovnoj

osobini

obiljeili

podruje

srednjovjekovne bosanske drave. Moe se s pravom kazati da su, prema tim

osobinama, izvorno kulturno nasljee ovoga podneblja. Od pojave pa do
propadanja, steci imaju svoj razvojni put i oblikovanje:
1180. 1320., amorfne ploe
1320. 1380., pravilni oblici
1380. 1500., ukraeni spomenici i
1500. -

propadanje.

Osnovni su im oblici: ploa, sanduk s postoljem, sljemenjak, sljemenjak s

postoljem, stela - stup i kri. Tako se steci mogu podijeliti na leee i stojee
spomenike.24
22

J. V. HAMMER, Historija Turskog/Otomanskog carstva, Zagreb 1979., I. Svezak, str. 107.

. TRUHELKA, Sredovjeni steci Bosne i Hercegovine, u Povijest Bosne i Hercegovine, Knjiga I, izdalo
HKD Napredak, Sarajevo 1942, 1991 i 1998., str. 630.
24
. BELAGI, Steci, Kataloko topografski pregled, Veselin Maslea, Sarajevo 1971., str. 35.
23

12

. Belagi, skenirati 36 39. str., i tabelu u postotcima str. 48.

Obiaj postavljanja amorfnih ploa na grobove zapoinje u Bosni i Humu
negdje od XII. stoljea. Poetak ovoga obiaja mogao bi se moda povezati s
vladanjem Kulina bana (1180. 1204.). Pojava pravilno oblikovanih steaka
tako je povezana s dolaskom na vlast bana Stjepana II. Kotromania oko 1320.
1353. godine, a prvi natpisi, reljefi i gravure na stecima pojavljuju se od
vremena bana i kasnijeg kralja Tvrtka I. 1353. godine.
Politiki i privredno gospodarski razvoj srednjovjekovne bosanske drave
izvrili su vidan utjecaj djelomino na pojavu i posebno na daljnji razvoj
umjetnosti steaka. Ovdje je posebno vano naglasiti ozraje u dravi tijekom
razvijenog srednjeg vijeka kroz postojanje Crkve bosanske, iji su lanovi bili
pod stalnim optubama za krivovjerje od svojih pohlepnih susjeda.25
Umjetnost steaka nije mogue iskljuivo prisvojiti samo jednoj od
vjerskih zajednica u ondanjoj Bosni i Humu, kao ni bilo kojoj etnikoj skupini
koje su se kasnije iskristalizirale. S pravom se moe ustvrditi da su steci
nadgrobnici koji pripadaju kranskoj interpretaciji smrti, bilo da se pod njima
nalaze

katolici,

pravoslavci

ili

bosanski

krstjani,

kriem

kao

najrasprostranjenijim simbolom na njima.26

Steci su djelo domaih majstora. Neki od njih ostavili su svoja imena

uklesana u djelo svojih ruku kao uspomenu kasnijim naratajima: Prodan i
Miogost iz srednje Bosne, Ugarak iz Vrhbosne, Veseoko Kukulamovi i Vukain
25

S. M. DAJA D. LOVRENOVI, Srednjovjekovna Crkva bosanska, u Svjetlo rijei posebni prilog Svjetla
rijei: Bosanski krstjani ni dualisti ni bogumili, sijeanj 2007., str. 3 14.
26
D. LOVRENOVI, O historiografiji iz Prokrustove postelje Kako i zato se kali/o/ bogumilski mit, u Bosna
franciscana, god. XIV, br. 25/2006, str. 247.

13

iz Jajca i Lave, Bratjen iz Travunije, Nikola Dragovljevi i Dragoje dijak iz

Podrinja, te Krili i Miogost iz okolice Stoca.
Meu ovim klesarima skulptorima po svemu to se do sada zna
najistaknutiji je kova Gruba koji je ivio u drugoj polovici XV. stoljea u
okolici Stoca, i ija su vrlo prepoznatljiva djela razasuta po nekropolama toga
kraja. Njegov suvremenik i esti supotpisnik na mramorju je dijak Semorad.
Klesari su izraivali steke, a dijak je dlijetom urezivao poruku u steak.
Ponekad su to dvije osobe, a ponekad i mramor i natpis djelo jednog umjetnika.
Promatranjem steaka u Bosni i Humu uoavaju se i neke posebnosti pojedinih
podruja. Tako se moe kazati da je i kultura umjetnosti steaka imala i svoje
posebno prepoznatljive kole. Ovdje se mogu izdvojiti Ludmer u srednjem
Podrinju obiljeen potpuno posebnim oblicima spomenika i ornamenta.
Podruje Olova ima opet svoj stil, a ukrasi na Radimlji su sasvim razliiti od
drugih mjesta.
Unato visokoj razvijenosti i gospodarsko politikom utjecaju u tom vremenu,
Bosna i Hum ostali su zatvoreni u sebi i nisu bili u mogunosti slijediti kulturne
korake svojih monih susjeda. Tvorci steaka posluili su se romanikim i
gotikim likovima izriui tako svoju poruku na nadgrobnim spomenicima.
Rasprostranjenost steaka see do granica srednjovjekovne bosanske
drave. Najvei broj steaka nalazi se na podruju dananje Bosne, a
Hercegovina je po miljenju struke domovina steaka. Takoer se nalaze i u
rubnim podrujima susjednih drava: zapadna Srbija, sjeverna Crna Gora,
Dalmacija, Lika i Slavonija. Naime, ovi krajevi pripadali su prvom bosanskom
kralju Tvrtku I. od 1377. godine do njegove smrti 1391. godine.27
Umjetnost steaka razvija se i traje unutar najirih granica bosanske
drave kao najvii kreativni domet u bosanskoj kulturi srednjeg vijeka. 28
Steci i njihova nalazita prozvani su razliitim imenima. Zajedniko ime za
steke je mramorovi po grkoj rijei mnimourion, odnosno latinskoj memoria.
27
28

F. II, Pregled povijesti Hrvatskoga naroda, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb 1975., str. 218.
I. LOVRENOVI, Bosanski mramorovi, u Kalendar svetog Ante 2006., str. 169 173.

14

Obadvije ove rijei znae uspomena, spomenik. Korisnici steaka su ih, u ono
doba, nazivali bilig. Izvorni narodni nazivi za steke su: mramor, kami, kua i
znamenije, a za nekropole: mramorje, grko groblje, maeti i divsko groblje.
Ovo je opet oznaka groba, spomenik. Narod u Hercegovini rijeju steak naziva
samo usko i visoko stojee kamenje. U XIX. stoljeu prihvaen je ovaj naziv u
znanosti kao opi pojam. 29
1) . Belagi, Karta 276. str. Skenirati! samo Opinu Prozor
2) Tabelarni pregled brojnog stanja steaka, Belagi, str. 451., br. 80, Prozor,
oblici i ukrasi. Takoer ukupno u Bosni i Hercegovini tabela. Skenirati!
Glavna naselja i njihova groblja
Selo Ljubunci ima vie manjih naselja koja su uglavnom dobivala naziv
po prezimenu njegovih itelja ili po nekoj zanimljivosti iz njihove zajednike
prolosti. Neka od njih dobila su opet ime po jednoj osobi iz toga naselja.
Razumljivo, ne bez velikog razloga. U Ljubuncima postoje ova naselja: Miii,
Kolakuii, Kneevii Prnjke, Knjeevii Betine, Madari, Miluii, Jurii,
Vidovii Stan, Glibe Menjik, Gornje Brajke - Glabarii, Donje Brajke,
Bareii, Vidovii Brizarkii, Tadii, Ivanke ipe i Stojanovii Poda,
karice Gruda i Vrdol Brajke i Memii.
Prema sjeanju i kazivanju najstarijih itelja puanstvo Ljubunaca
naseljeno je iz razliitih dijelova Hercegovine. U Ljubuncima su ivjeli katolici,
a muslimansko puanstvo pojavljuje se s osmanlijskim osvajanjem Bosne i
Huma u XV. stoljeu kroz nasilno naseljavanje i nametanje Islama, nove vjere
turskih osvajaa, i novih vladara ovih krajeva.

29

. BASLER, Kranska arheologija, Crkva na kamenu, Mostar 1986., str. 101 103.

15

Ova vjerska razliitost, nastala nakon turskih osvajanja, sauvala se do

danas u Ljubuncima. Ovdje su ljudi upueni na meusobnu suradnju i njegovali
su to bogatstvo u vjerskoj, duhovnoj, kulturnoj i idejnoj razliitosti, iako to nije
uvijek funkcioniralo na najbolje mogui nain, bilo je ipak vie dana ispunjenih
uspjehom u ostvarenju ovoga cilja. Milenko Filipovi istraivao je naselja i
porijeklo stanovnitva u Rami od 1931. 1935. godine. On je objavio rezultate
svoga rada u Beogradu 1955. godine. Filipovi donosi podatke o prezimenima u
Ljubuncima, broju domainstava i njihovom podrijetlu. U trenutku njegova
istraivanja, Ljubunci su imali 42 katolike i 6 muslimanskih kua, a u selu su
ivjeli ljudi koji su nosili ova prezimena: TADII (3 kue) kau za sebe da su
starosjedioci. Ranije su se zvali RELIIMA. Oni nisu bili kmetovi i uvijek su
ivjeli na istom mjestu. Nekada ih je bilo pet brae. Dvojica su odselili u
Sarajevo, a od trojice, koja su ostala u selu, sada su samo tri kue.
VIDOVII (5 kua) su u selu od prije kuge. Po djedu Cvitanu zovu ih i
Cvitanovii ili Cvitankii. Od ovoga roda su JURII VIDOVII (3 kue) i
STOJANOVII ili KAMENICE (1 kua). Stojanovia ima i na Uzdolu.
KOLAKUII (1kua) za njih se takoer kazuje da su starosjedioci. Ima ih na
Blacama. KNEEVII (3 kue) su odavno u selu. BRAJKE (2 kue) su
starinom iz Hercegovine. Doli su oko 1800. godine. Uvijek su bili u zajednici,
dok se Andrija nije odijelio. Poslije 1918. godine bilo je u ove dvije kue 28
lanova.

GLIBE (4 kue) protjerani su od Turaka iz Privora oko 1850. godine na

Menjik. Prije njihova dolaska nitko nije bio na Menjiku. Ovdje je bila samo
uma, koju su novi itelji morali posjei, pretvoriti u obradivo tlo i ivjeti od
plodova svoga rada. Ima ih i u Donjoj Vasti. Ovo prezime takoer potjee iz
Hercegovine. BAREII su doli na Gmie oko 1860. godine. Oni su uspjeli
16

podmititi Turke velikom koliinom masla pa su dobili bolju stranu na Gmiima

pod Debelim Brdom. Prije 1878. godine prelazi jedna obitelj s Gmia u
Ljubunce. Inae, podrijetlom su iz Rakitna.
IVANKO (7 kua) u Globariima su od prije 1878. godine. Istog su roda
kao i Ivanke u selu Ivankama Pajiima. Jedan je iz Ivanaka preao na Lug.
BARBARII (2 kue) Zovu ih i KANATIMA, po djedovu nadimku. Naime,
njega je aga pitao kako se kanati promee, to jest kako se izlazi na kraj s
hranom i ukuanima. Njihov djed je doselio iz Brotnja. MADAR (1 kua)
Njihov djed se doselio iz Livna. ZADRO (3 kue) Oni su daljnjom starinom
Betunjani iz okolice Zadra, a u Dobrou su stigli iz Rake Gore. MILIEVII
ili ZEEVII (1 kua) su rodom s Pidria u Skoplju, a doao je 1904. godine na
eninom nasljedstvu meu Tadie. U kui Cvitanovia je Ivan Sava ili SAVI
rodom s Oraca i doseljen je 1922. godine.30 Ovdje valja napomenuti da je
uglavnom rije o usmenoj predaji mjesnog puanstva.
U ovom zadnjem ratu na podruju bive drave 1991. 1995. dolo je,
naalost, i do sukoba Hrvata i Muslimana. Ovaj sukob ostavio je teke i tragine
posljedice na ivotima naih susjeda Muslimana u naselju Memii, ali i kod svih
itelja ovoga kraja u cjelini. Ipak, zahvaljujui pomoi meunarodnih
dobrotvornih organizacija obnovljeni su obiteljskih domovi i tako osigurani
samo osnovni preduvjeti ostvarenja povratka itelja u njihova naselja.

U ovom trenutku Hrvate i Muslimane Bonjake mue isti problemi

odrivog povratka u ovo podruje. Veliki poticaj iseljavanja, naputanja i
nesporazuma

oko

povratka

jest

dugorona

neodgovornost

vlasti

od

neprihvatljivo loe prometne povezanosti s ostatkom civiliziranog svijeta koji

nezaustavljivo ide naprijed do darivanja i prodaje zemljita za izgradnju
obiteljskih kua na brdima oko Prozora. Tako su zasluni napustili svoja sela
30

M. FILIPOVI, Rama u Bosni, Srpski etnografski zbornik, LXIX, Naselja i poreklo stanovnitva 35, Beograd
1955., str. 1 230.

17

i postali faktor koji mijenja nacionalnu strukturu i bedem obrane u budunosti

gradski prsten. Inae, nakon raspada Jugoslavije i zavretka ratnih sukoba, ljudi
su vremenom izgubili radnu naviku. Gubitak stvaralake moi predstavlja
vrijeme nedaa jednog ovjeka, naroda i civilizacije. U konanici ovo ima za
ishod nazadovanje i unitenje.31
Sve ove okolnosti utjecale su na odluku veine itelja Ljubunaca poi na
put bez povratka u svoj rodni kraj. Prema rezultatima, koje su upnici prikupljali
prigodom pohoda i blagoslova obitelji, iz Ljubunaca je odselilo 211 uglavnom
mlaih osoba nakon posljednja dva rata. Najvei broj odseljenih nije se zadrao
na podruju Opine Prozor ve su se zaustavili u Hrvatskoj i drugim dravama
Europe. Ova injenica imat e svakako duboke i dalekosene posljedice po
jedan narod u cjelini, njegovu povijest, kulturu pa i svjetonazor. Naalost, sve
ovo je ve sada jako uoljivo.

kolstvo
Prva kola do IV. razreda otvorena je na Uzdolu 1913. 32 i nosila je naslov
Narodna osnovna kola Uzdol. Mjetani Uzdola nevoljko su koristili ovu
prigodu za stjecanje osnovnog znanja i koritenje knjige u svakodnevnom
31

S. P. HUNTINGTON, Sukob civilizacija, Zagreb 1998., str. 13.

M. SUDETA, Popis pukih kola u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, u zborniku Naa Domovina, svezak II.,
Zagreb 1943., str. 905.
32

18

ivotu. Ipak, u vremenu izmeu dva svjetska rata poveava se broj polaznika
ove kole, a od 1948. sauvani su matini imenici uenika i neitko potpisanih
uitelja. Jedan razred je inilo 30 38 polaznika. Kasnije razdoblje obiljeeno je
znatnim porastom kvalitete obrazovnog sustava. kolske 1962/63 godine kola
je preimenovana u Osnovna kola Uzdol uz podrune kole u Ljubuncima,
ipama i Pajiima. Godine 1965. kola na Uzdolu postaje osmogodinja kola i
opet dobiva novi naziv O. Tomo Mende po partizanskom narodnom heroju
iz Uzdola. Poveani broj polaznika uvjetovao je nunu potrebu izgradnje novog
objekta za odvijanje nastavnog plana i programa. Tako 1975. Uzdol dobiva novu
kolsku zgradu, a takoer su jo uvijek veoma aktivne podrune kole u
Ljubuncima, ipama i Pajiima i svaka od njih broji oko 70 polaznika.
U Ljubuncima je na nekoliko mjesta bila organizirana povremena ili trajna
kolska pouka itelja. Nakon II. svjetskog rata bilo je to na mjestu Poda kod
Stojanovia kua, a kasnije se ova vana aktivnost premjeta u Riku kod
Brizarkia kua.
Ovdje je bila smjetena Podruna osnovna kola od I. IV. razreda ve
od 1950 godine. U kamenoj zgradi organizirane su nastavne aktivnosti i
osposobljeni stanovi za nastavno osoblje, njihove obitelji i mjesnog umara.
Kamena zgrada je dotrajala pa se 1980. godine pristupilo postavljanju
montanog objekta s uionicom, malom prirunom bibliotekom, sanitarnim
vorovima i prostorom za stanovanje uitelja.
Nakon zadnjega rata 1992. 1995. kola na Uzdolu prozvana je 2. VIII.
1995. novim imenom: O Veselko Tenera Uzdol. Veselko Tenera (1942.
1985.) roen je 1942. u Prozoru, a bio je hrvatski knjievnik, pisac feljtona,
knjievnih, likovnih i TV kritika.33 Ratne okolnosti i nastavak iseljavanja iz
Ljubunaca rezultirale su neprekidno smanjivanje broja polaznika ove kole.
Ovomu treba nadodati i neusklaenost kolskog programa.
33

HRVATSKI ENCIKLOPEDIJSKI RJENIK, Tar Vi, EPH d. o. o. i Novi Liber d. o. o. Zagreb, 2002, 2004.,
str. 32.

19

U Opini Prozor uenici sudjeluju u nastavi na dva razliita kolska programa:

hrvatskom i bonjakom nastavnom planu i programu. Ovi programi izvode se u
dvije smjene pa je u medijima i svakodnevnom razgovoru nastao termin dvije
kole pod jednim krovom. Sve je ovo dovelo ovu podrunu osnovnu kolu
gotovo pred zatvaranje.
Groblja i kapele u Ljubuncima
Nakon uvida u tabelarni pregled steaka uoava se postojanje samo
jednog steka u obliku kria na podruju Opine Prozor, a taj kri se nalazi
upravo u Ljubuncima na lokalitetu nekropole Vrdol. Ovaj lokalitet se jo naziva
i Maeta. U Bosni i Hercegovini ima 305 steaka u obliku kria, a 204 su
ukraena razliitim motivima. Usmena predaja kae da je u ovom grobu
mueniko tijelo katolikog sveenika ili biskupa ubijenog od Turskih svatova.
Generacije itelja uvaju ovu predaju i prenose je svojim potomcima,
preporuujui hodoaenje ovom svetom mjestu. Takoer se govori i o
udotvornim ozdravljenjima na ovom mjestu. Ovaj grob je zavjetno mjesto
poznato diljem Rame.

Kamenoklesar Mijo Mari iz Uzdola i mjetanin Petar Bonjak podigli su

suvremeno spomen obiljeje uz ve postojei steak u obliku kria. Grob je
ogranien kamenim blokovima, ukraen cvijeem i svijeama koje vjernici
donesu i upale prigodom obilaska i molitve. Na itavom podruju Maeta nalaze
se steci i druga grobna mjesta pa je bilo teko odrediti pravac izgradnje
prometne komunikacije, a da ne doe do pomicanja nekih steaka.
U upnim oglasima na svetkovinu Duhova 25. lipnja 1972. godine upnik
Josip Lui iznosi pred upljane ideju o potrebi izgradnje kapele na Vrdolu i
20

uvjetima za postizanje ovoga cilja. U etvrtak zapovjedana svetkovina Sv.

Petar i Pavao. U Crkvi e biti rana sv. Misa u 8 h, a puka u 12 h u Ljubuncima
na Vrdolu. Dozvolu je dao Preuzv. Gosp. Nadbiskup, a kada budete gradili
kapelicu, od groba se mora odmaknuti 7 m., i zato treba traiti dozvolu kako od
crkv. Vlasti tako i od dravnih, a misu smije sveenik govoriti na svakom
groblju, jer su groblja kao i crkva pod jurisdikcijom crkve.34
upnik Lui zapoeo je prikupljanje novanih priloga za izgradnju
kapele sv. Petra i Pavla na Vrdolu i koordiniranjem upljana koji bi radili na
ostvarenju ovog projekta. U upnim oglasima 1976. godine poziva upljane na
suradnju: Kapelica na Vrdolu potreban sav materijal, jer ne smijem misiti
(imati misu op.a.) bez kapele. Obeao sam to Nadbiskupu da u sagraditi za 2
3 godine kapelicu, ali to je prolo a kapele jo nema. Kapelicu e mi sagraditi
dobrovoljno to se tie majstorije Madar Ivan i njegov otac Madar Stanko, pa
im duboko hvala i od dragog Boga svako dobro, to su na sebe uzeli teret
odnosno kri jer to puno i puno znai. A Ljubunani e pomoi Stanku Madar
irgetovati i tko god eli od upljana otii pomoi moe to je dobar zavjet i
pomo da se sagradi zavjetna kapelica.

Pitao sam majstore kolika vrijednost u materijalu je potrebno, pa su mi

rekli da za obadvije kapelice potrebno mi je (5 miliona), pa Vas lijepo molim da
mi od danas pa kroz 2 mjeseca svako domainstvo dadne 25 30 000 dinara,
kako bih obadvije mogao ove sezone zavriti. 35 U vremenu izmeu I. i II.
nedjelje Korizme od 27. veljae do 6. oujka 1977. godine upnik u oglasima
upoznaje upljane o tijeku izvoenja radova na kapeli sv. Petra i Pavla na
Vrdolu. Salio sam temelje na Vrdolu, a ako bi nas posluilo vrijeme u subotu
salio bih i deku. U utorak (8. III. op. a.) zajednika akcija da privuem materijal
34
35

upni oglasi, 1972., str. 62.

upni oglasi, 1976., str. 51 52.

21

do Vrdola36 U upnim oglasima na svetkovinu Duhova 29. svibnja 1977.

godine, upnik izvjeuje upljane o zavretku projekta gradnje kapele na
Kominu i na Vrdolu.37
Po zavretku radova na projektu izgradnje kapela na Kominu i Vrdolu,
upnik Lui pie Preasnom Nadbiskupskom Ordinarijatu u Sarajevu: Molim
Naslov, da ovlasti Preasnog Gospodina kanonika Dra Marka Jozinovia za
blagoslov dviju kapelica na podruju upe Uzdol.
a) Kapelica na Kominu /sv. Ante/ zbog svoje dotrajalosti bila je prinuena
da se rui, jer strop se bio oborio i stoga sam pravio novu, pa treba da
se izvri blagoslov, kako bi se u njoj bogosluje obavljalo.
b) Kapelica na Vrdolu jest nova. Budui, da mi je pokojni nadbiskup Dr.

Smiljan Franjo ekada dao dozvolu da mogu rei sv. misu na Vrdolu,
ali pod uvjetom da kroz tri godine sagradim kapelicu, pa sam ove
godine sagradio. Stoga molim da se podijeli ovlatenja za blagoslov
obadviju kapelica.38
upljanin Niko Vidovi iz Ljubunaca kupio je u Njemakoj umjetniki kip sv.
Petra za kapelu na Vrdolu. Kip je izvorno djelo akademskog kipara. Ovaj dar
kotao je 1500, - DM.39
U ljeto 2005. godine upnik Miljenko Dalto zapoinje obnovu kapele sv.
Petra i Pavla. Izvoa radova bio je Marinko Dalto, a dragovoljno su pomagali
itelji Ljubunaca i drugih sela iz upe. Franjo Brajko, vlasnik pilane Boriz
Drvara, darovao je svu rezanu grau za krov kapele, a Cmiljan Brajko, djelatnik
pilane, iste je veeri transportirao potreban materijal na krajnje mjesto odredita.
Takoer je zavreno bojanje vanjskih zidova kapelice, postavljen novi krov, mali
zvonik s kriem na vrhu i zvonom, a postavljena je nova ograda i ureen prilaz
kapelici s glavne prometnice.
36

upni oglasi, 1977., str. 86.

upni oglasi, 1977., str. 93.
38
Dopis Ordinarijatu Vrhbosanskom 1977. godine
39
upni oglasi, 1978., str. 171.
37

22

Groblje i kapela u Rici

U upnim oglasima na III. nedjelju Korizme 24. oujka 1957. godine,
upnik Jozo Peri poziva upljane na akciju postavljanja ograde na grobljima.
Ljubunani neka se sastanu i Uzdoljani i drugi da se sastanu radi zdogovora za
groblje groblje ograditi.40
U nedjelju 9. veljae 1964. godine upnik Josip Kalik poziva upljane na akciju
ograivanja groblja. Pripremajte parmake i ostalo za ograivanje groblja na
Uzdolu i Ljubuncima i u ipe za 15 dana neka sve bude spremno za
ograivanje Proitati raspored za Uzdol. Prakaratori iz Ljubunaca i ipa neka
izmjere groblje pa e se napraviti raspored lanova visina parmaka neka
bude 1,20 a ne 1 m kako sam prije rekao, jer je to prenisko.41

Na drugu Korizmenu nedjelju 23. veljae 1964. godine upnik Kalik u

oglasima istie: Proitati raspored ograivanja groblja u Ljubuncima po 2
metra i 1,20 visine. Tek dva tri upljana dotjerali su parmake, d. i b., (direke i
baskije, op. a), za ograivanje drvene ograde a pribliava se kraj ovog mjeseca
do sada ste bili zamoljeni da ih dotjerate! Dajte, molim lijepo, dotjerajte to,
kao i drva, koji jo niste a mnogo vas ima dok nisu poeli poljski radovi.42
U upnim oglasima na Uskrs 18. travnja 1965. godine, upnik Kalik upozorava
Ljubunane na obvezu dovrenja postavljanja ograde na groblju kako su to

40

upni oglasi, 1957., str. 49.

upni oglasi, 1964., str. 393.
42
upni oglasi, 1964., str. 395
41

23

obeali jo ve protekle 1964. godine. upnik oekuje da se izvri obeanje do

proljetnog poljskog blagoslova i mise na groblju. 43
upnik Josip Lui u upnim oglasima 11. veljae 1973. godine, iznosi
svoje miljenje i prijedlog o raspodjeli ograivanja groblja po lanu obitelji.
Groblje u Ljubuncima nisam najzadovoljniji sa rjeenjem. Jer u kui ima 3
4 lana muke glave pa da bude jednako kao i sirotinji, jednako bez muke
glave. Razumljivo da to nije lijepo a niti je to kranski. To je izvlaenje. Ja sam
mislio da dadnem vei dio da ograde: Juri Anelku, Brajki Joski, Luki, Maar
Stanku, Stojanovi Juri, Vidovi Joski, Kneevi Miku, koji imaju vei dio i
ume od ostalih, a ne da bude jednak sirotinji. 44 Na poetku ovih oglasa upnik
izvjeuje upljane o svom obilasku groblja u Ljubuncima, Donjoj Vasti i na
Uzdolu. Ovih dana obiao sam groblje u Ljubuncima, D. Vasti i na Uzdolu, pa
sam jako prezadovoljan sa grobljem na Uzdolu, tako isto i u D. Vasti, gdje
upnika nita nije ticalo, ljudi sami sve od sebe tako i treba, a takav je i red da
zajednica o sebi vodi rauna i vidi to im je sve potrebno45

Na drugu nedjelju Korizme 18. oujka 1973. godine, upnik Lui

zahvaljuje Ljubunanima koji su doli na groblje i postavili drveni kri. Drvo za
ovaj kri darovao je Jure Stojanovi, a Stanko Madar i drugi mjetani postavili
su kri u groblje.46
Glavna tema upnih oglasa na etvrtu nedjelju kroz godinu 3. veljae
1974. godine je konani poetak izgradnje kapele na groblju u Ljubuncima.
Predloene su ak i njezine dimenzije: 6 x 5 m. U etvrtak (7. II. op. a.) Akcija
svi domaini. Imate svoje majstore i hou da neto bude jako dobro, da bude
ogledalo u upi i svim drugim okolnim mjestima. Za Spasovdan dati u Vam
43

upni oglasi, 1965., str. 492.

upni oglasi, 1973., str. 87.
45
upni oglasi, 1973., str. 85.
46
upni oglasi, 1973., str. 91.
44

24

blagoslov kapele na groblju i doi e Dr. M. Jozinovi, kanonik da blagoslovi

Vau kapelicu. Ja u Vam od sebe dati 100. 000, jer i Vi mene dobro pazite.47
Sljedee nedjelje 10. veljae 1974. godine, upnik Lui izraava zadovoljstvo s
gradnjom kapele u Ljubuncima. ljunak je izvaen , a ako Bog dadne, biti e i
sve ostalo gotovo.48
Mjesec dana poslije, na drugu nedjelju Korizme 10. oujka 1974. godine,
upnik Lui podnosi zavrno izvjee o gradnji kapele na groblju u
Ljubuncima. U Ljubuncima: pokrivena kapelica, jo ima 2 sata posla oko nje,
pa onda neka eka ljepih dana za maltu. Kazo Juri napraviti e mi pokretni
oltar i stepenice za ulaz u kapelicu, to mi je obeao. Hvala svima poevi od
ovjeka koji je dao svoju zemlju da se pijesak izvue iz nje pa ovamo do Pave
Kolakuia koji veli: Svi graditi, a to skupimo para to emo kupiti materijal,
pa Branka Kneevia, koji mi je dao veliki broj balvana i (kae, op. a.): Vl.,
koliko god treba odsijeci, pa i ostalih koji su mi dali svoju umu Jure Vinkova,
Luke, Ivia Brajke, Joska, Bega, Anelka Juri, Ante Juri, pa Ive Barekova
koji mi je pomogao dovui trenicu da to prije privedem kraju i svoj alat
krampove, lopate, grablje i sve to je ovjek imao,
pa Stanka Madara koji je najvie dnevnica dao za kapelicu, dovodio je
sa sobom vie puta i po dva sina, pa Joze Juria koji su kao majstori pourili, da
se to djelo zavri i svih ostalih koji su drali dole u groblju, samo da se uspravi
i Mate Penave koji je vie puta donio majstorima kavu. Molim da se dadne Luki
(Brajko op. a.) da se to prije izmalteri.49
Konano, na petu nedjelju po Uskrsu 19. svibnja 1974. godine, upnik
Lui najavljuje sveani blagoslov nove kapele na groblju u Ljubuncima. U
etvrtak: (23. svibnja op. a.)

Zapovjedna svetkovina Spasovo Uzaae

Gospodnje. Sv. mise: Rana u Crkvi, a puka u Ljubuncima i ujedno Blagoslov

47

upni oglasi, 1974., str. 124.

upni oglasi, 1974., str. 124.
49
upni oglasi, 1974., str. 127.
48

25

kapele, kojega e obaviti delegat Nadbiskupov, kojega On bude odredio.

Blagoslov kapele obavlja se isto kao i blagoslov Crkve, zato to je javna to znai
svima pristupana, svi mogu ui, koji god ele.
Stoga, da bude kapela na veu slavu Boju vjernici sela Ljubunci neka
poste uoi proslave tj. u srijedu, neka bi nam Svemogui Bog dao to vie
duhovnih dobara i da se to vie okoristimo za svoj spas i da se svi po
mogunosti ispovjedite i priestite na taj dan, a i ostali e imati prigodu, jer
smatram da u dobiti 2 sveenika za taj veliki dan u naoj upi.50
U Vrhbosni, slubenom glasilu Vrhbosanske Nadbiskupije, detaljno je
opisan tijek gradnje i sam blagoslov grobljanske kapele u Ljubuncima. Ova
vijest napisana je pod naslovom: Uzdol: Blagoslov grobljanske kapele
U naoj planinskoj upi, Uzdolu, vjernici sela LJUBUNCI sami su se odluili
sagraditi novu grobljansku kapelu. Dakako da im je na elu akcije stajao g. Josip
Lui, upravitelj upe. Sagradili su kapelu od eljeza i cementa. Prostranu i
lijepu. Sa velikim eljezno staklenim vratima sa prednje strane, koja se mogu
otvoriti i tako omoguiti svim vjernicima da nesmetano prate svetu Misu.

Na svetkovinu Uzaaa, 23. svibnja o. g., kapela je blagoslovljena.

Blagoslov je obavio nadbiskupov delegat Dr. Marko Jozinovi. Uz njega su bili
prisutni i vl. Dr. Anto Brajko, prof. i Boo Odobai, nadbiskupov tajnik.
Slavili su zajedno sa upnikom i narodom koncelebriranu misu.
Ljubunani se dostojno pripravie na ovu sveanost. Dali su mnogo truda
od sebe za ovaj Boji hram. Oko 45 domainstava otkidanjem od svojih potreba
pribavie 77,5 metara cementa, 1.170 komada crijepa, eljeza za plafonsku
plou kupie za 318.000 st. din, a prednja vrata su ih stajala 500.000 st. din.
Cijela kapela stajae ih oko 3 milijuna st. din. No, vlastite rtve donijele su plod.
Kapela je sagraena. Dovoljna za obavljanje vjerskih potreba. Misu i vjeronauk.
50

upni oglasi, 1974., str. 135.

26

Misu e imati jednom mjeseno, obea im upnik. To je njihova prva

radost. Radost posebno starijih, koji su onemoali da dou do upske crkve na
Uzdolu. Na gradnji kapele, upniku i vjernicima, estitao je Dr. Marko Jozinovi
u lijepoj homiliji. Izrazio Nadbiskupove pozdrave i estitke. Isto tako uinie i
Dr. Brajko i Boo Odobai.51
Uz ovo glavno groblje u Ljubuncima postoji i nekoliko manjih groblja:
Vidovia groblje, Tadia groblja, groblje u Glibama i jedno grobno mjesto
prozvano od naroda Tetin greb ispod glavne prometnice Glibe Gornje Brajke.
U ova groblja ukapani su samo itelji ovih naselja. Mjetani Memia imaju
svoje groblje u kojemu se vre ukopi po islamskoj vjeri i obiaju.
U Urudbenom zapisniku upe Uzdol pod rednim brojem 16. upnik upuuje
dopis Ordinarijatu Vrhbosanskom u Sarajevu 28. veljae 1953. godine. Predmet
ovoga dopisa je pitanje kako da se radi s posebnim grobljem Vidovia
(Ljubunci).52
Odgovor Ordinarijata Vrhbosanskog na ovo pitanje stie 18. oujka 1953.
godine. On se sastoji od preporuka da se groblje ogradi do naredbe o zabrani
daljnjeg ukapanja.53
Groblje u Glibama upnik Kalik spominje u oglasima na Tijelovo 29. svibnja
1964. godine. Ovime je izvijestio vjernike o zavretku postavljanja ograde na
groblju u Glibama i u ipama. 54 Ovu obnoviteljsku i graditeljsku aktivnost
upnika Kalika i Luia nastavili su njihovi marni nasljednici kroz brigu o
odravanju groblja, upne crkve, kue i izgradnju nove crkve te obnovu njihovih
oteenja zadobivenih tijekom rata 1992. 1995. godine.
Moj skromni rad prilog je ovoj vanoj 150. obljetnici crkvene zajednice
na Uzdolu i neka on bude trajni poticaj na daljnje struno istraivanje povijesti
Ljubunaca, a napose vrijednih arheolokih nalazita. Mnogo toga je neistraeno,
51

Vrhbosna, 3/1974.
Urudbeni zapisnik upe Uzdol, 1953., str. 12.
53
Urudbeni zapisnik upe Uzdol, 1953., str. 13.
54
upni oglasi, 1964., nema upisanog broja stranice.
52

27

nedovreno i nedoreeno, a povijest je svjedok vremena, svjetlo istine, ivot

pamenja, uiteljica ivota i glasnica starine, kako je zapisao slavni rimski
govornik, pisac i politiar Marko Tulije Ciceron (106. 43. prije Krista).

28