Professional Documents
Culture Documents
Platon Parmenid
Platon Parmenid
Platon Parmenid
PARMENID
SA STAROGRKOG PREVELA
Dr KSENIJA ATANASIJEVI
PREDGOVOR
Dr VELJKO KORA
o
KULTURA 1959 BEOGRA
ibid. 17-18
10
ibid. 18
00
18
str
11
2r'
PREVODU
U
Parmenidu",
dijalogu
izuzetnog znaaja, Platon je dao
vrhunski
domet
svoje
jedinstvene
i
nedomaive
dijalektike vetine, izatkane od
krajnje apstraktnih tananosti,
koje, mestimino, neosetno
zalaze u oblast fikcija. Da
bismo, na naem jeziku, to
vernije i to jasnije izrazili
izvanredno suptilne prelive i,
katkad, jedva uhvatljiva gibanja
Platonovih dedukcija, dodavali
smo kad nam se to inilo
korisno
za
itaoca
u
etvrtastim zagradama blia
tumaenja pri prevoenju.
. A.
PARMENID
ILI DIJALOG IDEJAMA
Lica u dijalogu:
Kefal, Adeimant, Antifon, Glaukon, Pitidor, Sokrat, Zenon,
Parmenid, Aristotel
Uvodni dijalog
I. Kefal. Odmah posle naeg
ii kome Kefal pria dolaska u Atinu, a doli svom
sastanku
smo iz Klazomene,25 mi na
sa Antifonom.1
agori sretosmo Adeimanta i
127
" Atinjani su imali obiaj da aju unuku deino ime. ^t Prim. prev.
30 Melita je atinski kvart. Prim. prev.
31 Najvei i najstariji praznici, posveeni boginji Atini, praznovani u
Atini svake etvrte godine, tree godine olim- pijade. Prim. prev.
32 Kvart Ionara u Atini. Ovome kvartu je u unutranjo- sti zidova
pripaala agora, a van ziova lepo predgrae gde se nalazilo i groblje za
one koji su umrli za otadbinu. Prim. prev.
Tako
mi
Zevsa,
133
koje
ne
misle.
Znaj,
dakle,
dobro, rekao je on, da
Izmeu mnogih drugih tekoa, rekao je Parmemd,
najvea je sledea. Mogao bi nam, naime, neko rei, da,
ako su ideje onalcve kakve smo rekli da moraju biti
onda one ak ne mogu biti ni saznate. da uveri u
njegovu zabludu tvorca takvoga tvrenja, mogao bi
18
pojava,
17
Jedno nije
Ali ako je Jedno takvo, ono
ni u samome sebi, ne bi moglo nigde biti. Jer ono ni u
drugom.
ne bi moglo biti ni u drugom,
Jedno nije u prostoru. ni u samom sebi. Kako to?
no ni samom sebi, ni
neem drugom. Zato? Zato to je slino ono to
doputa neki identitet. Da. mi smo videli da je
priroda 140 identinog razliita od prirode Jednog.
Mi smo to videli, zaista. Kad bi Jednome jo neto
pripadalo, sem da bude jedno, onda bi njemu
pripadalo da bude vie nego jedno, a to je
nemogue. Da. Nema, dakle, nikakvog naina da
Jedno postane identino ni drugome, ni sebi.
Oevidno ne. Ali ono, isto tako, ne moe biti ni
slino ni nekom drugom, ni sebi samom. Ne,
izgleda. Ali Jednome nije dato ni da bude razliito,
jer bi mu time bilo dato da bude vie nego jedno.
Ono bi, zaista, bilo vie nego jedno. Ono emu
pripada razliitost' od samoga sebe ili od drugoga
bilo bi neslino samome sebi ili drugom, ako je slino
ono emu pripada [delimina] identinost.37 To je
tano. Jedno, dakle, kako izgleda, kome ni na
koji nain ne pripada razliitost, nije, isto tako, ni na
koji nain neslino ni samome sebi, niti neem
drugom. Ne, svakako. Dakle, Jedno ne bi bilo ni
drugome, ni sebi ni slino, ni neslino. Oevidno
ne.
Ali
mi
smo,
isto
tako,
kazali
Beskrajni niz
brojeva.
ono postoji.
Da.
Hajde,
dakle, vidi jo
ovo.
ta? Mi
kaemo da
Jedno
Tako
izgleda.
Platon:
Farmenid
33
156
Jedno se menja
u trenutnom.
mnoina
te
stvari
koje
uestvuju u Jednome? Kako to? Da vidimo. One
uestvuju, ali, zar ne, one nisu jedno i nemaju uea
u Jednome u samom vremenu
kad u njemu
uestvuju?
49
4 Platon: Parmenid
Bie i nebie.
Sedma hipoteza.
XXV. Vratimo se, dakle,
Ako Jedno ne postoji, jo jednom na poetak, da viono
nema nikakve dimo hoe li nam se ponovo odredbe. Ono
nije javiti isti zakljuci kao sad. predmet miljenja. ili e oni
biti razliiti? Da
vidimo. Zar ne, mi pitamo, ako
Jedno ne postoji, ta iz toga za njega mora da proizae?
Da. Kad kaemo: ne postoji, znai li to neto drugo
nego otsustvo bitnosti za ono emu kaemo da ne postoji?
Nita drugo. Kad, dakle, kaemo da neto ne postoji,
kaemo li da ono ne postoji na neki nain, a da postoji na
drugi nain? Ili to ne postoji prosto znai da nebie nigde i
ni na koji nain ne postoji, i ni na koji nain ne uestvuje u
bitnosti? Najprostije, naravno. Nebie, dakle, ne moe
ni postojati, ni uestvovati u bitnosti ni na koji nain.
Izvesno ne. postajanje i nestajanie je li to neto
drugo nego uestvovati u bitnosti i izgubiti bitnost? Nita
drugo. ono to u ovoj nema nikakvoga uea, ne moe
je ni dobiti ni izgubiti. Kako bi to moglo? poto Jedno
ni na koji nain ne postoji, ono ne moe ni imati ni prestati
da ima bitnost, niti ma na koji nain uzimati uea u njoj.
Verovatno. Dakle, Jedno koje ne postoji, ne nestaje
i ne postaje, poto ni ria koji nain ne uestvuje u bitnosti.
Ne, kao to izgleda. Ono se i ne menja ni u kome
12
1
ibi. 19
Kao to su inili neki strani prevodioci Platona, naroito Auguste Dies i Lon Robin, i mi smo stavljali podnaslove, radi bolje preglednosti i lakeg razumevanja Plato-
11 Platon ovde pominje poerae Parmenidove; meutim, ostala su svedoenja da je Parmenid napisao jednu filozofsku poemu koja se, svakako, zvala prirodi ( ). U njoj je, nasuprot Heraklitovom uenju
venom postajanju svih stvari, Parmenid tvrdio da samo bie postoji, i da je ono veno, nestvoreno, nepromenljivo, nepokretno i kontinuirano. Upor. nau studiju Eleaanin Parmenid, tvorac uenja biu, Beograd 1927.
10 Povodom ovoga mesta, Auguste Dies, u Nav. delu
(str. 75, nap. 1) napominje: ,, principa: Identitet nije jedinstvo", izvodi se zakljuak: Dakle, biti identian, to nije
biti jedan." Ali, umesto toga nevinoga zakljuka stavlja se:
Dakle, biti identian, to je ne biti jedan". Tako se dobija
traeni sofistiki zakljuak: za Jedno, biti identian sebi jeste