Scribd Logo
Upload

Welcome to Scribd!

  • Aleksa Santic - Izabrane Pjesme

    Uploaded by

    Sulejman
    708 views76 pages
    Aleksa Šantić

    Copyright

    © © All Rights Reserved

    Available Formats

    PDF or read online from Scribd

    Did you find this document useful?

    Is this content inappropriate?

    Report this Document
    Aleksa Šantić

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    Download as pdf
    708 views76 pages

    Aleksa Santic - Izabrane Pjesme

    Uploaded by

    Sulejman
    Aleksa Šantić

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    Download as pdf
    of 76
    DJELO ALEKSE SANTICA Kulturno-knjigevni okvie Djelo Alekse Santiéa, i kao pjesnika i kao nacionalnog i kulturnog pregaoca, nastalo je, kao Sto se zna, na kraju XIX i u pocetku XX vijeka, u prisnoj vezanosti za mostar- sku sredinu, iz koje je on potekao u kojoj je prozivio svoj Ijudski vijek i dogekao smrt Znano je i to da Santiéev Mostar nije bio bez svojevrs- ne kulture tradicije, pa i izvjesnih knjizevnih pojava, ni prije nacionalno-kulturnog i knjizevnog poleta kojim ga je, na kraju XIX stoljeca, oZivjela Santigeva generacija. Tako, na primjer, veé od XVI vijeka, ulaze u istotnjaéku knjizev- nost i neka imena Mostaraca: Dervis-pasa Bajezidagi¢, pa pjesnik Zijai, istoriéar i filozof Alided, pa Sabuhi Ahmed- -beg. Hodza-Dervis i drugi; u XVIII vijeku znagajnu pojavu »knjigoljubaca« medu Srbima Mostaranima zapazio je i Dositej Obradovié u svome Pismu ljubeznom Haralampi- ju; u prvoj polovini XIX vijeka javljaju se Vukove pristali- ce u ovoj sredini (Serafim Solaja, Prokopije Cokorilo, Jo- anikije Pamudina), pisci medu hercegovaékim fratrima (Petar Bakula), kao i pisci iz muslimanskih redova (Omer Humo i drugi). U tom okviru najvacnije mjesto, ipak zauzima usmeno narodno stvaralastvo. Neki vrhunski izrazi nase junaéke narodne epike, na jednoj, i lirska pjesma, sa orijentalnim koloritom, ali i izrazitim obiljezjima nase osjecajnosti, na V. Corovie: Aleks Samtig, vot i rad, Celokupna dela, H. bez god. st XXX drugoj strani, predstavijaju najznacajniju i najdublju knji- Zevnu bastinu hercegovacke sredine iz tih vremena Austrougarska okupacija Bosne i Hercegovine 1878, godine donosi bitne promjene u Zivot ovih krajeva, pa iu mostarsku sredinu, Veé 1882. godine dolazi do hercego- vackog ustanka protiv okupatora, u kojem uéestvuje i vedi broj Mostaraca, a nakon njegovog ugusenja mnogi odlaze u izgnanstvo ili dopadaju robije. Tada, izvjesno vrijeme, jod traje pometnja i depresija, ali se, domalo, javijaju i znaci novonastalog stanja u kojem se podrugje kulturnog djelovanja sve jasnije obiljezava kao najznatajniji vid na- cionalnog otpora tudinskim te%njama. Veé 1883. godine pokreée Don Frano Milievié prvi knjigevni list u Hercego- vini, Hercegovacki bosiljak, koji, na Zalost, od strane vlasti biva uskoro ugusen, ali kulturna aktivnost kao da se vise ne da zaustaviti, God. 1888. mostarski Srbi osnivaju pjevatko drustvo Gusle, koje ubrzo razvija i svoju diletantsku sekci- ju; godine 1891. zapoéinje rad Srpska Stamparija Vladimir Radoviéa, koja veé na poéetku izdaje prevode Tolstoja, Dostojevskog i drugih; godine 1896. potinje izlaziti éasopis Zora; godine 1899. pojavijuju se prve sveske Male bibliote- ke... A uz akcije srpskog nacionalnog elementa osjeéaju se i kulturna kretanja medu hrvatskim i muslimanskim dije- lom mostarskog stanovnistva: osnivaju se kulturna drustva organizuju priredbe, pokrecu listovi Iz danainje perspektive te promjene i rezulta starskih kulturnih teZnji izgledaju ogromni, i oni to odista | jesu, pogotovo s obzirom na uslove u kojima su stvoreni. Ipak, makako sjajni i vidni bili, oni ne bi smjeli da potisnu u svijesti danaénjeg pogleda i jednu prostu éinjenicu: da je medu petnaest do dvadeset hiljada stanovnika, koliko ih je Mostar tada mogao imati, bio isuvise velik broj neprosvije- éenih i da je taj grad, pored toga sto je mnogima »ligio na Vajmar«, morao imati itekako izrazito prisutno i ono Sto se mo- 6 zvalo mahala, kasaba, carsija. Izmedu onog Sto je zateceno u tom istorijskom trenutku i inerciji pokreta svedenog sa- mo na objektivnu nugnost i kulturtregerskih uticaja novog upravljaéa, u sredini vjerski i nacionalno nejedinstvenoj i socijalno dosta raznorodnoj, svaki kulturni i knjizevni pothvat, ma dolazio i od éitavog kruga Ijudi i mada na svoj nagin istisnut iz sredine takve kakva je bila, morao je u isto vrijeme biti izveden Zivotnim naporom onih rijetkih zatoé- nika kakvi su uvijek u manjini. A medu njima, jedan od trojice najodabranijih, pored Svetozara Coroviéa i Jovana Dutiéa, bio je Aleksa Santic. Santiéevo pregalastvo Neke velike skole koje bi ga pripremile za rad kojem ée se posvetiti Santié nije zavrsio. Roden u uglednoj trgo- vaékoj porodici, 1868, godine, on je, nakon osnovnog sko- lovanja, samo kratko vrijeme proveo u Trgovackoj Skoli u Ljubljani i kod privatnog ucitelja Ljudevita Vuli¢evica u Trstu, a zatim se, 1883. godine, vratio u Mostar i stupio u trgovacku radnju svoga Oca, ispoljivsi vrlo brzo i pravo po- Ije svog interesovanja i djelovanja: knjizevni rad i kulturnu misiju U drustvu Gusle njegovo sudjelovanje je mnogostrano i u njegovim redovima on je medu najvidenijim: recitator i glumac, pjevaé i solista na violini, horovoda i kompozitor, predsjednik. Plodnoj kulturno-umjetnickoj _ djelatnosti ovog drustva Santié je posvetio niz svojih i mladalatkih i zrelih godina i Sirok odjek i svijetla brazda koju su Gusle vertale u svom vremenu dobrim dijelom su i SantiGevo djeto. J vezi sa Santiéevim radom u Guslama posebno treba istaci njegov doprinos istoriji bosanskohercegovackog mu- zitkog Zivota. Prema nekim navodima, ako se izuzmu 7 obredne skladbe franjevea Vice Viciéa (u XVUIL v.), Santi¢ je prvi bosanskohercegovacki kompozitor. On je »osjecao melodiju i njezinu emocionalnu snagu. Njegove su pjesme melodiozne i dopadljive: one su izrazito dursko-molskog karakteras? Jedan od najznaéajnijih kulturno-knjizevnih pothvata mostarske stedine bio je, svakako, pokretanje knjizevnog éasopisa Zora, a Santié je u tom pothvatu i kao pokretaé i kao urednik ugestvovao. Zajedno sa Svetozarem Corovi- Gem on je bio potpisnik zahtjeva kojim se od vlasti trazilo odobrenje za njeno izlazenje, potpisnik poziva na pretplatu Gitaocima, te njen urednik: 1896. i 1897. sa Coroviéem, a 1898. sa Duéiéem Pojava i izlazenje Zore bio je dogadaj od izvanrednog kulturnog i knjizevnog znacaja ne samo za mostarsku i bo- sanskohercegovacku sredinu nego i za srpsku knjizevnost u cjelini, Okupivsi medu svoje saradnike, pored mostarskih knjizevnika, veliki broj najznagajnijih srpskih pisaca onog vremena (S. Sremea, J. Veselinova, $. Matavulja, R. Do- manoviéa, I. Cipika, B. Nusi¢a, Lj. Nedica, P. Popoviéa, M. Cara, S. Jovanoviéa, J. Skerli¢a), od Hrvata A. G. Ma- toda, od Slovenaca I. Cankara, urednici Zore u potpunosti su prevazisli lokalne i regionalne okvire svoje sredine i afir- misali svoj pokret kao jednu od najznacajnijih pojava u na- So} knjiZevnosti tog vremena, Nastojeci da prevladaju fol- Klorizam i pogetnistvo koji su provijavali u jedinom tadas- njem srpskom knjizevnom éasopisu u Bosni i Hercegovini, sarajevskoj Bosanskoj vili, da suzbiju uticaj modernije uredivane, ali od austro-ugarske politike u Bosni podrZava- ne sarajevske Nade, mostarski knjizevnici dali su Zori obi- Ijezje moderne revije. s naglaskom na aktuelnim kulturnim problemima i sa izrazitijom knjizevnom vrijednoséu. Viacko Misevies Muricko jek Alekse Santica, Patei, 1969, br. 2. ste man 8 Zora je svojim sadrzajem i ulogom donijela punu atir- maciju mostarskom knjizevnom krugu uw ¢jelini, a time + produbila i progirila veze pojedinih njegovih predstavnika sa drugim nasim sredinama i knjiZevnim poslenicima iz njih Stekavsi glas na knjiZevnom i kulturnom polju, Santi¢ biva uvucen i u politicki Zivot. On je élan politicke grupaci- je oko lista Narod, pokrenutog u Mostaru 1907. godine, te u vrijeme aneksione krize, 1909. godine, pred opasnoséu hapSenja, mora da bjezi sa S. Coroviéem u Htaliju. Nakon smirivanja aneksione krize on je opet u matici politickog Zi- vota: poslanik u Bosanskom saboru i, za vrijeme balkan- skih ratova, vatreni zagovornik oslobodilackih ideja. U prvom syjetskom ratu zatvaran je kao talac i izvoden pred sud pod optuzbom za izdaju i buntarstvo. Kraj tog etvo- rogodisnjeg svjetskog klanja i litnog i narodnog stradanja dogekuje oronula zdravlja i u materijalnoj bijedi, ali knji- 2evni rad nastavija do smrti (1924. godine) Knjizevno stvaranje Santiéev pjesnicki opus vrlo je obiman i, u isti mah, veoma neujednagen. Prema svjedotanstvu Vladimira Co- roviga, on je pisao brzo i lako i kako se. sa izuzetkom neko- liko sasvim neuspjelih pripovjedatkih pokusaja u duhu za- kasnjele. i najplice romantike, izrazavao iskljucive u stihu, broj njegovih pjesama penje se na stotine. Zapoéeo je 1887. godine. u somborskom Golubu, i nastavio zatim u brojnim listovima i Easopisima svoga vremena: u Bosan- skoj vili. cetinjskoj Novoj Zeti, vojvodanskom Javoru, Le- topisu Matice srpske. Brankovu kolu; u Otadzbini i, zatim, Srpskom knjizevnom glasniku, kao iu éitavom nizu drugih. Prva zbirka, pod naslovom Pjesme, izisla mu je vee 1891, a zatim slijede redom zbirke pod istim naslovom: 1895, 1901, 9 1908, 1911, 1918. i 1924, kao i tri zbirke Na starim ognjisti- ma, 1913, 1914, i 1920. U stihu su mu i dramske slike (Pod maglom, 1907, Hasanaginica, 1911, Andelija, 1912. i Ne- manja, 1920), kao i brojni prevodi: Lirski intermeco Hajn- riha Hajnea, 1897, Iz njemacke lirike, 1910, Pesme roba Svatopluka Ceha, 1919, Viljem Tel Fridriha Silera, 1922. i drugo. Uputivsi se u knjizevnost veoma mlad, bez ozbiljnije naobrazbe, bez razvijenijeg kritickog cula i literarnog uku- sa, Santié se, kao i dvojica drugih mostarskih pisaca, Duéi i Corovie, sporo razvijao i njegovo pjevanje sve tamo do prvih godina naseg stoljeéa, osim u rijetkim izuzecima (npr. u pjesmi Ostajte ovdje i jo8 nekolikim), ostalo je bez znacajnijih poetskih dometa, u znaku lutanja i raznovrsnih uticaja. Presudan podsticaj usmjerenju mostarskog pjesnika u praveu znaéajnijeg i dubljeg stvaralaékog pothvata zbiva se 1901. godine, kada Bogdan Popovié, u Srpskom knjiz nom glasniku, daje kriti¢ku analizu i ocjenu Santiéeve treée zbirke Pjesama.’ Isti€uci »neprikladno, pogresno upo- trebljavanje revi (...), nelogiéne kombinacije pojmova i neistinitost slika; jurenje za lepim regima, za pesni¢kim iz- razima, bez obzira na to kakav Ce smisao ispasti; obilazno, neodredeno, nejasno kazivanje misli; zbunjeno gomilanje reéi (.); udruzivanje neskladnih predstava; skakanje s misli na misao; ispadanje iz harmonije; najzad, napregnu- lost, visokoparnost, preteranu upotrebu preteranih figura narogito metaford i personifikacija, najdaljih, najusiljeni jih, najmanje opravdanih« — Popovic je navodio brojne pri- inticevih ogresenja stilskog i logi¢kog karaktera koja su, po njemu, bila karakteristi¢na i za Santicevu pjesni¢ku B. Popovic: O -Pesmaman A. Suntica, SKG, 190. knj. 1M str, 387-397, nj. IV, str S606 140-151 zbirku, a, dobrim dijetom, i za srpsku poeziju tog doba uopste, Ispunjena pretezno nabrajanjem negativnih primjera, Popoviceva kritika nije, medutim, ostala duzna ni u nazna- ci prirode Santiéevog pjesniékog talenta i njegovog izraza »u obliku lepih ili zvuénih stihova kakve lepe slike«, u »neZno probranim Zivopisnim pojedinostima«, u_»tihoj emociji«, u »muzici stiha i slika« pojedinih pjesama, kao iu dvije najbolje pjesme zbirke u cjelini: Ostajte ovdje i Moja komsinica. Ostra u ocjeni Santisevog dotadasnjeg pjevanja, kriti- ka Bogdana Popoviéa, i pored izvjesnih krutosti pa i nekih promasenih uopStavanja, u mnogome je »otvorila o¢i« pjesniku i podstakla ga da joS predanije tradi svoj put, u skladu s prirodom i moguénostima svojih pjesnickih pred spozicija. Ona ga je, istina, bolno pogodila i zacudila, a nagndla da preispita samokritigkije ono sto je dotad pisao i da, ponosan,’ pokusa u poeziji dosegnuti dublje i vise. Velik broj pjesama Sto ih je i kasnije pisao nosice, isti- na, i dalje znake neprodubljenog stihovanja, odveé razlive nog i bez dovoljno stvaralacke sublimacije, ali ée, uglav- nom izmedu 1904, i 1912. godine, Santié u citavom nizu pjesama izraziti osobenost svoga talenta i njima dostiéi jed- no od najistaknutijih mjesta u srpskoj poeziji toga doba. Godine 1908. Jovan Skerlié proglasice ga za jednog od ob- novitelja rodoljubive lirike srpske.' a Bogdan Popovié u svoju Antologiju novije srpske lirike (1911) uvrstiGe 11, od- nosno, u drugo izdanje (1912), 12 Santicevih pjesama. Pos- lije toga vremena, medutim, linija Santicevog poetskog za- maha, osim u rijetkim proplamsajima, pokazuje veé vidne znakove opadanja. Opaka bolest uzima sve vise maha, a "7, Skerlié Obnova mise rodoljubive poedije, SKG, 1S. XXL, str. 826-K38, u stradanja u ratu njegovo opste stanje ubrzano pogorsava- iu. Ipak, ni preko prvog. a pogotovu preko zavrsnog pe- rioda u Santicevom poetskom stvaranju, ne moze se preci bez zaustavijanja: uz sve nepodobnosti i promasaje, u pjes- mama prvog periods, strpljivim odabiranjem i uporedba- ma, nagi Gemo zametke svih bitnih pjesnikovih poetskih motiva i usredsredenja, a u zavrSnom period brojne i za- nimljive njihove varijacije, i, u izvjesnim slucajevima, i znacajna dopunjenja S tim u vezi, i trenutak koji obiljezava Popoviceva kri- tika u razvojnom putu Santi¢a kao pjesnika ne treba shvati- ti kao raskid sa svim onim sto se u toku prvih éetrnaest go- dina njegovog bavljenja poezijom oznatilo, nego kao tre- nutak kada se bitno od nebitnog u tom poetskom trazenju veé moze jasnije vidjeti i odrediti Otkriéa i podsticaji drugih O tome da se Santié u potetnom periodu svoga pje- vanja jako mnogo ugledao na poeziju drugih, saglasni su svi oni koji su se na te pogetke osvrtali: i B. Popovié, i V. Corovig, i P. Slijepéevic, i J. Radulovié, i V. Durié, iS. Na- zeti¢. Saglasnost, medutim, ne postoji u odredenju dnijih utica hvatanju njihovog opsteg znacaja. Santicevi poetski izvori, bilo po motivu, bilo po obli- ku, dikeiji, osjeéanju ili ideji, najéesée se nalaze u narod- ‘ajpre- Kad me. poste tr godine so se nismo videl.w jesen 1917, posetio w zatvoru 1 Travaiku, izaenaglio sam se kiko ve bio tzmenio, Ona eka retko bio je sasvim arohre, mao Tice ne samo izborano nego prosto potamnclo... Kako se bio promenia! Goon je tesko. snebi iv, spore vee je brkao mena. 1 pone: Kad! se-zaplicuo w revenicama. Kid sam poste bies njim w Mostaru, video sam ki Ko se powliti od drustea. haku vol dt smo msi, kiko se psi dod I luda i ncka prividenja, Uveravan me kako st nigoj bast, ogradeng} # povugeno) ia kuee. tenje neki konji, Cudio se sto th jane LC. Conovies cit. pre govor. str XXXII) ~ Santie je holova vd tabess (bolesti 2iveanog sistema BoM) 12 noj poeziji, u poeziji srpskih pjesnika XIX vijeka: Branka Radigeviéa i Jaksia, ponegdje, Zmaja i Vojislava Mica, osobito: od stranih izvora, najesée u Hajneovoj poeziji; od njegovih savremenika, na mahove, u pjesmama Jovana Dusi Primjeri koji se kao potvrda tim uticajima, ugledanji ma, podsticajima — mogu lako prepoznati u pojedinim San- tiéevim pjesmama ranog perioda — veoma su brojni, ali i oni koje je kritika veé navela dovoljno jasni i reprezenta tivni. Tako V. Durié navodi ¢itav niz Santiéevih pjesama iz prvog perioda odredujuci njihov literarni uzor (B. Radige- via, Jaksi¢a, Zmaja, V. Iliéa), a brojne elemente koje je Santi¢ preuzeo iz narodne lirske poezije i detaljnije navodi opis Zenske Ijepote (drage »vite i lake«, njene »trepavice guste« i nrasute koses, »slatka usta«, njene pokrete: »kada Seée i plecima kreée«, njen nakit kad joj »pod grlom trepte odbljesci derdanac), zatim opis prirode kao pozornice Iju- bavnih dozivijaja, kao i njeno udese u tom dozivljaju (lep- tira, ptica, evijeéa, drveca), Zelja za pretvaranjem u nesto blisko voljenoj djevojci (npr. da bude rijeka i te¢e pored njene kuce), oblik razgovora izmedu zaljubljenih, ili majke i kéeri, Culnost, oblik kletve-blagoslova (»0, lijepa, plava mezimico majke, omakla se u moj prozor iz Ijuljajke...) i Ijubavnih doziva uopite (»Moj bulbule, sleti u jabuke mo- je...«)* itd, S. Nazeéi¢ je naveo misljenje da je u Santi¢evoj poezi- ji posebno bio znatajan uticaj sevdalinke, za koju je karak- teristi¢no izrazavanje nesreénog i tragi¢nog dodivljaja Iju- bavi sa naglasenim osjecanjem bezizlaza, sto se poduda- ralo s pjesnikovim lignim dugevnim stanjima i vrstom njego- va senzibiliteta, ali i narodne Ijubavne pjesme s izrazito cul- " V. Durie: Aleksa Santié, Sabrana djela, 1. Sarajevo, 1957, ste, LXXXVIi date, 13 nim osjecanjima,” éije je tragove u izvjesnim Santicevim pjesmama naznacio i Durié. Sto se epske narodne pjesme tiée, ona je takode usta u Santigevo osjeéanje i poimanje Zivota i poezije veé od naj- ranijih dana i u njegovoj poeziji Zivi i nacionalno-oslobodi latka ideja nage narodne epike (kako primjecuje V. Durié) i brojni njeni motivi (U Pretpraznitkoj veéeri evocira se »li- jepa pjesma Strahini¢a bana, u zbirci Na starim ognjistima otivljuju junaci nase narodne epike, u brojnim pjesmama pominju se gusle kao simbol negdainje junacke proslosti itd.), ali i moralni princip Zrtve kao Zivotnog smisla i iskup- Ijenja, sto kritika nije dovoljno istakla. Od nasih pjesnika XIX vijeka, Branko Raditevié je, prema svjedotanstvima V. Coroviéa, bio prvi knjizevni obrazac mostarskim pjesnicima' i trago’ danja na njegovu poeziju vidni su iu preuzimanju karakteri- stiénih poetskih sintagmi (»milo sunagce«, »tiha noccac, »danak svanox, »rosica se blistac itd.), kao i u'strukturi po- jedinih pjesama najranijeg SantiGevog pjevanja u cjelini, 0 gemu pjesma Na grobu mile mi sestrice najrjetitije svje- dot Priroda se zaodjela bajom, Proljeée je obasjalo sjajom. Mi idasmo ~ bjese danak svan’o, Zrak sunaéca na cyjetice pan‘o, A po njima rosica se blista, Ljubljase im rumenoga lista. Ti s' ih brala... ao, Ijuta rano! A veselo ja te gledat stan’o. 7 $. Nazetit: Razvojni put A. Santiéa, Teraz, 1968, br. 12, str. 502-508, * V. Corovie: ct. Predgovor, ste. XXXVI 14 Zmajev uticaj je, medutim, jo8 izrazitiji u Santicevoj poeziji i zato je, sigurno, u pravu J. Radulovié kada, nabra- jajuci sve one Koji su vidno prisutni u Santiéevom »prvom ispitu poezije«, zakljucuje da su svi »sedeli za okruglim sto- lom s podjednako éasti«, ali da su, mozda, »samo narodni pevaé i Zmaj smeli da pomisle da su oni na svoga daka i najvise uticali«. I, to treba posebno istaci, Santiéeva ve- zanost za Zmaja nije ograniéena na jednu vrstu njihove poezije nego je u prirodi njihovog poetskog stvaranja uop- Ste: po shvatanju poezije, po toplom, intimnom tonu lju- bavnih pjesama, po osje¢anju prolaznosti Ijudske sreée, po goréini i nezadovoljstvima pojavama u drustvu, po ljubavi i vezanosti za narod. Po Ducicevim rijetima, Santié je »na sjajan i visok natin zavrsavao Zmajevu periodu i Zmajevu tradiciju u naSoj poeziji, i po svom duhu narodnog borca i po svojoj estetici intimnog pesnika bio najblizi velikom Zmaju, kojega je, uostalom, visoko cenio kroz ceo Zi- vote.” U Santi¢evoj poeziji prvog perioda susreéemo, dalje, i tragove JakSieve poezije, u pjesmama koje V. Durié na- vodi (Ranjenik, Hercegovac na stijenju. Gdje mnidijah da je mirisavi cvjet, tu j’ otrovna biljka), ali i u nekim drugim, kao Sto je npr. pjesma Rataru (vezana za JaksiGevog Rata- a) ili neki stihovi Spomenaka, u kojima nije tesko prepoz- nati istovetnost JakSiGevoj poetskoj ispovijedi Na Liparu: Moja tico mata, Sta te meni goni? Sto ti mila pjesma tihim bolom zvoni? Zar je i tvoj nad Rasulo vrijeme u duboke magle 1 jesenji hlad? J. Radulovie: Prvo formiranje A. Santiéa iS. Coroviea, Glasnik Jug. prof. drustya, 1937. kaj, XVI, str 988 Buti; Peedyovor Odabranim pesmama A. Santica, Beograd, 1932, str 1 15 Dalje_literarne_asocij bez realne podloge radaju se iu uporedenju SantiGeve rodoljubive poezije, u tonu patetignosti i odlucnosti, s Jaksiéevom OtadZbinom, kao i nekih Santi¢evih vizija u atmosferi noéi (Lucifer, Noéna fantazija, Svijetla noé i deuge) sa Jaksigevim poet- skim ispovijestima Veée i Ponoé. Niko, medutim, nije, pored narodne pjesme i Zmaja, ostavio vidnije tragove u SantiGevoj poeziji, kao uzor i pod- sticaj, nego Vojislav Ili¢. U trenutku kada Santié ostvaruje svoje prve pjesnitke pokuSaje Ilié je uzor i mnogim drugim stpskim pjesnicima, kao j svoj trojici glavnih mostarskih pi saca (Santi¢u, Dudiéu i Coroviéu), pa se s pravom govori o vojislavizmu kao dominantnoj pojavi srpske poezije na kraju XIX vijeka Pominjuéi vezu Santiéevu s poezijom V. Ili¢a neki tak idu tako daleko da istitu kako je Ilié potisnuo sve druge uzore mostarskog pjesnika koji, otkrivsi ga, »po njemu udesava za dug niz godina svoj izbor tema i svoj pesnitki ri- tam i oblike, oponasa njegovu frazu i sluzi se njegovim regnikom.«" Takva konstatacija, ipak, izgleda prenaglase- na jer prenebregava one uticaje i podsticaje koji Zive u Santi¢evoj poeziji, uporedo s Iligevim, i u prvom periodu njegova pjevanja, a i kasnije: narodne pjesme, Zmaja, a vidjeli smo, i JaksiGev Jedno drugo pitanje je ovdje, medutim, znaéajno: da se upravo povodom Santiéevog odnosa prema Ili¢u, s jedne strane, i narodnoj poeziji i pjesnicima naseg romantizma, s druge strane, postavio problem vaznosti i »pravilnosti« iz- bora. Tako je B. Popovié, u onoj svojoj ostroj kritickoj ri- jeti, iznio zakljuéak da Santié »dobro pige kad pise dikci- jom koja mu je poznata, dikeijom koje obrazac imate u Branka i u narodnom pesnistvu, i kojom su sa razmerno "V. Corovie, cit, predgovor, str. XVITL malim razlikama, prema svome temperamentu_pisali i Zmaj i Jaksié, piSe rdavo kad pige onim umetnickim, kit- njastim stilom, koji su nasi pesnici poteli pisati od Vojistava Higa.” Nama se, danas, cine ovi navodi pogresni. Prvo, jer Uigev poetski stil ne moze ni u kom sluéaju biti sinonim kitnjastosti, nego, upravo suprotno, harmonije i odmjere- nosti; drugo, SantiGeve mladalatke pjesme ispjevane u duhu Higevom mogu se mozda, oznaviti kao izvjestacene, ali niu kom slugaju kao kitnjaste: U tiho mirno doba, kad andé sanka evjeta U neéujno krilom Sumi povise gresna syjet Kad ciglog glasa nema da se otkuda cuje U sobi boinik sjedi samcat, u tihom miru 1 oslabljenom rukom on Zeljno grli liru, Lagano Zice dira i Zice skladno bruje kao andelski hor. (Bolnik) I treée, Sto Popovié nije mogao znati, ali sto nama, iz danasnje perspektive, izgleda jasno, jeste to da Hlié nije bio samo sluéajna i prolazna literarna simpatija Santi¢eva, Giji se uticaj nametnuo u pjesmama njegove mladosti (Bolnik, Na Dunavu, Tri zvijezde, Pred proljece itd.), nego je, na- protiv, ta veza krila u sebi, makar i u naslucivanju, dubok izbor po srodnosti koji ée biti jedan od najpresudnijih u pjesnikovom trazenju viastitog puta i oploditi nekim bitnim Konstitutivnim elementima i vrhunske izraze njegove po- etske individualnosti, kasnije. Jer, ne samo da se u navede- nim stihovima pjesme Bolnik veé prosijavaju poetske ka rakteristike Santiceve pjesni¢ke ispovijesti (osamljenosti, tihog mira, bolnosti, utjehe pjesme) nego je u njima i dio buduée vlastite biografije (u bolesti, osamljenosti, utjehi muzikom ~ violinom koju je prema navodima V. © Cit, tekst, str. 184 7 Coroviéa, satima svirao ~ i poezijom), kao i dio onog sto ee atmosferom sjeéanja i sna, mirnim ritmom evokacije i sjet- ne refleksije — oznatiti Pretprazniéko vee kao jednu od Santi¢evih najlinijih i u isto vrijeme najboljih pjesama. Nije, dakle, bio u pravu B. Popovié kada je povodom Santiéevog ugledanja na Iligevu poeziju govorio 0 pogres- nosti izbora, kao Sto neée, na Zalost, biti sasvim u pravu, mnogo godina kasnije, ni $. Nazetié, kada je suprotstavlja juéi se Popoviéevom misljenju isticao da je Santié »bio slab i kad je pisao po ugledu na Branka, ili Zmaja, ili Jaksica, jednako kao i kad je pisao po ugledu na Vojislava, jer je pjevao tudom dikcijom, govorio o tudim, upravo pozajmlje- nim osjeCanjima, éak i tudim rjeénikom." Nije bio sasvim u pravu ne zato Sto Santiceve mladalacke pjesme ne bi svojim oponaganjem jasno pokazivale da ne dostiZu ni izbliza uzore kojima su inspirisane nego zato Sto nije istaknuo drugu stranu tog slugaja: da se pjesnik ne rada originalan i da ne postaje to samo u neposrednom dozivljaju Zivota nego i u neposred- nom suogenju s literaturom. A Santi¢ je, lutajuci i trazeci uzore, udinio dobar izbor, upoznao je glavni tok srpske poe- zije XIX vijeka u cjelini, usvajajuci dikeiju, osjeéanja i rje- Enik ne jednog pjesnika nego svih glavnih, i razlititih, on ih je spajao, preplitao i dopunjavao do te mjere da su postepe- no prestajali biti tudi i postajali novi i njegovi; asimilacija je, vremenom, zamijenila oponasanje i kao elemenat stvarala- ekog iskustva omoguéila ocrtavanje izrazite i prepoznatljive pjesnitke individualnost U navodenju Santicevih pjesni¢kih uzora kritika je, prema tome, pravila, najéeSce. neke bitne propuste. Najpri- je. ukazivala je na te tragove gotovo iskljucivo u pjesmama Santicevog mladalakog perioda, gdje su oni odista i najvi- dniji, a ne i u njegovim najboljim pjesmama u kojima su oni, 'S. Navetie cit. tekst, str. 497 dublje asimilovani, dio njihova viastitog znacenja. Drugo. zapostavljala je njihovu vaznost kao zbira, ponavljajuci sti no primjedbu o Santicevom zapostavijanju citanja, a zane- marujuéi vidnu Ginjenicu da je trazenje uzora i njihove opo- naSanje izravni plod lektire i njenog, istina, ne kriti¢kog, ali prisnog dozivijaja. Najzad, neke analogije, koje Santicevu poeziju u izvjesnim njenim vidovima dovode u vezu s jos trojicom velikih pjesnika nase literature, sa Njegosem, Kra- njéevicem i Duéiéem — sasvim su zapostavljene V. Durié je taéno primijetio da je Santié u svojim pje- smama »zvao u bo}, na rtve, u pohod protiv zla, ~ 2vao, so- kolio i preklinjao tako uporno, strasno i lepo kao narodni pevaé u epskoj pesmi i Njego8 u Gorskom vijencus"* i da je znao da »voskrsenje ne biva bez smrti«, kako je nekad go- vorio Njegos, ali nije podvukao koliko je opste osjecanje Zi- vota i poezije, izrazeno u djelu crnogorskog vladike, kao vr- aunski izraz poimanja i etike naSeg patrijarhalnog Zivota, ulazilo u osnove Santiéevog Zivotnog pogleda i prirodu nje- gove poezije. I to ne samo rodoljubive, u kojoj se osjecanje i misao 0 »borbi neprestanoj« i veligini smrti u borbi za slo- bodu izravno nadovezuju i na NjegoSevo shvatanje koliko i na narodnu epsku pjesmu, nego i u refleksivnoj noti Santi- éeve poezije 0 sudbini Covjeka i smislu Zivota, uopste. Ime Kranjéeviéa, hrvatskog pjesnika, pomenuo je, éini se, prvi Tin Ujevié, isticuci da se »grmeéi iza istinski bolnih akcenata Seobe (...) Santié vrsta u redu pjesnika domovine odmah nakon Dure Jaksi¢a i Silvija Kranjéeviéa«."* Mnogo kasnije, J. Radulovié pominje svoju brzo razuvjerenu sum- nju w uticaj Kranjéeviéeve socijaine lirike na naseg pjesnika, navodeci kao razlog toj odbatenoj sumnji postojanje socijal- nih akcenata u SantiGevoj ranoj poeziji (pjesma Rataru), kao i tbo%nji nemar mostarskih pjesnika za Kranjéevica uri, cit. tekst str, XLVI. T, Ujevie: Pjesme A. Santica, Swvremenik, 1912, br. 3. st 180. »zbog njegovog glomaznog i teskog jezika« i pripadnistva »vanmostarskom krugu oko Nade«."* Da je Santiceva poezija mogla dobiti podsticaje i od Kranjéeviéeve, danas, medutim, ne samo da izgleda mogu- Eno nego je i vrlo vjerovatno. Dovoljno se sjetiti uspomena S. Coroviéa na Kranjéeviéev boravak u Mostaru i podsticaje literarne koje je od njega dobivao,"” na éinjenicu da je Du- @é uzdizao u Zori KranjéeviGevu patriotsku liriku" i slao svoje prevode Nadi, te da se Kranjéevié u tom éasopisu os- vrtao na rad mostarskih pisaca, i Coroviéa i Santiéa." [ jo8 nesto: Kranjcevi¢ je, valida, bio prvi hrvatski pjesnik kojem su bili bliski srpski pjesnici, i to isti oni koji i Santicu: Nje- g08, Jaksié, Zmaj, Vojistav Ih Uz analogiju izmedu njihove rodoljubive-lirike proze- te dubokim socijalnim osjecanjem i vlastitom intimnoséu, analogija postoji i izmedu njihove vizije Hrista kao stradal- nika i Ijudskog sabrata, vjere u Zivotni smisao patnje i bola iz kojih Govjek i pjesnik »novu snagu crpe«, gorkog prezira i o8trog satiriénog negodovanja protiv kukaviéluka, ljigavo- sti, sebignosti i drugih nemoralnih pojava u drustvu, uzvi- senog shyatanja pjesnika kao utjesitelja, vode i proroka. I, konaéno, pjesnik dije se shvatanje poezije obiéno isti- ée kao antipod Santticevoj zreloj poeziji jeste pjesnik s kojim je on zajedno ulazio u knjizevnost i zajedno s njim otkrivao uzore svojim mladalackim trazenjima vise od jedne decenije = Jovan Dudié. Razlike koje medu njima postoje odista su brojne i duboke, ali se veza medu njima ipak ne da svesti samo na zajednistvo mladalackih godina i razlaz i jaz koji bi ih sasvim odijelio. Kao sto vise nije moguée izvoditi Duciée- vu poetiku samo iz njegove programske pjesme Moja poezi- ja (jer je dubina i estetiéko znaéenje njegovog najzrelijeg IR, 8 RTT. "J. Duvie: Lzabrane pjesme S. S. Kranjceviea, Zora, 1899. br. 10, sts. 351-352 Vial Biblingratiu a ovo} Kaji! ions, cit tekst ste, 945 ‘oronte: Jed uspomena na Kranjéeviga, Hv. ajiva, 1998, br. 43, st, 20 stvaralaStva prevazilazi), tako nam se ne Gini ispravnim, bez obzira na sve Santigeve programske stihove s bojkotom mo- derne poezije i larpurlartizma, iskijuéivati Santi¢a posve iz novijih strujanja u spskoj poeziji na pogetku XX vijeka Oéito, njemu, kako s pravom primjecuje D. Zivkovié, »nije mnogo lezala na srcu modernija poezija opsteljudskih nemi- rai rafiniranih izraza«.™ ali su, po nasem misljenju, ne samo Vete na Skoljui Noé, nego i znatan broj drugih njegovih pje- sama dobijale karakter »dubljih simboligkih projekeijas, in- spirisane, moZda, »opstim duhom vremena«, a, ipak, najyje~ rovatnije, poctskiim trazenjima drugog mostarskog pjesni- ka, te novim pjesnigkim narastajem u Bosni i Hercegovini pred prvi svjetski rat Sto se, pak, stranih poetskih uzora tiée, tu na prvom mjestu dolazi, svakako, Hajne, iju poeziju je Santié prevo- dio gotovo u itavom svom stvaralackom vijeku. »Osetio ga je, kaze P. Slijepéevié, vinuo mu se kao jednoj dalekoj neispunjenoj moguénosti samoga sebe. Sentimentalnost 7 robljena vinula se ka oseCajnosti oslobodenoj«.”! Uticaj njematkog pjesnika primjetan je, medutim, naj- vise u poeziji Santi¢evog prvog perioda (u njegovim ciklusi- ma Sjenke i Grivna od kojih bi se neke, kako primjecuje V. Corovié, »da su date s vise duha, mogle uzeti kao prepevi«,” dok je kasnije taj uticaj gotovo neprimjetan. Odito, Santi¢ nije mogao dostiéi Hajneovu rafiniranost u treptanju i pre- livima tonova, ali je, prevodeci ga, ipak priblizavao nasem svijetu jednog velikog pjesnika, a sim se kao pjesnik upo- znavao, i lomio, s problemima poetske dikeije. U slugaju izbora Silerovog Viljema Tela odluéilo je, medutim, dublje osjecanje srodnosti. »Zavera Svajearskih brdana protiv lukave austrijske sile i individualni atentati protiv njenih predstavnika morali su se Santiéu Giniti kao iz 'D. Zivhovie: Aleksa Samtic: Veto na skoljy, 127. 1958, br. P. Shjcpeevis: leks Santi, Sabrani ogleh, 1956, ste 85. SV Conve, cit, predgovor, str. XXXVUL 597 duse, iz njegove zemlje izvadeni. Ta najpopularnija drama Silerova nasla je u Santicu punog odjeka, i prevedena je (...) vrlo dobro«.” Dalje, bliske su Santicu bile i socijalne pjesme Sarfa, De- mela i Holea, éesto vrlo sliéne njegovim, kao i protivaustrij- sko raspolozenje Kardudijevo, kao i pjesme tolikih drugih pjesnika koje je prevodio birajuci, prevashodno, »ono sto se odveé ne razlikuje od njegova temperamenta i shvatanjac. Na taj naéin brojni Santiéevi prevodi takode svjedove « putevima njegovih literarnih traganja i interesovanja, 0 vido- vima njegovog nastojanja da savlada knjizevni zanat, 0 nje- govim neukostima i promasajima, ali i o privrdenosti svijetu poezije u kojoj je slutio i, malo po malo, u suogenjima sa po- ezijom drugih i Zivotom oko sebe i u sebi, stvarao svijet vias- tite Ijudske i poetske intime. Svijet Santiéeve poezije Skerlié je 0 Santicu kao pjesniku rekao da ima »dva o: novna i jaka ose¢anja: Zarku ljubav prema svome narodu, duboku setu za mlado8éu koja prolazi«,”* i to je, bez pogo- vora, taéno, ali se dijapazon motiva i oblika njegove lirike, makako bio odreden tim osnovnim osjeéanjima, ipak ne mo- 2e tematski svoditi u ova dva okvira. Isto tako, gini nam se, ni Slijepéeviéevo odredenje »glavnih motiva« Santi¢eve poe. zije (a to su, po njemu, pobodnost, patriotizam, ljubav i pro- laznost mladosti*) ne obuhvata svijet Santideve poezije u njegovoj raznovrsnosti i njegovom jedinstvu. Cak i ako se, dakako uslovno, prihvati zakljutak da Santiéeva »evolucija nije mogla da izade iz jednog izvesnog kruga«,”” njegov po- SP, Sifjepeevie. it tekst, st. 86, “Ibid st. 80 “J, Skee: Isorija nove srpske knjitevnosti, 112. >. Slyepéevie. ct. ogled, st. 67-71 ibid. st. 66, etski svijet, gledan u svojim krajnjim razmacima, ukazuje se, iu svojim ponavljanjima iu svom razvijanju, ne kao izraz dya osnovna osjecanja ili Cetiri-pet glavnih motiva, nego kao poetski svijet u kojem se vie razli i, reklo bi se, nekoliko sfera, medusobno prozimaju i, proiz- lazeéi jedni iz drugih, jedni druge nadopunjuju Prije svega, zaéuduje srazmjerno znatan broj stihova u kojima je Santié izrazio svoje osjecanje poezije i pokusao dokuditi smisao sudbine pjesnika i smisla poezije u Zivotu, medu Hjudima. Pjesnik se u toj viziji, kao i u shvatanju ro- manti¢kih pjesnika, javlja kao izabranik koji nosi u sebi tajni trepet bo2anskog duha, osjecanje o uzvisenosti svoje misije i ozarenosti njome: itih osjecanja, vise motiva U meni gori jedna sveta vatra, I moje sree sve gli i Hub. Snagu mi duge nikad ne satra ‘Zamahom kobnim Zivota bié grubi Ja éutim vatru svetu i rijetku - Moja je dusa u svome zaéetku Obukia na se sunca zlatni veo... (Trubadur) Pjesma je, takode u duhu romanti¢kog shvatanja, viskra sveta«, Sto potige sa »plamenog ognjista srca«, glas slobod- nog duha i misli, neodvojiv dio biéa i Zivota pjesnikova, ali ona je, u isti mah, sasvim u saglasnosti sa prirodom Santi¢e- ve rodoljubive poezije, »poklit sto dusu grije«, kletva i big tirana, i »slatko piée« nade i utjehe. ona je, dalje, u saglas- nosti sa Santiéevom vezanoséu za rodnu zemlju, njenu pri- rodu i jednostavni Zivot puka, potekla »sa izvora gora zavi- cajnih«, a ne iz »lude vreve i huke i praske« modernog drus- tva, izraz je ljubavi prema puku i otadZbini; Geznje za svjetlo- Séu Zivota: Moje su pjesme rodene wz one Udare teike maljeva i krasne, 23 Uz bilo stea sto ih muke gone! No éija vjera samo smréu gasne! Moje su pjesme strazarke Sto stoje Na rodnom kréu orlovskih gnijezda Visi sto streme usted noci svoje, Sa borovima prepunim zvijezda. Moje su pjesme ratnici sto kroge Naprijed vazda. Moje su pjesme orlovi sto gore, Lete i nose bliske zore U zlatu krvi sto iz groba stupa. (Bard) U tom syjetlu gledana, Santi¢eva poezija o pjesmi i pje- snicima nije neki usko programski »komentar« njegovih knjizevnih opredjeljenja nego je u prirodnom i dubokom spoju s pjesnikovom intimom, kao is drugim ciklusima nje- gove poezije: onim o domovini, kao i onim o puku, sa ciklu- som njegovih pjesama koje mi nazivamo slike i vizije, sa vi- jencima posvete, s pjesmama koje govore 0 mucnom putu uz hridi Zivota, te pjesmama protiv kukavnog doba i moral- ne bijede. Rodoljubive pjesme Santi¢eve, koje smo uvrstili u ci: klus nazvan Moja otadZbina predstavijaju jedan od sredis- njih pojmova Santi¢evog poetskog svi Susreéemo ih veé na samom poéeiku pjesnikovog puta u poeziju, (Golom stijenju, 1889), u nekima od njih izrazena je suma njegove poetske zrelosti i snage (Seoba, Mi znamo sudbu. Moja ot: dzbina, Moji oéevi), rodoljubna je jedna od njegovih pos- Ijednjih pjesama (Stari sejaé, 1920). Veé u Santi¢evim rodoljubivim pjesmama prvog perio- da, uz romantiéke vizije »srpske vile« i proslosti, javijaju se u ponekoj i obrisi onog sto ée biti divno svojstvo njegovih najboljih rodoljubivih pjesama: povezanost ljubavi za na- rod i prirodu zemlje, a i jedno i drugo evocirano kao dio vlastite intimnosti, a ne apstraktne projekcije: 24 Na pustoj stazi. kud bludim sam, Tedise listak 2ut; Mrtva leptira ko snjezan pram Pronosi vihor Ijut Kuo da dusi uz diviji huk Slaze iz carstva svog, Pa dave Zivot, pjesmu i zvuk, T zemlju rod mog. Ja Cutim; ofj u mraku svom Sree mi, dusu tre Ja gledam kako u kraju mom Pod maglom sunce mre... (Jesenji dan) Pjesma je napisana 1900. godine i zanimljiva je i po svojoj impresionistickoj intonaciji koja vodi porijeklo, vje~ rovatno, iz Santi¢eve lektire modernih njemackih pjesnika. Ali u njoj su i karakteristiéni elementi Santi¢evog poetskog, svijeta: leptiri, snjezni pram, Cutanje, o¢aj u mraku, zemlja roda mog, pod maglom, sunce sto mre U jednoj znatno kasnije napisanoj pjesmi, Prolaze da- ni (1912), rodoljubno osjecanje takode nosi u sebi toplinu intimnosti, a ovdje i éistu vedrinu duha koji i u slutnji smrti ostaje ozaren predjelima voljenog zavigaja i svoje veza- nosti s njim: rodnom rijekom, vrbom, éempresima i smreka- ma, krSevima i poljima, ubogim selima, toplim gnijezdima i rastrkanim kolibama Ispovijedni ton bitna je, prema tome, oznaka Santi ve rodoljubive lirike, a njegovo osjecanje rodoljublja ne doima se samo kao iskreno i isto nego, u prelivima bola, sjete, sazaljenja, ozarenosti Ijepotom, snagom, éeznjom slobode, ponosom na Zrtve i samoprijegor — duboko i Zivot- no bogato. U njegovim najboljim rodoljubivim pjesmama, to osjeéanje je nerazlucno sliveno s njegovim osjecanjem prirode svog pjesni¢kog odredenja i bolnim osjeéanjem ai: votnih patnji, kao u pjesmi Moja otadébina (1908) Ne placem samo s bolom svoga srca Rad! zemlje ove uboge i gole. Ovdje u bolu srea istrzana Ja nosim kletve svih patnja i muka, Tkrv Sto kapa sa dusmanskih ruka, To je krv moja iz mojijeh rana. lli je, kao u pjesmi Mi znamo sudbu (1907), osjeéanje jedinstva pjesnikovog biéa, narodnog puka i rodne zemlje dobilo snagu iskonskog elementa i izrazilo se kao Zivotni princip i najvisa moralna ideja: Snaga je nasa planinska rijeka, Nju neée nigda ustaviti niko! Narod je ovi umirati sviko — U svojoj smrti da nade lijeka. »To vise nije glas jednog pesnika, no glas narodac, sti- hovi u kojima je Santié »dosegnuo NjegoSevu snagu izra- zas,* kako s pravom primjecuje Pero Slijepéevié, »sonet nase istorije«, kako ga naziva Vladan Nedié.” U Santiéevom poetskom svijetu rodoljubivo osjeéanje duboko je sliveno sa socijalnim, a ovo, opet, s njegovim ukupnim dodivijajem Ijudi, prirode i Zivota. U ciklusu koji smo nazvali Sa pukom Zivot prostih i jednostavnih Ijudi, u prirodi, ozarenoj i slobodnoj, ili ubogoj i goloj, u bolu, u radu, u muci i nadama, u ogaju i ogoréenju, u strepnji i sti: Sanosti, u predanosti Zivotu i sudbini, u borbi za njih ili uw pomirenju s njima, izrazen je u brojnim pjesmama posve- éenim puckom svijetu: tezacima i kamotuéama, kovaéima i ugljarima, mornarima i ribarima, siromasima i pegalbari SP, Sijepcevie it. ogled, st. 61 oW. Nede: Predgowor kijia A Sante. Corovit:Labrane stanice, Sepsk Lnjdewnostu sto kai 1962, at 13. 26 ma, vojnicima, invalidima, puku kao cjelini. Santic ih je pi- sao ve od svojih knjizevnih potetaka, jedna od njih, Os- tajte ovdje (1896), po vremenu svog nastanka prva je Santi- éeva pjesma antologijske vrijednosti, jedna medu njima, Veée na Skolju (1904) ide medu dvije-tri najbolje Santiéeve pjesme uopste, a u ovoj visti je i Zitav niz drugih njegovih izrazitih poetskih dometa: O, klasje moje, Ribari, Ugljari, Jutro Zetve, Kovaé, Kamotuéa i druge. 1u ovoj vrsti Santieve poezije ogleda se i Sirina Zivot- ne slike svijeta koju éini njegova poezija, ali i njegova unu- trasnja povezanost. Pored ostalog, ogleda se to ina primje- tu koji jednu ranu pjesmu njegove mladosti, Hercegovac na stijenju (1891), u umjetniékom pogiedu, istina, nevri- jednu, u motivskom i tematskom pogledu spaja s pjesmom, Veée na skolju, kao Sto su s tom pjesmom jednog od naj- sjajnijih Santi¢evih stvaralackih trenutaka. povezane izvjes- nim elementima (pojedinim slikama, osjeéanjem ili rit- mom) i neke pjesme koje su nastale neposredno prije nje ili iza nje (Laku noé, iste godine, Strasna je ovo noé dvije godine kasnije), kao i ona znatno docnija (Veéernja zvona, 1910) i jo neke druge. Pjesma Vece na skolju, ipak, izdvaja se od svih ostalih Santiéevih srodnih pjesama, pa i u njegovom cjelokupnom opusu, svojom inventivnom strukturom u kojoj se jedinst- veno prozimaju rimticki, slikovni, leksigki, osjeéajni i zn Genjski elementi. Njena melodija, kako je to izvanredno oertao u svojoj interpretaciji Dragiia Zivkovic, intuitivnim rasporedom i duzinom stihova podsjeéa na »tiho taiasanje mora pred zalazak sunca«, ponavijanje prve strofe na kraju pjesme zaokruzuje slikovnu stranu pjesme, a u isti mah isti- €e njenu sadrzinsku poentu,” sve u ovoj pjesmi izaziva uti- sak sazetosti i jednostavnosti, a u isti mah spontane dubine, 'D. Zivkovie, cit. tekst, str. 142 27 pronicanja u odnos éovjeka i zemlje, Zivota i Ijudske sud- bine. U toj pjesmi i religiozno osjeéanje, koje nadom i utje~ hom protkiva neke druge Santi¢eve pjesme socijalnog ka raktera, ovdje biva, u kontrastnim slikama druge i trece strofe, uokvirenim ponavljanjem prve i zadnje, osjenéeno bolom bespomoénosti i tuznom sjenkom iluzije U drugima ima i puno Ijubavi za Zivot, vjere u smisao obignog Ijudskog zivota (Ribari), u zoru dalekog cilja (Na molitvi) i toplinu zavitajnog gnijezda (Ostajte ovdje), u smisao teskog truda (Kovaé) i zatognistva (Oko vatre); ima i naivne utjehe samariéanske (Tezak, Ruéak, Mati), ali oprosta, goréine, duboke. nevoljnitke (Pjesma invalid). Osjeéajnim elementom vezane su te pjesme za Santicevu rodoljubivu poeziju, Zivotno shvatanje vezuje ih za njego- ve pjesme 0 poeziji i pjesnicima, kao i za pjesme koje go- yore o kukavnom dobu savremenom i putu uz hridi Zivota, imaginativni elemenat za slike i vizije u Santicevo} poeziji. a refleksivna, ispovijedna nit Gini ih sastavnim dijelom nje- gove najdublje Zivotne i poetske intime. U ciklus koji smo nazvali Kukavno doba uyrStavamo Santiéeve »protestne« pjesme, a u ciklus Uz hridi Zivota pjesme ispovjednog i refleksivnog karaktera u kojima do- minira pitanje Zivotnog smisla, smjenjuju se raspolozZenja otpornosti i klonuéa, nade i razogarenja. Ni @ jednom ni u drugom ciklusu nema, u umjetnitkom smislu, nekih izrazi- to znaéajnih poetskih dometa, ali i jedan i drugi ocrtavaju pjesnikov moralni lik i njegova Zivotna iskusenja i opredi- jeljenosti. Pjesme drugog ciklusa, uz svu bolnost i gorcinu razoéarenja koje ih prozimaju, istiéu karakteristiéne Santi- éevske svjetionike utjehe i podstreka: domovinu, prirodu, majku, boga, Hrista, te unutrasnjeg samosavladivanja i moralne évrstine. Izdvojili bismo u ovom ciklusu éetiri karakteristiéne pjesme. Prvo, sonet Mitos (1912), koji u tipignoj Santicevs- 28 koj viziji ozarenja tame oertava Ijudsku Zudnju utjehe i Hristov uzdah sapatnistva i milosti, po éemu je njegova ve- za s pjesmom Veée na skolju, najprije u slici uvodnog sta- aja, a zatim u suprotno intoniranoj poenti, veoma o¢igled- na, Zatim, pjesmu Ne pruzaj ruke (1895), koja, sigurno ide u red najizrazitijih Santi¢evih pjesama prvog perioda i svo- jim snaznim akcentima moralne évrstine kao Zivotnog kr da, i karakteristiénim patosom u kojem se taj kredo izraz: va, predstavlja najavu pjesnika dusevne éestitosti i istraj- nog samoprijegora, kao vrhunskih vrijednosti Covjeka i n: susne potrebe Zivota: Ne pruzaj ruke sa plagem i tugom Dok éujes srce da kroz grudi bije! Ne sklanjaj glavu niti budi slugom ~ Sokolom budi sto se nebu vi Sujeti mrskoj ne éini po éudi. U vrtlozima nevolje ne kloni! Bezglasna stjena ljutom gromu budi, U sebi dusa neka suze roni. I konaéno, dva soneta iz 1911, odnosno 1912. godine Bolovi i Zetva, koji izrazavaju, pored nade u utjehu (Mitos) i samoprijegora kao Zivotnog imperativa (Ne pru- 2aj ruke), tree karakteristiéno Santicevo poetsko osjeé nje Zivota, Ijudski i Zivotni smisao bola, kao pjesnikove sud- bine i zaloga moraine Ijudske tistote: Vi mi niste dosli u trenutku nekom ~ Ja vas u rodenju svom donesoh svijeh K6 suze i smijeh, k6 Cednost i grijeh, Kao krv i strasti sa plimom i sekom, Sve dok ste u meni, nikad putem grubim Neée srce poéi... Slavim vas i ljubim, Vi. 2vezde u svodu moje noéi trajne! (Bolovi) 2» I, kao zalog zivotnog saznanja i iskupljenja, kako iska- zuje sonet Zetva: svjetiljke moje pogasene nisu, One iz mog bola svoju snagu crpe. Meni moje rane svijetle i gore, Lu magli trepte nebesnim treptanjem. U ciklusu koji smo nazvali Nad humkama idu Santiée- ve elegije i medu njima jedna od njegovih najboljih pjesa- ma ~ Pretpraznicko veée (1910), jedna od najljepsih elegija nase knjizevnosti uopste. Prije nje, Santié je napisao citav niz pjesama u kojima izraZava osjecanje tuge za umrlim svojima: poéev od pjesme Na grobu mile mi sestre, veé u prvoj godini svojih knjiZevnih pogetaka (1887), pa zatim u nizu daljih: Na ogevu grobu (1889), Na sestrinom grobu (1892), Na odru brata Jeftana (1896), Majci (1897), Na groblju (1898), Pod nasim krovom (1898), Putnik (1898), Harfo moja (1900), Na groblju (1900) — ali sve su one, re- dom, u poetskom smislu sasvim blijede i, éak, beznacajne. Znagajnije se, ne samo svojim motivom i elegijskim osjecanjem nego i vecom poetskom uspjeloscu, priblizuju Pretpraznickoj veceri dva soneta u prvim godinama San- tigeve zrelosti: Badnje veée (1904) i Na’ stari dome (1906) U prvome od njih stihovi treée strofe: U pustoj sobi sam, k6 sjenka bona, U sebi sluSam zvuk pogrebnih zvona Tstiskam srce jadno i kukayno — au drugome narotito druge: Evo mi sobe! O duvaru joste Tkona visi, prasljiva i sama, 30 Lu me gleda i Sapée iz rama O dobu srece, djetinjstva, miloste ~ kao da predstavijaju uvodni akord Pretpraznicke veéeri. Oéito, jedna od pjesama Santicevog Zivota dugo je sazrije- vala u njemu dok nije potekla u stihove, tople, sjetne i har- moniéne, u blagu melodiju evokacije, u Zivopisne slike o: raéene tugom i rado8cu sjeCanja, u refleksiju koja ih proz ma i optaée. Znani motiv osamljenitke elegije za negda: njim vise nije ostao sveden u sebe: javija se sjecanje na dje- tinjstvo i kao kontrast uvodnom raspolozenju iskrsavaju mili éasi i draga lica, davni prizori sre¢e i radosti; zatim nov kontrast, joS veéi bol izazvan tim sjecanjem na nepovratno i, konagno, kao poenta, utjeha poezije, vlastite i poezije drugih: »Ne tuzi! S bolom kuda éeé i gdje bi!? Mi, pjesme tvoje i drugova sviju, Sto svoje duse na zvijezdama griju, Sveta smo ziva porodica tebi! Mi, kao rosa na samotne biljke, Padamo tiho na sva srea bona, Lu no¢ hladnu mnogih miliona Snosimo tople bozije svjetiljke. Mi zdruzujemo duse Ijudi svije’! Mrtve sa Zivim vezu nase niti, Ts nama vazda uza te é¢ biti Toni koje davno trava krije...« Poenta ta. zna se, nije odmah nadena. U prvoj verziji ustreptale ptice koje izlijecu iz knjiga govore kao glas samo njegovih pjesama i kao utjeha za izgubljenu porodiénu sre- cu navode njegov »narod slavni«. Ova druga verzija pod- staknuta je sugestijom negdasnjeg Santicevog ostrog kriti- 31 Gara, Bogdana Popoviéa, u trenutku kada se on spremao da Santi¢evu pjesmu unese u Antologiju novije srpske lirike. Po nasem misijenju, ta druga poenta je ne samo dublja i suptilnija nego isto toliko u skladu s prirodom Santiéevog, osjecanja i poezije koliko i prva. Ona prirodno proizlazi iz Santiceve vezanosti za svijet poezije i prirodno se nadove- zuje na ono sto je o smislu poezije on izrekao u svojim pjesmama o poeziji i pjesnicima. Ovdje je, medutim, rani- je naglasavana utjesiteljska misija poezije takode dobila novu dubinu: suogena s fenomenom smrti i prolaznosti, ona je progovorila snagom prevazilazenja i trajnosti. Od ostalih pjesama ciklusa jo8 dvije su izvanredne Prva je Moja noci (1901), u dikeiji narodne lirske pjesme, sa sumornosu tipiéno naseg osjecanja fatalnosti, u kojoj je majstorski ostvarena poenta w kontrastu pitanja, od kojih svako u jednom Kada? nosi iskru nade ~ i ponavljanog od- govora Nikad! ~ koji tu nadu naglo brzo prekida, i, na kra- ju, beznadezno gasi. Druga je pjesma Mraz (1905), u Santi éevom omiljenom sonetnom obliku, to takode u kontrast- nom obliku, u karakteristitnim Santi¢evim suprotstavljanj ma Zivotnog sjaja (jutra, srebrne magle, potoka kav srma. Suma visokih jablanova, vrhova brda) i srca Sto »u grobu«, >u mrazu« uzalud éezne za suncem ~ izrazava simboliéno sumor jedne individualnije dusevnosti. Nasuprot njima, stoje pjesme u ciklusu Vijenci. posve- éeni Santiéu dragim likovima naseg svijeta: Branku Radi éevicu, Stojanu Novakoviéu, Jovanu Skerliéu, Vojvodi pi, Gavrilu Principu, Danilu iéu i drugovima, kao i nekim drugim, koje se nadovezuju na Santi¢evu rodoljubivu poe- ziju, a neke, kao apoteoza »svijetlih grobova« nase proslo- sti, na njegove pjesme Nad humkama. Njihov poetski do- met, naravno, nije znagajan, ali je 2nagajno u njima svje~ doganstvo Santiéevog osje€anja postovanja i topline prema onima koji su se borili i radili. 32 Ostaju, medutim, joS dva znaéajna ciklusa Santi¢eve poezije: ciklus u kojem su njegove pjesme o Ijubavi i ciklus njegovih slika i vizija. I jedan i drugi sadrze velik broj San- ticevih pjesama ispjevanih u svim periodima njegova stv: ranja, kao i znatan broj veoma lijepih i u svojoj povezanos i s Santigevim elegijama za njegovu poeziju karakteristi¢nih pjesama Za |jubavne pjesme Santi¢eve Dutié je jednom rekao. da su »pune srca, neznosti i neposredne lepote«, a docnije je izrekao o njima i miSljenje: da su »prostosrdaéne i pune Gistote u ose€anju i izrazu, ali (...) bez narovitog zapleta i bez dusevnih i duhovnih komplikacija«.® Time je, svaka- ko, govoreci o Santiéevoj Ijubavnoj poeziji u dva razligita trenutka, Dudié odredio i razlitit vrijednosni sud 0 njoj Zanemarimo li, medutim, tu vrijednosnu procjenu, i jednu i drugu karakterizaciju Santi¢evih Ijubavnih pjesama moze- mo pribvatiti ne kao kontradiktornu nego kao u potpunosti taénu. U njoj, zaista, nema »dusevnih i duhovnih kompli- kacijax, a njena Ijepota jé u njeznosti, cistoti i prostosr- daénosti Naravno, i u ovoj vrsti poezije ima jako mnogo, kao u Santiéevim drugim ciklusima, »detinjarija, kao naligja nje- gove lepe naivnosti, i bombastiénosti, kao naligja oseéajno- sti Kojoj su pustene uzde«,™ ali ima i vidnih znakova nje- gova poetskog razvoja, od imitacija do originalnosti, od stereotipnih Kliscja do dublje ligne lirske inspiracije. U ovoj vsti poezije, reklo bi se, i najvidniji je udio lektire u Santiéevom zrenju jer se naizmjeniéno oponaganje narod- ne pjesme, Zmaja i Hajnea u njoj i najprije pokazalo kao opit poetske vjestine i njeno sticanje. Veé na kraju prvog perioda svog stvaranja Santié je u Ijubavnim pjesmama inspirisanim narodnom poezijom dao UJ. Dusie: Sabrana dela, 1969, knj. TV. ste, 476, adnosno, str. 16H, “P, Shijepeevic. cit, ogled, st. 78 niz_njeznih lirskih iskaza, od kojih kao primjer tako¢e i ljupkosti izdvajamo pjesmicu Jorgovan-grana procvala treéeg dijela Grivni (1900): Jorgovan-grana procvala, Pod granom draga hladuje; Jorgovan-cv'jet se raduje, Pa joj na krilo propada, Sa neba sunce gledalo Pod granom seju rodenu, Pa ravna polja odjenu U bijele ruze mirisne. Ja uzbrah ruze mirisne, Pa bijele ruze dadoh njoj, A ona meni poljub svoj ~ Najljepsu ruzu rumenu. Kansije, Santi¢ je svoje pjesme ove vrste protkao priv- lagnom crtom humora, koji inaée, kako s pravom istiée kritka, nije bio njegova jaka strana, ali koji je upravo u ovoj vrsti pjesama glavni elemenat njihove’ poeti¢nosti (Emina, 1902, Pod jorgovanom, 1907, Vatra, 1918 i dr.) To je, svakako, najpopularnija vrsta Santi¢eve Ijubav- ne lirike, ali ne i najbolja. Nju nalazimo medu pjesmama drugih, i razliéitih vrsta: onih koje su obojene akcentima jedne ustreptalije, Zivotno znagajne strastvenosti (Ne vje- ruj, 1905, Proljece, 1906), u pjesmama znane Santiéevske elegijske evokacije prohujalog (Jesen, 1908, Jedna suza, 1910) kao i izvanrednom sonetu Duga (1911), u kojem je Ijubav iskazana u svom kao suza toplom, i distom spiritual- nom vidu: Kao sjenka tvoja svake te minute Moja dusa prati i uza te drie... 34 I Ijubice svoje, deznjama osute, Prosipa na tvoju stazu i raskrS¢e. U bastama tvojim ono rosa nije - To su suze sreée 8to ih ona lije, Pri sjaju zvijezda u tihu pokoju. U kandilu tvome kada Zitak cepti, Znaj, to dusa moja prisluzena trepti, I prosipa na te zlatnu svjetlost svoju. U ciklusu koji smo nazvali Slike i vizije Santiéeva poe- zija pokazuje i Sirinu svog obuhvata i raznolikost svojih vi- dova. U njima je ocrtan Zivopisni ambijent Mostara i seos- ki krajolik hercegovatki, u razligitim trenucima dana i no- Gi, ljetne Zege i zimskih pahulja, kao i atmosfera naSeg mo- ra, kojim se i drugi hercegovacki pjesnik, Dutié, toliko in- spirisao. Baste jasmina, jorgovana i behara, blistava Neret- va prepuna smaragda, crni tajanstveni €empresi, topla mje- seéina i ar jarkog sunca, Sedrvani i kapidzici, treptaji svjetlosti i Zubor éesmi i vodenica, i brojne druge pojedi- nosti mostarskog ambijenta, kao i trosne kolibe i zazarena podneva hercegovatkih sela, polja i krevi, zatim i neki de- talji na’eg mora i njegovih Zala ispunjavaju Santi¢evu poe- ziju realijama postojecim i autentignim. Ali opisi u njego- vim slikama progeti su i svim onim bitnim crtama njegove osjeéajnosti kojim i njegove drugem pjesme: tuznom sje- tom i éednom vedrinom due, svijetiom nadom i suncem, ali i jezama mraka i sumornosti, Ijubavlju i zanosom, topli- nom saosjeéanja i sazivijenosti, intimnoséu. Slike su opisi, ali i dozivijaj atmosfere, izraz dusevnosti, vrlo cesto i ete- rigne, alegoriéne vizije. »U trenucima kad poezija kod nje- ga uzleti u visine, krilato, omadijano«, kako je primijetio Velibor Gligorié, »romantigno i realno 2druzuju se sa impre- sionizmom i simbolizmom«. Y. Gligorié: A. Santie, pesnik iubavi, sunca i slobode, Teraz, 1968, br. 12, str, 492. 35 Pojedine pjesme ovog ciklusa toliko su ponekad srod- ne pjesmama drugih nekih ciklusa Santiéeve poezije da bi, mirne duse, mogle i tamo biti uvrstene. Ali, to je Gest slu- éaj, vidjeli smo, i sa medusobnim odnosom pjesama drugih ciklusa. Ono sto daje izvjesnu posebnost takvim pjesmama u Slikama i vizijama jeste upravo taj elemenat njihove sli- kovnosti i vizionarstva. Inaée, u njima ima i elegija u samo- Gi (Pod suncem, Pod jabukama, Secanje, Mesecina), i vizi- ja ljubavi (Hrizantema, Bajka) i vizija prozetih rodoljub- nim osjeéanjem i evokacijom nage narodne epske proslosti (Kiridzije, Moméilo i druge), i socijalnim osjecanjem San- tiéevim prozetim i religioznosu (Sijaci). Najljepse u ovom ciklusu su, ipak, one ispunjene pjesnikovim evokacijama mladosti_u atmosferi_mostarskog ambijenta: Vodenica (1908), Meteor (1911) i Pahulje (1913). Djecije pjesme Santiéeve kao i njegove dsramske slike sastavni su, ali nebitni dio njegovog poetskog svijeta. Ni jedne ni druge nemaju knjidevne vrijednosti. Djedije pjes- me nose oznake onih Santievih pjesama koje su napisane »radi pisanja«. Ono sto karakterise dramske slike, jeste potpuna neukost_u poznavanju zakona dramskog Zanra. U njima, ponegdje, moze privuéi paznju lirski ton, koji im i inage daje peéat, kao i njihova lirska osnova: narodna pjes- ma u sluéaju Hasanaginice i Andelije, te pjesma Ostajte ovdje u sluéaju slike Pod maglom. Znaéenje Svijet Santiéeve poezije Sirok je i raznovrstan i u isto vrijeme povezan bitnim crtama Santicevog pisanja. Mnogo je u tom svijetu slabih pjesama, ali i niz dobrih, i to raz novrsnih. On je pjesnik nekoliko ponajboljih rodoljubivih i 36 socijalnih pjesama, kao i jedne od najtoplijih clegija nase poezije uopste; on je duboko prisni poet mostarskog ambi- jenta, pjesnik ljubavi i prirode, dusevnosti i Zivota Branko Milanovié 37 IZABRANE PJESME O PJESMI I PJESNICIMA MUZI Gore nam plaéu... Jauci su éesti Ustaj i crnu odezdu obuci; Svijetli putir ponesi u ruci I krepkom vjerom moj narod prigesti! Molitvom toplom gnjev boga ukroti, I trazi milost napaéenoj grudi; S muéenim robljem muégenica budi I's njime stupaj krstu i Golgoti! U polja naga Iskariot ude, I njive nage postadose tude, I na nas pade guba i rugoba Ustaj i podi! Jauci su Zest Pred tegkim éasom moj narod pritesti, Krvay k6 sunce nek sine iz groba! (1908) HAJDEMO, MUZO. Hajdemo, Muzo, iz ovoga kruga, Iz lude vreve i huke i praske; Zeljan sam lica bez lazi i maske, Zeljan sam polja, dubrava i luga. Pogledaj tamo te kolibe gole, ‘Trogne i tamne kao magle zimne; U njima zive duse gostoprimne ~ Sra sto griju, Sto trepte i vole... Njihov je govor mome srcu lijek, I's njima tako proveo bih vijek, Pa hrana bila samo crna kora. Hajdemo, Muzo, iz te lude praske; Zeljan sam lica bez lazi i maske, Zeljan sam tople rijeéi i zbora (1908) TRUBADUR Moje je nebo, moje zore plave, Moj purpur ruza i glas iz gnijezda, Moj Sum rijeke kad se éasi jave S povratkom tihim veternjih zvijezda... U meni gori jedna sveta vatra, I moje sree sve grli i Ijubi Snagu mi duge nikada ne satra Zamahom kobnim divota bié grubi. Gord sam i sretan Sto se vazda mogu Undigi vjeénoj Ijepoti i bogu, I bogjeg srea biti jedan deo. Ja Gutim vatru svetu i rijetku — Moja je dusa u svome zaéetku Obukla na se sunca zlatni veo (1910) 45 46 SUSRET U ranom dobu, kada s éeZnja tajnih ‘Treperi dua, s njome sam se srio Na izvorima gora zavi¢ajnih. U njenoj ruci pun je kondir bio Sunca... Ja klekoh... I dokle me grije Nien pogled, ja sam Zedan sunca pio. U dusi zaéuh slatke melodije, I sve mi sjajem éudesnim zablista, Milo i toplo, kao nigda prije. Zavjesa spade... I ljepota cista Ukaza mi se na svome oltaru, Pod spletovima lovorova lista. I ja zatreptah u sreéi i Zaru, I vidjeh gdje se gore uzdrhtane Oblave tiho u duginu Saru. Pune rubina povise se grane 1 k6 da Sirok jedan veo sjajni Pokri visoke grebene i strane U ranom dobu, kada s éeZnja tajnih Treperi duga s njome sam se stio Na izvorima gora zavitajnih. Od onog éasa njezin korak mio Ja svuda éujem, i sve mislim na nju, Ts njom u srcu nosim svijet cio. Noéu, kad mjesec topi se po granju, Ona mi dode na doksat k6 neki Sum tajni. Mirno, u éudnom treptanju, Uza me sjedne, i njen veo meki Susti uz moje bokore doksatne, Ko srebrn susanj zvijezda daleki’ Puna dobrote tihe, blagodatne, Prudi mi ruku i k6 sestra prava Prisa mi svoje pripovjesti zlatne.. Zna8 li zvuk harfe kada podrhtava Od slatke éeznje? Tako drséem i ja Na svaki glas joj do razdanka plava U zoru ode. Tamo gdje se svija Sa makovima crvenim raz zdrela, I zvoni pozdrav ranih melodij Stane i motri na uboga sela, Na kolibice, gdje magla blijeda Pokriva suha radeni¢ka éela. Poilje je vidim: penje se i sjeda Na hladni greben i gori, s vrhunca, Oéima suznim moju zemlju gleda. Odem Ii tamo gdje pod granjem bunca Srebrni izvor, nadem je gdje bdije Nad Ijiljanima punim zlatna sunca 47 Sidem ti doli, jezeru, gdje vije Miris jasmina i Ijubica skori’, Vidim gdje naga rukom pljeska, bije, I kao rana zora kada zori, Njezino tijelo od sunca i rose U srebrnijem talasima gori... O, kako milo Suite njene kose Pod oreolom, i meni se Gini Negdje na zlatnu planetu me nose. Gledam i strepim... Sumore jasmini, Svilene ptice slecu iz gnijezda; T moja dusa nad njom, u visini, Lepria — puna duga i zvijezda (agit) BARD Moje su pjesme rodene uz one Udare teske maljeva i krasne, Uz bilo sted Sto ih muke gone, No éija vjera samo smréu gasne! Moje su pjesme strazarke Sto stoje Na rodnom krsu orlovskijeh gnijezda Visi, Sto streme usted nogi svoje, Sa borovima prepunim zvijezda Moje su pjesme ratnici Sto krote Naprijed vazda... Glede tvrde plote Na kojima se oitre srca tupa Moje su pjesme orlovi sto gore Lete i nose pozdrav bliske zore, U dlatu krvi Sto iz groba stupa (1912) 49 PESMA JAKIH Mi neGemo reti gde praznina zveti Kao klepka Suplja Mi hoéemo dela velikih bez reéi - Zuljeva i znoja, stradanja i vere, Pelena iz éije Zui péela bere i med slatki skuplja. Neka stupe nama samo, samo oni Sto u dusi nose Raspaljene vatre i vihor sto goni Oblake i Ijulja i plimom i sekom, I proleée svetlo javija s groma jekom Niz hridine kose. Bogovi su na8i bogovi sto dizu Oltare lepoti Oni vedra éela pred Pilate stizu, I reé im je blaga, no silna k6 reka, Ponosita, carska, sveta reé éoveka Sto stupa Golgoti Mi neéemo reti gde praznina zveti Kao klepka Suplia Mi hoéemo dela velikih bez reéi ~ Zaljeva i znoja, stradanja i vere, Pelena iz éije Zui péela bere I med slatki skuplja. (914) MOJA OTADZBINA MOJA OTADZBINA Ne plagem samo s bolom svoga srea Rad! zemlje ove uboge i gole; Mene sve rane moga roda bole, T moja dua s njim pati i grea Ovdje, u bolu srca istrzana, Ja nosim kletve svih patnji i muka, I krv Sto kapa sa dusmanskih rika To je krv moja iz mojijeh rana U meni cvile duse mitiona Moj svaki uzdah, svaka suza bona, Njihovim bolom vapije i iste I svuda, gdje je srpska dua koja, Tamo je meni otadzbina moja, Moj dom i moje rodeno ognjiste. (1908) 53 34 MOJI OCEVI Moji su oéevi iz onijeh strana Gdje motika zvoni i gdje krasna bije; Gdje znoj s éela kaplje i gdje ralo rije, Ttvrde se grudi drobe ispod brana.... Moji su ogevi iz koliba grubi’, Gadje se gusle éuju, pripovijesti, bajke, Gdjeno djecu uée proste, dobre majke Kam rodeni kako brani se i Ijubi. Moji su ogevi sa timora tije’ Gdje gnijezdo svoje krstas or'6 I'sa vihorima bije se i tuée... Moji su ogevi buntovnici sveti, Sa dusom oluja sto hrii i leti, I krilima zlatne raspaljuje luge... (1918) SEOBA. Pusto li ée8 biti, Nevesinje ravno, Rasadni’e Srpstva, Kolijevko lava! Pusto, jer se, eto, seli pleme slavno — A nasa buducnost, gdje je ona? ~ Spava. Vjerovasmo u nju ké u sveti Zivot Vasilija svetog sto klonule snazi; Vjerovasmo u nju ké u vjeéni Zivot — Vjerujuéi u vas, o orlovi nai A sad vjera naga umire i gasne Mutno oko gleda u nebo bez zraka... Pred ikonom platu javor-gusle jasne, Jer ostade zemlja bez svojih junaka... Braéo, zar vas duga nimalo ne boli? Zar vam nije Zao ovih polja ravnih Gdje se jedno more nase krvi proli I gdje leZe kosti otaca nam slavnih? Zar vam nije Zao, na ognjistu onom Gdje vas oganj grijé, sto ¢e tudin biti, Sto ée nage gore pogrebnijem zvonom Odjeknuti tuZno, a mi suze liti? II’ ne znate da je izdajstvo junaku Ostaviti zemlju gdje ga majka rodi, Ostaviti brata, bez snage, u mraku, $ nevoljama dugim da sam borbu vodi? 55 O, ne dajte, Srbi, da Vukova ljaga Okalja vam obraz éist k6 sunce s neba! Ne idite, braéo, od rodnoga praga, Jer mugenoj zemlji mugenika treba. Treba muske snage i viteskih ruka, Treba Obilica i slobodnih lava; Treba vase smrti i vasijeh muka Jer, tamo daleko, naga zora spava. (1902) BOKA Naéa mila Boko, nevjesto Jadrana, Pokrivena nebom ké od plave svile, Ljepia si od tvoje primorkinje vile I svjetlija si od njenog derdana. Nikada se tebe nagledao ne bi’! No da mi je jedno: da postanem valom Sinjega ti mora, pa pred tvojim Zalom Da vjetito Sumim i da pjevam tebi. I da s tobom gledam na tvoj Lovéen plavi! Pa jednoga dana, kad se gospod javi, Kad orlovi nagi visoko zabrode I sa tvojih ruka panu gvozda tvrda, Da pobjednu himnu slusam s tvojih brda I da s tobom slavim dan zlatne slobode! (1906) SLOBODA Petra Kovieu Ona ée doi! Iz smrti, iz groba, Tz muka nasih vaskrsnuée nebu, Da zbrige suze ostavijenog roba, Sto ranjen Zivi o krvavom hljebu. Ona ée doéi! Ja vidim: kroz tamu Probija svjetlost boZanskoga lika, Tirani gnusni dave se u sramu Dok lanci prite silnih muéenika Ona ¢e dot, svijetla i dista K6 suza majke, kao Ijubav Hrista, Ah, moja dufa veé je éuti blizu Ja vidim njenu bozanstvenu rizu, T Cujem ropac krvavih Pilata. (1907) Pilat Poneije — ime biblijskog suca Hrstovog, MI ZNAMO SUDBU. Stevanu Sremeu Mi znamo sudbu i sve Sto nas éeka, No strah nam neée zalediti grudi! Volovi jaram trpe, a ne Ijudi, ~ Bog je slobodu dao za covjeka Snaga je nasa planinska rijeka, Nju neée nigda ustaviti niko! Narod je ovaj umirati sviké — U svojoj smrti da nade lijeka. Mi put svoj znamo, put Bogotovjeka, T silni, kao planinska rijeka, Svi éemo poéi preko otra kama! Sve tako dalje, tamo, do Golgote, I kad nam muske uzmete Zivote, Grobovi nasi borice se s vama! (1907) CGolgota—breduljak kod Jerusalima gdje je bio — po hrscanskoj mauei ~ raza 59 PROLAZE DANI. Prolaze dani... K6 selice neke Gube se oni u dugome nizu. 1 jednom i ja poéivacu blizu Povijenih vrba, empresa i smreke. No moja dusa naselju zvijezda Prhnuti nece da odmara krila: Ostaée ovdje gdje je sa mnom bila. Tu, iznad grana i toplih gnijezda, Rodne rijeke, dubrava i vrela, KrSeva, polja i ubogih sela, Gdje rastrkane kolibice stoje, ~ S ticama ona lepréace lako, I moliti se, i gekati tako Na zlatno jutro otadabine moje. (1911) 60 NA UBOGOM POLIJU. Na ubogom polju moga zaviéaja Ne éuje se pjesma veselja i Zetve, Samo sum Zalosni robinje Neretve Hiadan vjetar nosi preko pusta kraja Ovoj zemlji gospod sreée dao nije, Pritisk6 je jadom i éemerom dugim; Dok se sunce rada narodima drugim, Nas studena zima razdire i bije. O, zar nije dosta nevolje i tuge, I surova puta Sto reze i bode?! Vaj, uzaman more nase krvi ode.. Moja jadna zemljo, mi smo i sad sluge. Gdje su nage muke?... Gdje su nase Zrtve? Zar ne éuje niko: sve jace i jate Krv navih otaca kako Ijuto plate I kako se tresu one kosti mrtve? TeSko nama!... Eno, tudin se veseli I sva blaga naga otima i hara. 1 bog mu pomaze i njime se stara, A naé crni seljak crna hijeba Zeli Na ubogom polju svoga zaviéaja On ne pjeva pjesmu veselja i Zetve. Samo Sum Zalosni robinje Neretve Hladan vjetar nosi preko pusta kraja. (1905) él STARI SEJAC Ovamo, deco! Za rala i brane! Pred nama njive neorane stoje, Puste, bez ploda, bez lepote svoje, A korov, eno, pao na sve strane. Gledajte: svuda, kao vise groba, Svrh njih se kobni gavranovi krile; A mi svi nemi, k6 trupine gnjile, Slusamo kako grakée ta grdoba. O deco, gde su vase ruke? Gde je Vas polet? Gde je ona vatra stara, Sto svetla dela i éudesa stvara, I jedro zrnje po brazdama seje? Zar vise nema uzornoga sveta, Sto s bola drsée kada zemlja place: Plesniva, sparna, puna grube drate, I bez i jednog lovora i cveta? Greh je to, deco. Zar u senci hlada Lezite mirno oprucenih ruka? Ustajte, neka sa polja i luka Odjekne'snova svetla pesma rada! Ovamo! Skupa za rala i brane! Pred nama njive neorane stoje, Puste, bez ploda, bez lepote svoje, A korov, eno, pao na sve strane. (1921) SA PUKOM OSTAJTE OVDJE Ostajte ovdje!... Sunce tudeg neba Neée vas grijat k6 Sto ovo grije; Grki su tamo zalogaji hljeba Gaje svoga nema i gdje brata nije Od svoje majke ko ée naéi bolju?! A majka vasa zemlja vam je ova; Bacite pogled po krsu i polju, Svuda su groblja vasih pradjedova Za ovu zemlju oni bjehu divi, Uzori svijetli, sto je branit znase, U ovo} zemiji ostanite i vi, I za nju dajte vrelo krvi vase. K6 pusta grana, kad jesenja krila ‘Trgnu joj lisje i pokose ledom, Bez vas bi majka domovina bila; A majka plage za svojijem éedom. Ne dajte suzi da joj s oka leti, Vrat'te se njojzi u naruéja sveta; Zivite zato da mozete mr'jeti Na njenom polju, gdje vas slava sreta! Ovdje vas svako poznaje i voli ‘A tamo niko poznati vas neée; Bolji su svoji i kréevi goli No evijetna polja kud se tudin kreée Ovdje vam svako bratski ruku steZe — U tudem svijetu za vas pelen cvjeta; Za ove krSe sve vas, sve vas veze: Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta Ostajte ovdje!... Sunce tudeg neba Neée vas grijat k6 sto ovo grije, - Grki su tamo zalogaji hljeba Gdje svoga nema i gdje brata nije... (1896) VECE NA SKOLJU Puéina plava Spava, Prohladni pada mrak, Vth hridi erne Trne Zadnji rumeni zrak. I jeca zvono Bono, Po kréu drsée zvuk; S uzdahom tuge Duge Ubogi moli puk Kleée kosturi Suri Pred likom boga svog — stu. No tamo Samo Cuti raspeti bog. Isan sve blize Stize, Prohladni pada mrak, Vrh hridi crne Trne Zadnji rumeni zrak. (1904) 67 KOVAC Noé mraéna i pusta. Mraz hvata i bije. U éadavoj izbi kuje kovaé stari; Na domaku ognja lice mu se Zari, Niz kosmate prsi znoj potokom lije. Pod udarom snaznim lete iskre krupne K6 da se meteor rasipa u noci, Ton, s teskim maljem u ovoj samoti, Izgleda ko simvol snage nedostupne. Trudi su ga Zasni stvorili u éelik ~ O, kako je zoran! O, kako je velik, I sjajan k6 vege na vrsima jela! I dokle po selu Susti grmlje draée, On garavom rukom zamahuje jate Is nakovnja leti snoplje zlatnih strela. (1916) UGLIARI Iz éeljusti zemlje, sve jedan po jedan, Izlaze u crnoj svesteniékoj rasi, Sto su im je dugi u podzemlju éasi Otkali od praha uglja... Svaki, Zedan, Prima kréag Sto mu pruza Zena, ili

    You might also like