DUNJA FALIEVAC

-KALIOPIN
VRTStudije o hrvatskoj
epici

-epsko u stihu i ep kao njegova dominanta iezavaju iz visoke, estetski

pretencioznije knjievnosti u erdesetim godinama 20.st.
-izvanknjievna funkcija epike u stihu- svojevrsan komentar i interpretacija
povijesnih dogaaja o kojima i najee pripovijedaju
-prikazani svijet ima fabularni karakter, narator je najee smjeen izvan
prikazanog svijeta, a temeljni oblik iskaza predstavlja stihovana naracija
-2 razine epskog djela:
1.naracijska
pripovjeda

situacija

ispred

itateljevih

oiju,

njenu

sreditu

je

2.ona koju strukturira fabula oblikujui povijest prikazanih dogaaja s

njihovim junacima i likovima
- u klasinoj epskoj strukturi te se razine ne prepliu i postoji stalan odmak
izmeu subjekta naracije i junaka, izraen je odnos ja i oni
-epskima se, meutim, smatraju i djela ispriana u 1.licu, a koja imaju fabulu i
naraciju kao dominantan tip iskaza iako je mjesto pripovjedaa pomaknuto u
priu i on je ujedno i gl.junak
-2.vremenske razine klasinog epskog djela:
1. razina pripovjedaeva vremena
2. razina vremena u kojem se dogaa radnja- u pravilu je to prolo vrijeme,
pripovijedani dogaaji zavrili su prije poetka naracije
-ovladavanje naracijom najee se iskazuje u vjetini kombiniranja navedenih
dvaju planova epskog djela

ANROVI HRVATSKE NARATIVNE KNJIEVNOSTI U STIHU

-srednji vijek-narativna djela u stihu nastaju u kasnom srednjem vijeku, vjerojatno ne prije
14.st.
23

-srednji je vijek njegovao prvenstveno prozu: legende, udesa, hagiografije,

vienja, apokrife, svjetovne romane, pripovijetke
-malo je narativnih djela pisano stihom: uglavnom legende i ivoti svetaca
-hr.srednjovjekovna epika ne poznaje viteke, junake epove poput Pjesme o
Rolandu- vjerojatno zbog nerazvijenosti dvorske kulture
-najstarije sauvano stihom napisano narativno djelo hr.srednjovjekovlja je
legenda o sv.Jurju- Pisan svetago Jurja, u Parikoj pjesmarici pisanoj krajem 14.st.
-glagoljski tekst, nejednaki stihovi, radnja je lokalizirana u Solin
-legende su mahom kraa stihovana djela, oblikovane kao primjeri za kranski
ivot s linearnom kompozicijom, upuena jednostavnu, neobrazovanu recipijentu
(prije sluatelju nego itatelju)
-humanizam i renesansa-epska knjievnost u stihu, a prvenstveno ep kao njezin visokohijerarhizirani anr
koji obrauje tematiku od vitalna interesa za ivot nacije, nastaje u hr.knjievnosti
u razdoblju humanizma, u drugoj polovici 15.st.
-utjecaj latinistike
hr.knj.renesansu

humanistike

knj.

suvremene

talijanske

knj.na

-u tom razdoblju nastaje i stihovana epika na hr.jeziku pod utjecajem antike

knjievnsti, ponajvie Vergilija, te hrvatske i talijanske humanistike epike
-prihvaanje antike trojne diobe knjievnosti, ep dobiva najvie mjesto u
knjievnosti, bio on religioznog ili povijesnog karaktera
-u hr.knj. humanizma i renesanse oblikovale su se ove epske podvrste:
mitoloki ep - zastupljen samo jednim djelom: De raptu Cerberi Jakova
Bunia
biblijsko-religiozni ep lat.: De vita et gestits Christi Jakova Bunia,
Maruliev Davidias, Solimaida I.Polikarpa Severitana,
De mortu Christi D.Beneia; hr.: Judita
alegorijski ep- Vetranoviev Piligrin
povijesni ep - Vazetje Sigeta grada Brne Krnarutia

-biblijsko-religiozni ep je dominantni anr hr.humanizma i renesanse- tematika je

u njima biblijska, kransko-religiozna, a knjievni postupci u naraciji preuzeti su
iz verigilijanskog epa:
-pria je konzistentno i s obzirom na vrijeme prie linearno ispriana, likovi
su opisani po pravilima vergilijanske prozopografije, kompozicija pregledna,

23

jasna, podvrgnuta zakonima simetrije i harmonije, razvedeni opisi esto

ine manje ili vee epske digresije, katalozi su stalan rekvizit naracije,
fabula najee ima dvostruki smisao- doslovni i alegorijski koji je uvjek
kranski pravovjeran (Heraklov silazak u podzemlje u De raptu Cerberi
kao alegorija Kristova silaska u Limb), invokacije, pripovijedanje in medias
res
- Judita, 1501. - prvi klasini ep hr.knj.- alegorija kranskog shvaanja povijesti,
alegorija kranski tumaene borbe oholosti i poniznosti, dobra i zla; vjerni i
poboni pobijedit e nevjerne, ohole i tate
- povijesni ep- najee antiturska tematika, fabula obrauje aktualne povijesne
dogaaje, nacionalno znaenje tematike, drutveno-povijesna i politika
angairanost, obavlja i mnogo izvanknjievnih funkcija
-1584.-Vazetje Sigeta grada Brne Krnarutia prvi je takav povijesni ep- u
etverodijelnom dvanaesterakom epu opjevava se sigetska bitka iz 1566.g.,
oslanja se na kroniku oevica Ferenca rnka na verigilijanski nain, s detaljnim
opisima glavnih junaka, s brojnim katalozima vojske, razvedenim opisima mjesta i
vremena i s linearno komponiranom priom
to je u hr.knj. prvi ep koji je obavio drutveno-povijesnu funkciju
nacionalnog epa (poput Eneide) i oblikovao znaenja koja e stoljeima
funkcionirati kao dominantni ideologemi kulturnog i nacionalnog ivota (pr.
ideologem o borbi krsta i nekrsta, svrsi patnje pravednih, o junatvu i
hrabrosti hr.kranskih junaka i sl.)
-Razboji od Turaka Ante Sasina- narativno djelo koje opjevava austrijsko-turski rat
zapoet 1592., komponirano kao niz nepovezanih epizoda tog rata, pripovjeda je
Vila, udio modernih, verigilijanskih elemenata je neznatan pa je slinije
srednjovjekovnim kronikama- stoga se odreuje kao stihovana povijesna kronika
- Vetranoviev Piligrin- neobino epsko djelo kojem do danas nije naen knj.uzor,
alegorijski spjev koji je ostao nedovren (4374 dvanaesteraca), opisuje
hodoasnikovo putovanje po fantastinim predjelima gdje mu se dogaaju
neobini i fantastini dogaaji, javljaju se groteskni likovi, a hodoasnik se
preobraava u razliite ivotinjske oblike
- utjecaj Dantea u algorijskoj postavi djela- hodoasnikov put je put
ienja due, no nema jo jednoznanog deifriranja simbola i emblema
koji se pojavljuju
-epski model tradiran iz srednjovjekovlja (srednjovjekovna tradicija djela u
kojima su putovanja simbolizirala ienje due) svjedoi da je alegorija
kao anr bila produktivna i u hr.renesansnoj knj.
-Ribanje i ribarsko prigovaranje Petra Hektorovia- anrovski se ne moe
jednoznano odrediti- s jedne strane, realistiki vjeran stihovani putopis
(dvanaesterac) o kojem izvjeuje pripovjeda eksponiran u naraciju kao sam
Hektorovi, s druge strane razgovori o kransko-filozofskim pitanjima meu

23

ribarima kao idealizacija su stvarnosti kojoj su podloni pastoralni oblici, posebice

ribarska ekloga na koju Ribanje podsjea- realistinost opisa, tono navoena
topografija puta i pripovjedaevi komentari na temelju njegova ivotna iskustva
udaljavju ovo djelo od alegorijske idelaizacije karakteristine za ista pastoralna
djela
-opisano putovanje je prvo u hr.knj.kulturi koje ima moderno i doslovno, a
ne alegorijsko znaenje- eli se pokazati da dodir s prirodom oslobaa
ovjeka od svakodnevnih briga, a ne oistiti dua od grijeha i zasluiti Boja
milost
-manje, krae narativne vrste u hr.renesansnoj knj.: epilij Istorija od Suzane
Marka Marulia i stihovane pripovijetke s ljubavnom tematikom: Ljubav i smrt
Pirama i Tizbe, prijevodi i prerade Ovidijevih Metamorfoza iz pera D.Zlataria i
B.Krnarutia
humanizam i renesansa
biblijskovrigilijanski ep

J.Buni: De vita et gestis Christi; D.Benei: De morte

Christi; I.Polikarp Severitan: Solimaida; M.Maruli:
Davidiadas, Judita

mitolokoalegorijski ep

J.Buni: De raptu Cerberi

alegorijskoperegrinacijski ep

M.vetranovi: Piligrin

povijesni ep

B.Krnaruti: Vezetje Sigeta grada; A.Sasin: Razboji od

Turaka

putopisni ep

P.Hektorovi: Ribanje i ribarsko prigovaranje

opsno-narativni
spjev

I.Crijevi: De Epidauro; M.Vetranovi: Galiun; A.Sasin:

Mrnarica

romantina pria u
stihu

B.Krnaruti: Ljubav i smrt Pirama i Tibe; D.Zlatari: Ljubav

i smrt Pirama i Tizbe

-barok-dominantan narativni anr u baroku postaje povijesni ep- Gunduliev je Osman

najzanajniji primjer takvog epa s tim da je Osman ostvario u hr.knj. specifian tip
povijesnog epa- ep suvremene povijesne tematike i dobrim dijelom utjecao na
epiku 17.st.
-aktualna tema poljsko-turskog sukoba 1621. i pobune janjiara i
Osmanove smrti 1622.; moderno koncipiranje obrade povijesne temeogleda se shvaanje povijesnih dogaaja kao dogaaja koji ovise o politici,
a politika se shvaa kao autonomna, od kranske eshatologije relativno

23

nezavisna ljudska djelatnostpo tome je Osman prvo djelo hr.knj. koje nosi
izrazita obiljeja novovjekovlja
-iako je prisutno i kransko-etiko shvaanje povijesti (npr. da oholost
mora biti kanjena), fabula je veim dijelom koncipirana s pozicija
shvaanja politike i povijesti kao autonomnih, prvenstveno od ovjeka
odreenih djelatnosti: razlozi Osmanove pogibije su prvenstveno politikinezadovoljstvo nejgovom vladavinom, borba za vlast legitimnog i
nelegitimnog vladara, vojni pu...
-pripovjeda je politiki angairan- brani Osmanovu legitimnu vlast u
skladu s politikim ustrojstvom vlastite, tj. pieve ideologije prvi ep
hr.knj. u kojem se jasno razabire sekularno razumijevanje povijesne
stvarnosti
-za razliku od renesansnih epova gdje ima malo podataka o privatnim sudbinama
junaka (tabuizirano epskom normom) jer je fokus na njihovim epskim, juankim
obiljejima, u epovima 17.st. saznajemo mnogo o privatnim svjetovima junaka
-utjecaj je to: velike popularnosti Tassova Osloboenog Jeruzalema u
hr.knj., proirenosti tasovskog epskog modela u kojem su vanu ulogu
imale romantino-viteke epizode, duhovnog svjetonazora 17.st.zaokupljenou ovjekom kao pojedincem, proirenosti romasknih oblika i
fabule u europskim knjievnostima koji, zbog nepostojanja epskih proznih
oblika (romana i pripovijetke) u hr.knj. nadomjetaju manjak individualnog i
intimnog kroz povijesne epove
-povijesni se ep gotovo posve odvaja od biblijsko-religioznog epa, alegorizacija
kao temeljni postupak oblikovanja fabule nestaje, a u ep se uvode razni
sekundarni anrovi
-kompozicije povijesnih epova u 17.st. postaju kompleksnije, s mnogo digresivnih
dijelova, mnogo prolepsa i analepsa, a pripovjeda se od objektivnog
kranskog pripovjedaa koji slua Boji glas pretvara u graanskog, esto
ideoloki obojenog epskog pripovjedaaodraz je to shvaanja ovjeka kao
politikog bia, objanjavanja ovjeka i povijesti s pozicija recionalizma, prirodnog
prava i autonomije moralnog razuma
- osim povijesnog epa produktivni su i jo neki epski anrovi:
-romantina pria u stihu- jedina je tema romantina i nesretna ljubav dvoje
mladih ili zapreke zaljubljenicima do sree, takoer je ispunjavala prazninu u
hr.knj. zbog nepostojanja pripovijetke
-prigodna epska pjesma s temom iz povijesno-politike suvremenosti- opjevavaju
manji povijesni ili drutveni dogaaj oblikovana kao njegov komentar s
pripovjedaem koji se eksponira kao komentator ili oevidac
- osim navedenih anrova, u 17.st. je i dalje bila vrlo vitalna binlijsko-religiozna
epika ija se produktivnost ogleda i u prijevodima dvaju naznaajnijih biblijskih

23

epova: Paskoje Primovi prevodi Sannazarov ep De partu Virginis, a Junije

Palmoti prevdi i preureuje latinistiko djelo Christias G.Vide u svojem velikom
epu Kristijada
barok
povijesni ep

I.Gunduli: Osman; J.Palmoti Dionori: Dubrovnik ponovljen,

P.Kanaveli: Sveti Ivan biskup trogirski; P.Zrinski: Opsada
sigetska; P.Bogainovi: Bea grada opkruenje; I.Kavanjanin:
Povijest vanelska

epska pjesma
prigodnog
karaktera

o potresu Dubrovnika,
osloboditelj Bea) i sl.

biblijskoreligiozni ep

P.Primovi:
Pjesan od upuenja rijei vjene; J.Palmoti:
Kristijada; Kavanjin: Povijest vanelska; I.T.Mrnavi: ivot
Magdalene od knezov Zirova; I.Ivanievi: Kita cvitja razlikova

romantina pria
u stihu

V.Skvadri: Mau
nesrene ljubavi

pohvalnice

avalica;

Janu

I.urevi:

Sobieskom

Razlike

(kao

zgode

-epika u 18.stoljeu-novi epski narativni model u hr.knj. uvodi Andrija Kai Mioi djelom Razgovor
ugodni naroda slovinskoga 1756.g.
-inovatorski u odnosu na publiku- upuen je svim slojevima drutva, ali
prvenstveno onima neobrazovanijima; puko-prosvjetiteljski epski model
poetoloki odreen prvenstveno i iskljuivo ugledanjem na narodnu,
folklornu epiku- uokviruje deseterake pjesme u iskaz fiktivnog guslara
starca Milovana fingirajui komunikacijsku situaciju epske narodne pjesme
-utjecaj osamnaestostoljetnog historicizma i tenje za istinom- Kai u
svojoj pjesmarici nastoji prikazati dogaaje, prvenstveno bitke, onako kako
su se zaista dogodili, poziva se na brojne povijesne izvore i nastoji ispraviti
povijesne netonostitime implicitno polemizira s peotikom i artificijelnim
stilom baroka te hiperboliziranim prikazivanjima povijesnih zbivanja u
usmenoj junakoj pjesmi
-epski model posve neovisan o europskim knj. utjecajima ima u hr.kulturi
emlemsko znaenje autentinog, nacionalnog, autohtonog knj. modela
-drugi epski model koji nastaje u 18.st. daje Reljkoviev Satir iliti divji ovikfabulu temelji na idejama prosvjetiteljstva po uzoru na susjedne, prvenstveno
njemake zemlje

23

- u oba sluaja epu je dokinuto znaenje visokohijerarhiziranog knj.anra i od

njega je nainjen puki, svim slojevima razumljiv epski model- knjievnost se
posvjetovljava- puka je knji. do tada bila mahom nabona, kultura se
demokratizira- svi slojevi se ukljuuju u itateljsku publiku
18.st.- barok, klasicizam, prosvjetiteljstvo
pukoprosvjetiteljski ep

F.Grabovac: Cvit razgovora; A.Kai Mioi: Razgovor ugodni

naroda slovinskog; A.M.Reljkovi: Satir iliti divji ovik;
V.Doen: Adaja sedmoglava i dr.

povijesni ep

A.Kai Mioi: Razgovor ugodni naroda slovinskog;

A.T.Blagojevi: Pjesnik-putnik; J.Krmpoti: Katarine II. i Jose II.
put u Krim; i brojni dr.epovi

religiozni ep

A.Kanili: Sveta Roalija; V.Doen: Adaja sedmoglava;

A.Vitalji: Ostan boje ljubavi i dr.

aljivo-komina
epika

A.Ivanoi: Slinorini natpis groba Zvekanovoga; A.Kaznai:

Pad s tovara; A.Filipovi: Razgovor priprosti

PISAN SVETOGO JURJA

-najstarija hr.pjesnika zbirka= Prva hrvatska pjesmarica koja je dio glagoljskog
Parikog kodeksa (Code slave no.11 parike nacionalne biblioteke) iz 1380.g.
-u njoj se nalazi i Pisan svetogo Jurja (i Svit se kona, Poi eljno uz druge)
-stih varira od sedmerca do sedamnaesterca
-lokaliziranost u solinski kraj
-viteko-kranski i dvorski kontekst pribliava hr.pjesmu europskoj medievalnoj
knjievnosti koji je u hr.knj. gotovo posve izostao
-strukturirana dvotematski: pjesma o ivoti sv.Jurja koji je u ranoj mladosti postao
vitez, a poslje se odluio za sveti ivot i pjesma o zmaju kojem treba biti
rtvovana kraljeva ki
-kompozicija nije linearna kao to je to najee sluaj u srednjovjekovnim
djelima- prvi dio pjesme je o sv.Jurju, drugi o zmaju, a u zavrnom dijelu se te
dvije fabule povezuju

23

-elementi svjetovnog, dvorskog, preplavljuju hagiografske elemente (nema

pripovjedaevih kometara, a ak izostaje i iskazivanje religiozne pouke iako se
afirmira kranski ideal borbe protiv zla) pa bi se pjesma prije mogla svrstati u
viteko-trubadurske nego pjesme o ivotima svetaca
-viteko-trubadurska ideologija zatite enskog bia
-zgusnuta, ekonomina naracija, dinamika

PRVA HRVATSKA POLEMIKA O EPU: DE RAPTU CERBERI JAKOVA BUNIA I

DIALOGUS DE LAUDIBUS HERCULIS MARKA MARULIA
-Otmica Kerbera objavljena je o.1500.g. 1.hrvatski humanistiki ep, prvi i jedini
ep s mitolokom tematikom koji se ouvao u hr.humanistikoj knj. (druga epska
djela pripadaju biblijskoj epici, samo De Epidauro ima s njim neke dodirne toke:
elementi svjetovnosti, mitoloki rekviziti, verigilijanski koncipirane opisane
partije)
-hr. srednjovjekovna knj. nije poznavala lik Herkula- na Bunia je za izbor tog
junaka utjecalo prouavanje antike i Senekina tragedija Hercules furens
-u izboru stila, leksika i stiha uzor je bio- kao i cijeloj humanistikoj Europi toga
doba- prvenstveno Vergilije
-Heraklo- u europskoj se knj.srednjeg vijeka i humanizma konstituirao kao epski
junak i alegorijski prikaz Samsona ili Krista- spoj tradicionalnog ideala antikog
epskog junaka (fizika snaga, neustraivost, odvanost...) i novog,
kristijaniziranog junaka koji se bori protiv zla i spaava ovjeanstvo
-Salutati (1331.-1406.)- shvaanje Herakla kao due, Kerbera kao zmije, a
podzemlja kao tijela- prema tome je njegov silazak u podzemlje shvaen kao
uzimanje tijela kao to je Krist uzeo na se tijelo spaavajui ovjeka od zmije, tj.
zla-prema nainu miljenja, argumentaciji i primjerima iz antike mitologije te
nekim drugim elementima moe se pretpostaviti da je Buni bio upoznat s
njegovim djelom De laboribus Herculis

-De raptu Cerberi je humanistiki i mitoloki ep podijeljen na tri dijela od kojih

svaki nosi ime jedne Harite: Aglaja, Talija i Eufrosina (uzor u Herodotu koji je
devet knjiga svoje Povijesti nazivao po Muzama)
-tematika je u cijelosti preuzeta iz antike mitologije: Herkulov silazak u
podzemlje i otmica Kerbera odraz Bunievog participiranja u svjetovnijoj struji
humanistikog europskoj stvaralatva, onoj struji koja je nastojala obnoviti
antiku kulturu u cijelosti

23

-uz Iliju Crijevia i Janusa Panonijusa nastojao je u vrijeme humanizma restituirati

antiki ep i kulturu bez izrazitijeg oslona na srednjovjekovnu knjievnost i kulturuprema tome je on radikalniji i svjetovniji humanist od Marka Marulia
-ep je alegorijski koncipiran: pod Herkulovim silaskom u podzemlje podrazumijeva
se Kristov silazak u limb- ini se da je povezivanje pjesme s tim alegorijskim
tumaenjem Buniu palo na pamet nakon objavljivanja pjesme jer prvotni naslov
Jacobi Boni Epidaurii Dalmate de raptu Cerberi u drugom izdanju iz 1526. mijenja
u Jacobi Boni Racusaei sub figura Herculis Christi praeludium dedicatum Leoni X.
Pont. Max. te se to alegorijsko itanje izrijekom spominje u posveti i predgovoru
itatelju- tako se izrazito mitoloko-junaki ep kristijanizira, dobiva moralno-etiki
i pouni karakter i postaje religiozno-kranski
-alegorijski se smisao oslanja prvenstveno na alegoriju lika i motiva silaska u
podzemlje, drugi fabularne linije i motivi teko se mogu podvri alegorikom
tumaenju (pr.dugaka epizoda s Hilom) alegorizacija epske fabule u ovom epu
nije vie bila podvrgnuta onako jednoznanom smislu kao to je to bio sluaj u
srednjovjekovnoj biblijskoj epici
-bez obzira na alegoriju, ep sadri i neke elemente kranske filozofske misli- pr. u
3. se pjevanju Zeus i stvaranje ovjeka atribuiraju tipino kranski, spominje se
pitanje ovjekove slobodne volje koje je u 15.st. bilo izrazito aktualno
uvoenjem aktualnih filozofsko-teolokih problema u ep s antikom mitolokom
graom, Buni je stvorio svjetovni humanistiki ep mitolokog karakera
-za Bunievu brigu i vanost koju pridodaje tome da se ep shvati alegorijski
mnogi smatraju da je utjecaj Marulia i njegova djela Dialogus de laudibus
Herculis objavljenog 1524. u Mlecima, a koje je svojevrsan odgovor i polemika s
Bunievom Otmicom
- Dialogus de laudibus Herculis- dijalog izmeu Pjesnika i Bogoslova koji
raspravljaju o znaenju Herkulova lika
-moralistiki dijalog izrazito obiljeen programatskim knjievnokritikim
stavovima
-Pjesnik uznosi lik Herkula kao pravog epskog junaka u antikom smislu, po
njegovom shvaanju epsko je pjrsnitvo vrednije o lirskog jer prikazuje
junake koji svojim djelima postiu slavu, a meu njima najvei je Herkul jer
je svojim djelima stekao mjesto meu bogovima
-Bogoslov mu se suprotstavlja nizom argumenata od kojih mnogi
odraavaju Marulievo shvaanje knjievnosti: sumnja u istinitost pria o
Herkulu, kae kako njegova djela ne odgovaraju suvremenom vremenu
(uvodi kategoriju povijesnosti u shvaanje knj.djela), izraava sumnju u
njegovo junatvo i hrabrost- njegovi su podvizi samo fizike prirode koji za
teologa nemaju vrijednost- vanija je moralna snaga duha, odricanje od
grijeha i nemorala, istie da je Hrkul takoer i ubojica i samoubojica

23

-na kraju dijaloga Pjesnik izjavljuje da ga je Booslov uvjerio u to da

literatura valja biti religiozno-pouna u kranskom smislu i prenositi
kransku istinu
-Maruli se protivi humanistikoj koncepciji obnove epa u duhu antike i zalae se
za drugaije konstituiranje epa s drugaijim epskim junacima- podreuje junaka
pa i cijeli epski svijet kranskom moralu i religiji, zalae se za trpeljivog umjesto
aktivnosg i djelatnog junaka
-ovo bi se djelo moglo smatrati prvom knj.polemikom u u hr.knj. koja je inicirala
niz poetikih pitanja: vanost istinitosti/fikcionalnosti nekog knj.djela,
didaktinosti/zanimljivosti, pitanje uzora, pitanje o idejnom i ideolokom
- drugo Bunievo djelo De vita et gestis Christi posve je drugaijeg karaktera od
Otmice i u skladu sa zahtjeva koje postavlja Maruliev Bogoslov
-priklanjanje konzervativnoj struji humanizma

FIGURA U EPU (na primjeru Marulieve Judite)

-Juditu se svrstava u skupinu knj.tekstova, tj. narativnih djela u stihu koja nastaju
na temelju antike tradicije te se nazivaju ep, epos ili spjev, a karakteriziraju ih
slijedee karakteristike:
1. pria je od bitne vanosti za zajednicu u kojoj djelo nastaje
2. distanca- pripovjeda stoji nasuprot onome o emu pripovijeda, najee ne
ulazei u radnju
3. pripovjedanje je sjeanje i miljenje o prolom,narativnim diskursom obuhvaa
se sve to se dogodilo- unutarnje i vanjsko
4. oslovljavanje sluateljstva ili itateljstva
5. jezik je iv i jasan, a izlaganje pregledno
6. radnja je napeta kako bi recipijenta navela na sudjelovanje u iskazu, ipak,
epska igra iam svoje granice i ne smije zadobiti dramsku snagu lai i obmane
7. opirno prikazivanje dogaaja koje vodi odreenom cilju
8. epsko ponavljanje formulainih izraza
9. odreena vrsta stiha

-retoriko oblikovanje epskog teksta u europskoj je knjievnoj tradiciji ozakonjeno

antikom epskom batinom, prvenstveno Homerovim epovima koji su ve
Aristotelu posluili kao model prema kojem je u Poetici izvodio norme

23

-ornamentiranje se u epu javlja na tono odreenim mjestima pa tako figura

presatje biti samo ornatus nego postaje odgovorna za oblikovanje naratinog djela
kao epskog teksta
-poetiku klasinog, antikog epa prvi je u hrvatski ep unio Marko Maruli epom
Judita
-temom nasljeduje srednovjekovnu kransko-biblijsku epiku,
strukturom antiku, homersku i ponajvie vergilijansku epiku

poetikom

-Maruli je u predgovoru objasnio svoj odnos prema epskoj tradiciji i odredio

zadatke koje bi Judita kao ep trebala obaviti
-smatrao je da retoriki habitus epskom djelu osigurava toliko zahtijevanu
uvjerljivost, vjerodostojnost i istinolikost, da stoji uz bok stvarnosti i potie
recipijenta da djeluje; tj. da ima vie od samo estetske funkcije

-Judita zapoinje, kao i svekolika klasina epika, kratkim odreenjem epske teme:
Dike ter hvaljen'ja presvetoj Juditi,
smina nje stvoren'ja hou govoriti;

(I, 1-2)

-nakon toga slijedi invokacija- ali ne Apolona i muza, nego kranskoga Boga:
zato u moliti, Boe, tvoju svitlost,
ne hti mi kratiti u tom punu milost

(I, 3-4)

-na taj nain priziva uobiajeni postupak klasine epike, ali se ograuje od
njegovog tradicionalnog- poganskog znaenja time ve na poetku epa
odreuje svjetonazorski horizont Judite, odraava kontekst simbioze kranskog
svjetonazora i antike kulture
-razvedene homerovske poredbe prilikom opisivanja likova- kroz njih osim zornog
predoavanja lika itatelju daje takoer i uvid u njegovo psiholoko
stanjenovina u hr.knj.kulturi jer toga u svetakim legendama nije bilo; takoer,
poredba je itatelju omoguavala da usporeuje i vrednuje
-opis zore- osim ornatusa ima funkciju i da kao opis s vremenskim podatkom
omogui da se preskoi jedno razdoblje- takoer novost u hr.knj. jer se u
svetakim legendama vremenske odrednice svodilo na minimum ili bi ih se
ostavilo da vise u zraku
-ironina poredba Holoferna s jo nestrienim ovnom ima funkciju pripremanja
itatelja na njega kao moralno negativnog junaka
-moderniziranje strukture epa u opisima Judite- svojom figuracijom i
ornamentiranjem podsjeaju na suvremenu liriku- petrarkistiku poeziju, ali zatim

23

naglaava da njena fizika ljepota nije bila od bludi ograujui se tako od

svjetovnog i vraajui se kranskom shvaanju ljepote
-katalog je jedan od signala epskog anra- njegov je sustav figura odreen i
kanoniziran, slui i kao pokazalo autorove poetoloke i generike svijesti te kao
nain komuniciranja s tradicijom
-katalog junakinja- omoguuje vizualizaciju junakinje, ivo djeluje na duh
razliitim slikama- kategorija pikturalnosti, takoer i podsjea strukturom na
Homerove i Verglijeve kataloge- intertekstualnost te kroz njih pouava
-figure apelativnosti- obraanja publici
-opis pijanaca- nizak leksik, banalni motiv, groteskne slike, figure koje vie
pristaju komediji (ironija, sarkazam, groteska...)- moralno-etika funkcija
prikazivanja pijanaca kao neeg demonskog i njihovog poniavanja
-Marulieva epika ima i propovjedniku svrhu- obraa se itatelju izravno kako bi
ga pokudio i(li) pouio
-Marulieva svijest o ulozi koju njegov ep ima obaviti u kulturnoj sredini oituje se
i u brojnim marginalnim biljekama, ili prilikama kako ih on naziva- objanjavaju
spomenute likove te koga ili to opisuje, a najee one itatelja upuuju na
uporabe neke figure u tekstu- metatekstualnost bio je svjestan vanosti
figuracije u epskom tekstu
Judita kao poetoloki i retoriki udbenik, udbenik kranskog morala te mala
enciklopedija osnovnih znanja iz povijesti kulture

-funkcije retorikih figura u epu:

generika funkcija-znak o generikom ustrojstvu teksta, njegovoj anrovskoj
pripadnosti
persuazivna funkcija- uvjeravanja u instinitost prie
aksioloka funkcija- funkcija vrednovanja junaka, radnje, epskog svijeta
prikazivaka funkcija- oblikovanje opisno perspektuiranih segmenata
intertekstualna funkcija- dijalog s tradicijom
metatekstualna funkcija- opisivanje i odreivanje same strukture epa
diskurzivna funkcija- uspostavljanje jasnog i preglednog odnosa izmeu stilistike
i narativne razine
svjetonazorska funkcija- odraavanje vanjskog svijeta
rodovsko-knjievnosna funkcija- uspostavljanje genusa epskog u njegovoj biti

23

MJESTO
EPIKE
DUBROVNIKU

HRVATSKOJ

RENESANSNOJ

KNJIEVNOSTI

-razvedenost hr. renesansne knj., posebno dubrovake pokazuje da se

hr.knj.kultura u 16.st. ravnopravno ukljuila u tijekove zapadnoeuropske
knjievnosti i umjetnosti
katalog cjelokupne hr. renesansne epike:
1. biblijsko-vergilijanski ep (Judita)
2. povijesno-vergilijanski ep (Krnaruti- Vazetje Sigeta grada)
3. povijesno-kroniki spjev (A.Sasin- Razboji od Turaka)
4. alegorijsko-pereginacijski ep (Vetranovi- Piligrin)
5. stihovana ljubavna pripovijetka (Zlatari, Krnaruti)
6. putopisni spjev (Ribanje i ribarsko prigovaranje)
7. epilij (Maruli-Suzana)
8. opisno-narativne pjesme (Vetranovi, D.Dri, A.Sasin)
9. pastoralno-idilini roman (Planine)
10.krae epske pjesme (Maruli, Vetranovi)
11.kronika (F.rnko- Podsjedanje i osvojenje Sigeta, A.Vramec- Kronika,
J.Barakovi- Jarula)
-u dubrovakoj renesansnoj knj. izostaju dva i po strukturi i po izvanknjievnim
zadaama najznaajnija oblika: biblijsko-vergilijanski i povijesno-vergilijanski ep
(Judita je vezana uz Split, Vazetje Sigeta grada uz Zadar)
-jedino djelo koje u njoj obrauje povijesnu temu jesu Sasinovi Razboji od Turaka
koje slijedi strukturu kronikog izvjeivanja- komponirano je kao niz nepovezanih
epizoda, bez jedinstvene fabule, slijedi kronologiju ratnih dogaanja, bez
pripovjedaa koji bi zauzeo stav- naracija je preputena vili koja govori u jaformi- vila je element preuzet iz folklorne knj. to djelu daje i pomalo puki
karakter obiljeja pastoralnog i fikcionalnog kao i nedostatak pretenzija da se
dade osobni politiki stav i procjena politike suvremenosti ini da ovo djelo
nema odluujuu vanost za ivot zajednice i ne moe ga se atribuirati
povijesnim epom
-vjerojatni razlozi za nepostojanje povijesnog epa (on na velika vrata ulazi tek
Osmanom): u vrijeme sigurnosti i prosperiteta nije bilo interesa za aktualnu
politiku stvarnost, tabuiziranje kransko-turskih sukoba zbog ovisnosti o
Turcima, zainteresiranost prvenstveno za ludiko, igralako

23

-jedini politiki tekstovi su satire i narativno-refleksivne pjesme M.Vetranovia

-on je pak velikoj narativnoj strukturi kao to je ep namijenio alegorijskoreligiozno-pelegrinacijsku tematiku koja govori o ovjeku kao pojedincu i
mogunosti njegova spasenja

-od manjih epskih vrsta bile su produktivne ljubavna pripovijetka u stihu

(Zlatarieva Ljubav i smrt Pirama i Tizbe- i po provenijenciji i po tematici
istovjetna Krnarutievoj Ljubavi i smrti Pirama i Tibe) te opisno-narativna
pohvalnika pjesma (Vetranoviev Galiun i Sasinova Mrnarica- obje u pohvalu
dubrovake mornarice)
-izostali su i epilij i pastoralna narativna djela nalik Hektorovievom, ali je zato
pastoralno-idilska tematika bila produktivna u dramskoj knj.

pregled vrsta i podvrsta esnaestostoljetne lirike:

1.
ljubavna trubadursko-petrarkistika
lirika
(dominantna)
petrarkistika

Zbornik N.Ranjine

lirika-osim
petarkistikih kola
i P.Bemba, slijedi i
oivljenu
antiku
liriku

anakreontika

u lirici D.Ranjine i S.Bobaljevia

pjesme stilizirane na narodnu

D.Ranjina, S.Bobaljevi i dr.

pastoralno-idilina zbirka

Zbornik N.Ranjine, D.Ranjina,

S.Bobaljevi i dr.

ljubavna lirika na talijanskome

L.Paschale, S.Bobaljevi,
M.Monaldi

2.
pokladna maskeratebroje
lirika
Orlaa Riovka i dr.

Jeupke, brojni

3. poslanice
4. epigrami

razliite teme, duine i podvrste

5. satirina
poezija

moralna i politika

Maruli, Vetranovi, D.Ranjina,

S.Bobaljevi

6. religioznorefleksivna

pr. Remeta i sl.

Vetranovi

23

lirika
7. religioznoduhovna lirika

crkvene pjesme
tumaenja psalama i molitve- Dimitrovi, Vetranovi,
esto iskuavanje estetikih .Budini
dosega
prijevodnih
i
adaptiranih stihova
lamenti

Tuenje grada Hjeruzolima,

Tuenje grada Budima

religiozni epigrami
Gospini plaevi
kontrasti, prenja

Lipo prigovaranje razuma i

ovika, Poklad i Korizma

8. moralnodidaktina
lirika

Maruli, Vetranovi, Dimitrovi, N.Naljekovi

9. religiozni i
moralistiki
epigrami

Dimitrovi, Maruli

-gotovo cjelokupna renesansna lirska produkcija nastaje u dubrovakoj srediniizvan Dubrovnika znaajni su jedino H.Luci i M.Maruli

dramske vrste hr.renesansne knj.

1. komedija

eruditna- (najvaniji hr. Dri,

na
renesansni
dramski Naljekovieva
model)
Benetovi
seljaka komedija

2.
robinja

izvjestan
Komedija

nain
VII.,

Komedija od Raskota

dramska udan san D.Dria, Vetranovieve Dvije robinjice, elementi

Lucieve Robinje, Naljekovieva Komedija III.

3. drama

Lucieva Robinja

4. farsa

Naljekovieve V. i VI. Komedija

5. tragedija

-mahom prijevodna- Drieva Hekuba, Buni Babulinova

Jokasta (prema Euripidovim Feniankama), Zlatarieva
Elektra (prema Sofoklu)

6. prikazanje

Vetranovievo Uskrsnutje Isukrstovo, Od poroda Jezusova,

23

Kako bratja prodae Jozefa, Posvetilite Abramovo, Muka

svete Margarite, prikazanja koja se pripisuju M.Maruliu
7. biblijska drama
8.
drama

Vetranovieva Suzana ista

mitoloka Vetranoviev Orfeo i Dijana, pirna drama iz Zbornika

N.Ranjine, Naljekovieva Komedija II.

9.
pastoralno- pastoralna ekloga
idilina drama

10. komedijica,
seljaka lakrdija,
pokladna, pirna
igra

Driev Radmio i Ljubmir

pastoralna drama,
pastirska igra

Naljekovieva Komedija I.,

Zlatariev Ljubmir, Guetieva
Raklica, Drieva Tirena, Venera i
Adon, Plakir, Sasinoa Filide, Flora,
Vetranovievo Prikazanje od poroda
Isukrstova

prikazanja s pastirskim
elementima

Vetranovi

Dri: Novela od Stanca, Sasin: Malahna komedija od pira

- i ovaj je knj.rod prednjaio dubrovakim stvaralatvom, svjetovne drame, uz

iznimku Hvara, izvan Dubrovnika gotovo da i nije bilo

HRVATSKA EPIKA U DOBA BAROKA

-najvei broj narativnih tekstova u stihu zaokupljen je povijesnim temama
-u tu grupu prvenstveno ulazi Osman- najznaajniji ep 17.st. hrvatske knj., a
slijede ga ipovi nastali na istoj tradiciji- Tassovu Osloboenu Jeruzalemu:
Dubrovnik ponovljen, Kanaveliev Sveti Ivan biskup trogirski, Opsada sigetske
Petra Zrinskog
-Osman je bio uzor mnogima: P.Bogainoviu (Bea grada okruenje od KaraMustafe), Krmpotiu (Katarine II. i Jose II. put u Krim), J.Kavanjinu (Povijest
vanelska bogatoga a nesrena Epulana i ubogoga a estitoga Lazara)
-u njima prevladava kranski pogled na svijet, ali se i manifestira tendencija da
se povijesni dogaaji prikazuju kao relativno samostalni i od bojih principa
odvojeni
-preplitanje opevanih drutvenih zbivanja s osobnim, privatnim sudbinama
junaka i junakinja- tasovski epski model koji ukljuuje viteko-ljubavne epizode

23

-povijesni se ep sve vie udaljava od modela klasinog vergilijanskog epa koji je

dominirao u renesansi- u njega se uvlae raznorodni sekundarni anrovi kao to
su dnevnik i biografija (Dubrovnik ponovljen), putopis (Osman), propovijed,
molitva (Sveti Ivan)
-u veem broju povijesnih epova nestaje kronoloko uobliavanje fabulepojavljuje se drugaiji tip oblikovanja fabularne grae podloan uzronoposljedinoj vezi meu pojedinim dogaajima posljedica uvoenja slike svijeta
koji nije podloan iskljuivo kranskoj eshatologiji
-Osman i Dubrovnik ponovljen, a i drugi- povijesni svijet prikazuju kao politiki
svijet u kojem ovjek djeluje kao politino bie
-prigodne narativne pjesme: Kanaveli: Trenja u Dubrovniku, Meneti: Trublja
slovinska (panegirik Odiljenju sigetskom Petra Zrinskog i Adrijanskoga mora
sireni- prepriava se sadraj Petrova epa, a ne dogaaj)
-religiozni epovi- tradicionalni i po tematici i po formalnim epskim osobinamanepovijsna stvarnost, kranski angairan pripovjeda, odsutnost vitekoromantine grae, , nepostojanje karakterno oblikovanih junaka, kronoloki tip
izlaganja i povezivanja dogaaja, motivacije su podreene religiozno-kranskom
svjetonazoru, oslanjanje na srednjovjekovna djela zbornikog tipa mjesto na
renesansna (pr. Magdaleniev Zvonac, Ivanievieva Kita cvitja razlikovanepovezani dijelovi)
-no, ima i djela koja su tradicionalna iskljuivo po temi, a drugim osobinama odaju
modernije, renesansne ili barokne uzore- Palmotieva Christijada (prerada Vidine
Christias), Pjesan od upuenja rijei vjene i od poroda Djevikoga Paskoja
Primovia (prerada Sanazzarova De partu Virginis)
-posebno mjesto u religioznoj epici zauzima Sveta Roalija Antuna Kaniliazanimljiva je uprovo po onim elementima koji je udaljavaju od baroknih plaeva i
pribliavaju je epskom djelu:
-narativnost i cjelovitost prie o Roalijinom ivotu i obitelji, razni opisi,
vremenska distanca umjesto lirske svevremenosti plaeva, identifikacija
pripovjedaa i Roalije umjesto dvoglasnosti, vjerska pouka koja se vie
izraava priom nego teolokom argumentacijom
-alegorija putovanja i ienja due- slinost sa Zoranievim Planinama i
Barakovievom Vilom Slovinkom
-prema Falievac, ona je religiozni spjev u kojem se kao sekundarna
generika obiljeja javljaju elementi barokne poeme, svetakih legendi,
alegorijsko-religioznih anrova s elementima vizija i fantastinog ije je
podrijetlo u srednjovjekovlju
-slavonska osamnaestostoljetna knj. obiluje narativnim tekstovima o svecima i
sveticama, ali s manje svjetovnih motiva, razlika u odnosu na dubrovake autore

23

je velika jer oni nisu upoznati s baroknom tradicijom, ne vode brigu o estetici,
nego piu da puku dadu u ruke religiozno tivo
- romantina pria u stihu- manje rasprostranjena kraa vrsta koja je
nadomijetala nedostatak romanesknih struktura- V.Skvadri: Mau i avalica;
I.urevi: Razlike zgode nesrene ljubavi (predloak je Decameron)
nova poetika u epu- opisivanje fantastinih, neobinih i bizarnih dogaaja koja
se oito ne mogu uzeti kao istinita, ali ih se ne nastoji objasniti kroz alegoriju kao
to je to bio imperativ u renesansi (pr. epizode s Krunoslavom i Sokolicom)rezultat tenje za beletrizacijom knj.teksta
-dvojnost povijesnih epova: oslanjanje na povijesne izvore (za razliku od Tassova
Osloboena Jeruzalema), a s druge strane, niz fantastinih epizoda kojima je
svrha kod itatelja izazvati uenje- pribliavanje fabuli karakteristinoj za roman
-fikcionalna tema pakla- tradirana iz Homera, ozakonjena Vergilijem i Danteom
javlja se u svim povijesnim epovima, a ima je i u biblijskoj epici (Palmotieva
Kristijada i kod Primovia)- one predstavljaju slijepe fabule, bez znaenja su i
smisla za cjelinu izgraenih epskih svjetova- vjerojatno funkcioniraju kao
generiki signal i barokna tenja k zaudnosti
-kompozicija u povijsnim epovima (Osman, Dubrovnik ponovljen, Opsida sigetska,
Sveti Ivan) te Palmotievoj Kristijadi nije linearna- fabule se ravaju u niz
fabularnih linija, dogaaji se priaju ili dogaaju u razliitim vremenskim
tijekovima epa te se esto uvode analepse- dogaaji iz razliitih vremenskih
odsjeaka komponiraju se na raznim mjestima epa (naelo montae)- postupak je
to uobiajen u svjetskim epovima od Homera, ali ga je prvi u hr.knj. uveo Osman
-to omoguava pojavu fabula koje se zbivaju na razliitim mjestima u isto
vrijeme- dobiva se ira slika svijeta, pripovjeda postaje kompleksniji jer ne moe
zadrati uvijek isti odnos

KOMPOZICIJA I EPSKI SVIJET OSMANA

-na planu organizacije grae ne uobliuje jednu, nego 3 teme:
-tema hoimske bitke, epska tema rata ozakonjena Homerovom Ilijadom
-tema putovanja- ozakonjena Odisejom i Eneidom, u Osmanu razvedena je
na 3 fabularne linije: Ali-paino putovanje od Carigrada do Varave, Kazlaragino putovanje od Carigrada do Smedereva i Krnunoslavino i Sokoliino
putovanje s poljskog podruja u Carigrad
-radnja u Carigradu i, velo kratkotrajno, u paklu- pobuna janjiara i paklenih
sila protiv Osmana i njegova pogibija

23

-naracija poinje u trenutku kada su se neki dogaaji ve zbili, a neki e se tek

dogoditi- nekoliko mjeseci poslje hoimske bitke i nekoliko mjeseci prije
Osmanove pogibije
-1.pjevanje zapoinje uvodnom refleksijom o ljudskoj oholosti koja odmah na
poetku smjetava ep u svjetonazorske pozicije kranstva
-invokacija Muza- pripovjeda legitimira svoj spjev kao vergilijanski ep
-odreivanje teme epa (Osmanova oholost) i apostrofa glavnog junaka
-predstvaljanje dvaju glavnih likova- Osmana i Vladislava
-naracija zapoinje in medias res- Osmanovo nezadovoljstvo pozarom od Poljaka
iz kojeg izvire daljnja radnja u epu- uvodi radnju koja se ve dogodila i najavljuje
nove dogaaje- putovanja
-ve u 1.pjevanju pokazuje se tako da radnja nije linearna i po tome se ve djelo
razlikuje od epova hr. renesansne knj. (izuzetak je jedino Vila slovinka u kojoj se
nekoliko fabularnih linija eksponira kao da se dogaaju u istovremenosti pa
radnja nije linearna, ali je razliita od kompozicije Osmana)
-u drugom se pjevanju izlaganjem likova svojih zamisli o politikom i vojnom
jaanju Carstva uvodi ideja i tema drave i politike moi
-u treem pjevanju zapoinje realizacija planova i uvodi se tema putovanja koja
omoguuje istovremenost dogaanja na razliitim mjestima
-tema hoimske bitke uvodi se izravno u etvrtom pjevanju- njeno kazivanje dano
je glavnom junaku putovanja u Varavu, Ali-pai koji je i sam u njoj sudjelovao- taj
proli dogaaj vrsto je ustrukturiran u sadanjost kazivanja time to se Ali-paa
nalazi na istom prostoru dogaanja bitke te njegovim prianjem koje vrvi izrazima
vidi, gledaj, tu, ovdje (eksterna analepsa)
-susret s Krunoslavom otvara prostor za jo jednu eksternu analepsupripovjedanje o njoj i njenom sudjelovanju u bitci- ona povezuje prole i budue
dogaaje i razliite teme epa
-dovoenjem Krunoslave u Carigrad otvara se mogunost nastavka pripovjedanja
o Osmanu kojeg je pripovjeda tamo ostavio u 2.pjevanju te da se otvori druga
fabularna linija putovanja- Kazlar-agina (primjer motivacijskih sistema za
uvoenje paralelnih fabularnih linija)
-kategorija prostora motivacija je za iznoenje sadraja europske politike
povijesti kroz brojne digresije i retardacije- pripovjeda se legitimia kao
obrazovani politiki ovjek
- Kazlar-aga i otmmica srpske djevojke omoguuju uvoenje teme srpske povijesti
i Dubrovnika te antitetikog eksponiranja teme: turski osvajai-porobljeni krani

23

-nova radnja gotovo uvijek zapoinje apostrofom nekog apstraktnog pojma- npr.
ljubavi u 9-pjevanju kado mjesto epske radnje postaje Poljska i tematizira se
kraljevi Vladislav prvi puta kao djelatan lik
-u Varavi knez Zborovski Ali-pai opisuje tapiseriju koja prikazuje hoimsku bitkus pripovjedaem koji je sudionik sadanje epske radnje, a ne epski pripovjeda
Osmana, ponovno se aspekt prole radnje ukljuuje u sadanjicu
-u 13.se pjevanju uvodi novi epski prostor- pakao- politizirani monolog paklenog
kralja o politikoj situaciji u Europi svjedoi da paklene sile vie ne utjeu na tijek
svjetske povijesti, nego je ona podreena ljudskom djelovanju- kranska
eshatologija nije vie tako jaka, ovaj je dio utjecaj tradicije
-u jednom dijelu pripovjeda govori o nestalnosti vladanja i povodljivosti masetime najavljuje Osmanovu sudbinu i ujedno je pripisuje vanjskom faktoru-puku, a
ne njegovoj tatini
-na samom kraju pripovjeda istie da se oprimjerila misao s poetka spjevaoholost mora biti kanjena, ali apostrofirajui zatim Osmana nastupa kao
angairani sudionik zbivanja i politiar humanist koji osuuje svako nasilje, protivi
se svrgavanju legitimne vlasti (utjecaj dubrovakog poretka)
-pripovjeda oito nije monolitna, jedinstvena osoba koja uvijek s istih pozicija
procjenjuje dogaaje
-u posljednjim pjevanjima s pobunom janjiara o dogaajima se vie toliko ne
pjeva koliko se izvjeuje, nizanjem dogaaja bez retardacija i digresija postie se
dinamika i napetost
-pripovjeda koji je ukljuen u carigradske dogaaje gotovo je protagonist
zbivanja, s druge strane, relativno je distanciran i od dogaaja jednako udaljen
kad pripovijeda radnju koja pripada temi putovanja, a kada je rije o hoimskoj
bitci ne sudjeluje, nego naraciju o toj temi preputa likovima samog epasve tri
pojave govornika u funkciji su oblikovanja epa koji nema jedno sredite, nema
jednu radnju niti linearno oblikovane vremenske dionice pripovjednih zbivanja
-nisu sve teme u historiografskom pogledu jednako relevantne:
- putovanje Kazlar-age i Ali-pae povijesno je nedokumentirano, a iako
tradirana iz Odiseje, tema putovanja ovdje nema simboliko znaenje
-tema hoimske bitke zauzima u epu status historiografski istinite radnje,
od znaenja je za zajednicu i ima simbolino znaenje- upravo zbog toga
Osman se tumaio kao protuturski ep koji nosi ideju baroknog slavizma i
katolike protureformacije
- smijetanje radnje hoimske bitke u prolost pripovjeda zauzima poziciju
da moe o njoj jasno suditi i dati joj simbolino znaenje u skladu sa svojim
idejnim i svjetonazorskim konceptom

23

-tema pobune janjiara i Osmanove pogibije

nema takvu idejnu
preglednost i jasnou- smjetena je u suvremenost i to u nekranski svijet
pa ne moe biti prelomljena kroz historiografsku svijest kranskog
spjevaoca pa na scenu dolazi humanistiki pripovjeda koji ali na
Osmanovom mladou i zauzima stav politiara
-dok se radnja koja obuhvaa hoimsku bitku u pripovjedaevoj svijesti tumai po
postulatima kranske etike, u tumaenju carigradskih dogaaja ne vrijede vie
kranska etika naela, nego Osman utjelovljuje legitimnog vladara
suprotstavljenog bijesnoj svjetini- pripovjeda zanemaruje prethodno i doputa si
suosjeanje i tugovanje za njim

-fikcionalne junakinje se smatraju nasljeem romantino-vitekih epizoda

Osloboenog Jeruzalema, ali one kod Gundulia nemaju pravog utjecaja na
povijesne likove i dogaaje- funkcioniraju kao svojevrsno odtereenje od tereta
povijesti i politinosti epskog svijeta, ine romantinu protuteu, fikciju koje
jeitatelj potpuno svjestan
Gunduli po prvi puta u povijesti hr.knj. uvodi fikcionalnost kao legitimnu
komponentu anra (u Piligrinu i Vili Slovinki je u funkciji alegorije) jer fikcionalne
junakinje posjeduju ar izmiljenog kao takvog, ar prie kao prie i prvi su dokaz
postojanju romanesknih struktura u hr.epici
-i status je pripovjedaa u tim dijelovima drugaiji- on postaje hvalitelj enske
ljepote i senzualni opisiva enske ljepote u slijedu petrarkizma (opis kupanja
Sokolice), konetuozni motrilac ena-ratnica (opis dvoboja izmeu Krunoslave i
Sokolice) ili pastoralni narator o idilinom i ratom nepomuem svijetu (epizoda sa
Sunanicom)

-Osman je ep koji uvodi niz inovacija i iri anrovske norme dotadanjeg epskog
modela- moderno shvaanje politike i politike autonomije, uvoenje sastavnica
putopisnih anrova, davanje fikcionalnosti legitiman status u epskoj strukturi,
naelo montae...

TASSO I HRVATSKI EP
-hrvatski epovi od Gundulia nadalje akceptirali su i nasljedovali prevenstveno
tematske aspekte Osloboenog Jeruzalema- sukob kranskog i nekranskog
svijeta, a zatim one aspekte koji su epu kao knjievnoj vrsti doputale prepletanja
istinitog, povijesnog i fikcionalnog
-Osman je prvi legitimni nasljednik Tassova epa u hr.knj., a preko njega su te nove
sastavnice tassovskog epskog modela ubrzo postale uobiajene i legitimne
sastavnice najvanijih hr.epova s povijesnom tematikom

23

-brojne aspekte, formalne i sadrajne te osobito svjetonazorske komponente,

hrvatska barokna naracija nije inkodirala u svoj epski korpus- ono to je
prihvaeno je tek sueni registar:
-romantino-viteke epizode, paklene sile, sentenciozno-aforistini
komentari ili introdukcije u pojedina pjevanja, tu i tamo poneki lirski opisali predmeta, a ne stanja junaka ili junakinje, poneka igra rijeima,
konetozna poanta
- razlog je vjerojatna specifina recepcija to su autori vie nasljedovali
Gundulia negoli Tassa, a Gunduli se postavio kao klasini pjesnik, te
nedostatak viteke epike u hr.knj.
-hrvatski je ep od svojih poetaka vrio vane izvanknjievne zadatke,
prvenstveno religiozno-pune, a dijelom i povijesno-politike, pa su nastala samo
dva tipa epa- biblijsko-vergilijanski i povijesno-vergilijanski koji su, po logici stvari,
bili zatvoreni za fikcionalne, udesne i nevjerojatne stvari
-Gunduli znaenje preuzetih viteko-romantinih fabularnih linija korigira u
skladu s posttridentskom ideologijom i dubrovakim politikim nazorima- njegovi
junaci nisu voeni emocijama i afektom kao kod Tassa
-Tassovu lirinost inkorporiranu u njegov ep to mu daje autentinost i osebujnu
vrijednost, hr. barok nije recipirao
-Tassovu patosu ipak se vie pribliio jedan drugi ep- Dubrovik ponovljen Jakete
Palmotia Dionoria
-u njemu se tako mogu nai viteko-romantine, ljubavne, neobine i
pustolovne epizode, lirinost u opisima, naglaena emocionalnost likova,
patetika vezana uz potres
- ep je poslje Tassa u europskim okvirima postao otvoreniji za privatne svjetove i
intimne sudbine svojih junaka i junakinja

PASKOJE PRIMOVI: PJESAN OD UPUENJA RIJEI VJENE I OD PORODA

DJEVIKOGA
-Paskoje Primovi- u hr.knj. poznat prvenstveno po prijevodu melodramstskog
djela Riniccinijeve Euridice
- uz Gundulia koji je preveo Riniccinijevu Ariannu smatra se zaetnikom
melodramskog anra u hr.knj.
-Pjesni od upuenja rijei vjene i od poroda djevikoga- prijevod latinskog
biblijskog epa De partu Virginis Jacopa Sannazara (1526.) u kojem se velia
misterij otkupljenja ovjekova opjevavanjem Kristova zaea i roenja, ima brojne
usporedbe i razvedene opise, sveto se preplie s profanim, niu se pjesme i
proroanstva Davidova o Kristovoj sudbini, kao govornik pojavljuje se

23

personificirani Jordan- tim postupcima nastoji se razbiti kronoloko izvjeivanje

Novog zavijeta i pruiti itatelju zanimljivo tivo
-Primovi samo djelomice slijedi svoj predloak- 6 pjevanja, osmerake katrene s
rimom abab, zapoinje invokacijom Boga, a zatim se zaziva i Djevicu- pokazuje se
autorovo nastojanje da eliminira mitoloke motive koji se javljaju u originalu,
umjesto nimfa apostrofira dubrovakog vlastelina Matu Gradia i posveuje mu
djelo, izostao je ak i personificirani Jordan, nema razvdenih poredbi i
kompliciranih perifraza, dosta jednostavnija pria koja slijedi evaneoske
izvjetaje, puki ton u prikazivanju Kristova zaea i roenja, naracija podsjea na
jednostavnost i naivnost hr. srednjovjekovnih religioznih pjesama tipa Krist se
rodi v Vitliomi
-meutim, komplicirana kompozicija, mijenjanje vremenskih planova, preplitanje
prolosti i budunosti, upletanjem u naraciju razliitih pripovjedaa- Josip, pastir,
Marija, Belzebub; odraz su slijeenja poetike Sannazarova epa, poetike
vergilijanskog humanistiko-kranskog epa
-tema pakla i paklenih sila zauzima cijelo jedno pjevanje- signal baroknosti u
hr.epici
-svako pjevanje u prve dvije strofe ima preprian sadraj, a zatim slijedi naracija
-kompozicija nije jednostavna i pravocrtna- prepleu se vremenski planovi- u 2.
pjevanju David u Limbu govori o najvanijim dogaajima u ivotu Krista koji u
trenutku Davidova proroanstva jo nije iv
-u Primovievu djelu prisutan je pastoralni jontekst koji je najizraeniji u
6.pjevanju
-Sannazarov ep preveo je jo i anonimni autor naslovom O poroenju
djevianskomu, u osam pjevanja, s nadnevkom 1770.g. i biljekom na naslovnoj
strani: Tko je dakle ovi N.N. koji se natjee s Primoeviem sudi tioe.

OPSADA BEA G. 1683. U HRVATSKOJ EPICI

-ep Obkruenje Bea grada od cara Mehmeta i Kara Mustafe velikoga vezijera
dubrovakoga pjesnika Petra Bogainovia (o.1625.-1700.) opjevava veliki
povijesni dogaaj 17.st.- drugu tursku opsadu Bea 1683.g.
-najvanije linosti tog povijesnog dogaaja: turski sultan Mehmed IV.,
samouvjereni vezir Kara-Mutafa koji je napao grad, austrijski vladar Leopold I.,
poljski kralj Jan Sobieski koji je pruio znatnu pomo, papa Inocencije XI. koji je
slao materijalnu pomo
-zbog mogunosti turskog prodora na zapad, bio je to vaan dogaaj za cijelu
katoliku Europu, a imao je i znatan odjek u politikom ivotu Dubrovnika: nakon
obrane, udruene kranske vojske poele su potiskivati Turke iz istone Europe,
a u savez su 1684. uli i Mleci koji su eljeli proiriti svoj teritorij, izmeu ostalog i

23

na Dubrovaku Republiku (koja je plaala Turcima danak za slobodu od 1526.)

koja je da bi to onemoguila 1684. sklopila ugovor kojim se vratila pod vlast
ugarskoga kralja Leopolda I. Habsburkog koji im je pak priznao njihov slobodni
status
-opsada, posjedovanje i obrana Bea glavna je tema Bogainovieva epa koji se
prvotno sastojao od jednog pjevanja objavljenog godinu dana od opisanog
dogaaja-1684. u Linzu
-1685. objavio je proireno izdanje u kojem su dodana jo dva pjevanja u kojem
su opisani dogaaji koji su uslijedili nakon obrane grada
-oba su izdanja posveena Petru B. Ricciardiju- carskom generalu porijeklom iz
Dubrovnika koji se proslavio kao zapovjednik hrvatskih vojnika koji su se borili
pod Beom
-u vrijeme kada Bogainovi pie svoj ep antiturska je tematika ve najmanje dva
stoljea dominantna tema hrvatske knjievnosti
-otpor Turcima izraava se ve u srednjovjekovnoj hr.knj., u raznim
kronikama i zapisima- npr. u Zapisu popa Martinca iz 1493.g.
-antiturska se tematka izrazito irila u hr.humanistikoj knj. da bi u
renesansni postala dominantnom temom raznih proznih i stihovanih
anrova na latinskom (elegije, poslanice, lamenti, putopisi, memoari,
povijesna djela od kojih je najvanije ono Ludovika Crijevia Tuberona)
-u 16 st. postala je dominantna i u stihovanoj epici na hr.jeziku- Brne
Krnaruti opisuje sigetsku bitku u djelu Vazetje Sigeta grada, Antun Sasin
opjevava epizode drugog austrijsko-turskog rata u Razbojima od Turaka
-u 17.st.postaje centralna tema najznamenitijih epskih djela hr.knj.- u
Osmanu I.Gundulia, u epu Nikole Zrinskog Opsida sigetska koji je Petar
Zrinski preveo s maarskog
-u drugoj opsadi Bea 1683. hr. je epicima najzanimljivija osoba i najvei junak
Jan Sobieski-to nije samo izraz divljenja, nego i nastavak stoljetnog mita
prisutnog u hr.kulturi jo od humanizma po kojem su Poljaci izabrani narod koji e
Europu spasiti od Turaka i islama
-Poljake tako veliaju Trankvil Andronik Dalmatinac, Vinko Pribojevi u
slavnom govoru De origine successibusqe Slavorum, a u Osmanu to
polonofilstvo dosee najviu toku
-nakon uspjene bitke pojavile su se u hr.knj. brojne prigodnice koje su slavile
kransku vojsku i Jana Sobieskog
-Korulanin Petar Kanaveli spjevao je tri prigodnice Sobieskom- dvije na
hrvatskom i jednu na talijanskom u marinistikom stilu- prva je, ujedno i najdua,
panegirik pod naslovom Pjesan slavnomu kralju poljakomu Ivanu Sobieski

23

Turaka predobitniku i Bea obranitelju- opsada Bea nije samostalna tema, nego
samo motivacija za panegirinu odu
-Kanaveli je elio opsadu Bea opjevati i samostalno, ali od njegova djela Kara
Mustafa vezijer Azem sauvalo se samo nekoliko uvodnih stihova
-obranu Bea opjevao je i anonimni hr.pjesnik u bugarici Osloboenje Bea god.
1683.
-sedamdesetak godina kasnije dogaaj je opjevao i Andrija Kai Mioi i objavio
u drugom izdanju Razgovora ugodnog naroda slovinskog

-prvi je opsadu Bea u hr.knj. opisao Petar Bogainovi

-iako hr.knj.historiografiji nije bio pretjerano interesantan, Bogainoviev je ep bio
izuzetno aktualan i popularan, faktografski je vaan, angairani je odgovor na
politiki i povijesno izuzetnu situaciju u kojoj se nala Dubrovaka Republikaiskazuje se podrka politikom stavu dubrovake vlade koja se priklonila Ugarskoj
-u pripovjedanje o opsadi itatelja uvodi invokacijom, ep zapoinje zazivom
smrtnika da pogledaju kako svaka oholost mora biti kanjena oslanjanje na
postupke u Osmanu
-cijela epizoda o Kara Mustafinoj smrti u drugom pjevanju podsjea na Osmanovu
smrt u Gundulia
-druga dva djela iznose ratne dogaaje poslje opsade, vjerno i tono, ali mnogo
saetije i bez pojedinosti- Bogainovi postaje pravi kroniar koji samo eli
nanizati povijesno vane dogaaje
-jasan ideoloki stav- deklarativno izraavanje kranskog
rodoljubne tendencije- slavljenje rodnog grada i Hrvatske

svjetonazora

-Bogainovi je svoje djelo zamislio kao otvorenu kroniku koja se moe pisati u
nastavcima- to podsjea na Sasinove Razboje od Turaka to znai da nije ima
nikakve aprioprne fabularne osnove za svoje djelo, namjera mu nije bila stvoriti
epsko djelos jedinstvenom priom i jasno profiliranim likovima, vrste
kompozicije, zahtjevene poetike i izraene estetike motivacije

SPLITSKI PJESNIK IVAN DRAI, SLAVITELJ SV.DUJMA I NASLJEDOVATELJ

DUBROVAKE KNJIEVNE BATINE
-krajem 17.i poetkom 18.st. u Splitu se osniva Akademija illyrica ilitivam
slovinska s tenjom da gaji narodnu knjigu i jezik
-Ivan Drai- splitski pjesnik, 1655-

23

- jedan od rijetkih prozaista starije hr.knj., uglavnom prijevodna proza, tei

nasljedovanju dubrovake jezine i knjievne batine, kulturne i knjievne relacije
izmeu Splita i Dubrovnika
-kao dva najvanija i najznaajnija djela istiu se hagiografski epilij Proslavljenje
S.Dujma, parvoga arhibiskupa solinskoga i religiozna poema Ljepos due, pjesan
u 10 pjevanja opjevava osobine due i posveena je dubrovakoj vlasteli
-Ljepos due- anrovski je najslinija religioznim baroknim poemama, stihovana
rasprava o dui nosi i neke karakteristike onodobnog akademikog klasicizma,
naslov je svakog pjevanja definicija, atribucija ili karakterizacija due (npr. Dua je
lijepa zato je naa), po obliku izlaganja je teoloka raprava, ljudska dua kao
predmet poeme (a ne neki teoloki problem van ljudske egzistencije) otkriva
osamnaestostoljetni antropocentrizam
- Proslavljenje S.Dujma, parvoga arhibiskupa solinskoga- hagiografski epilij od tri
kraa pjevanja u osmerakim katrenama s rimom abab, pripovjeda se legenda o
svetom Dujmu, naracija se esto preplie s lirskim, najee religiozno-teolokim
refleksijama

23