UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET SPORTA I TJELESNOG ODGOJA

TEMA:MOTIVACIJA U KOSARCI
SEMINARSKI RAD

SARAJEVO, april, 2009. godine

SADRAJ

1. Uvod...................................................................................................................3
2. Diskusija.............................................................................................................5
2.1. Unutranja i vanjska motivacija.........................................................................5
2.2. Motivacijski kontrolni sistem............................................................................5
2.3. Motivi................................................................................................................6
2.3.1. Kako motivirati sportaa.................................................................................7
2.4. Motivacija i tipovi linosti...............................................................................10
3. Zakljuak..........................................................................................................15
4. Literatura..........................................................................................................16

1. UVOD
esto se u vezi sa treningom i sportom, kae da trener mora znati motiviratisportaa,
bilo na dulji, bilo na krai rok. Ako u tome uspije, sportai e pokazivati vie zanimanja
za rad i trening,a ako ne uspije sportai e se ponaati upravo obratno tj. nee se truditi
koliko bi trebali i mogli. Izrazi kao to su motiviranost, zainteresiranost, motiv,
nagrada i slino toliko se esto susreu u svakodnevnom okruenju, da njihovi
korisnici gotovo da vie ne razmiljaju to ti izrazi u sasvim preciznom smislu rijei
znae. Laika objanjenja tih termina najee su suvie pojednostavljena, a da bi bila
tona, dok se opet struna objanjenja meusobno razlikuju od autora do autora, najvie
zbog toga to je koncept motivacije relativno novijega datuma unutar psihologijske
znanosti, a zatim i stoga to se radi o veoma sloenoj pojavi ovjekovog psihikog
ivota i ponaanja.
Postoji nekoliko osnovnih razloga za tako iroku upotrebu termina iz podruja
motivacije. Dva, su meutim najvanija jedan je praktine, a drugi teorijske prirode.
Praktiki se razlog odnosi na samu bit motivacijskih procesa. Radi se o procesima za
koje je pojedinac, bez obzira na to da li je svjestan ili nije, poznaje li ih teoretski ili ne
poznaje, ivotno zainteresiran, jer o stupnju uspjenosti njihovog funkcioniranja ovisi i
stupanj prilagoenosti ivotnim okolnostima. Laka pitanja, kao to su da li naruiti
odrezak sa sirom ili gljivama, da li se prihvatiti sreivanja sobe ili odustati, tea pitanja
kao to su koji studij odabrati, kako prebroditi stresne situacije u porodici, kako
nagovoriti simpatinu osobu suprotnoga spola na sastanak i druga pitanja, svakodnevno
zahtijevaju maksimalno angairanje svih potencijala pojedinca. U rjeavanju takvih
ivotnih problema, a svi pripadaju podruju motivacije, pojedinac ulae veliki napor,
esto puta toga i nesvjestan koliko ga rjeavanje takvih problema kota. Bez obzira na
napor koji je potrebno uloiti takve probleme nije mogue izbjei, jer ih nameu ivotne
okolnosti iz dana u dan. Kako za pojedine osobe, barem u nekom od ivotnih razdoblja,
i nastava i uenje predstavlja dio ivotnih okolnosti, oito je da e i ona kreirati razliite
probleme koji pripadaju podruju motivacije.
Teorijski se razlog odnosi na iroku prihvaenu pretpostavku o sudjelovanju
motivacijskih procesa u procesima uenja i teorijsku razradu tog odnosa. Iako je danas
koncept klasinoga potkrepljenja proiren pojmovima kao to su povratna informacija,
3

zadovoljstvo u napredovanju prema planiranom, osnovna ideja o pozitivnom utjecaju

korisnoga ili ugodnoga i negativnoga utjecaja tetnog i bolnoga uinka neke aktivnosti
na njezino kasnije izvoenje nije narueno. Moda je najprecizniji odnos izmeu
motivacijskih faktora i procesa uenja izraen u Hull-Spencevoj teoriji uenja, odnosno
onom dijeli koji se naziva hipotezom redukcije nagona (eng. drive). Osnovna
jednadba ove teorije glasi: E = D x H u kojoj

E predstavlja tzv. ekscitatorni

potencijal, koji se definira da se manifestira neka nauena reakcija, a D predstavlja

motivirajuu energiju, nagon, koji se definira kao privremeno stanje organizma,
proizvedeno deprivacijom neega to organizmu treba ili bolnom stimulacijom, H
predstavlja jainu navike, jainu nauenoga, a po definiciji se pojaava vjebanjem.
Iz ove je jednadbe vidljivo da se naueno H ne moe manifestirati E, ukoliko nije
prisutna i motivacijska tendencija D u multiplikativnom odnosu, pa je prema tome, i
motivacijska komponenta jednako vana u procesima uenja, kao i samo vjebanje ili
ponavljanje materijala.
Motivacija je ono to prevodi naueno u ponaanje koje se moe opaziti. Pri tom, se
zapravo misli da su mogunosti pojedinca samo latentne karakteristike koje se ne
manifestiraju sve dotle dok nisu potrebne, odnosno sve dotle dok pojedinac nije
motiviran.
Motiviranost predstavlja onaj skup sloenih karakteristika pojedinca bez kojeg se
faktori znanja i faktori sposobnosti za odreene aktivnosti uope nee ili e slabo
manifestirati. S tog je stajalita podruje motivacije izuzetno vano i za uspjenost u
nastavi.

2. DISKUSIJA
Motivacija je najsloenije podruje i stoga to postoje brojne od pravila, toliko este da
su rezultirale nizom razliitih teorija motivacije, od kojih svaka objanjava dio realnosti
ovih procesa. etiri teorije motivacije su najpoznatije i najvanije, a to su:

teorija redukcije nagona(drive)

teorija poticaja,

teorija optimalne razine uzbuenja i teorija nesvjesne motivacije

2.1. Unutranja i vanjska motivacija

Najvaniji faktori koji podravaju, pa i poveavaju motiviranost jesu omjer izmeu
unutarnje i vanjske motivacije.
Unutarnju (intrizinu) motivaciju moemo definirati kao unutarnji razlog za
participaciju (sudjelovanje) u nekoj aktivnosti zbog nje same, zbog uivanja koje se
aktivnou postie, a bez namjere da se dobije neka vanjska nagrada. Obrnuto, o
vanjskoj(ekstrizinoj) motivaciji govorimo kada je participacija u nekoj aktivnosti
kontrolirana vanjskim razlozima (novac, trofej, ocjene), odnosno kada bi izostanak
vanjskih razloga izazvao prestanak participacije ili manji intenzitet sudjelovanja u
aktivnosti.

2.2. Motivacijski kontrolni sistem

Motivacijski kontrolni sistem se sastoji od veega broja dijelova, a obavlja tri osnovne
funkcije:

funkciju praenja i signaliziranja promjena u biokemijskom stanju ivoga bia

funkciju praenja promjena u okolini i usporeivanju naenoga sa zamiljenim

ciljem (poticajem) koji se eli dostii

funkciju objedinjavanja rezultata dobivenih na osnovu prve dvije funkcije,

nakon ega motivacijski kontrolni sistem pokree aktivnost dostizanja cilj,
tzv.konzumacija cilja.

Za svaku od funkcija zaduen je po jedan komparator, odnosno ureaj koji usporeuje

dvije vrijednosti. Pretpostavljeno je da prvu funkciju obavlja komparator stanja, drugu
komparator stanja. Vrijednost na komparatoru stanja i vrijednost na komparatoru cilja
zbrajaju se u treem ureaju koji se naziva komparator stanja i cilj.

2.3. Motivi
Pobude koje ovjekovo djelovanje usmjeravaju prema nekom odreenom cilju,
odravaju to djelovanje i pojaavaju njegov intenzitet. U pojam spada i veliki broj
izraza, kao npr. Potrebe, porivi, elje, tenje, itd. meu kojima postoje izvjesne razlike,
no te razlik razliiti ljudi razliito doivljavaju i interpretiraju. Katkad ak i cilj moe
imati znaenje motiva: ako je netko neto uradio radi novca kaemo da mu je novac
bio motiv.

Motivi se mogu podijeliti na biotike (primarne) i steene (sekundarne, izvedene).

Najpoznatiji biotiki su e, glad, potreba za hladnoom (kad nam je suvie toplo) i dr.
a meu steene motive ubrajamo veliki broj drutvenih potreba (potreba za drutvom, za
poloajem u drutvu, potreba ne izdati prijatelja u nevolji,potreba za pobjedom itd.) i
osobnih motiva (npr. Jaka potreba za udovoljavanjem razliitih navika, potreba za
dokazivanjem) mnogi motivi su jednim dijelom biotiki, drugim dijelom steeni (glad,
potreba za dominacijom). Neki te motive nazivaju i kompleksnim motivima. Osim
toga, iako osnovni motiv moe biti uroen, neke karakteristike njegovog udovoljavanja
esto su nauene: glad je biotiki motiv, ali glad za nekim jelom (tzv. Apetit) je nauen.
Popularna rasprava o tome da li su biotiki ili steeni motivi jai nema smisla, jer
intenzitet motiva ovisi o veem broju situacionih faktora o blizini cilja (motiv je jai
to je cilj blii), o stupnju lienosti (stupnju derivacije) veinom je neki motiv jai
to smo mi vie ili dulje lieni da mu udovoljavamo.
Zbog svoje karakteristike pobuivanja aktivnosti, kao i zbog toga to su gotovo redovito
praeni uvstvima, mnogi autori postavljaju pitanje da li motive uope treba razlikovati
od uvstva.

2.3.1. Kako motivirati sportaa

Teorijske postavke o djelovanju niza vanjskih i unutranjih faktora na promjene u
motivaciji prema bilo kojoj aktivnosti, pa tako i satu tjelesne i zdravstvene kulture,
pretvorili su razliiti autori u mnotvo praktinih savjeta. Tako Wainberg navodi niz
savjeta profesorima kako da svojim postupcima poveaju, te eventualno izbjegnu
smanjivanje intrizine motivacije. Njegov se savjeti mogu saeti u est taaka:
1. da bi se poveala intrizina motivacija potrebno je osigurati dovoljnu koliinu
uspjenih iskustava u satu tjelesne i zdravstvene kulture. Drugim rijeima
potrebno je okolinu uenika organizirati tako da mu omoguimo doivljaj
uspjeha, to e opet poveati osjeaj kompetentnosti i tako osigurati intrizini
razlog participacije u nastavi.
2. korisno je dozvoliti uenicima prihvaanje vee osobne odgovornosti za odluke
i pridravanja pravila u nastavi. To se moe uiniti na vie razliitih i
7

meusobno ukljuivih naina. Mogu se prihvatiti, pa i zahtijevati njihove

sugestije s obzirom na ponaanje na nastavi, izgled odjee, pa ak i njihovi
prijedlozi o strategiji nastave. Moe im se prepustiti voenje dijela sata ili ih
ohrabriti da razvijaju nove forme vjebanja i zadataka.
3. na intrizinu motivaciju pozitivno djeluje i pohvala. I verbalna i neverbalna
pohvala specijalno je vana za poveanje intrizine motivacije uenika koji se
ne istiu dovoljno na nastavi i zbog toga sami po sebi ne dobivaju dovoljno
potvrde svoje vrijednosti. Najbolje bi bilo istaknuti vanost uloge svakoga
uenika i njegov jedinstveni doprinos uspjehu cijeloga razreda, to e svakome
ueniku osigurati osjeaj vlastite vrijednosti.
4. intrizina motivacija je povezana i sa umijeem postavljanja realistinih ciljeva
nastave, to jest ciljeva koji se mogu dostii primjenom odgovarajue koliine
napora. To, naravno, znai da svakom ueniku i svakom razredu treba planirati
ciljeve koji odgovaraju njihovim mogunostima. Dostupni ciljevi osiguravaju
vei postotak uspjeha, to se onda odraava na osjeaj kompetentnosti i stoga
na poveanje intrizine motivacije.
5. budui da ljudska bia posjeduju intrizinu potrebu za istraivanjem i
stimulacijom, sat treba organizirati da variraju i sadraj i redoslijed vjebi. U
sportskim igrama na satu tjelesne i zdravstvene kulture u sportskim igrama
mogue je povremeno mijenjanje uloge uenika u igri. Time, se osim vee
zainteresiranosti, postie i razumijevanje razliitih pozicija u nekom sportu i
doprinosi boljem upoznavanju sporta ili neke sportske aktivnosti.
6. posljednji savjet se odnosi na jo jedan od moguih aspekata intrizine
motivacije, pojam tzv. preplivavanja (flow). Wiberg je pokuao pronai one
karakteristike zadataka ili cijele aktivnosti koje uvjetuju potpunu uronjenost,
apsorbiranost aktivnou (flow). Osnovne karakteristike takvih aktivnosti su
stalni

izazov

sposobnostima

drugim

mogunostima

pojedinca,

te

prilagoenost zahtjeva aktivnosti svim mogunostima pojedinca. Ukoliko je

aktivnost prelagana, izostat e kvaliteta izazova, pa e se javiti dosada; ukoliko
je aktivnost preteka, vjerojatno e se javiti aksioznost, dakle, korisno je nai

stanje u kojem sporta ne primjeuje nita drugo, osim same igre i samo
zadatka, stanje u kojem je potpuno obuzet aktivnou koju ini.

Moramo stvoriti jednu ugodnu atmosferu, zdravu atmosferu u kojoj e se svaki uenik
osjeati ugodno. Uzeti u obzir mogunosti svakoga pojedinca, te im dopustiti da
razvijaju svoju vlastitu kreativnost. Zadavati zadatke koji e ih zainteresirati i probuditi
njihovu matu. Sami time kroz neku vrst igre pokrenuti emo i razliite mehanizme koje
e dovesti do upravljenoga procesa rada (vjebanja), kojemu je cilj unapreenje
zdravlja, optimalan razvoj ljudskih osobina, sposobnosti i motorikih znanja. Tada emo
na jedan najbezbolniji nain kako za uenike tako i za profesora, i najzabavniji nain
provesti sat tjelesne i zdravstvene kulture koji ima jako veliku vanost u ivotu svakoga
pojedinca, a ta vanost sa razvojem ljudskih saznanja jo vie raste.

2.4. Motivacija i tipovi linosti

Postoje etiri osnovna tipa linosti. Na ovoj podjeli moemo vidjeti na koji nain se
mogu motivirati pojedini tipovi linosti.
SANGVINICI

KOLERICI

Motivirati kroz:
-

Motivirati kroz:

zabavu

smislenost/uinkovitost
-

spontanost

kontrolu

panju

ulogu voe

Vjebat u dok mi je zabavno

Ja sam bolji i od trenera

FLEGMATICI

MELANKOLICI

Motivirat kroz:

Motivirati kroz

mir

perfekciju

suradnju

red

dodatnu motivaciju

panju

Vjebat u ako ne bude preteko

Sve to radim elim da bude savreno

- karakteristike etiri osnovna tipa linosti (prema Kreise, 1997)

Putem ovog rada vidjeli smo prednosti koje prua motivacija

i njena primjena u

treningu i sportu te takoer uvidjeli da u tom podruju postoji jo prostora za napredak.

Postoji jo niz metoda i naina koji nisu spomenuti u ovom seminarskom radu a takoer
na vrlo efikasan nain mogu utjecati na motivaciju sportaa.
Da bi bili uspjeni u naem poslu nije dovoljno poznavati samo jedno podruje nego
treba poznavati vie podruja zbog njihove interdisciplinarnosti i interakcije, te znajui
da njihov sinergizam daje puno bolje rezultate nego svako podruje posebno.
Svakodnevno se treba obrazovati i uiti nove stvari da bi mogli stei odreenu koliinu
znanja te znati kako to znanje prenijeti na druge.
Na taj nain emo postii ciljeve koje zahtijeva od nas nae podruje zanimanja i
djelovanja.
10

Hijerarhijskom regresijskom analizom utvreno je da je dispozicijska ciljna orijentacija

bila najvaniji prediktor pozitivnih indikatora intrinzine motivacije, interesa i uivanja,
ulaganja napora i pridavanja vanosti aktivnosti i percipirane kompetentnosti, dok je
percepcija situacijskog konteksta tj. motivacijske klime bila glavni prediktor negativne
komponente intrinzine motivacije, doivljaja pritiska i tenzija. Orijentacija na uenje i
zadatak pokazala se najvanijim prediktorom pozitivnih indikatora, a percepcija klime
usmjerene na izvedbu najvanijim prediktorom negativne komponentne intrinzine
mkotivacije. Znaajnim prediktorima ulaganja napora utvrene su i interakcija ciljne
orijentacije na zadatak i percepcije klime usmjerene na izvedbu, te interakcija
orijentacije na rezultat i, takoer, percepcije klime usmjerene na izvedbu. Dobiveni
rezultati predstavljaju potvrdu i ekstenziju dosadanjih istraivanja, a tumae se u
svjetlu teorije postignua u sportu i teorije kognitivne evaluacije

Zadatak trenera u toku priprema koarkaa je jasno definirati ciljeve koje treba ostvariti
na natjecanju. Ako je protivnik kvalitetnija ekipa taj je sluaj laki za trenera jer se
naglasak stavlja na slabije take protivnike ekipe, ime se razbija osjeaj inferiornosti
kod igraa, a ujedno se moe raditi i na motivaciji s obzirom na to da je ope poznato
razmiljanje igraa da se u takvim situacijama ide na sve ili nita Motivacija i
spremnost za igru vei su jer sportai nisu blokirani ishodom natjecanja, oputeni su i
nije rijedak sluaj da slabija ekipa ili sporta u ovoj situaciji pokae bolju igru od
oekivane.

11

Kada je protivnik slabija ekipa osnovni zadatak trenera je ne dopustiti sportaima da se

opuste, dekoncentriraju i olako shvate zadatak.
Ako sportai za protivnika imaju ekipu ili pojedinca priblino iste kvalitete trener bi
trebao predstaviti kompletan nain igre protivnike ekipe, pri tom istiui njihove
kvalitete i prednosti. Prioritet se stavlja na iskoritavanje slabijih strana protivnika.
Tu se javlja osnovno pitanje- kako treba pripremati sportae ito im govoriti a to ne
prije natjecanja? Postoji jako tanka granica izmeu pravilne pripreme sportaa prije
natjecanja i totalnog psihikog izbacivanja s puta koji je potreban za dobru igru. Vrlo je
vano da trener proui protivnikove snage i slabosti ali da li je zaista potrebno da ih
unosi i u vlastite sportae? Neki treneri vjeruju da je takva priprema samo nepotrebno
gubljenje vremena dok drugi provode sate i sate u analiziranju svakog protivnikovog
koraka i akcije. Treneri trebaju biti svjesni da e se nezadovoljstvo sportaa bilo kojim
dijelom treninga ili natjecanja prvo slomiti na njihovim leima. Bez obzira na to kakvu
je odluku donio, uvijek e biti sportaa koji nee biti njome zadovoljni. Ali tu je vrlo
vano napomenuti sportaima da njihov posao nije da procjenjuju svog trenera i
ispravljaju ga nego da pokuaju dati sve od sebe.
Najvei problem je kada se previe vremena troi na protivnika prilikom planiranja
strategija za natjecanje koarkaa. Fokusiranje na protivnika odvlai previe panje s
onoga to bi trebalo biti u prvom planu- trenera i njegovih sportaa. Ako su treneru i
sportau na prvom mjestu protivnik i njegov nain igre ui e u natjecanje nespreman da
igra svoju igru. Ako zaista ele doi na vrh tada misli o protivniku moraju biti zadnja
stvar u sportaevim glavama na dan natjecanja. Primjer trenera koarke Johna Woodena
pokazuje nam da nije uvijek najvanije znati ba svaki protivnikov pokret. On je
vjerovao da, ako ekipu uvjeba da savreno izvode svoju igru i da se znaju izvui iz
svake situacije svojom igrom a ne reakcijom na igru protivnika, tada nije ni vano to
radi protivnika ekipa. Na taj je nain panja igraa uvijek ostajala na vlastitoj igri.
Malo je trenera danas koji bi se usudili ii na natjecanje potpuno nepripremljeni, ali
vano je znati granicu i provesti vie vremena koncentrirajui se na vlastitu igru i
vlastite pogreke. injenica je da ako trener previe zastrauje sportae s dobrom igrom
protivnika, oni odlaze na natjecanje s negativnim mislima i frustracijama, a kada se to
dogodi rijetko kada igraju dobro. Vanost trenera u napretku sportaa neprocjenjiva je
jer on je taj koji prvi i zadnji ostaje uz njega na svakom treningu i natjecanju. Uzajamno
potovanje i razumijevanje jedini je put do uspjeha

12

Optereenje kome je sportista izloen u aktivnom bavljenju sportom je trostruko:

fiziko, emocionalno i mentalno. Upravo zato sportista moe istovremeno doivljavati
fiziki, psihosomatski i psihiki zamor. Zadatak trenera je da pokua da tano
identifikuje izvore umora, i da ih otkloni. Za grupu fizikih faktora i manifestovanih
posljedica umora, pored preporuivanja fizikog odmora, bitno je da ih tano i na
vrijeme identifikuje, i da ukoliko je to potrebno za njihovo otklanjanje angauje, i druge
saradnike: sportske ljekare, masere, terapeute i dr.
Meutim, probleme vezane za ove druge izvore umora, on sam e morati da rjeava.
Tako, na primjer, nedostatak motivacije, kao zadnji navedeni faktor, on sam morae
svojim postupcima da rijei. Rad trenera na razvijanju motivacije djelovae i
preventivno, u odnosu skoro na sve navedene uzroke umora. Meutim, da bi trener
mogao da utvrdi da li su sportisti zaista motivisani ili nisu, koliko je koji motivisan za
treniranje i za rad, morao bi pored primjene tehnike posmatranja, da primjeni i neke
instrumente i tehnike koje bi mu omoguile objektivnije mjerenje i zakljuivanje.
Ukoliko utvrdi da je neophodno neto raditi na jaanju motivacije, Najnberg (1984) tu
predlae niz savjeta, koje je neophodno trener da poznaje, koji bi se mogli svesti na est
grupa:
*prije svega rad trenera na razvijanju unutranje motivacije mora da bude vezan
sa njegovim nastojanjim da svakom spotisti obezbjedi to vie pozitivnih iskustava u
sportu, svaki uspjean potez, mora dobiti na znaaju, mora se primjetiti, i javno
saoptiti. Posmatranjem trenerske prakse lako je uoiti da su oni vie usmjereni na
identifikovanje greki kod sportiste i na ispravljanje greki, za ono to se dobro uradi
prosto misle da se ne treba ni spominjati, meutim, rad na razvijanju motivacije
podrazumijeva upravo obrnut pristup: umjesto negativne usmjerenosti na greke,
razvijati maksimalno pozitivnu usmjerenost na dobre uinke sportista.
* Razvijati odgovornost kod sportiste za sva pitanja vezana za trening. Da bi se
odgovornost preuzela neophodno je uvijek podsticati otvorenu komunikaciju, razgovor i
analizu o organizaciji treninga, optereenosti u radu, o taktikama i strategijama rada i
takmienja, o pravilima ponaanja na treningu i van njega.
* Isticati posebnu vanost svakog sportiste za ostvareni rezultat, njegov
doprinos, isticati upravo one vrednosti, koje doprinose razvoju pozitivnog self koncepta
i osjeaja vlastite vrijednosti kod sportiste.
* Individualizovati rad i nastojati da se u saradnji sa sportistima uvijek postave
optimalni, realni i ostvarljivi ciljevi, koji su u skladu sa njihovim trenutnim
13

psihofizikim mogunostima, ali koji pripadaju zoni optimalnog razvoja, to znai da

sportisti da bi ih ostvarili moraju maksimalno da angauju, sve svoje raspoloive snage.
* Treninge treba organizovati tako da oni sportistima ne budu jednolini: svaki
isplanirati tako, da se obezbjedi dinamino smjenjivanje sadraja rada, redoslijeda
vjebi, individualnog, grupnog i timskog rada, mijenjati uloge i zadatke u timskom
sportovima, kako bi se doprinijelo jasnosti svakom sportisti svake pozicije u timu i sl.
* Na treninzima koristiti to vie baterija, testova i raznih instrumenata, da bi se
to objektivnije mjerio sportski uinak, naravno i pojedinano i timski, da bi se
iskoristila pozitivna funkcija povratne informacije, jer e sportisti skoro istovremeno
nastojati da panju skoncentriu na dobijeni rezultat, da se maksimalno angauju, to e
voditi potpunoj apsorbovanosti ili uronjenosti u aktivnost i poboljanje rezultata.
Motivacija omoguuje sportisti da istraje u svojoj aktivnosti i da postigne uspjeh.
Samopouzdanje - se stie jednom cjelokupnom fizikom, tehniko-taktikom i
psiholokom pripremom. Ova sposobnost se stie iskustvom kroz takmienja tj. kroz
postizanje sve boljih rezultata (tzv. ampionski mentalitet).

3. ZAKLJUAK
Putem ovog rada vidjeli smo prednosti koje prua motivacija

i njena primjena u

treningu i sportu te takoer uvidjeli da u tom podruju postoji jo prostora za napredak.

14

Da bi bili uspjeni nije dovoljno poznavati samo jedno podruje nego treba poznavati
vie podruja zbog njihove interdisciplinarnosti i interakcije, te znajui da njihov
sinergizam daje puno bolje rezultate nego svako podruje posebno. Svakodnevno se
treba obrazovati i uiti nove stvari da bi mogli stei odreenu koliinu znanja te znati
kako to znanje prenijeti na druge. Na taj nain emo postii ciljeve koje zahtijeva od nas
nae podruje zanimanja i djelovanja.
Problem motivacije u sportu je izuzetno interesantan i privlai panju brojnih
istraivaa posljednjih godina. Prvenstveno se ovom oblau bavi psihologija sporta,
koja motivaciju posmatra iz jednog specifinog ugla: kroz motivaciju za ueem u
sportskoj aktivnosti, motivaciju za ostvarivanje cilja, kompetitivnost i sl. Motivacija
igra znaajnu ulogu kod svakog all out testa, kao i kod svih sportskih aktivnosti i vana
je na svim nivoima takmienja. Posebno se istie znaaj odgovarajue motivacione
klime, odnosno pozitivnog socijalnog okruenja za postizanje veeg nivoa motivacije.
Kako se pokazalo, pozitivan feedback iz okruenja, odnosno sredine, moe imati uticaja
na modulaciju motivacija ispitanika. Iz tog razloga je, prema preporukama Wingate
istraivakog tima, primijenjena verbalna podrka kao jedna od metoda kojom bi se
moglo uticati na poveanje vrijednosti parametara Wingate testa, koji se smatra jednim
od najpouzdanijih testova za procjenu anaerobnih sposobnosti. Analizom dobijenih
podataka, primjetan je statistiki znaajan porast parametara dobijenih Wingate testom
pri registraciji u kojoj je primijenjena verbalna podrka.
Naime, verbalna podrka tokom testa imala je uticaja na vrijednosti svih parametara
Wingate testa: anaerobnu snagu (622/669 W); relativnu anaerobnu snagu (7,70/8,27
W/kg); prirast snage (95,5/114 W/s); relativni prirast snage (1,18/1,40 W/s/kg);
anaerobni kapacitet (12,7/13,2 kJ) i relativni anaerobni kapacitet (158/164 J/kg).

4. LITERATURA
1 . Sabahudin Dautibai (2007 ) Antropomotorika II
2.Vukasovi, A (1995). Pedagogija. Alfa, hrvatski katoliki zbor, Zagreb
15

3. Kauss, D (2001). Mastering your inner game. Human genetics

4. Benson, N. (2002). Psihologija za poetnike. Naklada slap, Zagreb
5. Andrilovi, V., udina-Obradovi, M. (1994). Osnove ope i razvojne
psihologije. kolska knjiga, Zagreb

16