U ukupan broj rijei ubrajaju se i rijei iz naslova (npr. Fjodor Mihajlovi Dostojevski - 'Zloin i kazna' je ve 6 rijei). Donja doputena granica je 10% manje od minimalnog broja rijei, dakle 360 (iako nije preporuljivo igrati se s brojevima i 'natezati' rijei do 360). Eseji koji imaju ispod 360 rijei ne boduju se. Gornja granica nije tono odreena, iako bi se, donekle, takoer mogla shvatiti kao 10% vie od maksimalnog broja rijei, dakle 660, eventualno 700. Ne gube se (svi) bodovi ako se napie ak i preko 700 rijei, no preporuljivo je ostati u tom nekom razumnom opsegu. Dani su odlomci/odlomak iz tekstova/teksta na temelju kojih su, ispod njih/njega, obavezno napisane smjernice (njih 10-ak). Te smjernice uvelike pomau u pisanju budui da podsjeaju na bitne stvari (uglavnom se ne tiu fabule i prepriavanja radnje, ve vanosti i simbolike djela, karakterizacije i stanja likova i slinih elemenata, iako se trebaju naglasiti glavne prekretnice radnje u djelu, npr. kod 'Zloina i kazne' sami in ubojstva...) koje se, u eseju, obavezno moraju spomenuti i razraditi te je, u konanici, jedini zadatak odgovoriti na njih. Oni elementi, koji ne piu u smjernicama, u biti nisu potrebni, ali svakako nije naodmet da se napiu ako se ima prostora i vremena (npr. ubaciti nekog sporednog lika kojeg 'nitko ne zna' u kontekstu neega, sjetiti se 'sone' knjievne kritike koju je netko napisao o dotinom djelu, ili pak neki sporedni dogaaj u djelu, neku alegoriju, metaforu, stilsko sredstvo (psihologizacija, tehnika solilokvija i slino), no, naravno, bez velikog okolianja, isto radi 'umjetnikog' dojma koji, uz hladnu injenicu to se esej shvaa kao shema i zadatak, igra nezanemarivu ulogu). Dakle, bitno je jasno i detaljno razraditi zadane smjernice. Redoslijed smjernica nije bitan, ve je vano da se niti jedna ne izostavi. Dodue, nije naodmet ii po redu jer je, oito, ispitiva pretpostavio neki tok svijesti samim poretkom tih zadanih smjernica (samo je stilski bitno ne skakati nepovezano s teme na temu). Esej se dijeli na 3 ulomka (uvod, razradu i zakljuak), za razliku od eseja iz engleskog kojem se razrada dodatno fiziki dijeli na + i strane. Kod eseja na hrvatskom, razrada je jedinstvena cjelina unutar koje se sve jedinstveno razrauje, usporeuje, suprotstavlja... Prijedlog je da uvod ima do 80-ak, razrada do 450-ak i zakljuak do 80-ak rijei - ukupno oko 600-tinjak rijei. Uvod i zakljuak bi, barem priblino, trebali biti jednake duljine i, pojedinano, dosta manji od velike razrade. Esej se fiziki dijeli na tri odlomka na nain da se: 1. poetni redak uvue i ne preskae red izmeu dva odlomka 2. poetni redak ne uvue, ali se preskoi red izmeu dvaju odlomka
Uglavnom, bitno je da se jasno vide odijeljeni odlomci na bilo koji nain.
ak i ako se uvue redak s istovremenim preskoenim redom izmeu dvaju odlomaka, to ne bi smjelo predstavljati problem zbog kojeg bi se oduzeo/oduzeli bod/bodovi. U uvodu se, openito, pie o trima stvarima: - pisac - knjievnopovijesno razdoblje - djelo - ovo su svi elementi prema kojima se pie o gore navedenim stvarima: 1. puno ime i prezime pisca 2. udarna i poznata djela 3. glavna crtica iz ivota (npr. traume iz djetinjstva, odlazak u vojsku, neku prekretnicu koja je utjecala na njegov daljnji razvoj i stvaralatvo) 4. poloaj, vrijednost, utjecaj, uzori i poveznice u nacionalnoj i svjetskoj knjievnosti 5. glavni motivi, poante, ideje (npr. socijalizam, utopija, liberalistika nastrojenost...), 6. stilska izraajna sredstva, stvaralake posebnosti 7. po emu je pisac autohton i jedinstven 8. njegovi postupci u razradi fabule, njenoj dinamici, karakterizaciji i opisima 9. kojem knjievnopovijesnom razdoblju pripada (npr. modernizam) 10. stilske posebnosti dotinog razdoblja 11. njegov povijesni smjetaj (stoljee, godine (od-do)) 12. doticaj s drutvom (reakcije, komentari, kritike na razdoblje i djelo) 13. vrsta djela Razrada: Razrauje se opirnim odgovaranjem na smjernice (dobro je ne raditi nagla skakanja sa smjernice na smjernicu ime se dobije dojam rascjepkanosti, zgodno je ubaciti poneku povezniku reenicu koja spaja teme dviju smjernica i ini esej tenijim za itanje). Banalni primjer: 1. smjernica: Kakvo je duevno stanje glavnog lika? 2. smjernica: Kakvo je fiziko stanje glavnog lika? Odgovor: Glavni lik je rastrojen, neuraunjiv... Isto tako, situacija nije drugaija ni s njegovim fizikim stanjem koje je takvo i takvo...
Umjesto: Glavni lik je rastrojen, neuraunjiv.
Njegovo fiziko stanje je takvo i takvo... Oba odgovora su u redu, no u prvom odgovoru podebljana slova slue kao neki most izmeu dviju smjernica, kao uvod ('zalet') za drugu smjernicu. Time se esej na neki nain stilski oblikuje da bude teniji, dok drugi odgovor moe biti tur i monoton. Primjer nije kvalitetan, ali slui za poantu, ideju. Zakljuak: Zakljuak je, zapravo, sinteza svega dosad reenog uz potvrdu, komentar ili neku vrstu generaliziranja o vanosti djela, glavnog lika, poante pisca i ideje djela uz nezaobilaznu dozu osobnog osvrta, komentara, stava, odnosa premu svemu dosad reenom (ipak, nije potrebno pisati neka upozorenja, opaske i krilatice (u stilu: Pisac poruuje budite dobri!) jer nije ni mjesto za to, ve treba dati jedno kritiko, knjievno miljenje bilo o djelu, liku i piscu, bilo o poanti i ideji). Pripazi na preveliko koritenje tuica (npr. 'kontemplacija' umjesto 'miljenje', 'implementacija' umjesto 'ucijepljenje', 'rezime' umjesto saetak i slino). Takve se rijei mogu ubaciti na 2-3 mjesta isto radi dokaza irine vokabulara, ali poanta toga je gotovo pa zanemariva. Koristi iste, izvorne hrvatske rijei (naravno, ne treba pisati 'zrakomlat' umjesto 'helikopter' ili 'dalekovidnica' umjesto 'televizija'...). Pripazi na interpunkciju (pogotovo zareze kod umetnutih reenica). Crtica '-' ide prije dijela reenice ili rijei koja se eli posebno naglasiti. Toka zarez ';' ide na mjesto gdje se, na neki nain, dvije reenice spajaju u jednu s odreenom 'stankom'. Ako se doslovno navodi (izvorno pie) strana rije, npr. facebook, trash i sline rijei, one se obavezno stavljaju u gornje jednostruke navodnike ('facebook', 'trash'). Dodue, takve rijei je preporuljivo pisati doslovno po naem izgovoru, dakle fejsbuk, tre i to bez ikakvih navodnika. Ako se, primjerice, navode nazivi knjiga i djela, takve se rijei stavljaju u dva gornja dvostruka navodnika (npr. ''Gospoda Glembajevi''). esto koristi poveznike rijei (kako bilo, tovie, nadalje, osim toga, uz to, uostalom, naprotiv...). Dobro je njima zapoinjati reenice. Esej treba sadravati dosta citata (primjerice 6-7). Citirati se mogu itave reenice ili njeni dijelovi: 1. Ako se citira cijela reenica, stavi se dvotoka, poinje se s donjim dvostrukim navodnicima, prva rije se pie velikim slovom, slijedi reenica s konanom interpunkcijom (tokom, usklinikom, upitnikom) pa gornji dvostruki navodnici. Na kraju ide toka ako
reenica zavrava citatom, ak i iza te zagrade je potrebno staviti
konanu interpunkciju (toku, usklinik, upitnik) npr. Raskoljnikov sebe smatra neobinim ovjekom te si daje odreene privilegije: Oni neobini imaju pravo da poinjaju svakakve zloine. 2. Ako se citira dio reenice, sve je isto osim to se prva rije ne pie velikim slovom te ispred nje idu tri tokice, kao i iza zadnje rijei umjesto konane interpunkcije (toke, usklinika, upitnika) npr. Vidi se da je bila aktivna: ,,...etala je parkom...''. Postoje 3 tipa eseja. Bilo koji od njih moe doi na maturi: 1. Interpretativni - tip eseja u kojem se obrauje samo jedno zadano djelo, tema, ulomak, postoje zadane smjernice i one se razrauju, nita vie od toga 2. Raspravljaki - tip eseja u kojem se problematizira zadano djelo, tema, ulomak na nain slian eseju iz engleskog na maturi, navode se pozitivne i dobre strane, tj. sve dobre i loe osobine zadanog, kao da unutar eseja postoje dvije sukobljene strane, a svaka dokazuje neto svoje u vidu dijaloga koji se oblikuje 3. Komparativni - zadana su dva djela, ulomka ili teksta, a zadane smjernice odnose se i na jedno i na drugo, kad se napie smjernica za jedno djelo, ista smjernica treba se razraditi i za drugo djelo s tim da se ubaci neka zajednika poveznica izmeu ta dva djela (ili npr. glavna lika) u sklopu dotine smjernice Npr. Kakav je Mersault, a kakav Raskoljnikov? Mersault je psihiki rastrojen..., a situacija nije drugaija ni kod Raskoljnikova koji je... Dakle jedinstvena smjernica mora se odnositi i na ulomak s Mersaultom ('Stranac') i na Raskoljnikova ('Zloin i kazna'), a ne da se, primjerice, pie samo o jednom. Jedne je godine na maturi postojala mogunost biranja izmeu dva priloena ulomka. Jedan bi se izabrao i o njemu bi se pisao interpretativni esej, no druge su godine bila priloena dva ulomka i trebalo je pisati komparativni esej (uzeti oba ulomka u obzir) pa obrati pozornost na to i dobro proitaj zadatak i provjeri da li u smjernicama pie 'usporedi'. Esej nosi 50% bodova (80/160 bodova) na maturi.
Esej, u biti, nosi 40 bodova, a dobiveni rezultat mnoi se s 2 kako bi se
dobio broj od 80 bodova (kako bi esej nosio 50%). Dakle, ako je postignuto 35/40 bodova, to je zapravo 70/80 bodova.