Professional Documents
Culture Documents
DI RHgradovi Recenzije Prikazi Biljeske
DI RHgradovi Recenzije Prikazi Biljeske
ZAGREB
GOD. 8 (1999),
BR. 1 (39),
STR. 201-216
RECENZIJE
I PRIKAZI
Jakov Juki
LICA I MASKE SVETOGA
Kranska sadanjost, Zagreb, 1997.
s'
"'1'\'
traivanju religije sasvim legitiman. Autori nam ak i nude takvu mogunost, jer
obojica priznaju da su previe religiolozi
za sociologe, a previe sociolozi za religiologe. Toje priznanje, s druge strane, izvrstan naputak koji svakome otvorenom i
dobrohotnom ukazuje na nove mogunosti u istraivanju religije. Kako je moje osobno nadahnue ovdje samo sociologijsko, ja u, ba zato i usprkos svemu, otkloniti svaki govor o opasnostima i s velikim zadovoljstvom upijati ono do ega inae teko dolazim, a ovdje mi se tako nesebino nudi.
[ukieva knjiga ima jo jednu bitnu
karakteristiku. Rijeje o tekoj knjizi. Ona
uznemiruje, jer previe pita. Autor je ve
na samom poetku toliko razotkrio sebe a,
zapravo, svakoga ovjeka, da se svatko
tko i povrno zaviri unutar korica mora vrlo nelagodno osjeati. A u pitanju su, prije
svega, religija i ivot religioznog ovjeka u
svijetu poniene dobrote. "Zamjeivao sam
da se dobar ovjek pokazao ne samo suvinim nego je postao ruglo, udovite, nakaza i sramota za svjetovni svijet, ali i za
mnoge krane koji su se tom svijetu prilagodili." (str. 17)
Moe li se u toj reenici pronai objanjenje jedne autorove uvodne opaske?
Naime, na prvim stranicama knjige on doslovce kae: "Tko je imao dostatno strpljenja proitati prethodne tri objavljenje knjige - Religija u modernom industrijskom drutvu, Povratak svetoga i Budunost religije taj e zasigurno biti silno iznenaen u kolikoj se mjeri one razlikuju od ove nove i
etvrte moje knjige, to na posljetku i sam
njezin naslov - Lica i maske svetoga - na
neki nain navjeuje." (str. 9) Kako sam,
zaista, sve tri knjige proitao i po nekoliko
puta, a kako sam i iz ove knjige proitao
veinu tekstova, nemalo sam se iznenadio
izreenoj konstataciji. Jukiev sam cjelokupan rad dosada promatrao u kontinuitetu. U tekstovima prije objavljivanima (uglavnom pisanima nakon 1990. godine), a
sada ovdje skupljenima, nisam uoavao
nikakav diskontinuitet u odnosu na prijanje razdoblje, niti sadrajni, niti metodo-
RECENZIJE
I PRIKAZI
RECENZIJE
I PRIKAZI
obino pretpostavlja te da religije jo uvijek uvaju sposobnost simboliziranja zadnjega znaenja, beskrajne moi, neizmjerne snage, najveeg gnjeva i uzviena milosra, str. 215) valja povezati s raspravom
o politikoj religiji i pamenju zla. Autor
nam eli poruiti da se jedino ovdje sidri
mogunost zlouporabe religije: "Pokreti
koji stavljaju na lice 'masku' religije iskljuivo su politiki, ali sad u funkciji strategije drutvena opstanka. Stoga od svih drugih djelatnosti, politika sigurno najvie
koristi religijsko pamenje - jer je ono dublje i stalnije - kako bi ga onda sebi pribrojila i time pojaala uvjerljivost vlastita
svjetovnog razloga." (str. 289)
Ako nita drugo, prigoda je da se
uoi izvanredna mogunost religijskog
izraza i da se, greeleyevski reeno, ta mogunost povee s iskonskim. Tek nakon
toga moe uslijediti vrednovanje, mogunost ovjekove manipulacije, sud o tome
kakva je to religija i to se s religijom danas zbiva. Juki e pokazati sve posljedice
(eljene i neeljene) injenice dubinske povezanosti Crkve s narodnom tradicijom i
zatomljenom kulturom, povezanosti koju
je nemogue poricati. Tek e, meutim,
duboko osobni odnos prema religijskome
omoguiti uvid u traginu provalu "pretrpljenih zala i neuzvraene pravde" (str.
299).Vjerojatno zato autor posee za znanstvenim prinosima (A. Vergot i S. Acquaviva) koji argumentiraju razlikovanje izvanjske i unutarnje religije. Modelom izvanjske religije moe se tumaiti uporaba
religije u osobne svrhe (pa onda i njezina
instrumentalizacija i zlouporaba). Unutarnja se religija ne moe rabiti kao sredstvo.
Moe li se, ipak, ovakav unutarnji odnos
nazvati povlasticom, jer se ini da prosjean pogled rabi samo najuinkovitiju strategiju preivljavanja, bez dodatnih zapit-
"ll'"
RECENZIJE
I PRIKAZI
STR. 201-216
li pokazati kako su se i liberalizam i kranstvo u meuvremenu promijenili te naglasiti kako je na II. vatikanskom saboru
reeno da kranin mora poeti svjesno i
savjesno ivjeti u svijetu koji se ne da olako promijeniti, pogotovo ne eljama i rijeima.
Primjena nauka II. vatikanskog sabora posebna je tekoa za hrvatske katolike koji su se u XX. stoljeu nali suoeni
s mnogim pretekim drutvenim izazovima. Njihovo se nesnalaenje, stoga, ponekad moe razumjeti, ali je teko opravdati
pogreke s kobnim posljedicama. Povijest
se vie ne moe promijeniti, ali moe pomoi u dananjoj situaciji. Upravo je ova
"didaktinost" Jukievih razmatranja ono
to valja posebno cijeniti i zato svakome
kome je teko itati cijelu knjigu posebno
preporuujem posljednjih osamdesetak
stranica. Preporuka se ne tie samo zauzetih krana, ve upravo svakoga - jer smo
suoeni s istim i pretekim drutvenim i
osobnim izazovima i mogunost je samo
jedna, neovisno o tome kako je osobno doivljali i kako je osobno ivjeli.
Drugi vatikanski sabor moe pomoi shvaanju da se svijet u potpunosti
promijenio te da stara rjeenja vie jednostavno nisu mogua. Treba biti sasvim
realan i uvidjeti da nema alternative doli
prihvaanja trinog gospodarstva i demokratskog politikog sustava. S time, dakako, dolaze mnoge opasnosti, ali zaprjeenje takvoga razvoja nita ne rjeava, ve
samo komplicira ionako zakanjeli i zato
sada jo turobniji susret Hrvatske i Europe. Europa nas, moda, ponekad ne razumije niti se uvijek dri uzvienih moralnih
naela o kojima zbori - ali, Europa je naa
jedina sudbina i naa jedina mogunost.
Valja prevrednovati i kranski stav prema lijevoj misli, poruuje autor, jer je ona
inherentno europska i neraskidivo utkana
u moderni razvoj.
Ovakav uvid kranina ne ostavlja
bez alternative, jer on upravo zato svijetu
moe i treba ponuditi svoj pravi kranski
ivot. Jukiev stav jednostavno mnoi dodatna pitanja, ma kako se naivnima inila.
RECENZIJE
l PRIKAZI
STR. 201-216
RECENZIJE
I PRIKAZI
STR. 201-216
anski izbor i podvui samo fenomenologijski prinos. lako se time krnji autorov
pristup, neka mi to, na kraju, metodologijski bude doputeno, jer drim da je hrvatskoj sociologiji religije takav prinos
sudbinski vaan. Stoga, ako nita drugo,
sociologija mora objektivno vidjeti na koji
je nain religija nazona u suvremenom
drutvu, iako su joj se oblici izmijenili, iako dio crkvene religioznosti ponegdje nestaje s potisnutom tradicijom. Religija se,
istodobno, opire drutvenim promjenama
i mijenja se s uvijek promijenjenim ovjekom, ostajui njegov vjerni pratitelj u nevjernim vremenima. Sociologijskigovor o sekularizaciji suvremenog svijeta i sociologijski govor o povratku svetoga u suvremenom svijetu ostaju i dalje samo dvije
inaice jedne iste, ali proturjejima bremenite stvarnosti.
Sinia Zrinak
Luio Toni-Sorini
USAMUENA
BORBA HRVATSKE
Od pobjede iezika
do poblede oruiia
Hrvatska sveuilina naklada, Hrvatski
institut za povijest, Knjinica Svjedoci povijesti,
Knjiga 6, Zagreb, 1998., 155 str.
osobitu pozornost posvetio ralambi temeljnih imbenika koji su utjecali na proSTR. 201-216
past Jugoslavije (velikosrpski imperijalistiki program i pokret prije i nakon Drugoga svjetskog rata, komunistika ideologija, sustavno zatiranje hrvatskog nacionalnog i dravnopravnog identiteta ...). Ti
imbenici nisu rezultirali samo raspadom
itelja ostvarila (izborila) slobodu i dravnu
jedne drave (SFRJ)i uspostavom novih
neovisnost.
drava (Hrvatska, Slovenija, BiH, MakeUnato tome to je najvei dio svodonija, SRJ)nego i potpunim krahom mejega ivota proveo izvan domovine preunarodne (ponajprije europske) sigurdaka (njegovi su preci s majine strane bili
nosne i humanitarne politike. Slom, ionaHrvati iz Dalmacije), dr. Toninikada nije
ko krhkih, europskih sigurnosnih mehadopustio da zaborav prekrije njegove
nizama bio je oekivana posljedica potkorijene niti pravedne viestoljetne tenje
pune
odsutnosti minimalnog razumijevahrvatskoga naroda za oivotvorenjem
nja
opravdanih
zahtjeva nesrpskih narodugoga sna o samostalnoj dravi. S obda
(pa
tako
i
hrvatskog)
za osloboenjem
zirom na to da je vie desetljea bio u saiz
srpskih
imperijalnih
okova.
mom aritu europskih politikih zbivaA zbivanja nisu dola iznenadno,
nja, obnaajui brojne odgovorne dunosti
u austrijskoj dravi (neko je vrijeme 1960- na njih su upuivali brojni i burni dogaih godina bio ministar vanjskih poslova Re- aji u proteklih pola stoljea u Jugoslaviji.
Spomenimo samo "hrvatsko proljee" 1971.
publike Austrije) i skuptini Vijea Eugodine, krenje prava Albanaca na Kosorope, bio je svjestan svih moguih tekoa
vu
poetkom 1980-ih godina, "jogurt revona koje Hrvati i Hrvatska mogu (a iskustlucije" u Vojvodini i Crnoj Gori 1988.i 1989.
vo je pokazalo da i jesu) naii, traei megodine, velikosrpski ratni poziv na Gaziunarodno priznanje i podrku za svoju
mestanu 1989. godine, "balvan revolucija"
borbu. Stoga se usrdno stavio, u svojim
u Hrvatskoj sredinom 1990.godine. Za Euve poznim godinama, u slubu Hrvatske
ropu
to nisu, na alost, bili jasni znaci polii promicanja njezinih interesa i opravtike krize. Europa je ostala zateena agredanih zahtjeva prema meunarodnoj zasijom na Hrvatsku (od 1991.) i kasnije na
jednici. Kao vrstan poznavatelj meunaBosnu i Hercegovinu (od 1992.),kao to je
rodnih prilika, odnosa i sukoba, osobito u
i danas zateena zbivanjima na Kosovu.
Europi, koju su u ovome stoljeu razdirali
Meu najbolje opise pristupa i angamaratni sukobi, blokovska podijeljenost te raspadi vieetnikih dravnih zajednica (SSSR, na meunarodne zajednice u rjeenju prilika na podrujima koja su nekada inila
Cekoslovaka, Jugoslavija) i koju, unato
proklamiranom jedinstvu, i na koncu ovSFRJ,moemo ukljuiti sljedee Tonieve
oga stoljea razdiru interesi politiki i gosreenice: "Tijekom godine 1994. zaotrila
podarstveno najjaih i najvanijih zemase situacija. 28. sijenja drao sam u Auslja, dr. Toni je mogao pomoi Hrvatskoj
trijskoj ligi Ujedinjenih naroda predavada pronae manje trnovite putove za pronje o cjelokupnom podruju Jugoslavije.
boj na europsku i svjetsku politiku scenu.
U proljee izaslanik Vijea sigurnosti UNKnjiga koju predstavljamo govori o
a za Hrvatsku i Bosnu, Japanac Akashi tadijelu te mukotrpne borbe. U njoj nedvoskoer je drao predavanje u istoj Ligi u Bemisleno izlaze na vidjelo neznanje i neru, sa mnom i jednim generalom kao partazumijevanje meunarodnih imbenika
nerima za raspravu ...Akashijevo izlaganje
uzroka i posljedica politike i vojne krize
doseglo je vrhunac u priznavanju naela
na jugoistoku Europe u posljednjem deseda prema svim zaraenim stranama bive
tljeu ovoga tisuljea. Stoga je dr. Toni Jugoslavije, dakle Srbima, Hrvatima i MuDRU. ISTRA. ZAGREB
GOD. 8 (1999),
BR. 1 (39),
RECENZIJE
I PRIKAZI
RECENZIJE
I PRIKAZI
STR. 201-216
RECENZIJE
I PRIKAZI
STR. 201-216
vilizacijskog okvira velik narod. Stoga imaju pravo biti ravnopravni i s monijim i
brojnijim narodima i dravama na europskom kontinentu. Hrvati e, zahvaljujui,
kako dr. Toni na jednom mjestu u knjizi
kae, "kolosalnoj izdrljivosti", izboriti i
osigurati taj status.
Draen ivi
Jacques Le Goff
CIVILIZACIJA
SREDNJOVJEKOVNOG
ZAPADA
Golden marketing, Zagreb, 1998., 568 str.
Civilizacija srednjeg vijeka predstavlja
djetinjstvo naeg modernog doba te stoga
privlai sve jau pozornost dananjeg ovjeka. Hrvatskoj se javnosti prua veliko
zadovoljstvo upoznati se s kapitalnim djelom o srednjem vijeku. Rije je o knjizi Jacquesa Le Goffa Civilizacija srednjovjekovnog Zapada koju je prevela Gordana Popovi, a izdava je Golden marketing iz Zagreba. Rije je o iznimno ivoj i dojmljivoj
sintezi esto sukobljenih obiljeja drutvenog, gospodarskog, politikog, umjetnikog i intelektualnog ivota srednjeg vijeka. Jacques Le Goff je bez sumnje jedan
od najcjenjenijih strunjaka u svijetu za
probleme srednjeg vijeka i autor mnogobrojnih drugih radova posveenih srednjem
vijeku. U hrvatskom prijevodu objavljene
su jo dvije njegove knjige: Intelektualci u
srednjem vijeku, GZH, 1982.; i Srednjovjekovni imaginarij, Akant - Antibarbarus,
1993. Hrvatsko izdanje je prijevod drugoga nadopunjenog
i proirenog francus-
RECENZIJE
I PRIKAZI
ka i veliko izrabljivanje dovodili su zapadni svijet na rub gladi i samu granicu opstanka. U to doba gladi, a i rairenog straha od gladi, ne udi to je gozba vrlo privlaan motiv brojnih likovnih i knjievnih djela (poput Romana o Liscu). Neishranjenost znai tjelesnu slabost i smanjenu
otpornost, pa ne udi da su epidemije uzimale toliko ivota. Iako je i meu plemstvom bilo loe hranjenih, loe zdravlje i
prerana smrt bili su u prvom redu sudbina siromanih slojeva. Tadrutvena diskriminacija je nevolja koja pogaa siromahe
i poteuje bogate, pa stoga veliko uenje izaziva nepogoda koja ubija sve klase
bez iznimke: crna kuga. Materijalna nesigurnost objanjava u velikom dijelu duhovnu nesigurnost ljudi srednjeg vijeka. Sigurnost na Zemlji moe se zahvaliti jedino udu koje je spasilo radnika od nesree
na poslu: zidare koji padnu sa skele neki
svetac udom pridrava pri padu i uskrsava ih na zemlji; mlinare ili seljake zahvate
kotai mlina, a udo ih spaava od smrti.
Kritelj na kojeg je palo stablo ostao je neozlijeen naavi se ispod udesne zakrivljenosti debla koju je Bog napravio na molbu drvosjee. Tako udo zamjenjuje socijalno osiguranje.
U poglavlju o kranskom drutvu
Le Goff poblie objanjava nastanak "stalea" (tako milih nekim naim suvremenim politiarima) te navodi da se njihov
broj razlikuje od autora do autora. Neka
njemaka knjiga iz 1220. godine nabraja
ak 28 stalea, a Ivan iz Freiburga razvrstava grijehe u etrnaest rubrika koje u isti
mah predstavljaju "stalee". Srednjovjekovni pojedinac tako dugo nije postojao u
svojoj tjelesnoj posebnosti te se svatko
svodi na jedan tjelesni tip koji odgovara
njegovu poloaju, njegovu drutvenom
redu (str. 363). Crkvena i svjetovna vlast
su izrabljivale, seljake i gradske zajednice
prije su guile nego oslobodile pojedinca,
tako da su gradske tekovine: sveuilita i
pravnici ustanovljava1ipravne odredbe koje unitavaju seljaka. Borba izmeu klasa
na srednjovjekovnom Zapadu podvostruuje se estokim suparnitvom unutar klasa: sukobi meu feudalcima, krvava su-
RECENZIJE
I PRIKAZI
David Owen
BALKANSKA ODISEJA
Hrvatska sveuilina naklada, Hrvatski
institut za povijest, Knjinica Svjedoci povijesti,
Zagreb, 1998., 450 str., 14 tematskih karata.
"Ovo je prikaz pokuaja meunarodne zajednice da se nosi s raspadom bive Jugoslavije. Nije rije o povijesti poetka rata, niti pak njegova razvitka, premda se na
tu povijest pozivam zbog njezina utjecaja
na dananjicu. Moje je polazite polazite
pregovaraa koji se ukljuio ujesen 1992.,
poto je rat u Bosni i Hercegovini ve bio
uzeo vrlo teke rtve." (str. 35) Ovim rijeima nas britanski politiar, diplomat i lord,
David Owen uvodi u svoje djelo: Balkanska odiseja, djelo u kojemu je iscrpno opisao svoje gotovo trogodinje razdoblje supredsjedanja Meunarodnom konferencijom o bivoj Jugoslaviji koja je uspostavljena 1992. godine sa svrhom razrjeenja
politike krize nastale raspadom SFR Jugoslavije te zaustavljanja razornoga rata
izazvanog velikosrpskom agresijom na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.
Lord David Owen je bio lan britanskog Parlamenta od 1966. do 1992.,zatim lan britanske Vlade u vie navrata izmeu 1970.i 1979.,a potom osniva Socijaldemokratske stranke Velike Britanije
1981.godine. U kolovozu 1992.godine imenovan je supredsjedateljem Upravljakog
odbora Meunarodne konferencije o bivoj Jugoslaviji (MKBJ)i s tog je poloaja odstupio u lipnju 1995. godine. David Owen
je jedna od najkontroverznijih politikih
figura koje su se kretale na pozornici raspadajue Jugoslavije, ali i na popritu velikoga ratnog vihora koji je, na alost, bio
pratitelj korjenitih politikih i vojnih promjena na jugoistoku Europe koncem XX.
stoljea. Owenove su rijei i jo vie djela
izazivale brojne nedoumice, razoaranja,
pa i ogorenja, ne samo u Hrvatskoj i BiH
nego i u svijetu, kod svih onih koji su bili
zainteresirani za to bri i pravedniji svr-
RECENZIJE
I PRIKAZI
STR. 201-216
etak politike krize i rata. Prisjetimo se samo njegove burne reakcije nakon "Bljeska" u svibnju 1995. godine, kad je, osuujui opravdanu antiteroristiku operaciju
Hrvatske vojske i policije, izmeu ostalog,
izjavio: "Moe se neto poduzeti protiv Hrvatske. Hrvatska je izuzetno ranjiva ..." (Veernji list, broj 11371, od 2. svibnja 1995.)
Malo je inozemnih aktera ukljuenih u mirovne procese u Hrvatskoj i BiH bilo s tako oskudnim i uskim poznavanjem, ali i
golemim nerazumijevanjem uzroka i posljedica proteklih zbivanja, kao to je to bio
lord David Owen. Kao supredsjedatelj MKBJ (prvo sa C. Vanceom, a potom s T.Stoltenbergom) Owen je imao veliku odgovornost pridonijeti uspostavi pravednog i
trajnog mira na ovim prostorima. U tome
je samo djelomino uspio. Moda ne toliko svojom osobnom krivnjom, koliko krivnjom onih koji su ga nespremnog ubacili
u, kako on kae, "balkansku kaljuu".
Gotovo tri godine nakon to je lord
Owen odstupio s dunosti supredsjedatelja MKBJ(kada se zapravo sama Konferencija poela gasiti i kada su Sjedinjene Drave preuzele vodeu meunarodnu posredniku pregovaraku ulogu u osmiljavanju mirovnoga plana i provoenju mirovnoga procesa, to je niti pola godine kasnije rezultiralo Daytonom i Zagrebakoerdutskim sporazumom), hrvatski je itatelj dobio rijetko dobru priliku otkriti meunarodnu politiko-diplomatsku pozadinu proteklih zbivanja. Svoja iskustva i razmiljanja o raspadu Jugoslavije, uspostavi novih drava te o stranome ratu ("graanskom" kako autor istie)David Owen je
saeo u opsenoj knjizi: Balkanska odiseja
koju su u Hrvatskoj tiskali Hrvatska sveuilina naklada i Hrvatski institut za povijest. Rije je o hrvatskom prijevodu eng-
RECENZIJE
I PRIKAZI
STR. 201-216
RECENZIJE
I PRIKAZI
STR. 201216
da, pravodobno pomaui rtvama velikosrpske agresije, pomae sprjeavanju irenja rata i golemoga ljudskog stradanja te
uspostavi pravednoga i trajnoga mira na
ovim prostorima te trajne geopolitike i
geostrateke stabilnosti i sigurnosti.
itajui ovu knjigu, razumijemo koji su korijeni Owenove kontroverzne uloge u mirovnom procesu u Hrvatskoj i BiH.
Iako pokuava istaknuti svoju nepristranost, ona svakim novim odlomkom postaje sve tanja. Je li lord Owen mogao biti nepristran ve samim time to je osuivao,
kako on kae, preuranjeno priznanje Slovenije i Hrvatske? On ide toliko daleko da
dovodi u pitanje opravdanost tumaenja
avnoj evskih granica dravnim meama
meu pojedinim republikama (dravama)
Jugoslavije. Dri da je meunarodna zajednica, kad je rije o tom pitanju, trebala
pokazati vie fleksibilnosti. Pie: "... smatralo se da se republike granice ne mogu
ponovno povui zbog velikog broja odvojenih depova u kojima postoje nacionalne veine koje nisu teritorijalno povezane.
Tono je da srpskim zahtjevima nije moglo biti u potpunosti udovoljeno, no odbaciti svaku raspravu ili mogunost kom- .
promisa, kako bi se sprijeio rat, bila je
uistinu udna odluka. Moje je gledite uvijek (istaknuo D. .) bilo da je uporno ostajanje kod meunarodnih granica est
republika bive Jugoslavije, ..., kao da je
rije o granicama meu nezavisnim dravama, prije no to je uope bilo govora o
priznanju tih republika, bila ludost vea
od sama preuranjena priznanja" (istaknuo D. .) (str. 68). Poslije takvih se rijei
jasno shvaa Owenova kratkovidnost u
promiljanju mirovnog rjeenja krize i
sukoba u Hrvatskoj i BiH. to je otpor rtava rata (Hrvatske i BiH) prema nepravednim i nametanim mirovnim rjeenjima
bio vei, to je njegova osuda njihova priznanja i njihove opstojnosti bila snanija.
Valja istaknuti da David Owen u
svojemu djelu veliku pozornost posveuje
iscrpnom ralanjivanju najvanijih "domaih" sudionika beskrajnih viemjesenih pregovora. Predmet njegovih razma-
RECENZIJE
I PRIKAZI
STR. 201-216
".
SKUPOVI
PREDAVANJA
TRIBINE
STR. 219-221
SKUPOVI,
PREDAVANJA,
TRIBINE
PRIVATIZACIJA I
TRKAi OLOVNIH NOGU
Meunarodna konferencija o privatizaciji
u zemljama u tranziciji - hrvatski model,
Dubrovnik, 26 - 27. 10. 1998.
'U cjelini moemo biti zadovoljni procesom privatizacije. To je netko morao napraviti, svjestan da iz toga procesa ne
moeizai bez oiljaka!'. To je jedna od temeljltth teza s kojima su nositelji hrvatske
izvrne vlasti pristupili ovoj konferenciji,
a vjerojatno je bliska i stavovima nositelja
izvrne vlasti iz drugih zemalja koje smo
takoer mogli uti na ovome skupu. Zato
pak najira javnost u veini postsocijalistikih zemalja o privatizaciji ima posve
razliito gledite od njih - moda je ipak
tema za drugu priliku.
Mora se rei da je ova konferencija
ponajprije okupila politiku, pa tek onda
u odreenoj mjeri i strunu javnost koja
se bavi problemima privatizacije u postsocijalistikim zemljama. Sukladno slubenom nazivu konferencije, predstavnici nae izvrne politike vlasti ovdje su pokuali ocijeniti rezultate dosadanje privatizacije u Hrvatskoj i najaviti njezinu sljedeu fazu - privatizaciju javnih poduzea.
Osim predsjednika Vlade RH i njezinih za
temu kljunih ministara, o hrvatskim iskustvima govorili su (mahom) predsjednici uprava poznatijih hrvatskih poduzea
kao to su: Pliva d. d., Konar d. d. (Zagreb), Koromano d. d. (Koromano), Rivijera fbre d. d. (Pore), Podravka d. d.
(Koprivnica), esma d. d. (Bjelovar), Dukat d. d. (Zagreb) te: HPT, INA, HEP.
Drugog dana konferencije privatizacijska iskustva iz ostalih tranzicijskih ze?lQ
malja iznijeli su mahom razni politiki djelatnici i/ili strunjaci iz: Albanije, Federacije BiH, Bugarske, eke, Estonije, Litve,
Maarske, Makedonije, Rumunjske i Slovenije (iako najavljeni, nisu govorili predstavnici Ruske Ferederacije i Poljske). Nije
bilo posebnih rasprava nakon izlaganja,
niti posebnih pisanih materijala, tako da je
konferencija, na alost, bila mahom svedena na retorika izlaganja slubenih sudionika i na neformalne kontakte u stankama izmeu izlaganja. Teko se oteti dojmu da je konferencija trebala prije svega
zadovoljiti nakanu medijske (samo)prezentacije hrvatskog modela od strane nae izvrne vlasti, a ne potaknuti ozbiljniju strunu analizu dobrih i loih aspekata hrvatske privatizacije na temelju iskustva od
1991. do 1998. godine. Da se u konferenciju ilo s veim strunim i politikim ambicijama, moda bi, gledano iz sadanje perspektive (afera s Globus-grupom M. Kutlea i kriza 'novotajkunskog
modela' upravIjanja steenim portfeljom poduzea),
pogled na njezine rezultate bio malo manje ruiast, ali zato blii percepciji privatizacije u oima najire domae javnosti.
Ipak, koje relevantne poruke moemo izdvojiti iz velikog broja izlaganja?
Prema miljenju predsjednika hrvatske vlade, hrvatska pretvorba/privatizacija temelji se na etiri faze: prva je bila stambena privatizacija u kojoj je oko 300 000
obitelji otkupilo stanove, zatim se odvijala
s kuponskom privatizacijom gotovo zavrena - privatizacija drutvenih poduzea,
a slijede jo: privatizacija javnih poduzea
(poduzea s monopolima) i privatizacija
bankarskog i financijskog sektora. Slubeni je stav elnih ljudi Vlade RH da e se
idua faza privatizacije odvijati u sklopu "nacionalnih interesa i socijalne odgovornosti" (Matea). Ovdje je vano istaknuti tezu
da bi se sredstva dobivena privatizacijom
javnih poduzea rabila za transformaciju
postojeeg mirovinskog sustava. Time Vlada vjerojatno eli rei da novce dobivene
"rasprodajom
obiteljskog srebra" (javna
poduzea) nee tek olako progutati dravni proraun.
SKUPOVI,
PREDAVANJA,
TRIBINE
parent).
Od stranih iskustava za nas su moda najzanimljivija eka iskustva. eka
privatizacija do sada je prola, po rijeima sudionika iz eke, poetnu korporatizaciju, nominalnu privatizaciju (u masovnoj privatizaciji ili menaderskim otkupima) i vlasniko okrupnjavanje poduzea.
No, dre da je stvarna privatizacija gotova
tek onda kad se "nae vlasnik koji je sposoban proizvoditi za svjetsko trite". Ta je
poruka vie nego relevantna za Hrvatsku,
jer pokazuje da izgradnja poduzea koja
e se boriti sa svjetskim tritem pretpostavlja i politiku, ali i gospodarsku elitu
koja ve sada razmilja iz pozicije toga trita. Gdje smo u tome pogledu? Zar samo
u Plivi i Zagrebakoj banci koje kotiraju na
svjetskim burzama!?
Kad bismo, na temelju dosadanjih
meunarodnih
iskustava s privatizacijom
(vienih u percepciji situacije nositelja izvrne vlasti), trebali pronai i neke poruke
relevantne za vei krug postsocijalisttikih
zemalja, moda bi to bile sljedee poruke.
Prvo, bez sudjelovanja multinacionalnih korporacija domae gospodarstvo
nee biti konkurentno na svjetskom tritu (primjer VW-koda u ekoj republici
itd, ...).
Drugo, makroekonomska stabilnost
gospodarstva ne znai nita (za strane ulagae) bez mikroekonomske stabilnosti poduzea. to se ini u tome pogledu na razini upravljanja poduzeima?
Tree, u ekoj je bila prespora privatizacija banaka, ali i dravnih poduzea;
eko iskustvo jo jednom potvruje staru
tezu da drava nije nigdje dobar menader, ali se (zbog sadanje veze izmeu politike i gospodarstva) teko odrie takve uloge u poduzeima.
etvrto, nekoliko ve privatiziranih poduzea sauvalo je i u novom vlasnikom obliku svoj monopolni poloaj na
tritu; bilo bi racionalnije takva poduzea
prije privatizacije dijeliti na manje cjeline i
tako ih privatizirati. Drukije kazano, post-
SKUPOVI,
PREDAVANJA,
TRIBINE
STR. 219-221
privatizacijske zemlje moraju izbjei situaciju da se nekadanji dravni monopoli tako olako zamjenjuju privatnim monopolima.
Peto, drava je esto zbog straha od
socijalnih nemira odustajala od steaja nekih vanih poduzea, ime se zapravo samo usporava restrukturiranje takvih poduzea; Valjalo bi se ozbiljnije zamisliti nad
tezom da steaj nije isto to i smrt poduzea.
esto, eko trite kapitala nije bilo
dobro regulirano od poetka, zbog ega su
mnogi ulagai izgubili svoj novac; to negativno utjee na nova ulaganja inozemnih
investitora. Zato razvoj trita kapitala u svakoj zemlji trai pozorno 'podeavanje' institucionalne strukture.
Drago engi
221
UPUTE SURADNICIMA
Drutvena istraivanja je asopis za opa drutvena pitanja koji njeguje potpunu tematsku i disciplinarnu otvorenost. Stoga se u njemu objavljuju radovi iz razliitih
drutvenih i humanistikih disciplina (sociologije, psihologije, politologije, psihijatrije, povijesti, prava, ekonomije, demografije, lingvistike itd.), ali i radovi koji preskau granice pojedinanih disciplina. Iako je rije o znanstvenom asopisu, pri ijem
se ureivanju striktno potuju tome pripadni uzusi (a radovi podlijeu anonimnom
recenzentskom postupku), u njemu se objavljuju i tekstovi pisani u oblicima koji ne
podlijeu znanstvenoj kategorizaciji (esej i sl.), a koji na kvalitetan i zanimljiv nain
obrauju neku relevantnu temu.
Urednitvo prima iskljuivo neobjavljene rukopise. Radovi se dostavljaju u tri identina primjerka, otipkani samo s jedne strane papira A4 formata. Tekst treba biti otipkan s dvostrukim proredom (30 redaka na stranici) i veim marginama (60 slovnih
mjesta u retku). Sve stranice trebaju biti uredno numerirane. Urednitvo pridrava
pravo da rukopis redakcijski prilagodi propozicijama asopisa i standardima hrvatskog knjievnog jezika. Rukopisi se ne vraaju. Poeljno je dostaviti rad i na kompjutorskoj disketi, koja se nakon obrade teksta vraa autoru. Disketa mora biti u jednom od PC formata, a tekst moe biti pisan u bilo kojem tekst procesoru.
Rukopisi se upuuju na adresu: Drutvena istraivanja, Institut drutvenih znanosti
Ivo Pilar, Maruliev trg 19/1,10 000 Zagreb.
Molimo suradnike da potuju slijedee upute:
Radovi:
1. Poeljan opseg radova (ukljuujui i saetak, bibliografiju i mjesta za grafike
priloge) iznosi izmeu jednog i dva autorska arka (od 16 do 32 tipkane stranice).
2. Na prvoj stranici rada treba pisati ime i prezime autora, naziv i adresa ustanove u
kojoj je autor zaposlen i naslov rada ispisan velikim slovima.
3. Autorima se preporuuje da pri upuivanju na tue tekstove, kao i pri njihovu
citiranju, radi ekonominosti i preglednosti koriste sljedei nain. Izvor treba navesti
u tekstu, a ne u biljekama. Referenca se stavlja u zagrade i sadri prezime autora,
godinu izdanja i, ako je rije o citatu, broj stranice; na primjer: (Mumford, 1968) ili
(Mumford, 1968, 99). Ako rad ima dva autora, treba navesti oba, na primjer: (Berger
i Luckmann, 1992). U sluaju zajednikog rada trojice ili vie autora koristi se oblik
"i suradnici", na primjer: (Prelog i sur., 1979). Sve reference u tekstu navode se kao
i prvi put, odnosno ne koriste se oblici poput "ibid.", "op. cit.", "loc. cit." i slino.
Autorima se sugerira da biljeke rezerviraju iskljuivo za komentiranje ili dopunu
reenog u tekstu, ime e se dodatno pojaati ekonominost preporuenog naina
navoenja referenci (koji, sam po sebi, vodi smanjivanju broja biljeki i reduciranju
koliine teksta u njima).
4. U popisu literature (bibliografiji), koji se navodi na kraju rada, treba navesti pune
podatke o svim djelima koja se spominju u referencama. Radovi se navode abecednim redom prema prezimenima autora i kronolokim redom za radove istog autora. Ukoliko se navodi vie radova istog autora, koji imaju istu godinu izdanja, treba
ih razlikovati slovima (a, b, e itd.) iza godine izdanja. U sluaju zajednikog rada vie
autora, u popisu literature se ne koristi oblik "i suradnici", nego se navode svi autori.
Popis literature treba izraditi prema dolje navedenim primjerima:
Mumford, L. (1968), Grad u historiji. Zagreb, Naprijed.
Paen, J. (1991), Prometni sustav u funkciji regionalnog razvoja. U: Zulji S. (ur.),
Regionalizam u politiko-gospodarskom ustrojstvu Hrvatske (str. 17-34), Zagreb,
Ekonomski institut - Zagreb.
v
;-.
')')A
INSTRUCTIONS TO CONTRIBUTORS
Drutvena istraivanja is a journal for general social issues, embracing complete thematic and disciplinary openness. So it publishes works in different social disciplines
(sociology, psychology, political science, psychiatry, history, law, economics, demography, linguistics etc.), but also publishes work that transcends the frontiers of individual disciplines. Although it is a scientific journal, in which the rules and methods
of science are strictly respected, (and in which papers are subject to anonymous review procedures), it also publishes texts written in forms which are not subject to
scientific categorization (essays, etc.), but which discuss a relevant topic in an interesting way and also meet high standards of writing.
The editorial board only accepts manuscripts which have not been previously published. Manuscripts should be sent in three copies, typed on only one side of A4
paper. Text should be typed with double line spacing (30 lines per page), and with
wide margins (e. 60 characters per line). All pages should carry page numbers. The
editorial board reserves the right to adapt the manuscript to the journal' s standards
in terms of editing, as well as to the standard Croatian language. Manuscripts will
not be returned. If possible, the text should also be submitted on a computer disk,
which will be returned to the author after editing has been completed. The disk
must be in one of the standard PC formats, while the text itself may be written in
any text-processor available.
Manuscripts should be sent or delivered to the following address: Drutvena istraivanja, Institute of Social Sciences Ivo Pilar, Maruliev trg 19/1, 10 000 Zagreb, Croatia.
Contributors are requested to take the following instructions into account:
Articles:
1. The recommended length of papers (including summary, references, and graphical supplements) varies from 16 to 32 typewritten pages.
2. The first page should contain the author' s name and surname, the name and address of the employing institution, and the title of the article written in capital letters.
3. In references and quotations, authors should use the following procedure. The
source should be given in the text and not in footnotes. The reference should be in
brackets, containing the author' s surname, year of publication, and, for quotations
or references to books, the page number; e.g. (Mumford, 1962) or (Mumford, 1962,
99). If the reference has been written by two authors, both should be mentioned e.g.
(Berger and Luckmann, 1992). Where there are three or more authors, the formula
"et al" should be used e.g. (Prelog et al, 1979). All references in the text must be presented in this form, avoiding forms such as "ibid", "op.cit.", "loc. cit." etc. Authors
should use footnotes exclusively for commenting on or adding to what has been
said in the text.
4. In the reference list or bibliography at the end of the article, the author should
supply full data about all works mentioned as references. They are to be listed
alphabetically according to the surname of the author, and chronologically where
works of the same author are concerned. Where several works by the same author
which have been published in the same year are cited, they should be differentiated by letters (a, b, e etc.) following the year of publication. If the work has been written by several authors, instead of the term" et al" or" and associates", all authors are
to be listed. The reference list should be written as in the following examples:
Mumford, L. (1962) The City In History. New York, Harcourt, Brace & World, Inc.
Greenberg, M. and Hughes-Evans, D. (1980) Air pollution. In: Aldrich J. (ed.)
Atmosphere, Weather and Climate (Vol. 3, pp. 35-75), London, Methuen.