MEVLUDSKI SPJEV ASHABA HASAN IBN SABITA r.a.

(Mevludski spjev u islamskoj terminologoji je pjesnicki opisana sira, zivotopis Resulullaha a.s., od rodjenja do
smrti!)
Kako nam je priao Ibn Hiam, pozivajui se na Ebu Zejda el-Ensarija, Hassan b. Sabit je, oplakujui Boijega
Poslanika, izrekao sljedee stihove:
U Tajbi je Resulovo mjesto staro, mjesto znano,
i kad mjesta sva opuste nurom nekim obasjano.
Znake mnoge zaborava natkriliti nee veo,
tu je minber na koji se Uputitelj svijeta peo.
Tragovi su posvud jasni, obiljeja ostala,
na svome su mjestu jote musalla i damija.
Tu su sobe u kojim je Odabranik prebivao,
u njima je svjetlo Boje i Objavu dobivao.
Svuda su poznata mjesta, teko se zaboravljaju,
kako vrijeme prolazi, ona se obnavljaju.
Znana su mjesta Resulova i obina,
i kabur njegov u kom ga pokriva mirisna praina.
Tu sam dugo, dugo ja stajao, oplakuju Resula,
u tom su mi preizdano pomagala oka dva.
Sjeahu se moje oi Resulovih dobrota
ne mogu ih izbrojati ja cijeloga ivota.
Ni izbliza ja ne mogu izbrojat' mu zasluge,
ali mogu iz svog srca iskazati dio tuge.
Dugo sam, dugo stajao, suze su lila mi oka dva
nad kaburom u kojemu ukopae Ahmeda.
Blagoslovljen nek' si, o kabure mirisni,
blagoslovljen nek' je i grad gdje poiva Krijeposni.
Ukopae razbor, znanje, milost u kaburu tvojemu,
onog asa otkad lei, Plemeniti, u njemu.
alosni se razioe, jer im nema Nebijja,
Skrena su njima krila, klonula im ramena.
Oplakuju onog za kim i nebesa plakae,
a i zemlja za njim plae, kako ljudi da ute?
Da li ikad dogodi se tako vel 'ka nevolja
k 'o kad oni izgubie svojega Muhammeda?
Prekide se otad Vahj, prekide se objava,

a nur im je dolazio od Nedda i od Jemena.

Milostivom upuiv'o on je svakog ko hoe
izbavljao iz zabluda, zvao putu pravome.
Predvodnik im on bijae, vodio ih k' Istini,
iskrenosti uio ih, sa njim bie sretni svi.
Posrtaje pratao im, isprike im primao,
budu l' dobri, izobilje Allah im je obe'o.
Ako li se pak pojavi neto to ne mogu podnijeti
on olaka potekou koja njima zaprijeti.
Dok su tako oni sretni u svjetlosti utivali,
neumitna smrt strelicu prema nuru ispali.
Hvaljeni se svom Allahu nakon toga povrati,
hvaliti ga, plakat' za njim zapoee meleki.
Opustio harem asni i okolni predjeli,
nema vie svjetla Vahja na koje su navikli.
Sve je pusto, osim kabra, koji tu je ostao,
zbog gubitka kamen, drvo, sve plakati poelo.
Plai, plai, oko moje, sve Resula ali ti,
ne znam da e dovijeka suza ti usahnuti.
A i kako ne plakati, grozne suze ne liti,
za Resulom to donese neizmjerne blagodati?
Za sve to ja velim nek' me niko ne kudi,
zamjerit' mi mogu samo oni to su ba ludi.
Prestati ga hvalit ' neu dok sam na 'vom svijetu,
pa se nadam da u sa njim vjeno bit ' u dtennetu.
elim drutvo Odabranog u dtennetu imati,
za ivota trudiu se neu li to postii.
Oplakujui Boije ga Poslanika, Hassan b. Sabit je spjevao i ove stihove:
to ti oko ne zaspiva, to se ne bi sklopilo,
kao da je upaljeno, od upale oboljelo.
Upuenog ono ali, to ga zemlja sad pokri.
O najbolji to poiva, od nas ti ne odlazi!
Licem svojim od praine zatitiu ja tebe,
kamo sree u Beki 'u da su ukopali prije me.
Zar sam jadan nakon tebe u Medini ostao?
Kamo sree da sam otrov crne zemlje popio?

Gospodaru, sakupi nas sve sa naim Resulom

u dennetu, sve za inad pakosniku zavidnom.
alosni ste, Ensarije, Poslanika rodbina,
otkako je kabur njemu boravite postao.
Vi tjeskobu osjeate, lice vam potamnilo
kao da ste po cijelome namazali crnilo.
Rodismo ga, kabur mu je me' nama.
obasuo nas je redom neizmjernim nimetima.
Poastvov'o nas je Allah, uputio putem njega,
a njegovi pomagai zauvijek su svjedok svega.
Moni Allah i meleki oko Ara salavat mu donose
i svi dobri blagoslove stalno tebe, Ahmede.
Hassan b. Sabit je istim povodom izrekao i sljedee stihove:
Siromasim' svima reci da ih dobro napusti,
njihov Resul ranom zorom svoju duu ispusti.
Jahalicu a i sedlo ko li e darovati,
ko nahranit' eljad moju kad kia ne navrati?
Koga emo prekoriti bez straha od odmazde,
kad nam jezik nenamjerno u govoru posklizne?
Svjetlo bjee on blistavo to ga redom slijedimo,
sluh na bjee i vid kojim po svijetu gledamo.
Kamo sree onog dana kad ga u grob spustismo,
zakopasmo asno tijelo i zemljom ga prekrismo
da tad nije Allah nikog od nas dalje ivit' pustio,
da je ensko a i muko skupa sa njim pomrlo.