Pojam stvari

U graanskopravnom smislu stvar (res) je dio materijalne prirode koja se nalazi u

ljudskoj vlasti i na kojem postoji pravo svojine ili neko drugo stvarno pravo. Ti
materijalni dijelovi prirode moraju da budu faktiki ili virtuelno u ljudskoj vlasti i da ispunjavaju
pravni uslov da na stvari postoji pravo svojine ili neko drugo stvarno pravo.

Stvar su i prirodne snage poput elektriciteta, toplote, gasa ukoliko su podinjene ljudskoj vlasti i
stavljene u njegovu slubu, to znai da stvari ne moraju da budu opipljive kako je to trailo rimsko
pravo. Po standardnoj definiciji potrebno je da je stvar u prometu (res in commercio) odnosno da
nije stavljena van prometa (res extra commercium).

U graanskopravnom smislu postoje dobra koja nisu u prometu jer je kod njih jedino neprenosivo
pravo svojine ali postoji pravo preduzimanja materijalnih akata uticanja na stvar, svojinska i
dravinska zatita. Takav je sluaj sa dobrima mrtve ruke.

U pravnom prometu, za sve stvari vae ista pravila bez obzira da li su to stvari u prometu, stvari van
prometa, stvari u imovini (res in patrimonio) ili stvari van imovine (res extra patrimonium). U
najveem broju sluajeva tjelesne stvari u graanskopravnom smislu su i roba u ekonomskom
smislu, ali izmeu ova dva pojma ne postoji podudarnost. Postoje stvari koje su extra commercium
ali in patrimonio (dobra mrtve ruke), a takoe postoje stvari in commercium u koje nije uloen
nikakav ljudski rad (parcela zemlje, dijamant pronaen u zemlji).
Svaka stvar se sastoji iz dijelova. Kada se dijelovi mogu raspoznati stvar je sloena, a prosta kada se
njeni dijelovi ne mogu raspoznati. Svi dijelovi sloene stvari se nalaze u meusobnoj funkcionalnoj
vezi i ine pravnu cjelinu, a prema fizikoj vezi koja postoji meu njima i koja je i pravno gledano
relativna mogu biti:
1. odvojivi i neodvojivi spojeni sastavni dijelovi (koji su fiziki spojeni), Odvojivi (ili
nepotpuno inkorporisani) (spojeni sastavni) dio je onaj koji se moe odvojiti bez oteenja ili
unitenja stvari (toak na autu, prozorsko krilo na zgradi). Neodvojivi (ili potpuno inkorporisani)
(spojeni sastavni) dio je onaj koji se ne moe odvojiti bez totalnog unitenja ili oteenja stvari ili
samog dijela.
2. odvojeni sastavni dijelovi (koji su fiziki samostalni) je uvijek pokretna stvar, a sama
sloena stvar kojoj pripada moe biti i pokretna i nepokretna (alat za auto). Odvojeni sastavni dio
ima funkcionalnu vezu sa stvari, ali sa njom samo povremeno dolazi u vezu kada joj slui. Za razliku
od njega, nepotpuno inkorporisani dijelovi su u stalnoj fizikoj vezi sa stvari. Za oznaavanje
pokretne stvari koja je fiziki samostalna, ali funkcionalno i pravno trajno povezana sa drugom stvari
esto se koristi izraz sporedna stvar. Ovaj izraz je prihvatljiv za oznaavanje stvari koja slui drugoj

stvari i koja ima sporednu ulogu, ali se njime oznaavaju i stvari bez kojih je korienje glavne
stvari nemogue. Postoje i takve sloene pokretne stvari iji su sastavni dijelovi odvojeni, a funkcije
su im ravnopravne (ahovska garnitura, cipele, servis aa). Pri tome, neki od ovih dijelova se mogu
izdvojiti i imati samostalnu namjenu i postati samostalna stvar (aa iz kompleta) dok drugi nemaju
smisao van kompleta (jedna ahovska figura). Pod pojmom sporedne stvari se nekada
podrazumijevaju i nepotpuno inkorporisani sastavni dijelovi. Sve ovo ukazuje na veliku relativnost i
uslovnost izraza sporedna stvar.

Pripadak
Pripadak obuhvata nepotpuno inkorporisane dijelove koji se mogu odvojiti bez
oteenja (prozorsko krilo na zgradi, vrata, toak na automobilu) kao i fiziki
samostalne dijelove koji su funkcionalno povezani sa glavnom stvari (pumpa za
automobil, rezervni toak).
Za njih je karakteristino nepostojanje fizike inkorporiranosti te je odvajanje mogue uz oteenja.
Ovome treba dodati da oni mogu biti takvi da je upotreba stvari bez njih nemogua, oteana ili da
samo olakavaju upotrebu stvari.
Razlika meu njima je faktike prirode i moe da otea ocjenu da li je neka pokretna stvar, koja nije u
fizikoj vezi sa drugom, njen pripadak ili samostalna stvar.
Jedna pokretna stvar moe postati pripadak druge pokretne ili nepokretne stvari samo ako pripada
istom vlasniku i samo onda vai pravilo da dijeli pravnu sudbinu glavne stvari.
Dovoenje tue stvari u faktiki odnos pripatka prema stvari ne mijenja nita u svojinskim odnosima
tako da vlasnik moe da upotrijebi tubu za povraaj stvari u odnosu na onog ko je stvorio ovakav
odnos i prema sljedbeniku ukoliko je ovaj postao vlasnik po pravilima o odraju ili po pravilima o
sticanju od nevlasnika.
Pripadak ne gubi svoje svojstvo usljed privremenog odvajanja od glavne stvari (radi popravke i sl), ali
voljom vlasnika moe da izgubi to svojstvo i da postane samostalna stvar i usljed toga moe biti
predmet samostalnih pravnih odnosa (npr. kupoprodaje), ali se time ne mogu naruavati prava
treih lica koja od ranije postoje (npr. zaloga)niti se mogu naruavati kada vlasnik odredi da stvar
postane pripadak neke druge stvari.
Pod glavnom stvari se obino podrazumijeva fizika cjelina njenih sastavnih dijelova, koja ima
primarnu ulogu u odnosu na pokretnu stvar s kojom je funkcionalno povezana. U zavisnosti od toga
da li je pripadak shvaen ue ili ire, pod glavnom stvari se podrazumijeva ili fizika cjelina svih
sastavnih dijelova (potpuno ili nepotpuno inkorporisanih) ili samo cjelina koju ine potpuno
inkorporisani dijelovi.

Stvari u prometu (res in commercio) i van prometa (res

extra commercio)
Ova podjela potie iz rimskog prava i posljedica je poistovjeivanja prava svojine kao najapsolutnijeg
imovinskog prava sa samom stvari koji ima za svoj objekat. Prema konkretnom nainu izraavanja
ne moe se govoriti o stvarima u i van prometa. Stvari se mogu prenositi u fizikom smislu, ali se u
pravnom smislu prenose subjektivna prava na stvari.
U graanskopravnom smislu postoje stvari koje nisu u prometu (na kojima postoji neprenosivo
pravo svojine) kakva su dobra mrtve ruke i javna dobra koja stoje van graanskopravnog pojma
stvari (npr. res communes omnuim).
Postoje razliiti razlozi zbog kojih stvar moe da bude stavljena van prometa, kao to su javni moral,
potrebe odbrane, unutranje bezbjednosti ili nekog drugog opteg javnog interesa. Takoe, stvar e
biti stavljena van prometa ukoliko se njeno stavljanje u promet protivi pravilima morala, ak i ako ne
postoji zvanian pravni propis. Ipak, pravo svojine moe postojati i na stvarima van prometa. Ono ne
moe postojati samo nad onim stvarima koje su istovremeno i javna dobra i nalaze se u
javnopravnom reimu koritenja.
Postoje stvari koje su u posebno regulisanom i ogranienom prometu, kakav je sluaj sa orujem,
municijom i eksplozivom koji se mogu kupiti na osnovu administrativnih dozvola.

Zbirna stvar (universitas rerum)

Zbirna stvar oznaava cjelinu koja se sastoji iz pojedinih samostalnih stvari koje su
fiziki odvojene od kojih svaka ima svoju upotrebnu vrijednost i predstavlja objekat
posebnog prava svojine, a u redovnom pravnom prometu predstavlja i samostalan
predmet obligacionih odnosa.
Zbirna stvar se moe sastojati od istovrsnih stvari (stado ovaca, biblioteka) ili iz raznovrsnih stvari
(stovarite robe).
Svakom od stvari se u redovnom pravnom saobraaju raspolae posebnim pravnim poslovima. Ali,
kada se cjelinom ovih stvari raspolae odjednom vanost ovog pojma dolazi do izraaja jer se njime
omoguava da se svim stvarima koje ine zbirnu stvar raspolae u jednom pravnom poslu te nee biti
potrebno da se zakljui onoliko pravnih poslova koliko ima posebnih stvari. Prodavac ili
poklonodavac zbirne stvari moe da prenosi svojinu nad pojednim stvarima iji je bio vlasnik u
vrijeme zakljuivanja posla.

Od zbirne stvari treba razlikovati komplementarnu stvar (par rukavica, arapa) iji pojedini

dijelovi iako fiziki odvojeni nemaju samostalnu upotrebnu vrijednost i u redovnom prometu se
pojavljuju kao cjelina.

U pravu postoji pojam universitas iuris koji se definie kao zbir prava i obaveza i koji se sa
gledita odreenih pravnih odnosa (pravnih akata) posmatra kao cjelina (preduzee, steajna
masa).
Neki pisci smatraju da je universitas iuris zbir tjelesnih i netjelesnih stvari.

Djeljive i nedjeljive stvari

U tehnikom smislu djeljiva je ona stvar koja se moe podijeliti tako da vrijednost
svakog dijela dobijenog diobom bude srazmjerna vrijednosti cjeline (dak brana,
eera, kamion pjeska).
Nedjeljiva stvar je ona koja se diobom upropatava ili dijelovi dobijeni diobom ne
izraavaju srazmjernu vrijednost te je njihov zbir manji od vrijednosti nepodijeljene
stvari (dragi kamen).
Komplementarne stvari su takoe nedjeljive, iako nisu u fizikoj vezi. T
akoe, i zemljita su u tom smislu djeljive stvari iako povlaenjem mee ostaje fizika veza meu
njima. Dioba zgrada je mogua i horizontalno i vertikalno ako dijelovi koji su dobijeni podijelom
prestavljaju stanove ili poslovne prostore u smislu pozitivnih propisa.
Kriterijum razlikovanja djeljivih i nedjeljivih stvari je ekonomski a ne fiziki jer su u fizikom smislu
sve stvari djeljive.
Pravni znaaj ove podijele dolazi do izraaja kod sticanja svojine priratajem, kod susvojine,
zajednike svojine ili kod obaveze sa vie dunika.

Procjenjive i neprocjenjive stvari

'Procjenjive stvari' su one ija vrijednost se moe odrediti uporeivanjem sa drugim
stvarima u prometu.
One imaju i prometnu i upotrebnu vrijednost i mogu se izraziti u novcu.
Austrijski i Srbijanski graanski zakonik razlikuju redovnu i vanrednu cijenu u zavisnosti od toga da
li se njihova vrijednost odreuje po objektivnim ili subjektivnim mjerilima.
Redovna cijena izraava trinu vrijednost, ona je relativna jer jedna stvar u jednom trenutku moe
imati vie cijena u zavisnosti od mjestu i trita koji se uzimaju u obzir. Ona se razlikuje od prosjene

trine cijene.
Vanredna cijena se moe pojaviti u dva oblika:
a) Kao cijena naroitih okolnosti zbog kojih stvar za vlasnika ima veu vrijednost od prometne (pas
treniran za vodia), ili kao
b) Praetorium affectionis odnosno cijena koju vlasnik trai iz posebnih razloga. U mjeri u kojoj
premauje prometnu vrijednost, izraava moralnu, neimovinsku vrijednost koju stvar ima za
vlasnika (pehar).
Stvari ija se vrijednost ne moe utvrditi poreenjem sa drugim stvarim u prometu se
nazivaju neprocjenjive.
One mogu imati i afekcionu vrijednost (fotografija pokojnika).
Neki pisci smatraju da su sve stvari procjenjive to nije tano jer ima stvari koje nemaju prometnu
vrijednost, a izgubile su svoju upotrebnu vrijednost (ponitene marke koje nemaju filatelistiku
vrijednost).

Tjelesne i bestjelesne stvari

Podjela stvari na tjelesne (res corporales) i bestjelesne (res incorporales) potie iz rimskog prava i
vezala se za sastav imovine.
Materijalne sastojke imovine su sainjavale stvari koje subjekt ima u svojini su bile tjelesne stvari, a
sva ostala imovinska prava (osim prava svojine) su bila bestjelesne stvari. Pojam bestjelesnih stvari
je iz rimskog prava preao u pandektno a zatim u moderne zakonike.
Dananji zakonici pod ovim pojmom podrazumijevaju sva imovinska prava osim prava svojine:
1. Stvarna prava na tuoj stvari (slubenost i zaloga),
2. Intelektualna prava (umna i industrijska svojina),
3. Potraivanja, bilo da glase na predaju stvari, sumu novca, injenje ili neinjenje.

Primjetno je da se pravo svojine suprostavlja svim ostalim pravima pri emu neki pisci smatraju da
je pravo svojine tjelesna stvar a ostala prava od kojih se neka odnose na stvari, druga na
intelektualna prava, a neka na obligaciona predstavljaju bestjelesne stvari.

Nastanak i ostanak bestjelesnih stvari se objanjava na nekoliko naina.

U rimskom pravu podjela na tjelesne i bestjelesne stvari suprostavlja pravo svojine ostalim
imovinskim pravima dovodi do poistovjeivanja prava svojine sa objektom to se ne moe uiniti ni
sa jednim drugim pravom. Pravo svojine koje na jednom mjestu objedinjuje svu moguu pravnu
vlast na stvari se poistovjeuje sa stvari (kae se imam kuu, a ne imam pravo svojine na kui, dok
plodouivalac ne moe to rei ve mora da kae da ima pravo plodouivanja na kui).
Danas odranju ovog pojma doprinosi neprecizno razgraniavanje izmeu objekta prava i predmeta
pravnog akta uopte. O stvarima se govori i kao objektima subjektivnih prava (prava svojine) i kao
predmetima ugovora/pravnih akata iako objekat raspolaganja ugovorom nije stvar ve pravo svojine
na njoj. Ugovorom se raspolae ne samo stvarima, odnosno pravom svojine, ve i pravima, odnosno
drugim imovinskim pravima, pored tjelesnih stvari se kao objekat pojavljuju i bestjelesne stvari
odnosno prava. Takoe, postoje i praktini razlozi koji se ogledaju u pristupima u zakonodavnoj
tehnici u vezi propisivanja razliitih reima za pokretne i nekokretne stvari. Kad se kae da se u
nekretnine ubrajaju i prava na nekretninama to znai da se i na ova prava odnose propisi koji vae za
pravo svojine na nepokretnim stvarima.

Potrone i nepotrone stvari

Potrone' stvari su one koje svoju korisnost iscrpljuju prvom upotrebom i mogu biti upotrebljene
samo jednom (hrana, benzin, novac).
Nepotrone stvari su one koje mogu da budu upotrijebljene vie ili neogranieno puta (odijelo,
knjiga, zemljite).
Kriterijum za razlikovanje stvari je ekonomski jer se u fizikom smislu sve stvari u izvjesnoj mjeri
mijenjaju i potrone su.
Na nekim nepotronim svarima mogu postojati samo neki pravni odnosi (posluga, najam,
plodouivanje). U svim odnosima je titular ovlaten da upotrebljava tuu stvar, ali istovremeno ima
obavezu da je vrati po prestanku prava i to su dva zahtijeva koja mogu da ispune samo nepotrone
stvari.
Kod nas se po nekad upotrebljava izraz potrona dobra kojim se oznaavaju stvari za linu
upotrebu vlasnika i koje nisu potrone u pravno-tehnikom smislu.

Individualno i po rodu odreene stvari

Generine, stvari odreene po rodu su one koje se u pravnom prometu oznaavaju po vrsti i
broju, po nekoj jedinici mjere (kg, litar, duni metar).
Individualno odreene stvari su one koje su konkretno odreene i koju su strane imale na umu

pri sklapanju posla (tano odreena slika kupljena na izlobi) bilo da ima obiljeje koje je
sopstveno samo njoj, bilo da ima jo stvari sa istovrsnim osobinama (tano odreen primjerak i
izdanje knjige).
Stvari odreene po rodu se mogu individualizovati tako to odreena koliina stvari bude izdvojena
iz roda i obiljeena (obiljeen i izdvojen dak brana). Individualizovane stvari se u pravnom ivotu
ponaaju kao individualno odreene stvari.
I individualno i po rodu odreene stvari mogu biti i potrone i nepotrone.
Predmet prava svojine i drugih stvarnih prava, posluge, najma, ostave mogu biti samo individualno
odreene stvari, dok se potraivanje moe odnositi i na stvari odreene po rodu.
Kada su predmet obaveze stvari odreene po rodu, ona nee prestati ak ni onda kada sve to dunik
ima od takvih stvari propadne usljed dogaaja za koje on ne odgovara (pravilo da rod ne propada
genera non pereunt).
Kada obaveza ima za predmet stvari odreene po rodu koje se trebaju uzeti iz mase tih stvari onda
obaveza prestaje kada popadne cjelokupna masa.

Zamjenjive i nezamjenjive stvari

Zamjenjiva je ona stvar na ije mjesto u pravnom odnosu (ispunjenju obaveze) moe da doe
druga stvar istih osobina i vrijednosti.
Ostale stvari su nezamjenjive.
Sve stvari odreene po rodu (generine) su istovremeno i zamjenjive, a nezamjenjiva stvar je uvijek
individualno odreena. Meutim, individualne stvari mogu biti i zamjenjive i nezamjenjive (novi
automobil odreene marke i registarskih oznaka je individualna, ali zamjenjiva stvar). U ovom
sluaju je mogua tuba za povraaj ali ako je auto uniten mogua je naknad tete u naturi jer se
radi o zamjenjivoj stvari. Ovu podjelu treba razlikovati od podjele na potrone i nepotrone stvari.
Vie primjeraka iste knjige su zamjenjive, ali nepotrone stvari, dok je posljednja flaa vina odreene
berbe potrona i nezamjenjiva stvar i istovremeno individualno odreena.
Znaaj ovog razlikovanja dolazi do izraaja u itavnom nizu odnosa. Predmet zajma su zamjenive
stvari nezavisno od toga da li su potrone ili nepotrone, odreene po rodu ili individualne. Zakonska
kompenzacija pretpostavlja da se uzajamno duguju zamjenjive stvari. Kod posluge je potrebno i
dovoljno da je stvar individualno odreena i nepotrona, a pitanje zamjenjljivosti se ne postavlja.

Pokretne i nepokretne stvari

Pokretne stvari su one koje se mogu premjetati sa jednog mjesta na drugo bez oteenja njihove

sutine.
U odreenim uslovima pokretne stvari mogu da postanu pripadak nepokretne stvari i da kao takve
dijele njenu sudbinu (nepokretnosti po namjeni).
Nepokretne stvari ne mogu postati pripadak pokretne stvari. U pravu se govori o pokretnostima po
namjeri, tj. dijelovima nepokretnosti koji e kasnije biti odvojeni i pretvoreni u pokretne stvari, ali se
u vrijeme sklapanja ugovora koji se na njih odnosi i s gledita tog ugovora smatraju za pokretne
stvari. (prodaja neoborenog drvea namjenjenog za sjeu, materijala graevine koja treba da bude
sruena i uopte stvari koje su vezane za nepokretnost se smatra za prodaju pokretnih stvari bez
obzira na to ko treba da izvri odvajanje).
Nepokretne stvari su one koje se ne mogu premjetati sa jednog mjesta na drugo bez oteenja
njihove sutine (zgrade i zemljita).
Zgrade su nepokretnosti ako zadovoljavaju dva uslova (da su zidane kao trajni objekti i da su
inkorporisane u zemlji, tj, da ne lee na njoj). Konstrukcije koje ne ispunjavaju ni jedan od ova dva
uslova su pokretne stvari (barake, kiosci). Postoje razliita razmiljanja o tome da li se zgrada moe
smatrati za nepokretnost ukoliko ispunjava samo jedan od ova dva uslova.
Nekretnine po namjeni su pokretne stvari koje su u funkciji pripatka nekretnine (alat potreban za
popravku i funkcionisanje kotlarnice).
Iako su samostalne i fiziki odvojene one predstavljaju funkcionalnu, i shodno tome, pravnu cjelinu
sa nekretninom.
Da bi jedna pokretna stvar postala nekretninom po namjeni potrebno je da ispuni vie uslova:
1. da je pokretna stvar namjenjena da slui nekretnini i da je stvarno dovedena u takav fiziki odnos
da joj slui,
2. da joj je namjenu odredio vlasnik nekretnine,
3. da je vlasnik nekretnine istovremeno i njen vlasnik.

Pokretne stvari koje su unijete u nekretninu koje slue vlasniku za njegovu linu upotrebu nisu
nekretnine po namjeni.
Nekretnina po namjeni moe da izgubi to svojstvo i postane samostalna stvar na osnovu dispozicije
vlasnika i ukoliko se time ne vrijeaju prava treih. Faktiko i privremeno razdvajanje ne proizvodi
ovakvo pravno dejstvo.
Posljedice imobilizacije po namjeni su:

1. prodaja nekretnine se odnosi i na prodaju nekretnine po namjeni ako suprotno ne proizilazi iz

ugovora,
2. u sluaju raspolaganja testamentom ukoliko su jednom licu legirane sve nekretnine, a drugom
pokretnosti, prvom e pripasti i sve pokretnosti koje su po svom svojstvu nekretnine po namjeni,
3. ako u ugovoru o izdravanju nisu posebno navedene stvari koje primalac izdravanja daje kao
naknadu za izdravanje ve je reeno da mu ostavlja svu imovinu predmet ugovora su sve nepokretne
stvari koje pripadaju primaocu izdravanja u vrijeme zakljuenja ugovora, ukljuujui i nekretnine
po namjeni,
4. hipoteka se odnosi i na nekretnine po namjeni.

Pravni znaaj razlikovanja pokretnih i nepokretnih stvari je monogostruk.

Po pozitivnim nasljednopravnim propisima raspravljanje zaostavtine je obavezno ako je umrli
ostavio nekretnine, a ako je ostavio pokretnosti, ukoliko ni jedan od pozvanih na nasljee ne trai da
se sprovede rasprava sud e donijeti odluku da se rasprava ne odri.
1. Derelinkvirana nekretnina e prei u drutvenu/dravnu svojinu, a derelinkvirana pokretnost e
postati niija res nullius i na njoj se svojina moe stei okupacijom/zauzimanjem.
2. Pravila o izvrenju prinudnom prodajom nekretnina se razlikuju od onih kojim se regulie
prinudna prodaja pokretnosti. 3. Takoe se razlikuju pravila za runu zalogu od pravila za hipteku.
4. Dui su rokovi za sticanje prava svojine odrajem kada se radi o nekretninama.
5. Pravila o sticanju svojine od nevlasnika su ograniena na pokretnosti.
6. Ugovor o otuenju nekretnina se mora napraviti u pisanoj formi, potpisi moraju biti ovjereni u
sudu inae nee imati pravno dejstvo.
7. Prenos svojine na pokretnosti na osnovu ugovora podrazumijeva predaju stvari, a kod nekretnina
je potreban i upis u zemljine knjige.
8. U uporednom i naem pravu predmet ugovora o ostavi moe biti samo pokretna stvar.

Ove razlike proistiu iz:

1. Prirodnih, fizikih razlika izmeu pokretnosti i nekretnina. Broj nekretnina je ogranien i svaka od
njih se nalazi na istom mjestu to omoguuje kontrolu nad njima i od strane drave i od strane
vlasnika. Nekretnine je mogue evidentirati sa svim apsolutnim imovinskim pravima koja na njima
postoje i organizovati prenos tih prava putem upisa u javne registre. Kod hipoteke to omoguuje da

se dobro pod hipotekom i dalje nalazi kod dunika bez opasnosti za hipotekarnog povjerioca jer zbog
publiciteta tih prava u javnim knjigama kupac stie svojinu optereenu hipotekom. Prenos prava na
pokretnostima ne ostvaruje upisom u javne knjige ve faktikom vlau koju prenosilac materijalno
prenosi na pribavioca.
2. Ekonomskih razloga i ekonomski znaaj nekretnina koji je bio dominantan u starijim pravima.
Danas je ovaj razlog izgubio na znaaju, a putem hartija od vrijednosti se kontroliu ekonomski
potencijali ogromnih razmjera. Ekonomski gledano, cirkulacija pokretnosti je intenzivnija.
3. Psiholoki razlozi koji ukazuju da se ljudi vie vezuju za nekretnine zbog njihove dugotrajnosti i
stoga pravila izvrnog postupka sadre stroiji reim za popis i prinudnu predaju nekretnine.

Izvor:
Stvarno pravo, Dr. Obren Stankovi i Dr. Miodrag Orli, Beograd, Srb, 1993
Dobavljeno iz "http://pravopedia.rs/index.php?title=Stvari_(Res)"
Kategorija: Stvarno pravo

Powered by MediaWiki

Designed by Paul Gu