SINOPSIS

SADRAJ

Uvod..................................................................................................................................3
Definisanje problema istraivanja.....................................................................................4
Definisanje hipoteze istraivanja.......................................................................................5
Ciljevi istraivanja.............................................................................................................5
Metode istraivanja............................................................................................................6

Struktura rada....................................................................................................................6
Bibliografija ......................................................................................................................7

UVOD

Biblija je najitanija i najprevoenija knjiga svih vremena. Pored toga to je sveta knjiga ona
je od izuzetne vanosti za cijelo ovjeanstvo. Iz nje su se stoljeima crpile ideje i motivi za
umjetnika stvaranja u arhitekturi, slikarstvu, knjievnosti. Meutim, veliki znaaj ima i na
podruju jezika. Biblija ima prepoznatljiv stil, to je sakralni stil, stil svetih knjiga. Sakralni stil
obuhvata sferu usmene i pismene religijske komunikacije, poev od svetih knjiga razliitih
religija pa do jezika i stila izvoenja religijskih obreda, molitvi, obraanja vjerskih slubenika

vjernicima i slino. Neki autori odvajaju ga od sistema funkcionalnih stilova, smatrajui da

podjela na sakralni stil i profane stilove prethodi daljoj klasifikaciji. Kod drugih autora
sakralni stil, jedan je od registara knjievnoga jezika i prouava se paralelno s njim.
injenica jeste da je ovaj stil specifian u poreenju sa svim drugim profanim, dakle, nesakralnim stilovima, ali to nije razlog da se on izostavlja iz klasifikacije funkcionalnih stilova.
Ouvanje izvornog jezika kojim su svete knjige pisane, ouvanje vjerskih obreda
nepromjenjenima i sl., u veini religija smatra se posebno vanim zadatkom. Taj jezik esto
arhaian tako da se uz svete knjige daju komentari, napomene, tumaenja, kao svojevrsni
oblik metatekstualnog dijaloga sa izvornikom. Postupku prevoenja ovih knjiga pristupa se
uvijek sa velikom panjom, to moe biti predmet prouavanja kontrastivne stilistike. Neke
religije ak smatraju da prevoenjem jezik gubi svoja sakralna izvorna obiljeja.
Svete knjige ukazuju i na znaaj jezika (poznato je recimo biblijsko i bi rije, koje ukazuje na
rije kao prapoelo; zanimljivo je to uporediti sa shvatanjem u Witgensteinovoj filozofiji
jezika da nema nieg izvan rijei), a veina religija naglaava da je jezik boanskog porijekla.
Sve ove injenice o Bibliji, njenoj vanosti za jezik, knjievnost i umjetnost openito, navele
su me da istraim u ovom radu njene stilske karakteristike.

DOPRINOS DRUGIH NAUNIH RADOVA

Mali je broj naunih radova koji imaju dodira sa ovom temom, to je jedan od glavnih
razloga za ovaj istraivaki rad. U nastavku emo navesti koji su se autori bavili ovom
oblau i koji je njihov doprinos.

1. Marina Katni-Bakari (Stilistika, Sarajevo, Ljiljan, 2001.) je autorica iji je doprinos

na podruju stilistike ogroman ali nije se mnogo bavila stilskom analizom Biblije ve
je navela samo neke odlike kroz objanjenje odlika sakralnog stila.
2. Ivo Pranjkovi, autor iji je doprinos na vie lingvistikih polja ogroman, istraivao je

i stilske karakteristike Biblije u svom radu Hrvatski jezik i biblijski stil, FF press,
Zagreb, 2006. U ovom radu, Pranjkovi iznosi mnoge karakteristike biblijskog stila sa
morfolokog i sintaksikog aspekta.
3. Jedan od najznaajnijih hrvatskih lingvista iz druge polovine 20. stoljea je Stjepan

Babi. Kao pisac udbenika i prirunika, trajno je zaduio mnoge narataje i obiljeio
hrvatsku jeziku kulturu. Njegovi znanstveni doprinosi su u mnogim asopisima,
strunim djelima i zbirkama referata. Jedan od tih doprinosa je i rad Jezik hrvatskoga
Oenaa (1995) u kojem iznosi niz stilskih karakteristika ove molitve.
4.

Zrinka Jelaska i Jasna Novak-Mili u svom radu Biblija kao jezikoslovna graa
(2013), objanjavaju nenadmanost biblijske grae za lingvistika istraivanja.
Autorice navode i neke probleme na koje se u obradi grae moe naii. Donose i
mnoge podatke o karakteristikama imenica iz cijele Biblije.

5. Najvei broj autora koji su analizirali Bibliju s jezikog podruja, bavili su se njenim

prevodima. Poredili su prevode i iznosili njihove jezike karakteristike, ukazivali na

mane ali i prednosti. Jedan od tih autora je i Tina Mihi, koja u svom radu Sinonimi i
razlike u hrvatskim prijevodima na primjeru Lk 22, 54-62, ralanjuje razlike u
hrvatskim prevodima Biblije u sedamnaest razliitih prevoda jednog dijela teksta iz
Evanelja po Luki. Pored toga to je u ovom radu ukazala na vanost prijevoda po
samo znaenje i dojam koji ostavlja na itaoca, njen doprinos je i u tome to je
pokazala koliko je vano pokloniti veliku pozornost svakoj rijei, suznanoj i
samoznanoj, kako bi se to vjernije prenijela poruka koju nosi tekst, i to ne samo
biblijski, ve i svako drugo prevoeno djelo.

6. Prevodima Biblije bavio se i Todej Vojnovi u svom radu Prevoenje cjelovite Biblije

u Hrvata od irila i Metoda do prve tiskane Biblije 1831.(2006). Njegovi doprinosi

su: pionirsko istraivanje poetka i toka prevoenja Biblije na hrvatski jezik, ime su

svi ti prevodi evidentirani, sabiranje izvora i literature povezane s prevoenjem

Biblije, bibliografsko istraivanje moe biti podloga za daljnja istraivanja.

DOPRINOSI OVOG ISTRAIVAKOG RADA

Iako je Biblija mnogo prouavana, iz mnogih aspekata, od knjievnih, religijskih, pa do

jezikih, stilske karakteristike nisu dovoljno obraene.
Ovim istraivakim radom pokuala sam napraviti kompletniju stilsku analizu Biblije.
Pronala sam mnoge karakteristike Biblije na vie jezikih nivoa, ukazala na vanost Biblije
za jezik openito. Takoer, ukazala sam i na vanost prevoda Biblije, jer ona mora da zadri
karakteristike koje imaju i druge religijske knjige a to je fatika i magijska funkcija. Takoer,
prevod Biblije je vaan kako za znaenje tako i za stil Biblije, jer je jezik Biblije arhaian i
teko razumljiv, ali ukoliko bi ga prilikom prevoda previe modernizovali i prilagoavali
itaocima, Biblija bi izgubila svoj stil, koji svakako treba sauvati.
Doprinos ovog rada stilistici je u tome to sam na osnovu izdvojenih primjera, koji su bili
najkarakteristiniji na morfolokom, frazeolokom, sintaksikom i leksikom nivou, pokazala
i odlike biblijskog stila te one odlike po kojima se on razlikuje od profanih stilova. Meutim
ovaj rad, pored nekih odgovorenih pitanja, otvara i nova za druge istraivae, tako da je
najvei doprinos ovog istraivakog rada, bibliografska graa i izvori, koji mogu pomoi u
novim i moda temeljitijim istraivanjima.

DEFINISANJE PROBLEMA ISTRAIVANJA

Za krane-katolike, pravoslavne i protestante, Biblija je sveta, inspirirana i kanonska knjiga,

a za svakog ovjeka, Biblija je istovremeno zbirka povjesnih isprava i knjievno djelo izvorne
i neprolazne umjetnike snage. Ona pripada zajednikoj kulturi ovjeanstva.
Po postanku jeziku, po sadraju i stilu, po slikovitosti i metaforici, Biblija nije jedna knjiga,
nego zbir knjiga koje su nastajale u razdoblju od 13. stoljea prije Krista do 2. stoljea nae
ere. U biblijskim knjigama ujedinjuju se razliiti knjievni rodovi i stilovi od epskog i
romanesknog do gnomskog, dramskog i lirskog. Biblija je prevedena na oko hiljadu i etristo
razliitih jezika svijeta, to predstavlja gotovo polovicu svih svjetskih jezika (jer se rauna da
ima oko tri hiljade jezika na svijetu). U mnogim od tih jezika povelik je dio leksikog fonda
dobio posebne biblijske konotacije i posebne simbolike vrijednosti. Sjetimo se samo kakve
su sve konotativne vrijednosti pod biblijskim utjecajem dobile mnoge svakodnevne, posve
obine rijei kao to su: koveg, kri, kruh, laa, maslina, mrea, muka, pastir, potok, riba,
smokva, vino, vrt, zmija. Biblijskog su porijekla i cijeli niz specijalnih termina ili simbola:
apokalipsa, bezgreno zaee, crkva, istilite, aneo, avo, grijeh, hodoae, hram, Jahve,
Job, Juda, Judita...
Vrlo su takoer brojni nazivi, u pravilu sa snanim simbolikim nabojem, koji dolaze u
antonimnim parovima, npr. Adam i Eva, aneo i avo, David i Golijat, Gog i Magog, Kajin i
Abel, nebo i zemlja, svjetlo i tama itd. Ovim istaivakim radom istrait e se navedene
karakteristike Biblije i utvrditi njene stilske odlike.

DEFINISANJE HIPOTEZE ISTRAIVANJA

Hipoteza ovog istraivanja glasi:

Na morfolokoj, sintaksikoj, i na leksikoj, odnosno frazeolokoj razini, ima veliki broj
pojavnosti (oblika rijei, skupova rijei i razliitih drugih ustaljenih i neustaljenih
konstrukcija) koje su obiljeene kao karakteristike biblijskog stila.
Biblija pripada sakralnom stilu. Sakralni stil uz druge jezike funkcije posjeduje fatiku i
magijsku funkciju. Zbog te magijske i fatike funkcije, jezik Biblije razlikuje se u mnogo
emu kako od govornog tako i od knjievnog jezika. On je arhaian, teko razumljiv i esto
dvosmislen. Sve te jezike karakteristike Biblije, koje e ovim radom biti istraene, ine
biblijski stil.
Osim navedene hipoteze, imamo i definisane teze koje glase:
1. Na morfolokoj, odnosno morfostilistikoj razini danas se kao prilino izrazit biblizam

(ali i openito kao arhaizam) smatra esta upotreba aorista i imperfekta. Takoer je i
esta upotreba imperativa, posebno u stihovnim dijelovima Biblije, gdje je taj modus
jedno od sredstava za stvaranje specifinog, uznositog ozraja tipinog za brojne
tekstove Starog zavjeta. To je uoljivo obiljeje prijevoda biblijskih tekstova, i to ne
samo onih starijih nego i najnovijih.
2. Posebnim tipom biblizama na sintaksikoj razini mogu se smatrati brojne apsolutne

konstrukcije koje su u biblijskim i uope u nabonim tekstovima, uobiajene pod

manjim ili veim utjecajem sintaksikog ustrojstva latinskog jezika, u kojem su takve
konstrukcije izrazito brojne. Meu vrlo karekteristinim i uoljivim osobinama
biblijskog stila istie se tzv. biblijsko i, tj. vezniko ili znatno ee, isticajno i na
poecima kontekstualno ukljunih reenica (tj. na razini teksta). Takvo i osobito je
svojstveno samom poetku Biblije, tj. samom poetku Knjige Postanka.

CILJEVI ISTRAIVANJA

Nakon utvrene hipoteze istraivanja potrebno je utvrditi i ciljeve istraivanja. Ciljevi ovog
istraivanja su:
1. Utvrivanje karakteristinih pojava biblijskog stila. Ovim istraivanjem potrebno je
utvrditi sve odlike biblijskog stila po kojima se on razlikuje od drugih stilova
(razgovornog, knjievnoumjetnikog, naunog...)
2. Utvrivanje

karakteristinih

pojava

biblijskog

stila

na

morfostilistikom,

fonostilistiom, sinstaksostilistikom i leksikostilistikom nivou. Na svim ovim

nivoima postoje jezike pojave koje su karakteristine samo za biblijski stil.
Prouavanjem teksta Biblije potrebno je pronai i prikazati takve pojave.

METODE ISTRAIVANJA

U ovom radu e biti koritene metode analize i deskripcije. Metoda analize je postupak
znanstvenog istraivanja koji podrazumijeva ralanjivanje sloenih pojmova, sudova i
zakljuaka na njihove jednostavnije sastavne dijelove i elemente. U ovom radu sam
analizirala tekst Biblije i pronalazila specifinosti na morfostilistikom, fonostilistikom,
sintaksostilistikom i leksikostilistikom planu, te analizirajui te specifinosti pokuala
donijeti zakljuak o stilskim karakteristikama Biblije.

STURKTURA RADA

U uvodnom dijelu se objanjava zato je uzeta ova tema za istraivanje, zatim se govori o
doprinosima drugih naunika ovoj oblasti. Nakon toga se pojanjavaju ciljevi i metode
istraivanja, kao i teza koja e ovim radom biti dokazana. Takoer, potrebno je i iznijeti
nekoliko osnovnih karakteristika Biblije, kao svete knjige i njenu vanost kako religijsku, tako
i knjievnu i jeziku.
Nakon toga slijedi poglavlje u kojem se razrauje tema. Poglavlje razrade teme e se sastojati
od nekoliko dijelova. U prvom dijelu e se objasniti osnovne karakteristike sakralnog stila
kojem pripada Biblija. Sakralni stil obuhvata sferu usmene i pismene religijske komunikacije,
poev od svetih knjiga razliitih religija pa do jezika i stila izvoenja religijskih obreda,
molitvi, obraanja vjerskih slubenika vjernicima i slino. Neki od ovih anrova preteno su
monoloki, drugi pak dijaloki, ali u oba sluaja moe se govoriti o njihovom visokom
stepenu zadatosti, o postojanju ustaljenih jezikih struktura ija upotreba oznaava pripadnost
odreenoj religijskoj zajednici. Mali je stepen mogunosti razvijanja individualnog stila, osim
kod obraanja vjerskih slubenika vjernicima (propovijedi i sl.), koje mogu stilski prei u
sferu oratorskih anrova.
U drugom dijelu e se objanjavati karakteristike

Biblije na morfostilistikom,

fonostilistikom, sintaksostilistikom, leksikostilistikom nivou uz prikaz primjera. Izdvojit

u mnoge pojavnosti iz biblijskog teksta, kao i oblike, raspored rijei, njihovo znaenje i
objasniti.
Na kraju rada slijedi zakljuak i popis literature koji je koriten prilikom pisanja rada.
Iako je znaaj Biblije za sami jezik, pismenost i knjievnost nesumnjiv, ona nije dovoljno
istraena sa jezikog aspekta. Tako ni o ovoj temi, odnosno stilskoj analizi Biblije nije mnogo
govoreno.

BIBLIOGRAFIJA

1. Babi, Stjepan: Jezik hrvatskoga Oenaa, Bogoslovska smotra, 64, Zagreb, 1995.
2. Berkovi, Danijel: Biblija je umjetnina! A gdje je umjetnik?, Evaneoski teoloki

asopis,4, Zagreb, 2010.

3. Gavranovi-Porobija, urica: Biblija kao iva i neliturgijska knjievnost, Biblijski

pogledi,1, Zagreb, 1993.

4. Hasel, Gerhard: Razumijevanje biblijskih rijei, Biblijski pogledi, 1, Zagreb, 1993.
5. Jelaska, Novak-Mili: Biblija kao jezikoslovna graa, Lahor, 13, Zagreb, 2013.
6. Katni-Bakari, Marina, Stilistika, Ljiljan, 2001.
7. Kekelj, Babi: Dvojbe i dvojnosti u razvrstavanju biblijske leksike grae, Lahor, 13,

Zagreb, 2012.
8. Mihi, Tina: Sinonimi i razlike u hrvatskim prijevodima na primjeru Lk 22, 54-62,

Lahor,13, Zagreb, 2012.

9.

Pranjkovi, Ivo: Hrvatski jezik i biblijski stil, Zbornik radova 34. Seminara
Zagrebake slavistike kole, FF press, Zagreb, 2006.

10. krinjar, Albin: Prijevod psalama u novoj hrvatskoj Bibliji, Crkva u svijetu, 4,

Zagreb, 1969.

11. Vojnovi, Tadej: Prevoenje cjelovite Biblije u Hrvata od irila i Metoda do prve

tiskane Biblije 1831., Zavod za znanstveni i umjetniki rad, 22., Zagreb-Osijek, 2006.
12. Zovki, Mato: Usporedba arieve i Zagrebake Biblije, Bogoslovska smotra, 77,

Zagreb, 2007.