1

Mehanika tekuina

Goran Lonar
Vladimir Androec

Sadraj:
1 Karakteristine fizikalne veliine u promatranju tekuina i njihove osobine
1.1 Uvod
1.2 Promjena gustoe
1.2.1 Temeljne spoznaje
1.2.2 Gustoe tekuina
1.3 Trenje u tekuinama
1.4 Utjecaj gravitacije
1.5 Toplina u tekuinama
1.5.1 Temeljne spoznaje
1.5.2 Toplinski kapacitet, unutranja energija, entalpija
1.5.3 Sposobnost voenja topline, gustoa toplinskog toka
1.6 Kapilarnost i kontaktne povrine kapljevina

2 Hidrostatika
2.1 Uvod
2.2 Sile u tekuini u mirovanju
2.2.1 Ravnotea sila u tekuini u mirovanju
2.3 Mehanika tekuine u mirovanju
2.3.1 Energetska jednadba za hidrostatiku
2.3.2 Osnovna jednadba hidrostatike
2.3.3 Ekvipotencijalne
2.3.4 Hidrostatski uzgon (Arhimedov zakon)
2.4 Tlak kapljevine na vrste povrine
2.4,1 Sila tlaka na ravne povrine
2.4.2 Sila tlaka na zakrivljene povrine
2.4.3 Plivajue kruto tijelo

3 Kinematika
3.1 Uvod
3.2 Pristupi u opisivanju teenja tekuina
3.3 Kinematske fizikalne veliine
3.3.1 Polje brzina
3.3.2 Kinematski pojmovi uz opis teenja
3.3.3 Polje ubrzanja
3.4 Kinematika djelia tekuine
3.4.1 Gradijentni tenzor polja brzina
3.4.2 Translacija i rotacija djelia tekuine
2.4.3 Promjena oblika djelia tekuine
3.5 Zakon ouvanja koliine polja (jednadbe pronosa)
3.5.1 Fizikalne veliine i njihove karakteristike
3.5.2 Jednadbe pronosa za polja
3.5.3 Jednadbe pronosa karakteristinih gustoa

4 Vidovi teenja tekuina

4.1 Laminarno i turbulentno teenje
4.2 Mirno i silovito teenje

5 Zakon ouvanja mase

5.1 Uvod
52 Jednadba kontinuiteta za kontrolni volumen

6 Zakon ouvanja koliine gibanja

6.1 Uvod
6.2 Zakon ouvanja koliine gibanja za kontrolni volumen
6.1.2 Utjecaj sila
6.3 Dinamika jednadba (zakon ouvanja koliine gibanja za djeli tekuine)
6.3.1 Osnovna dinamika jednadba
6.3.2 Dinamika jednadba za bezviskozne tekuine (Euler, Bernoulli)
6.3.3 Dinamika jednadba za laminarno teenje realne tekuine
6.3.4 Navier-Stokes-ova jednadba za laminarno teenja realne tekuine
6.3.5 Reynolds-ova jednadba za osrednjeno turbulentno teenja realne tekuine
6.3.6 Fenomenoloki opis turbulencije

7 Strujanje tekuina uzdu krutih granica

7.1 Uvod
7.2 Jednoliko laminarno strujanje
7.2.1 Couette-ovo strujanje
7.2.2 Ravninsko Poiseuille-ovo strujanje
7.2.3 Laminarno strujanje sa slobodnim vodnim licem
7.3 Strujanje u graninom sloju
7.3.1 Laminarni granini sloj
7.3.2 Turbulentni granini sloj

8 Strujanje u cjevovodima pod tlakom

8.1 Uvod
8.2 Raspodjela posminih naprezanja
8.3 Laminarno teenje (Poiseuille-ovo teenje)
8.4 Tranzicija iz laminarnog u turbulentno teenje
8.5 Turbulentno teenje
8.5.1 Raspodjela brzina
8.5.2 Otpor trenja
8.6 Nejednoliko strujanje u cijevima lokalni gubici
8.7 Pumpe i turbine

9 Teenje u otvorenim vodotocima

9.1 Proticajni presjek
9.2 Klasifikacija teenja
9.2 Otpori i karakteristike turbulentnog teenja
9.4 Jednadba jednolikog teenja u kanalu
9.5 Lokalne promjeni u geometriji toka pri teenju sa slobodnim vodnim licem
9.6 Specifina energija poprenog presjeka otvorenog vodotoka
9.7 Prelijevanje i istjecanje u kanalima otvorenih vodotoka
9.8 Vodni skok u otvorenim vodotocima

10 Potencijalno strujanje
10.1 Paralelno potencijalno strujanje
10.2 Izvori i ponori

4
10.3 Potencijalni vrtlog
10.4 Strujna mrea uz zadane rubne uvjete

11 Strujanje podzemnih voda

11.1 Uvod
11.2 Strujanje kroz poroznu sredinu
11.2.1 Darcy-jev zakon (1856)
11.2.2 Potencijalno strujanje kroz poroznu sredinu
11.2.3 Radijalno strujanje prema zdencima

12 Sile na tijelo pri opstrujavanju

12.1 Uvod
12.2 Otpor tijela i hidrodinamiki uzgon

13 Eksperimentalna hidromehanika i modeliranje hidromehanikih procesa

13.1 Uvod - pojam modela
13.2 Fizikalni, numeriki i hibridni modeli
13.3 Fizikalni modeli
13.3.1 Geometrijska slinost
13.3.2 Kinematska slinost, slinost svojstva tekuina i tlakova
13.3.3 Dinamika slinost
13.3.4 Apsolutna mehanika slinost
13.3.5 Newtonov uvjet slinosti
13.3.6 Parcijalne dinamike slinosti
13.4 Dimenzionalna analiza

1 Karakteristine fizikalne veliine u promatranju tekuina i

njihove osobine
1.1 Uvod
Osnovna podjela tekuina je prema agregatnom stanju a to su kapljevine, pare i plinovi. Dok se pod
kapljevinama podrazumijevaju tekuine koje imaju svojstvo ukapljavanja odnosno formiranja
slobodne povrine, pare su ustvari plinovi koji se nalaze blizu toke ukapljavanja. Para je zasiena
ukoliko i pri najmanjem smanjenju temperature dolazi do njezinog ukapljavanja dok je pregrijana
ukoliko je za njeno ukapljavanje potreban pad temperature sa konanom vrijednosti kao i
odgovarajue poveanje tlaka. Plinovi su nita drugo nego jako pregrijane pare. Obzirom da je sve
plinove mogue ukapljiti u osnovi i nema razlike izmeu plinova i para. Pri dovoljno velikoj
temperaturi i dovoljno malom tlaku njihovo ponaanje poprima karakteristike idealnog plina. U
opem sluaju kapljevine u ogranienom prostoru zbog jakih meumolekularnih sila ispunjavaju
odreeni volumen ali ne poprimaju stalnu formu koja ispunjava taj ogranieni prostor. Molekule
plinova nalaze se u stalnom kretanju, pri kojem dolazi i do stalnog sudaranja a to u konanici
uzrokuje irenje plinova sve do potpunog ispunjavanja raspoloivog ogranienog prostora (slika
1.1).

Slika 1.1 tekuine u mirovanju koje ispunjavaju dva spremnika razliitih volumena (a-kapljevina, b-plin)

U mehanici krutog tijela pojam nakupljenih estica daje smisaonu podlogu za potrebne opise
statike, kinematike i dinamike krutog tijela, no u mehanici tekuina je samo uvjetno primjenjiv. U
mehanici tekuina zamilja se kontinuirano raspodijeljena masa tvari po prostoru, zbog eka se
govori o kontinuumu. Osnovna karakteristika kontinuuma je da u svakoj njegovoj prostornoj i
vremenskoj koordinati postoji masa. Prema tome umjesto konano velikog broja nakupljenih

6
estica u kontinuumu postoji beskonano veliki broj elementarnih masa koje ostvaruju kontinuirano
interakcijsko djelovanje. Zbog toga je kontinuum mogue dijeliti na beskonano male volumene a
da se pri tome ne izgube njegove fizikalne karakteristike. Naravno, kontinuum je samo jedna
idealizirana predstava odnosno model potreban za jednostavnije opisivanje ponaanja stvarnog
materijalnog tijela. Sluajeve u kojima se analizira ponaanje tijela na mikroskopskoj razini pri
kojoj duljine slobodnog kretanja atoma ili molekula nisu vie male naspram dimenzija tijela ne
moe se rjeavati kroz mehaniku kontinuuma.
Uvoenje pojma kontinuuma znatno se pojednostavljuje matematiki model potreban za opisivanja
tekuine u mirovanju ili kretanju i to zbog makroskopskih karakteristika izraenih u vidu
neprekinutih funkcija prostora i/ili vremena.
Suprotno krutom tijelu, tekuine su karakterizirane i sa pomakom njezinih djelia bez obzira koliko
bila mala sila i rad koji se primjenjuju pri njezinu deformiranju. Tekuine se takoer dijele na
homogene i nehomogene (heterogene). Homogene su one koje u svakoj toci prostora imaju iste
vrijednosti pojedine fizikalne veliine.

1.2 Promjena gustoe

1.2.1 Temeljne spoznaje
Kapljevina u spremniku ak i pri vrlo visokim tlakovima ostvaruje vrlo malu promjenu volumena
zbog ega se u veini praktinih inenjerskih problema tretira kao nestiljiva. Primjerice pri
promjeni tlaka od 1bar i pri sobnoj temperaturi voda e promijeniti svoj volumen za samo 0,005%
pa se moe usvojiti pretpostavka o njezinoj nestiljivosti odnosno konstantnoj gustoi. Ipak, mala
elastinost kapljevine u pojedinim inenjerskim problemima poput vodnog udara igra vanu ulogu
te se ne moe zanemariti.
S druge strane plinovi, primjerice zrak, generalno se ne mogu tretirati kao nestiljivi, budui da
ostvaruju volumno irenje sve do potpunog popunjavanja prostora omeenog rubovima unutar kojih
se nalaze. Pri tom irenju znaajno se mijenja i gustoa plina. Osim toga pri stalnom tlaku promjena
volumena moe uslijediti i kao posljedica promjene temperature. Potrebno je skrenuti panju i na
eksperimentalno dokazanu injenicu da pri brzinama znatno manjim od brzine zvuka, plinovi trpe
vrlo male promjene gustoe a zbog ega ih je u takovim uvjetima mogue smatrati nestiljivim.
Primjerice pri strujanju zraka pri atmosferskom tlaku i sobnim temperaturama sa brzinama <55 m/s

7
promjena gustoe je samo 1,5%. Iako i temperatura i tlak u opem sluaju imaju ulogu u promjeni
gustoe, koritenje pojma kompresibilnost ukazuje na znaajniju ulogu tlaka.

1.2.2 Gustoe tekuina

Pojam gustoe po definiciji se odnosi na masenu gustou u volumenu V u kojem je kontinuirano

rasprostranjena masa tekuine m.

m dm
masa
= lim
=
volumen V 0 V dV

; =

1
vV

(1.1)

Gustoa je fizikalna veliina kapljevine sa dimenzijom M/L3 odnosno jedinicom kg/m3. Specifini
volumen izraava se kao vV = dV/dm = 1/. i kao takva ee se upotrebljava u podruju
termodinamike. U opem sluaju fizikalne veliine i vV su ovisne o tlaku p (N/m2) i temperaturi T
(K) odnosno = f(p,T) i vV = f -1(p,T).
Ukupna promjena gustoe tekuina moe se opisati sa parcijalnim promjenama pri konstantnoj
temperaturi i konstantnom tlaku:

= T dp P dT

sa

T =

1

p T

' p =

T P

(1.2.a,b)

gdje je:

T izotermni koeficijent stiljivosti (1/Pa)

P toplinski koeficijent izduenja (1/K)
Izmeu modula elastinosti tekuine EF i koeficijenta kompresibilnosti vrijedi odnos EF = 1/T a za
nestiljive tekuine vrijedi i T = P = 0.
Barotropnim tekuinama se nazivaju one stiljive tekuine u kojima gustoa ovisi samo o tlaku

= f(p). Pri promatranju ponaanja tekuina pod pojmom adijabatskog procesa podrazumijeva se
samo onaj proces u kojem je tono odreena masa tekuine toplinski izolirana od okoline pa sa
njom nema ni toplinske izmjene.

8
Iz eksperimentalnog istraivanja provedenog sa vodom poznato je da se koeficijent stiljivosti T
vrlo malo mijenja sa promjenama temperature i tlaka, odnosno da iznosi T = 5*10-10 1/Pa a ime
se dobiva i vrijednost modula elastinosti EF 2*109 Pa koja se usvaja u rjeavanju veine
inenjerskih problema. Nasuprotno tome, toplinski koeficijent izduenja P bitno ovisi o
temperaturi pa primjerice pri tlaku od 1bar i temperaturama 00, 40 i 99,6 0C koeficijent P poprima
vrijednosti -0,08*10-3, 0 i 0,75*10-3 1/K. Zbog P = 0 pri T = 4 0C voda upravo pri toj temperaturi
ima najveu gustou. Ova anomalija upravo je i razlog pojavi leda na vodenoj povrini.
U tablici 1.1 dane su vrijednosti osnovnih fizikalnih parametara za pojedine tekuine.

Tablica 1.1 vrijednosti fizikalnih parametara za neke tekuine pri p = 1bar i T=0 0C te p = 1bar i T=100 0C

Plinovi koji pri kretanju ostvaruju vee promjene u gustoi ne mogu se promatrati kao nestiljive
tekuine a promjena gustoe je u funkciji tlaka i temperature = f(p,T). Veza izmeu fizikalnih
veliina T, p,v i naziva se termika jednadba stanja (Boyle, Gay-Lussac, Mariotte)

pvV = RT ,

p = RT ,

dp d dT
=
+
;
p

p Tb
=
b pb T

( plin)

(1.3a,b,c ; d)

9
gdje je:
R = R/M specifina plinska konstanta pojedinog plina (J/kg K)

R univerzalna plinska konstanta (8,3143 J/mol K.

M molekularna masa (kg/kmol)

b referentna gustoa pri referentnoj temperaturi Tb i referentnom tlaku pb

Vano je napomenuti da gornja jednadba definira zakon u graninom podruju koje je obiljeeno
sa vrlo malim tlakovima p 0 i ne preniskim temperaturama. Plinovi koji se ponaaju prema
termikim jednadbama stanja nazivaju se i idealni plinovi.
Pri analizi kretanja pregrijane pare takoer se moe koristiti idealizacija u njezinom opisu u kojem
se pregrijana para promatra kao idealan plin. Kod blago pregrijanih para (plinovi u blizini toke
ukapljivanja) nastupa odstupanje od ponaanja po zakonima definiranim jednadbom 1.3 zbog ega
se uvodi i proirenje jednadbe stanja za idealne plinove sa dodatnom van der Waals-ovom
jednadbom stanja. Na slici 1.2 dan je prikaz promjene gustoe vode i prelazak u vodenu paru pri
promjeni temperature T (zagrijavanje pri konstantnom tlaku p = 1bar). U prikazanom sluaju sa
malim tlakovima termika jednadba stanja 1.3 zadovoljava potrebe prorauna gustoa pregrijane
pare.

Slika 1.2 - prikaz promjene gustoe vode i

Izobarni prijelaz u vodenu paru

prelazak u vodenu paru pri promjeni

temperature

(zagrijavanje

konstantnom tlaku p = 1bar)

pri

10

1.3 Trenje u tekuinama

Iskustvo i eksperimentalna djelatnost pokazali su da se u nekim sluajevima teenja utjecaj trenja
moe zanemariti i ispustiti iz jednadbi koje opisuju ponaanje toka tekuine. U tim sluajevima
govori se o teenju idealne odnosno bezviskozne tekuine. Isto tako iz iskustva dobivenog na
temelju eksperimenata poznato je da primjerice u sluaju opstrujavanja tekuine oko nekog tijela ili
kretanja tijela kroz tekuinu postoji sila tekuine na tijelo i obratno. Ta sila je posljedica viskoznosti
odnosno unutarnjeg trenja kao temeljnog svojstva realne tekuine. Isto tako, pri bilo kojem vidu
teenja, uslijed meusobnog djelovanja susjednih djelia tekuine pojavljuje se i njihova
deformacija, a to takoer ukazuje na prisustvo naprezanja uzrokovanih trenjem. U tehnikom
smislu trenje predstavlja vrlo vaan segment u analizi teenja tekuina budui da je ono i uzronik
nastalih gubitaka mehanike energije.

Slika 1.3 - ovisnosti izmeu tangencijalnih naprezanja i promjene brzine po normali za Newtonove tekuine (1a),
Bingman-ova tekuina (1b), strukturno viskozne tekuine (2a,b), dilatacijske tekuine (3a,b).

Obzirom da trenje pokazuje razliite vidove pojavnosti, realne tekuine se dijele na Newton-ove
tekuine i anomalno viskozne tekuine (ne Newton-ove tekuine). Eksperimentalna disciplina koja
se bavi prouavanjem i analizom funkcijskih odnosa izmeu deformacija i naprezanja uslijed pojave
trenja u tekuinama naziva se reologija. Reoloki dijagram tekuina dan je na slici 1.3 u kojoj su
prikazane ovisnosti izmeu tangencijalnih naprezanja i promjene brzine po normali za Newtonove
tekuine (1a), Bingman-ova tekuina (1b), strukturno viskozne tekuine (2a,b), dilatacijske tekuine
(3a,b).

11
Ve je I. Newton zakljuio da osim suhog trenja koje se pojavljuje pri kretanju vrstog tijela, pri
kretanju tekuina postoji viskoznost odnosno unutarnje trenje izmeu susjednih djelia tekuine. To
trenje je priblino neovisno o prisutnim normalnim naprezanjima i proporcionalno je razlici brzina
izmeu brzina susjednih djelia tekuine. Na slici 1.4a dan je prikaz profila brzina u tekuini koja se
nalazi izmeu podloge u mirovanju i vrlo duge paralelne ploe na vrlo bliskoj udaljenosti h koja se
pomie jednolikom brzinom v0. Tlak je konstantan u cijelom prostoru ispunjenom sa tekuinom
izmeu dvije ploe. Brzina estice tekuine uz podlogu je v = 0 dok estica tekuine priljubljena
ispod ploe u kretanju ima brzinu v = v0. Na proizvoljnom poloaju izmeu ploe u kretanju estica
tekuine ima brzinu v = (v0 / h) n. Kako bi takvo kretanje bilo odrivo oigledno je da na podlozi
gornje ploe djeluje jedna tangencijalna sila u smjeru njezinog kretanja a koja je u ravnotei sa
silama trenja u tekuini ispod nje. Na temelju eksperimenata dobiven je i zakljuak da je
tangencijalno naprezanje ispod ploe proporcionalno brzini v0 i obrnuto proporcionalno
udaljenosti od podloge h a koeficijent proporcionalnosti oznaen je sa i ovisi o tekuini koja se
analizira. Nadalje, zakljuak razmatranja je vaei i za cijelo podruje izmeu ploe i podloge.

Slika 1.4 prikaz raspodjele brzine u laminarnom toku i u profilu realne Newton-ove tekuine izmeu podloge u
mirovanju i duge ploe koja se kree sa brzinom v0 te izmeu dva susjedna djelia tekuine

Prema slici 1.4b dva susjedna djelia tekuine na normali prema smjeru teenja imaju brzine
v+v/2 (gornji) odnosno v-v/2 (doljnji). Kroz unutarnji otpor gornji djeli sa veom brzinom
deformira se isto kao i doljnji djeli a pri emu se gornji djeli usporava odnosno doljnji ubrzava.
Pri tome tangencialno naprezanje definirano je na slijedei nain:

v
v
=
n 0 n
n

= lim

( Newton)

(1.4)

12
Na temelju eksperimenata (empirije) koeficijent proporcionalnosti oznauje dinamiki koeficijent
viskoznosti sa jedinicom Pas koji ima razliite vrijednosti ovisno o promatranoj tekuini. Dinamiki
koeficijent viskoznoti jako ovisi o temperaturi i manje o tlaku pa se moe usvojiti i pretpostavka
= f(p,T) f(T). Jednadba 1.4 naziva se i konstitutivnom jednadbom Newton-ove tekuine pri
laminarnom teenju.
Ukoliko se dinamiki koeficijent viskoznosti podijeli sa gustoom dobiva se novi koeficijent
viskoznosti koji zbog neovisnosti o gustoi postaje kinematska veliina a naziva se kinematski
koeficijent viskoznosti sa pripadnom jedinicom (m2/s):

(1.5)

Za razliite kapljevine u rasponu temperatura 0<T<100 0C dinamiki koeficijent viskoznosti

priblino je neovisan o tlaku a promjene njegove vrijednosti izraene su slijedeom jednadbom:

T
TA

= exp A
b
T + TB TB + Tb

(1.6)

gdje je:

b referentna vrijednost pri referentnom tlaku pb = 1bar i referentnoj temperaturi Tb = 0 0C (za

vodu, metanol i ivu vidi tablicu 1.1)
TA, TB konstante pojedine kapljevine (eksperimentalno odreene vidi tablicu 1.1)
Kako i iz gornje jednadbe proizlazi, sa poveanjem temperature, vrijednost dinamikog
koeficijenta viskoznosti pada (vidi sliku 1.5)
Za plinove takoer vrijedi da je dinamiki koeficijent viskoznosti priblino neovisan o tlaku a
njegove vrijednosti pri razliitim temperaturama izraene su poluempirijskom jednadbom:

Tb + TS
=
b T + TS
gdje je:

T

Tb

3/ 2

T
;

b Tb

T
Tb

(1.7a;b,c)

13
TS Southerland-ova konstanta (eksperimentalno odreena vidi tablicu 1.1)

- koeficijent sa vrijednostima koje se aprokimativno mogu odrediti sa = + TS/(Tb+TS)

Na slici 1.5 dan je i prikaz promjena vrijednosti dinamikog koeficijenta viskoznosti naspram
referentnih vrijednosti b pri referentnom tlaku pb = 1bar i referentnoj temperaturi Tb = 0 0C (vidi
tablicu 1.1) za neke plinove i tekuine. Iz dijagrama sa slike 1.4 razvidno je da za plinove pri
poveanju temperature vrijednost dinamikog koeficijenta raste (vidi sliku 1.5). U praktinim
problemima esto puta se usvaja aproksimativni linearni odnos izmeu temperature i viskoznosti
prema jednadbi 1.7c.

Slika 1.5 - prikaz promjena vrijednosti dinamikog koeficijenta viskoznosti naspram referentnih vrijednosti b
pri referentnom tlaku Tb = 1bar i referentnoj temperaturi pb = 0 0C

14

1.4 Utjecaj gravitacije

U kapljevinama gravitacija ima vanu ulogu pri promatranju i analizi teenja u domeni klasinih
inenjerskih problema. Prema tome u jednadbama kojima se opisuje teenje tekuina lan koji
prezentira djelovanje teine odnosno gravitacijskog ubrzanja g = 9,81 m/s2 (na povrini zemlje) ne
moe se zanemariti. U okvirima klasinih inenjerskih problema vezanih uz ponaanje plinova,
utjecaj gravitacijskog ubrzanja mogue je zanemariti. Ipak, u podruju aeromehanike koja u
pojedinim problemima analizira pojas atmosfere sa relativno velikom debljinom, a koja je sainjena
od plina, gravitacijsko ubrzanje se ne moe zanemariti.
Na element tekuine mase m prema osnovnom Newton-ovom zakonu mehanike djeluje
gravitaciona sila F = mg. Ta sila po iznosu je jednaka teini G(N) promatranog elementa. Prema
tome na masu djeluje masena sila fG = g(z) konst. usmjerena prema sreditu Zemlje odnosno
prema dolje sa jedinicom ubrzanja m/s2.

1.5 Toplina u tekuinama

1.5.1 Temeljne spoznaje
U prijanjim poglavljima pri komentarima vezanim uz fizikalne veliine gustoe i koeficijenta
viskoznosti ve se ukazalo na utjecaj temperature. Pri opisu tekuina koje se nalaze u kretanju
potrebno je definirati jo neke termodinamike karakteristike i odgovarajue fizikalne veliine. Pri
tome promjena temperature kao posljedica dovoenja odnosno odvoenja topline igra vanu ulogu.
Za neki sustav koji se nalazi u termodinamikoj ravnotei za definiranje promjene termodinamikog
stanja sustava dovoljno je poznavati samo vrijednosti fizikalnih veliina Z1 i Z2 kojima se opisuje
termodinamiko stanje na poetku i na kraju procesa.
Ukoliko u procesu sudjeluje i izmjena topline, nije svejedno pod kojim okolnostima je ona
sudjelovala u promjeni termodinamikog stanja. U tom sluaju je osim poznavanja vrijednosti Z1 i
Z2 potrebno i poznavanje uvjeta pod kojim se odvijao prelaz Z12 iz termodinamikog stanja 1 u
termodinamiko stanje 2. Prelazak iz stanja Z1 u Z2 tada se naziva termodinamiki proces
obzirom da je taj pojam iri i sveobuhvatniji od pojma promjene stanja.

15

1.5.2 Toplinski kapacitet, unutarnja energija, entalpija

U procesima u kojem se pojavljuje toplina prema kalorimetrijskoj jednadbi Q = CT definirani
su odnosi izmeu elementa tekuine mase m, pohranjene koliina topline Q (J) i promjene
temperature T (K) (vidi sliku 1.6). C je oznaka za toplinski kapacitet sustava a definicijski izraz
dan je sa jednakosti:
Q dQ
dq
=
, c=
T 0 T
dT
dT

C = lim

(1.8a,b)

Ukoliko se sa q = Q/m oznai koliina topline po masi sa jedinicom J/kg tada je izraz 1.8b
ustvari definicijska jednadba za specifini toplinski kapacitet c = C/M. Ona je takoer jedna
fizikalna karakteristika tekuine sa jedinicom J/kgK.
Prema prvom zakonu termodinamike u jednom sustavu koji se nalazi u ravnotei i na koji od
vanjskih sila djeluju samo sile tlaka, izmeu koliine topline q kao procesne veliine, tlaka p i
specifinog volumena vV kao termodinamikih veliina stanja, specifine unutarnje energije u
(sadrana energija molekularnog kretanja pri konstantnom volumenu) i specifine entalpije h
(sadrana toplina pri konstantnom tlaku) kao kalorijske veliine stanja, vrijede meusobni odnosi
izraeni sa slijedeom jednadbom:

d q = du + pdvV = dh vV dp

h = u + pvV

(1.9a;b)

Slika 1.6 - ponaanje topline pri izdvojenom elementu tekuine i pri dva elementa tekuine koji se nalaze u
meusobnom dodiru ( a prirast topline Q pri T > 0 za definiranje toplinskog kapaciteta ;
b toplinski tok pri T > 0 za definiranje sposobnosti voenja topline )

16
Svi parametri gornje jednadbe imaju istu jedinicu J/kg. Jednadba 1.9a naziva se i kalorika
jednadba stanja iz koje zakljuno slijedi: ukoliko se jednom zatvorenom sustavu dovede dodatna
toplina dq>0, pri konstantnom volumenu vV = konst., njegova se unutarnja energija du poveava
(1.9a), odnosno pri konstantnom tlaku p = konst. poveava se njegova entalpija dh (1.9b).
Uvrtavanjem 1.9a u 1.8b dobiva se jednadba:

c=

dv
du
dh
dp
u
h
+p V =
vV
; cv =
, cp =

dT
dT
dT
dT
T V
T P

(1.10a;b)

Navedeni specifini toplinski kapacitet c ovisi ne samo o termodinamikom stanju nego i o vidu
procesa. Procesi pri kojima je konstantan specifian volumen (dvV = 0) nazivaju se izihorni a oni pri
kojima je tlak konstantan izobarni (dp = 0). Stoga se definiraju i dva specifina kapaciteta (1.10b),
jedan pri konstantnom volumenu cV i jedan pri konstantnom tlaku cP.
Za nestiljivu tekuinu vrijedi cV = cP = c. pa se stoga u najveem broju inenjerskih problema sa
dovoenjem topline u kapljevinama ( = konst.) usvaja jednakost cV i cP odnosno zanemaruje se rad
koji se ostvaruje pri zanemarivo maloj promjeni volumena.
Za idealan plin diferenciranjem se dobiva (cV/v)T = 0 = (cP/p) a to znai da su toplinski
kapaciteti ovisni samo o temperaturi.
Promjene specifine unutarnje energije i specifine entalpije definirane su izrazima:

p
v
du = cV dT p T
dp
dvV , dh = c P dT + vV T
T V
T P

(1.11a,b)

Izmeu specifine unutarnje energije i specifine entalpije, kao izvedene veliine stanja, vrijedi
meusobni odnos definiran jednadbom:

p
p
dh = du + d , h = u +

(1.12a,b)

17
Kod tekuina sa = konst. i cV = cP = c dobiva se pojednostavljena formulacija dh = c dT + dp/ i
du = c dT. U praktinim inenjerskim primjerima esto se usvaja i c = konst. te se integracijom

jednostavno dobivaju odgovarajue jednakosti u = cT i h = cT + p/.

1.5.3 Sposobnost voenja topline, gustoa toplinskog toka

Pri prijelazu topline izmeu dva susjedna djelia tekuine prema slici 1.6b, tok (eng: flux) topline je
proporcionalan promjeni temperature pri pronosu od jednog do drugog djelia. Toplinski tok
kroz kontaktnu povrinu A iznosi = A i ima jedinicu J/s a predstavlja gustou toplinskog
toka izraenu sa jedinicom J/sm2. Prema Fourijer-ovom zakonu gustoa toplinskog toka izraava se
slijedeom jednadbom:

T
T
=
,
n 0 n
n

= lim

(1.13)

gdje je:
T/n promjena temperature okomito na kontaktnu povrinu (K/m)

- molekularna toplinska vodljivost (konstitutivna fizikalna veliina tekuine, W/Km)

Predznak - ima znaenje da tok topline ima smjer od vee ka manjoj temperaturi. Potrebno je
naglasiti postojanje slinosti odnosno analogije izmeu jednadbe 1.13 i 1.4. Molekularna toplinska
vodljivost znatno ovisi o temperaturi i u znatno manjoj mjeri o tlaku odnosno = f (p,T) (T).
Pri poveanju temperature raste ukoliko se promatra ponaanje plinova dok je u sluaju
kapljevina vrijednost priblino konstantna bez obzira na promjenu temperatura. Skree se panja
na analogno ponaanje i pri poveanju temperature.
Jedna od u praksi esto koritenih izvedenih fizikalnih veliina je i sposobnost voenja topline a
koja se dobiva dijeljenjem sa gustoom i specifinim toplinskim kapacitetom cP. Kao i
kinematski koeficijent viskoznosti , a ima jedinicu m2/s.
Prandtl-ov broj je bezdimenzionalni parametar izraen putem omjera i a odnosno jednadbom:

Pr =

c P

(1.14a,b)

18
Prandtl-ov bezdimenzioonalni parametar ovisi samo o konstitutivnim fizikalnim veliinama
tekuine.
U tekuinama postoji jedna izraena ovisnost izmeu temperature i vrijednosti Prandtl-ovog
bezdimenzionalnog parametra koja se moe aproksimativno izraziti sa jednadbom:

T
T
Pr
= exp P P
Prb
T Tb

(1.15)

gdje je:
Prb referentni Prandtl-ov broj pri referentnom tlaku pb = 1bar i referentnoj temperaturi Tb = 0 0C
(primjerice za vodu pri T = 0 0C Pr = 13,3 a pri T = 20 0C Pr = 7,0)
U plinovima koji se nalaze u rasponu temperatura 100K<K<1000 vrijednost Prandtl-ov broja je
priblino konstantana (0,67<Pr<0,76) a u najveem broju inenjerskih problema uobiajeno je
usvajanje vrijednosti Pr =1.
Potrebno je naglasiti da su spomenuti parametri od primarne vanosti samo ukoliko se promatra
laminarno teenje pri kojem se pronos uistinu ostvaruje kroz mijeanje odnosno izmjenu na
molekularnoj razini. U kasnijim poglavljima detaljnije e se definirati pojmovi laminarnog i
turbulentnog teenja a vezano na ovo zadnje i odgovarajui parametri ' i ' koji nisu konstitutivne
fizikalne veliine tekuina ali koji imaju izraenu pojmovnu analogiju sa spomenutim veliinama
i .

1.6 Kapilarnost i kontaktne povrine kapljevina

Molekule tekuina koje se nalaze na kontaktnoj povrini dviju kapljevina ili kapljevine i plina, koje
se ne mijeaju, izloene su djelovanju molekularnim privlanim silama obje tekuine. Forma
kontaktne povrine ovisi o prirodi obe tekuine. Ukoliko se jedna kapljica kapljevine manje gustoe
poloi na kapljevinu vee gustoe, tekuina manje gustoe e zadrati svoj oblik kapljice ili e se
razliti u obliku tankog filma po povrini gue tekuine (nafta na vodi ili voda na ivi).
Na svaku molekulu kapljevine koja se nalazi u mirovanju djeluju privlane sile koje se nazivaju
kohezivne ukoliko se promatraju molekule dviju razliitih kapljevina. Te sile imaju mali radijus
djelovanja (rM =10-7 cm).

19
Ukoliko se molekula tekuine nalazi na udaljenosti a>rM od kontaktne povrine sa plinom, sile na tu
molekulu djelovati e istim intenzitetom u svim smjerovima zbog ega e se i ponitavati. Ukoliko
je udaljenost a < rM na molekulu djeluju sile koje nisu meusobno uravnoteene pa postoji i
rezultantna sila FM 0. Privlane sile molekula plina na molekule kapljevine su zanemarivo male
pa je rezultantna sila FM to vea to je udaljenost od kontaktne povrine a manja. Iz tog razloga na
kontaktnoj povrini ostaje onaj broj molekula koji je minimalno potreban za formiranje slobodnog
vodnog lica odnosno te kontaktne plohe izmeu plina i kapljevine. Prema tome moe se rei da
slobodna povrina jedne kapljevine ima tendenciju ka smanjenju. Forma kapljice upravo to i
dokazuje budui da se njom postie minimalna povrina kojom se obuhvaa volumen tekuine u
kapljici. Zadravanje kapljiaste forme mogue je samo ukoliko u kontaktnoj povrini sa plinom
postoji odreeno stanje naprezanja a koje se naziva povrinska napetost.

Slika 1.7 djelovanje molekularnih privlanih sila pri slobodnom vodnom licu

Naponi na kontaktnoj plohi nazivaju se i kapilarnim naponima . U svim tokama kontaktne

povrine vrijednost je ista a odgovarajua jedinica je N/m. je takoer jedna konstitutivna
fizikalna veliina koja ovisi o obe meusobno nemijeajue tekuine a uobiajeno je za nju koristiti
i naziv kapilarna konstanta. Tanke cjevice u kojima je efekt kapilarnosti vrlo izraen nazivaju se
i kapilare. U tablici 1.2 dan je i prikaz vrijednosti kapilarne konstante za neke karakteristine
kombinacije tekuina u kontaktu i bez njihovog meusobnog mijeanja.
Rezultantni povrinski naponi koji se pojavljuju u horizontalnom dijelu kontaktne plohe jednaki su
0 budui da se oni meusobno ponitavaju, no na dijelovima kontakne plohe koja je zakrivljena
pojavljuje se i razlika tlakova koja e uravnoteiti rezultante povrinske napone razliite od 0 kako
bi se ostvario konstantan poloaj (mirovanje) kontaktne plohe.

20
Kombinacija tekuina
Voda

N/m
Zrak
0,073
Vodena para
0,059
iva
Zrak
0,475
Voda
0,427
Alkohol
Zrak
0,023
Voda
0,004
Ulje
Zrak
0,025...0,035
Voda
0,023...0,048
Tablica 1.2 - prikaz vrijednosti kapilarne konstante za neke karakteristine kombinacije tekuina u kontaktu i
bez njihovog meusobnog mijeanja.

Tangencijalni naponi na zakrivljenom segmentu kontaktne plohe dA imaju rezultantu dFn koja
ustvari predstavlja silu okomitu na taj segment kontaktne plohe. Rezultanta dFn proporcionalna je
zakrivljenosti segmentne plohe. Rezultantni tlak pK na zakrivljenom segmentu kontaktne plohe
dobiva se dijeljenjem rezultantne sile dFn sa povrinom zakrivljenog segmenta kontaktne plohe dA,
ima jedinicu Pa i odreuje se jednadbom (vidi sliku 1.8):

1 1
p K = + ,
r1 r2

pK =

2
rK

(r1 = r2 = rK )

Slika 1.8 - zakrivljeni segment kontaktne plohe dA i pripadna rezultanta dFn

(1.16a,b)

21
Vrijednost pK je pozitivna (prema unutra ukoliko je kontaktna ploha konveksna. U sluaju
konkavne kontaktne plohe radijuse r1 i r2 potrebno je uvrstiti sa negativnim predznakom. Jednadba
1.16b vaea je za kontaktne plohe koje imaju formu kugle (r1 = r2 = rK).
Ukoliko kapljevina dodiruje stjenku krutog tijela njezine molekule nisu vie samo pod utjecajem
obje kontaktne tekuine (plina i kapljevine) ve i pod utjecajem krute granice odnosno vrste
stjenke (adhezivne sile). Ukoliko su privlane sile izmeu vrste stjenke i molekula tekuine,
primjerice vode, znatno vee nego privlane sile izmeu molekula tekuine, tekuina (voda) e u
blizini vrste stjenke imati tendenciju ka irenju po njoj. Kod ive to nije sluaj pa iva u blizini

vrste stijene ima tendenciju ka formiranju zakrivljene slobodne povrine (vidi sliku 1.9a,b)

Slika

1.9a,b

oblici

slobodnih

povrina

kapljevina na kontaktu sa vrstom stijenom (a

voda i staklo ; b iva i staklo)

22

2 Hidrostatika
2.1 Uvod
Pri analizi tekuina u mirovanju kinematska obiljeja ne igraju nikakvu ulogu. Sve sile koje djeluju
na promatranu tekuinu nalaze se u mehanikoj ravnotei a tlak i gravitacijsko ubrzanje osnovni su
pojmovi koji se koriste pri analizi u domeni hidrostatike.

2.2 Sile u tekuini u mirovanju

Zamilja se mali (elementarni) volumen tekuine koji je okruen sa tekuinom koja na njega djeluje
povrinskim silama preko kontaktnih povrina. Isto tako na elementarni djeli tekuine djeluju i
masene odnosno volumne sile. Odnosi tih sila odreuju da li e se taj elementarni volumen nalaziti
u kretanju (neravnotea sila) ili u mirovanju (ravnotea sila). U opem sluaju povrinske sile
sainjene su od tangencijalnih i normalnih sila, no u hidrostatskom stanju ravnotee i kretanju
idealne (bezviskozne) tekuine postoje samo normalne sile u vidu tlanih sila a vlane sile u
unutranjosti plinova ili tekuina ne mogu se prenositi. Da postoje vlane sile ne bi bilo ni mogue
da plinovi okupiraju cijeli raspoloivi prostor izmeu granica kojima je njihovo daljnje irenje
onemogueno.

Slika 2.1 ravnotea sila na isjeeni tetraedar iz tekuine u mirovanju

Ukoliko se sa A oznai povrina na elementarnom volumenu tekuine te sa FP tlana sila koja

djeluje na tu povrinu, moe se napisati i definicijski izraz za tlak sa jedinicom Pascal [Pa]:
p = lim

A 0

FP dFP
=
>0
A
dA

(2.1a)

23
Obzirom na proizvoljno odabranu toku u prostoru, intenzitet djelovanja tlaka neovisan je od
smjera, odnosno tlak u toki je u svim smjerovima isti. Prema teoriji elastinosti pri ravnotenom
naprezanju krutog tijela koje se nalazi u mirovanju to nije sluaj. Kao dokaz tvrdnji vezanoj na
tekuine moe se promatrati elementarni tetraedar (vidi sliku 2.1). Tlakovi u x,y,z smjeru oznaeni
su sa px, py, pz a tlak okomit na kosu stranicu tetraedra p. Povrine na koje djeluju tlakovi px, py, pz i
p imaju oznake Ax, Ay, Az i A pa su tlane sile na njih proporcionalne povrinama. Na tetraedar
djelujua masena sila (sila tee) je volumna sila koja je po iznosu proporcionalna volumenu.
Obzirom da su volumne sile vezane na volumen (treeg reda) a povrinske na povrinu (drugog
reda), volumne sile su reda veliine manje pa se mogu shvatiti i kao male naspram povrinskih sila
tlaka. Iz toga slijedi da povrinske sile i bez volumnih sila moraju zadovoljavati uvjete ravnotee.
Ukoliko se uvedu oznake , , za kutove izmeu osi x,y,z i normala na povrinu A, tada vrijede i
odnosi Ax = Acos, Ay = Acos, Az = Acos a uvjeti ravnotee za povrinske sile tlaka na
tetraedar u tri koordinatna smjera (x, y, z) glase:
pxAx - pAcos = 0 ; pyAy - pAcos = 0 ; pzAz - pAcos = 0
Uvrtavanjem meusobnih odnosa povrina Ax = Acos, Ay = Acos, Az = Acos u uvjete
ravnotee dobiva se tzv. Pascal-ov zakon:
px = py = pz = p

(2.1b)

Koji upravo dokazuje tvrdnju da je tlak u toki jedna skalarna veliina neovisna o smjeru. Tlak je
kontinuirano derivabilna funkcija prostora p = p(x,y,z) pa se govori i o polju tlaka p = p(r).

Slika 2.2 prikaz djelujue sile tlaka dFP okomito na povrinu dA

24
Zakljuci dosadanjih razmatranja u vezi sile tlaka vaei su i u sluaju djelovanja tlaka na povrinu

vrste konture. Sila tlaka dFP koja djeluje okomito na povrinu dA i predstavlja vektorsku veliinu
sa vrijednosti pdA. Prema slici 2.2 dobiva se slijedei izraz:
dFP = pdA, FP = p dA

(2.2a,b)

( A)

gdje je:
dA = endA usmjerena povrina sa vektorom vanjske normale en
Prema slici 2.3 promatra se jedan mali prostorni djeli tekuine proizvoljnog oblika i volumena V i
pripadne mase m =V. Na povrini A pojavljuju se na infinitezimalne povrine dA samo
normalne sile tlaka uslijed djelovanja okolne tekuine, takoer u mirovanju. Ukoliko se vladajui
tlak u koordinatama ishodita x = y = z = 0 oznai sa p0 a prostorni element se usvoji kao vrlo mali,
tada se tlak na njegovu povrinu A moe izraziti sa razvijanjem u Taylor-ov red:

p
p
p
p ( x, y, z ) = p o + x + y + z + ........
x o
z o
y o
U gornjem izrazu p0 kao i gradijenti (p/x)0, (p/y)0, (p/z)0 imaju konstantne vrijednosti. Prema
2.1a i slici 2.3 dobiva se komponenta sile tlaka dFx = dFx1 dFx2 = (p1-p2)dAX u x smjeru a koja
djeluje normalno na orijentiranu povrinu dAx u x smjeru. Prema tome mogu se pisati slijedee
jednakosti.

dFx =

p
(x2 x1 )dAx = p xdAx , FPx = p V
x
x
x

Komponenta sile tlaka na prostorni element u x smjeru FPx =

dF

dobiva se intergracijom po

volumenu V = dV x ( rafirani dio volumena sa slike 2.3 dVx = xdAx ).

Do istog rezultata dolazi se i na nain da se promatra elementarni volumen tekuine u obliku kvadra
sa slike 2.4. Na masu m = V djeluje sila tlaka koja je u vektorskom obliku neovisnom o izboru
koordinatnog sustava dana jednadbom: (fP ima jedinicu m/s2)

25

f P = lim

F p

m 0

dF p
dm

grad p,

f Pi =

1 p
xi

(i = 1,2,3)

(2.3a,b)

Slika 2.3 Sila tlaka na jedan element tekuine sa proizvoljnim oblikom (a- komponenta u x smjeru ;
b - komponenta u y smjeru)

Slika 2.4 Sila tlaka na jedan element tekuine jednostavnog geometrijskog oblika

Osim sila tlaka na elementarni volumen esto puta je interesantno analizirati sile tlaka koje djeluju i
na konanom volumenu tekuine V. Na slici 2.5 prikazan je proizvoljno odabrani volumen V koji je
omeen sa povrinom A. Unutar volumena V nalaze se infiniteztimalni volumeni dV na koje djeluju
sile tlaka dFP = fP dm = -grad p dV. Integracijom po cijelom volumenu V dobiva se ukupna sila
tlaka:

FP = grad p dV = p dA = F A
(V )

( A)

(2.4a,b,c)

26
Desna strana gornjeg izraza dobivena je primjenom Green-Gauss-Ostrogradski teorema:

a dA = grad a dV
( A)

(V )

prema kojem se jedan volumni integral moe pretvoriti u povrinski integral pri kojem je podruje
integracije povrina koja zatvara volumen V. Nadalje, dA = en dA je usmjerena povrina a en je
vanjska normala na povrinu. Iz jednadbe 2.4b razvidno je da dolazi do meusobnog ponitavanja
sila tlaka u unutranjosti volumena V te da se ukupno djelovanje tlaka oituje samo kroz djelovanje
tlaka po oplonoj povrini dA.

Slika 2.5 Sile tlaka u unutranjosti proizvoljnog volumena V i na njegovu oplonu povrinu A

Kao vanjske sile na elementarni ili proizvoljni volumen djeluju i masene sile a sila tee je od
primarnog interesa (elektromagnetske sile se zanemaruju). S vektorom g oznaava se gravitaciono
ubrzanje koje djeluje na masu m a ime se dobiva i odgovarajua sila FB = mg. U vektorskom
(2.5a) i komponentnom (x,y - 2.5b ; z - 2.5c) prikazu pripadna masena sila definirana je sa:

fB = g ,

fBx = fBy = 0 ,

(2.5 a,b,c)

fBz = - g

Ukoliko se element tekuine sa masom m rotira sa jednolikom kutnom brzinom oko vertikalne
osi z, na njega osim sile tee sa intenzitetom FBZ = mg i smjerom vertikalno prema dolje takoer
djeluje i centrifugalna sila intenziteta FBr = m2r radijalnog smjera u horizontalnoj ravnini. U
tom sluaju djelujue masene sile po komponentama imaju vrijednosti:

fB = g+aC ,

fBxy = aC = 2r (r = (x2+y2)1/2) ,

fBz = - g

(2.6 a,b,c)

27

2.2.1 Ravnotea sila u tekuinama u mirovanju

Ravnoteno stanje na elementu tekuine m = V uspostavljeno je ukoliko je vektorski zbroj
masenih sila FB i sila tlaka FP jednak nuli (Euler, 1755). Prema tome za elementarnu masu
tekuine u mirovanju m vrijedi temeljna jednadba hidrostatike:

fB + fP = 0

(2.7)

Polja sila koja se mogu opisati uz pomo jedne potencijalne funkcije nazivaju se konzervativna
polja sila. Pri tome je jednadba 2.7 zadovoljena ukoliko je zadovoljen nuan i dovoljan uvjet
postavljen na masene sile:

rot fP = 0 ; rot fB = 0

(2.8a,b)

Smisao gore danih izraza je taj da u nestiljivim tekuinama ravnotea sila moe nastupiti samo
ukoliko su masene sile ujedno i konzervativne.
Polje gravitacionog i centrifugalnog potencijala izraava se sa:
1
u B ( z ) = gz , u B (r ) = 2 r 2
2

(2.9a,b)

Praktiki u svim sluajevima promatranja kapljevina moe se usvojiti g(z)=konst.

2.3 Mehanika tekuine u mirovanju

2.3.1 Energetska jednadba za hidrostatiku
Ravnotea masenih i tlanih sila na jedan djeli tekuine u mirovanju opisana je sa jednadbom 2.7.
Iz toga slijedi da je suma potencijala masenih sila i sile tlaka konstantna bez obzir na prostorni
poloaj u kojem se nalazi odabrani djeli tekuine a to je mogue ukoliko je suma energije
poloaja i energije tlaka (sa jedinicom J/m3) takoer konstantna:

dp

( p) + gz =konst, dp+gz = 0

(2.10b,c)

28
Jednadba 2.10 predstavlja energetsku jednadbu mehanike tekuina za sluaj tekuine u mirovanju
a kojom su obuhvaene energije poloaja i tlaka (potencijalne energije).

2.3.2 Osnovna jednadba hidrostatike

Za nestiljivu tekuinu, prema jednadbi 2.9b, dobiva se:

p + gz = konst.,

p = p 0 + g ( z 0 z ) = p 0 + gh ( = konst.)

(2.11a,b,c)

Primjenom koordinatnog sustava sa slike 2.6, gdje z0 oznaava vertikalnu udaljenost do slobodnog
vodnog lica na kome vlada atmosferski tlak p = p0, u toci odreenoj sa koordinatama x,y,z vlada
tlak sa vrijednosti p = p0 + gh. Dubina h je definirana sa h = z0 z > 0.
Iz izraza 2.11 razvidno je da se hidrostatski tlakovi mijenjaju po linearnom zakonu te da rastu sa
poveanjem dubine. Nadalje, u svim tokama koje se nalaze u horizontalnoj ravnini na nekoj dubini

h djeluje jednaki tlak.

Slika 2.6 prikaz ravnotee sila na jednom stupcu tekuine

Prema slici 2.7 moe se uoiti da su sile tlakova koje se pojavljuju na dno posuda istih povrina A
jednake usprkos razliitim oblicima bonih kontura posude, te da su tlakovi na dnu posuda jednaki
ukoliko je u svim posudama razina vodnog lica u istoj horizontalnoj ravnini. Prema tome sila tlaka
na dno moe biti manja ili vea od ukupne teine tekuine koja se nalazi u posudi. Ova injenica
naziva se hidrostatski paradoks.

29

Slika 2.7 Sile tlakova na dno posuda razliitih oblika bonih kontura pri jednakim razinama vodnog lica od
dna

2.3.3 Ekvipotencijale
U opem sluaju su tlakovi p na razliitim poloajima unutar prostora ispunjenog tekuinama
razliiti. Ako se zamisli povrina koja povezuje sve toke prostora unutar promatranog volumena u
kojima vlada tlak istog intenziteta dobiva se tzv. ekvipotencijalna ploha. Kroz svaku toku prostora
unutar promatranog volumena prolazi samo jedna ekvipotencijalna ploha, to slijedi i iz prijanje
konstatacije. Isto tako ekvipotencijalna ploha odgovara plohi na kojoj se nalaze toke istog
potencijala masenih sila (uB = konst.). injenica da se pri prelasku od jedne do druge toke na istoj
ekvipotencijal pree put ds ali da se pri tome potencijal masenih sila ne mijenja (duB = 0) vodi i do
slijedee jednakosti:

du B = grad u B ds = f B ds = 0, u B = konst.

(2.12a,b)

Skalarni produkt vektora fB ds je jednak nuli ukoliko je vektor masenih sila fB okomit na ds a to
znai da je i ekvipotencijalna ploha u svakoj toci tekuine okomita na smjer vektora vladajue
masene sile. Isto pravilo naravno vrijedi i za slobodnu povrinu na kojoj vlada atmosferski tlak. U
jo poopenijem smislu moe se zakljuiti da, na kontaktnoj plohi izmeu dvije meusobno ne
mijeajue tekuine, gornja tekuina na kontaktu sa doljnjom tekuinom djeluje sa tlakom koji
vlada u gornjoj tekuini.
Ukoliko od masenih sila djeluje samo sila gravitacionog ubrzanja usmjerena vertikalno prema
dolje, ekvipotencijale su poloene horizontalno i meusobno su paralelne. U sluaju uea i
centrifugalne sile, kao u sluaju rotirajue posude (oko vertikalne simetralne osi), ekvipotencijale
poprimaju zakrivljenu formu. Na slici 2.8 prikazana je cilindrina posuda radijusa R koja se rotira
sa jednolikom kutnom brzinom oko vertikalne osi i koja je prije poetka rotacije bila ispunjena sa
homogenom kapljevinom do visine H. Tekuina se na kontaktnoj plohi sa konturama posude kree
jednakom apsolutnom brzinom kao i toke na konturi posude, no promatrano u relativnom sustavu

30
posude koji se rotira zajedno sa posudom, tekuina miruje (nema promjene udaljenosti izmeu bilo
koje dvije toke tekuine).
Jednadbu za proraun vodnog lica z(r) dobiva se iz uvjeta (2.12b) da potencijal masenih sila uB(r,z)
u toci P(r,z) mora biti konstantan. Ukoliko se za najniu toku u osi rotacije (r = 0) definira

zmin = z (r = 0) onda se kontinuirana krivulja vodnog lica u vertikalnom presjeku kroz sredite
rotacije moe definirati na slijedei nain:

z (r ) = z min +

2r 2
2g

sa

z min = H

2R2
4g

(2.13a,b)

Slika 2.8 - cilindrina posuda radijusa R koja se rotira sa jednolikom kutnom brzinom oko vertikalne osi i
koja je prije poetka rotacije bila ispunjena sa homogenom kapljevinom do visine H

Krivulja vodnog lica dobivena u vertikalnoj ravnini je parabola a povrina vodnog lica u 3D prikazu
ima formu rotacionog paraboloida. Za potpuno odreivanje z(r) potrebno je i poznavanje zmin a ija
vrijednost se dobiva na temelju jednakosti volumena kapljevine u posudi prije i za vrijeme rotacije.

2.3.4 Hidrostatski uzgon (Arhimedov zakon)

vrsti tijelo proizvoljnog oblika prikazano na slici 2.9 djelomino je uronjeno u kapljevinu sa
gustoom F a dijelom se nalazi u kontaktu sa plinom gustoe G. Po cijelom oploju tijela djeluju
sile tlaka a rezultanta njihovog djelovanja oznaena je sa vektorom FP. Obzirom da su
ekvipotencijale horizontalne ravnine, komponenta rezultantne sile tlaka FP u horizontalnom smjeru

31

FPx je 0. Prema tome rezultantna sila tlaka FP sainjena je samo od vertikalne komponente FPy = FA
koja se naziva uzgonska sila. Sila tlaka na infinitezimalnu povrinu tijela dobiva se umnokom

dFP = - pdA. Dvije povrine dA1 i dA2 koje se nalaze na nekoj vertikalnoj udaljenosti i koje imaju
jednake povrine njihovih projekcija dAz u horizontalnoj x-y ravnini imati e doprinos ukupnoj
uzgonskoj sili sa vrijednosti dFA = dFP1 - dFP2. Koritenjem jednadbe 2.10c dobiva se i slijedea
jednadba kojom se definira razlika sile tlaka iznad i ispod tijela:

dFA = ( p1 p 2 )dAz

z2

sa

p1 p 2 = g dz 0
z1

Slika 2.9 hidrostatski uzgon pri djelomino uronjenom tijelu

Na slici 2.9 prikazan je sluaj djelomino uronjenog tijela pa za z0 z z2 gustoa plina je = G

dok je za z1 z z0 gustoa kapljevine = F. Nakon integracije dobiva se ukupna sila uzgona sa
smjerom djelovanja vertikalno prema gore:

FA = g dV = g (mG + mF )FBG + FBF

(2.14a,b)

(V )

Obzirom da je G << F, masa plina mG i pripadna teina plina FBG se zanemaruju. Jednadba 2.14
je matematika formulacija Arhimedov-og zakona koji kae da tijelo prividno izgubi na svojoj
teini koliko tei istisnuta tekuina. Hvatite sile uzgona pada u toku teita tijela.

32

2.4 Tlak kapljevine na vrste povrine

2.4.1 Sila tlaka na ravne povrine
Primarna zadaa hidrostatike je odreivanje prostorne raspodjele vrijednosti sile tlaka dFP (na
infinitezimalnu povrinu dA) te integracija po cjelokupnoj povrini A za koju se eli odrediti ukupna
sila tlaka FP. Osnovne jednadbe glase:

dFP = pdA, FP = pdA sa

p = p 0 + g ( z 0 z )

(2.15a,b,c)

( A)

gdje je:

p0 tlak na vodnom licu koje se poklapa sa apcisom koordinatnog sustava (vodno lice = z0)
p tlak na proizvoljnoj dubini -z
Raspodjela tlakova po konturi prikazanoj na slici 2.10 dobiva se uz pomo prevaljenog
koordinatnog sustava x-z', povezanog sa referentnim sustavom temeljem odnosa z = z' cos >0, te
primjenom jednadbe 2.15c i usvajanjem z0 = 0:

p = p 0 + gz = p 0 + gz ' cos 0

(z, z ' 0)

(2.16a,b)

Slika 2.10 raspodjela tlakova i rezultantna sila tlaka na dio vrste povrine posude (A) u kojoj se nalazi
kapljevina u mirovanju (a-proizvoljna povrina ; b-pravokutna povrina)

33
Sila tlaka dFP na infinitezimalnu povrinu dA definirana je jednadbom 2.15a. Za koordinatni
sustav x-z' dobiva se dF =gz' cos dA (oznaka za silu tlaka FP zamijenjena je sa oznakom F bez
indeksa p a u nastavku e se takoer ispustiti indeksna oznaka). Integracijom po povrini A
dobiva se i ukupna sila tlaka:

F = gz ' S cos A = ( p s p 0 ) A sa

1
z ' dA
A ( A)

z'S =

(2.17a,b,c)

gdje je:

zS' udaljenost toke teita povrine A od z' = 0 u ravnini x-z'

pS tlak u toki teita povrine A
Izraz 2.17b ustvari pokazuje da je rezultantna sila tlaka F na povrinu A jednaka umnoku povrine

A i razlike tlakova (pS p0). Obzirom da tlak nije jednoliko raspodijeljen po cijeloj povrini A nego
se linearno poveava sa poveanjem dubine z odnosno z', toka hvatita rezultante ne prolazi kroz
toku teita S povrine A nego kroz toku D sa koordinatama xD, zD' (vidi sliku 2.10). Kako bi se
odredio poloaj toke D(xD, zD') potrebno je iskoristiti jednadbu ravnotee momenata oko x i z' osi:

z'D =

1
F

I xx

z ' dF = Az '

( A)

, z' D =
S

1
F

I xz '

xdF = Az '

( A)

(2.18a,b)

gdje je:

Ixx moment tromosti (inercije) povrine A oko osi x

Ixz' centrifugalni moment povrine A oko osi x i z'

I xx =

z ' dA,
2

( A)

I xz ' =

xz ' dA

(2.19a,b)

( A)

Prema Steiner-ovom stavku za momente tromosti povrina vrijedi Ixx = IS + A ( zS' )2 u kojem IS ima
znaenje momenta tromosti oko osi paralelne sa x a koja prolazi kroz teite S povrine A. Ukoliko
se taj stavak primijeni na jednadbu 2.18a dobivaju se jednadbe za odreivanje udaljenosti e
izmeu hvatita sile tlaka (toka D) od teita povrine A:

e = z'D z'S =

IS
0 sa
Az ' S

IS =

( z ' z ' )
S

( A)

dA

(2.20a,b)

34
Obzirom da su IS i zS' uvijek pozitivni, i e uvijek ima pozitivnu vrijednost to znai da je toka
hvatita sile tlaka D uvijek ispod toke teita S povrine A.
Na slici 2.10b prikazan je i sluaj jednostavnije geometrije povrine A. Koritenjem gore navedenih
jednadbi i uvrtavanjem odgovarajuih vrijednosti u njih dobiva se odnos e = a/6. Za horizontalnu
povrinu A koja se nalazi na dnu ( = 0) sila tlaka iznosi F =(p0 + gh)A.
Vertikalni zid irine b prikazan na slici 2.11 razdjeljuje tekuine iste gustoe koje su u mirovanju i
imaju razliite razine slobodne povrine (z1 z2) na lijevoj i desnoj strani. Na lijevu stranu zida
djeluje ukupna sila tlaka F1 = gz12b/2 sa hvatitem na vertikalnoj udaljenosti z1/3 od dna. Na desnu
stranu zida djeluje ukupna sila tlaka F2 = gz22b/2 sa hvatitem na vertikalnoj udaljenosti z2/3 od
dna. Vrijednosti rezultantne sila tlaka na vertikalni zid F i udaljenosti njenog hvatita od dna zD
proraunavaju se koritenjem jednadbe 2.21, pri emu se zD dobiva iz jednadbe momenata

zD F =(z2/3)F2 - (z1/3)F1.

F = g =

1
b z 22 z12 ,
2

zD =

1 z 23 z13
3 z 22 z12

(2.21a,b)

Slika 2.11 hidrostatska sila tlaka na

vertikalan zid pri razliitim razinama
slobodne povrine na lijevoj i desnoj strani

2.4.2 Sila tlaka na zakrivljene povrine

Promatra se vrsta zakrivljena ploha sa povrinom A koja je dio vrstog zida na kontaktu sa
homogenom tekuinom gustoe u mirovanju (slika 2.12). Rezultantna sila tlaka tekuine na
povrinu A iznosit e (prema 2.15b):

35

F=

( )( p p )dA = g ( )zdA

(2.22a,b)

gdje je:

(p-p0) tlak tekuine prema 2.16a

dA usmjerena povrina sa pozitivnim smjerom vanjske normale prema unutranjosti posude
odnosno tekuini
U pravokutnom koordinatnom sustavu x-y-z za vrijednosti komponente sile tlaka dobivaju se
slijedee jednadbe:

Fx = g

zdA ,

( )
x

Ax

F y = g

zdA ,

( )
y

Fz = g

Ay

( )zdA ,
z

(2.23a,b,c)

Az

gdje je:

Ax, Ay, Az projekcija povrine A na y-z(-), x-z(-) i x-y ravninu

Slika 2.12 zakrivljena ploha sa povrinom A koja je dio vrstog zida na kontaktu sa homogenom tekuinom
gustoe u mirovanju u x-y-z koordinatnom sustavu

U opem sluaju proizvoljne zakrivljene povrine A, komponente sile tlaka Fx, Fy, Fz prolaze kroz
istu toku, no uz pomo metode prostornog poligona sila komponentne sile se mogu svesti na jednu
silu F i jedan moment M. U sluaju zakrivljenih povrina koje imaju cijelu povrinu A u obliku
segmenta kugle sve komponentne sile tlaka Fx, Fy, Fz prolaze kroz istu toku a to je sredite radijusa
zakrivljenosti kugle odnosno njeno sredite.

36
Sa zSx oznaena je udaljenost od slobodne povrine do teita projekcijske povrine Ax u y-z(-)
ravnini. Vrijednost pripadne horizontalne komponente sile tlaka Fx dobiva se prema jednadbi 2.23a

F = Fx, = 0 i zS' = zSx. Toka Dx sa koordinatama yDx, zDx je hvatite sile Fx u y-z(-) ravnini a
koordinate yDx i zDx odreuju se analogno jednadbi 2.18 sa:

Fx = gz Sx Ax , z Dx =

I yy
Ax z Sx

y Dz =

I yz
Ax z Sx

(2.24a,b,c)

gdje je:

Iyy moment tromosti povrine Ax oko y osi

Iyz centrifugalni moment povrine Ax oko y i z osi
Na isti nain dobiva se i komponentna sila tlaka Fy. Stoga se moe zakljuiti da horizontalna sila
tlaka Fxy kojom tekuina u mirovanju djeluje na proizvoljnu zakrivljenu povrinu A po vrijednosti
odgovara sumi sila tlakova Fx + Fy na projekcijske povrine Ax i Ay u y,z(-) i x-z(-) ravnini.
Vertikalna komponenta Fz ukupne sile tlaka F na povrinu A dobiva se prema 3.11c (slika 2.12):

Fx = g

zdA

= gV F

(2.25a,b)

( Az )

gdje je:

VF volumen stupca kapljevine iznad cijele povrine A do ravnine slobodne povrine

gVF teina stupca kapljevine iznad cijele povrine A do ravnine slobodne povrine

Slika 2.13 slikovni prikaz vertikalne komponente Fz od rezultantne hidrostatske sile tlaka F na segment
zakrivljene povrine od toke 1 do toke 2

37

2.4.3 Plivajue kruto tijelo

Prema Arhimedovom zakonu sila hidrostatskog uzgona jednaka je teini istisnute tekuine odnosno
teini tekuine koja zamiljeno ispunjava volumen uronjenog tijela unutar njegove konture do
razine slobodne povrine. Ne treba smetnuti sa uma da je hidrostatski uzgon ustvari samo rezultanta
hidrostatskih sila tlaka na konture uronjenog tijela a ne neka posebna sila. Da kruto tijelo moe
ostvariti stabilno plivanje (djelomino uranjanje) ono mora zadovoljiti nekoliko uvjeta.
Prvi uvjet je uvjet ravnotee odnosno da se pri djelominom uranjanju krutog tijela aktivira
hidrostatski uzgon FA po smjeru suprotan od smjera vektora teine krutog plivajueg tijela FK i po
veliini jednak teini krutog plivajueg tijela FA = FK odnosno:

FA = g F VF = FK , VF =

K
VK
F

(2.26a,b)

Djelomina uronjenost moe se ostvariti samo ukoliko je F > K budui da su volumeni pri
djelominom uranjanju krutog tijela u odnosu VF < VK . U suprotnom dolazi do tonjenja krutog
tijela.

Slika 2.14 ravnotea pri plivanju krutog tijela

Pri promjeni odnosa sila u smjeru FA < FK dolazi do tonjenja i obratno. Na temelju jednadbe 2.26b
moe se odrediti i dubina do koje e se tijelo uroniti kako bi se zadovoljio uvjet ravnotee.
Primjerice za kvadar s dimenzijom duljine a, irine b i visine c dobiva se dubina uranjanja

t = (K /F) c.

38
Drugi uvjet je uvjet stabilnosti odnosno odravanja stabilne ravnotee i pri rotaciji vertikalne
simetrale poprenog presjeka. U nastavku ovog poglavlje provedena analiza odnosi se na sluaj
malih pomaka odnosno kuta zaokreta simetrale poprenog presjeka a vjetrovni nagli udari i
posljedine oscilacije uronjenog tijela nisu analizirani.
Pri potpuno uronjenom tijelu stabilna ravnotea je ostvariva samo ukoliko je teite uronjenog tijela

SK iznad teita uzgona SF. U sluaju djelomino uronjenog (plutajueg) tijela prvi uvjet ravnotee
izraen jednadbom 2.26a jo uvijek nije dovoljan za stabilno plivanje. Dodatni uvjet koji mora biti
zadovoljen je taj da sile FK i FA ne smiju tvoriti moment koji e preokrenuti plutajue tijelo.
Dodatni uvjet bit e zadovoljen ukoliko je duina koja povezuje toke SK i SF (tzv. os plivanja z
os) vertikalna. Pri poveanju teine plutajueg tijela doi e i do dodatnog uranjanja i obratno. S
druge strane od inenjerskog interesa je provjeriti stabilnost pri malim poremeajima pri kojima
dolazi do promjene u ravnotenom poloaju. Provjera stabilnosti svodi se na analizu da li e i nakon
prekida poremeaja plutajue tijelo biti samo u stanju vratiti se u prvobitni poloaj prije nastupa
poremeaja. Iz mehanike su poznati pojmovi stabilne, labilne i indiferentne ravnotee. Za konkretan
sluaj da se plivajue tijelo nalazi u stabilnoj ravnotei znai da se po prekidu poremeaja tijelo
vraa u prvobitni poloaj, u labilnoj ravnotei je ukoliko dolazi do prevrtanja plivajueg tijela a
sluaj indiferentne ravnotee znaio bi da plivajue tijelo zadrava stanje ravnotee koje je
nastupilo uslijed poremeaja i nakon prekida djelovanja poremeaja.
Na slici 2.14a prikazano je djelomino uronjeno i plivajue kruto tijelo. Ravnina plivanja je ona
horizontalna x-y ravnina koja se poklapa sa ravninom slobodne povrine tekuine a horizontalni
presjek ravnine plivanja kroz konture plivajueg tijela naziva se povrina plivanja. Toka 0 nalazi
se na presjeku osi plivanja i povrine plivanja. Volumen istisnute tekuine oznaen je sa oznakom

VF. Za ispitivanje stabilnosti zamilja se plutajue tijelo koje uslijed poremeaja ostvaruje malu
rotaciju sa kutom oko uzdune x os (normala na y-z ravninu) koja prolazi kroz toku 0 (slika
2.14b). Sa dA oznaen je proizvoljna infinitezimalna povrina plivanja na udaljenosti y od osi
rotacije 0 a sa dV=y dA pripadni volumen. Pri y>0 sila uzgona je dFA = FgdV=FgydA >0
odnosno pri y<0 sila uzgona je dFA = F g dV = F g y dA<0. Promjena u ukupnoj sili uzgona za
cijelo plivajue tijelo FA dobiva se sa integracijom po cijeloj, oko x osi, simetrinoj povrini
plivanja A (x,y,z = 0). Jasno je da vrijednost FA mora biti 0 kako bi se zadrao uvjet ravnotee sila
teine tijela i njemu suprotstavljenog uzgona. Ipak, dolazi do promjene poloaja hvatita sile
uzgona relativno na plutajue tijelo. Uzgonska sila FA sada prolazi kroz novo teite SF' koje je
mjerodavno za novi poloaj plivajueg tijela. Sve dok je nastali spreg sila FK i FA takav da je njihov

39
moment suprotan smjeru rotacije broda, nakon prestanka djelovanja poremeaja plivajue tijelo
vratiti e se u prvobitni poloaj definiran sa slikom 2.14.
Kako bi se odredio poloaj toke M koja se nalazi na sjecitu osi plivanja i smjera djelovanja
uzgona potrebno je odrediti i horizontalnu udaljenost a izmeu toaka SF' i SF. Upotrebom
jednadbe ravnotee momenata oko osi kroz SF i horizontalnih pomaka a od SF dobiva se:

FA a =

(a + y )dF
( )

= g F I 0

sa FA = 0 i

I0 =

y
( )

dA

gdje I0 predstavlja moment tromosti plivajue povrine u odnosu na os rotacije (x os kroz toku
0). Prema slici 2.14b i jednadbi 2.26a slijedi:

a = (hM + e ) =

I0
I
, hM = 0 e
VF
VF

(stabilno, hm>0)

(2.27a,b)

gdje je:

hM udaljenost na osi plivanja izmeu toke M (metacentar) i toke SK

Potrebno je napomenuti da za rotaciju oko y osi postoji druga toka metacentra.
Pri malim kutovima zaokreta hM je neovisan od dok to pri veim kutovima nije sluaj. S druge
strane hM ovisi i o polarnom momentu I0 povrine plivanja, o istisnutom volumenu tekuine VF i o
udaljenosti toaka SK i SF (e>0) pa pri promjeni dubine uranjanja mijenja se i hM. Za hM>0 spreg sila

FA i FB omoguuje zaokret u poetni poloaj sa slike 2.14 odnosno omoguuju stabilnu ravnoteu.
Za tijelo sa slike provjerava se sluaj stabilnosti plivanja krutog tijela sa duljinama stranica za koje
vrijedi a>>b tako da se tijelo moe rotirati oko x-osi paralelno postavljenoj prema stranici a. Prema
izrazu 2.27b dobivaju se vrijednosti za I0 = ab3/12, VF = abt i e = (c-t)/2 sa dubinom uranjanja

t = (K/F)c. Time su mogu odrediti i slijedei odnosi:

hM
1 F b 1 K b b
,
=
= 6 K
1
c
12 K c 2 F c c 0
F

K
1

(2.28a,b)

Izraz 2.28b predstavlja uvjet stabilnosti (hM>0) pri kojem se rub c nakon jednog malog poremeaja
ravnotee oko x-osi ponovno vraa u prvobitan poloaj, okomito na slobodnu povrinu u x-y ravnini

40

Slika 2.15 krivulje stabilnosti (b/c)0 djelomino uronjenog kvadra - rafirana povrina je podruje labilnog
plivanja ( b/c>(b/c)0 puna linija ; b/c<(b/c)0 iscrtkana linija)

Na slici 2.15 dan je prikaz granica krivulje stabilnosti (b/c)0 za hM = 0 u ovisnosti od 0 K / F 1.

U podruje izvan pune krivulje b / c > ( b / c )0 vrijedi stabilno plivanje a unutar krivulje labilno. Pri
promatranju plivajueg tijela sa okrenutim stranicama za / 2 (na slici 2.15 lijevo ucrtano tijelo)
potrebno je u izrazu 2.28 samo zamijeniti vrijednosti b i c a pripadna krivulja stabilnosti dana je na
slici 2.15 sa iscrtkanom linijom. Izvan iscrtkane krivulje u podruju b / c < ( b / c )0 vrijedi stabilno
plivanje a unutar krivulje labilno.

41

3 Kinematika
3.1 Uvod
Kao i u klasinoj mehanici, i u mehanici tekuina postoji podjela na statiku (Hidrostatiku),
kinematiku i dinamiku. U hidrostatici prouavalo se ponaanje tekuina u mirovanju, apsolutnom i
relativnom. U kinematici se prouava ponaanje tekuine u kretanju bez analize uzronika njezinog
kretanja odnosno sila. Osnovne kinematske fizikalne veliine su put (duljina) i vrijeme a kao krajnji
cilj kinematike je odreivanje polja brzina (put/vrijeme) i polja ubrzanje (brzina/vrijeme) te
deformacija. Transportni teoremi odnosno jednadbe pronosa ili zakon ouvanja polja u osnovi
pripadaju podruju kinematike zbog ega e o njima i biti rije u ovom poglavlju a koritenjem
pojedinih polja u tim teoremima odnosno jednadbama dobivati e se pojedini zakoni koji po svom
smislu pripadaju podruju dinamike (hidrodinamike) te e se tretirati u narednim poglavljima.

3.1 Pristup u opisivanju teenja tekuina

Za kinematski opis teenja dovoljno je odrediti polja brzine i ubrzanja a koja su definirana kada su
u svakom trenutku i u svakoj toci prostora definirani vektori brzine i ubrzanja. Za dinamiki opis
teenja potrebno je definirati i polja sila (volumnih i povrinskih).
Postoje dva razliita pristupa u opisivanju teenja. U Lagrange-ovom opisu zamilja se proizvoljno
velik skup toaka odnosno djelia tekuine koji je izloen djelovanjima i ogranienjima od okoline
kroz koju se kree. Pri takvom supstancijalnom promatranju svakom djeliu ili skupu djelia
tekuine dodjeljuje se vektor poloaja rL, primjerice u trenutku t = 0, a trenutni poloaj (koordinate)

r u nekom trenutku t 0 definiran je kao funkcija od rL i t.

r = r (t , rL ), E = E (t , rL )

(3.1a,b)

Budui da je izraz 1.42a vaei i za fizikalnu veliinu E , poput brzine, tlaka ili temperature slijedi i
izraz 3.1b. Veliine rL i t su neovisne i promjenljive varijable dok je r ovisna i promjenljiva
varijabla. Ovaj pristup je posebno prihvatljiv ukoliko se prate karakteristike tono odreenog skupa
djelia tekuine kao fizike cjeline poput vrtloga.

42
Eulerov pristup baziran je na odreivanju vrijednosti neke fizikalne veliine E u svakoj toki
prostorne domene strujnog polja a odreenoj sa prostornim vektorom r poloaja (sa fiksnim
prostornim ishoditem ili ishoditem u vrstom tijelu koje miruje tijelu) u nekom trenutku t. Kod
takvog lokalnog promatranja fizikalna veliina E je funkcija vremena t i poloaja r.

E = E(t,r)

(3.1c)

Primarni interes je praenje promjene fizikalne veliine u vremenu pa izmeu Lagrange-ovog i

Euler-ovog pristupa vrijedi odnos:

dE
E
dE
=
=

t Lagrange dt Euler dt

(3.1d)

gdje je.
E/t parcijalna derivacija po vremenu pri rL = konst. (vremenska promjena fizikalne veliine E
za fluidni djeli markiran sa rL)

dE/dt totalna-supstancijalna derivacija po vremenu (vremenska promjena fizikalne veliine E koji

se u nekom trenutku nalazi u poloaju definiranim sa r ) sadrana od parcijalne promjene po
vremenu na fiksiranom poloaju (r = konst) i parcijalne promjene po prostoru (pri t = konst)
Prostorna domena u kojoj se analizira teenje naziva se i strujno polje a pripadne fizikalne veliine
poput brzine, tlaka ili temperature kojima se poblie opisuju karakteristike strujnog polja takoer
predstavljaju polja (polje brzina, polje tlakova, polje temperatura ...)
Ukoliko nema promjena fizikalnih veliina u strujnom polju tijekom vremena strujno polje je
stacionarno. Ukoliko uz to ne postoje ni promjene fizikalnih veliina po prostornim koordinatama
strujnog polja, strujno polje je jednoliko i stacionarno.

3.3 Kinematske fizikalne veliine

3.3.1 Polje brzina
U jednom odreenom vremenskom trenutku svaki djeli tekuine, koji se zamilja proizvoljno
malenim u smislu mehanike kontinuuma, ima odreenu brzinu. U openitom sluaju razliiti djelii
imat e i razliite brzine v (po smjeru i intenzitetu) to znai da je brzina kao fizikalna veliina

43
vektor a polje brzina je vektorsko polje. Ukoliko se jednom djeliu tekuine u odreenom vremenu t
dodjeli vektor poloaja r koji povezuje toku ishodita referentnog koordinatnog sustava i poloaja
odabranog djelia tekuine, polje brzina bit e u potpunosti definirano ukoliko su poznate
vrijednosti v = v(t,r) za svaku toku tekuine unutar odabrane prostorne domene.
Ukoliko je vektor brzine v = konst. po veliini i po smjeru nepromjenjiv govori se o jednolikom
translatornom teenju. Ukoliko je vektor brzine v u bilo kojoj toci prostora definiranoj sa vektorom
poloaja r neovisan o vremenu t (v = v(r)) govori se o stacionarnom teenju. U drugom sluaju u
kojem je vektor brzina funkcija i poloaja i vremena v = v(t,r) govori se nestacionarnom teenju.

Slika 3.1- opstrujavanje idealne tekuine oko vrstog cilindrinog tijela sa krunim poprenim presjekom
(a - ishodite koordinatnog sustava u sreditu presjeka cilindra ; b - ishodite koordinatnog sustava u
proizvoljnoj toki prostora)

Jedan primjer stacionarnog teenja dan je i na slici 3.1a na kojoj je prikazano opstrujavanje idealne
tekuine oko prostorno fiksiranog i vrstog cilindrinog tijela (kruni popreni presjek u prikazanoj
ravnini papira) sa homogenim profilom brzina pristrujavanja v.. Ishodite odabranog koordinatnog
sustava je fiksno i nalazi se u toci 0 a u proizvoljno odabranoj toci P vektor brzinama v = v(rP)
ima konstantan smjer i intenzitet u vremenu Na slici 3.1b dan je primjer nestacionarnog teenja
inicijalno mirujue tekuine u okolini vrstog cilindrinog tijela koje se giba sa brzinom v..
Ishodite odabranog koordinatnog sustava je fiksno i nalazi se u toci 0. U ovom sluaju je brzina
u fiksnoj toci P definirana sa v = v(t,rP) odnosno mijenja se u vremenu po smjeru i intenzitetu.
Prema tome, odabir poloaja ishodita koordinatnog sustava (fiksiranog u toci cilindra slika 3.1a
ili fiksiranog u toci prostora slika 3.1b) odluuje o tome da li e teenje biti karakterizirano kao
stacionarno ili nestacionarno. Potrebno je skrenuti panju da ukoliko se promatra sluaj sa slike
3.1b (tekuina u mirovanju a kretanje cilindra sa brzinom v = konst) ali ishodite koordinatnog

44
sustava se zajedno sa promatraem postavi u sredite presjeka cilindra, promatra e opaati
stacionarno polje brzina.

3.3.2 Kinematski pojmovi uz opis teenja

Djeli tekuine pri teenju u vremenu dt prevali put ds (vidi sliku 3.2) koji se u kartezijskom
koordinatnom sustavu moe izraziti i preko prostornih komponenti dx, dy, dz odnosno sa indeksnom
notacijom sa dxi.

ds = v dt , dxi = vi dt

(i = 1,2,3)

(3.2a,b)

Slika 3.2 definicijski prikaz vektora brzine v(t,r)

Integracijom po vremenu dobivaju se trajektorije. Njima se predstavljaju svi prostorni poloaji kroz
koje je isti djeli fluida m0 proao pri teenju. Trajektorija je zbog toga pojmovno vezana uz
Lagrange-ov pristup analizi teenja.
Ukoliko se u nekom odreenom trenutku t definiraju vektori brzina v za sve toke r promatranog
strujnog polja te se iscrtaju linije na koje su vektori brzina tangente u svakoj toci strujnog polja,
dobivaju se strujnice.
Grafika interpretacija za razlikovanje strujnica i trajektorija dana je na slici 3.3. Trajektorija
povezuje toke kroz koje prolazi materijalni djeli tekuine oznaen sa m0 u trenucima t-2, t-1, t0, t1, i

t2. Strujnica povezuje toke u kojima se nalaze razliiti djelii tekuine oznaeni sa m-2, m-1, m0, m1,
i m2 u trenutku t0. Prikazan sluaj odnosi se na nestacionarno teenje dok se u sluaju stacionarnog
teenja strujnice i trajektorije poklapaju. Postoje i neki sluajevi nestacionarnog teenja u kojem se

45
strujnice i trajektorije poklapaju (pulzirajue teenje) budui da se vektori brzina imaju konstantan
smjer i u vremenu promjenljive vrijednosti. Vano je i napomenuti da se strujnice ne mogu sjei
budui da se proizvoljno odabrani djeli tekuine ne moe gibati u razliitim smjerovima u isto
vrijeme.

Slika 3.3 prikaz strujnice i trajektorije

injenica da su vektori brzina tangente na strujnicu odnosno da su u samoj toci tangiranja paralelni
sa strujnicom moe se matematiki opisati vektorskim produktom v s = 0 pa se za fiksirano
vrijeme t mogu dobiti i jednadbe strujnica za trodimenzionalno i dvodimenzionalno teenje.

dx dy dz dy v y
=
=
,
=
vx v y vz
dx v x

(3.3a,b)

U dvodimenzionalnom teenju mogu se slike strunica jednostavno prikazati uz uvoenje strujne

funkcije . U nastavku ovog izvoda govoriti e se samo o nestiljivim tekuinama. Kod ravninskog
strujanja prema Lagrange-u izmeu strujnih funkcija i komponenti brzina vrijede slijedee relacije:

u=

, v=
y
x

(3.4a)

46
Strujno polje mogue je opisati sa samo jednom funkciju (x, y). Uvrste li se komponente brzina
prema 3.4a u jednadbu 3.3b odnosno vydx vxdy = 0 dobiva se (/x)dx + (/y)dy = d = 0 a
to znai da uzdu jedne strujnice u x - y ravnini = konst. Dakle svakoj strujnici moe se dati
jedna potpuno odreena vrijednost.
Skup bliskih strujnica koji zajedniki presijecaju povrinu A zove se strujno vlakno (vidi sliku 3.4).
Strujno vlakno sadri i ulaznu i izlaznu povrinu A1 i A2 kao i strujnu cijev (oplonu povrinu)

A12 koja je opet sainjena od rubnih strujnica. U opem sluaju se vrijednosti razliitih fizikalnih
veliina poput tlaka, gustoe, i brzine, usvajaju sa jednolikom raspodjelom po presjeku strujnog
vlakna a to predstavlja jednodimenzionalni problem. Budui da su brzine po definiciji
tangencijalne na strujnice ne moe doi do ulaska i izlaska mase tekuine kroz strujnu cijev. Ta
konstatacija posluiti e kao osnova za jednadbu kontinuiteta komentiranu u kasnijim poglavljima.

Slika 3.4 prikaz strujne cijevi i strujnih vlakana

3.3.3 Polje ubrzanja

Od posebnog znaaja, za kasnije izvode temeljnih jednadbi hidrodinamike, je ubrzanje a kao jo
jedna kinematska fizikalna veliina. Ubrzanje je definirano kao promjena brzine v u vremenu t. I
ima jedinicu m/s2. Polje ubrzanja opisano je sa a = a(t,r) a definicijska jednadba glasi:

dv
v dv
=
, ai = i
t 0 t
dt
dt

a = lim

(i = 1,2,3)

(3.5a,b)

Ovo totalno-supstancijalno ili materijalno ubrzanje odnosi se na jedan odreeni djeli tekuine koji
se nalazi na poloaju definiranim sa poloajnim vektorom r u trenutku t i ubrzava/usporava uzdu

47
infinitezimalnog dijela strujnice/trajektorije ds. Ubrzanje je vektor kao i brzina. Ubrzanje ima smjer
kao i promjena brzina dv i ne mora se poklapati sa smjerom vektora brzina v. Na slici 3.5 prikazano
je gibanje po krunici sa radijusom zakrivljenosti rk. U nekom trenutku t djeli tekuine u kretanju
nalazi se u toci P. Vektor ubrzanja a ima dvije komponente, jednu koja je tangencijalna na
strujnicu at (tangencijalno ubrzanje) i jedna koja je normala na strujnicu an (centripetalno ubrzanje).
Pri nestacionarnom teenju sa brzinom v(t,s) odreivanje komponenti at(t,s) i an(t,s) provodi se u
dva dijela. Promatra li se parcijalna promjena pri fiksiranom vremenu (slika 3.5b), toke P i P' sa
segmenta strujnice imaju meusobnu udaljenost ds. Budui da pripadne brzine v i v' uvijek imaju
orijentaciju u smjeru pruanja strujnice, pri promjeni poloaja (konvektivna komponenta) od toke

P nastupa promjena brzina u tangencijalnom i normalnom (radijalnom) smjeru element sa dvt =

(vt/s)ds i dvn = (vn/s)ds. Za segment strujnice ds = rk d takoer se moe pisati i ds = v dt te
dobiti i izraz d / dt = v/rk. Sa slike 3.5b takoer je razvidno da vrijedi dvn = (v+dv)/d = v d.
Primjenom dobivenih odnosa doprinos konvektivnog ubrzanja u tangencijalnoj komponenti
ubrzanja je at = dvt/dt = v(v/s) i u normalnoj (radijalnoj) komponenti ubrzanja an = dvn/dt = v(
/t) = v2/ rk. Promatra li se sada parcijalna promjena u fiksnoj toci prostora (slika 3.5c) i u sluaju
nestacionarnog teenja, strujnice se u vremenima t i t+dt razlikuju. Nasuprotno strujnici u trenutku

t, u toku vremenskog inetervala dt nastupaju promjene brzina u tangencijalnom i normalnom smjeru

pa se pie dvt = (vt/t)dt = (v/t)dt odnosno dvn = (vn/t)dt. Za lokalnu komponentu ubrzanja
time su dobivene jednakosti: at = dvt/dt = v/t i an = vn/t.

Slika 3.5 - teenje po krunici (a-poloaj vektora ubrzanja ; b konvektivna komponenta ubrzanja ; c lokalna
komponenta ubrzanja

48
Provedenom analizom dobivene su komponente ubrzanja pri gibanju djelia tekuine uzdu jedne
zakrivljene strujnice:
v
v
dv v
v2
=
+ v , an = n +
s
t
dt t
rk

at =

(3.6a,b)

dv/dt ukupno ili supstancijalno (materijalna) ubrzanje

v/t lokalna komponenta ubrzanja (v/t = 0 stacionarno)

v(v/s) ; v2/rk konvektivna ili prijenosna komponenta (v/s = 0 jednoliko ali ne mora biti i
stacionarno)
Za sluaj trodimenzionalnog teenja, koje se prati kroz kartezijev koordinatni sustav sa osima x, y,

z, brzina i ubrzanje mogu se izraziti sa tri komponente vx, vy, vz i ax, ay, az te vrijede slijedee
jednakosti:

ax =

dv x v x
dv
dv
dv
=
+ vx x + vy x + vz x
dt
t
dx x
dx y
dx z

ay =

dv y
dv y
dv y
dv z v y
=
+ vx
+ vy
+ vz
dt
t
dx x
dx y
dx z

az =

dv z v z
dv
dv
dv
=
+ vx z + v y z + vz z
dt
t
dx x
dx y
dx z

ai =

dvi vi
dv
=
+ v j i , (i = 1,2,3)
dt
t
dx j

(3.7a)

Poopenjem jednadbi 3.7a dobiva se i jednadba polja ubrzanja 3.7b,c koja je neovisna o izboru
koordinatnog sustava:

a=

v2
dv v
v
=
+ v grad v =
+ grad
dt t
t
2

(v rot v )

(3.7b,c)

gdje je:

grad v gradijentni tenzor polja brzina (tenzorski prikaz vgrad v prema pravilima tenzorske
analize moe se prevesti u oblik grad (v2/2)-(v rot v))

49

3.4 Kinematika djelia tekuine

3.4.1 Gradijentni tenzor polja brzina
Djeli tekuine koji se giba u strujnom polju osim prostorne promjene poloaja ostvaruje odnosno
trpi i deformaciju. Prostorni poloaj ili njegova promjena opisane su sa poloajnim vektorom r i sa
kutnom brzinom dok je promjena oblika opisana sa promjenama u poetnim duljinama stranica i
poetnim kutovima izmeu stranica promatranog djelia.
Ukoliko se eli odrediti promjena oblika djelia tekuine potrebno je tretirati relativno gibanje koje
se u nekom trenutku t promatra izmeu dvije toke tekuine A i B koje se nalaze na djeliu
tekuine. Poloaj promatranih toaka definiran je sa poloajnim vektorima r i r + dr i vektorima
brzina v i v + dv pri emu je dv traena promjena brzina (vidi sliku 3.6).

Slika 3.6 relativno gibanje izmeu dvije toke A i B u vremenskom

trenutku t

U kartezijevom koordinatnom sustavu s indeksno notiranim osima xi (i = 1,2,3) prostorna promjena

brzine (tenzor promjene oblika) definirana je izrazom:

dvi =

vi
dx j = (Dij + Rij )dx j
x j

(i = 1,2,3)

(3.8a)

u kojem skraenice imaju slijedeu matematiku formulaciju:

Dij =

1 vi v j
+
2 x j xi

= D ji , Dii = vi

xi

Rij =

1 vi v j

2 x j xi

= R ji

(i = 1,2,3)

Rii = 0 (i = 1,2,3)

(3.8b)

(3.8c)

50
3.4.2 Translacija i rotacija djelia tekuine
U kinematici djelia tekuine analiziraju se translacija (slika 3.7a), rotacija (slika 3.7b), dilatacija
(slika 3.7c), i kutna deformacije (slika 3.7d). Obzirom na njihovu linearnost mogue ih je tretirati
zasebno. Kinematika krutog tijela analizira samo translaciju i rotaciju.

Slika 3.7 Gibanje i deformacija djelia tekuine u ravninskom teenju (a translacija ; b rotacija ;
c - dilatacija ; d - kutna deformacija)

Translacija djelia tekuine koja se nalazi u nekom poloaju strujnog polja definiranog sa r
odreena je sa promjenom poloaja teita djelia tekuine koje se giba brzinom v. Komponente
translacije u ravnini x - y su vxdt i vydt. Rotacija djelia tekuine odreuje se sa definiranjem kutne
brzine oko njegovog teita. Pri rotaciji dolazi do promjene poloaja rubnih toaka -(vx/y)ydt i
(vy/x)xdt u x i y smjeru. Dakle, kao i kod krutog tijela, djeli tekuine zarotirao se za kut

d = (vy/x)dt = (vx/y)dt. Promjene kuta u vremenu d /dt jednaka je kutnoj brzini oko z-osi
(okomita na prikazanu ravninu) koja se moe prikazati i kao aritmetika sredina od vy/x i vx/y te
se dobiva jednakost 2z = vy/x - vx/y. U prostornom (3D) sluaju pojavljuju se kutne brzine oko
sve tri osi a rotacija se opisuje vektorom vrtlonosti = exx+ eyy+ ezz ili kao tenzor vrtlonosti

i,j koji su neovisni o izboru koordinatnog sustava:

1
1 v j vi
rot v ij = ji =

2
2 xi x j

(3.9a,b)

51
odnosno u prikazu po komponentama:

1 v

v y

x = z
2 y
z

1 v x v z

2 z
x

y =

1 v y vx

2 x y

z =

Pojam vrtlonosti moe se pojasniti sa rezultatima provedbe jednostavnog pokusa. Ukoliko se na

povrinu plutanog epa markira strelica (vidi sliku 3.8) koja u sukcesivnim vremenima t1, t2 , t3
markerska strelica stalno zadrava svoju poetnu orijentaciju, radi se o bezvrtlonom gibanju i
obratno. Tipian primjer vrtlonog strujanja u kojem bi markerska srelica na epu stalno mijenjala
svoj smjer je kruno teenje u cilindrinoj posudi (slika 3.8a).

Slika 3.8 primjeri vrtlonog (a) i bezvrtlonog (b) teenja

3.4.3 Promjena oblika djelia tekuine

Svako tijelo pri djelovanju vanjskih sila ili utjecaja topline moe mijenjati svoju formu. Osnovne
veliine kojima se opisuje promjene u formi tijela odnosno njegove deformacije su duljine i kutovi.
Uobiajena je podjela deformacije na dilataciju i kutnu deformaciju. Obzirom na linearnost tih
deformacija mogue ih je tretirati svaku za sebe.
Jedan inicijalne nedeformirani djeli tekuine u formi kvadra sa duljinama bridova x, y, z
ostvaruje pri gibanju dilataciju definiranu sa promjenom duljina bridova d(x) = (vx/x)xdt,

d(y) = (vy/y)ydt i d(z) = (vz/z)zdt. U vremenu dt ostvariti e se komponente dilatacijske

brzine:

x =

v y
v x
v
v
, y
, z = z , ii i
x
y
z
xi

(i = 1,2,3)

(3.10a,b)

52
Usporedbom sa 3.8b moe se uoiti da lanovi ii odgovaraju lanovima glavne dijagonale tenzora
promjene brzine Dii.
Dilatacija uzrokuje promjenu volumena koja iznosi d(V) = [x+d(x)] [y+d(y)] [z+d(z)]-

xyz. Odjeljenje sa inicijalnim volumenom V = xyz dobiva se bezdimenzionalna jednadba

a ukoliko se uvrste i gore navedene jednakosti za d(x), d(y) i d(z) dobiva se relativna promjena
volumena u vremenu koja se naziva i brzina dilatacije (uz zanemarenje lanova vieg reda):

1 d (V ) v x v y v z v j
=
+
+
=
V dt
x
y
z x j

= div v

(3.11a,b)

Jednadba 3.11 vaea je za bilo koju formu djelia tekuine i neovisna je o izboru koordinatnog
sustava. U teoriji elastinosti lan d(V)/V naziva se volumna ili kubna dilatacija. Ukoliko se radi
o nestiljivoj tekuini vrijedi = 0, odnosno djeli tekuine ne moe imati promjene volumena.
Na slici 3.7 prikazana je kutna deformacija koja djeli tekuine u inicijalnoj formi pravokutnika
prevodi u paralepiped. Gornja i doljnja povrina (duina u ravninskom problemu) zarotirale su se za
kut d1 a lijeva i desna povrina za kut d2. Time se inicijalni pravi kut promijenio za d = d1 + d2.
Uz pomo izraza (vy/x)xdt i (vx/y)ydt dobiva se i ukupna promjena kuta d u vremenu dt.
Slino kao i kod kutne brzine u rotaciji moe se definirati i kutna brzina u deformaciji ili skraeno
brzina kutne deformacije sa izrazom 2z = vy/x + vx/y. U prostornom (3D) sluaju dobiva se
1 vi v j
+

2 x j xi

ij = ji =

(i j )

(3.12)

te vrijedi 23 = x ; 31 = y i 12 = z. Usporedbom 3.12 sa 3.8b moe se uoiti da lanovi ij

odgovaraju lanovima simetrinog dijela tenzora promjene brzine Dij (tenzor promjene oblika) te da
brzina dilatacije proraunata prema jednadbi 3.11 nije pod utjecajem kutne deformacije.
Zajedniko djelovanje dilatacije i kutne deformacije opisuje se kroz lanove simetrinog dijela
tenzora promjene brzine (tenzor promjene oblika) pri emu lanovi glavne dijagonale i = j
predstavljaju dilataciju a ostali lanovi i j kutnu deformaciju. Matrica dobivena na nain da za
njene lanove vrijedi odnos Dij = Dji naziva se tenzor deformacija.

53
Napominje se da je analiza provedena pod pretpostavkom infinitezimalne promjene oblika u kojoj
se uzima u obzir samo uee linearnih lanova a kvadratni lanovi se zanemaruju. Svako stanje
deformacija je povezano i sa odgovarajuim stanjem naprezanja. Dilatacijska deformacija uzrokuje
normalna naprezanja a kutna deformacija uzrokuje tangencijalna naprezanja.

3.5 Zakon ouvanja koliine polja

3.5.1 Fizikalne veliine i njihove karakteristike
Vodeu ulogu pri opisivanju teenja imaju vremenske i prostorne promjene odreenih karakteristika
tekuina i transportnih veliina koje mogu imati skalarni ili vektorski karakter. Transportne veliine
su u stvari one fizikalne veliine koje se nalaze u pronosu (transportu) kroz strujno polje i za koje se
provodi analiza pronosa odnosno transporta.
Promjene u poljima fizikalnih veliina poput polja brzina ili temperatura odvijaju se kroz
mehanizam pronosa transportnih veliina. Matematika interpretacija mehanizma pronosa
transportnih veliina dana je sa jednadbama pronosa transportnih veliina ili skraeno transportnim
jednadbama. U osnovi, radi se o jednadbama koje predstavljaju zakon o ouvanju koliine polja.
Ukoliko neka fizikalna veliina ne ovisi o masi promatrane tekuine naziva se maseno neovisna ili

intenzivna veliina. Kao polje moe biti funkcija vremena t i prostornog poloaja definiranog
vektorom r te se moe oznaiti sa E = E (t,r). Tipini predstavnici skalarnih polja u analizi
ponaanja tekuina su tlak (p) i temperatura (T) a vektorskih brzina (v) i ubrzanje (a).
Ukoliko je neka fizikalna veliina proporcionalna masi nekog prostorno ogranienog sustava
tekuine govori se o maseno ovisnoj ili ekstenzivnoj veliini. Kako se radi o promatranju prostorno
ogranienog sustava tekuine, transportne veliine su ovisne samo o vremenu i oznauju se sa

J = J(t). Tipini predstavnici su masa, koliina gibanja, energija i entropija. Ukoliko se umjesto na
karakteristiku mase analiza orijentira na karakteristiku volumena dobivaju se karakteristine
gustoe transportne veliine (transportna veliina / volumen). Primjerice transportna veliina je
masa suspendiranih estica ugljinog dioksida (mCO2) u nekom volumenu atmosfere (V) a pripadna
karakteristina gustoa (mCO2 /V) je koncentracija sa jedinicom kg/m3. Ukoliko je za transportnu
veliinu odabrana koliina gibanja (mv) u nekom volumenu strujnog polja (V) onda je pripadna
karakteristina gustoa (mv/V=v) izraena sa jedinicom kg/m2s.

54
Ukoliko se volumen saima u infinitezimalni volumen dobiva se = dJ/dV. Integracijom po
zatvorenom (m = konst.) i u vremenu promjenljivom volumenu (V(t)), tzv. materijalnom volumenu
dobiva se:

J (t ) =

dV

(3.13)

V (t )

Prema tome, osnovna zadae je sadrana u odreivanju prostorne i vremenske promjene polja

E (t,r) i transportnih veliina J(t) u strujnom polju.

Za primjer osnovne zadae odabrane su toplina (transportna veliina) i temperatura (skalarno polje).
Analiza se provodi u smislu odreivanja utjecaja transporta (pronosa) topline kroz strujno polje na
prostorne i vremenske promjene u polju temperature. Vano je i primijetiti da se temperatura ne
moe pronositi, ve se uslijed pronosa topline mijenja i temperatura.

3.5.2 Jednadbe pronosa za polja

Odreivanje vremenskog i prostornog rasporeda koliine pojedinog polja od interesa (koncentracije,
temperature, tlaka, brzine ...) provodi se na temelju zakona o ouvanju koliine odgovarajueg polja
(mase otopljene ili suspendirane tvari, unutranje energije, koliine gibanja) izraenih u obliku
totalnih vremenskih promjena dE/dt i dJ/dt.
U stalno promjenljivom strujanju u nekom vremenu t jednom djeliu tekuine na jednom
prostornom poloaju r pridrueno je polje E(t,r). Za funkciju polja je pretpostavljeno da su
diferencijalni kvocijenti u diferencijalnim jednadbama stalna neprekinuta funkcija njezinih
argumenata.
Element tekuine pri teenju mijenja vrijednost vremenske i prostorne koordinate sa brzinom v te u
vremenu dt pree put ds = dr = v dt. Vremenska i prostorna promjena polja je prema tome

dE = E (t+dt,r+dr) - E(t,r) a totalna ili supstancijalna derivacija polja dE/dt dobiva se upotrebom
transportnih jednadbi (jednadba pronosa). Ukoliko je dE/dt = 0 onda promatrani djeli tekuine
zadrava svoju karakteristiku tijekom gibanja u strujnom polju s time da ona moe biti razliita od
jednog do drugog djelia tekuine. Kod jednodimenzionalnog strujanja, sa prostornom koordinatom

55
strujnice s, ukupna promjena polja E(t,s) je dE =

E
E
dt +
ds sa ds = v dt, dok pri
t
s

trodimenzionalnom strujanju, uz oznaku xj za komponentu strujnice, ukupna promjena polja E(t,xj)

je dE =

E
E
dt +
dx j sa dxj = vj dt. Iz navedenog slijedi da je u vremenu dt ukupna promjena
t
x j

iznosi za jednodimenzionalno i trodimenzionalno teenje:

E
dE E
E dE E
=
+v
,
=
+ vj
dt
t
s
dt
t
x j

(3.14a,b)

lanovi na desnoj strani jednadbi predstavljaju vremensku (lokalnu) i prostornu (prijenosnu)

promjenu. Za sluaj trodimenzionalnog strujanja i proizvoljno odabranog skalarnog polja dobiva se
neovisno o izboru koordinatnog sustava

dE E
E
=
+ v grad E =
+ div (Ev) E div v
dt
t
t

(3.14c)

gdje grad E predstavlja gradijentni vektor funkcije skalarnog polja E. Nadalje, div (Ev)= v grad E +

E div v gdje za sluaj nestlaive tekuine zadnji lan poprima vrijednost div v = 0.
Izvod totalne promjene nekog vektorskog polja E(t,r) formalno se moe preuzeti iz provedenog
izvoda za skalarno polje u kartezijevom koordinatnom sustavu. Tako se u jednadbu 2.41b umjesto

E trebaju uvrtavati komponente Ei(t,xj). Preuzimanjem jednadbe 3.14c i upotrebom vektorskog

polja dobiva se:

dE E
=
+ v grad E
dt
t

(3.14d)

gdje grad E predstavlja gradijentni tenzor funkcije vektorskog polja E.

3.5.2 Jednadbe pronosa karakteristinih gustoa

U prijanjem poglavlju provedena je analiza pronosa vektorskog E i skalarnog polja E. Zakljuno
dobivene su i jednadbe pronosa (transportne jednadbe). U ovom poglavlju provodi se analiza

56
pronosa karakteristika volumena J i J dobivenih sa jednadbom 3.13 odnosno integracijom
karakteristine gustoe transportne veliine i (transportna veliina / volumen).
Prednost ovakvog promatranja sadrana je u tome to se ne mora uvoditi pretpostavka o prostornoj
neprekinutoj derivabilnosti (t, r) i (t, r). U promatranom volumenu V(t) koji u vremenu
obuhvaa istu masu tekuine m (tzv. materijalni volumen) dozvoljena je pojava prostornih
nejednolikosti poput zbijanja tekuine (nehomogeno polje gustoa). Za provedbu analize pronosa
materijalni volumen V(t) moe se promatrati kao izdvojenu cjelinu. Slino kao i u analizi pronosa
polja sada se promatra totalna-supstancijalna promjena dJ/dt. U integralu J(t) pojavljuje se
funkcijska ovisnost o vremenu ne samo u lanu (t, r) vei i u podruju integracije V(t) to bitno
oteava diferencijaciju po vremenu t. Ipak postoji mogunost preformuliranja konvektivne
komponente kako bi se jednostavnije rijeio taj problem.

Slika 3.9 prikaz materijalnog volumena sa pripadnim volumenom V(t) u trenutku t i V(t+) u trenutku t+

U trenutku t materijalni volumen definiran je sa V(t) dok je u trenutku t+ t volumen preao u

V(t+) = V(t) + V(t+) = V+ V (vidi sliku 3.9). Analogno se definiraju i promjene karakteristine
gustoe (t) u (t+ t). Prelaskom u granine vrijednosti t 0 iezava i volumna promjena V
0. Upotrebom definicije za diferencijalne kvocijente kroz granine vrijednosti dobiva se:

J (t + t ) J (t )
dJ
1
[
]
= lim
= lim

(
t
+

t
)

(
t
)
dV
+

(
t
+

t
)
dV

t 0 t
dt t 0
t
V

Prema slici 3.9 povrina oploja materijalnog volumena A(t) takoer je u vremenu prela u

A(t+ t). Pri tome je element povrine dA pomaknut sa brzinom vn koja je jednaka projekciji

57
vektora brzine v na vanjsku normalu n te povrine a pomak iznosi l = vn t. Pripadni volumen

dV = dAl = (vn dA) t = (v dA)t prikazan je na slici 3.9 sa dvostrukom rafurom. Sada se moe
definirati i promjena volumena prikazanog sa jednostrukom rafurom koja iznosi V = dV. Za
vrijeme vremenskog intervala t karakteristine gustoe (t) promijenila se u (t+ t) = (t) + (
/ t) t + .... Nakon izvoda granine vrijednosti lim t 0 totalna ili supstancijalna promjena
karakteristike volumena J(t) jednaka je:

dJ d
=
dV =
dV + (v dA)

dt dt V ( t )

t
V (t )
A(t )

(3.15a,b)

Pri integraciji po materijalnom volumenu V(t) za /t pretpostavlja se da je neprekidna funkcija od

r , dok se pri integraciji po zatvorenoj povrini (oploju) A(t) materijalnog volumena zahtjeva da je

jedna ograniena funkcija.

Budui da su V(t) i A(t) u izrazu 3.15 ovisni jo samo od vremena t a ne i od vremena t+ t u
provedbi analize pronosa (transporta) mogu je i prijelaz na prostorno fiksiran volumen V(t) = V =
konst. sa prostorno fiksiranom zatvorenom povrinom (oplojem) A(t) = A = konst. Pri tome se
pojam materijalnog volumena V(t) zamjenjuje sa kontrolnim volumenom (V) a povrina
materijalnog volumena A(t) sa kontrolnom povrinom (A). Prema tome jednadbe pronosa
(transportne jednadbe) mogu se pisati i na slijedei nain:

dJ

=
dV + (v dA)
dt (V ) t
( A)

(3.16a)

Ukoliko je vektor brzina v usmjeren kao i vanjska normala n na kontrolnu povrinu (A) njihov
umnoak v dA = v ndA je pozitivna vrijednost i obratno.
Poveznica izmeu jednadbi pronosa za materijalni i kontrolni volumen dakle glasi (Reynolds-ov
transportni teorem):

dV =
dV + (v dA)

dt V (t )

t
(V )
( A)

odnosno

(3.17)

58

dV + (v dA) =
dV + (v dA)

t
(V )
( A)
V (t )
A(t )

(3.18)

Vano je uoiti da je na lijevoj strani jednadbe 3.18 podruje integracije materijalni volumen V(t) a
na desnoj strani jednadbe podruje integracije su kontrolni volumen (V) i kontrolna povrina (A).
Ukoliko je opaa na nekom fiksiranom poloaju u prostoru, primjerice u toki kontrolnog
volumena onda e ukupna promjena u vremenu d/dt koju on registrira biti jednaka parcijalnoj
promjeni u vremenu /t pa u sluaju analize sa kontrolnim volumenom vrijedi:

d
dV =
dV

t
dt (V )
(V )

d
=
dt
t

Analiza provedena sa kontrolnim volumenom odgovara Euler-ovom nainu promatranja tekuina u

gibanju u kojoj je ukupna promjena u vremenu dJ/dt podijeljena na u lokalnu komponentu

dV (parcijalna promjena u vremenu) i prostornu ili prijenosnu komponentu v dA

t
(V )
( A)

(parcijalna promjena po prostoru). Ukoliko je lokalna komponenta (parcijalna derivacija po

vremenu) jednaka nuli teenje je stacionarno. Ukoliko je konvektivna komponenta (promjena po
prostoru) jednaka nuli teenje je jednoliko. Prema tome mogue su etiri kombinacije: stacionarno i
jednoliko, stacionarno i nejednoliko, nestacionarno i jednoliko te nestacionarno i nejednoliko
teenje.
Upotrebom Green-Gauss-Ostrogradski teorema:

a dA = div a dV
A

jednadba 3.16 poprima oblik:

dJ

= + div( v ) dV
dt (V ) t

(3.19)

59

4 Vidovi teenja tekuina

Osim kinematskih podjela na stacionarno/nstacionarni te jednosliko/nejednoliko teenje od velike
vanosti je dinamika klasifikacija tokova na laminarno i turbulentno te mirno i silovito teenje.

4.1 Laminarno i turbulentno teenje

Laminarno teenje je ono u kojem nema meusobnog mijeanja slojeva (lamina). Djelii tekuine
gibaju se po meusobno odvojenim putanjama pri emu su vektori brzina u svakoj toci
tangencijalni na osnovni smjer teenja. Pri takvom vidu teenju, uslijed viskoznosti, tangencijalna
naprezanja koja se pojavljuju izmeu pojedinih slojeva definirana su sa jednadbom 1.4. Pri teenju
realne tekuine u toki dodira sa krutom stjenkom brzine su nula. Profili brzina u cijevi krunog
poprenog presjeka i pri opstrujavanju tijela (ravne ploe) dani su na slici 4.1 sa punom linijom.
Profil brzina u presjeku krune cijevi ima oblik rotacionog paraboloida a maksimalna brzina
ostvaruje se u sreditu presjeka sa brzinom dvostruko veom od srednje brzine u cijelom presjeku.
U turbulentnom teenju dolazi do stalnog mijeanja slojeva pa se shodno tome i djelii tekuine ne
gibaju kontinuirano u istom sloju. Ukoliko se u tokama proticajne povrine i u nekom periodu
vremena kontinuirano mjere brzine te se odrede srednje vrijednosti za svaku pojedinu toku dobiva
se profil osrednjenih brzina turbulentnog teenja prikazan na slici 4.1 sa iscrtkanom linijom. Pri
kontinuiranom mijenjanju poloaja djelia tekuine dolazi i do izmjene vie ili manje intenzivne
mase, koliine gibanja i energije prije svega u smjeru okomitom na smjer osnovnog teenja. Proces
mijeanja uzrok je i pojavi jednolikijeg profila brzina u usporedbi sa laminarnim teenjem (vidi
sliku 4.1)

Slika 4.1 Profili brzina u laminarnom i turbulentnom teenju (a teenje kroz cijev krunog poprenog
presjeka, b- opstrujavanje ravne ploe)

60
Turbulentno teenje se rjeava kroz stohastiki ili fenomenoloki pristup a rjeenje u matematikom
i fizikalnom smislu nije jo u potpunosti rijeeno. U neposrednoj blizini vrste granice fluktuacije
brzina zamiru a utjecaj viskoznosti ima dominantnu ulogu. Taj tanki sloj naziva se viskozni podsloj
a dio profila brzina u kojem se oituju promjene u vremenu osrednjenih brzina naziva se granini
sloj. U pogledu tehnike primjene turbulentno znaenje od vee je vanosti budui da se veina
sluajeva teenja u prirodi odvija u turbulentnom reimu.
Za definiranje prelaska iz laminarnog u turbulentni teim koristi se bezdimenzionalni parametar
Reynolds-ov broj koji predstavlja omjer inercionih i viskoznih sila no moe se shvatiti i kao broj
koji kvantificira uee viskoznih sila u inercionoj rezultanti. Reynolsov broj je bezdimenzionalan a
definiran je sa:

Re = vL/

(4.1)

gdje je:

v brzina
L karakteristina duljina

- kinematski koeficijent viskoznosti

Ovisno o problematici koja se analizira odabire se i karakteristina duljina L. Primjerice ukoliko se
komentira teenje u cijevima za karakteristinu duljinu odabire se promjer cijevi D.
Prelazak iz laminarnog u turbulentno teenje nastupa ukoliko dolazi do prekoraenje kritinog
Reynolds-ovog broja koji je takoer ovisan o promatranom teenju. Primjerice u cijevima

Rekrit = 2310. Taj broj meutim nije apsolutna razdjelnica izmeu laminarnog i turbulentnog
teenja. ak i u primjeru teenja kroz cijev mogue je postizanje Re = 10000 a da jo uvijek ne
doe do prelaska u turbulentno teenje ukoliko je cijev skoro apsolutno stabilizirana. Ukoliko se
cijev izloi i najmanjem poremeaju poput blagog pomicanja cijevi teenje e skoro trenutno prei
u turbulentno.
U sluaju promatranja opstrujavanja ravne ploe karakteristina duljina L predstavlja horizontalnu
udaljenost od poetka ravne horizontalno poloene ploe pa do toke promatranja xL a pripadni Re

= v xL/. Brzina v oznaava brzine u neporemeenom profilu prije nailaska na ravnu plou.
Kritini Reynolds-ov broj u ovom sluaju je 2x106. Na slici 4.2 dan je i prikaz ovisnosti
koeficijenta otpora CW = 2W/v2bl (b irina profila, W sila otpora tijela) za opstrujavani

61
eliptini profil o Reynolds-ovom broju Re = v l /. Prelazak iz laminarnog u turbulentno teenje
predstavljen je rafiranim podrujem Rekrit 106. Ukoliko je d/l = 0 oigledno je da se radi o ravnoj
ploi. O koeficijentu otpora biti e detaljnije rije u kasnijim poglavljima.

Slika 4.2 - prikaz ovisnosti koeficijenta otpora CW = 2W/v2bl za opstrujavani eliptini profil o Reynolds-ovom
broju Re = v l /.

4.2 Mirno i silovito teenje

U otvorenim koritima ili u djelomino ispunjenim cjevovodima odvija se teenje sa slobodnim
vodnim licem. U tim sluajevima teenja gravitacija ima vrlo bitnu ulogu. Neovisno o tome da li se
teenje odvija u turbulentnom ili laminarnom reimu moe se provesti jo jedna podjela teenja
koja u osnovi komentira odnos gravitacionih i inercionih sila odnosno kvantificira uee
gravitacionih sila u inercionoj rezultanti. Bezdimenzionalni parametar kojim je opisan taj odnos
naziva se Froude-ov broj a za pravokutno korito iznosi:

Fr = v/(gh)1,5

za pravokutno korito

gdje je:

v brzina
g gravitaciono ubrzanje
h - dubina

(4.2)

62
Ukoliko je Fr>1 teenje je silovito, pri Fr < 1 teenje je mirno a pri Fr = 1 teenje je kritino.
Prijelaz iz mirnog u siloviti reim odvija se kontinuirano kroz neku duljinu dionice teenja, dok se
prijelaz iz silovitog u miran reim ostvaruje sa relativno lokalnim diskontinuitetom nazvanim
vodni skok. U kasnijim poglavljima o otvorenim tokovima dati e se detaljnija analiza vezana uz
ovu problematiku.
Za ilustraciju promatra se kanal presjeka kao na slici 4.3. Ukoliko kroz presjek kanala protie isti
protok Q (m3/s) pri malom i velikom nagibu dna kanala opaziti e se velike i male dubine
i pripadne male i velike brzine u kanalu.

Slika 4.3 teenje u otvorenom koritu (a mirno teenje ; b silovito teenje)

63

5 Zakon ouvanja mase

5.1 Uvod
Prema pojmovnom shvaanja kontinuuma se u jednom odreenom vremenskom trenutku t u
materijalnom volumenu V(t) nalazi se odreena koliina tekuine izraena masom m koja je
kontinuirano rasporeena sa elementarnim masama dm = dV. Uvjet kontinuiteta govori o tome da
u volumenu V(t) nema praznog prostora a zakon ouvanja mase da u jednom materijalnom
volumenu tekuine ogranienom sa oplojem A(t) tekuina ne moe nestajati ni nastajati.
Matematika formulacija zakona ouvanja mase glasi:

dm
= 0 ; m(t ) = dV
dt
V (t )

(5.1a,b)

Gustoa u unutranjosti kontrolnog volumena = (t, r) moe biti promjenljiva u vremenu i u

prostoru. Vano je primijetiti da je u izrazu 5.1a koritena supstancijalna odnosno totalna derivacija.
Ukoliko se u odabranom materijalnom volumenu ipak nalazi ponor ili izvor kroz koje se ukupna
promjena mase u vremenu smanjuje ili poveava uobiajeno je da se takve singularne toke ne
tretira kao toke unutar materijalnog volumena ve da se njihov utjecaj definira kroz prostorno
rasporeene porozne rubove materijalnog volumena.

5.2 Jednadba kontinuiteta za kontrolni volumen

U praktinom smislu rjeavanja problema uobiajeno je integralne jednadbe referencirane na
materijalni volumen V(t) i oploja materijalnog volumena A(t) prebaciti u formu prostorno
fiksiranog kontrolnog volumena i njemu pripadne oplone povrine (kontrolna povrina). Na slici
5.1 dan je prikaz kontrolnog volumena ija se kontrolna povrina moe podijeliti na slobodni dio

A i dio povrine koja se nalazi na kontaktu sa krutim tijelom S. Primjenom transportnog teorema iz
poglavlja 3.5.3 te odabirom karakteristika volumena J = m i karakteristine gustoe = dobiva
se:

dm

=
dV + v dA + v dA
dt (V ) t
( A)
(S )

(5.2)

64
Jednadba 5.2 predstavlja matematiku integralnu formulaciju zakona ouvanja mase odnosno
jednadbu kontinuiteta.

Slika 5.1 prikaz kontrolnog volumena i kontrolnih povrina oko krutog tijela

Ukupna (supstancijalna) promjena mase u vremenu sastoji se od lokalne promjene (prvi lan sa
lijeve strane) i razliit je od 0 u sluaju nestacionarnog teenja. Preostali dio desne strane su
konvektivni lanovi koji predstavljaju tok (eng: flux) mase kroz odabrane kontrolne povrine A i S a
ovisan o brzini okomitoj na povrinu vn i veliini dA i dS. Ukazuje se na injenicu da samo
normalna komponenta brzine moe pronositi neku koliinu tekuine, dok tangencijalna komponenta
brzine vt utjee samo na deformaciju djelia tekuine unutar kontrolnog volumena. Ukoliko je
vektor brzina usmjeren prema van odnosno istog smjera kao i vanjska normala kontrolne povrine

dA i dS onda su v dA i v dS pozitivni i obratno. Iz slike 5.1 razvidno je i to da vektori vanjske

normale kontrolne povrine dS uvijek gleda u smjeru krutog tijela.
U unutranjosti kontrolnog volumena mogu se pojavljivati i nehomogenosti gustoa. Kroz povrinu

A' proticati e jednaka koliina tekuine u smislu izlaza iz kontrolnog volumena kroz nju i ulaza u
kontrolni volumen kroz nju. Zbog toga integral po tom dijelu kontrolne povrine nije ni zapisan u
jednadbi 5.2. Naravno, odabir dijela slobodne kontrolne povrine A' mora biti takav da se izmeu

A'(lijevo) i A'(desno) ne nalaze ponori ili izvori.

Upotrebom Green-Gauss-Ostrogradski teorema dvostruki integrali po kontrolnim povrinama
pretvaraju se u volumne integrale a ime se dobiva:

dm

= + div( v ) dV
dt (V ) t

(5.3)

65
Primjenom prve leme variacionog rauna kojom se tvrdi da vrijednost integrala moe biti 0 samo
ukoliko je podintegralna funkcija takoer 0, dobiva se i prelazak na diferencijalnu formu jednadbe
kontinuiteta neovisno o izboru koordinatnog sustava uz pretpostavku odsustva ponora i izvora
(dm/dt = 0) :

+ div( v ) =
+ v grad + div v = 0
t
t

(5.4)

U kartezijevom koordinatnom sustavu jednadba kontinuiteta glasi:

( v x ) ( v y ) ( v z )
+
+
+
=0
t
x
x
x
Prikazana vektorska parcijalna diferencijalna jednadba kontinuiteta 5.4 vrijedi za opi sluaj u
mehanici tekuina bez obzira radi li se o stiljivoj ili nestiljivoj tekuini. Pri rjeavanju praktinih
problema u kojima se analizira stacionarno teenje lan lokalne promjene je /t = 0. Ukoliko je
promatrana tekuina homogene gustoe tada je i lan v grad = 0. Budui da je 0, slijedi

div v = 0. U tablici 5.1 dan je prikaz komponenti jednadbe kontinuiteta koje se ne mogu zanemariti
ovisno o prirodi analiziranog problema.
Jednoliko i stacionarno jednodimenzionalno teenje
nestiljive tekuine
Dvodimenzionalno stacionarno teenje nestiljive tekuine
Trodimenzionalno stacionarno teenje nestiljive tekuine
Nestacionarno teenje stiljive tekuine pri brzinama
manjim od brzine zvuka (vodni udar)

Nestacionarno teenje stiljive tekuine pri brzinama

zvuka

v x
=0
x
v x v y
+
=0
x
y
v x v y v z
+
+
=0
x
y
z
v y v z
v

=0
+ x +
+
t
x
x
x

+ div v = 0
t
( v x ) ( v y ) ( v z )
+
+
+
=0
t
x
x
x

+ div( v ) = 0
t

Tablica 5.1 - prikaz komponenti jednadbe kontinuiteta koje se ne mogu zanemariti ovisno o prirodi
analiziranog problema

66

6 Zakon ouvanja koliine gibanja

6.1 Uvod
Poveznica izmeu kinematike i dinamike naziva se i kinetika. Pri promatranju tekuina koje se
nalaze u mirovanju ili se gibaju jednoliko po pravcu kinematika nema svoje uee a na svaki djeli
tekuine unutar promatrane prostorne domene sve vanjske sile koje na njega djeluju nalaze se u
ravnotei. Za potpuni opis teenja je u opem sluaju potrebna i eksploatacija jednadbe
kontinuiteta zajedno sa dinamikim jednadbama koje e se izvesti u ovom poglavlju.
Osnovni zakon u dinamici tekuina je drugi Newtonov zakon koji kae da je brzina promjene
koliine gibanja (ili ukupna promjena koliine gibanja d(mv) u vremenu dt) jednaka vektorskoj
sumi ( rezultanti F ) svih vanjskih sila koje djeluju na tekuinu u materijalnom volumenu V(t):

d (mv )
=F
dt

; mv (t ) =

v dV

(6.1a,b)

V (t )

Jednadba 6.1 je vektorska jednadba zbog ega ju je mogue prikazati i po komponentama,

primjerice sa 3 jednadbe po smjerovima kartezijevog koordinatnog sustava. Vanjske sile dijele se
na povrinske (sile tlaka i posmika) i volumne (gravitacione) dok se unutranja naprezanja odnosno
sile meusobno ponitavaju.
Jednadba 6.1 nema ogranienja i moe se upotrebljavati pri analizi teenja u kojem se pojavljuju
gubici mehanike energije ili lokalne nehomogenosti gustoa a izmjena topline sa okolinom kroz
granice materijalnog volumena nema utjecaja. Jednadba 6.1 odnosni se na apsolutno kretanje koje
se promatra sa fiksiranog poloaja u prostoru. Ukoliko se pokae potreba za analizu u relativnom
koordinatnom sustavu koji se kree sa tekuinom potrebne su jo neke dodatne analize.
U rjeavanju inenjerskih zadaa iz mehanike tekuina vrlo esto je potrebno analizirati dinamiku
jednadbu, jednadbu kontinuiteta i energetsku jednadbu zajedno. Za detaljni uvid u izvode
energetskih jednadbi upuuje se na literaturu ---.

67

6.2 Zakon ouvanja koliine gibanja za kontrolni volumen

U inenjerskoj praksi je rjei sluaj primarnog interesa za odreivanje gibanja pojedinih djelia
tekuine, ve se ee analizira djelovanje na povrini nekog definiranog volumena tekuine. Na isti
nain kako je to prikazano i u poglavlju o zakonu o ouvanju mase (jednadba kontinuiteta) te
formulirano kroz transportni teorem provodi se zamjena materijalnog volumena V(t) i pripadnog
oploja A(t) u kontrolni volumen (V) i njemu pripadno oploje (A) + (S) (vidi sliku 5.1).
Primjenom transportnog teorema iz poglavlja 3.5.3 te odabirom karakteristika volumena J = mv i
karakteristine gustoe = v dobiva se:
v
d (m v )
=
dV + v v dA + v v dA
dt
t
(V )
( A)
(S )

(6.2)

Jednadba 6.2 predstavlja matematiku integralnu formulaciju zakona ouvanja koliine gibanja
odnosno drugi Newton-ov aksiom.
Ukupna (supstancijalna) promjena koliine gibanja u vremenu sastoji se od lokalne promjene (prvi

lan sa lijeve strane) i razliit je od 0 u sluaju nestacionarnog teenja. Preostali dio desne strane su
konvektivni lanovi koji predstavljaj tok (eng: flux) koliine gibanja kroz odabrane kontrolne
povrine A i S ovisne o brzini okomitoj na povrinu vn i veliini dA i dS.
Kroz povrinu A' proticati e jednaka koliina gibanja u smislu izlaza iz kontrolnog volumena kroz
nju i ulaza u kontrolni volumen kroz nju. Zbog toga integral po tom dijelu kontrolne povrine nije
ni zapisan u jednadbi 6.2. Naravno, odabir dijela slobodne kontrolne povrine A' mora biti takav da
se izmeu A'(lijevo) i A'(desno) ne nalaze ponori ili izvori. Integral po kontrolnoj povrini (S) imati e
uee samo ukoliko se na kontaktnoj povrini sa krutim tijelom ostvaruje usisavanje ili istjecanje
sa nekom brzinom v 0.

6.2.1 Utjecaj sila

Rezultanta F u jednadbi 6.1 dobiva se vektorskom sumom svih sila koje djeluju na materijalni
volumen u kretanju. Kako bi se prelo na analizu sa kontrolnim volumenom potrebno je definirati
pripadne kontrolne povrine A i S. Sluaj sa mirovanjem ili jednolikim gibanjem po pravcu
pojavljuje se u sluaju kada su sve vanjske masene sile i sile tlaka u ravnotei (F = 0). Pri teenju

68
realne tekuine gdje nije zadovoljen uvjet ravnotee (F 0) a pojavljuju se i dodatna naprezanja
koja se integracijom po povrini daju silu viskoznosti.
Kroz pojavu turbulencije gibanje tekuine postaje kaotino pri emu se pojavljuju i dodatne
izmjene koliine gibanja izmeu djelia tekuine. Prema d'Lamberovom principu, ravnotee sila u
kretanju, nastale promjene koliine gibanja mogu se shvatiti kao sile turbulencije koje se djelujui
na povrinu pretvaraju u naprezanja (virtualna naprezanja).
U kontrolnom volumenu (V) tekuina je kontinuirano raspodijeljena sa masenim elementima
(djeliima) dm = dV. Masene sile koje djeluju na te elemente su izraene sa dFm = fm dm = fm dV
a uzronici njihovog djelovanja su polje gravitacije ili elektromagnetsko polje. Rezultantna masena
sila dobiva se integracijom po odabranom volumenu (V).
Ukoliko u nekom tijelu postoji stanje naprezanja onda po njegovom oploju takoer moraju
djelovati naprezanja koja se opisuju tenzorom naprezanja (). Ovisno o polju naprezanja na djeli
tekuine volumena dV djeluju sila naprezanja dF = div()dV. Rezultantna sila naprezanja dobiva
se integracijom po volumenu (V).

Fm =

f
(V )

dV

F =

div( )dV = d ( A + S )
(V )

(6.3a,b)

( A+ S )

zadnji lan desne strane izraza 6.3b dobiva se primjenom proirenja Green-Gauss-Ostrogadski
teorema na tenzore. Obzirom da se pri odreivanju Fm integrira po volumenu pojam masenih sila
moe se zamijeniti sa pojmom volumnih sila a obzirom da i povrinske sile i volumne sile djeluju
izvana mogu se nazvati zajednikim nazivom vanjske sile Fa = Fm + F a. Unutarnje sile se
ponitavaju zbog ega je i rezultanta unutranjih sila Fi = F i = 0 uz napomenu da volumne sile Fm
ne pripadaju u unutarnje sile. Iz jednadbe 6.3b takoer je razvidno da samo sile naprezanja djeluju
po oploju (A+S) volumena (V). Na temelju provedenog izvoda se sila F u kontrolnom volumenu
(V) sastoji od masene sile FB = Fm, zatim sile naprezanja FA po povrini A (slobodna povrina
kontrolnog volumena) i sile naprezanja FS po kontaktnoj povrini sa krutim tijelom S (vidi sliku
6.1c).

F = FB + FA + FS (ukupna rezultantna vanjskih volumnih i povrinskih sila)

(6.4)

69
Prema 6.3a masena (volumna) sila u kontrolnom volumenu iznosi (fm = fB):

FB =

dV

FB = FG = mg

(6.5)

(V )

pri emu je tretiran samo utjecaj gravitacione sile sa gravitacionim ubrzanjem fB = g.

Slika 6.1 djelovanje normalnih i tangencijalnih naprezanja na deli kontrolne povrine dA i dS (a) i djelujue
sile na kontrolni volumen (V) sa kontrolnom povrinom (A+S) (b,c)

Sile naprezanja (povrinske sile) sastoje se od sila koje djeluju tangencijalno i normalno na
promatrane povrine A i S. Ukoliko se sa =

+ t oznai vektor rezultantnog naprezanja na

jedan djeli povrine A ili S, vanjske povrinske sile iznose dFA = dA i dFS = dS i uvijek imaju
smjer kao i . Prema tome ukupna sila na kontrolnu povrinu (A+S) iznosi:

F(A+S) = FA + FS =

dA + dS
( A)

sa

= -enp+

(6.6)

(S )

Vektor naprezanja sastoji se od dijela doprinosa tlaka -enp, gdje je en jedinini vektor normale na
povrinu a p tlak (skalar) okomit na promatrani djeli povrine, i dijela koji je uzrokovan

70
viskoznou (trenjem). Mogua je i daljnja podjela =

na normalnu i tangencijalnu

komponentu pri emu se t nalazi u ravnini promatranog djelia povrine.

Na slobodnom dijelu kontrolne povrine (A) su kroz turbulenciju i viskozitet uzrokovana naprezanja

A mala naspram naprezanja tlaka p (A -en p ; 0). Na kontaktnoj povrini sa krutim tijelom
mogu se meutim pojaviti i naprezanja od tlaka i naprezanja od trenja ( = -en p + ). Uvoenjem
pozitivno orijentirane vanjske normale (prema van) djelia povrine dA = en dA i dS = en dS iz
jednadbe 6.6 dobiva se:

FA FP =

p dA

FS =

( A)

p dS + dS = - FK
(S )

(6.7a,b)

(S )

Sila FA je priblino jednaka sili FP na slobodnom dijelu kontrolne povrine (A) a moe se shvatiti i
kao sila koja dri slobodnu kontrolnu povrinu (A) na konstantnom poloaju u strujnom polju.

FS je sila kojom tijelo djeluje na tekuinu u opstrujavanju oko njega i moe se shvatiti kao sila koja
dri kontaktnu kontrolnu povrinu (S) na konstantnom poloaju u strujnom polju.
Prema konceptu graninog sloja, o kojem e detaljnije biti rije u poglavljima koja slijede, na
kontaktnoj povrini sa krutim tijelom gdje se formira granini sloj mogue je zanemariti normalna
naprezanja uzrokovana trenjem n naspram tlakova p zbog ega vrijedi i priblini odnos = S
t.

Pri teenju bezviskozne (idealne) tekuine zanemaruje se utjecaj trenja (

sadri samo integralni lan tlaka FS =

= 0) a izraz 6.7b

p dS .
(S )

Potrebno je i napomenuti da prema zakonu akcije i reakcije sila kojom kruto tijelo djeluje na
tekuinu jednako je po intenzitetu i suprotnog smjera od sile kojom tekuina djeluje na tijelo te se
moe postaviti jednakost FK = - FS.
Prema slici 6.1 i iznesenim izvodima moe se napisati i zakon ouvanja koliine gibanja u
integralnom obliku za kontrolni volumen:

d (m v )
v
=
dV + v v dA + v v dA = FB + F A + FS
dt

t
(V )
( A)
(S )

(6.8)

71
Istovremeno sa rjeavanjem vektorske jednadbe 6.8 potrebno je i zadovoljenje jednadbe
kontinuiteta. Pri analizi sluaja stacionarnog teenja u kojem je prvi lan desne strane jednadbe 6.8
jednak 0, granina ploha krutog tijela (S) je neporozna (nema ponora ni izvora koliine gibanja) te
koritenjem jednadbe 6.7 dobiva se izraz:

[ v (v dA) + p dA] = F
( A)

+ FS ,

v dA = 0 (jednadba kontinuiteta)

, (vS = 0) (6.9a,b)

( A)

Jednadba 6.9a zove se i impulsna jednadba a zajedno sa jednadbom kontinuita daje rjeenje
velikog broja zadaa koje se pojavljuju u domeni dinamike tekuina. Kako se iz jednadbi
kontinuiteta i impulsne jednadbe moe vidjeti, za njihovo rjeavanje nije potrebno poznavati
karakteristike teenja unutar samog kontrolnog volumena ve samo kroz kontrolnu povrinu koja
mu je oploje.
Odabir kontrolnog volumena prikazan je na slici 6.2 gdje svaki do odabira ima svojih prednosti i
nedostataka.

Slika 6.2 - izbor slobodnog dijela kontrolne povrine (A)

72
Na slici 6.2a je slobodni dio kontrolne povrine (A) odabran po naelu geometrijske jednostavnosti.
Prednost pri tome odabiru sadran je u jednostavnijem proraunu volumnih i povrinskih sila prema
6.5a i 6.7a dok je odreivanje toka (eng:flux) koliine gibanja kroz (A) sloen. Taj problem moe se
izbjei ukoliko se horizontalni dijelovi slobodne povrine postave na dostatnu udaljenost tako da je
tlak p u njima priblino konstantan. Time je integracija prema 6.7a znatno pojednostavljena. Na
slici 6.2b je slobodni dio kontrolne povrine (A) odabran po naelu polja strujanja pri kojem se
dijelovi slobodne kontrolne povrine postavljaju ili okomito ili tangencijalno na strujnice. U
ovakvom izboru problem je sadran u tome da su tlakovi p uzdu gornje i doljnje strujnice
promjenljivi a prednost u tome da nema toka koliine gibanja kroz njih zbog ega se integracija u
izrazu 6.8 provodi samo po ulaznoj i izlaznoj povrini. Na slici 6.2c je slobodni dio kontrolne
povrine (A) odabran u vidu prisilnog uvjeta. Karakteristini primjer takvog odabira je
promatranje opstrujavanja tijela poloenog u cijevi sa nepropusnim granicama kroz koje nema toka.
Ukoliko se trai sila kojom kruto tijelo u cijevi djeluje na tekuinu koja ga opstrujava i koja djeluje
u smjeru osi cijevi, uee sile tlaka po povrini cijevi moe se zanemariti budui da sila tlaka ima
okomit smjer na os cijevi.
U nastavku se daje i primjer odreivanja pojedinih vanjskih sila koristei se zakonom o ouvanju
koliine gibanja za idealne (bezviskozne tekuine).

Slika 6.3 djelovanja sila na kruto tijelo pri opstrujavanju nestiljive i idealne tekuine oko njega

73
Na slici 6.3 da ne prikaz krutog tijela volumena VK koje se nalazi unutar kontrolnog volumena
odabranog na nain da se sve njegove plohe ( A1 A6 ) nalaze na dovoljnim udaljenostima od krutog
tijela da se teenje kroz njih odvija normalno (lijeva i desna povrina) ili tengencijalno na njih
(gornja, doljnja, prednja ili stranja povrina).
Ukoliko se radi o teenju idealne tekuine onda se strujnice odmah iza tijela vraaju u svoj
prvobitni poloaj. Ukoliko nema ponora ili izvora kroz kontaktnu plohu kontrolne povrine S onda
je uvjet kontinuiteta sam po sebi zadovoljen. Isto tako odmah se moe uoiti da nema promjene
koliine gibanja po prostoru (od lijeve do desne plohe slobodne kontrolne povrine) zbog ega je
potrebno rijeiti samo jednakost 0 = FB + FA + FS. Ukoliko se od volumnih sila odabere samo
utjecaj gravitacije dobiva se FB = g(V) - g VK sa smjerom djelovanja vertikalno prema dolje. Na
slici 6.3 prikazan je i dijagram tlakova po slobodnoj kontrolnoj povrini (A) a pridruena rezultanta
sile tlaka iznosi FA = (p4 p3) A3 i usmjerena je vertikalno prema gore. Njihova vektorska suma
daje rezultantu FB + FA = - FS = g VK a to je ustvari sila uzgona koja djeluje vertikalno prema
gore. U horizontalnom smjeru gravitacija nema uee a iz dijagrama tlakova oito je da se sile
tlakova u horizontalnom smjeru ponitavaju pa za horizontalnu komponentu vrijedi FS = 0. Prema
tome pri opstrujavanju idealne nestiljive tekuine oko vrstog tijela sila otpora tijela biti e jednaka
0. Iz iskustva je poznato da to nije istina, budui da se nae iskustvo temelji na ponaanju realne a
ne idealne tekuine.

6.3 Dinamike jednadbe (zakon ouvanja koliine gibanja za djeli tekuine)

6.3.1 Osnovna dinamika jednadba
U prethodnom poglavlju tretirana je integralna forma zakona ouvanja koliine gibanja za prostorno
strujno polje (kontrolni volumen). U ovom poglavlju daje se izvod diferencijalne forme zakona
ouvanja koliine gibanja koja u mehanici tekuina zajedno sa jednadbom kontinuiteta daje
dinamike jednadbe gibanja.
Rezultantna sila F koja djeluje na djeli tekuine dobivena je vektorskom sumom svih na djeli
tekuine djelujuih vanjskih sila (volumne-masene Fm, povrinske-naprezanja F). Sila F
sastoji se od normalnih i tangenijalnih sila. Za rezultantu se moe pisati i jednakost F = FB +

FP + FZ + FT gdje FP predstavlja komponentu tlaka odnosno srednji statiki tlak ekstrahiran

iz cjelokupnog stanja naprezanja a utjecaj trenja sadran je u lanovima FZ + FT gdje se FZ

74
odnosi na silu stvarne viskoznosti kao fundamentalnom svojstvu realne tekuine a FT na silu
fiktivne viskoznosti kojom se opisuje utjecaj kaotinog turbulentnog gibanja realna tekuine
odnosno (negativna) inerciona sila turbulentnog gibanja.
Ukoliko se u jednadbu ouvanja koliine gibanja uvede turbulencija onda se ne samo veliine
brzina i ubrzanja ve i veliina tlaka i gustoa moraju definirati na nain koji e se opisati u
slijedeim poglavljima (jednadbe gibanja za turbulentno teenje).
Za daljnju analizu je sve sile potrebno svesti na oblik masenih sila koje se odnose na djeli tekuine
a to se dobiva dijeljenjem svake pojedine sile sa masom djelia tekuine ( f = F / m):

a = dv/dt = f = fB + fP + fR = fB + fP + fZ + fT

(6.10a,b)

Pri promatranju bezviskozne (idealne) tekuine, lanovi fR = fZ + fT jednaki su nuli, to zajedno sa

jednadbom kontinuiteta daje Eulerovu dinamiku jednadbu. Pri analizi laminarnog teenja realne
tekuine vrijedi fZ 0 i fT = 0, a odgovarajue dinamike jednadbe zovu se Navier-Stokesove
jednadbe. Ukoliko se promatra turbulentno teenje realne tekuine (fZ 0, fT 0) provodi se
postupak osrednjavanja lanova tlaka i brzina u Navier Stokesovim jednadbama a ime se
dobivaju Reynolds-ove dinamike jednadbe.

6.3.2 Dinamika jednadba za bezviskozne tekuine (Euler, Bernoulli)

Gibanje djelia tekuine uzdu zakrivljene strujnice u ravnini slobodno poloenoj u prostoru
(razapetu sa tokom sredita zakrivljenosti i elementarnim djelom strujnice ds) zajedno sa
djelujuim silama prikazano je na slici 6.4a.
Na slici 6.4a prikazani element tekuine ima volumen V = AS n = An s i masu m = V
giba se sa vremenski promjenljivom brzinom v(t,s) u smjeru pruanja strujnice. Obzirom na
odabranu slobodno poloenu ravninu na masu djelia tekuine djeluje komponenta gravitacionog
ubrzanja g' =g sin a komponente masene sile u tangencijalnom i normalnom (radijalnom) smjeru
iznose fB t' = g cos i fB n' = -g sin . Komponente sila tlaka odreene su takoer na povrine AS
u smjeru gibanja i An okomito na njega. Rezultantna sila tlaka iznosi FP = [ p - (p/s) (s/2) ]

AS - [ p + (p/s) (s/2) ] AS = - (p/s) V. Uz odgovarajue geometrijske odnose dobivaju se i

komponente masenih sila i sila tlaka u tangencialnom i normalnom (radijalnom) smjeru:

75

fB t = -g (z/s), fB n = -g (z/n)

fP t = -(1/) (p/s), fP n = -(1/) (p/n)

(6.11a;b)

iz ega je i dobivena Eulerova dinamika jednadba za teenje bezviskozne (idealne tekuine):

v v
z 1 p
+
+g +
=0
t s
s s

v n v 2
z 1 p
+
+g
+
=0
t
rk
n n

(6.12a,b)

Slika 6.4a prikaz gibanja djelia bezviskozne (idealne) tekuine uzdu zakrivljene strujnice i na njega djelujue
sile (t = konst.)

76
Iz danih jednadbi moe se uoiti da nagib proizvoljno odabrane ravnine naspram horizontalne ili
vertikalne ravnine u prostoru ne igra nikakvu ulogu. Prvi lanovi jednadbi predstavljaju promjenu
u vremenu (lokalna komponenta) drugi lanovi predstavljaju promjenu po prostoru (konvektivna ili
prenosna komponenta). Jednadba je dimenzionalno homogena pa svi parcijalni lanovi imaju
jedinicu masene sile (m/s2). U sluaju stacionarnog teenja za lanove lokalnih komponenti vrijedi
v/t = 0 pa preostali lanovi imaju jo jedino ovisnost o prostornim koordinatama. Pri tome moe
se uvesti zamjena parcijalne i totalne (supstancijalne) derivacije /t = d /dt a mnoenjem sa
duljinom promatranog puta djelia tekuine ds dobiva se i diferencijalna forma energetske
Bernoulli-jeve jednadbe:

v dv + g dz + dp/ = 0

(6.13)

a integracijom gornje jednadbe dobiva se izraz:

v2
p
+ gz + = C
2

(6.14a)

Poloaj z odreen je sa vertikalnom udaljenou od referentne horizontalne ravnine a u opem

sluaju integracijska konstanta C moe biti razliita od strujnice do strujnice. U sluaju kada se
promatra stacionarno teenje barotropne idealne (bezviskozne) tekuine integracijska konstanta C
prelazi u opu konstantu (C = konst). za cijelu domenu strujnog polja.
Prvi lan jednadbe 6.14a odnosi se na kinetiku energiju, drugi lan na energiju poloaja a trei

lan na tlanu energiju. Zbog praktinih potreba u inenjerskoj praksi najee se upotrebljava tzv.
visinski oblik koji se dobiva dijeljenjem lanova jednadbe 6.14a sa g nakon ega svi lanovi imaju
dimenziju duljine odnosno visine (jednadba 6.14b). Takav izbor je vrlo zahvalan za grafiku
prezentaciju udjela pojedine energije (energije poloaja, tlaka i kinetike energije) u ukupnoj
mehanikoj energiji (slika 6.4b).
2

vi
p
+ z i + i = konst .
2g
g

(6.14b)

Jednadba 6.14b vaea je i za stacionarno teenje kroz strujnu cijev sainjenu od niza paralelnih
strujnica. Budui da pri stacionarnom teenju strujnice ne mijenjaju geometrijsku formu u vremenu,
strujna cijev moe se shvatiti i kao stvarna cijev (npr. vodovodna cijev pod tlakom). U jednadbi

77
6.14b koritene je indeksna oznaka i koja se odnosi na bilo koji vertikalni presjek strujne cijevi.
Na slici 6.4b sa zg oznaena je visina (razina) energije poloaja toke P u nekom presjeku i, sa zp
oznaena je pripadna visina (razina) energije tlaka a sa zv oznaena je pripadna visina (razina)
kinetike energije. Vertikalna udaljenost zg odnosno energija poloaja moe se odabrati od
proizvoljne horizontalne referentne ravnine.

Slika 6.4b grafiki prikaz energetskih razina u presjeku strujne cijevi za stacionarno teenje idealne tekuine

Kako se sa slike 6.4b moe vidjeti energetska razina ukupne mehanike energije je horizontalna
linija to znai da nema gubitaka ukupne mehanike energija od presjeka do presjeka uzdu strujne
cijevi. Linija koja oznaava razinu ukupne mehanike energije naziva se energetska linija. Vano je
uoiti da u sluaju suenja poprenog presjeka strujne cijevi kao na slici 6.14b prema jednadbi
kontinuiteta za nestiljive tekuine mora doi i do poveanja brzina u smjeru teenja (nejednoliko
teenje). Kako poveanje brzine prati i poveanje kinetike energije, neki drugi oblik mehanike
energije mora se umanjiti kako bi ukupna mehanika energija ostala nepromijenjena. To poveanje
kinetike energije u sluaju prikazanom na slici 6.14b odvija se na raun energije tlaka i energije
poloaja, a u sluaju horizontalno poloene cijevi, poveanje kinetike energije pratio bi samo pad
tlane energije. Linija kojom se prikazuje ukupna razina tlane energije i energije poloaja zove se
piezometarska linija. Piezometarska linija nikada ne moe biti iznad energetske linije a u mirovanju
energetska linija i piezometarska linija se poklapaju.
Promjene koje e nastupiti kroz tretman realne tekuine, koja je ipak od primarnog tehnikog
interesa, biti e objanjene u kasnijim poglavljima.

78
Uvoenjem potencijala vanjskih sila uB iz kojeg se mogu izvesti masena sila fB i sila tlaka fP u
opem sluaju promatranja gibanja bezviskozne (idealne) tekuine u trodimenzionalnom
koordinatnom sustavu vektorska dinamika Euler-ova jednadba u vektorskom zapisu (6.15a) i po
komponentama kartezijevog x,y,z sustava (6.15b,c,d) glasi :
1
dv
= grad u B grad p

dt

(6.15a)

dv x v x
v
v
v
u
1 p
=
+ vx x + vy x + vz x = B
dt
t
x
y
z
x x

(6.15b)

v y

v y

v y

v y

u B 1 p

y x

(6.15c)

dv z v z
v
v
v
u
1 p
=
+ vx z + v y z + vz z = B
dt
t
x
y
z
z
z

(6.15d)

dv y
dt

+ vx

+ vy

+ vz

Za potpuni opis strujnog polja osim dinamikih jednadbi mora se voditi rauna i o zadovoljavanju
uvjeta jednadbe kontinuiteta.
Prema jednadbi 3.7c i 6.14a Bernoulli-jeva jednadba se takoer moe zapisati i u obliku:

v2
v
p
(v rot v ) + grad + gz + = 0

t
2

(6.16)

v2
v2
p
p

Budui da je + gz + = konst. onda je i grad + gz + = 0 pa se dobiva pojednostavljeni

2
2
izraz

v
+ (v rot v ) = 0 nad kojim se primjenom operatora rot dobivaju slijedei izrazi :
t

v
rot rot (v rot v ) = 0 ,
t

rot (v ) = 0 ,
t

=0

(6.17)

gdje je = (1/2) rot v vektor vrtlonosti prema 3.9a,b. Jednadba 6.17 ustvari kazuje da je svako
bezvrtlono teenje ( = 0) ustvari rjeenje Eulerove dinamike jednadbe. Bezvrtlono i
bezviskozno teenje (strujanje) naziva se potencijalno strujanje budui da se polje strujanja moe
opisati sa izrazom v = grad u kojem ima znaenje skalarnog brzinskog potencijala. Jednadba

79
kontinuiteta takoer mora biti uzeta u obzir kao i u svim ostalim sluajevima provedene analize u
dinamici tekuina.

6.3.3 Dinamika jednadba za laminarno teenje realne tekuine

Eksperimentalna istraivanja su pokazala da u nekim realnim sluajevima analize teenja realne
tekuine, matematiki tretman Eulerovih dinamikih jednadbi za idealne tekuine zajedno sa
jednadbom kontinuiteta daje vrlo dobre rezultate. S druge strane, u mnogim sluajevima
primjenom Eulerove jednadbe u kojoj je zanemarena viskoznost tekuina dobivaju se rjeenja koja
u velikoj mjeri odstupaju od rezultata eksperimentalnog mjerenja. Najvee razlike dobivaju se u
analizi teenja u blizini vrste-krute granice kao i u podruju granica slobodnog mlaza gdje je u oba
sluaja zajednika injenica da viskoznost ima vrlo vanu ulogu.
U laminarnom reimu teenja nema uea masene sile turbulencije pa izraz 6.10 prelazi u oblik:

a = dv/dt = fB + fP + fZ

(6.10a,b)

U odnosu na prethodnu analizu bezviskozne (idealne) tekuine uveden je i lan sile fZ (na jedininu
masu) kojom je obuhvaen utjecaj viskoznosti i posljedine sile trenja. Uvoenjem konstitutivne
jednadbe za Newtono-ovu tekuinu definiran je proporcionalni odnos izmeu tangencijalnih
naprezanja i promjene brzina u smjeru okomitom na smjer teenja (vid poglavlje 1.3). Pri tome
djeli fluida trpi deformaciju u vidu promjene oblika a openito se moe prihvatiti da su normalna i
tangencijalna naprezanja koja djeluju na taj djeli tekuine proporcionalna brzini promjene oblika.
Upravo po tome razlikuju se tekuine od krutog tijela za koje vrijedi proporcionalan odnos izmeu
naprezanja i promjene oblika (Hookov zakon teorije elastinosti) a ne brzine promjene oblika.
U izvodima laminarno teenja realne tekuine potrebno je odrediti stanje naprezanja () djelia
tekuine u ovisnosti o stanju deformacija def v. Autori temeljnih radova u kojima su definirane
upravo te ovisnosti su Navier (1823), Saint-Venant (1843) i Stokes (1845) te u relativno novije
vrijeme Schlichting (1959) i White (1974).
Ukoliko se djeli povrine okomite na x os oznai sa Ax (vidi sliku 6.5a) a sa F

djelujua

tangencijalna komponenta naprezanja na povrinu Ax dobiva se analogno definiciji tlanog

naprezanja odgovarajua komponenta tangencijalnog naprezanja:

80

xy = lim

Ax 0

F y
Ax

dF y
dAx

ij =

dF j
dAi

(6.11a,b)

Na odgovarajui nain dobivaju se komponente tangencijalnog naprezanja na djeli povrine Ax u

z smjeru (xz) i x smjeru (xx). Na slici 6.5b prikazan je kvadratni djeli tekuine koja se giba u
strujnom polju. Duljine rubova promatranog djelia su u smjerovima x, y, z oznaeni sa x, y i z
a na oplonim povrinama promatranog djelia djeluje povrinska naprezanja xx, yy, zz odnosno

xy, xz, yx, yz, zx i zy. lanovi sa istovjetnim oznakama (i = j) odnose se na normalna
naprezanja a lanovi sa indeksnim oznakama i j odnose se na tangencijalna naprezanja. Prema
tome stanje naprezanja djelia tekuine u teenju opisano je sa devet nepoznatih skalarnih veliina
naprezanja koji sainjavaju tenzor naprezanja ().

Slika 6.5 Stanje naprezanja za djeli tekuine (a- definicija naprezanja na djeliu povrine, b-komponente
naprezanja na djeli tekuine)

U stanju mirovanja ili u teenju bezviskozne (idealne) tekuine su u toki P (vidi sliku 6.5b) sve
normalne komponente su meusobno jednake i odgovaraju negativnom iznosu tlaka ii = - p a za
tangencijalna naprezanja vrijedi ij = 0 (i j).
Analizom nejednolikog rotacionog gibanja oko neke od osi koja je paralelna sa nekom od
koordinatnih osi x, y, z i koja prolazi kroz teite analiziranog djelia tekuine te rezultantnog
momenta sila uslijed kutnog ubrzanja i masenih momenata inercije uz zanemarenije lanova vieg
reda pokazalo se da vrijedi eji = ij.

81
Prema provedenoj analizi mogu se zakljuno definirati i zakljuni izrazi za povrinska naprezanja
koja djeluju na djeli tekuine u laminarnom teenju:

ii = -p + ii (i = 1,2,3),

ij = ji = ij = ji

(i j)

(6.12a,b)

Prema jednadbi 6.12 normalna naprezanja sainjena su od negativne vrijednosti tlaka (-p) i
normalnih naprezanja uzrokovanih viskoznou tekuine (ii). U opem sluaju je 11 = 22 =33.
Budui da vrijedi spomenuta jednakost 12 = 21, 13 = 31, 23 = 32 devet komponenti naprezanja

ine jedan simetrini tenzor. Tangencijalna naprezanja ovisna su o viskoznosti te vrijede odnosi

ij = ji.
Odnos stanja naprezanja i stanja deformacija
Detaljnom analizom i izvodom meusobnih odnosa stanja naprezanja i stanja deformacija za
tekuinu dobivene su i komponente tenzora naprezanja u kartezijevom koordinatnom sustavu
(6.13a,b,c x smjer ; 6.14a,b,c y smjer ; 6.15a,b,c z smjer) a za detaljan izvod upuuje se na
referentnu literaturu.

v y
v
v x 1

,
div v , xy = xy = x
x
x 3

v y

x ,
yx = yx =

x
y

v z v x

,
z
x

zx = zx =

v y

xy = xy = x
x
y

(6.13)

v y 1

v y v z

div v , yz = yz =

y
y 3

(6.14)

xx = p + 2

yy = p + 2

y
,
zy = zy = z
z
y

v z 1

div v (6.15)
z 3

zz = p + 2

U sluaju dvodimenzionalnog teenja ( /x3 = 0 ; v3 = 0) nestiljive tekuine ( =konst.) i uz

indeksnu notaciju sa znaenjem x1 = x, x2 = y, v1 = u, v2 = v dobiva se:

xx = p + 2

u
,
x

xx = p + 2

v
,
y

= +
y x

(6.16)

Sile naprezanja na djeli tekuine

Povrinske sile koje djeluju na oplone povrine djelia tekuine prikazanog na slici 6.5
(Ax = yz, Ay = xz, Az = xy) dobivaju se umnokom naprezanja i pripadne povrine a

82
rezultantne sile naprezanja po smjerovima za cijeli djeli tekuine izraene su slijedeim
jednadbama:

yx zx

F x = xx +
+
y
z
x

xy yz

xyz = xx +
+
y
z

x smjer

(6.16)

xy yy zy
F y =
+
+
y
z
x

yy yz

xyz = yx +
+
y
z

y smjer

(6.17)

yz zz

F x = zx +
+
y
z
x

zy zz

xyz = zx +
+
y
z

z smjer

(6.18)

Ukoliko se za vektor naprezanja povrine Ax usvoji x = exxx + eyxy + ezxz , za povrinu Ay

y = exyx + eyyy + ezyz i za povrinu Az z = exzx + eyzy + ezzz za rezultantne sile po

smjerovima x, y, z moe se pisati i F x = divx V, F y = divy V, F z = divz V. Prema
tome na djeli tekuine mase m = V djeluju sile naprezanja definirana izrazima:

f = 1/ (ex div x + ey div y + ez div z) = 1/ div ( )

f i =

1 ij
,
x j

f i =

1 ij
x j

(i = 1,2,3)

(6.19a)

(6.19b,c)

Oznakom div ( ) predstavljena je divergencija tenzora koja daje vektor a komponente po

kartezijevim x, y, z koordinatama glase:

xx yx zx
+
+
x
y
z
xy
x

yy
y

zy
z

xz yz zz
+
+
x
y
z

x smjer

(6.20a)

y smjer

(6.20b)

z smjer

(6.20c)

Prema jednadbi 6.10 ukupna sila naprezanja (povrinska sila) sastoji se od sile tlaka fP i sile
viskoznosti fZ. Sile naprezanja po komponentnim smjerovima (i = 1,2,3) koje su posljedica
djelovanja tlaka fPi ve su opisane jednadbom 2.3b a sile naprezanja koje su posljedica viskoznosti

fZ i = f i opisane su jednadbom 6.19c.

83
Parcijalnim deriviranjem u jednadbi 6.19c za sluaj nehomogene tekuine ( konst., konst.)
dobiva se izraz:

fZ i =

1 vi v j

x j x j xi

2

3 x
i

v j

x
j

(i = 1,2,3)

(6.21a)

Bez uvida u detalje izvoda daje se i slijedea jednadba za definiciju sile viskoznosti fZ (vektor):

fZ =

1
2

2 div ( def v ) grad ( div v )

(6.21a)

Pri analizi teenja homogene tekuine ( = konst., = konst.) vrijedi prema jednadbi kontinuiteta

div v = 0, a prema pravilima tenzorskog rauna vrijedi jednakost 2 div (def v) = - rot (rot v) = v u
kojoj oznaka ima znaenje Laplace-ovo operatora primijenjenog na vektor. U takvom sluaju sila
viskoznosti fZ izraena je jednakou:

fZ = - rot (rot v) = vv,

f Z i = vi =

2 vi
x 2j

(6.22)

gdje je oznaka za kinematski koeficijent visoznosti sa pripadnom jedinicom m2/s. Kako je to i

prije spomenuto sila viskoznosti nestaje samo ukoliko je rot v = 0 uz istovremeno zadovoljenje
uvjeta div v = 0 (jednadba kontinuiteta za nestiljivu tekuinu) a to je karakteristika idealne
(bezviskozne) tekuine tretirane u Eulerovim dinamikim jednadbama.
Vano je i primijetiti da nestajanje sile viskoznosti fZ ne znai nuno i nepostojanje viskoznih
naprezanja ij koja su u opem sluaju uvijek prisutna (vidi jednadbu 6.21). Samo ukoliko se
pretpostavi = 0, i naprezanja uvjetovana viskoznou i sila viskoznosti biti e jednake nuli.

6.3.4 Navier-Stokes-ova jednadba za laminarno teenja realne tekuine

Jednadbe zakona ouvanja koliine gibanja za laminarno teenje dobivaju se upotrebom
jednadbe 6.10 sa uvrtavanjem odgovarajuih odnosa za ubrzanje prema jednadbi 3.7a, za
volumne sile prema jednadbi 2.5a (u opem sluaju fB = - grad uB), za sile tlaka prema jednadbi
2.3 i za sile viskoznosti prema jednadbi 6.21.

84
Za opi sluaj teenja nehomogene tekuine ( konst., konst.) dobiva se Navier-Stokesova
dinamika vektorska jednadba 6.23a i 6.23b u indeksnoj notaciji:

dv
1
1
2

= grad u B grad p + 2 div ( def v ) grad ( div v )

dt
3

(6.23a)

dvi
u
1 p 1
= B
+
dt
xi xi x j

(6.23b)

vi v j

+
x j xi

2

3 x
i

v j

x
j

(i = 1,2,3)

pri emu je za potpuni opis strujnog polja osim jednadbe 6.23 potrebno zadovoljiti jednadbu
kontinuiteta, konstitutivne jednadbe za dinamiki koeficijent viskoznosti i jednadbe kojim je
opisan odnos gustoe i tlaka/temperature = (p,T).
Vano je uoiti da se gornja jednadba razlikuje od Euler-ove dinamike jednadbe samo u
dodatnom lanu u kojem je sadran utjecaj viskoznosti tekuine.
Za sluaj teenja homogene tekuine ( = konst., = konst.) i djelovanje potencijala sile gravitacije
(uB = gz) jedanadba 6.23 prelazi u slijedei oblik (6.24a-vektorski prikaz, 6.24b,c,d-po
kartezijevim koordinatnim osima x, y, z):

v
+ v grad v = grad
t

p
u B + + v

(6.24a)

2vx 2vx 2vx

dv x
1 p
=
+ 2 +
+ 2
dt
x
y 2
z
x

x smjer

(6.24b)

2v y 2v y 2v y
1 p
+
=
+ 2 +
x
dt
y
y 2
z 2

y smjer

(6.24c)

dv y

2v
dv z
2vz 2vz
1 p
= g
+ 2z +
+ 2
dt
z
y 2
z
x

z smjer

(6.24d)

Napominje se da Navier-Stokesove jednadba u sveopoj formi nije matematiki rijeena iako

postoje rjeenja za najjednostavnije primjere teenja. Rjeavanje Navir-Stokesove jednadbe u
dananje vrijeme uobiajeno je rjeavati numerikim putem.
Navier-Stokes-ova jednadba u osnovi vrijedi i za sluaj turbulentnog teenja no obzirom na vrlo
brze izmjene koliine gibanja, koje se javljaju uslijed turbulencije, direktna primjena jednadbe

85
6.24 postaje neprikladna za praenje velikih brzina promjene koliine gibanja ostvarenih u
analiziranom turbulentnom toku.

6.3.5 Dinamika jednadba za turbulentno teenje realne tekuine (Reynolds)

Turbulentni reim teenja pojavljuje se u najveem broju problema vezanih uz tehniku praksu. U
turbulentnom teenju djelii tekuine ne gibaju se u meusobno nemijeajuim slojevima
(laminama) ve se pojavljuje vremenski i prostorno fluktuirajue gibanja. Eksperimentalna
istraivalaka djelatnost potvrdila je injenicu da cijele nakupine molekula ostvaruju fluktuirajue
gibanje a ne pojedinane molekule, te da se stalno nove nakupine molekula razliitih veliina
ukljuuju u turbulentno gibanje dok s druge strane nekim nakupinama molekula fluktuacija
zamire, ali se i nakon nekog vremena ponovno aktivira.
Na slici 6.6 dan je prikaz mjerenja brzina u fiksnoj toci cijevi krunog proticajnog profila u kojoj
se odvija teenje pod tlakom. Sa 1 oznaen je sluaj statistiki gledano stacionarnog turbulentnog
teenja pri takoer statistiki gledano stacionarnom tlaku tokom vremena. Sa 2 oznaen je sluaj
statistiki

gledano

nestacionarnog

turbulentnog

teenja

pri

takoer

statistiki

gledano

nestacionarnom tlaku.

Slika 6.6 - prikaz mjerenja brzina u fiksnoj toki cijevi krunog proticajnog profila u kojoj se odvija turbulentno
teenje pod tlakom (1-statistiki stacionarno teenja pri statistiki stacionarnom tlaku, 2-statistiki
nestacionarno turbulentno teenje pri statistiki nestacionarnom tlaku)

86
Obzirom da turbulentno teenje u prostornoj domeni pri promjeni rubnih uvjeta ne odgovara
trenutno na te promjene po rubovima prostorne domene, uobiajeno se govori o pamenju
turbulentnog teenja.
Reynolds je prvi predloio pristup u kojem se stvarna odnosno trenutna vrijednost brzine ili tlaka
prikazuje sa sumom statistiki dobivene srednje vrijednosti promatranog polja (brzine, tlaka,
temperature) i u vremenu varijabilne fluktuirajue komponente promatranog polja.
Vektor trenutne brzine izraen sa trenutnim komponentama po smjerova x,y,z dan je sa jednadbom
6.25 a Reynols-ovim osrednjavanjem dobiva se vremenski osrednjena komponenta i fluktuirajua
komponenta vektora brzine (jednadba 6.26):

v = vx i + v y j + v z k

(6.25)

v = v + v

(6.26)

Prema tome, komponente vektora brzine po smjerovima takoer se mogu prikazati zbrojem
vremenski osrednjenog lana i fluktuirajueg lana:

vx = vx + vx '

vy = vy + vy '

vz = vz + vz '

(6.27a,b,c)

Istim principom mogu se interpretrirati i trenutne vrijednosti skalarnih polja temperature i tlaka.

T = T +T'

p = p + p'

(6.28a,b)

Takoer se moe dokazati da je srednja vrijednost fluktuirajue komponente promatranog polja u

periodu osrednjavanja jednaka nuli ( E = E + E ' E' = 0 ).

Duljina perioda osrednjavanja ovisi o pojavi koja se analizira. Kao primjer moe se spomenuti
laboratorijsko mjerenje tlakova na krilima aviona. Mjerenje se provodi sa vrlo osjetljivim
instrumentima sa kojim je mogue registriranje > 106 vrijednosti tlaka u jednoj sekundi a period
osrednjavanja traje cca 5 minuta.
Ovakav pristup u opisu turbulencije je stohastike prirode budui da se turbulentno teenje
promatra kao stohastiki proces sa sluajnim varijablama E (trenutne vrijednosti nekog polja). U
nastavku ovog poglavlja govoriti e se samo o sluaju turbulentnog teenja homogene tekuine.

87
Jednadba kontinuiteta za turbulentno teenje homogene nestiljive tekuine nepromijenjeno je
obzirom na dosadanje navode i vaea je u istom obliku bez obzira da li se divergencija
primjenjuje na trenutnu brzinu v, osrednjenu komponentu v i fluktuirajuu komponentu brzine v'.

div v = 0

v x v y v z
+
+
=0
x
y
z

(6.29)

div v = 0

v x v y v z
+
+
=0
x
y
z

(6.30)

div v ' = 0

v x ' v y ' v z '

+
+
=0
x
y
z

(6.31)

Reynolds-ova dinamika jednadba izvedena je na nain da se u Navier-Stokesovu jednadbu

umjesto trenutnih vrijednosti brzine i tlaka uvrste sume osrednjenih i fluktuirajuih komponenti, te
se provodi nekoliko koraka algebarske manipulacije uz zanemarenje lanova vieg reda. Detaljni
izvod moe se nai u velikom broju knjiga koje se bave mehanikom tekuina zbog ega se ovdje
nee detaljno prikazati. Reynoldsova dinamika jednadba za turbulentno teenje realne homogene
tekuine po komponentama x,y,z smjera glasi (6.32a,b,c):

2v
v x
v
v
v v ' v ' v x ' v y ' v x ' v z '
u
2 vx 2 vx
1 p

+
= B
+ 2x +
+
+ vx x + v y x + vz x + x x +
2
2
t
x
y
z x
y
z
x x

2
2
2
vy vy vy
v y
v y
v y
v y v y ' v x ' v y ' v y ' v y ' v z '
= u B 1 p +

+ vx
+ vy
+ vz
+
+
+
+
+
2
2
x 2
t
x
y
z x
y
z
y
y
y
z

2
2
v ' v ' v z ' v y ' v z ' v z '
2

v z
v
v
v
= u B 1 p + v z + v z + v z
+ vx z + v y z + vz z + z x +
+
2
2
2

t
x
y
z x
y
z
z
z
y
z
x
Usporedbom navedene Reynolds-ove jednadbe i Navier-Stokesove jednadbe moe se uoiti da su
one vrlo sline pa se Reynolsova dinamika jednadba moe shvatiti i kao proirena NavierStokesova jednadba u kojoj je izvrena zamjena trenutnih vrijednosti masenih sila uBi , tlaka p i
brzina vi sa lanovima osrednjenih vrijednosti u Bi , p i vi te su na lijevoj strani izraza dodani

lanovi koji predstavljaju uee fluktuirajue komponente u ukupnoj promjeni koliine gibanja u
vremenu.
.
Ukoliko se ti lanovi prebace na desnu stranu gornjih jednadbi, sa lijeve strane ostaje samo
promjena koliine osrednjenog gibanja u vremenu a na desnoj strani osim stvarnih osrednjenih

88
volumnih sila (npr. gravitacije) i povrinskih sila (tlaka i viskoznosti) pojavljuje se i dodatna
negativna virtualna sila povezana sa virtuelnim naperazanjima (vidi slijedee jednadbe
6.33a,b,c). Negativan predznak ukazuje na interesantnu injenicu da se energija drenira iz
osrednjenog gibanja odnosno toka, kako bi se proizvodila odnosno odrala takva virtualna
naprezanja.

2 v x 2 v x 2 v x v x ' v x ' v x ' v y ' v x ' v z '

v x
v x
v x
v x
u B 1 p

+ vx
+ vy
+ vz
=

+ 2 +
+
+
+
2
2
x

t
x
y
z
x x

x
y
z

2
2
2
v y v y v y v y ' v x ' v y ' v y ' v y ' v z '
v y
v y
v y
v y
u
1 p

+ vx
+ vy
+ vz
= B
+
+
+
+
+
2
2
x 2
x

t
x
y
z
y

z
y

2 v z 2 v z 2 v z v z ' v x ' v z ' v y ' v z ' v z '

v z
v
v
v
u
1 p

+ vx z + v y z + vz z = B
+
+
+
+
+
2
2
2
x

t
x
y
z
z

z
z

Napominje se da ni Navier-Stokesovom ni Reynolds-ovovom jednadbom nisu uzeti u obzir utjecaji

povrinske napetosti no obzirom na veinu inenjerskih problema utjecaj sila povrinske napetosti
zanemariv je naspram ostalih doprinosa inercionoj sili.
Jedan od osnovnih izazova modelatora turbulencije je opis virtualnih naprezanja a veina dananjih
numerikih modela temelji se na pretpostavkama tzv. fenomenolokog pristupa opisu turbulencije.
Pioniri istraivanja u podruju analize virtualnih naprezanja su Prandtl (1925) i Taylor (1953).

6.3.6 Fenomenoloki opis turbulencije

Promatra se dvodimenzionalno teenje u turbulentnom reimu sa profilom osrednjenih brzina
prikazanih na slici 6.7. Prema Prandtl-u (1925) osrednjena virtuelna turbulentna naprezanja
definirana se na slijedei nain:

xy T = v x ' v y '

(6.34)

U turbulentnom mijeanju susjednih slojeva tekuine m' = vy' odgovara masi tekuine koja u
jednoj sekundi uslijed turbulentnog gibanja proe kroz jedininu horizontalnu povrinu koja
odjeljuje susjedne slojeve tekuine (vidi sliku 6.7). Ukoliko je u' fluktuirajua komponenta brzine u
longitudinalnom smjeru, jednadba 6.34 opisuje turbulentna naprezanja pri pronosu longitudinalne
komponente koliine gibanja u transverzalnom smjeru. Prandtl takoer pretpostavlja sline
vrijednosti fluktuirajuih komponenti brzina odnosno vy' = vx'. Ukoliko je transferzalni gradijent

89
osrednjenih brzina

v x
v x
>0 njihovi predznaci su suprotni a isti su ukoliko
<0. Fluktuirajua
y
y

komponenta longitudinalne brzine je odreena injenicom da mol tekuine za vrijeme promjene

poloaja zadrava svoju inicijalnu brzinu u' dok njegov transferzalni pomak jenjava a nakon ega
brzina promatranog djelia tekuine poprima vrijednost brzine u zateenom sloju tekuine. Za
kontinuiranu profil brzina, prema Prandtl-ovoj teoriji, transferzalna promjena poloaja
kvantificirana je sa vx' l

v x
gdje je l Prandtl-ova duljina mijeanja. Iz te definicije dobivaju se
y

apsolutne vrijednosti fluktuacija brzine a kombinacijom sa jednadbom (6.34) Pradtl-ova jednadba

za turbulentna naprezanja poprima oblik:

xy T = l 2

v x v x
v x
(+ predznak za sluaj
>0)

y
y y

(6.35)

Faktor proporcionalnosti izmeu fluktuirajuih komponenti sadran je u veliini duljine mijeanja l

koju je potrebno odrediti eksperimentalno. U svom prvom objavljenom radu (1925) Prndtl je
pretpostavio konstantnost duljine mijeanja l u promatranom toku.

Slika 6.7 prikaz profila osrednjenih brzina u transferzalnoj ravnini i gibanje djelia tekuine iz sloja u sloj sa
fluktuirajuom komponentom brzine (vx = u, vy = v, l'-Prantl-ova duljina mijeanja )

U elji za poboljanjem svoje teorije Prandtl je objavio i svoju novu teoriju u kojoj je generalnu
formulaciju turbulentnih naprezanja xy T = v x ' v y ' komparirao sa jednadbom Boussinesq-a

90
odnosno analogno konstitutivnom Newton-ovom zakonu viskoznog trenja u laminarnom toku (vidi
jednadbu (1.4):

xy T = T

v x
y

(6.36)

gdje je T kinematski koeficijent turbulentne viskoznosti, a primjenom stare teorije turbulencije

dobiva se jednakost:

T = l 2

v x
y

(6.37)

Ukoliko bi se pretpostavila konstantna duljina mijeanja l u transferzalnom smjeru gibanja,

vrijednost kinematskog koeficijenta turbulentne viskoznosti T nuno bi morao biti varijabilan u
istom smjeru te bi morao poprimiti vrijednost 0 na mjestima kada se u profilu osrednjenih brzina
pojavljuje toka sa svojstvom

v x
= 0. Primjerice u profilu osrednjenih brzina pri turbulentnom
y

teenju homogene nestiljive tekuine kroz cijev krunog poprenog presjeka (slika 6.8) vrijednost
v x
= 0 postie se upravo u osi cijevi a to bi znailo da je na tom poloaju duljina mijeanja
y
jednaka nuli. Budui da to nije istina a to je uvidio i sam Prandtl, u svojoj novoj teoriji uveo je
pretpostavku da je koeficijent turbulentne viskoznosti T konstantan u transverzalnom smjeru
gibanja tekuine a ne duljina mijeanja l.
Dugogodinjom eksperimentalnom djelatnou pokazalo se da za veliki raspon rubnih uvjeta u
tokovima sa bliskim krutim granicama (teenje u cijevima i teenje po horizontalnoj ravnoj ploi)
kao prva aproksimacija vrijedi jednakost l = y a u tokovima sa slobodnom turbulencijom (iza
horizontalne ravne ploe, mlazovi, iza opstrujavane kugle ili valjka vidi sliku 6.8) vrijedi
jednakost l = b (x). Oznaka y predstavlja udaljenost od krute nepropusne granice a b(x)
karakteristinu duljinu promatranog toka u podruju slobodne turbulencije (promjer mlaza ili visina
odnosno irina zone slobodne turbulencije iza opstrujavane kugle ili valjka). Vrijednosti konstanti

, odabiru se u ovisnosti o karakteristikama promatranog toka i rubnih uvjeta.

Koritenjem Prandtl-ove nove teorije i uvrtavanjem u Reynolds-ovu jednadbu za nestlaivu
tekuinu 6.33a,b,c za x,y,z smjer i usvajanjem pretpostavke o izotropnosti turbulencije (Tx = Ty =

Tz) dobivaju se slijedee jednadbe (jednadbe 6.38a,b,c):

91

2 vx 2 vx 2 vx
2 vx 2 vx 2 vx
v x
v x
v x
v x
u B 1 p

+ vx
+ vy
+ vz
=

+ 2 +
+
+ T 2 +
+
2
2
2
2
t
x
y
z
x x

2
2
2
2
2
2
vy vy vy
vy vy vy
v y
v y
v y
v y
u
1 p
+

+ vx
+ vy
+ vz
= B
+
+
+
+
+
T
2
2
2
2
x 2
x 2
t
x
y
z
y
y

2
2
2
2
2
2
vz vz vz
vz vz vz
v z
v
v
v
u
1 p

+ vx z + vy z + vz z = B
+
+
+
+

T
2
2
2
x 2 + y 2 + z 2
z
t
x
y
z
z

Obzirom da je u veini turbulentnih tokova od primarnog inenjerskog interesa kinematski

koeficijent turbulentne viskoznosti T >> koeficijent kinematske (molekularne) viskoznosti
jednadbe (6.38a,b,c) prelaze u konani oblik :
2 v
v x
v
v
v
2 vx 2 vx
u
1 p
+ vx x + v y x + vz x = B
+ T 2x +
+
2
t
x
y
z
x x

y
z 2

(6.39a)

2 vy 2 vy 2 vy
u B 1 p

+ T
+
+
2
x 2
y
y

y
z 2

(6.39b)

2 vz 2 vz 2 vz
v z
v z
v z
v z
u B 1 p
+ vx
+ vy
+ vz
=

+ T
+
+
2
z
t
x
y
z
z
y 2
z 2
x

(6.39c)

v y
t

+ vx

v y
x

+ vy

v y
y

+ vz

v y
z

Pretpostavka o izotropnosti turbulencije nije zadovoljena u nizu sluajeva teenja. Jedan od

primjera je gibanje morskih masa u kojima se uslijed izmjene topline sa atmosferom formira
nejednoliki profil gustoe po vertikali (stratifikacija) a posljedica toga je i razliita vrijednost
kinematskog koeficijenta turbulentne viskoznosti u horizontalnom i vertikalnom smjeru (Tx Ty
Tz).

92

7 Strujanje tekuina uzdu krutih granica

7.1 Uvod
Strujanje realne tekuine oko krutog tijela ili uzdu njegovih krutih granica uzrokuje djelovanje sila
na samo to tijelo a koje se nazivaju i otpori strujanju tekuine. Te sile otpora mogu se podijeliti na
dvije komponente:
-

Otpori trenja putem tangencijalnih naprezanja koja djeluju uzdu kontaktne povrine
tekuine i krutog tijela

Otpor oblika putem normalnih naprezanja koja djeluju okomito na kontaktne povrine

Kao vaan i referentan primjer u ovom poglavlju analizirati e se sluaj otpora trenja uzdu ravne
krute ploe te posljedina raspodjela brzina u njenoj blizini.

7.2 Jednoliko laminarno strujanje

Pri jednolikom strujanju sami uvjeti strujanja su neovisni odnosno nepromjenjivi uzdu smjera
strujanja. Promatraju se dva sluaja strujanja. U prvom sluaju strujanje je generirano postavljanjem
dvije meusobno beskonano iroke i paralelne ploe od kojih se jedna ploa pomie konstantnom
brzinom VB a bez prisustva uzdunog gradijenta tlaka dp/ds = 0 (Couette-ovo strujanje). U drugom
sluaju prisutan je uzduni gradijent tlaka a obe ploe su u mirovanju (Poiseuille-ovo strujanje).

Slika 7.1 generalizacija strujanja izmeu dvije ravne ploe uzrokovanog sa gibanjem jedne ploe brzinom VB i
gradijentom tlaka dp/ds

7.2.1 Couette-ovo strujanje

Rezultirajua raspodjela tangencijalnih naprezanja i brzina mogue je dobiti temeljem Navier

Stokesove jednadbe za jednoliko i stacionarno strujanje uz upotrebu odgovarajuih

93
pojednostavljenja ili primjenom zakona o ouvanju koliine gibanja direktno na kontrolni volumen
(vidi sliku 7.1).

dp
d
sy +
ys = 0
ds
dy

(7.1)

U sluaju odsustva gradijenta tlaka dp/ds = 0 (Couette-ovo strujanje) dobiva se d /dy = 0 odnosno
jednoliki profil naprezanja a to znai da se sila posminih naprezanja izmeu ploa prenosi u
potpunosti. Za sluaj laminarnog strujanja Newton-ove tekuine posmina naprezanja definirana su
linearnim odnosom =

du
= 0 , pa uz rubne uvjete na kontaktu gornje i doljnje ploe sa
dy

tekuinom y = 0 u = 0 ; y = B u = VB i nakon integracije dobiva se linearni profil brzina (7.2a)

i veliina posminog naprezanja (7.2b):

u = VB

y
B

0 =

VB
B

(7.2a,b)

Slika 7.2 raspodjela brzina i posminog naprezanja pri laminarnom Couette-ovom strujanju

Couette-ovo strujanje zadrava se u laminarnom reimu u podruju Reynolds-ovih brojeva manjih

od Re = (VBB)/ < 1500.

7.2.2 Ravninsko Poiseuille-ovo strujanje

Kako je prikazano na slici 7.3 teenje se odvija izmeu dvije prostorno fiksirane ravne ploe koje su
poloene pod kutem u odnosu na horizontalu te uz gradijent tlaka dp/ds. Primjenom zakona o
ouvanju koliine gibanja na oznaeni kontrolni volumen dobiva se jednadba:

94

dp
d
sy +
ys + gsy sin = 0
ds
dy

(7.3)

a iz geometrijskog odnosa sin = - dz / ds slijedi jednakost

d
d
= ( p + gz )
dy ds

(7.4)

Desna strana jednadbe 7.4 predstavlja gradijent piezometarske linije za koju e se u nastavku
koristiti oznaka GP a za koju takoer vrijedi jednakost GP = -gIP (slika 7.3).

Slika 7.3 raspodjela brzina i posminog naprezanja pri laminarnom Poiseuille-ovom strujanju

Upotrebom Newton-ovog zakona =

du
u jednadbu 7.3 dobiva se izraz:
dy

d 2u
= GP
dy 2

(7.5)

Uz rubne uvjete na kontaktu gornje i doljnje ploe sa tekuinom y = 0 ; y = B u = 0 i nakon

integracije dobiva se parabolini profil brzina:

u=

GP
( By y 2 )
2

(7.6)

95
sa maksimalnim brzinama u osi (y = B/2) umax = -GPB2/8 i srednjom brzinom V=2/3*umax.
Raspodjela posminih naprezanja je linearna i definirana jednadbom:

B
2

= G P ( y )

(7.7)

Iz koje se moe uoiti da se maksimalna naprezanja pojavljuju na kontaktu proticajne tekuine i

ploa. Poiseuille-ovo strujanje zadrava se u laminarnom reimu u podruju Reynolds-ovih brojeva
manjih od Re = (VB)/ < 1000.

7.2.3 Laminarno strujanje sa slobodnim vodnim licem

Pri strujanju sa slobodnim vodnim licem piezometarska linija poklapa se slobodnom povrinom a
obzirom na jednolikost strujanja uzduni gradijent tlaka je 0. Kontrolni volumen prikazan na slici
7.4 uronjen je do dubine h-y pa se koritenjem zakona o ouvanju koliine gibanja uz pretpostavku
malog nagiba dna (I0 = tan sin ) dobiva slijedea jednakost:

gs (h y ) sin s = 0

= gI 0 (h y )

(7.8a,b)

odnosno raspodjela posminih naprezanja je linearna. Usvajanjem Newton-ovog zakona =

du
dy

te rubnih uvjeta y = 0 u = 0 integracija jednadbe 7.8b vodi do jednadbe kojom je opisan

parabolini profil brzina:

u=

gI 0
(2hy y 2 )
2

(7.9)

Lako je uoiti slinost sa izrazom za profil brzina u Poiseuille-ovom laminarnom strujanju. Iz

jednadbe 7.9 razvidno je i to da se maksimalne brzine pojavljuju na slobodnoj povrini te iznose:

u max =

gI 0 2
h
2

dok srednja brzina cijelog profila iznosi

(7.10)

96
V =

gI 0 2 2
h = u max
3
3

(7.11)

Slika 7.4 raspodjela brzina i posminog naprezanja pri laminarnom strujanju sa slobodnim vodnim licem

Ovakvo strujanje sa slobodnim vodnim licem zadrava se u laminarnom reimu u podruju

Reynolds-ovih brojeva manjih od Re = (VB)/ < 500 a uobiajeni nastup ovakvog sluaja teenja
vezan je uz otjecanje sa urbanih povrina nakon nastupa kia (parkiralita, ceste itd).

7.3 Strujanje u graninom sloju

Strujanje u graninom sloju je nejednoliko jer se razvija uzdu smjera strujanja a odnosi se na
prostor izmeu krute granice i slobodnog toka. Strujanje u podruju graninog sloja obiljeeno je
upravo ponaanjem realne-viskozne tekuine dok se podruje izvan graninog sloja moe shvatiti i
kao bezviskozno odnosno strujanje idealne tekuine.
Na slici 7.5 prikazan je ravna i tanka ploe u mirovanju sa brzinom pristrujavanja U0. Zbog pojave
ploe razvija se granini sloj izmeu same ploe i podruja u kojem je profil brzina jo uvijek
neporemeen. U podruju graninog sloja brzina strujanja je u funkciji geometrijskog poloaja
odnosno vertikalne udaljenosti od krute ploe u(y). Debljina graninog sloja se poveava uzdu
ploe a dogovorno se za ukupnu debljinu graninog sloja usvaja vertikalna udaljenost od ploe do
mjesta na kojem brzina strujanja postie 99% od brzine slobodnog toka u()=0,99U0.
Kao i u sluaju teenja bilo koje realne tekuine i u graninom sloju mogua je pojava laminarnog i
turbulentnog strujanja. Na podruju poetka ploe pojavljuje se laminarni granini sloj dok se u
nastavku strujanja inicira nestabilnost i turbulencija. Podruje u kojem se pojavljuje pretvorba
laminarnog u turbulentno strujanje naziva se tranzicijsko podruje. Na podruju laminarnog

97
strujanja posmina naprezanja se smanjuju uzdu toka sve do dionice tranzicije gdje se pojavljuje
poveanje naprezanja a koje ponovno postepeno jenjava uzdu smjera strujanja (slika 7.5).

Slika 7.5 prikaz razvoja graninog sloja uzdu tanke ploe (dp/dx = 0)

Za karakterizaciju graninog sloja definira se i lokalni Reynolds-ov broj temeljem lokalne debljine
graninog sloja Re = U0 / ili udaljenou od poetka ploe Rex = U0x /.

7.3.1 Laminarni granini sloj

Gradijent tlaka na podruju vanjskog toka je dp/dx = 0. Obzirom da je debljina graninog sloja vrlo
mala, tlak je u podruju graninog sloja takoer konstantan. Temeljem usvojenih tvrdnji te uz
pomo dimenzione analize dobiva se i funkcionalni zakon prirasta debljine graninog sloja uzdu
ploe. Obzirom da debljina graninog sloja ovisi o varijablama = (x, U0, , ), opaa koji bi
putovao sa djeliem tekuine primijetio bi da je razvoj graninog sloja samo funkcija vremena
t = x / U0 i kinematske viskoznosti = / pa se broj relevantnih varijabli moe zapisati kao

= (t,). Iz razloga dimenzionalne homogenosti dobiva se slijedea proporcionalnost:

t =

x
U0

(7.12)

98
Proporcionalnost definirana prethodnim izrazom ukazuje na poveanje graninog sloja sa korijenom
udaljenosti od poetka ploe. Definiranje konstante proporcionalnosti i profila brzina potrebuje
daljnju i detaljniju analizu strujanja a kako je to prvi put napravio Blasius (1908). Rezultat njegove
analize definiran je izrazom i prikazom u bezdimenzionalnoj formi kao na slici 7.6.

= 5,0

(7.13)

U0

Slika 7.6 bezdimenzionalni profil brzina u laminarnom graninom sloju

Posmino naprezanje na kontaktu sa krutom ploom je definirano direktno iz gradijenta brzina:

0 =

U
du
y=0 = 0,332 0 Re1x/ 2
dy
x

(7.14)

Pri emu je konstanta 0,332 izvedena direktno iz bezdimenzionalnog profila brzina prikazanog na
slici 7.6. Kako se iz izraza 7.14 moe uoiti, naprezanje se smanjuje sa poveanjem udaljenosti od
poetka ploe x-1/2 odnosno inverzno od poveanja debljine graninog sloja. Ukupna sila trenja na
duljini L i irini B ploe dobiva se integracijom lokalnih posminih naprezanja:

Fs = 0 Bdx
0

(7.15)

99
Upotrebom jednadbe 7.14 u jednadbu 7.15 te integracijom dobiva se izraz:

Fs = 0,664U 0 Re L

1/ 2

(7.16)

Pri emu se oznaka ReL = U0L/ odnosi na Reynolds-ov broj za plou kojim je opisan efekt ukupne
duljine ploe L. Uobiajena je praksa da se sila povrinskog trenja definira bezdimenzionalno putem
koeficijenta trenja Cf.

Cf =

Fs
1,33
=
2
1/ 2
U 0
Re L
BL
2

(7.17)

Navedeni izraz vaei su samo u zoni laminarnog graninog sloja odnosno do zone tranzicije koja
nastupa pri vrijednostima Rex = 500 000, to je dobiveno temeljem eksperimentalnog istraivanja.

7.3.2 Turbulentni granini sloj

Turbulentni granini sloj nakon tranzicije ima bitno sloeniju strukturu od laminarnog graninog
sloja (slika 7.7). Vei dio graninog sloja sainjen je od turbulentne zone sa vrtlozima i
fluktuirajuim vrijednostima koje karakteriziraju strujanje. U zoni vrlo bliskoj zidu te fluktuacije su
priguene tako da se i u ovom sluaju pojavljuje jedan viskozni podsloj u kojem nastupaju
laminarni uvjeti strujanja.

Slika 7.7 Turbulentni granini sloj na glatkoj ploi sa vremenski osrednjenim profilom brzina i naprezanja

100
Turbulentni granini sloj razvija se uzdu toka zbog ega se mijenjaju i uvjeti brzina i posminih
naprezanja. Brzina promjene je dodue toliko mala da se lokalno mogu usvojiti lokalni uvjeti
brzina, pri emu se lokalno posmino naprezanje u cijelom graninom sloju impulsno prenosi
izmeu krute stjenke i zone slobodnog toka. Drugim rijeima, to znai da se u najveem dijelu
graninog sloja pojavljuje konstantno posmino naprezanje 0. Tek u podruju graninog sloja
bliskog slobodnom toku dolazi do naglijeg pada posminih naprezanja prema vrijednosti 0. Upravo
iz ovakvog razmatranja smisaono je i definiranje pojma brzinskog naprezanja kojeg se izraava
slijedeom jednakou:

u* =

(7.18)

U blizini krute stjenke (zida) viskoznost ima znaajniji utjecaj zbog ega se uvodi pojam viskozne
duljine:

lv =

u*

(7.19)

Na podruju viskoznog podsloja odvija se isto laminarno strujanje za koji i vrijedi Newtonov
zakon:

du
= 0 = konst.
dy

(7.20)

Te se upotrebom rubnih uvjeta y = 0 u = 0 dobiva jednakost

u=

0
y

(7.21)

odnosno linearni profil brzina kojeg se upotrebom navedenih pojmova brzinskog naprezanja i
viskozne duljine moe prikazati i u bezdimenzionalnoj formi:

u
y
=
u * l

(7.22)

101
Ovakav linearni profil brzina prihvatljiva je aproksimacija do udaljenosti y = ' = 5,0 l (vidi sliku
7.9).
Na turbulentnom podruju graninog sloja izmjena koliine gibanja se ostvaruje uglavnom kroz
djelovanje vrtloga. To djelovanje ima izrazito nestacionaran karakter zbog kojeg se pojavljuju i
stalne promjene (fluktuacije) u trenutnim profilima brzina (slika 7.8a). Ukoliko se tijekom nekog
perioda osmatranja na svakoj pojedinoj udaljenosti y odrede vremenski osrednjene komponente
brzina u, v u x (horizontalnom) i y (vertikalnom) smjeru (slika 7.8b) dobivaju se i vremenski
osrednjeni profili komponenti brzina u = f ( y ) i v = 0 (slika 7.8a). Trenutna brzina izmjene
koliine gibanja je u 'v' a vremenski osrednjena vrijednost odgovara posminom naprezanju

0 = u ' v' . Vrijednost lana u 'v' razliita je od nule obzirom da postoji korelacija izmeu obe
vrijednosti komponenti fluktuacije, kako se to moe i uoiti sa slike 7.8b (sluaj A u' <0 i v' >0 i
sluaj B u' >0 i v' <0). Dobro je primijetiti i to da definicijski izraz za brzinsko naprezanje
(jednadba 7.17) takoer daje i informaciju o redu veliine turbulentnih fluktuacija u'u* i v'u* .
Prema modelu duljine mijeanja (Prandtl, 1925 ; detaljnija razrada i izvodi vezani uz ovaj pristup
u opisu turbulenije dani su u prethodnom poglavlju) posmino naprezanje je definirano izrazom:

du
0 = l
dy

(7.23)

U kojem se simbol l odnosi na duljinu mijeanja u izmjeni koliine gibanja. Integracijom

jednadbe 7.23 dobiva se logaritamski zakon raspodjele brzina pri turbulentnom strujanju uz krutu
granicu:

u
1
= ln y + C
u*

(7.24)

u kojem je 0,4 tzv. Karman-ova konstanta dobivena temeljem eksperimentalnog istraivanja

provedenih na mnogobrojnim karakteristinim tipovima strujanja. C predstavlja konstantu
integracije te je u funkciji rubnih uvjeta. U nastavku se analiziraju vrijednosti konstante C za dva
karakteristina podruja unutar turbulentne zone graninog sloja: unutarnja turbulentna zona zidne i
vanjska turbulentna zona.

102

Slika 7.8 struktura vrtloga, trenutni i osrednjeni profil brzina (a), vremenska dinamika trenutnih brzina u
funkciji vremena i vertikalne udaljenosti od krute granice (b)

Unutarnja turbulentna zona na doljnjem rubu granii sa viskoznim podslojem pa se utjecaj

viskoznosti u prenosi kroz rubne uvjete. Prelaz iz linearnog zakona viskoznog podsloja (jednadba
7.22) i logaritamskog zakona (jednadba 7.24) profila brzina deava se na vertikalnoj udaljenosti

''=11,8l (eksperimentalno dokazana vrijednost). Na toj udaljenosti brzina je izraena kao u = u ''
a upotrebom obe jednadbe 7.22 i 7.24 definirani su i izrazi:

u ''
u*

''

u ''

u*

koji daju konstantu integracije

ln ' '+C

(7.25a,b)

103
C = 11,9

ln (11,8 l )

(7.26)

Usvajanjem ovakve konstante u logaritamski zakon raspodjele brzina dobiva se slijedea jednadba:

u
y
= 2,5 ln + 5,5
u*
l

(7.27)

Eksperimentalna istraivanja potvrdila su opravdanost primjene ovako definiranog logaritamskog

zakona raspodjele brzina na podruju 30 < y / l < 500. Prelaz iz linearnog zakona vaeeg za
viskozni podsloj u logaritamski zakon definiran jednadbom 7.27 odvija se u prelaznom podruju
koje se nalazi u rasponu vertikalnih udaljenosti od krute granice 5 < y / l < 30.
U vanjskoj turbulentnoj zoni viskoznost praktiki ne utjee na raspodjelu brzina. Prelazak iz vanjske
turbulentne zone u zonu slobodnog toka oznaen je rubnim uvjetom y = u = U0 pa se
njegovom primjenom u jednadbi 7.24 dobiva konstanta integracije C te jednadba profila brzina
vaea za podruje vanjske turbulentne zone:

U0 u
y
= 2,5 ln

u*

(7.28)

Podruje primjene ovog zakona ogranieno je s doljnje strane prelaskom u unutarnju turbulentnu
zonu (y/l 500) a s gornje strane samim rubom turbulentnog graninog sloja (y/ 1). Prema
tome cca 85% graninog sloja sadrano je u vanjskoj turbulentnoj zoni. Detaljno eksperimentalno
istraivanje pokazalo je da na podruju samog ruba graninog sloja (y/ =1) ipak nastupa otklon od

istog logaritamskog zakona definiranog jednadbom 7.28. Taj otklon je posljedica neturbulentnogbezvrtlonog strujanja iznad turbulentnog graninog sloja (zona slobodnog toka y/ > 1) te dolazi
do priguene izmjene djelia tekuine izmeu turbulentnog graninog sloja i slobodnog toka. Prema
rezultatima eksperimentalnih istraivanja (Coles, 1956) usvojeno je i proirenje jednadbe 7.28 na
jednadbu 7.29 a ime je postignuto i bolje slaganje sa eksperimentalnim podacima.

U0 u
y 1,1
y
= 2,5 ln + cos 2

u*

2

(7.29)

104
Za praktinu upotrebu esto se koristi i jednostavniji obrazac (jednadba 7.30) temeljem kojeg se
definira profil brzina na podruju 105 < Re < 107:

u y
=
U0

1/ 7

(7.30)

Slika 7.9 prikaz profila brzina u turbulentnom graninom sloju (lijevo linearna skala ; desno logaritamska
skala)

Primjenom zakona ouvanja koliine gibanja i jednadbe kontinuiteta na kontrolni volumen

prikazan na slici 7.10 u sluaju stacionarnog strujanja uzdu glatke ravne ploe te uz upotrebu
profila brzina prema jednadbi 7.30 dobiva se i vrijednost posminog naprezanja u profilu
graninog sloja:

0 = 0,0225U
U 0
2
0

1/ 4

(7.31)

Upotrebom integracije s rubnim uvjetima x = 0 = 0, te uz zanemarenje poetne dionice na kojoj

se pojavljuje viskozni granini sloj, dobiva se i jednadba prirasta debljine graninog sloja uzdu
glatke ploe:

0,37 x 4 / 5 1 / 5
U0

1/ 5

0,37 x
Re x

1/ 5

(7.32)

105
Kako se iz jednadbe 7.32 moe uoiti, rast debljine turbulentnog graninog sloja uzdu glatke
ploe ( x4/5 ) intenzivniji je od rasta debljine laminarnog graninog sloja.
Uvoenjem jednadbe 7.32 u jednadbu 7.31 dobiva se:

0 =

U 02 0,058
2

Re x

(7.33)

1/ 5

a primjenom izraza 7.33 u jednadbu 7.15 definirana je i rezultirajua posmina sila (sila trenja)
uzdu ploe duljine L i irine B:

Fs =

U 02 0,074
2

Re L

1/ 5

BL

(7.34)

odnosno bezdimenzionalni koeficijent trenja Cf.

Cf =

0,074
Re L

1/ 5

(7.35)

Obzirom da je jednadba 7.31 dobivena uz usvajanje profila brzina prema jednadbi 7.30 na koju je
postavljeno ogranienje podruja prihvatljive primjene (105 < Re < 107) izrazi kojima su opisani

,0 i Cf (jednadbe 7.32, 7.33 i 7.35) takoer su limitirani na podruje primjene prema Reynolsovom broju ReL odnosno Rex < 107.

Slika 7.10 kontrolni volumen na kojem se provodi zakon ouvanja koliine gibanja (kontrolni volumen je
ogranien kontrolnim povrinama 1,2,3)

106

8 Strujanje u cjevovodima pod tlakom

8.1 Uvod
Strujanje u cjevovodima pod tlakom je od velikog tehnikog znaenja u transportu tekuina poput
vode, nafte ili komercijalnih plinova za potrebe opskrbe ili energetskog iskoritavanja (grijanja,
hlaenja, pokretanje turbina). Realna tekuina koja struji kroz cjevovode pod tlakom nailazi na
otpore trenja uzdu kontaktne povrine sa stjenkom.
U ovom poglavlju teite je dano na analizu stacionarnog teenja u cijevima krunog poprenog
presjeka u kojima proticajna tekuina ispunjava cijeli unutranji prostor cijevi te se nalazi pod
tlakom.

8.2 Raspodjela posminih naprezanja

Raspodjela posminih naprezanja je neovisna o internom nainu teenja, laminarnom ili
turbulentnom. Za izvoenje raspodjele posminog naprezanja koristi se jedan lokalni cilindrini
kontrolni volumen duljine s i radijusa r koji se nalazi pod kutem u odnosu na horizontalu
(sin = dz/ds) kako je to prikazano na slici 8.1.

Slika 8.1 raspodjela posminih naprezanja i cilindrini kontrolni volumen u cijevi krunog poprenog presjeka
pri stacionarnom i jednolikom teenju

U sluaju stacionarno i jednolikog teenja prikazanog na slici 8.1 zadovoljen je uvjet ravnotee sila
u s smjeru izmeu sila tlaka, teine i posmika po platu cilindra:

107
dp
dz
sA gAs (2 r )s = 0
ds
ds

(8.1)

Pri emu je A=r2 pa se moe pisati i slijedea jednakost:

r d
r
( p + gz ) = (G P )

2 ds
2

(8.2)

Dio izraza 8.2 koji se nalazi u uglatim zagradama predstavlja gradijent piezometarskog tlaka pa je u
drugom dijelu izraza upotrjebljena zamjenska oznaka GP. Iz izraza se lagano moe uoiti da je
raspodjela pominog naprezanja uzdu r uvijek linearna i nije ovisna o uvjetima teenja.
Maksimalna vrijednost postie se na mjestu kontakta cijevi i proticajne tekuine 0 = ( -GP r0 ) / 2 .
Gradijent piezometarske linije IP uzdu dionice cjevovoda jednolikog poprenog presjeka L
konstantan je i iznosi:

Gp
hV
=
= IP
L
g

(8.3)

Slika 8.2 gubitak mehanike energije hV uzdu duljine L pri jednolikom teenju u cijevi pod tlakom

Obzirom da su u sluaju jednolikog teenja energetska i piezometarska linija na konstantnoj

meusobnoj udaljenosti pad piezometarske linije hV uzdu duljine L identian je padu energetske
linije. Temeljem jednadbi 8.2 i 8.3 dobiva se i funkcijski odnos izmeu gubitka mehanike
energije posminih naprezanja uz stjenku cijevi krunog poprenog presjeka (D = 2r0) na duini
cijevi L.

108
hV = 4

L 0
D g

(8.4)

Raspodjela brzina koja se pojavljuje kao posljedica djelovanja posminih naprezanja u ovisnosti je
o uvjetima izmjene koliine gibanja koji su razliiti za sluajeve laminarnog i turbulentnog teenja.

8.3 Laminarno teenje (Poiseuille-ovo teenje)

Primjena Newton-ovog zakona u koordinati y = r r0 daje jednakost:

du
du
=
dy
dr

(8.5)

te primjenom jednadbe 8.2 slijedi:

du G P
=
r
dr 2

(8.6)

a integracijom uz rubne uvjete r = r0 u = 0 dobiva se zakon raspodjele brzina u radijalnom

smjeru za cijev krunog poprenog presjeka pri jednolikom teenju (parabola):

u=

GP 2
(r0 r 2 )
4

(8.7)

Slika 8.3 parabolina raspodjela brzina u cijevi krunog poprenog presjeka pri laminarnom reimu strujanja

Maksimalna vrijednost brzina pojavljuje se upravo u osi cijevi i iznosi:

109
u max =

GP 2
r0
4

(8.8)

Ukupni protok kroz popreni presjek cijevi dobiva se integracijom po povrini poprenog presjeka:

Q = (G P )

r04
8

(8.9)

sa srednjom vrijednosti brzina V u poprenom presjeku:

V =

Q GP 2 1
=
r0 = u max
A
8
2

(8.10)

Ukoliko se promatra laminarno teenje uzdu cijevi duljine L sa promjerom D upotrebom

jednadbe 8.10 i 8.3 dobiva se i tzv Hagen-Poiseuille jednadba:

hV =

32 L V
D4

(8.11)

iz koje se moe uoiti da je gubitak mehanike energije a koji ujedno odgovara i padu tlaka linearno
proporcionalan srednjoj brzini strujanja u presjeku. Praktini primjeri ovakvog teenja su vezani
uglavnom uz tanke cijevi koje se koriste u kemijskim aparaturama ili se pojavljuju u biolokim
sustavima poput biljnih i ivotinjskih kapilara.

8.4 Tranzicija iz laminarnog u turbulentno teenje

Prelaz iz laminarnog u turbulentno teenje je odreeno Reynolds-ovim brojem (Re =

VD

2000).

injenica je da se vrijednost kritinog Reynolds-ovog broja pri kojem nastupa prelaz iz laminarnog
u turbulentno teenje ovisi i o samim uvjetima u kojima se odvija eksperiment. Primjerice ukoliko
se eksperiment provodi u cijevima vrlo male hrapavosti i uz odsustvo bilo kakvih vibracija te
ukoliko se brzine relativno naglo poveaju, mogue je postignuti ak i Re 40 000 a da jo uvijek
nema nastupa turbulencije. S druge strane ukoliko se eksperiment provodi na nain da se na poetku
stvore uvjeti turbulentnog teenja, te se brzine postepeno smanjuju, laminarizacija strujanja nee
nastupiti prije nego to se postigne Re 2000. Obzirom da je za vrijednosti Re < 2000 strujanje

110
definitivno laminarno, u tehnikoj praksi se za karakteristinu vrijednost nastupa tranzicije najee
koristi upravo Re = 2000.
Razliitost u gubicima mehanike energije odnosno tlaka uzdu duljine cijevi L pri razliitim
uvjetima teenja (laminarno, tranzicijsko, turbulentno) moe se uoiti i sa slike 8.4. na podruju
laminarnog teenja odnos srednje brzine i gubitaka je laminaran dok nakon tranzicije odnos je takav
da su gubici proporcionalni kvadratu srednjih brzina zbog pojaanih posminih naprezanja
uzrokovanih pojavom turbulentnih vrtloga.

Slika 8.4 prikaz gubitaka mehanike energije (tlane energije) u funkciji srednjih brzina kroz cijevi krunog
poprenog presjeka

8.5 Turbulentno teenje

Univerzalnost primjene logaritamskog zakona raspodjele brzina u svim strujanjima sa zidnom
turbulencijom u kojima kruta stjenka zida proizvodi turbulenciju naznaena je u prethodnom
poglavlju o turbulentnom graninom sloju. Na slici 8.5 prikazana je shematizacija slinosti izmeu
turbulentnog strujanja u podruju graninog sloja iznad ravne ploe i strujanja u cijevi sa krunim
poprenim presjekom. Iako je strujanje u graninom sloju nejednoliko odnosno vezano na uzdunu
koordinatu = f (x), smisaono je usvajanje pretpostavke o lokalnoj ravnotei sa konstantnom
izmjenom koliine gibanja =0 u podruju bliskom zidu. Nasuprot tome u sluaju strujanja kroz
cijev krunog poprenog presjeka profil posminih naprezanja je linearan i osno simetrian. Ipak i u
ovom sluaju na malim udaljenostima y od konture cijevi, na kojima je utjecaj

proizvodnje

turbulencije najintenzivniji, moe se usvojiti pretpostavka konstantnih posminih naprezanja

=0 = konst. koja su neovisna i o efektu zakrivljenosti konture cijevi.

U nastavku e se koristiti predloena analogija za potrebe definiranja raspodjele brzina i otpora
trenja za sluajeve glatkih i hrapavih cijevi krunog poprenog presjeka. Veliina koja e u

111
nastavku imati veliku vanost je brzinsko naprezanje u* = 0 / definirano ve u prethodnim
poglavljima.

Slika 8.5 shematska usporedba izmeu turbulentnog strujanja u graninom sloju i cijevi krunog poprenog
presjeka

8.5.1 Raspodjela brzina

U ovom poglavlju za vremenski osrednjene brzine u uzdunom smjeru cijevi koristiti e se oznaka
u umjesto oznake u .
U glatkoj cijevi i uz samu stjenku turbulencija je priguena pa se govori o viskoznom podsloju tako
da u analogiji prema strujanju u graninom sloju vrijedi:

u
y
=
u * l

(8.12)

i to za podruje 0 < y/l < 5. Na udaljenostima u rasponu 20 < y/l < 100 000 takoer prema
analogiji sa graninim slojem (unutarnja turbulentna zona) primjenjiv je izraz:

u
y
= 2,5 ln + 5,5
u*
l

(8.13)

Na centralnom podruju poprenog presjeka cijevi (vanjska turbulentna zona) y/r0 > 0,15
primjenjuje se logaritamski zakon raspodjele brzina uz odgovarajue rubne uvjete u osi cijevi
y = r0 u = umax :

u max u
y
= 2,5 ln
u*
r0

(8.14)

112
Hrapava cijev je u realnim i praktinim uvjetima prisutnija od glatke cijevi a hrapavost u tehnikom
smislu moe biti posljedica samog naina proizvodnje (betonske cijevi hrapavije od staklenih) ili
eksploatacije (korozija ili inkrustacija). Apsolutna hrapavost ks je tehnika mjera tih proizvodnih i
eksploatacijskih nepravilnosti (srednja vrijednost svih geometrijskih izboina uzdu cijevi slika
8.6)

Slika 8.6 turbulentni profil brzina u krunoj cijevi sa apsolutnom hrapavou ks

U kojoj mjeri e turbulentno strujanje biti pod utjecajem hrapavosti ovisi i o intenzitetu viskoznih
utjecaja u samog blizini konture cijevi. Uz pretpostavku da je debljina viskoznog podsloja 10 l
razluuju se dva sluaja, sluaj hidrauliki glatke cijevi ks << 10 l (hrapavost ne penetrira u zonu
turbulencije i posljedino nema utjecaj na strujanje u turbulentnoj zoni) i sluaj hidrauliki hrapave
cijevi ks >> 10 l (hrapavost penetrira u zonu turbulencije i ima znatniji utjecaj na strujanje od
utjecaja viskoznosti). Izmeu ta dva sluaja naravno postoji i tranzicijsko podruje. Bitno je
primijetiti da je u spomenutoj klasifikaciji duljina l i sama u funkciji intenziteta strujanja te da se s
poveanjem brzina duljina l smanjuje.
U hrapavoj cijevi ak i uz samu stjenku turbulencija nije priguena te se upotrebljava univerzalni
logaritamski zakon (jednadba 7.24) koji uz rubne uvjete na poloaju y = ks u = uk prelazi u
oblik:

u
1
y u
= ln + k
u * k s u*

Vrijednost lana

(8.15)

uk
u
vrednovana je temeljem eksperimentalnih istraivanja ( k = 8,5). Podruje
u*
u*

primjene jednadbe 8.15 je y/r0 < 0,15.

113
Na centralnom podruju poprenog presjeka cijevi (vanjska turbulentna zona) y/r0 > 0,15
primjenjuje se jednadba 8.14 kao i u sluaju glatke cijevi. Za potrebu praktinog prorauna esto
se koristi i jednostavnija jednadba kojom se opisuje turbulentni profil brzina u cijevima:

u
u max

y
=
r0

(8.16)

uz odabir koeficijenta potencije m prema Reynolds-ovom broju (m =1/6 za Re 4x103 ; m =1/7 za

Re 105 ; m =1/9 za Re 106 ).

Slika 8.7 profili brzina (bezdimenzionalni) za cijevi krunog poprenog presjeka prema jednadbi 8.16

8.5.2 Otpor trenja

Otpor trenja u turbulentnom strujanju kroz cijev bez obzira na izraavanje kroz posmina
naprezanja uz stjenku 0 ili gubitak mehanike energije hV povezuje se sa raspodjelom brzina.
Obzirom da su gubici hV proporcionalni kvadratu srednjih brzina u proticajnom presjeku V
uobiajena je upotreba izraza prema Darcy-Weichbach:

hV =

L V2
D 2g

(8.17)

114
U jednadbi predstavlja bezdimenzionalni koeficijent trenja prema Darcy-Weichbach. Upotrebom
jednadbe 8.4 dobiva se i izraz za posmina naprezanja uz stjenku cijevi:

o =

V2
2

(8.18)

Relativan utjecaj viskoznosti proticajne tekuine i apsolutne hrapavosti pri sredjnoj brzini V u
proticajnom presjeku promjera D se definira putem dva bezdimenzionalna parametra, Reynoldsovim brojem Re i relativnom hrapavou ks / D. Prema tome koeficijent trenja je u funkciji obe
bezdimenzionalne veliine = f (Re, ks/D). Vrijednosti koeficijenta trenja su evaluirane temeljem
velikog broja eksperimenata u kojima je koriten iroki raspon vrijednosti Re i ks/D. Prikaz rezultata
eksperimentalnih analiza prikazan je u Moody-jevom dijagramu (1944 slika 8.8).

Slika 8.8 Moody-jev dijagram za odabir vrijednosti koeficijenta trenja kao funkcije bezdimenzionalnih
parametara Re i ks/D

Na podruju hidrauliki glatke cijevi koeficijent otpora je samo u funkciji Re te vrijedi slijedei
empirijski izraz:

= 2,0 lg(Re ) 0,8 = 2,0 lg

Re
2,51

(8.19)

115
Na podruju hidrauliki hrapave cijevi (turbulentno hrapavi reim) koeficijent otpora je samo u
funkciji ks / D te vrijedi slijedei empirijski izraz:

= 2,0 lg

ks
3,71
+ 1,14 = 2,0 lg
D
ks / D

(8.20)

U prelaznom podruju hidrauliki hrapave cijevi (prelazni reim) koeficijent otpora je u funkciji
Re i ks / D te vrijedi slijedei empirijski izraz (Colebrook i White, 1938):
k / D
2,51
= 2,0 lg
+ s
3,71

Re

(8.21)

U prelaznom podruju pri poveanju Reynolds-ovog broja poveava se i utjecaj relativne hrapavosti
kao direktna posljedica smanjenja debljine viskoznog podsloja.
Prethodno izloene jednadbe za definiranje vrijednosti koeficijenta trenja (8.19 ; 8.20 i 8.21) su
dane u eksplicitnoj formi te se za praktinu upotrebu moe koristiti i eksplicitni izraz prema Sweme
i Jain (1976):

0,25
ks
5,74
+ 0,9
lg
3,7 D Re

(8.22)

sa podrujem primjene u rasponu vrijednosti relativne hrapavosti i Reynolds-ovih brojeva

10-6<ks/D<10-2 ; 4x103<Re<108.
Moody-jevim dijagramom definirane su i vrijednosti koeficijenta trenja i u podruju laminarnog
strujanja (Re < 2000) u kome vrijedi odnos:

64
Re

(8.23)

8.6 Nejednoliko strujanje u cijevima lokalni gubici

Cjevovod nije sadran samo od dionica cijevi sa jednolikim poprenim presjekom ve sadri i razne
fazonske komade kojima se omoguuje proirenje, suenje ili skretanje trase cjevovoda. Takvi
fazonski komadi uzrokuju lokalne gubitke. Na slici 8.9 dan je prikaz naglog proirenja cijevi.

116
Razvijeni profil brzina koji se pojavljuje u uoj cijevi nailaskom na naglo proirenje deformira se
zbog inercije estica tekuine te dolazi do odvajanja graninog sloja i formiranja zona intenzivnog
vrtloenja sa poveanom disipacijom. Na odreenoj udaljenosti nizvodno od pozicije naglog
proirenja ponovno se uspostavlja jednoliko strujanje sa odgovarajuim profilom brzina.

Slika 8.9 lokalni energetski gubici uslijed naglog proirenja cijevi

Energetska linija na podruju cijevi sa presjekom A1 ima gradijent IE1 a nakon uspostavljanja profila
brzina nizvodno od promjene presjeka na podruju cijevi sa presjekom A2 uspostavljen je i
konstantan gradijent IE2. Dodatni energetski gubitak lokalnog karaktera definira se izrazom:

V2
hV =
2g

(8.24)

koji ima karakter proporcionalnosti sa kinetikom energijom izraenom u obliku brzinske visine.
Koeficijent lokalnog gubitka ima bezdimenzionalni karakter. Referentna brzina V u praksi
uglavnom se odnosi na brzinu u nizvodnoj dionici cjevovoda, u primjeru sa slike na brzinu V2. Na
slici 8.10 dan je prikaz karakteristinih vrijednosti koeficijenata lokalnih gubitaka na koje se nailazi
u praksi projektiranja cjevovoda. Prikazane vrijednosti dobivene su temeljem eksperimentalnog
istraivanja a analitiko rjeenje mogue je dobiti samo za mali broj lokalnih promjena u geometriji
poprenog presjeka kao to je to primjer naglog proirenja.
Uobiajena zadaa projektanta je odreivanje promjera cijevi po dionicama cjevovoda uz paralelnu
analizu ili definiranje potrebnih energetskih uvjeta kojima se ostvaruju preporuene vrijednosti
brzine strujanja. Primjeri energetskih i piezometarskih linija za sluaj cjevovoda koji povezuje dvije
komore te za sluaj cjevovoda od komore do slobodnog istjecanja uz ugraenu pumpu dani su na
slikama 8.11. i 8.12.

117

Slika 8.10 koeficijenti lokalnih gubitaka za odreivanje energetskih lokalnih gubitaka u cjevovodu krunog
poprenog presjeka

118

Slika 8.11 - Primjer energetske i piezometarske linije za cjevovod koji povezuje dvije komore

Slika 8.12 - Primjer energetske i piezometarske linije za cjevovod koji povezuje komoru sa slobodni istjecanjem
uz ugradnju pumpe

119

8.7 Pumpe i turbine

Pumpe i turbine predstavljaju strojeve u kojima se putem ugraenih lopatica u tok unosi ili iz toka
ekstrahira mehanika energija. Zbog toga se na poziciji ugraenih pumpi ili turbina pojavljuje
lokalni skok (pumpa) odnosno pad (turbina) energetske linije strujanja.
Osnovni parametri u hidraulikom proraunu pumpe su visina dizanja pumpe HP i protok kroz
pumpu QP koji se putem ugradnje pumpe eli odrati u sustavu (slika 8.13).

Slika 8.13 Energetska i piezometarska linija u sustavu pod tlakom sa ugraenom pumom

Primjena Bernoulli-jeve jednadbe za strujanje realne tekuine u sustavu pod tlakom daje rjeenje
za vrijednost dizanja pumpe HP:

p d pl v d2 vl2
H A = ( z d zl ) +
+
+ H d + H l
g
2g

(8.25)

120
gdje je:
H geo = z d z l razlika geodetskih razina slobodnih vodnih lica u lijevoj i desnoj komori
p d pl
razlika tlane energije u lijevoj i desnoj komori
g

vd2 vl2
razlika kinetike energije u lijevoj i desnoj komori (pri velikim spremnicima ove brzine
2g
usvajaju se sa vrijednosti 0)

H l suma gubitaka mehanike energije od presjeka l do 1

H d suma gubitaka mehanike energije od presjeka 2 do d
Visina dizanja HP sadri dvije komponente. Jedna je statika HP-stat i ne ovisi o protoku QP dok je
dinamika komponenta HP-din ovisna o protoku QP (slika 8.14).

Slika 8.14 Podjela visine dizanja pumpe HP na statiku i dinamiku komponentu

Potrebna snaga pumpe definirana je izrazom:

P=

g QP H P

(8.26)

pri emu se oznaka odnosi na stupanj efikasnosti prenosa snage pumpe na proticajnu tekuinu.
Vrijednost uvijek je manja od 1.
Ovisno o ugraenom tipu pumpe, proizvoljna radna toka pumpe (QP, HP) postie se pri
odgovarajuem broju okretaja nP. Ovisno o broju okretaja nP postie se i odgovarajui stupanj a
to znai da postoji i optimalni broj okretaja nP-opt pri kojem svaki pojedini tip pumpe ostvaruje
maksimalni odnosno optimalni opt.

121
U osnovi, prema nainu strujanja pumpe se dijele na radijalne, dijagonalne ili osne (slika 8.15).

Slika 8.15 podjela pumpi prema prema nainu strujanja

Pri izboru pumpe uobiajeno su na raspolaganju dvije osnovne informacije. Potrebni protok QP i
potrebna visina dizanja pumpe HP. Obzirom da promjer pumpe D uobiajeno nije proizvoljan te da
broju okretaja rotora pumpe n ovisi i uinkovitost rada pumpe , protok QP predstavlja osnovni
parametar pri izboru tipa pumpe (slika 8.16)

Slika 8.16 - uinkovitost za razliite tipove pumpi u ovisnosti o specifinom broju okretaja nq i protoku QP (nq
specifini broj okretaja pri kojem se protok od 1m3/s vertikalno transportira na visinu od 1m)

Prikaz ovisnosti parametara HP, P i o protoku QP grafiki se izraava sa dijagramom

karakteristika pumpe (slika 8.17).

122

Slika 8.17 dijagram karakterista pumpe pri definiranom broju okretaja n=14500/min (lijevo) i pri razliitim
specifinim brojevima okretaja nq (desno; (a) radijalna pumpa nq=20/min, (b) polu radijalna pumpa nq=80/min,
(c) osna pumpa nq=200/min)

Ukoliko se eli regulirati protok kroz cjevovodni sustav potrebno je postavljanje regulacionog
zatvaraa. Smanjenje stupnja otvorenosti zatvaraa uzrokuje poveane energetske gubitke u profilu
zatvaraa i odgovarajue smanjenje proticajnog protoka QP. Pri tome se poveava strmost parabole
dinamike komponente dizanja pumpe Hdin a poveava se i visine dizanja pumpe HP (vidi sliku 8.14
i 8.18).

123

Slika 8.18 poveanje dizanja pumpe HP (H1H2H3) pri smanjenju proticajnog protoka QP (Q1Q2Q3)
uslijed zatvaranja regulacionog zatvaraa

Turbine se izmeu ostalog pojavljuju i u objektima namjenjenim za koritenje vodnih snaga. Ovisno
o raspoloivoj razlici potencijala gornje i doljnje vode usporni objekti (brane) dijele se na
niskotlane, srednje i visokotlane. Prema Sigloch (1983) karakteristine vrijednosti razlika razina
doljnje i gornje vode H nalaze se u rasponu:
Niskotlana energetska postrojenja H < 15m
Srednjetlana energetska postrojenja H = 15-50m
Visokotlana energetska postrojenja H > 50m
Konstruktivna izvedba ugradnje turbina u takve objekte takoer se razlikuje. U sljedeoj tablici
dane su preporuke (Sigloch, 1983) za adekvatnu primjenu pojedinog tipa turbine.

Tip turbine

broj okretaja

pad HT

nq [min-1]

[m]

Pelton

4-70 (1-15)

2000-100 (2000-100)

Francis (s malim brojem

30-125 (20-40)

700-150

125-200 (40-80)

150-80

300-500 (80-160)

80-10 (-1)

S vrlo velikim brojem okretaja

200-300

80-10 (-1)

Kaplan i cijevne turbine

40-800 (90-560)

80-2 (-1)

okretaja turb. kola)

Francis (s normalnim brojem
okretaja turb. kola)
Francis (s velikim brojem
okretaja turb. kola)

124
Snaga koja se ostvaruje radom turbine izraava se na nain:

Pt = g QT H T T

(8.27)

Isto kao i kod pumpi, koeficijent iskoristivosti T u turbinama manji je od 1. Na slici 8.19 prikazani
su koeficijent iskoristivosti turbina T u ovisnosti o proticajnom protoku QT. Peltonova turbina
pokazuje najvei stupanj efikasnosti pri prenosu mehanike energije vodenog toka na kolo turbine
(Tmax 95%). Na slikama 8.20, 8.21 i 8.22 dani su shematski prikazi i primjeri fizike izvedbe
Peltonove, Francis-ove i Kaplanove turbine.

Slika 8.19 koeficijent iskoristivosti turbina T u ovisnosti o proticajnom protoku QT

Slika 8.20 - Pelton turbina

125

Slika 8.21 - Francis turbina

Slika 8.22 Kaplan turbina

126

A-generator
B- turbina
1-stator
2-rotor
3-obrtaljke
4-lopatice
turbine
5-dovod vode
6-osovina

Slika 8.23 Primjeri niskotlanih postrojenja za izvedenom Kaplan (gore) i cijevnom turbinom (dolje)

127

9 Teenje u otvorenim vodotocima

9.1 Proticajni presjek
Forma proticajnog presjeka je vaan faktor u teenju sa slobodnim vodnim licem budui da se
upravo na mjestu kontakta tekuine i konture korita pojavljuje izvorite izmjene koliine gibanja u
formi posminih naprezanja. U otvorenim vodotocima sa slobodnim vodnim licem bitni su pojmovi
poput proticajne povrine A , omoenog opsega O i hidraulikog radijusa Rh = A/O. Na slici 9.1
dan je prikaz pravokutnog poprenog presjeka otvorenog vodotoka. Hidrauliki radijus prema tome
iznosi :
Rh =

A
h
=
O 1 + 2h / B

(9.1)

Odnosno za sluaj korita vrlo velike irine h/B0 gornji izraz poprima oblik Rh = h.

Slika 9.1 - prikaz kanala sa pravokutnim poprenim presjekom sa osnovnim geometrijskim obiljejima

U izgradnji umjetnih kanala vrlo esto se koristi trapezna forma proticajnog presjeka sa nagibom
pokosa m (slika 9.2 lijevo). Kanalizacijski kanali esto se izvode i u formi krunih poprenih cijevi ,
pa iako su u najveem broju sluajeva kanali ukopani, cijevi su ispunjenje sa zrakom pod
atmosferskim tlakom odnosno postoji slobodno vodno lice (slika 9.2 desno).

Slika 9.2 - prikaz kanala sa trapeznim i krunim poprenim presjekom sa osnovnim geometrijskim obiljejima

U reguliranim vodotocima esto se pojavljuju i kompozitni kanali, u kojim se za vrijeme srednjih

(MQ) i niskih vodostaja voda zadrava samo u glavnom koritu. Za vrijeme jaih dotoka na slivu i
pojave poplavnih valova (HQ) poplavljuje se i inundacijski dio profila. (slika 9.3)

128

9.3 - kompozitni kanal sa glavnim i inundacijskim dijelom korita

Teenje koje se pojavljuje u ovakvim koritima je jednoliko zbog jednolikosti samih proticajnih
profila uzdu kanala a korita se kao takva pojavljuju samo kroz ljudsku djelatnost gradnje. Nasuprot
tome prirodna korita su nejednolika sa veim ili manjim stupnjem nejednolikosti. Dubina se u
sluaju prirodnih korita referencira na vertikalnu udaljenost izmeu kote slobodnog vodnog lica i
najnie kote dna (slika 9.4).

9.4 - proticajni presjek u prirodnom koritu

Ukoliko su obale sainjene od prirodno otpornog materijala koji se odupire djelovanju posminog
naprezanja, profil e ostati stabilan i nepromijenjen tijekom vremena. Ukoliko to nije sluaj te
dolazi do erozije ili deponiranja materijala matinog korita profil e se mijenjati tijekom vremena
to u uzdunom pogledu na korito rezultira sa meandriranjem prirodnog korita. U nastavku se nee
analizirati mehanizmi koju su odgovorni za eroziju, pronos i deponiranje materijala matinog korita.

9.2 Klasifikacija teenja

Klasifikacija otvorenih vodotoka svodi se podjelu prema prostornoj (jednoliko, nejednoliko slika
9.5) i vremenskoj (stacionarno i nestacionarno slika 9.6) varijaciji, nainu-vidu teenja
(laminarno, turbulentno) te reimu teenja (mirno, kritino, silovito), (Rouse, 1950).
Reynolds-ov broj za otvorene vodotoke izraen je temeljem vrijednosti srednjih brzina u
proticajnom presjeku V, hidraulikog radijusa Rh i kinematske viskoznosti i :

Re h =

V 4 Rh

(9.2)

129

Slika 9.5 primjer dionica jednolikog i nejednolikog teenja sa slobodnim vodnim licem

Slika 9.6 primjer nestacionarnog teenja sa slobodnim vodnim licem (profil poplavnog vala u trenutku t1 i u
kasnijem trenutku t2

Usvajanjem kritinog Reynoldsovog broja pri kojem dolazi do translacije iz laminarnog u

turbulentno teenje Rekrit 2000 kako je to komentirano u prethodnom poglavlju o teenju u
sustavima pod tlakom te usvajanjem odnosa izmeu promjera i hidraulikog radijusa D = 4Rh
dobiva se kritini Reynolds-ov broj za otvorene vodotoke Rekrit 500.
Primjenom zakona o uvanju koliine gibanja pri nastupu valnog poremeaja u vodi sa dubinom h
dobiva se izraz o brzini (propagaciji) tog poremeajnog vala uz pretpostavku da je njegova valna
duljina znatno dulja od dubine (tzv. plitkovodni val):

c = gh

(9.3)

Odnos izmeu brzine propagacije c i brzine teenja u otvorenom kanalu V definira i reim teenja.
Ukoliko je c < V poremeajni val nee uspjeti napredovati uzvodno od poloaja promatraa koji je
stacioniran na obali. Ukoliko je c > V poremeajni val e napredovati i uzvodno od promatraa bez
obzira to se centar poremeaja giba nizvodno od promatraa (slika 9.7). Odnos brzina c i V ustvari
predstavlja Froude-ov bezdimenzionalni parametar.

130
Fr =

V
V
=
c
gh

(9.4)

Slika 9.7 prikaz napredovanja valnog poremeaja za sluaj mirnog (lijevo gore i lijevo dolje Fr<1) i silovitog
(desno gore i desno dolje Fr>1) teenja

9.3 Otpori i karakteristike turbulentnog teenja

U jednolikom turbulentnom teenju uz pretpostavku velike irine vodnog lica B naspram dubine h,
u podruju bliskom dnu (y/h < 0,2) vaei je logaritamski zakon profila brzina:

u
y
= 2,5 ln
u*
k s + 8,5

(9.5)

dok je u podruju blie vodnom licu (y/h > 0,6 i Re > 5x104 ) prema Nezu i Nakagawa (1993)
odgovarajui izraz:

u max u
y
y
= 2,5 ln + 5,0 cos 2
u*
h
2h

(9.6)

Na slici 9.8 dan je prikaz usporedbe izmeu eksperimentalno izmjerenih profila brzina i
logaritamskog zakona prema podacima Nezu i Nakagawa za glatko korito(1993).

131

Slika 9.8 - usporedba eksperimentalno izmjerenih profila brzina i logaritamskog zakona prema podacima Nezu i
Nakagawa za glatko korito (1993)

Za praktine potrebe mogue je usvajanje pretpostavke valjanosti logaritamskog profila prema

jednadbi 9.5 po cijeloj vertikali od dna do vodnog lica (0<y/h<1) a to nakon nekoliko analitikih
koraka dovodi do bezdimenzionalnih jednadbi kojima su definirani odnosi brzina u pojedinoj toki
vertikalnog profila brzina u, maksimalne brzine u vertikalnom profilu umax i srednjih brzina u
vertikalnom profilu V.
u
2,5
y
= 1+
ln
V
u*
h
+ 2,5
u*
u
u
y
= 1 + 2,5 * 1 + ln
V
V
h

(9.7a,b)

Parametar u* / V sadri i informaciju o intenzitetu turbulencije proizvedene uslijed otpora trenja i

posljedinog vrtloenja. Tipine vrijednosti parametra u* / V nalaze se u rasponu vrijednosti od 0,05
(glatko korito) do 0,1 (hrapavo korito). Na slici 9.9 dan je i prikaz bezdimenzionalnih profila brzina
prema jednadbama 9.7a (lijevo) i 9.7b (desno). Sa slike 9.7 moe se uoiti da intenzivnija
turbulencija (hrapavije dno) uzrokuje manje pune profile brzina odnosno manje pridnene i vee
povrinske brzine u usporedbi sa brzinama iz profila glatkog dna. Ovaj detalj bitan je i za praktinu
primjenu pri djelovanju vjetra gdje se sa poveanjem hrapavosti prizemnog sloja omoguava
smanjenje brzina vjetra u prizemnom dijelu graninog sloja.

132

Slika 9.9 - prikaz bezdimenzionalnih profila brzina prema jednadbama 9.7a (lijevo) i 9.7b (desno)

Za praktinu upotrebu u mjeriteljskoj praksi takoer je vrijedna i informacija o poloaju na kojem

se pojavljuje srednja brzina proticajnog presjeka V (0,4h od dna). Ukoliko se usvoji logaritamski
profil brzina, popravni Koriolis-ov koeficijent kinetike energije na jednolikoj dionici otvorenog
vodotoka poprima vrijednost 1,04.
U sluaju kada je irina kanala relativno ograniena teenje se ne moe promatrati kao
dvodimenzionalno a kao je to napravljeno u prethodnom dijelu. Lateralni efekt bonih obala
potrebno je uzeti u obzir u sluajevima kada je B/h < 5 budui da strujanje postaje izrazito
trodimenzionalno.
Na slici 9.10 dan je prikaz raspodjele posminih naprezanja po konturama trapeznog proticajnog
profila.

Slika 9.10 - prikaz raspodjele posminih naprezanja po konturama trapeznog proticajnog profila (Chow, 1959)

133
Posljedica nejednolikog profila naprezanja je i anizotropija turbulencije te pojava slabog
sekundarnog strujanja u proticajnom profilu. Na slici 9.11 naznaena su i ta sekundarna strujanja u
proticajnom profilu. Pomicanje pozicije maksimalnih brzina strujanja sa povrine u dubinu takoer
je posljedica takvog sekundarnog strujanja.

Slika 9.11 izo linije brzina u profilu pravokutnog i polukrunog proticajnog presjeka pri turbulentnom teenju
sa slobodnim vodnim licem

Logaritamski profili brzina u ovakvim proticajnim presjecima nisu odgovarajui osim u zoni koja je
vrlo bliska koritu. 3D profili brzina uobiajeno se analiziraju sa numerikim modelima a vrijednosti
Koriolis-ovog popravnog koeficijenta kinetike energije na jednolikoj dionici poprimaju
vrijednosti i do 1,36 (Chow 1959).

9.4 Jednadba jednolikog teenja u kanalu

Primarnog praktini interesa je proraun srednjih brzina V i protoka Q u proticajnom profilu
jednolike dionici otvorenog korita. Za te potrebe uobiajeno je koritenje Chezy-jeve jednadbe:

V = C Rh I 0

(9.8)

gdje je C [m1/2/s] Chezy-jev koeficijent kojim se parametrizira hrapavost korita, a I0 nagib dna
kanala. U sluaju jednolikog teenja vrijedi i jednakost nagiba piezometarske linije IPL (linija
vodnog lica), energetske linije IEL (slika 9.12). Za definiranje Chezy-jevog koeficijenta hrapavosti u
praksi se esto kristi Manning-ov koeficijent hrapavosti n a koji je u odnosu na Chezy-jev
koeficijent izraen jednakou:

C=

16
Rh
n

(9.9)

134
Vrijednosti Manning-ovog koeficijenta hrapavosti n definirane za cijeli niz karakteristinih uvjeta
korita i mogue ih je pronai u tablicama svih prirunika koji se bave ovom problematikom.

Slika 9.12 definicijska skica za jednoliko teenje sa slobodnim vodnim licem (paralelnost piezometarske linije
IPL (linija vodnog lica), energetske linije IEL i linije dna kanala I0.

Slika 9.13 karakteristine vrijednosti Manning-ovog koeficijenta hrapavosti n (lijevo grubi betonski kanal n
= 0,02 ; sredina ljunkoviti korito aluvijalnog vodotoka n = 0,03 ; desno intenzivno zatravnjeni kanal n = 0,08
(Chow, 1959)

Upotrebom Chezy-jeve jednadbe u uvjetima jednolikog i stacionarnog teenja mogue je odrediti i

funkcijski odnos Q(h) = V(h) A(h) koji se u dijagramskom prikazu naziva i konsumpciona krivulja.
Primjer konsumpcione krivulje dan je na slici 9.14.

Slika 9.14 primjer prikaza konsumpcione krivulje za jedan proticajni profil otvorenog vodotoka (jednoliko i
stacionarno teenje)

135

9.5 Lokalne promjene u geometriji toka pri teenju sa slobodnim vodnim licem
Kao i u sluaju cjevovoda pod tlakom i u teenju sa slobodnim vodnim licem esto se pojavljuju
vie ili manje nagle promjene geometrije strujanja kao posljedica u promjenama geometrije
proticajnog profila (suenja, proirenja, stepenice itd.). Pojava takvih lokalnih promjena u
otvorenim vodotocima takoer uzrokuje poveano vrtloenje i lokalne gubitke energije koji se veu
sa koeficijentom lokalnog gubitka na kinetiku energiju toka (brzinsku visinu v2/ 2g ):

hV =

V2
2g

(9.10)

gdje je V srednja brzina u proticajnom profili a uobiajeno je da se uzima srednja brzina prije
promjene proticajnog profila. U nastavku prikazani primjeri odnose se samo na sluajeve u kojima
promjene proticajnog profila ne uzrokuju promjenu reima teenja (prije promjene mirno teenje,
poslije promjene mirno teenje). Na slici 9.15 dan je primjer vrijednosti koeficijenata lokalnih
gubitaka pri prijelazu iz trapeznog u pravokutni proticajni profil kanala.

Slika 9.15 - vrijednosti koeficijenata lokalnih gubitaka pri prijelazu iz trapeznog u pravokutni proticajni profil
kanala

U sluaju pojave krivine te zbog djelovanja centrifugalnog ubrzanja vodno lice se deformira u vidu
rasta razina prema vanjskoj obali korita h (V2B)/(gR0)(slika 9.16). Posljedino se formira i
sekundarno spiralno strujanje. Profil brzina u jednom eksperimentalno kanalu sa krivinom od 1800
prikazan je na slici 9.17. Lokalni gubici koji se pojavljuju pri mirnom teenju u kanalima u

136
dionicama krivina sa sredinjim kute veim od 900 mogu se izraziti temeljem jednadbe
(Naudascher, 1992):

R
K 0,5
B

(9.11)

Slika 9.16 raspodjele brzina i razina u vertikalnom i horizontalnom presjeku u otvorenom vodotoku u krivini

Slika 9.17 - profil brzina u jednom eksperimentalno kanalu sa krivinom od 1800 (Naudascher, 1992)

137
Nadalje, u kanalu zbog pojave sekundarnog spiralnog strujanja dolazi do erozije na uzvodnim
profilima i do deponiranja na nizvodnim profilima uzdu krivine a to kroz dui vremenski period
rezultira i sa pojavom meandriranja prirodnih korita. Na slici 9.18 dan je prikaz morfologije korita u
krivini otvorenog vodotoka (vee dubine ukazuju na podruja izloena eroziji a manje dubine na
podruja izloena deponiranju prethodno erodiranog materijala).

Slika 9.18 - morfologija korita u krivini otvorenog vodotoka (Ikeda, Parker, 1989)

138

9.6 Specifina energija poprenog presjeka otvorenog vodotoka

U opem sluaju teenja sa slobodnim vodnim licem u koritima proizvoljnog (neprizmatinog)
proticajnog presjeka reim teenja se dijeli na mirno, siloviti o kritino teenje. Definiranje reima
provodi se kroz analizu specifine energije poprenog presjeka koja je definirana izrazom:

E =h+

Q 2
2gA 2

(9.12)

Slika 9.19 definicijska slika sa bitnim oznakama vezanim uz analizu specifine energije poprenog presjeka
otvorenog vodotoka

Ekstrem funkcije specifine energije poprenog presjeka E dobiva se upotrebom prve derivacije:
dE
Q 2 dA
= 1
dh
gA3 dh

(9.13)

a obzirom da je dA = Bdh (vidi sliku 9.19) ekstrem (minimum) specifine energije poprenog
presjeka dobiti e se ukoliko vrijedni jednakost:

Q 2
gA3

B =1

(9.14)

Izraz 9.14 ujedno predstavlja i definicijski izraz za Froude-ov broj Fr odnosno Fr2 a koji je u
prethodnim poglavljima bio komentiran samo za sluajeve pravokutnih korita u kojima je dubina h
bilo koje vertikale proticajnog presjeka bila jednaka srednjoj dubini neprizmatinog proticajnog
presjeka h . Prema tome za sluaj proizvoljnog presjeka izraz 9.14 moe se pisati i na slijedei
nain:

139

Fr =

V
g ( A / B)

(9.15)

gh

Reim teenja definiran je na nain da se pri vrijednostima Fr < 1 govori o mirnom reimu, pri
Fr > 1 o silovitom reimu te u sluaju Fr = 1 o kritinom teenju. U sluaju Fr = 1 dubine se
nazivaju kritinim dubina hkr a brzine kritinim brzinama vkr. U nastavku se analizira specifina
energija poprenog presjeka u jednostavnijem sluaju pravokutnog proticajnog profila pa se uvode i
odgovarajue veliine, specifini protok po metru dunom irine kanala:
q = Q/B

V = q/h

(9.16a,b)

to uvrtavanjem u jednadbu 9.12 daje:

q2
E = h+
;
2gh 2

q2
h Eh +
=0
2g
3

(9.17a,b)

Izraz 9.17b je jednadba 3. reda za dubinu h koja se moe predstaviti i kao funkcional:
h =f (E, q)

(9.18)

Dakle lokalna dubina h je funkcional lokalne specifine energije E i specifinog protoka q. U

sluaju fiksiranja vrijednosti specifinog protoka q = konst. i specifine energije E jednadba 9.18
daje dva mogua rjeenja dubina h1 i h2.(slika 9.20). Smanjenjem specifine energije te dvije dubine
se pribliavaju te pri ostvarenju minimuma E = Emin postoji samo jedna dubina i to kritina dubina
hkr pri kojoj je Fr2 = Fr =1. Iz spomenutog uvjeta kritina dubina hkr za pravokutni kanal moe se
dobiti i eksplicitno:

q2
hc =
g

1/ 3

(9.19)

a usvajanjem srednjih brzina (kritinih brzina) pri kritinoj dubini Vkr = q/hkr dobiva se minimum
specifine energije:

E min = h +

1
3
hc = hc
2
2

(9.29)

140
Dakle u uvjetima kritinog teenja dvije treine specifine energije sainjeno je od potencijalne
energije a jedna treina od kinetike energije.

Slika 9.20 dijagram specifine energije poprenog presjeka (dubina h je funkcija specifine energije poprenog
presjeka E pri konstantnom specifinom protoku q)

Kako se sa slike 9.20 moe uoiti pri dubinama h>hkr (Fr < 1) teenje je mirno a pri dubinama h<hkr
(Fr > 1) teenje je silovito. Sa dijagrama na slici 9.20 vano je uoiti da se kontinuirana krivulja
h=f (E, q=konst.) dobiva pri varijaciji nagiba dna kanala. Pri malim nagibima dna kanala intuitivno
je prihvatljivo da e dubine biti relativno velike (h>hkr, Fr < 1) a kinetika energija relativno mala.
Poveanjem nagiba pri istom specifinom protoku (q=konst.) dubina se smanjuje a kinetika
energija poveava ime se pribliavamo uvjetima kritinog teenja. Pri odreenom nagibu Ikr
(kritini nagib) pojavljuje se kritina dubina hkr i kritina brzina Vkr. Daljnjim poveanjem nagiba
dna kanala nastavlja se smanjenje dubine (h>hkr, Fr > 1) i poveanje kinetike energije.
Prethodna analiza upuuje na bitan zakljuak da je minimalna specifina energija E potrebna za
transport proizvoljnog protoka q kroz proticajni presjek vezana uz kritinu dubinu, odnosno da za
bilo koju raspoloivu specifinu energiju presjeka E postoji i odgovarajui maksimalni protok qmax
koji se moe transportirati u uvjetima kritinog teenja (hkr i Vkr). Upravo iz tih razloga prirodni
tokovi svladavaju prepreke poput preljeva i visokih pragova na tedljivi nain u kojem se uz
najvie kote prepreka pojavljuju uvjeti kritinog teenja sa kritinim dubinama (slika 9.22). Na
slici 9.21 prikazan je primjer preljevanja preko tzv. irokog praga. Gubici energije na irokom pragu
se mogu usvojiti kao zanemarivi kao i linijski gubici zbog relativno kratke dionice koja se promatra

141
a to rezultira sa horizontalnom energetskom linijom. Teenja prije irokog je mirno, na irokom
pragu je kritino a na nizvodnoj dionici reim teenja ovisi o nizvodnom nagibu dna kanala te moe
biti miran (I0<Ikrit ; h>hkr, Fr < 1) ili silovit (I0>Ikrit ; h<hkr, Fr > 1).

Slika 9.21 - prelijevanje preko irokog praga

Uz izmijenjene uvjete analize E=konst. dubina h postaje funkcija specifinog protoka q te se dobiva
dijagram h=f (q, E = konst.) prikazan na slici 9.22. Pri odreenom specifinom protoku q mogua
je pojava dvije dubine od kojih je jedna vea (mirno teenje) a jedna manja (silovito) od kritine
dubine. Maksimalna dubina hmax pojavljuje su u sluaju sa V=q=0 dok je teenje pri dubini hmin
karakterizirano sa vrlo velikim brzinama. Maksimalni specifini protok postie se pri uvjetima
kritinog teenja (h=hkr).

Slika 9.22 dijagram funkcijske ovisnosti dubina h o specifinom protoku q pri konstantnoj specifinoj energije
poprenog presjeka E

U nastavku se daje i par praktinih primjena provedbe analize specifine energije u uvjetima
stacionarnog teenja i uz pretpostavku zanemarenja linijskih i lokalnih gubitaka.

142
Na slici 9.23 prikazano je istjecanje ispod pregrade u kanalu jednolike irine B koji je povezan sa
velikim akumulacijskim prostorom u kojem zbog velikog volumnog sadraja tekuine nee doi do
smanjenja razine vodnog lica tijekom vremena.

Slika 9.23 - istjecanje ispod pregrade u kanalu jednolike irine B koji je povezan sa velikim akumulacijskim
prostorom

143
Nakon podizanja pregrade prije pregrade pojavljuje se mirni reim a nizvodno od pregrade (zona
istjecanja) siloviti reim teenja. Dubine u kanalu prije i poslije pregrade prema tome predstavljaju
par h1 i h2 pri istom specifinom protoku q i pri istoj specifinoj energiji E (slike 9.22 i 9.23a).
Nakon podizanje pregrade poveava se specifini protok q (protok istjecanja) a vrijednosti dubina
h1 i h2 se pribliavaju (slike 9.22 i 9.23b). Daljnjim podizanjem pregrade iznad kritine dubine hkr
pojavljuje se maksimalni mogui specifini protok qmax (maksimalno istjecanje) za definiranu
raspoloivu specifinu energiju E (slike 9.22 i 9.23c).
Na slici 9.24 prikazano je teenje preko pridnenog grebena relativno male visine h i takve forme
da se iza njega ne pojavljuje odvajanje graninog sloja i pojava lokalnog gubitka uzrokovanog
intenzivnim vrtloenjem. Na gornjoj slici prikazana je denivelacija vodnog lica iznad grebena u
sluaju mirnog teenja (h11,h21>hkr) a na slici ispod u sluaju silovitog teenja (h21,h22<hkr). Ukoliko
bi se poveavala visina grebena h dubine h21 i h22 pribliavale bi se jedna drugoj bez promjene
uzvodnih dubina h11,h12 i specifine energije E0. Prema tome postoji i hmax pri kojemu dubine h21 i
h22 poprimaju jednu te istu vrijednost ( kritina dubina h21 = h22 = hkr ) a da jo uvijek nema
promjene uzvodne specifine energije E0. Prekoraenje visine grebena h > hmax uzrokuje
poveanje uzvodnih dubina h11, h12 i specifine energije E0 no ne i promjenu dubina iznad grebena
h21 = h22 = hkr. Bez obzira koliko se nadalje povea visina grebena h prelijevanje iznad njega biti

e karakterizirano sa jednom te istom dubinom i to kritinom dubinom h21 = h22 = hkr. Takoer se
napominje i injenica da e se pri h > hmax, u sluaju inicijalno silovitog teenja (doljnja slika),
desiti i tranzicija iz silovitog u mirno teenje na odreenoj udaljenosti uzvodno od samog grebena.
Taj tranzicijski fenomen iz silovitog u mirno teenje naziva se vodni skok a o kojem e se dati
detaljnija objanjenja u poglavljima koja slijede.
Primjena dijagrama specifine energije mogua je i u analizi lokalnih promjena geometrije korita u
smislu lokalnog proirenja ili suenja te stepenica kojima se lokalno produbljuje ili uzvisuje kota
kanala. I u ovim sluajevima pretpostavlja se da lokalne promjene geometrije ne uzrokuju
znaajnije lokalne gubitke. U tablici 9.1 definirani su oblici promjena razine vodnog lica pri pojavi
lokalnih promjena geometrije korita. Primjerice, u kanalu u kojem se pojavljuje samo lokalno
suenje u smjeru toka dubina vode e pasti u nizvodnoj suenoj dionici ukoliko je i u iroj i u uoj
dionici kanala prisutan mirni reim teenja. U sluaju silovitog toka kroz uzvodno iru i nizvodno
uu dionicu kanala desiti e se upravo obratno, odnosno doi e do poveanja dubina u nizvodnoj
uoj (suenoj) dionici. Analogno tome, u sluaju mirnog toka kroz kanal konstantne irine, pri
pojavi kontinuiranog poveanja kote dna kanala smanjiti e se dubina u nizvodnoj dionici sa

144
poveanom kotom dna kanala. Kao i u prethodnom sluaju pri silovitom teenju deava se obratna
situacija (poveanje dubine u nizvodnoj dionici sa poveanom kotom dna kanala).

Slika 9.24 - teenje preko pridnenog grebena relativno male visine h

Uzdizanje dna dz/dx > 0

Sputanje dna dz/dx < 0
Proirenje dB/dx > 0
Suenje dB/dx < 0

MIRNO (Fr < 1)

dh/dx < 0
dh/dx > 0
dh/dx > 0
dh/dx < 0

SILOVITO (Fr >1)

dh/dx > 0
dh/dx < 0
dh/dx < 0
dh/dx > 0

Tablica 9.1 Promjene dubina dh/dx u prizmatinom kanalu sa varijacijom geometrija korita (dz/dx promjena
kote dna ; dB/dx promjena irine kanala)

9.7 Prelijevanje i istjecanje u kanalima otvorenih vodotoka

Kontrola odnosno manipulacija sa proticajnim ili istjecajnim koliinama u kanalima ostvaruje se
putem hidrotehnikih graevina-elemenata koji uzrokuju znaajne promjene u samoj geometriji
toka.
Pedagoki primjer koji u modernoj hidrotehnikoj praksi nema znaajniju primjenu ali je pogodan
za teoretske izvode je osnovni tip preljeva koji se naziva otrobridni iroki preljev. Preljev visine P
je postavljen u kanal irine B u kojem voda pristrujava u mirnom reimu sa brzinom V0 uz

145
specifinu energiju E0 i dubinu h0 (slika9.25). Energetski gubici se zanemaruju. Iznad najvie kote
preljeva pojavljuje se kritina dubina hkr koja iznosi:

V02
2
2
2

hkr = E S = (E 0 P ) = h p +
3
3
3
2 g

(9.30)

gdje se oznaka hp odnosi na visinu prelijevanja definiranu vertikalnom udaljenou izmeu najvie
kote preljeva i razine vodnog lica na uzvodnoj udaljenosti od preljeva na kojoj se vie ne osjea
utjecaj preljeva (slika 9.25). Obzirom na formirano kritino teenje iznad samog preljeva protok se
izraunava upotrebom jednadbe:

2
V 2
Q = qB = gh B = g h p + 0
2 g
3

3/ 2

3
kr

(9.31)

Koja daljnjim sreivanjem prelazi u izraz:

1 2 3 / 2 V 2 3 / 2
0
2 g h 3p / 2 B
Q=
1 +

3
2
g
2

Q = C Q 2 g h p3 / 2 B

(9.32a,b)

Dio izraza u uglatoj zagradi skraeno se zamjenjuje oznakom CQ i naziva se koeficijentom

prelijevanja i predstavlja bezdimenzionalnu veliinu. Za sluaj vrlo visokog preljeva za koji vrijedi
hp/P0 te V00 dobiva se slijedea jednakost:

1 2
CQ =

2 3

3/ 2

= 0,385

(9.33)

Forma izraza 9.32b koristi se i za ostale vrste preljeva s naznakom da se koeficijenti preljeva CQ
dobivaju temeljem eksperimentalnih analiza zbog veeg broja utjecajnih parametara prisutnih u
openitijem sluaju geometrije samog preljeva. U opem sluaju preljeva koeficijent preljeva CQ u
ovisnosti je od slijedeih parametara:

V0
Vh
hp
C Q = f , Fr0 =
, forma, hrapavost , Re = 0 0 , We =

gh0
P

V0

h p

(9.34)

146
Bezdimenzionalni parametri Reynolds-ov broj Re i Weber-ov broj We imaju znaajniji utjecaj samo
kod vrlo malih preljeva koji se izvode u laboratorijskom mjerilu dok pri prelijevanju u mjerilu
prirodnih objekata imaju zanemarivo znaenje.

Slika 9.25 shematski prikaz otrobridnog irokog preljeva visine P postavljenog u kanal irine B u kojem voda
pristrujava u mirnom reimu sa brzinom V0 pri specifinoj energiji E0 i dubini h0

U realnom sluaju preljev ima konanu irinu koja preljevni tok bono kontrahira zbog aga se
vrijednost koeficijenta prelijevanja treba odrediti eksperimentalno. Prema eksperimentalnim
istraivanjima Rehbock (1945) koeficijent prelijevanja moe se proraunati izrazom:

C Q = 0,41 + 0,053

hp
P

za

hp
P

<6

(9.35)

Dok se za sluaj preljeva sa vrlo malim visinama P u praksi pokazala bolja jednadba dobivena
temeljem eksperimentalnih istraivanja provedenih od strane Boss (1965):

P
C Q = 0,711 +
h
p

3/ 2

za

P
< 0,06
hp

(9.36)

Na slici 9.26 dan je prikaz kontinuirane krivulje CQ = f (hp/P) kojom je pokriveno podruje
primjene jednadbe 9.35 (lijeva strana dijagrama) i jednadbe 9.36 (desna strana dijagrama) te
prelazno podrujem (sredina dijagrama).

147

Slika 9.26 - kontinuirane krivulja CQ = f (hp/P) kojom je pokriveno podruje primjene jednadbe 9.35 (lijeva
strana dijagrama relativno visoki preljevi) i jednadbe 9.36 (desna strana dijagrama preljevi malih visina) te
prelazno podrujem (sredina dijagrama)

U praksi je puno ei primjer primjene preljeva sa zaobljenom krunom koji se nazivaju i

preljevima praktinog profila (slika 9.27). Kontura dna preljeva izvedena je na nain da se ispuni
podruje ispod doljnja strujnica preljevnog mlaza koji bi se pojavio u prelijevanju preko
otrobridnog preljeva. Za razliku od sluaja otrobridnog preljeva, u jednadbi za proraun
prelijevanja preko preljeva praktinog profila u obzir se uzima i utjecaj kinetike energije toka
uzvodno od preljeva:

Hp = hp +

V02
2g

Q = C Q 2 g H p3 / 2 B

(9.37)

Obzirom da se za svaki odreeni preljevni protok pojavljuje druga geometrija strujnice potrebno je
definirati onaj preljevni protok koji je on najveeg znaaja i koji e se najvjerojatnije i najuestalije
pojavljivati tijekom eksploatacijskog vijeka preljevne graevine. Ukoliko preljev ima svrhu tzv.
evakuacijskog organa kojim se evakuiraju vode iz akumulacijskih prostora za vrijeme velikih
dotoka u akumulaciju, kontura dna preljeva se primjerice projektira prema doljnjoj strujnici
preljevnog protoka povratnog perioda od 100 godina. U situacijama u kojima su preljevni protoci
vei od tog protoka pojaviti e se odvajanje strujnice od konture dna preljeva te e doi do pojave
podtlaka izmeu preljevnog mlaza i konture dna. S pojavom podtlaka pojavljuje se i u odreenoj
mjeri eljeno poveanje koeficijenta prelijevanja zbog pojave sisanja preljevnog mlaza. U sluaju
pojave svih protoka manjih od projektiranog, kontura dna prelijevanja biti e izloena djelovanju

148
tlakova veih od atmosferskih (slika 9.28) to kao posljedicu ima i smanjenje koeficijenta
prelijevanja. Naravno, pri pojavi upravo projektnih protoka prelijevanja, kontura dna trebala bi biti
izloena tlakovima koji su vrlo bliski atmosferskom tlaku (slika 9.28).

Slika 9.27 - geometrijska obiljeja krune preljeva praktinog profila uz dijagramski prikaz vrijednosti
koeficijenata prelijevanja CD (Robertson, 1998)

Slika 9.28 raspodjela tlakova uzdu konture dna preljeva za sluajeve projektnog preljevnog protoka te za
protoke vee i manje od njega (Chow, 1959)

149
Jedna vertikalna pregrada odignuta na visinu s od dna (slika 9.29) predstavlja kontrolni organ
istjecanja koji uobiajeno uzrokuje tranziciju iz uzvodno mirnog u silovito teenje neposredno iza
pregrade. Na dovoljnoj uzvodnoj udaljenosti od profila pregrade strujnice su paralelne a raspodjela
tlakova po vertikali (dubine h0) vodnog stupca je hidrostatska. U proticajnom profilu same pregrade
strujanje je izrazito nejednoliko a strujnice nisu paralelne. Meutim na odreenoj relativnoj bliskoj
nizvodnoj udaljenosti od pregrade ponovno se uspostavlja proticajni profil u kome su strujnice
paralelne. Taj profil naziva se kontrahirani proticajni presjek a vrijednost dubine h1 kontrahirana
dubina. Odnos izmeu visine odizanja pregrade s i kontrahirane dubine h1 je izraen preko
eksperimentalno dobivenog koeficijenta kontrakcije CC u vidu jednostavnog izraza h1 = CC s.
Ukoliko se promatra istjecanje ispod pregrade u kanalu jednolike irine B povrina kontrahiranog
presjeka je A1=CC sB a jednadba kontinuiteta daje jednakost Q0=Bh0V0 = Q1= BCC sV1. Uz
pretpostavku odsustva energetskih gubitaka, specifina energija je jednaka u oba presjeka E0 = E1
odnosno:

h0 +

V02
V2
= CC s + 1
2g
2g

V1 = 2 g (h0 C C s ) +

V02
2g

(9.38a,b)

to u sluaju kanala irine B daje slijedeu jednadbu za proraun protoka istjecanja ispod pregrade:

Q = CC 1 C C

s
h0

2 gh0 sB

(9.39)

Slika 9.29. - teenje uzvodno i nizvodno od profila vertikalne pregrada odignuta na visinu s od dna sa ucrtanim
dijagramima tlakova po konturi pregrade i prikazom karakteristinih strujnica

Prva dva lana desne strane u jednadbi 9.39 saimaju se u tzv. koeficijent istjecanja ispod
vertikalne pregrade ime se dobiva pojednostavljeni izraz za protok ispod vertikalne pregrade:

150

Q = C Q 2 gh0 sB

(9.40)

U opem sluaju izvedbe vertikalne pregrade koeficijent istjecanja je u funkciji veeg broja
parametara:
s

V0
C Q = f , Fr0 =
, forma, nagib dna, q, Re, We
h0

gh0

(9.41)

U najjednostavnijem sluaju horizontalnog dna te visoke pregrade s/h0 0 ; Fr0 0 vrijednost

koeficijenta istjecanja je CQ = 0,611 (Kirchoff, 1870). Na slici 9.30 prikazane su krivulje kojima su
definirani odnosi izmeu bezdimenzionalnog parametra s/h0 i koeficijenta istjecanja CQ odnosno
koeficijenta kontrakcije CC u uvjetima nepotopljenog istjecanja.

Slika 9.30 prikaz odnosa izmeu bezdimenzionalnog parametra s/h0, koeficijenta istjecanja CQ i koeficijenta
kontrakcije CC u uvjetima nepotopljenog istjecanja (dobiven eksperimentalno)

9.8 Vodni skok u otvorenim vodotocima

Ovisno o nizvodnim uvjetima nagiba dna kanala nakon vertikalne pregrade ili preljeva, teenje e
se odvijati u mirnom ili silovitom reimu. U sluaju kada je nizvodno dno kanala horizontalno
(I0<<Ikrit), kao to je to prikazano na slikama 9.29 i 9.30, sila otpora trenja uzdu omoenih kontura
kanala vea je od komponente sile gravitacije koja djeluje u smjeru teenja pa nastupa usporavanje
toka i poveanje dubina. To smanjenje brzina i poveanje dubina deava se relativno naglo kroz

151
tranzicijski fenomen zvan vodni skok a koji je povezan sa visokim stupnjem disipacije mehanike
energije toka hv (slika 9.31).

Slika 9.31 primjer pojave vodnog skoka iza preljeva

Obzirom na gubitak energije toka koncept specifine energije nije mogue primijeniti budui da
energetski gubici u vodnom skoku nisu apriori poznati. No, mogua je primjena zakon o ouvanju
koliine gibanja na kontrolnom volumenu u kojem je sadran vodni skok (slika 9.32).

h12
h2
g 2 0 L j = q (V2 V1 )
2
2

(9.42)

Slika 9.32 kontrolni volumen za analizu vodnog skoka u kanalu konstantne irine i horizontalnog dna

Oznaka h1 odnosni se na tzv. prvu spregnutu dubinu koja u prethodno spomenutoj analizi istjecanja
ispod vertikalne pregrade odgovara dubini h1 u kontrahiranom poprenom presjeku. Oznaka

0 odnosi se na osrednjeno posmino naprezanje na dnu na duljini vodnog skoka Lj. Obzirom da je
duljina vodnog skoka relativno mala otpori ( Lj) su zanemarivi naspram hidrostatskog tlaka koji
djeluju u ulaznom i izlaznom presjeku kontrolnog volumena. Uvoenjem jednadbe kontinuiteta

152
q =V1h1=V2h2 u jednadbu 9.42 dobiva se jednadba vodnog skoka kojom je definiran meusoban
odnos spregnutih dubina h1 i h2:

h2 =

h1
2

( 1 + 8Fr 1)
2
1

h1 =

h2
2

( 1 + 8Fr 1)
2
2

(9.43)

gdje je Fr1 Froude-ov broj u profilu prve spregnute dubine h1 izraen jednadbom:

Fr1 =

q
gh13

>1

(9.44)

Nakon dobivanja druge spregnute dubine h2 iz jednadbe 9.43 te brzine V2 iz jednadbe kontinuiteta
mogue je definirati i vrijednost gubitka energije (disipacije) u vodnom skoku:

hv =

(h2 h1 )3
4h1 h2

(9.45)

Na slici 9.33 dan je prikaz rezultata eksperimentalnih istraivanja iz kojih se moe uoiti da
poveanje silovitosti teenja (poveanje Fr1) na podruju prve spregnute dubine uzrokuje i
poveanje omjera druge i prve spregnute dubine h2 / h1. Isto tako poveanje Fr1 uzrokuje i
poveanje energetske disipacije izraene u relativnom odnosu hv / E1.

Slika 9.33 - prikaz rezultata eksperimentalnih istraivanja odnosa Fr1 i h2/h1 odnosno Fr1 i hv/E1

153
Na slici 9.34 prikazane su i karakteristine forme vodnog skoka u ovisnosti o Fr1.

Slika 9.34 - karakteristine forme vodnog skoka u ovisnosti o Fr1 (Chow, 1959)

Duljine vodnog skoka Lj nije jednostavno analizirati analitikim putem zbog ega su provedena
eksperimentalna istraivanja a rezultati istraivanja pokazala su da se duljina vodnog skoka Lj
priblino moe odrediti iz druge spregnute duljine h2 na nain:
Lj
h2

6,1

(9.46)

Disipacija energije u vodnom skoku je uzronik znaajnog smanjenja brzina i poveanja dubina u
nizvodnim dionici vodotoka a to je vrlo poeljno u smislu stabilizacije nizvodnog korita. Meutim,
ukoliko su uvijeti nizvodne dionice vodotoka takvi da je normalna dubina (dubina koja se pojavljuje
u uvjetima jednolikog i stacionarnog teenja) manja od druge spregnute dubine vodnog skoka h2
doi e do pojave tzv. odbaenog vodnog skoka koji propagira nizvodno. Pomicanjem tijela vodnog
skoka nizvodno, u cijelom uzvodnom podruju prije vodnog skoka zadravaju se velike brzine
(siloviti reim teenja). Te velike brzine ugroavaju stabilnost korita. Zbog toga je potrebno
osigurati da se vodni skok pojavi ili u formi normalnog vodnog skoka pri kojoj je druga spregnuta
dubina h2 jednaka nizvodnoj normalnoj dubini (slika 9.32) ili u formi potopljenog vodnog skoka pri
kojoj je druga spregnuta dubina h2 manja od nizvodne normalne dubine. Pojavom potapljanja
vodnog skoka tijelo vodnog skoka putuje uzvodno, primjerice sve do poloaja kraja preljeva
praktinog profila.
Ukoliko se zbog relativno velikih nagiba dna kanala nizvodne dionice (koja nastupa nakon preljeva)
ne mogu osigurati uvjeti potopljenog vodnog skoka pribjegava se izvoenju tzv. bunice ili slapita.

154
Bunica se izvodi na kraju preljevne graevine i to ukapanjem ispod kote dna prirodnog korita
(produbljenje) u obliku bazenskog prostora u kojem se postavljaju i disipacijski zubi (slika 9.35.).
Dakle, izvedbom bunice osigurava se stabilizacija odnosno potapljanje vodnog skoka u gabaritima
samog objekta bunice.

Slika 9.35 prikaz karakteristinih izvedbi bunica sa zubima kojima se omoguuje dodatno stimuliranje
disipacije u vodnom skoku koji e se dogoditi u prostoru bunice

155

10 Potencijalno strujanje
Potencijalnim strujanjem analizira se bezvrtlono strujanje neviskozne tekuine. Neviskoznost i
bezvrtlonost tekuine temeljne su znaajke u promatranju idealne tekuine. Obzirom da u idealnoj
tekuini nema djelovanja viskoznosti i posljedinih posminih naprezanja brzine u blizini krute
stijenke ne razvija se granini sloj. Usprkos oiglednom odstupanju od ponaanja realne tekuine, u
veem dijelu konvergentnog strujnog polja realne tekuine (ubrzavanje uzdu toka) opravdano je
usvajanje pretpostavki o bezvrtlonosti i neviskoznosti.
Neviskozno i bezvrtlono strujanje je potencijalno strujanje u smislu matematike interpretacije u
kojoj postoji Helmholtz-ova potencijalna funkcija odnosno funkcija brzinskog potencijala. Za
komponente brzina bez obzira na izbor koordinatnog sustava (kartezijev, polarni, cilindrini) vrijedi
odnos:
v = grad

(10.1)

Komponente dvodimenzionalnog strujanja u i v u kartezijevom koordinatnom sustavu definirane su

prema tome s parcijalnim derivacijama brzinskog potencijala u x i y smjeru:

u=

v=

(10.2)

Dimenzija brzinskog potencijala je m/s2. Linije koje povezuju toke istog potencijala (x,y)
nazivaju se ekvipotencijale. U strujnom polju nestiljive tekuine u kojem nisu prisutni ponori i
izvori takoer vrijedi i jednadba kontinuiteta:

div v=0,

u v
+
=0
x y

(10.3)

Uvoenjem izraza 10.1 u 10.3 dobiva se i Laplace-ova diferencijalna jednadba:

2 2
div( grad ( )) = = 0 ,
+
=0
x 2 y 2

(10.4)

156
Ovom jednadbom opisana je i strujna mrea sainjena od strujnica i ekvipotencijala koje su u
svakoj toki promatranog strujnog polja ortogonalne. Obzirom da ortogonalno na konturu krute
granice nema strujanja (/n=0), kontura krute granice takoer predstavlja jednu strujnicu. Prema
tome strujno polje je definirano ukoliko je poznato = (x,y).
Strujne linije takoer se mogu opisati strujnom funkcijom (x,y) koja zbog uvjeta ortogonalnosti
takoer definira i vrijednosti komponenti brzina u strujnom polju:

u=

v=

(10.5)

Obzirom da je pravac vektora brzina tangencijalan na svaku toku strujnice vrijedi jednakost:
v ds = 0 ;

v ds = u v w = i (vdz wdy ) + j ( wdx udz ) + k (udy vdx) = 0

dx dy dz

(10.6)

Uvoenjem izraza 10.4a u jednadbu strujnice 10.6 dobiva se:

udy vdx = 0 ,

dy +
dx = d = 0
y
x

(10.7a; 10.7b)

Gornjim izrazom potvrena je i injenica da nema promjene strujne funkcije uzdu strujnice.
Fizikalni smisao ove tvrdnje je da nema proticanja kroz konturu strujnice.
Strujna mrea sainjena je od ekvipotencijalnih i strujnih linija karakteriziranih sa = konst. i

=konst.
Potencijalno strujanje pretpostavlja bezvrtlonost definiranu izrazom:

rot v = 0,

u v

=0
x y

to zajedno sa izrazom 10.5 daje odnose:

(10.8)

157

2 2 2 2

=
+
= = 0
x 2
y 2
x 2
y 2

(10.9)

Izraz 10.9 ukazuje na injenicu da pri ravninskom bezvrtlonom strujanju strujna funkcija
takoer zadovoljava Laplace-ovu jedanadbu.

10.1 Paralelno potencijalno strujanje

Najjednostavniji oblik strujanja je paralelno strujanje. Za dvodimenzuionalno strujanje u x-y ravnini
prisutna je samo translatorna komponenta strujanja u x smjeru (u, v=0).

Slika 10.1 paralelno potencijalno strujanje

Strujne linije i ekvipotencijale u polju strujanja prema jednadbi 10.2 definirane su izrazima:

=u=
x
y
(10.10)

=0=
y
x

Integracija gornjih jednadbi direktno vodi do opeg rjeenja definiranog jednadbama:

= ux + c1

(10.11)

= uy + c 2

(10.12)

158
Prema tome, ekvipotencijale su paralelne s x osi, a strujnice s y osi. Za definiranje konstanti
integracije c1, c2 potrebne su dodatne informacije.

10.2 Izvori i ponori

Ponori i izvori predstavljaju singularne toke u polju strujanja. Te toke predstavljaju mjesto na
kojem izvire ili ponire radijalno strujanje. Pojmovi ponora i izvora nisu vezani samo uz
matematike apstrakcije nego nalaze i fizikalnu interpretaciju u odreenim formama realnog
strujanja. Primjerice, ponor u ravninskom strujanju definira pristrujavanje prema vertikalnom
zdencu, a izvor u ravninskom strujanju definira strujanje u okolici upojnog vertikalnog zdenca. Kod
strujanja prema crpnom zdencu radijalna komponenta strujanja vr usmjerena je prema toki ponora,
a u sluaju upojnog zdenca od toke izvora (slika 10.2; promjenom predznaka q -q obuhvaen je
sluaj ponora).

Slika 10.2 strujanje prema izvoru

U polarnom koordinatnom sustavu brzine su definirane iz jednadbe kontinuiteta:

vr =

q
2 r

v = 0

(10.13a; 10.13b)

a prelaskom u kartezijev koordinatni sustava komponente brzina su izraene slijedeim

jednakostima:

q
u = v r cos =
cos ; v = v r sin
2r

(10.1a; 10.14b)

159
Oznaka q oznaava intenzitet izvora, a u matematikom smislu predstavlja i rubni uvjet. Kako je
vrijednost umnoka 2 konstanta vrijedi:

q
= c = v r r = konst.
2

(10.15)

Uvrtavanjem izraza 10.14a i 10.14b u jednadbe 10.2 i 10.5 dobivene su sljedee jednakosti:

q r
q
x
2
=
=u=
cos =
x
2r r
2 x + y 2 y

q r
q
=v=
sin =
y
2r r
2

y
2
2
x +y

=
y

(10.16)

(10.17)

Integracijom izraza 10.16 i 10.17 definirane su i jednadbe ekvipotencijala i strujnica promatranog

strujnog polja (slika 10.3).

q 1
q
ln x 2 + y 2 =
ln r = c ln r
2 2
2

q 1
y q
= c
tan 1 =
2 2
x 2

(10.18)

(10.119)

Na slici 10.3 prikazan je primjer radijalnog potencijalnog strujanja u okolini izvora. Strujnice se
proteu radijalno iz toke izvora, a ekvipotencijale su koncentrine krunice.

Slika 10.3 strujna mrea potencijalnog strujanja u okolini izvora sainjena od ekvipotencijala i strujnica

160
Primjenom superpozicije translatornog strujanja sa strujanjem uslijed prisutnosti ponora ili izvora
dobiva se strujna mrea za praenje utjecaja zdenaca na generalno strujanje podzemnih voda (slika
10.4). Ovakve analize uobiajeno se koriste pri definiranju zona u kojima ne smije doi do unosa
oneienja zbog potencijalne opasnosti njegovog pronosa i uvlaenja u sam crpni zdenac. Ukoliko
se na slici 10.4 promjeni smjer strujanja s lijeve na desnu stranu, a ponor se zamjeni izvorom,
dobiva se strujna mrea za sluaj opstrujavanja tijela s prednjom ovalnom konturom.

Slika 10.4 superpozicija translatornog paralelnog strujanja i ponora sa kojima se modelira strujanje
podzemnih voda u okolini crpnog zdenca

10.3 Potencijalni vrtlog

Zamjenom strujne funkcije i funkcije brzinskog potencijala dobiva se matematiki aparat za opis
ravninskog potencijalnog vrtloga. Strujanja u potencijalnom vrtlogu je bezvrtlono i zadovoljava
Lapalace-ovu jednadbu a jednadbe 10.18 i 10.19 prelaze u oblik:

= c

(10.20)

= c ln r

(10.21)

161

Slika 10.5 potencijalni vrtlog

Prema matematikoj konvenciji pozitivni smjer zaokreta je suprotno od smjera kazaljke na satu
(slika 10.5), a raspodjela brzina u potencijalnom vrtlogu je definirana jednadbom:

v =

c
r

(10.22)

Uvoenjem potencijalnog vrtloga omoguava se i interpretacija gubitaka kinetike mehanike

energije u strujnom polju. Time se omoguava i opis hidrodinamikih pojava vezanih uz ponaanje
realne tekuine. Naime, uvoenjem potencijanih vrtloga u strujno polje ne naruavaju se uvjeti
potencijalnog strujanja (bezvrtlonost, neviskoznost), a istovremeno se omoguava ekstrakcija i
prijenos kinetike energije osnovnog toka u kinetiku energiju potencijalnog vrtloga. U
potencijalnom vrtlogu kinetika energija ostaje konzervirana, a zbog odsustva viskoznosti nema ni
dispativnog mehanizma kojim bi se kinetika energija vrtloga pretvorila u toplinsku energiju.
Primjenom superpozicije potencijalnog vrtloga s ponorom ili izvorom dobivaju se vrtloni izvori ili
vrtloni ponori. Nastalo dvodimenzionalno spiralno strujanje posebno je interesantno za definiranje
raspodjele tlaka i brzina u turbinama i pumpama. Superpozicijom translatornog strujanja i
potencijalnog vrtloga definira se i strujno polje pri opstrujavanju rotacionog cilindra (Magnus-ov
efekt).

10.4 Strujna mrea uz zadane rubne uvjete

U prethodnim poglavljima komentirane su raspodjele ekvipotencijala i strujnica (strujnih cijevi) za
sluaju neogranienog strujnog polja. U nastavku se opisuje polje brzina pri zadanoj geometriji
odnosno pri definiranom poloaju rubne strujnice. Analitiko rjeavanje takvih problema je
relativno sloeno, a metodologija rjeavanja naziva se konformno preslikavanje, o kojemu u
nastavku nee biti spomena.

162
Na slici 10.6 prikazan je isjeak iz strujne mree sa naznakom kartezijevog koordinatnog sustava.
Sa slike 10.6 mogu se uoiti vane karakteristike polja brzina. Okomito na strujnice protok je nula a
to se moe izraziti i jednakou:
d
= u2 + v2
dn

(10.23)

Prema tome, izmeu dvije strujnice 2 i 1 postoji protok:

d = q =

(u

+ v 2 du

(10.24)

U strujnom polju mogue je postaviti strujnu mreu sainjenu od strujnica na meusobnoj

udaljenosti dn i ekvipotencijala na meusobnoj udaljenosti ds. Postavljena kvazi-kvadratna mrea
ima geometrijska obiljeja dn=ds te za nju vrijedi identitet definiran izrazom:
d d
=
dn
ds

(10.25)

Slika 10.6 elementi strujne mree (ekvipotencijale i strujnice)

Primjer kvadratne strujne mree za sluaj prelijevanja preko otrobridnog preljeva prikazan je na
slici 10.7. Prije nailaska na profil otrobridnog preljeva uoava se slobodno vodno lice na povrini
toka. Nakon profila otrobridnog preljeva pojavljuje se slobodni preljevni mlaz. Utjecaj trenja puno
je izraeniji na kontaktu krute stijenke i proticajne tekuine (prije i u profilu preljeva) nego na
kontaktu slobodnog preljevnog mlaza i okoline (nakon profila preljeva).

163
U svakoj toki strujne mree takoer mora biti zadovoljena i Bernoulli-jeva jednadba idealne
tekuine, odnosno suma energija poloaja, tlaka i kinetike energije je konstantna. Ukoliko je u
nekoj toki strujne mree poznata brzina, primjerice na slobodnom vodnom licu, onda je takoer
poznata i Bernoulli-jeva konstanta koja korespondira sa poloajem energetske linije. Nadalje,
piezometarska linija korespondira sa slobodnim vodnim licem. Prema tome, poznavanjem
Bernoulli-jeve konstante i geometrije krutih granica definirani su i meusobni odnosa izmeu sva
tri lana Bernoulli-jeve jednadbe u bilo kojoj toki cjelokupne prostorne domene strujne mree.
Prostorna raspodjela brzina odnosno poloaj strujnica odreuje se teorijom potencijalnog strujanja.
Smanjenje udaljenosti izmeu strujnica ukazuje na poveanje brzina i obrnuto (vidi jednadbu
10.23). Na slici 10.7 udaljenost izmeu strujnica najmanja je na poloaju preljevnog mlaza, a to
odgovara poloaj najveih brzina. Sa slike 10.7 takoer je vano uoiti da tangencijalna brzina vt na
lijevoj otvorenoj granici, na kontaktu sa krutom stijenkom, ima konanu vrijednost vt = v0 kao
posljedica usvajanja pretpostavke o neviskoznosti tekuine. Uzdu krute granice i u smjeru
pristrujavanja tangencijalna brzina vt se mijenja dok normalna brzina okomita na krutu stjenku ima
konstantan karakter definiran kinematskim rubnim uvjetom vn = 0 (nepropusna kruta granica).
Prostorna raspodjela tlaka proraunava se temeljem definirane prostorne raspodjele brzina. Na
podruju preljevnog mlaza rubni uvjeti tlaka definirani su sa vrijednosti atmosferskog tlaka a u
profilu otrobridnog preljeva raspodjela tlaka nije linearna zbog zakrivljenosti strujnica.

Slika 10.7 Strujna mrea za preljevanja preko otrobridnog preljeva

U prolosti su se strujne mree konstruirale upotrebom razliitih grafikih postupaka dok se u

dananje vrijeme koriste algoritmi za numeriko rjeavanje i grafiku interpretaciju rezultata.

164
Usvajanje pretpostavki o nezviskoznosti proticajne tekuine i bezvrtlonosti strujanja nije
prihvatljivo u svim onim sluajevima u kojima se iskustveni-eksperimentalni rezultati znaajno
odstupaju od rezultata dobivenih upotrebom teorije potencijalnog strujanja. Jedan od primjera
odnosi se i na opstrujavanje cilindra. Primjena potencijalnog strujanja rezultira sa simetrinom
slikom strujanja i raspodjelom tlakova u odnosu na opstrujavani cilindar pa integracija tlakova po
konturi cilindra daje silu otpora koja je jednaka nuli.
Potencijalno strujanje ne predstavlja adekvatan model za strujanje u kojem se u samoj blizini krute
stjenke (granini sloj) pojavljuje prirast tlaka uzdu toka, sa posljedinim odvajanjem graninog
sloja. Generalizirano, potencijalna teorija nudi adekvatan opis strujanja na podrujima
konvergentnih dionica otvorenih vodotoka i sustava pod tlakom (suenja proticajnih profila) u
kojima nema prirasta tlaka uzdu osnovnog toka. S druge strane, potencijalno strujanje uestalo se
koristi i u analizi toka podzemnih voda u kojima su brzine relativno male te ne dolazi do pojave
odvajanja graninog sloja od krutih granica.
Nedostatnost teorije potencijalnog strujanja moe se ilustrirati i slijedeim primjerom. Strujno polje
definirano je strujnom funkcijom =a (x2-y2) = konst. Odgovarajue strujnice su hiperbole sa
dijagonalnim asimptotama (y=x) u svakom kvadrantu. Ukoliko se promatrana domena strujanja
ogranii samo na podruje omeeno sa dvije asimptote, dobiva se slika ravninskog potencijalnog
strujanja uz nepropusne ortogonalne granice (slika 10.8). Kako se sa slike 10.8 moe uoiti, osi
promatranog ovalnog djelia tekuine ostaju ortogonalne, a to ukazuje na odsustvo vrtlonosti. U
samoj blizini pravog kuta strujnice se udaljavaju te se zakljuuje da u tom podruju nastupa
usporavanje i poveanja tlaka. Prema tome, u neposrednoj blizini pravog kuta oekuje se odvajanje
graninog sloja i pojava vrtloga.

Slika 10.8 ravninsko potencijalno strujanje u blizini krutih granica poloenih pod pravim kutem

165

11 Strujanje podzemnih voda

11.1 Uvod
Podzemna voda je u najveem broju zemalja, posebito u aridnim podrujima, temeljni izvor pitke
vode. ak i u zemljama u kojima postoji obilje povrinskih voda podzemnim vodama se pokriva
veina potreba za pitkom vodom.
Pod pojmom podzemnih voda podrazumijeva se voda koja ispunjava pore stijenske geoloke
formacije. Zona aeracije pokriva podruje u kojem je ispunjenost pora samo djelomina dok u zoni
saturacije voda ispunjava pore u potpunosti (slika 11.1).
Podzemne vode u podruju korijenja vegetacije imaju izraenu dnevnu i sezonsku dinamiku. U
periodima jakih oborina voda infiltrira u tlo odnosno giba se prema dolje a moe nastupiti i potpuno
zasienje pora. U sunim periodima kroz proces transpiracije voda se kree prema gore.
Podruje izmeu korijenja vegetacije i zone kapilarnog utjecaja naziva se vadozna zona. U
periodima kada nije prisutna infiltracija, voda je u mirovanju a zadrava se uz pomo djelovanja
kapilarnih sila. Pri intenzivnoj infiltraciji voda prolazi kroz tu zonu prema dolje uslijed djelovanja
gravitacije.
Zona kapilarnog utjecaja protee se od vodnog lica temeljne podzemne vode (od zone saturacije) do
maksimalne visine kapilarnog odizanja. Visina kapilarnog odizanja ovisi o karakteristikama tla pa u
sluaju finozrnih materijala moe postizati i do 3m. U krupnozrnatom materijalu ova visina je
zanemarivo mala. Vertikalnim udaljavanjem od razine vodnog lica temeljne podzemne vode prema
gore sa vodom ostaju ispunjene sve manje pore, to znai da se smanjuje i stupanj vlanosti. Kako
bi se i formalno definiralo podruje koje se smatra zonom kapilarnog utjecaja uobiajeno se koristi
granina vrijednost zasienja od 75%. Prema tome zona kapilarnog utjecaja protee se od vodnog
lica temeljne podzemne vode (100% zasienja) do razine u kojoj je zasienje 75%. U tom podruju
vlada i tlak koji je manji od atmosferskog.
Zona temeljne podzemne vode je zasiena do saturacije (100%) i protee se od nepropusne podine
do razine vodnog lica. Na razini vodnog lica tlak je jednak atmosferskom.

166

Slika 11.1 - podjela podzemnih voda na zone

Strujanje podzemnih voda moe se odrati samo ukoliko su pore meusobno povezane. Ukoliko je
raspored pukotina takav da voda relativno lagano struji kroz njih (ljunak, pijesak), geoloka
formacija se naziva vodonosnik dok u suprotnom sluaju geoloku formaciju nazivamo slabo
propusni sloj (glina).
U praksi i teoriji najee se promatraju stijene meuzrnske poroznosti (zrnati sediment - ljunci,
pijesci i prahovi). Pore su u tim stijenama dobro povezane i relativno homogene zbog ega je
strujanje kroz takav sustav pukotina (pora) i krutih estica relativno jednostavan za opis
matematikim izrazima. U stijenama pukotinske poroznosti (kompaktna stijena granit) voda moe
cirkulirati jedino kroz mikroskopske pukotine pa zbog relativno nedefiniranog stupnja povezanosti
pukotina (pora) opis strujanja je vie temeljen na stohastikom a manje na deterministikom
pristupu. Posebni sluaj predstavlja kr u kojem se pojavljuju i koncentrirani tokovi kroz relativno
velike pukotine u kojima voda struji sa slobodnim vodnim licem ili pod tlakom (slika 11.2).

Slika 11.2 razliiti vidovi poroznosti u stijenama

Na slici 11.3 dan je prikaz tipinog sedimentne geoloke formacije koja je sainjena od
vodonosnika i slabo propusnih slojeva. Slabo propustan sloj razdjeljuju dva razliita tipa

167
vodonosnika. Gornji vodonosnik naziva se vodonosnik sa slobodnim vodnim licem. Buenjem
zdenca samo do dubine tog vodonosnika razina vode u zdencu odgovarati e razini vodnog lica
vodonosnika. Doljnji vodonosnik naziva se vodonosnik pod tlakom. Buenjem zdenca do dubina
tog vodonosnika razina vode u zdencu biti e iznad doljnje plohe slabo propusnog sloja. Ovisno o
razinama koje se pojavljuju u zdencima ovisiti e i smjer strujanja kroz slabo propustan sloj. Za
situaciju sa slike 11.3 smjer strujanja kroz slabo propustan sloj biti e prema gore budui su razine
vode u zdencima doljnjeg vodonosnika (pod tlakom) iznad razina vode u zdencima gornjeg
vodonosnika (sa slobodnim vodnim licem). Obzirom da zdenci ujedno predstavljaju i piezometre,
tok kroz slabo propusni sloj ostvaruje se od poloaja vee energije prema poloaju manje energije.
Potrebno je napomenuti da su brzine strujanja kroz slabopropustan sloj toliko male da je lan
kinetike energije zanemariv, odnosno da se piezometrska i energetska linija poklapaju.
Zdenci uronjeni u vodonosnik pod tlakom zovu se i arteki zdenci. Nadalje, zdenci koji se izvode
ukapanjem kroz cijeli sloj vodonosnika, sve do slabo propusnog sloja ili sve do nepropusne podine
zovu se potpuni zdenci. Ukoliko je ukapanje samo do toke koja se nalazi iznad slabo propusnog
sloja ili iznad nepropusne podine nazivaju se nepotpuni zdenci.

Slika 11.3 - tipina sedimentna geoloka formacija sainjena od vodonosnika i slabo propusnih slojeva

11.2 Strujanje kroz poroznu sredinu

Strujanje se uvijek odvija od poloaja vee ka poloaju manje energije. Kako je ve prethodno
komentirano brzina strujanja u toku podzemnih voda je vrlo mala zbog ega se umjesto praktino

168
energetske i piezometarske linije identine. Prema tome u Bernoulli-jevoj jednadbi lan kinetike
energije je zanemarivo mali (v2/2g0) a bitnu ulogu zadravaju lanovi energije poloaja z (izraene
kao vertikalna udaljenost od referentne ravnine z=0) i energije tlaka (p/g) odnosno njihova suma
koja izraava piezometarsku razinu h:

h= z+

p
g

(11.1)

Brzine strujanja podzemne vode, iako relativno male, bitan su hidrauliki parametar. Zbog toga je
vano definirati nekoliko osnovnih pojmova vezanih uz pojam brzina strujanja. Stvarni profil brzina
strujanja kroz pore prikazan je na slici 11.4a. Obzirom da su pore nejednoliko rasporeene po
prostoru, putanja estice vode je izrazito krivolinijska (slika 11b) a praenje gibanja estice vode na
takvoj mikroskali vrlo je sloena zadaa. U smislu rjeavanja praktinih problema vezanih uz
strujanje kroz poroznu sredinu, definira se brzina vS dobivena mjerenjem vremena t potrebnog da
markirana estica pree horizontalnu udaljenost L. S druge strane ni brzina vS nije od praktinog
znaaja ukoliko se eli proraunati protok kroz presjek vodonosnika, budui je presjek dijelom
sainjen od krutih estica a dijelom od tekuine. Parametar koji definira odnos povrine proticajnog
presjeka kroz koji protie voda AT naspram ukupne povrine presjeka A naziva se koeficijent
poroznosti n:

n=

VT
A
= T
V
A

(11.2)

gdje je VP volumen pora a V volumen reprezentativnog uzorka. Kako je protok kroz proticajni profil
izraen sa umnokom brzine vT i povrine pora AT mogue je definirati i srednju brzinu v kroz cijeli
proticajni presjek A koja se naziva i filtarska ili Darcy-jeva brzina (slika 10.4c):

vT AT = vA

v=

vT AT
A

v = n vT

(11.3)

Obzirom da je koeficijent poroznosti <1, Darcy-jeva brzina takoer je manja od brzine vT.
Potrebno je skrenuti panju da je upotreba Darcy-jeve brzine smisaona upravo u sluaju prorauna
ukupnog protoka kroz neki porozni proticajni presjek no ne i u sluaju analize pronosa zagaenja.
Naime, u sluaju pronosa zagaenja, brzina napredovanja zagaenja biti e primarno referencirana

169
na brzinu vS budui da zagaenje tijekom vremena prevaljuje put

L = vT t .

Slika 11.4a,b,c realni (lijevo) i Darcy-jev (desno) profil brzina strujanja kroz pore

11.2.1 Darcy-jev zakon (1856)

Darcy-jeva brzina je proporcionalna padu piezometarske visine h i obrnuto proporcionalna duljini
puta l na kojem se dogodio taj pad h:

v=k

h
l

(11.4)

U gornjoj jednadbi uveden je i koeficijent filtracije k (jedinica m/s). U opem sluaju koeficijent
filtracije k je tenzor.
Veina prirodnih stijena ima horizontalnu uslojenost zbog ega je i propusnost u horizontalnim
smjerovima x i y izraenija. Ukoliko se postavi x,y ravnina uzdu analiziranog sloja a z smjer
okomito na njega, tenzor koeficijenta propusnosti postaje dijagonalan odnosno sadri samo
dijagonalne elemente (kx = kxx ; ky = kyy ; kz = kzz). U prirodi se esto puta pojavljuje i horizontalno
izotropna geoloka formacija (kx = ky) koja u vertikalnom smjeru z ima koeficijent filtracije red
veliina manji od horizontalnog smjera (kz 0,1kx 0,1ky). Potpuno izotropna proticajna sredina
javlja se samo u laboratorijskim ureajima.
Parametar h/l = I naziva se i hidrauliki pad. Za sluaj opeg trodimenzionalnog strujanja
hidrauliki pad prelazi u oblik:

170
(11.5)

I = grad h = h
a Darcyjeva jednadba u oblik :

(11.6)

v = k grad h

Darcy-jeva brzina vezana je i uz Darcy-jev eksperimentalni ureaj (slika 10.5) kojemu je primarna
svrha odreivanje koeficijenta filtracije (propusnosti) k poroznog filtarskog materijala.

v=k

h
l

k=

Q l
A h

(11.7)

Slika 11.5 shematska skica Darcy-jevog ureaja

Karakteristini rasponi vrijednosti koeficijenta filtracije za stijene meuzrnske poroznosti prikazani

su u tablici 10.1. Koeficijent filtracije je u funkciji ne samo geolokog sloja ve i proticajne
tekuine a izraen je jednakou:

Cd 2
k=
g

(11.8)

gdje je C koeficijent kojim se karakterizira stijenska matrica, d promjer zrna (promjer pora) a
kinematski koeficijent viskoznosti proticajne tekuine.

171

isti ljunak
isti pijesak
pijesak graduirani
sitni pijesak
prah pijesak
prah i mulj
glina

k (m/s)
10 i vei
10-2 10-4
10-4 5 10-5
5 10-5 10-6
2 10-5 10-6
5 10-6 10-7
10-7 i manje
-2

Tablica 11.1 - karakteristini rasponi vrijednosti koeficijenta propusnosti za stijene meuzrnske poroznosti

Podruje vaenja Darcy-jevog zakona odnosno linearnog odnosa izmeu Darcy-jevih brzina i pada
piezometarske linije vezano je uz laminarni reim strujanja (male brzine ; mali Reynolds-ovi
brojevi). Pri premaenju odgovarajueg (kritinog) Reynolds-ovog broja naruava se i linearna
veza. Turbulentni tokovi u podzemnim vodama, u kojima vie ne vrijedi Darcy-jev zakon, obino se
javljaju u blizini filtra zdenaca i drugih izvora, openito pri velikim gradijentima i krupnozrnom
materijalu.

11.2.2 Potencijalno strujanje kroz poroznu sredinu

Osnovna jednadba potencijalnog strujanja je Euler-ova jednadba to znai da je promatrana
tekuina idealna. Potencijalno strujanje pretpostavlja bezvrtlonost a uvjet odsustva vrtlonosti u
polju brzina v (t, r) pretpostavlja postojanje odgovarajue skalarne potencijalne funkcije koja se
naziva brzinski potencijal (t,r) a iji je odnos prema polju brzina izraen jednakou:

v = grad

rot (grad ) = 0

rot v = 0

(11.9)

Komponente vektora brzina u kartezijevom pravokutnom sustavu dobivaju se parcijalnom

integracijom brzinskog potencijala:

vx =

vy =

vz =

(11.10)

U sluaju ravninskog teenja sa komponentama brzina vx = u = /x i vy = v = /y rotacija je

definirana jednadbom 11.11 a ime se ujedno i dokazuje zadovoljenje uvjeta bezvrtlonosti:

172

1 v u 1 2 2
0
=

2 x y 2 x 2 y 2

(11.11)

Potencijalno strujanje ostvaruje doprinos cirkulaciji ( = v dl - linijski integral rada vektora

L

brzina uzdu jedne zatvorene krivulje) na dijelu krivulje od toke 1 do toke 2 sa iznosom:
(2)

(2)

(2)

(1)

(1)

(1)

1 2 =

v dl = grad dl = d =

(11.10)

koji prema gornjoj jednadbi ustvari predstavlja razliku potencijala u tokama 1 i 2 bez obzira na
odabrani put izmeu te dvije toke (podruje integracije). Ukoliko se za ishodinu toku 1 i
konanu toku 2 odabere poloajno ista toka (1=2) razlika potencijala jednaka je nuli ( 2- 1 = 0).
Prema tome, ukoliko je strujanje u svim tokama promatranog prostora potencijalno (bezvrtlono),
cirkulacija po bilo kojoj zatvorenoj krivulji unutar tog prostora jednaka je nuli ( = v dl =0).
L

Jednadba kontinuiteta za strujanje nestiljive tekuine kroz kontrolni volumen postavljen u

kartrezijevom sustavu, te uz odsustvo ponora i izvora unutar kontrolnog volumena, glasi:
div v = 0

(11.13)

Upotrebom jednadbe kontinuiteta div v = 0 i jednadbe potencijalnog strujanja v = grad dobiva

se i Laplace-ova diferencijalna jednadba potencijalnog strujanja:

div (grad ) =

2 2 2
+
+
= = 0
x 2 y 2 z 2

(11.14)

Upotrebom jednadbe potencijalnog strujanja v = grad i Darcy-jeve jednadbe za brzinu kroz

izotropnu poroznu sredinu v = k grad h definiran je i brzinski potencijal za tokove kroz poroznu
sredinu:

+ z
g

= kh = k

(11.15)

173
Uvrtavanjem izraza 11.15 u jednadbu 11.14 dobiva se i Laplace-ova jednadba strujanja kroz
izotropnu poroznu sredinu:

2h 2h 2h
k 2 + 2 + 2 = 0
y
z
x

k0

2h 2h 2h
+
+
=0
x 2 y 2 z 2

(11.16)

Ravninsko procjeivanje kroz izotropnu poroznu sredinu ispod pregradnih profila (slika 11.6a)
mogue je analizirati temeljem numerikog rjeavanja jednadbe 11.16, primjerice sa metodama
konanih diferencija ili konanih elemenata, ali i grafikim rjeavanjem.
Kao rezultat dobiva se mrea meusobno ortogonalnih strujnih linija (slika 11.6b) i ekvipotencijala
(slika 11.6c) na podruju procjeivanja kroz izotropnu poroznu sredinu.

Slika 11.6 - ravninsko procjeivanje kroz izotropnu poroznu sredinu ispod profila preljeva (H razlika razina
gornje i doljnje vode)

174

11.2.3 Radijalno strujanje prema zdencima

Za potrebe odreivanja koeficijenta propusnosti geoloke sredine u okolici zdenca mogu se provesti
stacionarna ili nestacionarna pokusna crpljenja. U sluaju stacinarnog pokusa crpi se konstantna i
izmjerena koliina vode. Pri crpljenju dolazi do smanjenja razina vodnog lica u okolici zdenca to
se uobiajeno prati sa piezometrima postavljenim u okolici zdenca. Za geoloki profil kroz koji
voda radijalno pristrujava prema zdencu usvajaju se pretpostavke o horizontalnosti toka (Dipui-ova
pretpostavka) i o homogenosti koeficijenta filtracije k u vertikalnom smjeru. Prihvatljivost
pretpostavke o horizontalnosti toka naruava se sa pribliavanjem poloaju crpljenja (zdenca).
Nakon odreenog vremena po poetku crpljenja postignuti e se stacionarni uvjeti u okolici zdenca.
To znai da je protok kroz bilo koji proticajni presjek (plat opsega 2r * dubina vodonosnog sloja
na udaljenosti r od zdenca) jednak upravo protoku crpljenja Q na poloaju zdenca.
Ukoliko se radi o izotropnom vodonosniku pod tlakom koji ima konstantnu debljinu vodonosno
sloja M (vertikalna udaljenost izmeu nepropusne krovine i nepropusne podine slika 11.7) dobiva
se jednakost diferencijalna jednadba oblika :

Slika 11.7 radijalni vertikalni presjek pri crpljenju iz vodonosnika pod tlakom (Jovi, 2006)

Q = 2 r q = k

dh
2rM
dr

(11.17)

a ije se rjeenje dobiva kroz separaciju varijabli:

dh = 2Mk

dr
r

h (r ) =

Q
ln(r ) + konst.
2Mk

(11.18a,b)

175
Za beskonano veliki vodonosnik stacionarno stanje u matematikom smislu nikada se nee
postignuti budui da se sa poveanjem radijalne udaljenosti r stalno poveava i piezometarska
visina h. U sluaju ogranienog vodonosnika definiran je rubni uvjet h(R) = H. a ime jednadba
11.18b poprima oblik:

h(r ) = H 0 +

Q
r
ln
2Mk R

(11.19)

Veliina H0 ustvari predstavlja neporemeenu piezometarsku visinu odnosno pizometarsku visinu

koja je bila prisutna na cijelom podruju prije poetka samog crpljenja. R predstavlja radijus
utjecaja zdenca odnosno maksimalnu radijalnu udaljenost do koje se osjea utjecaj crpljenja.
Ukoliko se eli proraunati koeficijent propusnosti k za sluaj vodonosnika pod tlakom upotrebljava
se jednadba 11.19 uz koritenje poznate (izmjerene) vrijednosti piezometarske razine na mjestu
zdenca h0 i radijusa zdenca r0:

k=

R
Q
ln
2M ( H 0 h0 ) r0

(11.20)

Jednadba 11.20 omoguuje proraun koeficijenta filtracije temeljem izmjerenih vrijednosti protoka
crpljenja Q i snienja piezometarske razine s prije i poslije crpljenja ( s0 = H-h0) na samom zdencu
te uz poznavanje debljine vodonosnog sloja M i vrijednosti radijusa utjecaja zdenca R. Vrijednost R
je karakteristika poroznog materijala a kod krupnozrnatih materijala (ljunci) vrijednost R je red
veliine vea nego kod sitnozrnatih materijala (prah).
Koeficijent filtracije k moe se odrediti i ukoliko su poznate vertikalne udaljenosti od nepropusne
podine do razine vodnog lica u piezometrima h1 i h2 postavljenim na bilo koje dvije radijalne
udaljenosti r1 i r2:

k=

r
Q
ln 2
2M (h2 h1 ) r1

(11.20)

Ukoliko se radi o izotropnom vodonosniku sa slobodnim vodnim licem debljina vodonosnog sloja
na radijalnoj udaljenosti r od zdenca je ustvari piezometarska visina h (vertikalna udaljenost izmeu

176
nepropusne podine i slobodnog vodnog lica - slika 11.8) ime se dobiva jednadba kontinuiteta u
diferencijalnom oblika:

Slika 11.8 radijalni vertikalni presjek pri crpljenju iz vodonosnika sa slobodnim vodnim licem (Jovi, 2006)

Q = 2 r q = k

dh
2rh
dr

(11.21)

a ije se rjeenje dobiva kroz separaciju varijabli sa rjeenjem:

h 2 (r ) =

Q
ln(r ) + konst.
k

(11.22)

Uz rubni uvjet h(R) = H jednadba 11.22 poprima oblik:

h 2 (r ) = H 02 +

Q r
ln
k R

(11.23)

Ukoliko se eli proraunati koeficijent propusnosti k za sluaj vodonosnika saslobodnim vodnim

licem upotrebljava se jednadba 11.23 uz koritenje poznate (izmjerene) vrijednosti piezometarske
razine na mjestu zdenca h0 i radijusa zdenca r0:

k=

R
Q
ln
2
2
( H 0 h0 ) r0

(11.24)

177
Jednadba 11.24 omoguuje proraun koeficijenta filtracije temeljem izmjerenih vrijednosti protoka
crpljenja Q te kvadrata piezometarskih razina H0 i h0 na samom zdencu te uz poznavanje radijusa
utjecaja zdenca R.
I u sluaju crpljenja iz vodonosnika sa slobodnim vodnim licem koeficijent filtracije k moe se
odrediti ukoliko su poznate vertikalne udaljenosti od nepropusne podine do razine vodnog lica u
piezometrima h1 i h2 postavljenim na bilo koje dvije radijalne udaljenosti r1 i r2:

k=

r2
Q

ln
(h22 h12 ) r1

(11.25)

Vano je primijetiti da snienje razine vodnog lica s pri crpljenju iz vodonosnika pod tlakom ima
linearnu vezu sa protokom crpljenja Q:

s = h2 h1 =

r
Q
ln 2
2kM r1

(11.26)

dok u sluaju crpljenja iz vodonosnika sa slobodnim vodnim licem to nije sluaj:

h22 h12 =

Q r2
ln
k r1

(11.27)

Kako bi se ostvarila linearizacija i u sluaju vodonosnika sa slobodnim vodnim licem uvodi se

potencijal Girinskog :

=k

h2
2

1 = k

h12
2

2 = k

h22
2

(11.28)

ijim se uvoenjem u jednadbu 10.27 dobiva linearan odnos izmeu protoka crpljenja Q i pada
potencijala Girinskog :

h22 h12 Q r2
=
= 2 1 = k
ln
2
2

r1

(11.29)

178
Linearni odnos izmeu protoka crpljenja Q i snienja piezometarskih visina s u sluaju vodonosnika
pod tlakom, odnosno protoka crpljenja Q i pada potencijala Girinskog u sluaju vodonosnika sa
slobodnim vodnim licem, omoguuje primjenu principa superpozicije ukoliko se u ravnini nalazi
grupa zdenaca. Superpozicijom se odreuje ukupno snienje s u bilo kojoj toki X u ravnini u kojoj
djeluje grupa zdenaca Z1, Z2, ..., Zn (slika 10.9) i to jednostavnom sumacijom snienja s1, s2, ..., sn
(za vodnosnik pod tlakom):

s X = si =
1

R
R
R
Qn
Q1
Q2
ln +
ln + ... +
ln
2kM r1 2kM r2
2kM rn

(11.30)

odnosno padova potencija Girinskog 1, 2, ..., n (za vodnosnik sa slobodnim vodnim licem):

X = i =
1

Q R
Q1 R Q2 R
ln +
ln + ... + n ln
2 r1 2 r2
2 rn

(11.31)

Ukupno snienje piezometarske visine sX u toki X vodosnosnika sa slobodnim vodnim licem

dobiva se direktno iz proraunatog pada potencijala Girinskog (jednadba 11.31) na slijedei nain:

H 02 h X2
X = k
2

h X = H 02

2 X
k

s X = H 0 hX

(11.32a,b,c)

Slika 11.9 definicijska skica za analizu snienja piezometarskih razina sX u toki ravnine X u kojoj su
postavljeni zdenci Z1 i Z2 (Jovi, 2006)

U prirodi se esto puta pojavljuju vodotoci u blizini zdenaca. Prirodni vodotoci komuniciraju sa
okolnim vodonosnikom (najee aluvijalnim). Za vrijeme intenzivnih oborina ili topljenja leda
kroz slivno podruje u rijeke dolazi vea koliina vode a prirast razina vodnog lica u rijekama je
bri od prirasta razina podzemnih voda. U takvom sluaju rijeke prihranjuju okolne vodonosnike.
S druge strane u sunim periodima razine vodnog lica u rijekama su ispod razina vodnog lica u

179
okolnim vodonosnicima zbog ega dolazi do izmjene smjera strujanja, odnosno istjecanja vode iz
vodonosnika u otvoreni vodotok. U nastavku se tretira ravnoteni stacionarni sluaj u kojem su
razine vodnih lica u vodotoku i u vodonosniku (prije poetka crpljenja) jednake odnosno
horizontalne (slika 11.10). Kako je protok crpljenja iz zdenca poloenog uz vodotok zanemarivo
malen naspram protoka u samom vodotoku, razine vodnog lica u vodotoku nee se smanjivati. Za
rjeavanje problema zdenca uz vodotok koristi se princip superpozicije. Ideja je sadrana u tome da
se na jednaku udaljenost od vodotoka sa suprotne strane vodotoka postavi tzv. fiktivni antizdenac
kojim se unosi protok Q i kojim je zamijenjen utjecaj vodotoka. Na taj nain superponira se
snienje s nastalo djelovanjem stvarnog zdenca (kao da nema vodotoka) i poveanje -s nastalo
djelovanjem fiktivnog antizdenca. Kako su zdenac i antizdenac na jednakoj udaljenosti L od
vodotoka, u kontaktnom profilu vodonosnika i vodotoka zadovoljen je i uvjet nepromijenjenosti
razina s +[-s] = 0.

Slika 11.10 definicijska skica za analizu snienja sX u toki ravnine X u vodonosniku uz vodotok (Jovi, 2006)

Za sluaj vodotoka uz vodonosnik pod tlakom snienje sX u toki X biti e:

sX =

R
Q
Q R
ln +
ln
2kM r1 2kM r2

(11.33)

odnosno u sluaju vodotoka uz vodonosnik sa slobodnim vodnim licem pad potencijala Girinskog

X u toki X biti e:

X =

Q R Q R
ln +
ln
2 r1 2 r2

(11.34)

180
Na slici 11.11 dan je prikaz polja strujanja za sluaju crpljenja uz vodotok.

Slika 11.11 prikaz polja strujanja za sluaju crpljenja uz vodotok (Jovi, 2006)

Osim otvorenog vodotoka u prirodi je est i sluaj vertikalne nepropusne granice (slika 11.10).
Kako je osnovni uvjet nepropusnog vertikalnog ruba odsustvo brzina u smjeru normale na tu
granicu vn = h / n = 0, potrebno je prisiliti razinu vodnog lica da bude horizontalna u profilu
vertikalnog nepropusnog ruba. Ideja je sadrana u tome da se na jednaku udaljenost od nepropusnog
vertikalnog ruba sa suprotne strane postavi tzv. fiktivni zdenac sa jednakim protokom crpljenja Q.
Time je zamijenjen utjecaj nepropusnog vertikalnog ruba budui da se superponiranjem snienja s
uslijed djelovanja stvarnog zdenca (kao da nema nepropusnog vertikalnog ruba) i snienje s
uslijed djelovanja fiktivnog zdenca postie horizontalna razina vodnog lica odnosno h / n = 0.

Slika 11.10 definicijska skica za analizu snienja sX u toki ravnine X u vodonosniku uz nepropusnu vertikalnu
granicu (Jovi, 2006)

Za sluaj nepropusnog vertikalnog ruba uz vodonosnik pod tlakom snienje sX u toki X biti e:

sX =

R
R
Q
Q
ln +
ln
2kM r1 2kM r2

(11.35)

181
odnosno u sluaju nepropusnog vertikalnog ruba uz vodonosnik sa slobodnim vodnim licem pad
potencijala Girinskog X u toki X biti e:

X =

Q R Q R
ln +
ln
2 r1 2 r2

(11.36)

Na slici 11.13 dan je prikaz polja strujanja za sluaj crpljenja uz nepropusni vertikalni rub.

Slika 11.13 prikaz polja strujanja za sluaju crpljenja uz nepropusni vertikalni rub (Jovi, 2006)

182

12 Sile na tijelo pri opstrujavanju

12.1 Uvod
Pri opstrujavanju tekuine na tijelo djeluju hidrodinamike sile. Postojanje samih sila kao i njihov
intenzitet u direktnoj su vezi sa fundamentalnim svojstvom tekuina, viskozitetom. Kako je to bilo
ve analizirano u prethodnim poglavljima (granini slojevi) pri vrlo malim brzinama u cijelom
podruju opstrujavanja tijela dominantan je utjecaj viskoznosti. Pri pojavi velikih brzina
pristrujavanja i opstrujavanja utjecaj viskoznosti dominantan je samo u uskom podruju u blizini
same konture opstrujavanog tijela. Ovisno o samoj formi opstrujavanog tijela, pojavljuje se i
odvajanje graninog sloja od konture tijela, a to znaajno utjee na raspodjela tlakova, primarno u
nizvodnom podruju od samog tijela.

12.2 Otpor tijela i hidrodinamiki uzgon

Na slici 12.1 dan je prikaz dvodimenzionalnog tijela proizvoljnog oblika u kartezijevoj x-y ravnini.
Pristrujavanje tekuine gustoe 0 tijelu odvija se sa brzinom V0 pri tlaku p0. Povrina oploja tijela
je A, a infinitezimalni element povrine dA definira se sa kutom nagiba naspram pozitivne x osi.

Slika 12.1 sila otpora i hidrodinamikog uzgona na 2D tijelo proizvoljnog oblika

Naprezanja koja djeluju po konturi tijela dijele se na tlana (normalno na povrinu) i posmina
(tangencionalno na povrinu) naprezanja. Integracijom po smjerovima x i y dobivaju se dvije sile,
od kojih je jedna otpor tijela (x - smjer) i definira se jednadbom:

FX = ( p cos )dA + ( sin )dA

A

(12.1)

183
a druga sila se naziva hidrodinamiki uzgon (y - smjer) i definira se jednadbom:

FY = ( p sin )dA + ( cos )dA

A

(12.2)

Sila otpora tijela (jednadba 12.1) sadri dva lana od kojih se lan pod prvim integralom naziva
sila otpora oblika a lan pod drugim integralom nazviva se sila povrinskog otpora trenja. U
sluaju opstrujavanja tijela koje ima simetrinu formu (slika 12.2) sila hidrodinamikog uzgona
(jednadba 11.2) je nula.

Slika 12.2 sila otpora tijela na 2D simetrino tijelo

Primarni inenjerski interes koncentriran je na opstrujavanje tijela pri relativno velikim Reynoldsovim brojevima pri kojima uvjeti strujanja u graninom sloju primarno ovise o formi konture tijela
kojom se induciraju karakteristini gradijenti tlaka. Na slici 12.3 prikazano je dvodimenzionalna
eliptina kontura sa naznakom podruja gradijenta tlakova dp/ds < 0 pri kojem je granian sloj
zadran uz konture tijela i podrujem dp/ds > 0 koje rezultira sa pojavom odvajanja graninog sloja
koje inducira pojavu vrtloga u nizvodnom toku. Odvajanje graninog sloja pojavljuje se u toki A
koja se naziva toka separacije. U sluaju opstrujavanja ovalnih formi poloaj toke separacije A ne
mora biti stacionaran a sama vrijednost sile otpora tijela FX bitno ovisi o poloaju toke separacije
A. to je toka separacije A blie poetku tijela zona vrtloenja je intenzivnija pa je i otpor tijela
vei dok se pomicanjem toke separacije prema kraju tijela zona vrtloenja suava a sila otpora se
smanjuje. Generalno, pri laminarnom opstrujavanju separacija graninog sloja nastupa prije nego
pri turbulentnom opstrujavanju, zbog ega se u laminarnom opstrujavanju pojavljuju i vee sile
otpora tijela. Reynolds-ov broj i hrapavost tijela naravno imaju utjecaj na cijeli promatrani
fenomen.
Obzirom da je raspodjela tlaka bitno pod utjecajem odvajanja graninog sloja odnosno pod
utjecajem oblika opstrujavanog tijela, sila otpora tijela Fx u veini sluajeva je vrlo bliska sili otpora
oblika FO.

184
Bitno je uoiti injenicu da nizvodni vrtlozi uzrokuju gubitak odnosno smanjenje mehanike
energije pa integral tlakova po povrini nizvodne polovice opstrujavanog tijela ima manju
vrijednost od integrala tlakova po povrini uzvodne polovice opstrujavanog tijela (gledano u x
smjeru). U sluaju opstrujavanja idealne tekuine koja nema graninog sloja, kao ni odvajanje
graninog sloja i pojavu turbulentnih vrtloga, sila otpora oblika je jednaka nuli.

Slika 12.3 ponaanje graninog sloja pri opstrujavanju simetrinog oblog tijela realnom tekuinom

Za potrebe praktinih prorauna definirana je i jednostavna jednadba za silu otpora tijela FX

odnosno silu otpora oblika FO:

FX = C X AP

V02
V2
FO = C O AP 0
2
2

C X CO

(12.3)

U kojoj CX i CO predstavljaju bezdimenzionalne koeficijente otpora tijela i otpora oblika, gustou

tekuine koja opstrujava tijelo, AP povrinu ortogonalne projekcije tijela na vertikalnu ravninu
okomitu na x os. Nekoliko primjera povrina AP za razliite opstrujavane forme dano je na slici
12.4.

Slika 12.4 - nekoliko primjera povrina AP za razliite opstrujavane forme

Vrijednosti koeficijenata otpora tijela CX i otpora oblika CO dobivaju se temeljem eksperimentalnih

istraivanja. Uobiajena je eksperimentalna praksa da se neko tijelo izloi opstrujavanju te da se
izmjeri sila otpora tijela odnosno otpora oblika (FX FO) a uz poznavanje gustoe proticajne

185
tekuine kao i brzine pristrujavanja V0 vrijednost kojeficijenata otpora tijela odnosno otpora oblika
(CX CO) dobiva se zamjenom poznatih i nepoznatih lanova u jednadbi 12.3:

CX =

FO
FX
CO =
2
V
V2
AP 0
AP 0
2
2

(12.4)

U opem sluaju opstrujavanja koeficijent otpora tijela CX je u funkciji oblika samog opstrujavanog
tijela, Reynolds-ovog broja, hrapavosti i Mach-ovog broja. Mach-ovim bezdimenzionalnim
parametrom se analizira utjecaj kompresibilnosti tekuine a njezin utjecaj se moe zanemariti u
veini praktinih problema opstrujavanja poput djelovanja vjetra na graevine (do brzine vjetra cca
200km/h). Pri pojavi opstrujavanja tzv. kratkih hidraulikih objekata koji imaju otre bridove
Reynolds-ov broj takoer nema utjecaja budui da je toka separacije fiksirana uvijek na istom
poloaju (na otrom bridu objekta) te vrijedi i jednakost FX = FO odnosno CX = CO (slika 12.5).
S druge strane, pri opstrujavanju ravne ploe prisutan je samo drugi integral sa desne strane
jednadbe 12.1 ( FX = ( sin )dA ) zbog ega ne vrijede ni jednakosti FX = FO odnosno CX = CO.
A

Slika 12.5 opstrujavanje vertikalno poloene ravne ploe sa odvajanjem graninog sloja na rubovima ploe
(FX = FO ; CX = CO)

Primjeri vrijednosti koeficijenta otpora CX za neke dvodimenzionalne i trodimenzionalne forme

dobiveni temeljem eksperimentalnog istraivanja prema Roberson i Crove (1993) prikazani su na
slikam 12.6. i 12.7.

186

Slika 12.6 vrijednosti koeficijenta otpora CX u funkciji Reynolds-ovog broja za neke dvodimenzionalne forme
dobiveni temeljem eksperimentalnog istraivanja prema Roberson i Crove (1993)

187

Slika 12.7 vrijednosti koeficijenta otpora CX u funkciji Reynolds-ovog broja za neke trodimenzionalne forme
dobiveni temeljem eksperimentalnog istraivanja prema Roberson i Crove (1993)

188

13 Eksperimentalna hidromehanika i modeliranje

hidromehanikih procesa
13.1 Uvod - pojam modela
Openito modelom se opisuju pojave u prirodi na nama prihvatljiv nain. Mnoge od ope
prihvaenih jednadbi takoer predstavljaju model fizikalne stvarnosti koji omoguuju pouzdanost
rezultata dobivenih njihovom upotrebom samo u ogranienom rasponu vrijednosti fizikalnih
veliina. Tako primjerice drugi Newton-ov aksiom :
ma = Fi brzina promjene koliine gibanja m a jednaka je sumi svih vanjskih sila
i

promatranu masu m

na

(13.1)

predstavlja dobar opis prirodnih procesa samo u okvirima klasine mehanike dok na podruju
brzina svijetlosti potreban je prijelaz na zakone kvantne mehanike.
Kao derivat Newtonowog II aksioma sa razradom lanova vanjskih sila i prilagoenom za
nestiljive tekuine uz zanemarenje utjecaja sila povrinske napetosti dobiva se Navier Stokes-ova
jednadba:
dv
1
= R grad p + v
dt

(13.2)

gdje je v (u, v, w) vektor brzina, R(X, Y, Z) vektor masenih sila, p tlak, - gustoa a kinematski
koeficijent viskoznosti.
Navier Stokes-ova jednadba je diferencijalna jednadba drugog reda koja i u sluaju usvajanja
pretpostavke bezviskoznog teenja Eulerova jednadba ( = 0) jo uvijek ostaje nelinearna. Za
rjeavanje jednadbe potrebno je poznavanje rubnih uvjeta koji su vrlo sloeni u opem prostornom
sluaju teenja. Navier Stokes-ova jednadba nema analitiko rjeenje u zatvorenoj formi za opi
3D sluaj teenja. Zbog toga je potrebno formiranje jednostavnijeg modela kojim je mogue
ostvariti zadovoljavajuu slinost sa procesom u prirodi (matematiki modeli sa numerikim ili
analitikim priblinim rjeenjima, fizikalni modeli, hibridni modeli).

189

13.2 Fizikalni, numeriki i hibridni modeli

Voda je jedna od bitnih i osnovnih tvari svih ivih organizama i bez nje Zemlja bi bila mrtvi planet.

ak ukoliko se razmatraju samo oni njezini aspekti koji su klasificirani pod nazivljem Hidraulike u
smislu prirodnih vodotoka u rijekama, estuarijima i morima, koritenjem vode za transport ili
posljedice leda na okolinu, pokriva se iroki raspon utjecaja na ljudski ivot i njegovu okolinu.
HYDROLAB konzorcij koji objedinjuje 15 reprezentativnih organizacija sa najznaajnijim
hidraulikim institucijama u devet zemalja na podruju Europe, inicirao je fundamentalnu diskusiju
o poziciji laboratorijskih eksperimenata u metodologiji hidraulikog istraivanja. Konzorcij je
definirao strateki razvoj koji treba omoguiti ostvarenje novih ciljeva u elji za poboljanje
koritenja ustanova koje kao baznu djelatnost imaju hidraulika eksperimentalna istraivanja.
U prolosti su hidraulike studije poduzimane uglavnom u obliku fizikalnih modela na kojima su
reproducirani fenomeni strujanja tekuina putem ostvarenja dinamike slinosti. U dananje vrijeme
sve se vie koriste numeriki modeli koji omoguuju detaljniju prognozu uz mogunost atraktivne
prezentacije rezultata. Meutim svakako se mora drati na umu da je vjerodostojnost rezultata
dobivenih na tim modelima u velikoj mjeri ovisna o pojednostavljenoj prezentaciji sloenih procesa
poput turbulencije i rubnih uvjeta. Takoer treba napomenuti da se poboljanje predikcijskih
mogunosti numerikog modela takoer jo uvijek bazira na badarnim laboratorijskim
eksperimentima pod dobro kontroliranim laboratorijskim uvjetima. Numeriki i fizikalni modeli
mogu biti testirani ili formirani prema mjerenjima u naravi iz kojih je opet teko izvesti definitivne
zakljuke zbog cijelog niza nekontroliranih i neregistriranih prirodnih utjecaja. Nadalje, fizikalni
modeli uveliko mogu posluiti i za edukacijske svrhe na nain da se razvija fizikalna intuicija
pojedinca i osjeaj za rigoroznost znanstvene metodologije koja gubi preglednost u kontekstu vrlo
sloenih problema u prirodnim procesima. Vanost istraivanja na fizikalnim modelima putem
eksperimenata mora biti prosuivana u odnosu na druge istraivake modele i alate poput teoretskih
analiza, numerikih modela ili istraivanja u naravi. Upravo fizikalni modeli u narednih dvadeset
godina trebaju jo cjelovitije opskrbiti numerike modele sa procesnim informacijama te
educirati inenjere i istraivae u procesima koje ele razumjeti.
Predsjednitvo HYDROLAB-a budunost modeliranja sa fizikalnim modelima vidi na sljedei
nain (citat): Budunost fizikalnih modela u periodu narednih 20 godina vidimo u modeliranju
sloenih procesa koje jo uvijek ne razumijemo u potpunosti. Kada istraivanja na fizikalnim

190
modelima stvore preduvjete za kvalitativnu nadgradnju numerikih modela, potrebe za koritenjem
fizikalnih modela e se pomaknuti na narednu razinu.
Rad i pogonski trokovi velikih hidraulikih centara je vrlo skup i samo djelom moe biti pokriven
sa dobitima od komercijalnih aktivnosti a u dugoronom pogledu takove institucije trebaju biti
subvencioniranih od strane javnih i dravnih fondacija. Na isti takav nain razvoj numerikih
metoda i modela poiva na koritenju i aktivnosti skupih akademskih centara i mrea.
Naa sposobnost opisivanja procesa u prirodi poiva na opaanjima i eksperimentima a zbog ega
kvaliteta i tonost bilo koje prognoze vezane uz prirodni proces i utjecaj ljudskih zahvata u prirodu
rezultira sa unaprijeenjem prirodne znanosti. Izgradnja i formulacija bilo kojeg numerikog
modela bez odgovarajue pratee eksperimentalno-laboratorijske djelatnosti optereena je sa
pretpostavkama i subjektivnim odabirom.
Trenutno stanje i trendovi u upotrebi razliitih modela imaju sljedea obiljeja:
-

Monitoring u naravi treba biti prioritetno pitanje a ne aktivnost koja se odvija u pozadini
istraivanja

Laboratorijsko eksperimentalno istraivanje zahtjeva infrastrukturu i ljudske resurse a to je

ipak ve ostvareno u proteklim godinama barem ukoliko se promatra europska zajednica u
cjelini

Laboratorijska istraivanja zadravaju uee odnosno imaju znaajnu ulogu u

istraivalako-znanstvenoj metodologiji

Analitiki modeli formiraju bazu za razumijevanje ali ipak potrebuju eksperimentalno

dokazane injenice za njihov razvoj i provjeru pouzdanosti

Analiza pouzdanosti je podcijenjena u pojedinim podrujima inenjerske hidraulike no

ini se da se sve vie usvaja kao bitan dio razvojne metodologije

-

Numeriki modeli pokazuju trend agresivne zamjene drugih vrsta modela i poprimaju
obiljeja metodoloke monokulture

Praksa dobrog numerikog modeliranja nije niti jednostavna niti jeftina te poiva na
procesnim jednadbama izvedenim sa eksperimentalnog istraivanja

Svaka kategorija modela ima svoje prednosti i nedostatke te ne postoji ona koja bi u svim
sluajevima mogla dominirati. Sa razumnim odnosom poput zajednike upotrebe razliitih
kategorija modela mogu se kompenzirati nedostaci i eksploatirati prednosti pojedinanog vida
modela.

191
U tablici 13.1 dani su taksativni navodi o trendovima u razvoju raznih tipova istraivalakih
pristupa i alata a u tablici 13.2 dane su prednosti i nedostaci pojedinog izdvojenog pristupa
istraivanju u hidraulikoj problematici (prema HYDROLAB, 2004)

Mjerenje u naravi

premalo koritena prije i nakon egzekucije inenjerskih zahvata, pogotovo za analizu

dugoronih procesa (morfologije) ; konzistentnost programskog monitoringa teko odrivog
u duljem periodu ; varijacija pristupa analizi i tumaenju rezultata mjerenja ; koncentriranje
na pojedine uslune institucije ; korisniko uvjerenje da su informacije iz prirode dovoljne
za generalizaciju svih zakljuaka, potreba za poboljanjem tehnikih mogunosti mjernih
instrumenata

Mjerenja u
laboratorijima
Hidrauliki
fizikalni modeli
Analitiki modeli

stalna potreba za modernizacijom infrastrukture i instrumenata ; potreba dijeljenja veih

infrastrukturnih blokova na vie korisnika ; slabo kontrolirana ekspanzija

Analiza ponaanja
sustava
Analiza
neizvjesnosti
Numeriki modeli

specijalistiko podruje samo nekoliko instituta ; nepostojanje kritine mase korisnika

uglavnom koriteni za komercijalne svrhe ; potrebna dodatna laboratorijska istraivanja za

skaliranje, procjenu tonosti i pouzdanosti te konanu interpretaciju
manje ekspertni i koriteni od numerikih modela ali vrlo bitni za daljnji razvoj numerikih
modela

tek u povojima i za sada na vrlo niskoj razvojnoj razini ; neprihvaenost u sadanjem

znanstvenom okruenju
brzi razvoj na irokoj fronti problema ali metodoloki vrlo ranjiv zbog nedostatka konkretne
provjere ; upitno znanja korisnika i nezadovoljavajui pristup procjeni neizvjesnosti

Tablica 13.1 trendovi u razvoju raznih tipova istraivalakih pristupa i alata (prema HYDROLAB, 2004)

PREDNOSTI

NEDOSTACI

Mjerenje u naravi

uvid u stvarnu sloenost procesa ;

zbirni efekt svih postojeih utjecaja ;
doprinosi razvoju novih tehnologija

nekonzistentnost mjerenja ; nedostatak

financijske potpore, teko ostvarivo
generaliziranje, visoki trokovi ; manjkava
tonost

Mjerenja u
laboratorijima
Hidrauliki
fizikalni modeli

kontrolirani uvjeti ; ponovljivost ;

mogunost opaanja i vizualizacije

mogui efekti skaliranja i efekta modela ; upitna

reprezentativnost

kontrolirani uvjeti ; ponovljivost ;

mogunost opaanja i vizualizacije

Analitiki modeli

manje ekspertni i koriteni od

numerikih modela ali vrlo bitni za
daljnji razvoj numerikih modela

mogui efekti skaliranja i efekta modela ; upitna

reprezentativnost ; nepovoljan odnos trokova i
poluenih zakljuaka
visoki stupanj idealizacije ; teko dodavanje
nove razine kompleksnosti ; ukoliko
prekompleksni gube direktan i jednostavan uvid

Analiza ponaanja
sustava

specijalistiko podruje samo nekoliko

instituta ; nepostojanje kritine mase
korisnika

visoki stupanj idealizacije

Analiza
neizvjesnosti

tek u povojima i za sada na vrlo niskoj

razvojnoj razini ; neprihvaenost u
sadanjem znanstvenom okruenju

teko prihvaanje krajnjeg korisnika

Numeriki modeli

brzi razvoj na irokoj fronti problema

ali metodoloki vrlo ranjiv zbog
nedostatka konkretne provjere ; upitno
znanja korisnika i nezadovoljavajui
pristup procjeni neizvjesnosti

koriteni cijeli niz aproksimacija ; izuzee

cijelih procesa prisutnih u prirodi ; eksplicitne
parametarske vrijednosti ; u pojedinim
dijelovima se koristi deterministiki pristup

Tablica 13.2 prednosti i nedostaci pojedinog izdvojenog pristupa istraivanju (prema HYDROLAB, 2004)

192
Kombinirano koritenje metodologija i vidova modela reducira rizik od odabira pogrenog
pristupa te je mogue formiranje boljeg razumijevanja i daljnjih novih metoda. Naravno, raznolikost
metodolokog pristupa baza je za inovativne iskorake.
S druge strane, apsolutna dominacija pojedinog vida modeliranja vodi do atrofije ostalih pa ta
neeljena tendencija prema metodolokoj mono-kulturi poveava rizik neuoavanja znaajnih
principijelnih pogreaka. Ukoliko se izgubi osnovna infrastrukturna podloga (institucije i ljudski
resurs obogaen znanjem) pojedinog pristupa vrlo ju je teko ponovno revitalizirati.
Koritenje numerikih modela u svrhu smanjenja efekta modela i efekta mjerila na fizikalnim
modelima nije dovoljno eksploatirano iako je sa numerikim modelima vrlo esto mogue nai
mjeru za kompenzaciju spomenutih neeljenih efekata na fizikalnih modelima.
Prema tome u smislu traenja konanih odgovora na pitanja vezana uz fiziku hidraulikih procesa
dobrodolo je formiranje hibridnih modela koji omoguavaju eksploataciju svih parcijalnih vidova
modeliranja sa postojeim meusobnim interakcijskim vezama (vidi sliku 13.1). Takova
metodologija daje najbolju perspektivu u elji za zadovoljenjem modernih praktinih i znanstvenih
zahtjeva i zaobilaenjem moguih problema (visoke cijene istraivanja u naravi koja su uglavnom
vezana na tokasto istraivanje, badarenja numerikih modela na temelju mjerenja u naravi i u
laboratorijima, efekti mjerila i modela na fizikalnim modelima ...)

Numeriki
model

Fizikalni
model

Teoretska
analiza

Mjerenja u
prirodi

Slika 13.1 Prijedlog metodolokog pristupa istraivanju (HYDROLAB, 2004)

Imajui na raspolaganju takovu varijabilnost alata omoguava se i njihova kompeticija pa otkrivene

pouzdanosti unutar jedne metodologije mogu biti izazov za druge. Kratkorono gledano to se
moe initi kontraproduktivnim, no dugorono time se ostvaruje bolje utemeljena baza znanja
kojom se izbjegava rizik razvoja apsolutne vjere u pouzdanost samo pojedine metodologije.

193

13.3 Fizikalni modeli

Fizikalni model je izgraena fizika cjelina na kojoj se zbog geometrijske, kinematske i dinamike
slinosti sa oponaanim prototipom (prirodom) mogu izvriti mjerenja i analize a dobiveni rezultati
se mogu ekstrapolirati na prototip. Kako bi se ostvarila eljena mehanika slinost procesa na
modelu i u prirodi-prototipu, model se izrauje u odreenim mjerilima uz zadovoljenje uvjeta
slinosti.

13.3.1 Geometrijska slinost

Uvjet geometrijske slinosti dvaju tokova je opisan jednakou duljina, povrina i volumena sa
karakteristinim omjerima (slika 13.2):

Lr =

Lp
Lm

Ar =

Ap L p
= 2 = L 2r = 2
Am L m

Vr=

V p Lp
= 3 = L3r = 3
V m Lm

(13.3a,b,c)

gdje je Lr mjerilo duina, Lp vrijednost duine u prirodi, Lm vrijednost duine na modelu, Ap

vrijednost povrine u prirodi, Am vrijednost povrine na modelu, Vp vrijednost volumena u prirodi,
Vm vrijednost volumena na modelu. Indeksna oznaka p oznaava fizikalnu veliinu u mjerilu
prirode-prototipa a m u mjerilu modela.

Slika 13.2 primjer prototipa (mjerilo prirode) i modela (mjerilo modela)

13.3.2 Kinematska slinost, slinost svojstva tekuina i tlakova

Kinematska slinost dvaju tokova biti e ostvarena ako su zadovoljeni omjeri vremena, brzina i
ubrzanja:

tr =

tp
tm

(13.4a)

194
vr =

vp

L p / t p L p t m Lr
=
=
Lm / t m Lm t p t r

(13.4b)

v p / t p v p t m Lr
=
= 2
vm / t m vm t p t r

(13.4c)

vm

ar =

ap
am

a mjerila svojstva tekuina (gustoe, kinematske viskoznosti) i tlakova su:

r =

p
m

r =

p
m

pr =

pp
pm

Fr
L2r

(13.5a,b,c)

13.3.3 Dinamika slinost

Ostvarivanje dinamike slinosti je osim kinematske i geometrijske slinosti takoer nuan uvjet za
postizanje slinosti teenja u prirodi i na modelu. Dinamika slinost biti e ostvarena ukoliko se
pojedine djelujue sile nalaze u omjeru sila:

Fr=

Fp
Fm

(13.6)

13.3.4 Apsolutna mehanika slinost

Navier-Stokesova jednadba za mjerilo prirode i mjerilo modela definirana je slijedeim izrazima:
1
dv
grad p p + p v p
= Rp
p
dt p

(13.7a)

p
v
1
dv
a r = R r Rm r
grad p m + r 2 r m v m
r Lr m
Lr
dt m

(13.7b)

Ukoliko se koristi ista tekuina u analizama na modelu kao to je i u prirodi, apsolutnu mehaniku
slinost mogue je u potpunosti ostvariti samo ukoliko vrijedi jednakost koeficijenata (mjerila):

a r = Rr =

v r2
pr
v
=
= r 2r = 1
Lr r Lr
Lr

(13.8)

195
a to je zadovoljeno jedino u sluaju izbora mjerila duljina Lr = 1. U veini praktinih sluajeva
istraivanja na fizikalnim modelima, primjerice u analizi proloma brane i propagacije poplavnog
vala, besmisleno je izgraivati model u mjerilu prototipa (Lr = 1) pa apsolutna mehanika slinost
nee biti ni postignuta. S druge strane, u opem sluaju vrlo sloenog strujanja, nije dostupna ni
proizvoljna tekuina sa takvim fleksibilnim fizikalnim svojstvima koja bi omoguila ostvarenje
apsolutne slinosti i pri Lr 1. No u praksi nije rijedak sluaj da se istraivanja na fizikalnim
modelima ipak provode i sa razliitim tekuinama od onih koje se pojavljuje u prirodi a ime se
omoguuje dodatna fleksibilnost u odabiru mjerila duljina. U sluajevima kada postoji potreba za
rezultatima vrlo visokog stupnja tonosti i pouzdanosti izvode se i modeli u mjerilu duljina Lr = 1.
Primjer takvih ispitivanja je prisutan u automobilskoj industriji u kojoj se ispitivanja otpora
automobila pri opstrujavanju zrakom izvode u zranim tunelima u kojima je postavljen model
automobila izveden u mjerilu duljina Lr = 1.

13.3.5 Newtonov uvjet slinosti

Na temelju mjerila ubrzanja (jednadba 12.4c) i tlaka (jednadba 12.5c) dobiva se i mjerilo sila
prema Newton-ovom uvjetu slinosti:

ar =

Lr
p
= r
2
r Lr
tr

pr =

Fr
L2r

F r = r

L4r
t r2

(13.9a,b,c)

kojim je definirana ovisnost inercionih sila Fr naspram kinematskih mjerila duljine Lr i vremena tr
te mjerila gustoa r.

13.3.6 Parcijalne dinamike slinosti

Kao to je spomenuto u prethodnom poglavlju, u sluaju odabira mjerila duljina Lr > 1 i pri odabiru
iste tekuine za modelska ispitivanja kao i u prirodi, naruen je uvjet apsolutne mehanike slinosti.
No to ne znai da je ispitivanje na fizikalnom modelu nema svrhu. Ukoliko od svih vanjskih sila u
nekoj hidrodinamikoj pojavi znaajno dominira utjecaj samo jedne sile, primjerice gravitacije ili
viskoznosti, onda e za zadovoljavajuu-priblinu slinost inercionih sila na modelu i prototipu
biti potrebno zadovoljiti samo slinost dominantne vanjske sile. Zadovoljenje takvih uvjeta slinosti
sila naziva se i parcijalna slinost. Zbog toga je prvi korak u postavci fizikalnog modeliranja
odreivanje dominantne vanjske sile u samom hidrodinamikom procesu odnosno dominantnog

lana desne strane Navier-stokes-ove jednadbe.

196
Froude-ov kriterij slinosti
Ukoliko je u hidrodinamikom procesu u mjerilu prirode dominantan utjecaj gravitacione sile,
parcijalna dinamika slinost na fizikalnom modelu biti e zadovoljena kroz ostvarenje istog
doprinosa masenih sila u inercionoj sili:

ar =

v
v r2
pr
= Rr =
= r 2r = 1
r Lr
Lr
Lr

v r2
=1
Lr R r

(13.10)

to uz spomenute indeksne oznake za mjerilo prirode i mjerilo modela daje odnose:

v 2p

v m2
=
L p g p Lm g m

Frp = Frm

(13.12a,b)

Kako se iz prethodnog izraza moe uoiti, ukoliko je u procesu u mjerilu prirode dominantna
vanjska sila gravitacijska sila, za postizanje parcijalne slinosti potrebno je osigurati jednakost
Froude-ovog broja na modelu i u prirodi. Time se osigurava jednaki doprinos sile gravitacije u
inercionoj sili pri hidrodinamikom procesu u prirodi i na modelu.
Daljnje kinematske izvedenice su mjerilo brzina i vremena prema Froude-ovom kriteriju slinosti:

vr =

vp
vm

= L1r/ 2

tr =

Lr
= L1r/ 2
vr

(13.12a,b)

Kako se to iz prethodnih jednadbi moe uoiti, pri standardnom izboru mjerila duljina Lr > 1,
brzine koje se pojavljuju na modelu manje su od brzina u prirodi, odnosno izmjerena brzina na
modelu prenosi se u mjerilo prirode sa koeficijentom koji je >1.
Izvedba fizikalnog modela prema Froude-ovom kriteriju slinosti u praksi je vezana uz analizu
propagacije poplavnog vala pri lomu brane, analizi kratkih objekata u teenju sa slobodnim vodnim
licem (preljevi), suenja i proirenja presjeka korita te deformacije gravitacionih vjetrovnih valova
u akvatorijima luka.

197
Reynolds-ov kriterij slinosti
Ukoliko je u hidrodinamikom procesu u mjerilu prirode dominantan utjecaj sile viskoznosti,
parcijalna dinamika slinost na fizikalnom modelu biti e zadovoljena kroz ostvarenje istog
doprinosa viskoznih sila u inercionoj sili:

v
v r2
P
= Rr = r = r 2 r = 1
r Lr
Lr
Lr

ar =

v r Lr

=1

(13.13)

to uz spomenute indeksne oznake za mjerilo prirode i mjerilo modela daje odnose:

vp Lp

v m Lm

Rep = Rem

(13.14a,b)

Kako se iz prethodnog izraza moe uoiti, ukoliko je u procesu u mjerilu prirode dominantna sila
viskoznosti, za postizanje parcijalne slinosti potrebno je osigurati jednakost Reynolds-ovog broja
na modelu i u prirodi. Time se osigurava jednaki doprinos viskoznih sila u inercionoj sili pri
hidrodinamikom procesu u prirodi i na modelu.
Daljnje kinematske izvedenice su mjerilo brzina i vremena prema Reynolds-ovom kriteriju
slinosti:

vr =

vp
vm

r
Lr

tr =

L2r

(13.15a,b)

Kako se to iz prethodnih jednadbi moe uoiti, pri izboru mjerila duljina Lr > 1, brzine koje se
pojavljuju na modelu vee su od brzina u prirodi, odnosno izmjerena brzina na modelu prenosi se u
mjerilo prirode sa koeficijentom koji je <1. Izvedba fizikalnog modela prema Reynolds-ovom
kriteriju slinosti u praksi je vezana uz analizu mjernih instrumenata u cjevovodima pod tlakom te
pri obstrujavanju oblih i dugakih profila pri relativno malim brzinama.

198
Mach-ov kriterij slinosti
Pri analizi dinamike kompresibilnih tekuina potrebno je uzeti u obzir i sile promjene oblika
(Hook-ov zakon = E

l
; F EA) pa uvoenjem omjera modula elastinosti u prirodi i na
l

modelu dobiva se jednakost:

Er =

Ep

(13.16)

Em

Prema Newton-ovom uvjetu slinosti inercionih sila mjerilo sila je definirano izrazom:
2 2
2
F r = r v r Lr = E r Lr

(13.17)

pa je za ostvarenje slinosti potrebno zadovoljiti Mach-ov kriterij odnosno jednakost Mach-ovih

brojeva u prirodi i na modelu:

vp
Ep

vm
Em

Map = Mam

(13.18a,b)

iz kojeg se dobiva i odgovarajue mjerilo brzina:

vr =

Er

(13.19)

Izvedba fizikalnog modela prema Mach-ovom kriteriju slinosti u praksi je vezana uz analizu
vodnog udara u cjevovodima pod tlakom pri kojemu se tekuina promatra kao stiljiva.

Weber-ov kriterij slinosti

Pri analizi dinamike tekuina sa izraenom zakrivljenosti vodne povrine potrebno je uzeti u obzir i
kapilarne sile zbog uea sila povrinske napetosti (F KA / r ). Zbog toga je potrebno ostvariti iste
vrijednosti konstante kapilarnosti u prirodi i na modelu:

199
Kr=

Kp

(13.20)

Km

Prema Newton-ovom uvjetu slinosti inercionih sila mjerilo sila je definirano izrazom:
2 2
F r = r v r Lr = K r Lr

(13.21)

pa je za ostvarenje slinosti potrebno zadovoljiti Weber-ov broj odnosno jednakost Weber-ovih

brojeva u prirodi i na modelu:

p v 2p L p
Kp

m v m2 Lm
Km

Wep = Wem

iz kojeg se dobiva i odgovarajue mjerilo brzina :

vr =

Kr
r Lr

(13.22)

Izvedba fizikalnog modela prema Weber-ovom kriteriju slinosti u praksi je vezana uz analizu
irenja kapilarnih valova ( brzina propagacije kapilarnih valova c<23 cm/s)
Na slici 13.2 dan je prikaz fizikalnog modela preljeva izvedenog u hidrotehnikom laboratoriju
GFZ (Froudeova slinost ; Lr = ---). Na slici 13.3 dan je prikaz fizikalnog modela rasteretnog
preljeva GOK-a izvedenog u hidrotehnikom laboratoriju GFZ (Froudeova slinost ; Lr = 16,7). Na
slici 13.4 dan je prikaz fizikalnog modela luke Split izvedenog u hidrotehnikom laboratoriju IGH
(Froudeova slinost ; Lr = 50). Na slici 13.5 dan je prikaz fizikalnog modela kajakake staze
izvedenog u hidrotehnikom laboratoriju GFZ (Froudeova slinost ; Lr = 25/15). Na slici 13.5 dan je
prikaz prototipa i fizikalnog modela dionice dovodnog kanala predreetke, talonice i reetke na
ulazu u temeljni ispust retencije Kuniak u Zagrebu ( model izveden u hidrotehnikom
laboratoriju GFZ ; Froudeova slinost ; Lr = 5).

200

Slika 13.2 prikaz fizikalnog modela preljeva izvedenog u hidrotehnikom laboratoriju GFZ (Froudeova
slinost ; Lr = ---)

Slika 13.3a,b - prikaz fizikalnog modela rasteretnog preljeva GOK-a izvedenog u hidrotehnikom laboratoriju
GFZ (Froudeova slinost ; Lr = 16,7)

201

Slika 13.4a,b - prikaz fizikalnog modela luke Split izvedenog u hidrotehnikom laboratoriju IGH (Froudeova
slinost ; Lr = 50 ; izgled fizkalnog modela Gradske luke Split pogled na sjevernu (lijevo) i junu (desno) stranu
luke)

Slika 13.4c,d - prikaz fizikalnog modela luke Split izvedenog u hidrotehnikom laboratoriju IGH (Froudeova
slinost ; Lr = 50 ; detalji fizkalnog modela Gradske luke Split ACI marina (lijevo) glavni lukobran (desno) )

Slika 13.5 - prikaz fizikalnog modela kajakake staze izvedenog u hidrotehnikom laboratoriju GFZ (Froudeova
slinost ; Lr = 25/15)

202

Slika 13.6 - prikaz prototipa (lijevo) i fizikalnog modela (desno) dionice dovodnog kanala predreetke, talonice
i reetke na ulazu u temeljni ispust retencije Kuniak u Zagrebu ( model izveden u hidrotehnikom
laboratoriju GFZ ; Froudeova slinost ; Lr = 5)

13.4 Dimenzionalna analiza

Dimenzionalna analiza je temeljna analiza koja se upotrebljava u svim granama znanosti.
Dimenzionalna analiza se temelji na racionalnom razmiljanju koje navodi na zakljuak da
jednadbe kojima se opisuju procesi u fizici i koje sadra fizikalne veliine moraju biti dimenziono
homogene. To nadalje znai da postoji neovisan sustav jedinica kojima se izraavaju pojedine
fizikalne veliine koje se pojavljuju u jednadbama. Temeljne fizikalne veliine sa pripadnim
dimenzijama u mehanici su duljina [L=m], masa [M=kg] i vrijeme [T=s]. Ostale fizikalne veliine
su izvedenice, pa primjerice brzina [L/T] ima dimenziju [m/s] a sila [F] ima dimenziju [kgm/s2=N].
Za primjer upotrebe dimenzionalne analize promatra se sluaj odreivanja koeficijenta otpora
oblika CO kugle pri opstrujavanju realnom tekuinom. Prvi korak je racionalno donoenje odluke o
fizikalnim veliinama koje su relevantne u samom procesu a to su:
-

brzina pristrujavanja v

dinamiki koeficijent viskoznosti

gustoa tekuine

promjer kugle D

U funkcionalnoj formi dobiva se slijedea formulacija odnosa izmeu ovisne fizikalne veliine sile
otpora oblika FO i prethodno definiranih neovisnih fizikalnih veliina:

FO = f1 (v, , , D)

(13.23)

203
koje imaju slijedee dimenzije:
[FO] = [F]

[v] = [L/T]

[] = [FT/L2] ;

[] = [FT2/L4] ;

[D] = [L]

Slijedei korak je da se izraz 13.23 prebaci u formu funkcionala koji sadri samo bezdimenzionalne
fizikalne veliine a sa kojima je takoer opisan proces. Naravno, te bezdimenzionalne veliine
formirane su upravo od dimenzionalnih veliina iz izraza 13.23.
U smislu sistematizacije daljnje provedbe dimenzionalne analize potrebno je odabrati jednu
neovisnu fizikalnu veliinu iz skupa (v, , , D) koju se kroz kombiniranje (dijeljenje i mnoenje)
sa ostalim fizikalnim veliinama (neovisnim i ovisnim) pretvara u bezdimenzionalni parametar.
Procedura se ponavlja i sa preostalim neovisnim fizikalnim veliinama iz skupa (v, , , D) sve dok
jednadba procesa nije izraena samo sa novonastalim bezdimenzionalnim parametrima.
Primjer provedbe je slijedei: odabere se neovisna fizikalna veliina u svrhu eliminacije [F] iz
preostalih neovisnih i ovisnih fizikalnih veliina koji takoer sadre dimeziju [F]. To su ovisna
fizikalna veliina FO i neovisna fizikalna veliina . Ukoliko se koristi operacija dijeljenja dobiva
se novi oblik funkcionala izraenog na nain :

= f 2 v , , D

FO

(13.24)

Jednadba 13.24 sadri jo samo osnovne dimenzije [L] i [T]:

L4
= 2
T

FO

L2
=
T

Sada se odabire neovisna fizikalna veliina v u svrhu eliminacije [T]. Budui da je [T] u FO/
prisutan sa drugom potencijom a u / sa prvom potencijom dijeljenje se provodi sa v2 i sa v.
Ponovno je dobiven novi oblik funkcionala koji je izraen na nain :

FO

= f 3 , D
2
v
v
Jednadba 13.25 sadri jo samo osnovnu dimenziju [L]:

(13.25)

204

FO
= L2
2
v

[ ]

= [L ]
v

Posljednji korak u ovom primjeru je eliminacija dimenzije [L] dijeljenjem FO/v2 sa D2 i /v sa D.

Time je dobivena i konana forma bezdimenzionalnog funkcionala:

FO

= f 4

2
v D
vD

(13.28)

koji sadri samo bezdimenzionalne parametre:

F0
= [1] ;
v2 D2

= [1]
vD

Na ovaj nain je prvobitni skup od pet dimenzionalnih lanova, relevantnih za analizirani proces,
sveden na samo dva bezdimenzionalna lana. Ovime se znatno pojednostavljuje prikaz
ekperimentalnih istraivanja. U klasinom dimenzionalnom dijagramskom prikazu potreban je
jedan dijagram za definiranje utjecaja v na FO (jedna krivulja na dijagramu FO = f(v)) uz fiksirane
vrijednosti za , i D. Na istom dijagramu mogu je jo i prikaz ovisnosti o a ime se dobiva niz
krivulja na jednom dijagramu (FO = f (v,)) uz fiksirane i D. Meutim, ako se eli prikazati i
ovisnost o potrebno je kreiranje cijelog niza dijagrama za svaki pojedini ispitivani (dijagram
1 FO = f (v,,1), dijagram 2 FO = f (v,,2), ... , dijagram n FO = f (v,,n)) uz
fiksirani D. Daljnja dijagramska prezentacija o utjecaju varijacije D na silu FO zahtijeva ponavljanje
svih prethodnih dijagrama i to m puta, gdje je m broj ispitivanih promjera D.
Koritenjem prikazanog postupka dimenzionalne analize odnosno formiranjem bezdimenzionalnih
parametara mogue je sve ovo prikazati na samo jednom dijagramu u obliku ve spomenute
funkcijske ovisnosti

FO

= f
.
2
v D
vD

205

LITERATURA
POGLAVLJE 1
Hirschfelder, J. O.; Curtiss, C. F.; Bird, R. B.: Molecular theory of gases and liquids, Wiley &
Sons, New York, 1964.
Holman, J. P.: Heat Transfer, McGraw-Hill, New York, 1997.
Jovi, V.: Uvod u hidromehaniku, Element, Zagreb, 2005.
Reid, R. C.; Sherwood, T. K.: The properties of gases and liquids, Their estimation and correlation,
McGraw-Hill, New York, 1966.
Skelland, A. H. P.: Non-newtonian flow and heat transfer, Wiley & Sons, New York, 1967.
White, F. M.: Viscous fluid flow, McGraw-Hill, New York, 2005.
White, F. M.: Fluid Mechanics, McGraw-Hill, New York, 2005.

POGLAVLJE 2
Jovi, V.: Uvod u hidromehaniku, Element, Zagreb, 2005.
Chadwick, A. ; Morfett, J.; Bortwick, M.: Hydraulics in civil and environmental engineering, Spon
Press, London-New York, 2004.
Press, H.; Schroeder, R.: Hydromechanik im Waserbau, Ernst&Sons, Berlin, 1966.
White, F. M.: Fluid Mechanics, McGraw-Hill, New York, 2005.

POGLAVLJA 3 i 4
Batchelor, G. K.: An introduction to fluid dynamics, Cambridge University Press, Cambridge, 1967.
Jovi, V.: Uvod u hidromehaniku, Element, Zagreb, 2005.
Hansen, A. G.: Fluid mechanics, Wiley, New York, 1967.
Lamb, H.: Hydrodynamics, Dover, New York, 1945.
Press, H.; Schroeder, R.: Hydromechanik im Waserbau, Ernst&Sons, Berlin, 1966.
White, F. M.: Viscous fluid flow, McGraw-Hill, New York, 2005.
White, F. M.: Fluid Mechanics, McGraw-Hill, New York, 2005.

206

POGLAVLJA 5 i 6
Abbott, M. B.; Basco, D. R.: Computational fluid dynamics an introduction for engineers,
Pitman, London, 1979.
Andreson, J. D.: Computational fluid dynamics: The basics with aplications, McGraw-Hill, New
York, 1995.
Hinze, J. O.: Turbulence, an introduction to its mechanism and theory, McGraw-Hill, New York,
1975.
Jovi, V.: Uvod u hidromehaniku, Element, Zagreb, 2006.
Taylor, G. I.: The transport of vorticity and heat through fluids in turbulent motion, Proc.Roy.Soc.
A135 (1932), 685-705.
Patankar, S. V.: Numerical heat transfer and fluid flow, McGraw-Hill, New York, 1980.
Prandtl, L.; Tietjens, O. G.: Fundametals of hydro and aeromechanics, Dover, New York, 1957.
Rodi, W.: Turbulence Models and their Application in Hydraulics A state of the art Review,
Special IAHR Publication, 1980.
White, F. M.: Viscous fluid flow, McGraw-Hill, New York, 2005.
White, F. M.: Fluid Mechanics, McGraw-Hill, New York, 2005.

POGLAVLJE 7
Jovi, V.: Uvod u hidromehaniku, Element, Zagreb, 2006.
Schlichting, H.: Boundary-layer theory, McGraw-Hill, New York, 1979.
White, F. M.: Fluid Mechanics, McGraw-Hill, New York, 2005.

POGLAVLJE 8
Jovi, V.: Uvod u hidromehaniku, Element, Zagreb, 2006.
Press, H.; Schroeder, R.: Hydromechanik im Waserbau, Ernst&Sons, Berlin, 1966.
Smith, A. J.: Pressure losses in ducted flows, Butterworths, London, 1971.
Streeter, V. L.: Fluid Mechanics, McGraw-Hill, New York, 1986.
Schroeder, R.: Stroemungberechnungen im bauwesen, Bau-ing Prax., Heft 121/122, Ernst&Sons,
Berlin, 1968/72.

207
Truckenbrodt, E.: Zur integralen Darstellungen der Energiegleichungen der Stroemungsmechanik,
Luft- und Raumf., FB 77-16 (1977), 265-270.
Truckenbrodt, E.: Ueber den Einfluss der Reibung in der Energiegleichungen der
Stroemungsmechanik, Recent developments in theoretical and experimental fluid mechanics, str.
616-626, Springer, Berlin-Heidelberg-New York, 1979.
White, F. M.: Fluid Mechanics, McGraw-Hill, New York, 2005.

POGLAVLJE 9
Chow, V. T.: Open Channel Hydraulics, McGraw-Hill, New York, 1954.
French, R. H.: Open Channel Hydraulics, McGraw-Hill, New York, 1987.
Jain, S. C.: Open Channel Flow, Willey, New York, 2000.
Jovi, V.: Uvod u hidromehaniku, Element, Zagreb, 2006.
Sturm, T. W.: Open Channel Hydraulics, McGraw-Hill, New York, 2001.
Smith, C. D.: Hydraulic Structures, University of Saskatchewan Printing Services, Saskatoon-CA,
1995.
Stoji, P.: Hidrotehnike graevine - knjiga III, Graevinski fakultet Sveuilita u Splitu , Split,
1999.
White, F. M.: Fluid Mechanics, McGraw-Hill, New York, 2005.

POGLAVLJE 10
Jovi, V.: Uvod u hidromehaniku, Element, Zagreb, 2006.
Press, H.; Schroeder, R.: Hydromechanik im Waserbau, Ernst&Sons, Berlin, 1966.

POGLAVLJE 11
Jovi, V.: Uvod u hidromehaniku, Element, Zagreb, 2006.
White, F. M.: Fluid Mechanics, McGraw-Hill, New York, 2005.

POGLAVLJE 12
Benedickt, R. P.: Fundamentals of temperature, pressure, and flow measurement, Wiley, New
York, 1984.
Kobus, H.: Hydraulic Modelling, German association for water resources and land improvement,
Verlag Paul Parley, Berlin, 1980

208
Miller, R. W.: Flow measurement engineering handbook, McGraw-Hill, New York, 1996.
Novak, P., abelka, J.: Models in Hydraulic Engineering, Pitman Advanced Publishing Program,
Boston, 1981.
Sharp, J. J.: Hydraulic Modeling, Butterworth, London, 1981.
Yalin, M. S.: Theory of hydraulic models, Macmillan, London, 1971.
White, F. M.: Fluid Mechanics, McGraw-Hill, New York, 2005.