Professional Documents
Culture Documents
Uvod U Znanost
Uvod U Znanost
UVOD U ZNANOST
2005
Copyright 2005
Visoka kola za turistiki menadment u ibeniku
ISBN 953-6781-17-4
UVOD U ZNANOST
ibenik, 2005
UVOD U ZNANOST
Nakladnik:
Visoka kola za turistiki menadment u ibeniku
Za nakladnika:
Prof. dr. sc. Ratko Dobre
Recenzenti:
Prof. dr. sc. Mirko Jaki
Prof. dr. sc. Hrvoje Barievi
Prof. dr. sc. Velimir Topolovec
Prof. dr. sc. Ratko Dobre
Lektura i korektura:
Branka Belak
Grafiki urednik:
Jurica Matoin
Tisak:
XXXXXXXXXXXXXXXXXXXX
Udbenik odobrilo Povjerenstvo za izdavaku djelatnost Visoke kole za
turistiki menadment u ibeniku
UDK 001.89
BELAK, Stipe
Uvod u znanost / Stipe Belak
Udbenici Visoke kole za turistiki
menadment u ibeniku
Manualia Collegii Studiorum Sibenicensium
ISBN 953-6781-17-4
ISBN 953-6781-17-4
Sadraj:
Predgovor
O znanosti
11
25
Znanost o znanosti
38
48
68
100
113
125
Prilozi
137
Bibliografija
188
Kazalo
193
PREDGOVOR
Ova knjiga, udbenik, sastoji se od tematskih cjelina, poglavlja, kroz koje je
vrlo saeto izloena kompleksna problematika prikaza definicija znanosti,
povijesti znanosti, razvoja znanosti, kategorija znanstvene logike, ope
znanstvene metode, metoda znanstvenog istraivanja, znanstvenih i drugih
publikacija, planiranje i organizacija znanstvenog istraivanja te metoda
pisanja znanstvenih radova. Prikaz ovako kompleksne problematike dodatno
je otean nastojanjem da se svaki pojam ili definiciju utemelji u znanstvenoj
i filozofijskoj literaturi to je nuno donijelo, u prvim poglavljima veliki
broj pozivnih biljeaka - fusnota. U pisanju ovog udbenika, kao tematski
okvir, koritena su dva izvrsna sveuilina udbenika, noviji "Metodologija i
tehnologija izrade znanstvenog i strunog djela", autora Ratka Zelenike, u
nakladi Ekonomskog fakulteta u Rijeci Rijeka 2000. i neto stariji udbenik
"Osnove znanstvenog i strunog rada" autora Miroslava ugaja, u nakladi
"Zagreb", Samobor 1989. Oba udbenika mogu se preporuiti svima koji
ele produbiti svoje znanje iz podruja znanosti, znanstvenog i strunog
problema,
postavljanje
hipoteze,
testiranje
hipoteze,
metoda
dokazivanja,
metoda
opovrgavanja,
metoda
10
O ZNANOSTI
Od samih poetaka svjesnih ljudskih nastojanja da razumije svijet koji ga
okruuje, da sazna vie o stvarnosti koja ga okruuje, na poetku iz straha
od nepoznatog i stalne pogibli, iz potrebe pukog preivljavanja ljudi stjeu
razliita znanja, vjetine i vjerovanja. Kasnije, s ciljem predskazivanja i
prognoziranja pojave i razvoja buduih dogaanja, potom da se spozna
priroda1 i stee znanje2 o pojavama i procesima prirode, traje i nastojanje za
odreenjem metoda i procesa traganja za znanjem koji bi omoguili
priroda (lat. natura < nasci, postati, roditi se; gr. physis), sveukupnost onoga to
nastaje samo od sebe te sveukupnost onoga to se zbiljski pokazuje. U empirizmu, ali isto
tako i u Kantovu transcendentalno-filozofskome poimanju, priroda prvorazredno oznauje
objekt kvantificiranoga znanstvenoga istraivanja kao i objekt tehniko-praktinoga
ovladavanja.
2
znanje (jezino srodno s gr. idein; lat. videre, gledati), kao glagol, prema svome
podrijetlu, 'znati' znai neto "to se ve vidjelo" (te tako imati spoznaju o nekoj stvari i biti
upuen u ophoenje njome). Znanje moe razumjeti uvid u neku stvar i kao pronicanje u
nju, kao uvid i pronicanje koji se temelje na samonazonosti sadraja neke stvari u
spoznajuem duhu, dotino (u novovjekovlju) u spoznajnoj svijesti. Metodologijsko
postizanja toga znanja jest znanost.
11
metoda
znanstvenog
istraivanja,
rezultiralo
je
mnogim
znanost (gr. episteme; lat. scientia). Openito, pronicanje u razlone sveze nekoga
premeta koji se treba spoznati, pronicanje koje a) taj predmet uvrtava u odreeno stvarno
podruje te koje upravo na tome predmetu eli spoznati utemeljujui sklop toga cijeloga
podruja istraivanja. b) Znanost je nain postupanja (metoda) s navlastitou dotinoga
ogranienoga stvarnoga podruja, nain kako se ta navlastitost sama od sebe pokazuje,
uspostavlja. Tako je znanost metodologijski ustrojeno zadobivanje znanja o razlonim
svezama u stvarnim podrujima koja se pod odreenim vidovima (aspektima ili
prespektivama) izdvajaju iz stvarnosti kao cjeline. Istodobno je znanost rezultat, naime
sklop istinitih ili pak sklop onih koje se dri istinitima i vjerojatnima reenica o
temeljnim sponama meu predmetnim pojavama nekoga podruja. Utemeljujui sklop u
novovjekovnim empirijskim znanostima, koje su se osamostalile od filozofije, slovi kao
relacijski odnos izmeu uzroka i uinka u prirodnim pojavama, odnos koji se moe
matematiki kvantitativno formulirati te temeljem kojega se te pojave mogu objasniti
(objanjenje) i na kojega se one mogu svesti, doim u duhovnim znanostima taj relacijski
odnos slovi kao znaenjski i misaoni kontekst iz kojega i prema kojemu se duhovnopovijesne pojave trebaju razumjeti.
4
metoda (gr. methodos, put prema neemu), openito odreeni postupak za postizanje
nekoga pretpostavljenoga cilja. Znanstvene metode (razliitih prirodnih, duhovnih,
drutvenih znanosti itd.) odreene su dotinim prethodnim nacrtom (teorija) predmetnoga
podruja. Time su definirani temeljni pojmovi i naela neke znanosti kao i sveukupnost
propisanih postupaka ukljuujui i provjeru same teorije. U posve openitome smislu treba
razlikovati izmeu indukcije i dedukcije. Obje su, glede njihova utemeljenja i dometa, tema
spoznajnoteorijske kao i znanstvenoteorijske refleksije. Pokuaj reduciranja mnotva
metoda na jednu jedinu mjerodavnu metodu ne vodi do proirenja, nego do suavanja
mogunosti spoznaje i znanja. Stoga se u raspravi izrijekom javlja zahtjev za pluralizmom
metoda (usp. interdisciplinarnost).
12
stjecanja
istinitog
13
(to
ukljuuje
dinamiki13
proces
definiranja
znanja,
istina (gr. aletheia; lat. veritas), U najopenitijem smislu istina je pravi (bitni) ljudski
govor koji razotkriva neto, i to na nain kako je ono samo po sebi (zbiljski odnos stvari).
Istina je takoer obiljeje ostalih vrsta ljudskoga odnosa u kojima se oituje: to neto u biti
jest te kako je njegovo stvarno stanje.
10
problem (gr. problema, neto to je priloeno, baeno), pojam koji izvorno spada u
vojnu i geometrijsku jezinu uporabu. Problem nakon Platona zadobiva ope znaenje
nekoga zadatka, posebice znaenje nekoga jo nerijeenoga i tekoga znanstvenoga pitanja.
12
14
sistematiziranja
14
dinamikog
znanja
provjeru
znanja
kao
najvaniju
oznaku
14
dinamis (gr. dynamis, snaga, sila), mo i njezina mogunost (lat. potentia) za razliku
od stvarnog djelovanja ili uina (gr. energeia; lat. actus, actualitas, rad, djelovanju sile).
15
15
i dio je sveukupne
znanosti.
Osim pojma znanstvene discipline od interesa je definirati19 i pojam
znanstvene doktrine ili nauka. Slino kao i pojam nauke pojam nauk se
temelji na pojmu uenje, nauavanje. U svezi s definiranjem znanosti nauk
moemo definirati kao organizirani skup stavova, naina miljenja, metoda i
naina pristupa nekom odreenom znanstvenom problemu. Ovako
definirani pojam znanstvene doktrine ili nauka moemo smatrati dijelom
znanstvene discipline jer je utemeljenost skupa znanstvenih stavova samim
postupkom formiranja odreena kao neto prihvaeno, pouzdano, istinito i
preporuljivo u znanosti. Time je znanstvena doktrina koju jo moemo
17
sustav (sistem od gr. syn, s, skupa; histemi, staviti). Su-stav je openito skupljanje
neke viestrukosti u jednu cjelinu pri emu su svi "dijelovi" te cjeline ralanjeni tako da su
razdvojeni jedan od drugoga, ali su istodobno ipak meusobno povezani pa djeluju kao
cjelina.
18
cjelina (gr. holon; lat. totum), jedno sastavljeno iz mnonoga (njegovih dijelova) koje
se ne nagomilavaju na sluajan nain, nego se pokazuju iznutra povezanima te odvojenima
od drugoga; jedno, zamjedbom i iskustvom dano, pojedinano bie kao i njegova osjetilno
zamjedbena slika.
19
definicija (lat. definire, omeiti), odreenje nekoga pojma, a time i stvari koje se njime
misli, navoenjem svih nunih oznaka kao i jednoga nadilazeega znaenjskoga polja, iz
kojega ta obiljeja izdvajaju pojam, dotino, stvar.
16
tehnika (gr. techne, struno znanje, umijee, vjetina, zanat; na latinski prevedeno kao
ars, umjee). Pod tehnikom se openito shvaa cjelokupnost pravilnih svjesnih postupaka te
cjelokupnost instrumentalnih i energetskih sredstava kojima se iz prirodnih tvari proizvode
svrsishodni predmeti za podmirivanje ljudskih ivotnih potreba. Pojavni oblik tehnike kao i
njezina ivotno-praktina vanost duboko se mijenjaju u povijesti zajedno s ovjekovim
razumijevanjem svijeta i samoga sebe. U antici (primjerice, kod Aristotela) techne znai
upuenost ovjeka u proizvoenje i u primjenu orua i potronih dobara. Techne je, prema
tomu, u uskoj svezi s umjetniko-strukovnim stvaranjem (poiesis) pa je ona na taj nain, uz
etiko-politiki, i djelatni nain znanja (praxis) te uz isti, misaono-motrei nain znanja
(theoria) zasebna vrsta znanja kojom se ovjek, kao umom obdareno ivo bie,
stvaralaki izgrauje u svijetu. Tako antika tehnika samu sebe shvaa u najirem smislu
kao "umjetnost" sa svim svojim umjetnim oruem i djelima za razliku od "prirode" (physis)
kao cjelokupnosti stvari koje su nastale "same od sebe". Razvoj prirodnih znanosti koje
postupaju na matematiki egzaktan nain, a u kojima se priroda skicira kao mehanizam koji
se moe procijeniti (Descartes), vodi ponajprije do moderne strojne tehnike, potom, do
iznaaa automata koji upravljaju sami sobom, do iznaaa umjetnih sirovina te, konano,
do raznovrsnih novih oblika dobivanja energije (para, elektrina i atomska energija).
Znanstveno utemeljenje, tehnika konstrukcija i gospodarsko-industrijska proizvodnja
udruuju se u sklop tehnikoga svijeta, koji zadire u sva podruja drutveno-kulturnoga
ivota te koji svojim modelom svrhovito-racionalnoga operiranja proimlje i miljenje i
djelovanje. Filozofija tehnike koja se oblikovala koncem 19. st. u bioloko-antropolokome
smislu tehniku shvaa openito kao "organsku projekciju" (E. Kapp) i kao produavanje ili
kao nadomjetanje organa.
17
21
operacionalizam (lat. operari, raditi, aktivirati se), pravac u teoriji znanosti koji potjee
od P. W. Bridgemana, a po kojemu se fizikalni pojmovi definiraju kroz odgovarajue
eksperimentalne operacije i operacije mjerenja. Operacionalizam je izvan fizike prevladao i
u empirijskoj psihologiji. S toga je gledita P. Lorenzen razvio operativnu logiku.
22
praksa (od gr. glagola prattein, djelovati, initi), djelovanje, svjesno djelatni ivot. Od
Aristotela potjee podjela znanosti na teorijske (promatrajue), praktine (one koje su
usmjerene na djelovanje) i poietske (one koje se odnose na stvaralatvo). Daljnja podjela
praktinoga znanja na phronesis (uvid, razmatranje), oikonomia ((kuno) gospodarstvo) te
politika (politiku, najue povezanu s etikom) poblie odreuje djelovanje na koje se misli
pod praksom kao javno (drutveno) djelovanje. Djelomice se i kod samoga Aristotela
poiesis (techne, umijee, stvaralatvo) ubraja u praksu iz ega se onda razvija sve do danas
uobiajeno sueljavanje izmeu teorije i prakse.
23
18
mogao biti, poslovno ili na drugi nain vrlo interesantan i upotrebljiv, ali
potpuno irelevantan znanosti kao cjelini (pa time i bitno ograniene
24
entelehija (gr. entelehia, neto to u sebi samome ima ispunjenje kao cilj -telos).
26
cilj (gr. telos; lat. finis), esto istoznano ili u srodnome znaenju upotrebljavani
pojam s pojmom "svrha".
19
znanstvenom
istraivanju.
Ovako
definirani
odnosi
tako
steenih
podataka,
utvrivanje
istinitosti
zakljuaka,
27
20
21
znanstvenosti
prirodoznanstvenih
istraivanja.
Pitanje
smisla
22
bavi problemima koji mogu nastati ili koji nastaju razvojem znanosti pri
emu je u suvremenom svijetu posebno akutan problem znanstvene etike,
bioetike i etike znanstvenih istraivanja. Odnos filozofije i znanosti moe se
nai ve kod Platona koji je filozofa nazvao sinoptikusom, onim koji stvara
sveobuhvatni pogled, iz ega se javlja, prema Platonu, cilj filozofije da
pokae svijet kao cjelinu, smisao ljudskoga postojanja i djelovanja te
definira ope zakone koji djeluju u svim oblicima miljenja.
Da bi definirali relaciju znanosti i filozofije potrebno je ukazati na temeljne
granice znanosti kao izraz onoga to znanost nije i ne moe biti ako zadri
kao temeljni uvjet stjecanje znanja primjenom znanstvene metode.
Znanstvena spoznaja nije spoznaja bitka niti cjeline, ona je
partikularna i usmjerena na predmet znanstvene spoznaje
primjenom elemenata znanstvene metode.
Znanstvena spoznaja ne moe odrediti ciljeve ivota i ne postavlja
nikakve sustave vrijednosti.
Znanost i rezultati znanstvenih istraivanja ne mogu dati odgovore
na pitanja o vlastitom smislu. O znanosti i filozofiji K. Jaspers
navodi: "Tko je u znanosti traio osnovu svog ivota, snisao svojih
postupaka, sam bitak, morao se razoarati."
Osim onoga to odvaja znanost od filozofije mogue je nai, i objektivno
postoji, i sadraj koji integrira znanost i filozofiju, ne kao cjelinu, ve kao
komplementarna podruja ljudske djelatnosti, ili u terminima teorije
sustava, u funkciji sinergijski povezanih cjelina. Jasnoa filozofije temelj je
za postojanje i jasnou znanosti. Bez filozofije znanost ne moe odrediti
svoj sveukupni smisao. Pojedinane znanosti i znanstvene discipline
23
24
25
Znanost antike
Astronomija Sumerska, egipatska, kineska i grka promatranja i prorauni,
prvi su sustavno prikupljani temelji najstarije prirodne znanosti,
astronomije. Astronomija se razvila iz praktinih potreba, ureenje
kalendara, odreivanje tonog vremena, tonog poloaja, orijentacija pri
putovanju. Poetci istraivanja astronomije pripadaju najstarijim narodima
Mezopotamije. U Babilonu, Babilonski toranj, Zikkurat (zigurat) postavljeni
su temelji znanstvene astronomije. Dan kao jedinicu vremena nametnula je
priroda sama, promatranjem kretanja mjeseca odreena je vremenska
jedinica od jednog mjeseca (vremenski razmak od jednog punog mjeseca do
drugog), promatranjem je zakljueno da dvanaest ovakvih mjeseci ini
jednu godinu. Vjerojatno bogati kineski astronomski rezultati (anali seu do
2857. p.n.e.32) ostali su nedostupni zbog spaljivanja znanstvenih
dokumenata na zapovijed cara Cin Chi Hong Tia (221. p.n.e.). Antiki Grci
sustavno su prouavali svemir. Tales iz Mileta, geometar i astronom, (624
547. godine p.n.e.), predstavlja poetak filozofskog promatranja prirode,
poetak spoznaje opeg u prirodi. Prvi je izraunao i predvidio pomrinu
Sunca 585 godine p.n.e. Prema neprovjerenoj tradiciji Pitagora (oko 580.
500. godine p.n.e.) je prvi tvrdio da je zemlja okrugla, dok je Aristotel
(384.322. godine p.n.e.) za to pruio uvjerljiv dokaz. Heraklid Pontski (oko
350. godine p.n.e.) nasluivao je da se Zemlja okree oko svoje osi. Aristarh
(280. godine p.n.e.) je bio uvjeren da je Sunce vee od Zemlje. Razvio je
teoriju o Suncu kao sreditu oko kojeg se kreu nebeska tijela. Pronaao je i
metodu za izraunavanje udaljenosti Sunca i Mjeseca od Zemlje. Hiparh (3.
stoljee p.n.e.) se smatra ocem astronomije. Uoio je pojavu ekvinocija,
dotinom temeljnom predodbom njezina podruja predmeta, b) otkrie pojava koje se ne
uklapaju u tu sliku (anomalije) iznuuje stvaranje jedne nove paradigme, c) povijest
znanosti ne protjee kontinuirano, nego diskontinuirano kroz "znanstvene revolucije"
("izmjena paradigmi").
32
26
27
28
29
30
31
32
33
skolastika (gr. schole, kola; lat. scolasticus, uenjak), oznaka za filozofski i teoloki
nain pouavanja koji je oblikovan u srednjovjekovnim kolama, potom, oznaka za nain
razmiljanja koji je umnogome se orijentirajui prema Aristotelu grko antiko
miljenje proslijedio u novi vijek.
34
Znanost renesanse
Poetak velikih promjena u nainu prouavanja svijeta vezan je za imena:
Leonardo da Vinci (1452.1519.), Kopernik (Nicolaus Copernicus) (1473.
1543.) i Andreas Vesalius (1514.1564.). Leonardo da Vinci je jedinstvena
pojava univerzalnog genija koji je snagom uma i dubinom intucije
rasvijetlio velik kompleks problema i vizionarski ukazao na njihova
rjeenja. On primjenjuje promatranje i eksperiment kod prouavanja.
Kopernik je bio prvi koji je sve pojave u vezi s gibanjem Zemlje sveo na
jedinstven logiki sustav i izgradivi (1543.) nov heliocentriki, potisnuo je
Ptolomejev sustav. Vesalius je revolucionirao medicinska gledita
ispravljajui mnoge Galenove pogreke. Jedna od najznaajnijih osoba toga
doba bio je Erazmo Roterdamski (1466.1536.). Isticao se na svim
podrujima znanosti. Giordano Bruno (1548.1600.) predstavlja jednu od
najsvjetlijih linosti na elu povorke smionih duhova pri gaenju drutvene i
moralne statike dugotrajnog feudalnog razdoblja.
Znanost novog vijeka i moderna znanost
Temeljna filozofska i znanstvena misao utemeljena je u to vrijeme na dvama
shvaanjima svijeta. Jedno je empirizam, a drugo racionalizam. Prema
empirizmu iskustvo odreuje smjer filozofske misli. Istrauju se nove
metode analize iskustva, eksperiment je najvanija metoda (G. Galilei, J.
Locke, G. Berkeley, F. Bacon, D. Hume). Galileo Gallilei (1564-1642.)
uvodi eksperimentalnu metodu i matematiko formuliranje eksperimentom
istraenih zakonitosti; postavlja principe moderne dinamike; potvruje
Kopernikov heliocentrini sustav. Isaac Newton (1642- 1727.) definira
zakon gravitacije, apsolutni i relativni proces i apsolutno vrijeme. Ruer
Bokovi (1711-1887.) bavi se matematikom, astronomijom, geodezijom,
filozofijom, arheologijom, svoju teoriju prirodne filozofije izloio je u djelu
"Philosophiae naturalis theoria". Nagli razvoj fizike izmeu ostalih donose
35
istraivanja,
rezultata
znanstvenih
istraivanja
novih
prometne
znanosti,
komunikacijske
znanosti,
kozmologija,
medicina,
organizacijske
znanosti,
znanosti
upravljanja
36
37
ZNANOST O ZNANOSTI
Znanost definiramo kao znanje i metodu za stjecanje pouzdanih znanja.
Proces stjecanja znanja u povijesti zapadne civilizacije nastao je kroz
suprotstavljanje dvaju temeljnih pristupa izvoru znanja o danome
(stvarnosti), empirijskog34 i racionalnog. Empirijski pristup temelji stjecanje
znanja
jedino
na
osjetilno
posredovanom
iskustvu,
zamjedbi35.
34
35
zamjedba (gr. aisthesis; lat. sensatio), proces u kojemu se zbiljsko (bie, predmet)
ovjeku samo pokazuje na osjetilno-zamjedbeni nain u neposrednoj nazonosti, te nain
na koji je to zbiljsko, kao ovo ili ono (ili pak kao neto upitno), poznato. Zamjedba naelno
nije samo puki zbroj osjetilnih doticaja, nego je ona njihovo saimanje u smislenu cjelinu.
36
38
39
logika (gr. logos, misao, govor), openito nauk o miljenju koje se ne shvaa kao
psihiki proces, nego se poima s obzirom na apriornu zakonitost njegovih oblika
povezivanja i misaonih sadraja, po kojoj se ono kao "ispravno" miljenje treba ravnati. 1)
Klasina formalna logika, 2) materijalna ili realna logika, 3) metafizika logika, 4) moderna
formalna (formalizirana, simbolika, matematika) se primjenjuje u temeljnom
matematikom istraivanju, pri provjeri znanstvenih dokaznih postupaka, pri jezinoj
analizi, u informacijskoj teoriji, pri konstrukciji raunalnih i upravljakih postrojenja.
40
39
dovoljnog
stupnja
provjerljivosti
znanstvenih
rezultata,
41
sinteza (gr. syn, s, skupa; thesis, stavljanje, postavka), openito, uklapanje vie
dijelova u neku cjelinu koja kao nova jedinica ima ire smisleno znaenje negoli puki zbroj
njezinih "dijelova", te koja znatno vie, glede same stvari, prethodno upravlja tim
sklapanjem dijelova.
42
44
skepticizam (gr. skopeo, tono promatrati), openito, nazor prema kojemu uope nije
mogua spoznaja koja bi iskljuivala sumnju ili pak nazor prema kojemu nije mogua
spoznaja odreenih podruja stvarnosti. U zasebnome smislu skepticizam je oznaka za
jednu antiku filozofsku kolu (skeptici) koju je nakon to se ovjek pri djelovanju u
danome sluaju treba zadovoljiti vjerojatnou koja je pritom i nuna i dostatna. Od
sadrajnoga se skepticizma treba razluiti skeptika metoda kao kritiki odvagnuto
ispitivanje pretpostavaka koje su trajno implicirane u miljenju i djelovanju.
40
dokaz (gr. apodeixis; lat. demonstratio), zakljuak koje se iz premisa, koje su priznate
kao istinite, dobiva jedan istiniti zaglavak. Deduktivni dokaz ide od opega prema
pojedinanomu, a induktivni dokaz od pojedinanoga prema opemu. Izravni (neposredni,
direktni) dokaz za svoju valjanost iziskuje posrednu ili neposrednu svedivost na aksiome, a
posredni (indirektni) dokaz pokazuje kako priznavanje neispravnosti jedne reenice kojom
se tvrdi vodi u proturjeja, dakle, ona mora biti ispravljena. Prema stupnju sigurnosti se
treba razluivati izmeu dokaza nedvojbenosti (kao deduktivni dokaz) te dokaza
vjerojatnosti (kao induktivni dokaz).
47
48
naturalizam oznaka nastala u 17. st. za nazor prema kojemu "priroda" znai obuhvatnu
zbilju, potom za nazor koji nijee religioznu vjeru u nadnaravnu stvarnost objave te,
konano, nazor koji sva duhovno-povijesna, kulturna itd. ostvarenja i procese reducira na
prirodne danosti.
41
vrijednosti
ovlatenja
poiva
na
propisanom
potrebnom
filozofija prirode filozofska refleksija o podrijetlu, ustroju i razvoju prirode kao cjeline
zbiljskoga dogaanja ili pak kao odreenoga podruja unutar te zbiljske cjeline. Posebni
problemi za filozofiju prirode nastaju iz pitanja koja otvara fizikalna teorija, posebice
teorija relativnosti i kvantna teorija.
52
53
42
doivljaj izvorni proces u svijesti, poglavito onaj u kojemu neto pogaa ovjeka s
naglaenom vanou smisla i vrijednosti (bilo pozitivno, bilo negativno). Doivljaj je
obiljeen neposrednou kao i emocionalnom uzbuenou, ali ipak se ne iskljuuje
misaono pronicanje kao i misaonu obradu.
55
intelekt (lat. intellectus) duh, um, razum, openito neosjetilna spoznajna mo.
43
59
60
predmet sve ono to jest, ali ne time to uope jest, nego time to ono "stoji naspram",
naime, spram stanovitoga "ja" (subjekt, svijest) koje predouje.
44
64
uvjet (lat. conditio), openito, neto o emu je neto drugo zbiljski ili idejno ovisno, to
znai, da ono bez toga niti moe biti, a niti se moe misliti. Stanoviti nudan uvjet ima
samo zajedno s drugim uvjetima neto odreeno za posljedicu, a neki dostatni uvjet sam je
dostatan za to.
66
teorija (gr. theoria < theorein, uvidjeti, proniknuti, motriti, promatrati, razmatrati).
Teorija je, openito, svaka saeta znanstvena spoznaja.
67
45
znanstvenog
istraivanja,
pojavila
se
potreba
sustavnog
cjelovitosti dotino kao neka teorija odnose na odreene pojedinane iskaze (reenice
promatranja), oni ipak ne mogu nikada iskljuivo kroz mnoga, stalna, konana promatranja
biti konano potvreni (verificirani), ali se mogu zacijelo u danome sluaju jednim jedinim
promatranjem opovrgnuti (falsificirati). Do tada oni ostaju, u najboljem sluaju,
opravdanim hipotezama za stanovito vrijeme. Nadomijetajui naelo verifikacije naelom
falsifikacije kao kriterija empirijsko-smislenih reenica (falibilizam), kritiki se
racionalizam odvaja od logikoga pozitivizma.
46
47
na
uoavanju
njihovih
bitnih
zakonomjernosti;
uopenu
68
kategorija (gr. kategoria, izvorno tuba, zatim iskaz, vlastiti nain prosuivanja). U
tijeku razvitka empirijskih znanosti svaka je znanost oblikovala svoje vlastite temeljne
pojmove (kategorije).
48
falsifikacija (lat. falsus, neistinit, kriv, pogrjean; facere, initi, djelovati), pokazivanje
nekoga iskaza, neke tvrdnje i neke prosudbe neistinitom te njezino opovrgavanja. K tomu,
falsificirati znai pokazati neto neodrivim. Prema kritikom racionalizmu (Popper)
iskustveno znanstveni (sintetiki) iskazi kao i teorije ne mogu nikako dosegnuti konanu
potvrdu (verifikaciju), tj. nedvojbenost, ali se pak definitivno mogu opovrgnuti novim
promatranjima koja nadilaze dosadanje okvire utvrivanja i objanjavanja. Oni utoliko i
ostaju iskljuivo trajnim opravdanim hipotezama sve dok ne budu zahvaeni falsifikacijom.
70
verifikacija (lat. verum, istinito; facere, initi), openito, obistinjenje nekoga nazora,
predmnijevanja (pretpostavke) i iskaza. U logikome se pozitivizmu (Wittgenstein)
poglavito raspravljalo o problemu verifikacije (prirodo-)znanstvenih iskaza (reenica).
Pritom se dokaz o istinitosti tih iskaza zadobiva promatranjem i potvrdnom provjerom
(empiristiko naelo verifikacije). Samo su one reenice smislene (empiristiki kriterij
smisla) koje se mogu provjeriti te koje su kadre pokazati se (kao istinite ili neistinite).
72
73
49
refleksija (lat. reflexio, okretanje unatrag, odraz), u strogome smislu rijei razmiljanje
ne samo o neemu "miljenome" nego istodobo i o misleemu (o "subjektu") kao i samome
misaonom dogaanju.
75
76
stvar ponajprije oznauje neto to se zatie kao osjetilno pojedinano, potom oznauje
jedan stvarni sklop te, na posljetku, sve ono to jest kao i njegovu stvarnu odredivost.
77
50
tako jasnim nazivamo one pojmove iji nam je opseg u cijelosti poznat a
nejasnim one iji je opseg poznat samo djelomino. U svezi s jasnoom
pojma je i pojam suznanosti (sinonimija) kod kojeg vie razliitih naziva
ima za svoje znaenje isti pojam i pojam vieznanosti (homonimija,
ekvivokacija) kod kojeg isti naziv za svoje znaenje ima razliite pojmove.
Sud Spoj dvaju pojmova u kome se, po meusobnom odnosu dvaju pojmova,
neto tvrdi zove se sud. Bit suda je njegovo svojstvo da posjeduje samo
jednu od dvije mogue istinosne vrijednosti a to je da je istinit ili neistinit.
Umjesto izraza sud, za korelaciju izmeu dva pojma mogu se upotrijebiti
izrazi stav i iskaz. Logiki oblik suda sastoji se od subjekta78 (posredovana
misao), predikata79 (posredujua misao) i spone80 (odnosa). Subjekt je
pojam o kojemu se neto tvrdi. Predikat je pojam koji o subjektu neto tvrdi.
Iz razliitog tumaenja odnosa predikata i subjekta razvile su se tri teorije
suda, predikaciona, relaciona81 i egzistencijalna. Po predikacionoj teoriji
svaki sud nuno sadrava dva pojma od koji je jedan subjekt a drugi
predikat. Relaciona teorija sud definira kao relacioni sud odnosno kao odnos
izmeu dva pojma od kojih ni jedan nije ni subjekt ni predikat ve su oni i
78
subjekt (lat. subiectum, prijevod grke rijei hypokeimenon, neto to lei ispod,
podmet). 1) Subjekt (podmet) u reenici (iskaz, sud) oznauje predmet reenice o kojemu se
neto (predikat = prirok) kazuje (pririe). 2) Subjekt se u srednjovjekovnoj filozofiji
nairoko upotrebljavao istoznano sa supstancijom.
79
80
81
relacija - (lat. relatio, odnos), veza, odnos izmeu dvoga (izmeu relata).
51
subjekti i predikati. Egzistencijalna teorija sud definira kao jedan pojam ija
se egzistencija potvruje ili negira82.
Ni jedna od izloenih teorija nije u stanju odrediti jednu za sve primjenjivu
definiciju suda niti njegovu formu i strukturu, te stoga kao definiciju suda
uzimamo onu definiranu na poetku jer obuhvaa sve parcijalne definicije.
Sudove moemo dijeliti prema kvantiteti83 (kolikoi), kvaliteti84 (kakvoi),
relaciji (odnosu) i modalitetu85. Prema kvantiteti sudove dijelimo na ope i
posebne. Opi sudovi su oni koji beziznimno vrijede za cijeli opseg
posredujueg pojma, misli. Posebni sudovi vrijede samo za dio opsega
posredujue misli. Prema kvaliteti sudove dijelimo na potvrdne ili
afirmativne86 (pojmove u sudu meusobno spajamo), nijene (pojmove u
sudu meusobno odvajamo). Prema relaciji (odnosu) sudove dijelimo na
kategorike87 (ope-potvrdni, ope-nijeni, posebno-potvrdni i posebno
nijeni), hipotetike (pogodbene) koji se sastoje od antecedenta88
(uvjetujua misao, razlog) i konsekventa89 (posljedak, posljedica),
82
83
84
kvaliteta (lat. qualitas; gr. poiotes, kakvoa), openito stanje neega onako kako se
ono kroz osjetilne vrste zamjeivanja doivljava (osjetilne kvalitete).
85
87
88
89
52
90
91
suprotnost (opreka) (lat. oppositio), odnos dvaju pojmova ili sudova koj se uzajamno
iskljuuju. Poblie: kontradiktorna (protuslovna ili apsolutna) suprotnost, potpuna
uzajamna negacija.
92
93
asertorno (lat. assere, traiti, zahtijevati), openito, tvrditi s isticanjem vanosti. Kod
Kanta je asertorno obiljeje za jedan od modaliteta suda (pored apodiktinoga [nunoga] i
problematinoga [moguega]), onaj sud koji se odnosi na neko stvarno injenino (dodue
ne na nudno, ali ne i na samo mogue) stanje stvari u potvrdnome ili nijenome iskazu.
94
naelo (poelo, temelj, razlog, uzrok) (gr. arche; lat. principium, ratio,
fundamentum), openito ono o emu neto drugo ovisi kao posljedica (ili kad se poelo
upotrebljava u smislu uzroka, onda kao uinak) i bez ega ne moe ni biti, a niti se moe
misliti. U logikome znaenju naelo spoznaje. Kako bi neki sud (reenica iskaza) mogao
biti siguran u svoju istinu, mora biti utemeljen ili na neposrednoj evidenciji stvari o kojoj
sudi ili na nekome drugom pouzdano istinitome sudu iz kojega on slijedi te iz kojega se
njegova istina dokazuje.
96
protuslovlje krajnja vrsta suprotnosti izmeu dvaju pojmova, iskaza i reenica, krajnja
vrsta suprotnosti koja u miljenju tei za ujedinjenjem, sintezom i identificiranjem, to je
ipak nemogue ispuniti.
53
97
98
99
100
54
indukcija (lat. inducere, uvesti), metoda koja prije sve u iskustvenim znanostima iz
vie pojedinanih sluajeva zakljuuje neto ope, ponajprije hipotetino pretpostavljeni
zakon koji takoer vrijedi i za istovrsne sluajeve koji se ne mogu promatrati. Suprotnost:
dedukcija. Logiki je indukcija nuna iskljuivo onda kada su svi mogui sluajevi poznati.
U iskustvenim znanostima to nikada nije sluaj.
102
103
105
55
zanijekanoga
razloga,
pogrjeka
potvrenoga
poslijetka,
primjerenost
necirkularnost,
(adekvatnost108),
nenegativnost,
preciznost
neslikovitost
jasnou.
(akuratnost109),
Adekvatnost
109
56
110
princip (lat. principium; gr. arche), naelo, iskon, poelo, pravilo. Princip je osobito
poelo, iskon ili ono "prvo" koje u vremenskome ili stvarnome i logikome poretku
odreuje ono to je o njemu ovisno.
111
etimologija (gr. etymos, istinit, pravi) prouavanje razvoja oblika i znaenja rijei
prema korijenu
112
113
57
trihotomijski
primjenom dva
naela, tetratomijski
podijeliti
dihotomijski
prema
odreenosti
funkcije
na
114
115
116
58
opseg). Dioba nakon koje lanovi diobe imaju makar djelomino zajedniki
opseg zove se nejasna, nedosljedna ili konfuzna podjela. Postupna dioba
znai provedbu diobe bez preskakanja diobenih lanova.
Distinkcija117 ili razlikovanje je postupak kojim se objanjava razlika meu
pojmovima. Pri tome se jedan pojam upuuje na neki srodan pojam te se
definira razlika meu njima. Distinkcija moe biti numerika, realna,
logika i formalna. Numerika distinkcija dijeli pojmove prema broju u
okviru opsega pojma. Realna distinkcija dijeli pojmove prema njihovim
realnim kvalitetama. Logika (misaona) distinkcija dijeli pojmove prema
njihovim razliitim stranama aspektima118. Formalna distinkcija dijeli
pojmove sa stajalita nekakve analize ili se temelji na nevanim svojstvima.
Deskripcija119 je postupak kojim se opisuju svojstva nekog pojma u okviru
opsega pojma ili pak tijek dogaanja, pri emu se kod nabrajanja oznaka
nekog pojma ne odreuje meusobni odnos i rang oznaka.
Eksplanacija120 je logiki postupak kojim neki pojam dovodimo u svezu s
nekim drugim pojmovima kao nudan i dovoljan uvjet egzistencije pojma.
Kod eksplanacije razlikujemo eksplanandum i eksplanans. Eksplanandum je
pojava koju treba objasniti121 i registriramo je opisom. Eksplanans je skup
117
118
119
120
121
59
122
uzrok oznauje openito ono to neemu drugomu vremenski ili stvarno prethodi te ga
uzrokuje i jednoznano odreuje (dakle, nije samo neki dodatni uvjet njegova nastajanja).
Pojam uzroka se u novovjekovlju sve vie i vie svodi na tvorni uzrok vremenitoga poretka.
Usp. kauzalnost (uzronost).
123
teleologija (gr. telos - cilj, logos - znanost), doktrina po kojoj se sve u prirodi zbiva s
nekom svrhom, ciljem
125
svrha poglavito u starijoj jezinoj uporabi (nakon 16. st.) svrha je upotrebljavana
istoznano s pojmom cilja.
60
otkria.
Kod otkria nuna je distinkcija znanstvenog otkria i tehnikog izuma.
Tehniki izum ili pronalazak je nova primjena tehnikih znanja u praktine
126
kauzalnost (uzronost) (lat. causa, uzrok), uzronost, odnos izmeu uzroka i uinka.
127
128
61
svrhe. Kod znanstvenih otkria svrha otkria nije bitna i otkrie je samo
sebi dovoljno. S obzirom na irinu utjecaja znanstvenog otkria, otkria
moemo podijeliti na znanstvene injenice, znanstvene zakone129 i
znanstvene teorije.
Znanstvena injenica je rezultat verifikacije znanstvene hipoteze koji ne
omoguava prognoziranje temeljem hipoteze ve ostaje kao pouzdano
utvrena injenica o nekoj pojedinanoj stvari, pojmu ili pojavi. U irem
smislu moemo rei da injenica predstavlja neko znanje uope.
Znanstvena teorija moe se definirati kao sustav sutinskih iskaza nekog
podruja znanosti znanstvene discipline ili nauke. Isto tako moemo je
definirati kao znanstveno tumaenje zakonitosti razvoja prirodnih pojava ili
kao temeljne znanstvene pojmove neke znanstvene discipline ili nauke. U
znanstvenoj metodi znanstvena teorija je dokazana (s dovoljnom
pouzdanou potvrena znanstvena hipoteza) koju privremeno prihvaamo
kao ope naelo promatranja predmeta znanstvene discipline ili nauke. U
ovom kontekstu znanstvena teorija znai statiki izraz znanstvene metode
primijenjene u odreenom znanstvenom podruju.
Odnos izmeu znanstvene teorije i hipoteze je odnos izmeu ire cjeline i
ue cjeline pri emu znanstvena teorija moe sadravati vie znanstvenih
hipoteza a znanstvene hipoteze unutar teorije mogu biti manje ili vie
uvjetno povezane. Kod jae povezanih hipoteza unutar znanstvene teorije
opovrgavanje teorije moe se izvriti opovrgavanjem i samo jedne od
129
zakon, openito, svako pravilo ili norma dogaanja u prirodi ili u drutvenopovijesnome ivotu, svako pravilo, norma miljenja ili pak djelovanja u mnotvu znaenja
koja se mogu razlikovati, primjerice, prema obliku: empirijski i apriorni zakoni; prema
sadrajnomu odnosu spram prirode: prirodni zakoni (u najirem smislu fiziki zakoni) te
zakoni miljenja (logiki zakoni) kao i oni zakoni djelovanja koji proizlaze iz slobode
(etiki zakoni) s dotinim daljnjim podjelama.
62
132
gnoza (gr. gnosis, spoznaja), u Platona spoznaja istinitoga, poglavito spoznaja ideje
dobra.
133
63
134
64
aksiom (gr. axioma), naelo koje je jasno iz samoga sebe, neto to se ne moe
dokazati, ali kao neto to i nije potrebito dokaza, naelo je pretpostavka za svaki dokaz.
136
postulat (lat. postulare, zahtijevati, iziskivati), naelo koje se bez dokaza smatra
valjanim te koje, potom, premda nije dokazano niti se moe dokazati, slui kao naelo
dokaza i objanjenja. Postulat se esto izjednauje s aksiomom ili s hipotezom.
65
66
137
138
antiteza (gr. anti, protiv; thesis, postavka), protutvrdnja tezom uspostavljenoj tvrdnji
(sudu, reenici, iskazu). Usp. takoer antinomija, proturjeje.
139
67
znanstveno podruje
pojedinih zemalja razlikuje
znanost. U RH odreeno
znanosti, biomedicine i
humanistikih znanosti.
142
68
144
Kakva je razlika izmeu znaenja izraza "stjecanja pozdanih znanja" i znaenja izraza
"pouzdano stjecanje znanja"? Kad stjeemo znanje o nekoj pojavi, istraujemo pojavu na
nain da primjenjujemo provjerene metode istraivanja, zakljuivanja, mjerenja, za
odreeni stupanj znanstvenih spoznaja i s odreenim stupnjem povjerenja u primijenjene
metode istraivanja, zakljuivanja, mjerenja, tada steeno znanje smatramo pozdanim.
Kako smo definirali pouzdano znanje kao ono koje dobivamo primjenom pouzdanih
metoda, za znanstvena znanja, definirana pomou metode, nema razlike u znaenju.
146
69
70
Opaanje
fenomena
i/ili
procesa
prirodi
Pod
opaanjem
moguih
pogrjeaka
direktnog
opaanja
unato
provedenoj
procedure,
ablone
razmiljanja
71
zakljuivanja
koje
nas
72
muzeja,
pretraivanjem
Interneta,
ali
najvaniji
izvori
73
ispod i thesis to znai ideja ime bi doslovni prijevod rijei hipoteza bio
podloga ideje ili podloga rjeenja. U kontekstu suvremena znanstvenoga
govora hipoteza bi bilo privremeno najvjerojatnije rjeenje problema kao
odgovora na postavljena pitanja i kao podloge na kojoj se temelji ideja o
prirodnom procesu ili predmetu istraivanja. Postavljanje hipoteze je
definiranje privremenog i najvjerojatnijeg rjeenja problema. U toku
znanstvenog istraivanja, osim najvjerojatnijeg rjeenja, istraiva je
najee u mogunosti definirati i rjeenja koja su manje vjerojatna od
odabranog rjeenja hipoteze. Nain izbora poetne hipoteze koju emo
daljnjim istraivanjem provjeravati (provjeravati njezinu istinitost) provodi
se u skladu s Ockhamovim147 principom, koji uvodi princip ekonominosti i
tedljivosti u znanstvena istraivanja.
Ockhamov princip za izbor privremene najvjerojatnije hipoteze definirao je
u etrnaestom stoljeu William Ockham i on glasi: Pluralitas non est
ponenda sine neccesitute (Pojave ne treba nepotrebno komplicirati
Sloeno ne treba dodatno uslonjavati). U postupku definiranja koju od
moguih hipoteza treba uzeti kao poetno rjeenje, Ockhamov princip glasi:
Ukoliko imamo dvije ili vie hipoteza (teorija) koje objanjavaju uoeni
fenomen tada bi kao najvjerojatniju privremenu hipotezu trebalo usvojiti
onu koja je jednostavnija sve dok se ne pojave novi dokazi. Ovaj princip ne
147
Ockham, (William) Wilhelm von, engleski filozof i teolog. *oko 1285. Ockham
(Surrey), +1349. Mnchen. Bio je franjevac. Studirao je u Oxfordu. Nakon to je
osumnjien zbog krivovjerja, pobjegao je 1328. iz Avignona u Mnchen. Tu je napisao
svoju raspravu o crkvi i dravi kao dvjema samostalnim institucijama. Bio je utemeljitelj
kasnosrednjovjekovnoga nominalizma, tonije konceptualizma ("ockhamizma"). Jedino je
ono pojedinano "zbiljsko" realno postojee. Ono "ope" (bit i bitak; "univerzalije") nema
vlastite realnosti, nego je ono samo pojam u spoznajuem duhu (kao fictum, ili pak u
svakome sluaju kao apstractum, ali ono ipak nije samo puko "ime", kao to je to bio sluaj
u ranome nominalizmu). Za razvoj logike vana je njegova teorija supozicije (o razliitim
odnosima nekoga pojma spram onoga emu on slui kao znak). Za teoriju znanosti vano je
njegovo naglaavanje indukcije nasuprot dedukcije. "Ockhamova britva" je naziv za naelo
ekonominosti ili tedljivosti u istraivakoj metodi znanosti ("neka mnogostrukost se ne
treba postavljati bez nunosti"), dakle, naziv za naelo koje se pripisuje Ockhamu.
74
75
prognoziranje
razvoja,
realizacije
nekog
prirodnog
procesa.
76
eksperimentom (pokusom),
Eksperiment moemo provesti samo ako smo u stanju osigurati sve ili
veinu uvjeta (ali sve bitne uvjete) za koje je definirana prognoza odvijanja
neke pojave (prirodnog fenomena). O stupnju osiguranja uvjeta za koje je
definirana hipoteza ovisi i stupanj pouzdanosti potvrde prognoze ili njenog
odbacivanja. Jedna od bitnih znaajki eksperimenta, iako je nismo uvijek u
stanju osigurati, je kvantifikacija rezultata eksperimenta to nam omoguava
dodatnu analizu pojave upotrebom matematikog alata a posebno statistike
analize dobivenih rezultata. U mnogim znanstvenim disciplinama nismo u
mogunosti osigurati uvjete eksperimenta, za potvrdu prognoze, ije
rezultate bi mogli smatrati pouzdanima pa smo primorani koristiti neke
druge znanstvene metode kao to su promatranje, opaanje, intervju i slino.
Eksperiment (pokus) je organizirani skup postupaka (procedura), koji se
odnosi na prethodno definirane uvjete, kojim se utvruje ispravnost
prognoze, definirane hipotezom, ostvarenjem prognozirane uzrono
posljedine veze. Da bi eksperiment mogao definirati ispravnost prognoze, u
okviru prognoze, neophodno je definirati kontrolni dogaaj s kojim emo
usporediti eksperimentalni dogaaj.
Prije odreivanja prognoze nekog dogaaja, hipotezu, kao temelj za
prognozu, odreujemo na temelju promatranja nekog dogaaja ili serije
77
78
kao
cjelina
ostaje
opaau
nespoznatljiv,
moemo
79
80
81
rezultate
opaanja
definirati
relevantnim
znanstvenim
spoznajama i znanjima.
Eksperimentalni fenomen Kad su prirodni procesi nepogodni za
istraivanje bilo zbog:
nemogunosti provedbe opaanja;
vrlo rijetkih procesa;
neekonominosti opaanja izravno iz prirodnoga fenomena;
dugotrajnih ili kratkotrajnih procesa;
nemogunosti izdvajanja fenomena iz cjeline,
prirodni proces reduciramo samo na one elemente procesa koje elimo
istraiti. Redukcija prirodnih procesa na samo one elemente procesa koji nas
zanimaju, prijenos tih elemenata u kontrolirane uvjete za koje drimo da
dobro opisuju uvjete u kojima se odvijaju prirodni procesi, zovemo
eksperimentom
fenomenom).
ili
Kod
eksperimentalnom
organizacije
pojavom
eksperimenta,
(eksperimentalnim
odreenja
elemenata
82
dobroj
utemeljenosti,
znanstvenoj
realnosti
(spoznajama i znanjima).
Iz nabrojanih elemenata eksperimentalnog dogaaja oit je poveani (pa ak
i presudan) utjecaj opaaa ili eksperimentatora na razumijevanje fenomena
a posebno na rezultate opaanja. Pri tome opaa, iz znanstvenih spoznaja i
znanja:
definira fenomen;
selektira znaajne elemente fenomena sutinski sadraj
fenomena;
odreuje uvjete u kojima se mogu opaati znaajni elementi
fenomena;
mjeri promjene eksperimentalnog fenomena;
interpretira rezultate eksperimenta;
ekstrapolira rezultate istraivanja eksperimentalnog
fenomena na prirodni fenomen.
Pretpostavimo li da je opaa, eksperimentator korektno utemeljio
eksperimentalni fenomen i time ga definirao te korektno izmjerio promjene
eksperimenta, opaau, eksperimentatoru ostaje, na teret znanstvene etike,
ispravno provesti ostale aktivnosti, od kojih je interpretacija rezultata
najosjetljivija aktivnost.
Simulirani fenomen U mnogim istraivanjima, bilo zbog nemogunosti
opaanja prirodnih procesa kako se zbivaju, bilo zbog nemogunosti
provedbe eksperimenta ili njegove neekonominosti, istraivai sve ee
poseu za raunalnim simulacijama kao izvorom kvalitativnih i/ili
83
rezultata
opaanja
simuliranog
fenomena
84
razumio predmet znanstvene prie, iako se kod tih pria ponajprije radi o
stvarima koje se ne mogu niti razumjeti jer je njihova veza sa znanstvenom
vrijednou reducirana samo na slinost sa znanou. Interesantno je pri
tome to se elementi znanstvenih pria mogu pronai i kod znanstvenih
istraivanja koje smatramo ozbiljnim, znanstveno utemeljenim, pa ponekad,
i u nekim svojim dijelovima provjerljivim i dokazanim.
Znanstvene prie, iako nisu utemeljene, ipak se mogu dobro odrati, pa su
esto njihovi autori, kroz neko krae vrijeme i uvaavani u krugovima
bliskim znanosti. Razvoj ovog oblika "znanosti" obino poinje voljom i
namjerom da se temeljem parcijalnih rezultata znanosti formira neki, obino
matematiki model (neodoljiva privlanost matematike nerazumljivosti i
logike) temeljem koje se pokuava objasniti prirodni fenomen.
Temeljni problem, sa stajalita znanosti, ovakvih znanstvenih pria, ipak
ostaje to to one u prvom redu nisu znanost, izraene su na nekom
matematikom modelu koji nije relevantan znanosti, nije derivat
znanstvenih spoznaja, ne daje rezultate usporedive sa znanstvenima. Kako
su rezultati takvih znanstvenih pria redovito i same znanstvene prie ne
mogu se provjeriti i ponoviti pa time ni potvrditi ni odbaciti.
Vrijednost znanstvenih pria, osim popularizacije znanosti moe se nai i u
snazi ljudskog miljenja da primjenom logike i matematike dokazuje bilo
to, ali i u prilici da se postave nova pitanja znanosti i znanstvenicima kao
zametak nekih novih, ali stvarnih znanstvenih istraivanja. Na kraju, mnogi
geniji znanosti ustrajno su isticali presudnu vanost mate za znanstvenike,
ali ipak i mata u znanosti mora imati svoje granice. Razvoj znanstvenih
pria moe se opisati kroz sljedee korake:
sakupljanje podataka i rezultata koji su rubni rezultati prethodnih
znanstvenih istraivanja;
85
150
152
86
metoda,
dijalektika157
metoda,
povijesna
metoda,
155
komparacija (lat. comparatio), traenje slinosti ili razlika izmeu dvije ili vie
pojava, injenica, predmeta, usporedba.
156
87
Deduktivna
metoda
je
sustavna
primjena
88
miljenja
kretanju
je,
prema
Hegelu,
89
90
ili
159
91
92
93
potekoe:
adekvatnost
modela
realne
pojave
ispravnost
konkretnom
(konkretne
modele
predstavljaju
sve
94
prognoza
kontrolni
eksperimentalni
dogaaj,
rezultati
95
Metoda
se
najee
upotrebljava
drutvenom
96
biti
vrste
pojave.
znanstvenoistraivakom
Metoda
radu.
Moe
ima
se
ogranienu
primjenu
primjenjivati
filozofiji,
97
98
Delfi metoda
99
160
100
tercijarne,
periodine i
knjige.
Primarne publikacije su: knjige, asopisi, novine, znanstveni i tehniki
izvjetaji, magistarski radovi, doktorske disertacije i serijske i druge
publikacije. Sadre rezultate znanstvenih istraivanja i znanstvene opise.
Primarne publikacije sadre nove, izvorne znanstvene spoznaje ili nova
tumaenja poznatih spoznaja, stavova, injenica ili ideja.
Sekundarne publikacije su: bibliografije, bibliografski i referentni asopisi,
indeksi, biblioteni katalozi, enciklopedije, biografski rjenici, rjenici
pojmova, pregledi, vodii i druge publikacije. Sekundarne publikacije
nastaju obradom primarnih publikacija i drugih primarnih izvora. Slue
pronalaenju sadraja primarnih dokumenata.
Tercijarne publikacije su prirunici, znanstveno-popularne rasprave u
monografijama,
asopisi,
adresari,
bibliografije,
centralni
katalozi
publikacije
znanstvenog,
strunog, knjievnog,
101
iako
razlike
svakako
postoje.
Prema
Borojeviu161
istraivanju,
i
primijenjenih
to
praktino
istraivanja
znai
te
na
rezultatima
drugih
primjerenih
102
163
Day, R., A., Scientific Journals: Studijski izvjetaj o provedivosti svjetskog sistema
naunih informacija, Referalni centar Sveuilita, Zagreb, 1977.
164
103
priopenje
ili
znanstvena
biljeka
(e:
preliminary
104
sudionika
samog
znanstvenog
skupa.
Klasifikacija
organizacijama
(znanstvenim
institutima
ili
105
ili
znanja
nekog
posebnoga
podruja
(specijalna
enciklopedija).
Leksikon je posebna vrsta rjenika koji sadri skup pojmova, naziva, rijei i
predmeta, pojava i injenica koje su navedene abecednim redom. Mogu biti
opi i posebni.
Praktikum je djelo, posebna vrsta udbenika ili prirunika. U praktikumu se
iznose pojedine metode, instrumentariji i tehnike s procedurama. Praktikumi
su, sutinski instruktivni prirunici
Rjenici omoguuju provjeru znaenja nekog izraza, pravilno pisanje rijei,
njezin pravilan izgovor. Rjenici su korisno pomagalo za postavljanje jasnih
definicija i odreivanje preciznoga znaenja termina.
106
karaktera,
znanstvene
bibliografije,
sadre
podatke
107
kojima
se
pojavljuju
samo
saeci
znanstvenih,
Struni radovi
Struno djelo ne sadri nove, originalne znanstvene spoznaje, znanstvene
rezultate, teorije ve se u njemu obrauje ve poznato i opisano. Izrada
strunog djela ima za temeljnu zadau prikupljanje, interpretiranje ve
poznatih znanstvenih spoznaja, injenica, informacija, odnosa i teorija i
ostvarenje rezultata koji se mogu iskoristiti. Struna djela moemo
klasificirati na: struni lanak, struni prikaz, elaborat, ekspertizu, struni
108
109
moralna
drutvena
odgovornost
recenzenta.
grau
tekstu,
ISO
(International
Standardization
Organization),
110
sluiti
tematska
usmena
aktivno sudjeluje vie ljudi u rjeavanju nekog pitanja koje ima opu
vrijednost. To je forma usmenog iznoenja stavova i argumenata i kritika,
drugih miljenja o odreenom pitanju (temi).
Esej, ogled ili zapis je po tematici blizak raspravi ili lanku, a po stilskoizraajnim obiljejima i slobodi interpretacije beletristici. Esej je, zapravo,
rasprava koja izlazi iz okvira znanstvenog i umnogome se pribliava
knjievno-urnjetnikom djelu po svome izrazito subjektivnom shvaanju
nekog predmeta i po inventivnom, duhovnom priopavanju. U eseju se
raspravlja o nekom knjievnom ili znanstvenom problemu, o nekom
aktualnom pitanju kulturnog ili duhovnog ivota.
Interpretacija je usmeno ili pisano obrazloenje nekoga djela, odnosno
izlaganje kojemu je svrha objasniti osnovne postavke koje je autor
prezentirao u svome djelu.
Kritika je pisana ili usmena ocjena i sud o napisanom i javnosti
prezentiranom djelu. Donosi ocjenu o djelu i njegovu autoru. Ima elemenata
recenzije, strunog prikaza i kritikog prikaza. Smatra se da nema znanosti
bez objektivne i znanstveno utemeljene kritike. Stoga je znanstvena
kritika pretpostavka razvoja i afirmacije istinske znanosti.
111
Polemika je pisana ili usmena prepirka, otar spor o neemu ili nekome.
Ona moe biti politika, knjievna, filozofska, znanstvena. To je, zapravo,
pisana ili usmena rasprava izmeu predstavnika razliitih shvaanja u
kojima se iznosi obrana vlastitih teza i kritiko pobijanje teza protivnika.
112
113
114
115
116
117
118
eksperimentalnog
dogaaja
ili
rezultata
simulacije.
Ako
119
planiranju
znanstvenog
istraivanja,
koje
ukljuuje
provedbu
120
121
122
123
izraena. Sve kratice na grafu moraju biti objanjene u Naslovu grafa. Ako
graf sadri vie razliitih linija, toaka, stupia ili bilo kojih drugih simbola,
tada mora imati legendu u kojoj je sve prikazano na grafu objanjeno. Svaki
graf mora imati naslov grafa koji sadri sve informacije tako da graf moe
biti razumljiv sam za sebe ak i kada je izvuen iz rada. Profesionalni
asopisi postavljaju visoke standarde u pogledu kvalitete grafova te
odreuju njihove dimenzije, veliine slova i oznaka na njima. Graf mora biti
itljiv i dobro uoljiv, ali ne smije nepotrebno troiti prostor asopisa.
Nikada ne stavljajte previe informacija na graf jer on tada postaje neitljiv i
teko razumljiv. Jedno ope pravilo kae da se na isti graf nikada ne stavlja
vie od 4 razliita simbola i vie od 3 razliite linije. Ipak to ovisi o tome
koliko su podatci meusobno slini (ako su vrijednosti prikazanih varijabli
sline, tada se preklapaju pa e u tom sluaju i graf sa samo dvije linije biti
neitak). U tom je sluaju bolje napraviti vie odvojenih grafova. Kada graf
prikazuje srednje vrijednosti (aritmetike sredine) varijabli tada je poeljno
prikazati i varijabilnost rezultata (prosjeno odstupanje rezultata od srednje
vrijednosti). U tom sluaju se na grafu ucrtavaju mjere varijabilnosti
(najee standardna devijacija ili standardna pogreka aritmetike
sredine).
124
etika znanosti 1) u irem smislu refleksija o biti znanja i o biti stvaranja znanja, koja
pripada svakoj filozofiji. 2) Etika znanosti je u uem smislu etika koja analizira specifina
podruja znanstvenoga istraivanja s obzirom na njegove posljedice te koja nastoji povui
granice etiki doputenoga i naloenoga u meuprostoru razliitih mogunosti.
125
Naslov
Abstrakt (Saetak)
Kljune rijei
Uvod
Materijal i metode
Rezultati
Diskusija
126
Zahvale
Literatura
127
166
128
129
130
Materijal i metode
U ovom poglavlju autor detaljno opisuje kako je napravio ono to je
napravio (ali ne i zato je to napravio i to je dobio). Ovo poglavlje sadri
vrlo detaljne podatke o tome kada i gdje je neto raeno, koje su metode
koritene (detaljan opis metoda velika je pomo drugim znanstvenicima),
koji instrumenti, kako je eksperiment dizajniran itd. Na temelju tih
informacija svatko mora biti u mogunosti to ponoviti na, u detalje, isti
nain. Ipak, treba izbjegavati opisivanje stvari koje su itatelju oite. Stil
pisanja ne smije biti instruktivan. Preporua se pisati u pasivu. Materijali
daju:
-
131
Rezultati
Osnovna svrha poglavlja Rezultati je prikazati itatelju to je dobiveno
tijekom istraivanja. Autori ne trebaju ovdje diskutirati dobivene rezultate,
dakle, ne daju se odgovori na pitanje zato (to je uzrok dobivenih
rezultata). Poeljno je da se dobiveni rezultati prikau i grafiki jer to
olakava njihovo razumijevanje (graf je rjeitiji i izraajniji od teksta). Da bi
se rezultati jasno iznijeli potrebno je da poglavlje Rezultati bude dobro
organizirano. Podatke treba iznositi loginim redoslijedom. U iznoenju
rezultata se preporua koritenje prolog vremena. Ukoliko je ovo poglavlje
jako veliko i ukljuuje puno razliitih cjelina, preporua se njegova podjela
na vie podcjelina jer to olakava praenje izloenih rezultata.
Poglavlje Rezultati ima iskljuivo funkciju izvjetavanja o dobivenim
rezultatima. Ovdje se rezultati ne komentiraju, ne usporeuju s rezultatima
drugih autora, niti se donose zakljuci. Ovakve komentare treba sauvati za
Diskusiju. Neki asopisi doputaju da se rezultati i diskusija iznesu u
jednom poglavlju (poglavlje se tada zove Rezultati i diskusija), pogotovo
onda kada se radi o kraim radovima (nekoliko stranica). U tom sluaju
obino slijedi jedno krae poglavlje Zakljuci u kojemu se vrlo kratko
navedu glavni zakljuci rada. Iznimku moe predstavljati i situacija kada se
neka studija sastoji od niza eksperimenata koji slijede jedan za drugim. U
tom je sluaju praktinije i razumljivije prokomentirati i prodiskutirati jedan
eksperiment pa potom prijei na drugi. Ukoliko Rezultati ukljuuju tablice i
grafove, tada svaki od ovih priloga mora biti citiran u tekstu. Ono to je iz
tablica i grafova jasno ne treba ponovno nairoko ponavljati i u tekstu. Isto
tako tekst ne treba prekomjerno reducirati. U tekstu treba komentirati
najvanije informacije koje proizlaze iz tablica i grafova. Kod iznoenja
srednjih vrijednosti poeljno je da su one popraene mjerom varijabilnosti
(standardnom devijacijom ili standardnom pogrekom):
132
Diskusija
Diskusija je poglavlje u kojemu se interpretiraju i komentiraju dobiveni
rezultati. Ovo je poglavlje u kojemu autori izlau to oni sami misle o
znaenju njihovih rezultata. Podravaju li rezultati istraivanja njihovu
poetnu hipotezu ili ne i zato? Tamo gdje je to neophodno potrebno je
pozvati se na podatke, tablice, grafove i slike navedene u Rezultatima.
Autori diskutiraju mogue razloge zbog ega su u svojim istraivanjima
dobili navedene rezultate. Diskusija je mjesto gdje autori komentiraju
rezultate drugih autora. Jesu li dobiveni rezultati konzistentni s rezultatima
drugih autora, ili zato se njihovi rezultati razlikuju od rezultata koje su
dobili neki drugi autori koji su radili slina istraivanja. Takoer diskutiraju
u kojoj su mjeri koritene metode utjecale na rezultate te da li bi neke druge
metode dale drukije rezultate. Napokon, autori u diskusiji komentiraju
kako se njihovi rezultati uklapaju u iri kontekst znanstvenih znanja.
Diskusija je pravo mjesto da se samokritiki upozori i na neke nedostatke
(objektivne ili subjektivne) vlastite studije. Ono to u ovom poglavlju ne
treba raditi je ponovno opisivati metode, davati brojane rezultate te govoriti
zato je studija raena. Sve je to u prethodnim poglavljima ve kazano. Vrlo
esto za neki fenomen moe biti puno moguih objanjenja. Treba se
odluiti za objanjenje koje rezultati u najveoj mjeri podravaju. Diskusija
u stilu moglo bi biti ovo, moglo bi biti ono ne pridonosi vjerodostojnosti
rada. Treba znati da je zadatak autora da u Diskusiji da najvjerojatnije,
odnosno najbolje mogue objanjenje s obzirom na rezultate koje je dobio
(nitko ne oekuje otkrivanje apsolutnih istina i konanih rjeenja problema).
Eksperimenti ili opaanja nee uvijek potvrditi poetnu hipotezu, nee
potvrditi postojanje znaajne razlike izmeu eksperimentalnih rezultata i
kontrolnih rezultata, nee se pronai snanu vezu izmeu dviju varijabli ili
postojanje trenda. Ovakvi "negativni" rezultati su takoer vani znanstveni
133
zavriti
dalekosenim
prognozama,
interpretacijama
134
135
136
SAETAK
U radu je prikazana metoda analize i sinteze rjeenja po volji odabranog
tehnikog problema. Obraene su osnove metode analize temeljene na
analizi funkcije definirane zadatkom tehnikim problemom te sinteza
"nultog" rjeenja tehnikog problema. Postupak sinteze je prikazan kao
sinteza jednofunkcionalnog poetnog rjeenja, te kao sinteza integracijom
vie funkcija u okviru jednog elementa ili podsustava u korelaciji sa
karakterom proizvodnje prema predmetnom projektu. Prikazana metoda
predstavlja originalni sistematizirani slijed postupaka analize problema i
sinteze rjeenja kojim se organiziraju aktivnosti u rjeavanju tehnikih
problema.
SUMMARY
Method of analysis and synthesis for the solution of the technical problem
selected at random have been discussed in this paper. Principle methods of
analysis based on function analysis defined by a task, i.e. by a technical
problem as well as the synthesis of the "zero" solution of technical problem
have been elaborated. The procedure of synthesis has been treated as
integration of several functions within one element or sub-system and
correlated with the type of production within the project in question. The
method presented is a synthetic sequence of problem analysis and synthesis
of solutions by which the activities for the solution of technical problem
have been organized.
Kljune rijei: tehniki problem, analiza funkcije, sinteza, integracija
137
1. UVOD
Postupak rjeavanja tehnikog problema kao sustav iznalaenja tehnikih
sredstava koja udovoljavaju traenoj funkciji definiranoj problemom i sada
se u najveoj mjeri mistificira "umjetnou" stvaranja pojedinih projektanata
(to u dobroj mjeri oslikava i sama rije inenjer koja oznaava osobu koja
neto posebno stvara).
Kako rjeenje tehnikog problema projekt oznaava objekt za iju
realizaciju redovito je potrebno uloiti znatna materijalna sredstva, sam
postupak mora se organizirati i provesti na nain da je osigurano:
- da su valjano analizirani i procijenjeni svi elementi tehnikog problema;
- da je dobiveno rjeenje u skladu s cjelinom tehnikog problema i s
karakteristikom proizvodnje.
Ovaj rad ima zadatak izloiti osnove metode analize funkcije tehnikog
problema te metode sinteze rjeenja, s ciljem osiguravanja uspjenosti
samog postupka, te omoguavanje kontrole cjelokupnog procesa rjeavanja
tehnikog problema, kako u toku samog procesa rjeavanja tehnikog
problema tako i nakon zavrenog procesa.
2. ANALIZA TEHNIKOG PROBLEMA
Tehniki problem odreen kao skup zahtjeva kojima je definirana traena
funkcija rjeenja tehnikog problema moe se analizirati na vie naina.
Kako rezultat analize mora omoguiti postupak sinteze rjeenja problema,
analizu tehnikog problema potrebno je vezati samo uz funkciju/funkcije
traene od rjeenja, najprije zato to i dokaz uspjenog rjeenja sinteze
tehnikog problema dokazujemo istraivanjem traene funkcije rjeenja.
Analiza tehnikog problema kao postupak analize traene funkcije moe se
nazvati i Analiza funkcije tehnikog problema, a provodi se u slijedeim
koracima:
- analiza funkcije problema i definiranje podproblema I. reda,
- analiza funkcije svih podproblema I. reda i definiranje podproblema II.
reda,
- analiza funkcije svih podproblema n-tog reda i definiranje podproblema
n+1-og reda.
138
F111
F112
F11m
F121
F11
F1
F122
F12
F1k
F12k
F21
P
F22
F2
F2m
Fn1
Fn
Fn2
Fnm
Fnmk
Slika 1 Postupak funkcionalne analize
139
140
S111
S112
S11
S1
S11k
S121
S12
S122
S121k
S21
R
S22
S2
S2n
Sn1
Sn
Sn2
Snm
Snmk
141
142
TEHNIKI PROBLEM
- Zahtjevi na funkciju
ANALIZA FUNKCIJE I
DEFINIRANJE SVIH
PODPROBLEMA I. REDA
PROBLEM I. REDA
DA
DA LI
JE PROBLEM
JEDNOFUNKCIO NALAN
NE
DA LI
JE PROBLEM
JEDNOFUNKCIO NALAN
NE
DA LI
JE PROBLEM
JEDNOFUNKCIO NALAN
NE
JEDNOFUNKCIONALNA
SHEMA TEHNIKOG
PROBLEMA
143
4. ZAKLJUAK
Postupak rjeavanja tehnikog problema sastavljen od analize funkcije
problema i sinteze rjeenja integralno obuhvaa analizu i sintezu na temelju
traenih funkcija kao osnove postupka. Neka analogija, iako samo gruba,
moe se pronai izmeu predloenog postupka i metode strukturiranog
programiranja, iako se kod strukturiranog programiranja radi o bitno
simplificiranoj metodi.
Primjena predloenog postupka kod sustava visoke sloenosti, a
pojedinane proizvodnje, najvee efekte daje na podruju razvoja i
tehniko/tehnoloke dorade podsustava, vodei posebno prema definiranju
podsustava u funkcionalne module.
Primjena metode kod proizvoda visokoserijske ili masovne proizvodnje
omoguava:
- visoku integraciju funkcija u jednom elementu proizvoda kao posljedicu
postupka sinteze;
- bitno unapreenje funkcije postojeih proizvoda kao rezultat detaljnije
spoznaje
o moguoj funkciji omoguene predloenom sustavnom analizom.
I jedna i druga mogunost daju osnovu za postizanje visokotehnologinih
i/ili trno atraktivnih rjeenja koja su u velikom broju sluajeva i
patentabilna.
Predloena metoda analize i sinteze rjeenja tehnikog problema trebala bi
postati osnovni alat svakog projektanta te je potrebno dalje istraivati u
smjeru daljnje operacionalizacije metode.
LITERATURA
1. Obermit, E., "Osnove konstruiranja", Sveuilina naklada Liber,
Zagreb, 1977.
2. Kahle, F., "Projektiranje i konstruiranje strojeva", Sveuilina naklada,
Zagreb, 1972.
3. Belak, S., "Metoda za osnivanje i ocjenjivanje projekta broda", FSB,
Zagreb, Magistarski rad, 1983.
144
145
146
ABSTRACT
This paper`s objective is defining the term and concept of terotechnology,
because its misunderstanding have turned out to be the essential reason for
underrepresentation in theoretical discussions and practical applications.
Therefore, it is necessary to introduse, in acceptable way, this concept to all
managers making integral part of the terotechnology system in business
organizations. Paper is written using inductive method in presentation of this
problem area, from definition of the term terotechnology, through
development and substance of the terotechnology concept up to the
interpretation of the terotechnology scope and potential domains of its
application. All quoted definitions have in common the aspect of asset`s life
cycle costs but the terotechnology concept includes also returnes from
products produced by organization`s assets and most of terotechnology
definitions disregard this fact. Analysis extend over terotechnology`s
correlation with some related technologies, with emphasis on LCC as the most
recognizable technic within terotechnology concept and over terotechnology`s
historical background.
Key words: terotechnology, assets, maintenance, costs, life cycle
RAZVOJ KONCEPTA TEROTEHNOLOGIJE
1. Uvod
Cilj svake dobro organizirane i upravljane funkcije odravanja poslovnih
sustava jest zadravanje niske razine trokova koje ini zbroj trokova radnika
na odravanju, trokova materijala i rezervnih dijelova te trokova koji nastaju
kao proizvodni gubici zbog zaustavljanja proizvodnoga procesa ili smanjenog
obujma istog uslijed nastalih kvarova ili redovitih remonta.
Ostvarivanje ovog cilja ovisi prvenstveno o pravilnom inicijalnom izboru
sredstava za rad, a cjelokupnu problematiku je mogue sumirati u izreci "kupi
jeftino kupi dvaput". Meutim, terotehnoloki koncept, koji e u ovom radu
biti prikazan, ukazuje na injenicu da nije dovoljno usmjeriti panju iskljuivo
na funkciju odravanja kako bi se ostvario gore navedeni cilj, ve je nuno pri
tome ukljuiti i ostale upravljake funkcije u poduzeu koje imaju utjecaja na
performance i trokove poslovnog sustava. Zbog toga se terotehnoloki sustav
u pravilu prikazuje kao kombinacija upravljakih sustava i komunikacijskih
kanala koji osiguravaju podrku funkciji odravanja. Standardni elementi
takvog terotehnolokog sustava jesu:
147
2. Terotehnologija
"Terotehnologija je znanstvena disciplina koja istrauje metode i zakonitosti
menadmenta trajnih materijalnih sredstava ili tehnikih poslovnih sredstava
tijekom njihovog ivotnog vijeka trajanja." [2, str.1.] Umjesto izraza tehniko
materijalno sredstvo, koji ima raunovodstveno porijeklo jer je izveden iz
analize poslovnih sredstava, pogodnije je koristiti izraz poslovni sustav ili samo
sustav. Poslovni sustav opisuje predmet prouavanja terotehnologije, dok
pojam upravljanja ili menadmenta u kontekstu terotehnologije obuhvaa
provedbu, organizaciju, nadzor i voenje svih aktivnosti koje su potrebne prije
putanja sustava u redoviti rad, njegove eksploatacije i konanog odlaganja po
istijeku korisnog vijeka trajanja.
Mnogo je definicija terotehnologije nastalo s obzirom na razliite aspekte s
kojeg su autori pristupali izuavanju koncepta terotehnologije. Najee
citirana je definicija terotehnologije dana u Britanskim Standardima, a koja e
dalje u tekstu biti navedena. Prema Odboru za Terotehnologiju britanskog
Ministarstva Industrije iz 1979. godine terotehnologija predstavlja
"multidisciplinarni pristup kojim se osiguravaju optimalni trokovi ivotnog
ciklusa razvoja i upotrebe opreme i poslovnih sustava i obuhvaa upravljanje
sustavom od njegovog stvaranja do odlaganja ili prerasporeivanja."[1, str. 1.]
Australsko Udruenje Menadmenta Poslovnih Sustava (Facility Management
Association) definira terotehnologiju kao "potragu za optimalnim tehnikim i
ekonomskim trokovima posjedovanja poslovnog sustava tijekom cijelog
njegovog ivotnog vijeka." [1, str. 1.] ivotni ciklus, odnosno vijek sustava se
moe analizirati kroz tri temeljne faze, kao to je prikazano na Slici 1., a to su:
-
148
RAZVOJ
SUSTAVA
DIZAJN
SUSTAVA
KOMISIJA
PROIZVODNJA
SUSTAVA
RAD
SUSTAVA
ODLAGANJE
DISPOZICIJA
SUSTAVA
149
150
151
komponenti s ukupnim trokovima koji su pri tome nastali.[5, str. 64.] Iako je
oigledna prednost u upotrebljavanju jedne rijei za oslikavanje takvog
koncepta, pojam "terotehnologija" ipak nije postao ope prihvaen. Po tome se
svakako razlikuje od pojma "tribologija" koji je nastao otprilike u isto vrijeme i
danas se nalazi u irokoj upotrebi. Djelomino razlog tome lei u injenici da
termin "terotehnologija", sa svojim prilino udnim korijenom rijei, nije
najprikladniji za brzu i jasnu interpretaciju njegovog znaenja. Zbog toga ne
zauuje to ga razumije relativno mali broj ljudi. Alternativni naziv za ovaj
koncept, koji je dan u "Vodiu za Terotehnologiju" Britanske Standardizacije,
je "ekonomsko upravljanje materijalnim sredstvima". Pridjev "materijalna" se
obino dodaje kako bi se sredstva koja su obuhvaena konceptom
terotehnologije razlikovala od ireg aspekta pojma "sredstva" kojeg
upotrebljavaju raunovoe i financijski orijentirani teoretiari i praktiari. Iako
je mnogo dui, ovaj alternativni naziv ima prednost to jasno ukazuje cilj
samog koncepta. Iz tog razloga, dua alternativa je koritena u nazivima nekih
knjiga i radova i odreeni je autori preporuuju za opu upotrebu. [6, 7. str.]
4. Povezane tehnologije
Prvi i najvaniji cilj koncepta terotehnologije je optimalizacija ekonomskog
zadovoljstva korisnika materijalnih poslovnih sustava. Kako bi se postigla
maksimalna korist za korisnika, potrebno je primijeniti sve tehnike koje bi
mogle imati utjecaja na performance sredstava i njihove trokove. Pod tim se
podrazumijeva upravo cijelo podruje terotehnologije. U mnogim poslovnim
organizacijama su se promovirali i primjenjivali razliiti pojedinani aspekti
koncepta terotehnologije s razliitim razinama uspjenosti. Oni su se esto i
nazivali razliitim imenima. U nekim je sluajevima odreena tehnika, u
odnosu na njezinu originalnu primjenu, bila proirivana kako bi pokrila mnogo
ire podruje primjene sve dok nije ukljuila i veliki dio terotehnolokog
koncepta. Zadravanje originalnog naziva one poetne, temeljne tehnike je
uinilo nerazumljivim i potpuni djelokrug terotehnologije i upotrebu samog
termina. Sljedea lista metoda, a koja je daleko od potpune, predstavlja tipine
primjere onih metoda koje su usvojile mnogo principa terotehnolokog
koncepta i koje su postale mnogo poznatije od termina terotehnologija:
menadment resursa
LCC (Life Cycle Costs) upravljanje trokovima cijelog ivotnog vijeka
sredstva
cjeloivotni trokovi
potpuna predanost za ivota
upravljanje trokovima "od roenja do groba"
"od kolijevke pa do groba" menadment
trokovi posjedovanja
152
trokovi koritenja
cjeloivotna skrb
dizajn za upravljanje cjeloivotnim trokovima.
153
Od pojave
prvih
materijalnih
poslovnih
sredstava
Korektivno
odravanje
Od poetka
do sredine
20. stoljea
Rutinski
remonti
Razdoblje
nakon 2.
svj. rata
(od 50-tih
godina 20.
Preventivno
odravanje
Kasniji
razvoj
(od 70-tih
godina 20.
st.)
Odravanje
utemeljeno
na stanju
pogodnosti
za
odravanje
Suvremeni
modeli
(od 90-tih
godina 20.
st.)
LCC
Procjene
performanci
sredstva
Pouzdanost
Efikasnost
Stvarno i
potpuno
prihvaena
Terotehnolog
ija
Potpuna
ekonomska
procjena
projekta
154
5. Zakljuak
Primjenjivanje koncepta terotehnologije u praksi omoguuje menaderima da
razmiljaju kao ekonomisti, a djeluju kao inenjeri u donoenju odluke o
pravilnom izboru sredstava za rad i opreme u svrhu ostvarivanja najniih
moguih dugoronih trokova posjedovanja poslovnih sustava, ime se
osigurava opstanak i dobrobit svim zainteresiranim stranama. Potpunim
razumijevanjem koncepta terotehnologije i potrebe za njegovom primjenom u
svakoj organizaciji u kojoj u ukupnoj imovini dominiraju dugotrajna
materijalna sredstva, pravilnim izborom odgovarajuih metoda i tehnika koje
koncept terotehnologije podrazumijeva, a od kojih je u ovom radu spomenuto
tek nekoliko te njihovom ispravnom i razumnom primjenom, osigurava se
bogata informacijska podloga za donoenje efikasnih i efektivnih dugoronih
poslovnih odluka.
Vano je napomenuti kako je koncept terotehnologije dugo bio rezerviran,
ukoliko je uope razmatran, za prouavanje i primjenu u relativno ogranienom
krugu tehnikih djelatnosti (strojarstvo, brodogradnja, graevinarstvo,
proizvoake industrije i sl.), meutim, u novije vrijeme ovaj koncept je
zainteresirao i vlasnike uslunih poslovnih sustava, kao to su stambene zgrade,
bolnice, kole, hoteli i slini sustavi s velikim udjelom dugotrajne materijalne
imovine, a osobito u hotelijerstvu gdje je, uz funkcionalnost, izrazito znaajan i
vizualan dizajn sustava koji je, uslijed stalno rastue konkurencije, podloan
dinaminim i intenzivnim promjenama ime se njegov ivotni vijek znatno
skrauje, a trokovi znatno rastu. Stoga je nuno terotehnoloki koncept na
odgovarajui nain pribliiti i menaderima svih poslovnih funkcija koje ine
sastavne elemente sustava terotehnologije.
Popis literature:
[1] Ballesty S., Orlovic M., Life Cycle Costing and Facility Management,
FM Magazine,
Vol. 12, No. 2 April/May 2004.
[2] Belak S., Terotehnologija, skripta, Visoka kola za turistiki
menadment u
ibeniku, ibenik, 2005.
[3] Belak
S.,
Terotechnology,
Proceedings
of
OCEANS'04
MTS/IEEE/TECHNO- OCEAN'04, November 9.-12., Kobe, Japan,
2004.
[4] Belak, S., Determining of the Ship's Hull Total Deformations in Real
Sailing and Service Conditions, Pomorstvo, Journal of Maritime
Studies, 18, 2004.
155
156
Josipa PERKOV
Kljune rijei:
zalihost sustava
tablina pouzdanost
Metoda
funkcionalne
pouzdanosti
sustavna podjela
Key words:
redundancy
table reliability
functional
reliability method
157
methodical division
UVOD
Tehniki sustav se sastoji od veeg ili manjeg broja sastavnih elemenata
(podsistema, sklopova, podsklopova, dijelova) te se njegova pouzdanost
moe odrediti samo ako se analiziraju i analitiki obuhvate pouzdanosti
svakog pojedinog elementa. U ovom radu posebno se analiziraju naini
povezivanja elemenata unutar strukture blok dijagrama pouzdanosti
temeljenom na radovima [1], [2] i [3]. Promatrat e se samo serijski i
paralelni naini vezivanja elemenata.
1. SERIJSKA VEZA
POUZDANOSTI
ELEMENATA
BLOK
DIJAGRAMU
C2
C3
158
Cn
C1
C2
m1 , 1 , R1
m2 , 2 , R2
D1 D2
D1
D2
Slika 3. Presjek 2 dogaaja
159
(1)
(2)
Rs (t ) = R(t ) R (t ) = R 2 (t ) .
Ako je 1 intenzitet kvara prvog elementa i 2 intenzitet kvara drugog
elementa, a oba elementa imaju eksponencijalni zakon raspodjele kvara,
tada se srednje vrijeme rada do kvara sustava (MTBF Mean Time
Between Failure) rauna:
160
ms = Rs (t )dt = R1 (t ) R2 (t )dt = e 1t e 2t dt = e ( 1 + 2 ) t dt =
( + )t = u
1 2
(1 + 2 )dt = du =
dt = 1 du
1 + 2
1
1
=
eu du =
e ( 1 + 2 ) t
1 + 2 0
1 + 2
1
1
(0 1) =
.
1 + 2
1 + 2
Dakle,
ms =
1
.
1 + 2
Ili, ako se MTBF izrazi pomou vremena koje protekne izmeu dva
1
uzastopna kvara ( mi = , i = 1, 2 ):
ms =
m m
1
1
1
=
=
= 1 2 .
1
1
+
m
m
1 + 2
m1 + m2
2
1
+
m1 m2
m1 m2
C1
C2
C3
m1 , 1 , R1
m2 , 2 , R2
m3 , 3 , R3
161
D1 D2 D3
D1
D2
D3
Slika 5. Presjek 3 dogaaja
3)
ms = Rs (t )dt = R1 (t ) R2 (t ) R3 (t )dt = e
0
162
1t
2t
3t
dt = e ( 1 + 2 + 3 ) t dt =
0
( + + )t = u
3
1 2
= (1 + 2 + 3 )dt = du =
1
dt =
du
1 + 2 + 3
1
1
eu du =
e ( 1 + 2 + 3 ) t
1 + 2 + 3 0
1 + 2 + 3
1 + 2 + 3
(0 1) =
1 + 2 + 3
ms =
1 + 2 + 3
Ili,
ms =
1 + 2 + 3
m1m2m3
1
1
=
=
1 1 1 m2m3 + m1m3 + m1m2 m1m2 + m1m3 + m2m3
+ +
m1 m2 m3
m1m2m3
.
1.3. Serijska veza n elemenata
P ( Ds ) = P( D1 D2 Dn ) = P( D1 ) P ( D2 ) P( Dn ) , tj.
Rs (t ) = R1 (t ) R2 (t ) Rn (t ) .
(4)
163
ms = Rs (t )dt = R1 (t ) R2 (t ) Rn (t )dt = e 1t e 2t e nt dt =
( 1 + 2 ++ n ) t
dt =
( + + + )t = u
n
1 2
1
eu du =
= (1 + 2 + + n )dt = du =
1 + 2 + n 0
1
dt =
du
1 + 2 + + n
1
=
e ( 1 +2 ++ n ) t =
0
1 + 2 + + n
1
1
(0 1) =
.
1 + 2 + + n
1 + 2 + + n
ms =
1
1 + 2 + + n
164
m1 , 1 , R1
C1
m2 , 2 , R2
C2
Cn
mn , n , Rn
m1 , 1 , R1
C1
m2 , 2 , R2
C2
165
D1 D2
D1
D2
Ds = D1 D2 .
Po teoremu o vjerojatnosti unije skupova (koji nisu meusobno disjunktni) i
vjerojatnosti realizacije povoljnih dogaaja P( Di ) , i = 1, 2 , vjerojatnost
realizacije povoljnog dogaaja P ( Ds ) moe se izraziti kao:
P ( Ds ) = P( D1 D2 ) = P ( D1 ) + P( D2 ) P( D1 D2 )
= P( D1 ) + P( D2 ) P( D1 ) P( D2 ) .
(5)
P( Di ) = Ri (t ) , i = 1, 2 ,
odnosno, za sustav prema formuli (5):
Rs (t ) = R1 (t ) + R2 (t ) R1 (t ) R2 (t ) ,
(6)
ili u obliku:
Rs (t ) = R1 (t ) + R2 (t ) R1 (t ) R2 (t ) = 1 1 + R1 (t ) + R2 (t ) R1 (t ) R2 (t ) =
= 1 (1 R1 (t )) + ( R2 (t ) R1 (t ) R2 (t )) = 1 (1 R1 (t )) + R2 (t )(1 R1 (t )) =
= 1 (1 R1 (t ))(1 R2 (t )) .
Ako je pouzdanost svih elemenata jednaka ( Ri = R , i = 1, 2 ) tada se formula
(6) moe napisati u obliku:
166
ms =
1
1
1
1 2
1
,
1 2
2
1
ms =
1
1
= m1 + m2
= m1 + m2 m1 m2 .
1
1
1 2
m1 m2
167
m1 , 1 , R1
C1
m2 , 2 , R2
C2
m3 , 3 , R3
C3
Analogno, kao i kod paralelne veze dva elementa, pouzdanost sustava moe
se analitiki napisati na sljedei nain:
Ds = D1 D2 D3
P ( Ds ) = P ( D1 D2 D3 ) =
RS (t) = R1(t) + R2 (t) + R3 (t) R1(t) R2 (t) R1 (t) R3 (t ) R2 (t) R3 (t) + R1(t) R2 (t) R3 (t)
= 11+ R1(t) + R2 (t) + R3 (t) R1(t) R2 (t) R1(t) R3 (t) R2 (t) R3 (t) + R1(t) R2 (t) R3 (t)
=1 (1 R1(t) R2 (t) + R1(t) R2 (t)) + (R3 (t) R1(t) R3 (t) R2 (t) R3 (t) + R1(t) R2 (t) R3 (t))
= 1 ((1 R1 (t )) R2 (t )(1 R1 (t )) + ( R3 (t )(1 R1 (t )) R2 (t ) R3 (t )(1 R1 (t ))
= 1 (1 R1 (t ))(1 R2 (t )) + R3 (t )(1 R1 (t ))(1 R2 (t ))
= 1 (1 R1 (t ))(1 R2 (t ))(1 R3 (t ))
RS (t ) = 1 (1 R1 (t ))(1 R2 (t ))(1 R3 (t ))
(7)
168
Rs (t ) = 1 (1 R(t ))3 .
Ako je i , i = 1, 2,3 intenzitet kvara i-tog elementa, a svi elementi imaju
eksponencijalni zakon raspodjele kvara, tada se MTBF moe izraunati:
ms = Rs (t )dt =
0
= [ R1(t) + R2 (t) + R3 (t) R1(t) R2 (t) R1(t) R3 (t) R2 (t) R3 (t) + R1(t) R2 (t) R3 (t)] dt =
0
= e 1t + e 2t + e 3t e ( 1 + 2 ) t e ( 1 + 3 )t e ( 2 + 3 ) t + e ( 1 + 2 + 3 )t dt =
0
ms =
1
1
1
1
+
, tj.
1 + 2 1 + 3 2 + 3 1 + 2 + 3
1
1
1
1
+
,
1 + 2 1 + 3 2 + 3 1 + 2 + 3
ms =
= m1 + m2 + m3
= m1 + m2 + m3
1
1
1
1
+
=
1 + 2 1 + 3 2 + 3 1 + 2 + 3
1
1
1
+
m1 m2
1
1
1
+
m1 m3
1
1
1
+
m2 m3
1
=
1
1
1
+
+
m1 m2 m3
1
1
1
1
+
=
m1 + m2 m1 + m3 m2 + m3 m1 + m2 + m3
m1 m2
m1 m3
m2 m3
m1 m2 m3
169
= m1 + m2 + m3
m m
m m
m m m
m1 m2
1 3 2 3 + 1 2 3
m1 + m2 m1 + m3 m2 + m3 m1 + m2 + m3
P ( Ds ) = P ( D1 D2 Dn ) = P Di =
i =1
n
n
n1 n
n2 n1 n
Rs (t ) = 1 (1 Ri (t ) ) .
(8)
i =1
Rs (t ) = 1 (1 R (t )) n .
3. ZAKLJUAK
170
Broj
eleme
nata
Pouzdanost
Rs (t ) = R1 (t ) R2 (t )
Rs (t ) = R1 (t ) R2 (t ) R3 (t )
MTBF
ms =
ms =
Rs (t ) = R1 (t ) R2 (t ) Rn (t )
ms =
1
1 + 2
1 + 2 + 3
1
1 + 2 + + n
Broj
eleme
nata
2
Pouzdanost
MTBF
Rs (t ) = R1 (t ) + R2 (t ) R1 (t ) R2 (t )
ms =
1
1 2
1 1 1 1
1
1
1
ms = + +
+
1 2 3 1 +2 1 +3 2 +3 1 +2 +3
Rs (t ) = 1 (1 Ri (t ) )
i =1
4. LITERATURA
[1] Belak, S., The Method of Analysis and Synthesis for the Solution of
the Technical Problem, proc. of the XI SYM-OP-IS, Beograd, 1991.
[2] Belak, S., Terotechnology, Proceedings of OCEANS04
MTS/IEEE/TECHNO - OCEANS04, November 9.-12., Kobe,
Japan, 2004.
[3] Belak, S., ovo, P., Design for Maintenance, Euromaintence 98.,
Proc. of the 14th European Maintenance Conference, Dubrovnik,
1998.
171
172
1.
2.
3.
173
4.
5.
6.
ZNANSTVENE GRANE
1.0. PODRUJE PRIRODNIH ZNANOSTI
174
Polje
1.01. Biologija
Grane:
1.01.01 biokemija i molekularna biologija
1.01.02 botanika
1.01.03 ekologija
1.01.04 genetika
1.01.05 mikrobiologija
1.01.06 opa biologija
1.01.07 zoologija
Polje
1.02. Fizika
Grane:
1.02.01 astrofizika i astronomija
1.02.02 atomska i molekularna fizika
1.02.03 biofizika i biomedicina
1.02.04 fizika elementarnih estica
1.02.05 fizika kondenzirane tvari
1.02.06 geofizika s meteorologijom
1.02.07 nuklearna fizika
Polje
1.03. Geoznanosti
Grane:
1.03.01 fizika geografija
1.03.02 geofizika
1.03.03 geologija
1.03.04 mineralogija
1.03.05 oceanologija
Polje
1.04. Kemija
Grane:
1.04.01 analitika kemija
1.04.02 anorganska kemija
1.04.03 fizikalna kemija
1.04.04 medicinska kemija i biokemija
1.04.05 organska kemija
175
176
2.03.02 elektrostrojarstvo
2.03.03 elektronika
2.03.04 telekomunikacije i informatika
2.03.05 radiokomunikacije
Polje
2.04 Geodezija
Grane:
2.04.01 kartografija
2.04.02 fotogrametrija i daljinska istraivanja
2.04.03 pomorska, satelitska i fizikalna geodezija
2.04.04 primijenjena geodezija
2.04.05 geomatika
Polje
2.05 Graevinarstvo
Grane:
2.05.01 geotehnika
2.05.02 nosive konstrukcije
2.05.03 hidrotehnika
2.05.04 prometnice
Polje
2.06 Grafika tehnologija
Grana:
2.06.01 procesi grafike reprodukcije
Polje
2.07 Kemijsko inenjerstvo
Grane:
2.07.01 reakcijsko inenjerstvo
2.07.02 mehaniki, toplinski i separacijski procesi
2.07.03 analiza i sinteza procesa
Polje
2.08 Metalurgija
Grane:
2.08.01 procesna metalurgija
2.08.02 mehanika metalurgija
177
178
179
15 interna medicina
16 javno zdravstvo
17 kirurgija
18 klinika farmakologija s soksikologijom
19 klinika kemija i laboratorijska medicina
20 medicina rada
21 medicinska biokemija
22 medicinska mikrobiologija
23 molekularna medicina
24 neurologija
25 neuroznanost
26 nuklearna medicina
27 oftamologija
28 onkologija
29 opa medicina
30 ortopedija
31 otorinolaringologija
32 patologija
33 pedijatrija
34 psihijatrija
35 radiologija
36 sestrinstvo
37 socijalna medicina
38 stomatologija i oralna kirurgija
39 sudska medicina
40 urologija
41 veterinarska medicina
42 zdravstvena ekologija
4.00. PODRUJE BIOTEHNIKIH ZNANOSTI
Polje
4.01. Poljoprivreda
Grane:
4.01.01 agrokemija
4.01.02 bilinogojstvo
4.01.03 ekologija i zatita okolia
4.01.04 ekonomika
4.01.05 fitomedicina
4.01.06 genetika i oplemenjivanje bilja, ivotinja i
mikroorganizama
4.01.07 hranidba ivotinja
180
181
Polje
4.05.Prehrambena tehnologija
Grane:
4.05.01 inenjerstvo
4.05.02 kemija hrane
4.05.03 mikrobiologija hrane
4.05.04 nutricionizam
4.05.05 osiguranje kvalitete
5. PODRUJE DRUTVENIH ZNANOSTI
Polje
5.01 Ekonomija
Grane:
5.01.01 ekonomika poduzetnitva
5.01.02 financije i fiskalna politika
5.01.03 kvantitativna ekonomija
5.01.04 menadment i upravljanje
5.01.05 meunarodna ekonomija
5.01.06 opa ekonomija
Polje
5.02 Pravo
Grane:
5.02.01 financijsko pravo
5.02.02 graansko pravo i graansko procesno pravo
5.02.03 kazneno pravo i kazneno procesno pravo
5.02.04 meunarodno pravo
5.02.05 meunarodno privatno pravo
5.02.06 obiteljsko pravo
5.02.07 pomorsko i opeprometno pravo
5.02.08 povijest prava i drave
5.02.09 radno i socijalno pravo
5.02.10 rimsko pravo
5.02.11 teorija prava i drave
5.02.12 trgovako pravo i pravo drutava
5.02.13 upravno pravo i uprava
5.02.14 ustavno pravo
5.02.15 europsko javno pravo
5.02.16 europsko privatno pravo
182
Polje
5.03 Politologija
Grane:
5.03.01 politika teorija/povijest politikih ideja
5.03.02 vanjska i unutarnja politika
5.03.03 komparativna politika
5.03.04 meunarodni odnosi i nacionalna sigurnost
Polje
5.04 Informacijske znanosti
Grane:
5.04.01 arhivistika i dokumentaristika
5.04.02 informacijski sustavi i informatologija
5.04.03 knjiniarstvo
5.04.04 komunikologija
5.04.05 leksikografija i enciklopedistika
5.04.06 muzeologija
5.04.08 javni mediji
Polje
5.05 Sociologija
Grane:
5.05.01 posebne sociologije
5.05.02 sociologija znanja
5.05.03 teorijska i sustavna sociologija
5.05.04 ruralne, urbane i regionalne studije
Polje
5.06 Psihologija
Grane:
5.06.01 bioloka i fizioloka psihologija
5.06.02 klinika psihologija
5.06.03 posebne psihologije
5.06.04 razvojna psihologija
5.06.05 socijalna psihologija
5.06.06 sustavna psihologija
183
Polje
5.07 Odgojne znanosti
Grane:
5.07.01 andragogija
5.07.02 defektologija
5.07.03 didaktika
5.07.04 kineziologija
5.07.05 logopedija
5.07.06 opa pedagogija
5.07.07 sustavna pedagogija
Polje
5.08 Socijalna geografija i demografija
Grane:
5.08.01 demogeografija
5.08.02 demografija
5.08.03 ekonomska geografija
5.08.04 socijalna geografija
Polje
5.10 Sigurnosne i obrambene znanosti
6. PODRUJE HUMANISTIKIH ZNANOSTI
Polje
6.01 Filozofija
Grane:
6.01.01 logika
6.01.02 ontologija
6.01.03 spoznajna teorija
6.01.04 estetika
6.01.05 etika
6.01.06 povijest filozofije
Polje
6.02 Teologija
Grane:
6.02.01 dogmatika
6.02.02 moralna teologija
184
185
Polje
6.06 Znanost o umjetnosti
Grane:
6.06.01 muzikologija i etnomuzikologija
6.06.02 teorija likovnih umjetnosti
6.06.03 teatrologija
6.06.04 filmologija
Polje
6.07 Arheologija
Grane:
6.07.01 prapovijesna arheologija
6.07.02 antika arheologija
6.07. 03 srednjovjekovna arheologija
Polje
6.08 Etnologija i antropologija
Grane:
6.08.01 antropologija
6.08.02 etnologija
6.08.03 folkoristika
186
Polje
7.02 Filmska i elektronine umjetnosti
Grane:
7.02.01 animirani film
7.02.02 montaa
7.02.03 reija
7.02.04 scenarij
7.02.05 snimanje
Polje
7.03 Glazbena umjetnost
Grane:
7.03.01 kompozicija
7.03.02 reprodukcija glazbe (dirigiranje, pjevanje, sviranje)
Polje
7.04 Likovne umjetnosti
Grane:
7.04.01 arhitektura i dizajn
7.04.02 grafika
7.04.03 kiparstvo
7.04.04 restauracija
7.04.05 slikarstvo
187
BIBLIOGRAFIJA
188
189
190
191
192
KAZALO
A
a posteriori.................................................................................................... 55
a priori .......................................................................................................... 55
absolutum ..................................................................................................... 45
abstractum .................................................................................................... 58
abstrakt ................................................................................................. 10, 117
adekvatan ............................................................................................... 56, 94
afirmacija ..................................................................................................... 52
Agricola........................................................................................................ 43
aksiom .................................................................................................... 65, 97
aksiomatska metoda ..................................................................... 9, 87, 88, 97
akuratan ........................................................................................................ 56
alkemija ........................................................................................................ 33
Alkmeon....................................................................................................... 29
Almagest ...................................................................................................... 27
amfibolija ..................................................................................................... 56
analiza ................ 9, 15, 20, 70, 71, 90, 91, 121, 137, 138, 146, 151, 167, 168
analogija ............................................................................................... 55, 143
Andreas Vesalius.................................................................................... 30, 35
anotacija ................................................................................................. 9, 111
antecedent..................................................................................................... 52
193
antinomija..................................................................................................... 67
antiteza ................................................................................................... 67, 91
apodeixis ................................................................................................ 41, 53
apodiktino................................................................................................... 53
apologija......................................................................................................... 9
Apolonije...................................................................................................... 28
apsolutno .................................................................. 35, 39, 44, 45, 61, 63, 67
apstrakcija .................................................................................................... 90
apsurdno ....................................................................................................... 13
arche ....................................................................................................... 53, 57
argument....................................................................................................... 64
Arhimed ........................................................................................... 27, 28, 29
Aristarh......................................................................................................... 26
Aristotel.......................................................... 26, 28, 29, 30, 31, 33, 174, 175
asertivni ........................................................................................................ 53
asertorno....................................................................................................... 53
aspekt ........................................................................................... 59, 114, 144
astronomija....................................................................................... 8, 22, 166
autoritarni ..................................................................................................... 42
Avicenna ...................................................................................................... 33
B
Bernal ........................................................................................................... 46
Bersos........................................................................................................... 32
beskonanost ................................................................................................ 39
Biblija........................................................................................................... 31
bibliografija .................................................................................... 6, 107, 135
biljeka o autoru ......................................................................................... 127
biljeke ................................................................................................. 10, 118
biologija ................................................................................... 8, 36, 166, 170
bit ............................................................................. 30, 50, 74, 102, 128, 149
bitak.................................................................................................. 23, 52, 74
Bokovi....................................................................................................... 35
broura........................................................................................................ 102
C
asopisi................................................... 9, 101, 105, 107, 108, 116, 124, 132
cilj................................................................. 19, 23, 60, 73, 95, 122, 145, 148
cirkulus......................................................................................................... 57
cjelina ................................................. 7, 8, 16, 23, 54, 58, 79, 80, 89, 97, 132
194
D
dedukcija ...................................................................................................... 88
deduktivna metoda ......................................................................................... 9
definicija....................... 7, 13, 16, 21, 48, 56, 57, 76, 106, 144, 145, 146, 147
definiranje znanstvenog problema ................................................................. 9
delfi metoda.................................................................................................... 9
Demokrit ................................................................................................ 27, 28
demonstratio................................................................................................. 41
deskripcija .............................................................................................. 48, 59
determinizam................................................................................................ 63
diferencija..................................................................................................... 13
dihotomija .................................................................................................... 58
dijalela .......................................................................................................... 57
dinamiki................................................................................................ 14, 95
dinamis ......................................................................................................... 15
Diofant ......................................................................................................... 28
diplomski znanstveni rad ............................................................................... 9
disjunktivan.................................................................................................. 53
diskusija ..................................................................... 9, 10, 12, 105, 132, 134
distinkcija ......................................................................................... 48, 59, 61
divizija.................................................................................................... 48, 58
dokaz ................................................ 8, 26, 41, 49, 53, 64, 65, 66, 80, 91, 138
dokazivanje ............................................................................ 8, 64, 66, 75, 88
doktorska disertacija............................................................................... 9, 103
doivljaj........................................................................................................ 43
duh.......................................................................................................... 43, 63
Duns Scotus.................................................................................................. 34
dvojba................................................................................................... 39, 118
E
ekonomija............................................................................................... 8, 171
eksperimentalna metoda........................................................................... 9, 87
eksperimentalni fenomen ............................................................................. 82
ekspertiza ....................................................................................................... 9
eksplanacija ............................................................................................ 48, 59
ekstenzija...................................................................................................... 50
ekstrapolacija ............................................................................................... 84
ekvivokacija ................................................................................................. 51
elaborat................................................................................................... 9, 108
Empedoklo ................................................................................................... 28
empeiria.................................................................................................. 38, 40
195
empirija ........................................................................................................ 38
empirizam........................................................................................... 8, 35, 40
enciklopedija .......................................................................................... 9, 106
entelehija ...................................................................................................... 19
epistemologija .............................................................................................. 12
Eratosten................................................................................................. 27, 28
Erazmo Roterdamski.................................................................................... 35
ergon............................................................................................................. 97
esej ................................................................................................................. 9
etika znanosti.............................................................................................. 125
etimologija ................................................................................................... 57
etymos .......................................................................................................... 57
Eudokso........................................................................................................ 27
Euklid ..................................................................................................... 28, 44
explicare ....................................................................................................... 57
F
falibilizam .................................................................................................... 46
fallacia accidentalis ...................................................................................... 56
falsifikacija......................................................................... 49, 63, 66, 91, 119
fenomen.......................................... 18, 74, 76, 80, 81, 82, 83, 84, 85, 95, 133
filozofija ................................................................. 21, 22, 34, 42, 46, 96, 116
filozofija prirode......................................................................................... 177
finis............................................................................................................... 19
fizika................................................................................. 8, 22, 166, 167, 177
funkcija....................... 33, 45, 54, 94, 123, 137, 138, 140, 141, 143, 144, 150
G
generaliziranje .............................................................................................. 55
generatio................................................................................................. 57, 79
genetika metoda...................................................................................... 9, 87
geneza........................................................................................................... 57
gnoseologija ................................................................................................. 63
gnoza ............................................................................................................ 63
Gorgija ......................................................................................................... 30
grafovi .................................................................................................. 10, 123
H
Hamurabi...................................................................................................... 32
Hellenika ...................................................................................................... 32
196
Heraklid........................................................................................................ 26
Herodot......................................................................................................... 32
Heron............................................................................................................ 28
heuristika ................................................................................................ 19, 61
Hezoid .......................................................................................................... 31
Hiparh........................................................................................................... 26
Hipokrat ....................................................................................................... 29
hipoteza ................ 9, 49, 61, 62, 73, 74, 75, 76, 77, 81, 88, 95, 115, 118, 119
historiai......................................................................................................... 29
homonimija .................................................................................................. 51
hypokeimenon .............................................................................................. 50
I
illicitus processus ......................................................................................... 56
implikacija.................................................................................................... 20
indukcija........................................................................................... 55, 87, 91
induktivna metoda.......................................................................................... 9
informacija 9, 70, 73, 75, 100, 103, 104, 105, 107, 108, 116, 117, 118, 124,
128, 131, 145, 168, 176
intelekt.................................................................................................... 42, 43
intenzija ........................................................................................................ 50
interdisciplinarnost........................................................................... 12, 20, 22
interpretacija................................................................................. 9, 14, 63, 83
intersubjektivnost ......................................................................................... 41
iskustvo ........................................................................ 35, 38, 40, 41, 43, 129
istina ................................................................................... 14, 45, 53, 79, 133
istraivanje ... 9, 15, 82, 93, 113, 114, 115, 116, 117, 118, 119, 129, 130, 131
izbor teme istraivanja ............................................................................... 114
izvorni znanstveni lanak........................................................................... 104
K
kataphasis ..................................................................................................... 52
kategorian ................................................................................................... 52
kategorija.................................................................................................. 7, 48
kauzalnost......................................................................................... 60, 61, 63
kibernetika metoda ................................................................................. 9, 87
klasifikacija ...................................................................... 58, 87, 91, 100, 105
kljune rijei......................................................................... 10, 117, 118, 129
knjiga.................. 7, 28, 32, 100, 106, 107, 110, 148, 164, 175, 176, 177, 178
kolokvijalno ................................................................................................. 18
komparativna metoda ..................................................................................... 9
197
konkluzija..................................................................................................... 54
konsekvent ................................................................................................... 52
kontrolni dogaaj ................................................................................. 77, 122
Kopernik....................................................................................................... 35
kriterij............................................................................................... 49, 54, 64
kritiki racionalizam..................................................................................... 40
kritika ..................................................................................................... 9, 111
Ksenofont ............................................................................................... 31, 32
kvaliteta ................................................................................................ 52, 146
kvantifikacija................................................................................................ 71
kvantiteta ...................................................................................................... 52
L
leksikon .......................................................................................................... 9
Leonardo da Vinci........................................................................................ 35
Leukip .......................................................................................................... 28
Likurg........................................................................................................... 33
literatura ............................................................................................... 10, 116
Livije ............................................................................................................ 32
ljetopis ............................................................................................................ 9
logicizam ...................................................................................................... 44
logika...................................................................................... 43, 99, 176, 177
M
matematika metoda ................................................................................ 9, 87
matematika ................................................................... 8, 20, 44, 87, 166, 167
materijal i metode......................................................................................... 10
mathema ....................................................................................................... 44
mathesis universalis ..................................................................................... 44
medicina ..................................................................... 8, 29, 36, 165, 169, 170
medresa .................................................................................................... 8, 34
Menetho ....................................................................................................... 31
metoda 6, 7, 9, 11, 12, 13, 15, 16, 17, 19, 20, 22, 35, 40, 44, 55, 59, 67, 68,
69, 70, 72, 81, 82, 84, 86, 87, 88, 91, 92, 93, 95, 96, 97, 98, 99,
100, 102, 115, 118, 120, 131, 137, 143, 144, 148, 149, 150, 163,
176
metoda analize.................................................................................... 9, 86, 88
metoda apstrakcije.................................................................................... 9, 86
metoda brojenja........................................................................................ 9, 87
metoda deskripcije ................................................................................... 9, 87
metoda dokazivanja.................................................................................. 9, 87
198
metoda generalizacije............................................................................... 9, 86
metoda idealnih tipova ............................................................................. 9, 87
metoda klasifikacije ................................................................................. 9, 87
metoda kompilacije .................................................................................. 9, 87
metoda konkretizacije .................................................................................... 9
metoda mjerenja ....................................................................................... 9, 87
metoda modeliranja.................................................................................. 9, 87
metoda opovrgavanja ..................................................................................... 9
metoda sinteze................................................................................................ 9
metoda specijalizacije .................................................................................... 9
metoda uzoraka .............................................................................................. 9
metodologija............................................. 7, 40, 102, 175, 176, 177, 178, 179
metodologija znanosti .................................................................................. 46
Minos ........................................................................................................... 33
miljenje ........... 17, 21, 24, 34, 39, 40, 43, 44, 54, 88, 96, 109, 117, 130, 134
mjere sigurnosti............................................................................................ 10
modalitet....................................................................................................... 52
model............................................................................ 61, 85, 86, 94, 97, 120
modeliranje eksperimenta ...................................................... 10, 40, 119, 120
monografija .................................................................................................... 9
N
naelo ....................................................................... 46, 49, 53, 57, 62, 65, 74
naslov ........................................................... 10, 118, 122, 124, 128, 129, 136
naturalizam................................................................................................... 41
nauk ................................................................................ 14, 16, 17, 39, 40, 49
nauka ................................................................ 8, 12, 13, 16, 46, 64, 177, 178
negacija .................................................................................................. 52, 53
neosjetilna spoznajna mo............................................................................ 43
Newton ......................................................................................................... 35
nezavisne varijable ............................................................................... 76, 123
nominalizam................................................................................................. 49
Nomoi........................................................................................................... 30
novine......................................................................................................... 101
O
objanjenje ............................................................. 12, 57, 59, 60, 61, 88, 133
obrazovanje .................................................................................................. 42
Ockham ........................................................................................................ 74
Ockhamov princip........................................................................................ 74
ogled........................................................................................................... 111
199
P
paradigma..................................................................................................... 25
paralogizmi................................................................................................... 55
perceptio....................................................................................................... 49
Periodine publikacije................................................................................ 101
Pitagora ............................................................................................ 26, 27, 44
Platon ......................................................................................... 27, 30, 31, 33
poiotes .......................................................................................................... 52
pojam 7, 8, 12, 13, 14, 16, 19, 25, 38, 41, 43, 45, 48, 49, 50, 51, 55, 56, 57,
58, 59, 74, 80, 92, 94, 95, 141, 144, 145, 146, 148
polemika......................................................................................................... 9
Polibije ......................................................................................................... 32
Poliklet ......................................................................................................... 27
politeiai......................................................................................................... 19
politika ................................................................................. 8, 18, 30, 31, 171
postavljanje hipoteze.............................................................................. 9, 118
postulat ......................................................................................................... 65
pouzdano .............................................................................. 16, 53, 62, 67, 69
povijesna metoda............................................................................................ 9
povijest ....................................... 8, 21, 25, 32, 36, 46, 96, 167, 171, 172, 173
povijest znanosti..................................................................................... 26, 47
praksa ........................................................................................................... 18
praktikum ....................................................................................................... 9
pravo......................................................................................... 8, 33, 133, 171
predikat......................................................................................................... 51
predmet 8, 12, 15, 18, 20, 21, 22, 23, 38, 39, 44, 46, 49, 50, 51, 61, 79, 84,
85, 86, 89, 90, 100, 103, 109, 131, 145, 148
predodba ............................................................................................... 13, 49
pregledni lanak ......................................................................................... 104
premisa ................................................................................. 41, 54, 55, 56, 64
prethodno priopenje.......................................................................... 104, 105
prikaz........................................ 9, 32, 103, 105, 108, 109, 111, 122, 123, 129
Primarne publikacije .................................................................................. 101
principium .............................................................................................. 53, 57
priroda .................................................................... 11, 17, 26, 41, 42, 73, 149
prirodni fenomen.......................................................................................... 81
200
Q
qualitas ......................................................................................................... 52
quantitas ....................................................................................................... 52
R
racionalizam ........................................................................... 8, 35, 40, 43, 45
rationalis....................................................................................................... 40
razum...................................................................................................... 40, 43
realno........................................................................................ 43, 74, 90, 114
recenzija ................................................................................................. 9, 178
Redukcija ............................................................................................... 82, 84
referentne publikacije............................................................................. 9, 109
refleksija................................................................................... 20, 42, 50, 125
relacija .................................................................................. 14, 51, 87, 93, 95
relevantno..................................................................................................... 72
rezultati 10, 15, 18, 23, 26, 82, 85, 86, 94, 95, 100, 104, 108, 115, 118, 120,
125, 126, 127, 132, 133, 134
Rihtman ........................................................................................................ 46
rjenik................................................................................................. 8, 9, 175
S
sadraj ............................................................................................................ 6
saetak ................................................................................................ 117, 129
sekundarne publikacije............................................................................... 101
silogizam ................................................................................................ 54, 55
simulirani fenomen....................................................................................... 84
sinonimija..................................................................................................... 51
sinteza................................................... 15, 22, 40, 89, 91, 119, 137, 141, 168
201
skepticizam......................................................................................... 8, 40, 45
kola ............................................... 3, 5, 8, 17, 29, 33, 34, 144, 151, 152, 164
skolastika...................................................................................................... 34
skopeo .......................................................................................................... 40
Sofisti ........................................................................................................... 30
sofizmi.......................................................................................................... 55
Sokrat ........................................................................................................... 33
spona ............................................................................................................ 51
spoznaja 8, 14, 15, 23, 40, 43, 45, 55, 61, 63, 69, 73, 80, 81, 82, 83, 85, 86,
89, 91, 92, 101, 102, 104, 105, 108, 117
standardi ......................................................................................... 9, 147, 149
statistika metoda ........................................................................................... 9
statistika obrada.......................................................................................... 71
struni lanak ......................................................................................... 9, 108
struni izvjetaj ...................................................................................... 9, 109
struni radovi.................................................................................................. 9
struktura ........................................................................................... 54, 60, 68
stvar .............................................................................. 11, 16, 38, 50, 79, 127
stvarnost ......................................................................... 25, 41, 42, 43, 52, 64
subjekt ........................................................................................ 41, 44, 51, 76
substantia...................................................................................................... 50
sud ...................................................................... 8, 48, 51, 53, 54, 63, 94, 111
sumnja .................................................................................................... 39, 63
suprotnost ......................................................................................... 40, 53, 91
sustav 16, 27, 35, 42, 48, 60, 62, 72, 94, 96, 97, 98, 111, 123, 137, 145, 149,
152, 153, 154, 158, 160, 163
sveuilite..................................................................................................... 34
svijest ............................................................................................... 39, 44, 49
svrha ................................................... 19, 60, 62, 65, 102, 109, 111, 117, 132
syn .................................................................................................... 16, 40, 97
T
tablice ................................................................................... 10, 122, 132, 133
Tales ................................................................................................. 22, 26, 44
tautologija..................................................................................................... 56
tehnika ........................ 13, 16, 17, 59, 145, 148, 149, 150, 165, 168, 170, 175
teleologija..................................................................................................... 60
telos ........................................................................................................ 19, 60
tema .............................................................................................. 12, 114, 130
Teofrast ........................................................................................................ 30
teologija.............................................................................................. 165, 172
teorija 9, 12, 20, 37, 42, 45, 46, 49, 51, 52, 62, 65, 74, 81, 87, 95, 96, 108,
167, 171, 172, 173, 177
202
U
udbenik ................................................................................................. 5, 106
um..................................................................................................... 40, 43, 67
uvjet............................................................................................ 23, 45, 59, 60
uvod........................................................................................ 1, 4, 5, 137, 152
uzorak............................................................................................... 25, 61, 78
uzrok............................................................... 42, 53, 55, 60, 61, 88, 132, 134
V
varijable................................................................................ 76, 119, 122, 123
verifikacija ........................................................................................... 49, 119
Vesalius ........................................................................................................ 35
vodii.......................................................................................................... 101
vrijeme
15, 21, 35, 46, 79, 85, 92, 96, 108, 114, 115, 117, 131, 146, 148,
149, 150, 154, 160
Z
zaglavak ........................................................................................... 41, 54, 56
zahvale ......................................................................................................... 10
zakljuak .................................... 8, 10, 41, 48, 49, 54, 55, 56, 64, 87, 93, 110
zakon .................................. 8, 35, 49, 55, 62, 63, 67, 154, 156, 157, 160, 162
zamiljeni fenomen ...................................................................................... 85
zamjedba ................................................................................................ 38, 43
zavisne varijable........................................................................................... 76
zbilja............................................................................................................. 43
zbornik radova................................................................................................ 9
znanje 7, 11, 12, 13, 17, 18, 20, 21, 24, 27, 38, 42, 45, 50, 61, 62, 67, 69, 75,
85, 98, 103
203
znanost
1, 4, 5, 8, 11, 12, 13, 15, 18, 19, 20, 21, 22, 23, 25, 27, 29, 30, 35,
36, 38, 41, 44, 45, 46, 48, 50, 56, 60, 63, 68, 79, 85, 86, 93, 100,
128, 149, 175
znanost o znanosti .......................................................................... 6, 8, 46, 48
znanstvena disciplina ......................................................... 15, 46, 48, 96, 145
znanstvena djela ......................................................................................... 102
znanstvena doktrina...................................................................................... 16
znanstvena grana .......................................................................................... 69
znanstvena studija ...................................................................................... 105
znanstveni asopis.................................................................................. 9, 135
znanstveni doprinos................................................ 10, 45, 115, 127, 128, 129
znanstveni projekt .............................................................................. 105, 114
znanstveno otkrie........................................................................................ 49
znanstveno podruje........................................................... 17, 20, 68, 69, 106
znanstveno polje................................................................................... 68, 106
zor................................................................................................................. 41
204